Page 1

Iskrica List učenika OŠ Mladost, Zagreb, br.41 Šk. god. 2013./2014. ISSN 1332- 4470


Dragi naši čitatelji, s ponosom vam predstavljamo novi broj naše Iskrice, ove godine u online verziji. Znamo da će se vaši djedovi i bake malo razočarati, ali evo prilike da ih naučite surfanju! Nama je bilo lakše jer nismo morali paziti na broj stranica pa smo mogli uključiti sve što smo zamislili. Na čak 54 stranice (!!!) očekuju vas zanimljivosti sa školskih hodnika, intervju s novim profesorom iz likovnog, predstavljanje naših talenata, literarni i likovni uradci i sl. Kako je Hrvatska prošle godine ušla u EU kao temu broja izabrali smo strane jezike koji se uče u našoj školi. Čitati možete i o projektima koje smo proveli ove godine, a posebno mjesto posvetili smo prvom projektu Vijeća učenika - Danu školskog dvorišta! Opet smo ove godine imali zanimljive goste, jednog rado čitanog književnika i jednu mladu glumicu! Koliko je naša Iskrica popularna pokazuje volja i spremnost bivših učenika da nam otkriju tajne svojih novih škola! Bila je prava uživancija raditi ovaj časopis i biti dio njega! Nadamo se da ćete i vi uživati kao i mi! Vaša Knjižničarsko-novinarska grupa

KRALJICE GRAFIKE

2


IN MEMORIAM

NIKAD VAS NEĆU ZABORAVITI Draga učiteljice, još uvijek ne shvaćam da više neću čuti Vaš glas, smijeh ili pohvalu... Uvijek ste bili tu za nas, tješili nas, ali i opominjali kad je trebalo. Sada znam da ste sve to radili za naše dobro. Zajedno smo riješavali probleme, zadatke i nesporazume. Nastavili ste se boriti za sve nas čak i za vrijeme dugih boravaka u bolnici. I uspjeli ste– pretvorili ste nas u složen razred! Konačno ste mogli otići u miru u dugi 1964.– 2013. san. Svako jutro pogledam među oblake i znam da me pratite. Na ispitu mi na uho šapćete odgovore... U ime cijeloga razreda reći ću Vam: Nikad vas nećemo zaboraviti. Uvijek ćete biti uz nas, u našim srcima. Volimo Vas i zahvaljujemo za sve što ste nam dali. Hvala Vam za četiri godine koje ćemo zauvijek pamtiti!

Ema Pražić,5.a Učiteljica Emina je bila dugogodišnja voditeljica izviđača i opet je pokrenula 9. posadu u koju je išlo puno naših učenika.

9. POSADA PORJEČANA VBN Bila jednom jedna 9. posada u kojoj nikada nije bila dosada. Nažalost ona se raspala i u dugi san utonula. Ona je dugo bila sama ali je onda došla jedna mama. Ona se zvala Emina, srca velikoga kao planina. Zabavno je bilo nama jer se jela Piko salama. Ali onda je došao kraj jer je ona otišla u raj.

Prvić Luka :ljeto 2010

Lara Šegvić, 5.a

3


Školska natjecanja LiDraNo

Dramska grupa 4.b razreda koju vodi učiteljica Sandra Bulaja

sudjelovala je na Općinskom natjecanju. Scenskim nastupom učenici 2.c razreda sudjelovali su na Općinskom natjecanju, a pripremila ih je učiteljica Vlatka Kovač. Dramska grupa viših razreda sudjelovala je na Općinskom natjecanju, a pripremala ih učiteljica Maša Rimac Jurinović.

Matematika 5. razred: Matija Jakovac, 5.a razred osvojio je 12. mjesto na Općinskom natjecanju 8. razred: Učenici 8. b razreda sudjelovali su na Općinskom natjecanju - Frano Šooš osvojio je 4. mjesto, Borna Branimir Vuković osvojio je 7. mjesto Učenike su pripremali učitelji: Aleksandra Cimeša, Dejan Brnić i Ivana Škrabl Vekić.

Geografija 5. razred: Matija Jakovac, 5.a razred osvojio je 8. mjesto na Županijskom natjecanju 6. razred: Igor Bilić, 6.c razred osvojio je 14. mjesto na Županijskom natjecanju Učenike je pripremala učiteljica Božica Curić.

Povijest Učenik Borna Vuković, 8.b razred osvojio je 1.mjesto na Županijskom natjecanju te 4. mjesto na Državnom natjecanju. Pripremao ga je učitelj Jasmin Hutinović.

Podmladak Crvenog križa I ove školske godine je naša škola bila domaćin Županijskog natjecanja u pružanju prve pomoći. Naša ekipa je osvojila 1. mjesto na Općinskom natjecanju i 4. mjesto na Županijskom natjecanju . Ekipu je pripremao učitelj Ivan Fabijan Vrdoljak.

Sport

Dječaci /7.i 8.raz./ osvojili su 10. mjesto, a djevojčice 9. mjesto u Gradu u atletici. Dječaci /5.i 6.raz./ osvojili su 4.mjesto, a djevojčice su osvojile 10.mjesto u Gradu u atletici. U košarci dječaci /5.i 6. raz./ osvojili su 3.mjesto u Gradu. U nogometu dječaci /5. i 6. raz./ osvojili su 2. mjesto u Gradu. U plivanju naša ekipa djevojčica od 5.-8. razreda plasirala se na 4. mjesto u Gradu. U judu dječaci /5. i 6. raz./ osvojili su 3. mjesto, a dječaci /7. i 8. raz./ su osvojili 6. mjesto u Gradu. Učenike je pripremao učitelj Erin Ramić. 4


i t n e l a t Naši

Nina Katarina Savić, 6.b - VIOLINA

Počela sam svirati violinu sa 6 godina. U obitelji ima još glazbenika - tata svira gitaru, a sestra klavir. Ja sam prvo razmišljala o harfi ili flauti, ali kad mi je tata jednom prilikom pustio snimku neke skladbe koja se izvodi na violini svidjelo mi se i odluka je pala. Vježbam svaki dan najmanje sat vremena, a jednom u tjednu imam blok sat s učiteljem violine u Glazbenoj školi Pavla Markovca. Svake godine sudjelujem na natjecanjima, a ove godine sam osvojila 1. mjesto na regionalnom, a 2. na državnom natjecanju. Ove godine sam bila i na natjecanju u Italiji. Najviše volim svirati polagane i smirujuće skladbe kao što je Ave Maria od Bacha koju trenutno spremam.

Jurica Krasić, 5.a - HOKEJ Počeo sam trenirati hokej na ledu s 8 godina iako čak nisam znao ni klizati. Vidio sam na televiziji neke utakmice i to mi se jako svidjelo. U svom klubu KHL Mladost prvo sam bio početnik, a kad sam prešao u Malu školu postao sam golman. Ove godine sam s Mlađim kadetima osvojio prevenstvo Hrvatske. Najdraži obranjeni gol mi je u jednoj utakmici protiv kluba iz Maribora kad sam ulovio pak koji je išao pod prečku. Treninge imamo 3-5 puta tjedno, a oprema mi se sviđa iako je teška. Navijam za naš Medveščak, a uzor mi je kanadski golman Carey Price.

Dušica Kasun, 5.c - GIMNASTIKA Kada sam bila mala stalno sam radila stojeve, kolutove i slično. Tako su me, s 3 godine, roditelji odlučili upisati na gimnastiku. Iz prve sam sve uspijevala jer sam bila rastezljiva i sitna. Imam treninge pet puta tjedno u gimnastičkom klubu Dubrava, a natjecanja su stalno tijekom godine. Ove godine osvojila sam dva zlata, jedno na 1. kolu Kupa, a drugo na Memorijalu Darija Možnika. Najdraža sprava su mi ruče jer mi to najbolje ide, a najteži su mi elementi na parteru. Nedavno sam na TV-u vidjela baku od 93 godine kako radi gimnastiku na parteru i bila je super! Nadam se da ću i ja tako u njenim godinama! 5


POSJET POLICIJSKOJ STANICI Bili smo na predavanju u policijskoj postaji u Remetincu. Stigli smo, jedan od policajaca nas je uveo unutra. Pokazao nam je policijsku opremukaciga za zaštitu da netko ne ozlijedi policajca i štit da otjera ljude neispravnog ponašanja. Govorio nam je o zaštiti na biciklu,rolama…Treba nositi štitnike i kacigu. Rekao nam je da i nama biciklistima i autima onaj mali znak STOP znači isto . Nakon tog predavanja išli smo u Centar za kulturu pored policijske postaje. Tamo je policajac pričao o zaštiti djece. Ne smijemo krasti i činiti loše stvari jer policija odmah obavijesti roditelje i Centar za socijalnu skrb. Pričao je o tome kako je štetno konzumirati alkohol, cigarete i droge. Svi ljudi koji uzimaju droge završe kao siromašni, bolesni i slabi. Siromašni su jer potroše sve na drogu. Droga ih čini jako slabima i mršavima. Od alkohola ljudi kad se napiju izgube osjećaj sadašnjosti. Saznali smo da svaki kvart ima svog policajca koji pazi na kvart. Ako vidimo nešto sumnjivo trebamo odmah nazvati policiju. Ako nemamo 16 godina ne možemo do dva i više sati biti vani sami, već moramo ići s nekom punoljetnom osobom koju naši roditelji znaju i imaju povjerenja u tu osobu. Na kraju nam je podijelio knjižice. Bilo je jako zabavno i poučno. KALINDI BAJT 5.c

Malo drugačiji satovi razrednika Zajedno s novom školskom godinom počele su i radionice u 7.c koje je vodila profesorica hrvatskoga jezika Maša Rimac Jurinović. Radionice su se uzastopno ponavljale od 9. do 4. mjeseca. Svaku drugu srijedu 7.c je ostajao u školi dva sata nakon nastave, najčešće u maloj dvorani. Mnogo se toga događalo između ta četiri zida. Otkriveni su neki glumački talenti, no, nažalost, i mnogi antitalenti. Čuli smo puno novih stvari, a svašta i odglumili. Mislima i glumom smo putovali od srednjeg vijeka pa sve do raznih problema moderne današnjice. Radionice smo započeli raspravama o nasilju (o mogućim uzrocima i rješenjima), a završili smo ih improvizacijom suđenja jednoj ženi Bugi zbog optužbe da je ona vještica. Meni omiljeni satovi bili su kada smo morali improvizirati. Najzabavniji sat mi je bio kada smo morali smisliti kako bismo mi provjeravali je li žena vještica. Profesorica se stvarno naslušala svakakvih bisera (npr. ako ima metlu, a kuća joj je prljava (to bi značilo da metlu ne koristi za čišćenje kao drugi ljudi, nego njome leti po gradu noću). Na tim satovima nije bilo stresa ni dosade. Samo bismo se totalno opustili, slušali profesoričine zadatke, a kasnije se vrlo dobro zabavili pri izlaganju tih zadataka. Drago mi je da sam to doživjela za vrijeme svoga školovanja i da mogu podijeliti to iskustvo s vama, a najviše mi je drago što smo svojom suradnjom pomogli profesorici kojoj je trebala naša pomoć jer radi na doktoratu. Radionica više nema, ali ostala su nam lijepa sjećanja na te sate. Lina Mišak, 7. c 6


VOLONTIRAMO I MI Članice knjižničarsko novinarske grupe dobile su priliku sudjelovati u dokumentarnom filmu o volontiranju koji vodi knjižničarka OŠ Tina Ujevića u Zagrebu. Pitala je o našoj knjižničarsko novinarskoj grupi i , naravno, o volontiranju. Nas i naše odgovore je snimila u školskoj knjižnici jednog oblačnog petka. Nitko u znanju o volontiranju nije briljirao kao na primjer u matematici, ali može se reći da se nismo osramotili:-) A sigurno se možemo pohvaliti da smo ponešto i naučili. Naučili smo da je volontiranje kada ljudi dobrovoljno obavljaju neki posao, a da za to ne prime plaću. Volontirati možeš dobrovoljno i pod prisilom tj. tako odrađuješ neku kaznu. Gdje se može volontirati? Volontirati se može svugdje, u svakakvim ustanovama, ali svi smo priznali da bi mi najradije u našoj školskoj knjižnici jer bi to bilo najzabavnije. Osobine volontera vrlo su jednostavne. Moraš biti vrijedan, uporan, to što radiš moraš voljeti i biti zadovoljan s tim jer nikada ne znaš, možda baš na taj način dobiješ posao. Jedan primjer volontiranja... Ovaj intervju koji smo napravili za dokumentarac također je bio dobrovoljno i, naravno, nisu nam za to platili. Jako smo se dobro proveli i svima nam je bilo drago što smo sudjelovali u snimanju ovog dokumentarca. Jedno pitanje glasilo je: "Hoćete li i vi jednog dana volontirati? Tko želi neka podigne ruku." I svi smo spremno podignuli ruke. Podigni i ti ruku i svojim radom pomozi drugima. Ema Pražić, 5.a

Putovanje kroz vrijeme Dana 12.3.2014. Knjižničarsko-novinarska grupa i čitateljski klub Knjigoljupci naše škole su posjetili Hrvatski školski muzej. U muzeju smo se upoznali s povijesti hrvatskog školstva. Saznali smo da su nekada postojale odvojene škole za dječake te škole za djevojčice. Učiteljice su nosile isključivo duge haljine, a učitelji su skoro uvijek nosili brkove. Jeste li znali da je krajem 19. stoljeća učiteljicama bilo zabranjeno udati se i imati djecu? U to vrijeme se smatralo da se mogu brinuti samo za djecu koja su pohađala njihov razred. Vidjeli smo predmete koje su nekada bili korišteni u školi - mnogo čitanki i knjiga, starih računala i pomagala koji su se nekada koristile u pučkim školama. Pučke škole morali su polaziti svi, bez obzira na imovinsko stanje obitelji iz koje dolaze. Učenici su nosili uniforme. Jedan vrlo važan nastavni predmet - u to vrijeme važniji od matematike i hrvatskog ili latinskog, pogotovo za djevojčice - bio je vezenje. Učile su vesti mnogo toga, pogotovo zato što djevojčice toga doba nisu smjele ići dalje u gimnaziju pa su im te vještine bile jako korisne. Na kraju godine u školama bi se čitalo naglas imena iz Zlatne i Sramotne knjige; u Zlatnoj knjizi upisivali su se najbolji učenici, a u Sramotnu učenici s lošim vladanjem. Na kraju smo došli do posebnog dijela muzeja gdje je postavljena izložba o životu i mukama djece siročadi u Zagrebu iz tog vremena. Izložba je nadahnuta najpoznatijim siročićem iz naše književnostišegrtom Hlapićem. Nakon izložbe krenuli smo na radionicu u učionicu iz 19.st., a kada smo obukli njihove kute pomislili smo da smo vremenski putnici. Radionicu je vodila muzejska pedagoginja i zadržali smo se tamo više od planiranog jer smo vezli Hlapićevu čizmicu, a to nam baš i nije išlo. Na povratku kući svi smo shvatili da smo sretni jer živimo u 21. stoljeću i da ovo što nam je muka, nije ništa u usporedbi s onim sa čime su se mučili nekada. 7

Jana Mićunović, 5.a


GEOGRAFIJA JE LAKA ZA VREMENA SVAKA Učenici petih razreda i članovi Geografske grupe ove su godine imali priliku naučiti mnogih novih zanimljivih stvari o Svemiru. Promijenili su nekoliko predavača koji su došli na poziv profesorice Curić. Imali su nekoliko predavanja u učionici iz geografije, a evo kratkih opisa: Prvo predavanje- Gdje je beba? Bilo je puno petaša. Nije bilo dovoljno stolica pa se na nekim stolicama smjestilo čak i četvero djece. Predavač se zvao Ogden i bio je malo uzbuđen. Učili smo o Sunčevom sustavu, veličini planeta i drugim svemirskim tijelima. Predavač je udaljenost svakoga planeta uspoređivao s bebom. Razlika između Mjeseca od Zemlje značila je da beba istražuje stan. Kada je beba bila na godišnjem odmoru na Maldivima mjerila se udaljenost između Neptuna od Sunca. Odjednom je predavač prestao uspoređivati s malom bebom. A zašto je prestala beba istraživati svijet? Tada se javio neki lumen i svima objasnio da se beba razboljela i da trenutno nije spremna za daljnja putovanja. Nadamo se da će biti dobro do slijedećeg predavanja. Najveća šteta je bila da nismo mogli gledati Sunce. Ali sve u svemu bilo je dobro jer oblaci ipak nisu zaklanjali antene na susjednim zgradama. Na kraju smo naučili i da antene imaju svakakve oblike. Bilo nam je jako zabavno. P. S. Za one koji ne znaju, promatrali smo antene susjednih zgrada. Drugo predavanje- Geografiju je najlakše shvatiti uz šale Svi koji su prisustvovali drugom predavanju iz geografije koje se održalo 18.11.2013. u učionici geografije, mogu potvrditi da ova škola još uvijek nije izgubila smisao za šalu. Na drugo je predavanje došlo mrvicu manje djece nego na prošlo. Ali nije to bila jedina promjena … Došao je novi predavač koji se zvao Buroš. Zahvaljujući njemu smo proširili svoje zanje o Svemiru. Svaki planet Sunčeva sustava smo promotrili, ali ne teleskopom nego brojevima i slovima… To znači da smo naučili koliko svakom pojedinom planetu treba da se okrene oko Sunca, koliko koji (ako) ima satelita, površine i još mnogo toga. Ali to predavanje nam ne bi toliko uljepšalo dan da iz svakog kuta učionice nisu padale šale. Evo neke od njih: Je li Crna rupa sisavac? Gdje se može vidjeti Polarna svjetlost? U Legendi o medvjedu, naravno. Kada će Kiša meteora da znam ponijeti kišobran? Na Marsu postoji Kineski zid. Pluton više nije planet jer ga je Obama bombardirao. Nešto što nema veze s predavanjem: Postoji li Djed Božićnjak? Da, Coca-Cola ga je izmislila. To su bile neke od šala koje su bile razlog tadašnjem smijehu. Sve su još obilježili mobiteli koji su zvonili pred kraj sata. Baš smo se dobro zabavili, a ne može se reći da baš ništa nismo naučili. Sada znamo da je gografiju ili bilo koji drugi predmet najbolje učiti uz pokoju šalu. Treće predavanje—Astrognozija Treće predavanje održalo se u ponedeljak 9.12.2013.gdje smo mogli naučiti nešto više o astrognoziji. To je grana astronomije koja se bavi promatranjem svemirskih (horoskopskih) znakova. To je bilo Dorino područje tj. Tako nam se zvala predavačica. Na predavanje je došlo četrnaestero djece. Dora nam je pričala o horoskopsim znakovima, od kojih se zvijezda sastoje. Poslije predavanja uputili smo se na školsko dvorište kako bi promatrali Sunce. Napokon su ispunili obećanje o promatranju Sunca. Čudno je zbilja to Sunce. Ima puno pjega kao Pipi Duga Čarapa na licu … Možda nije bio veliki odaziv djece, ali smo se i ovako sjajno zabavili (promatrajući Sunce) te treba napomenuti onima koji nisu bili s nama da su propustili jedno poučno i zanimljivo predavanje. Ema Pražić i Lara Šegvić 5.a 8


Dramimo i dramatiziramo Nije tajna da smo jedna od najuspješnijih škola u dramskoscenskim aktivnostima. S tri dramske pedagoginje, učiteljicama Sandrom Bulajom, Vlatkom Kovač i Mašom Rimac Jurinović, tijekom godine je uvijek živo!

Uvijek dobro raspoložena dramska skupina viših razreda tijekom pripremanja predstave “Ja, Zvekan?!”

Glumac Ivica Pucar susreo se 6.11.2013. s našim velikim i malim glumcima u knjižnici Novi Zagreb i otkrio im “tajne zanata” kroz zabavne vježbe. 21.10.2013. Predstava “Bijeg nije rješenje” Teatra Tirena održana je u maloj dvorani za pete razrede.

Kako riješiti nasilje u 2042.? Udruga Tirena nas je 20.02.2014. posjetila sa svojom interaktivnom predstavom “2042”. Predstavu su održali u učionici geografije. Predstava je neočekivano započela već pred vratima razreda. Bili smo uzbuđeni jer smo znali da će nas snimati HRT. Predstava je govorila o nasilju u budućnosti, a interaktivno nam je omogućila da mi (publika) nađemo način za prevenciju nasilja. Svima se svidjela predstava i smatram da je interaktivno kazalište jedan zanimljiv način predstavljanja nasilja djeci.Predstavu smo gledali mi (6.c) i 6.b. Igor Bilić, 6.c Jako zanimljivo! Marin Jaić, 6.c Predstava mi se svidjela jer je bila jako poučna i vrlo zanimljiva! Patrik Pavleković, 6.c Predstava je bila jako dobra i vrlo zanimljivo prikazana. Karlo Paver, 6.c Predstava je bila dobra. Antonio Cofek, 6.c Predstava je bila jako lijepa, zanimljiva i dobro odglumljena, također i realistična. Arna Grabar, 6.c Predstava je bila urnebesna. Matej Keglević, 6.c Predstava je bila totalno fora.Vrlo zanimljivo. Ema Lončar, 6.c Predstava je bila smiješna i zabavna. Mihaela Ljubanović, 6.c

9


Čitamo mi u obitelji svi Ove godine sudjelovali smo u projektu “Čitamo mi u obitelji svi” Hrvatske mreže školskih knjižničara koji se provodi diljem Hrvatske među učenicima 3. razreda osnovne škole i njihovim roditeljima. Naprtnjača s 8 knjiga iz različitih područja (slikovnica, roman za djecu, roman za odrasle, priručnik o roditeljstvu...) putovala je na 5 dana od obitelji do obitelji naših učenika 3.a, 3.b i 3.c razreda. Svaki dan, obitelj je trebala izdvojiti barem malo vremena za čitanje ili razgovor o knjigama. Učenici su uz pomoć roditelja ispunjavali Knjigu dojmova, a pred prijateljima u razredu svake srijede izvještavali kako je izgledalo čitanje u njegovoj obitelji. PJESME INSPIRIR ANE ČITANJEM U OBIT Ja i moja obitelj čitamo knjige. Zato smo jako sretni i svi smo bez brige. Domagoj Grgurić, 3.a Nitko i ništa nije mi bitan, kad u ruci držim knjigu i čitam. Ian Vrdoljak, 3.a Čitati je lako, to je zbilja tako. To znaju svi, bake i djedovi. Probaj i ti… Roko Karninčić, 3.a Knjige šarene čitamo, da puno ne pitamo i po svijetu skitamo. Svaka knjiga vrijedi, ko njezinu poruku slijedi. Ema Fuček, 3.b Kada čitam osjećam se bolje, i odmah sam nekako pun volje! Kal Rimac, 3.b Margareta Bodrožić, 3.a

Iz knjige dojmova

Najviše mi se svidjelo što smo ja i moja sestra čitali zajedno. Nadam se da ćemo opet tako čitati! Luka Sladić, 3.b Mama je uživala čitajući “Kako pomoći klincima da si sami pomognu” pa je odnijela knjigu prijateljici s kojom radi u bolnici da je i ona pročita. Sve druge knjige sam prelistao, ali ih nažalost nisam stigao pročitati. Mislim da ću ih posuditi u knjižnici kad ne bude škole. Kal Rimac, 3.b Meni je bilo odlično čitati u obitelji jer smo bili zajedno i super smo se zabavili. Petra Matković, 3.b Ova ideja o ruksaku s knjigama za cijelu obitelj je jako zanimljiva i ispunila mi je svih pet dana. Iva Hrsto, 3.b Pročitao sam strip „Leonardo je genij“ i baš sam se zabavio čitajući. Slagao sam origamije s mamom. Napravili smo ždrala, samurajsku kapu, gusku, žabu, avion, brod, čašu , kapu i čamac. Malo sam prolistao knjigu o vitezovima i baš je cool. Nikola Josip Tropšek, 3.b Svaki dan je jedan iz obitelji čitao knjigu, a ostali smo slušali. Lijep način da se cijela obitelj zabavlja uz knjige. Dominik Vincelj, 3.a Moja obitelj i ja proveli smo zabavan i zanimljiv vikend čitajući knjige. Složili smo se da ćemo ponovo posuditi knjige Tomislav Pribanić Tarnik, 3.a i opet napraviti Vikend čitanja u obitelji. Leon Macenić, 3.a Meni su knjige bile jako zanimljive i rado sam ih čitao zajedno s mamom prije spavanja. Bio sam sretan. Ivan Goršeta, 3.a 10

ELJI


DAN ŠKOLSKOG DVORIŠTA “Znam, razmišljam, sudjelujem” projekt je koji je Mreža mladih Hrvatske provela ove godine u 4 škole u Hrvatskoj, od kojih je jedna naša! Cilj projekta bio je osnažiti Vijeće učenika i potaknuti ih na akciju za poboljšanje života u školi i oko nje.

“Što nas muči? Možemo li to zajedno riješiti? Prvi sastanak Vijeća učenika

Već nakon prvog radnog sastanka s predstavnicom Mreže mladih, gospođicom Monikom, predstavnici Vijeća počeli su razmišljati o problemima koje bi mogli riješiti. Vrlo brzo pala je ideja da bi se moglo napraviti nešto u našem velikom školskom dvorištu i smišljen je projekt Dan školskog dvorišta. Učenici svakog razreda trebali su osmisliti malu aktivnost koju su na sam Dan morali organizirati i ponudili ostalima. Izrađeni su plakati i prijavni listići, imenovane odgovorne osobe i radni timovi, otvoren je Facebook događaj, uzbuđenje je raslo... Došao je napokon i 30. svibnja! Iako nam kiša nije dopustila da imamo i veliki piknik (koji je također bio u prvotnom planu) sve aktivnosti su održane i prvi učenički projekt uspješno je proveden!

Predstavnici Vijeća učenika, Saša, Miahela, David i Marija s prof. Ivom na Sajmu ideja gdje su se susreli s učenicima iz Bola, Pazina i Dugog Sela i predstavili im naš projekt

Gužva oko lista za prijavu trajala je danima

ORGANIZIRANE ATIVNOSTI 1.a Čitanje slikovnica naglas 1.b Priredba Mali kreativci 1.c Crteži Kakvo igralište želim 2.a Pričam ti priču!- pripovijedanje priča

2.b 2.c 3.a 3.b 3.c 4.a 4.b

Sportske igre Igra s papirnatim avionima Oslikavanje staze kredom u boji Oslikavanje vaza Oslikavanje vaza Badminton u parovima Dramske igre

4.c 5.a 5.b

Sadnja cvijeća Izviđačke igre Potezanje konopa, bacanje krugova na štap 5.c Origami radionica 6.a Natjecanje u rolanju 6.b Štafetno trčanje 6.c Maraton 7.a Poligon tradicionalnih igara 7.b Badminton 7.c Kartaške igre 8.a Obaranje ruku 8.b Dramske igre 8.c Rukomet/sadnja cvijeća

11 A kako je naš projekt prošao, pogledajte na sljedećim stranicama!


Dramska radionica

Info punkt

Potezanje uĹžeta

Maraton

Nogomet

Natjecanje u rolanju

Sadnja cvijeća

Kampiranje u razredu 12

Obaranje ruku


Tjeranje kiše

Badminton u parovima

Simulacija prve pomoći Tronogo trčanje Oslikavanje vaza

Izložba crteža i poruka susjedima na ogradi škole Kartaške igre Voćna salata

Origami radionica 13


Raditi ono što voliš je dodatna nagrada Intervju s prof. Ivanom Fabijanom Vrdoljakom, novim profesorom iz likovnog. Zašto ste se odlučili baviti likovnom umjetnošću? U djetinjstvu i u tinejdžerskim godinama, to me najviše zanimalo. Volio sam strip, književnost, filmove, crtanje, slikanje. Te teme su mi bile bliže od znanstvenih tema.

U kojim ste školama dosad radili? Radio sam u dvije privatne srednje škole, u Drugoj privatnoj školi i u Ekonomskoj jezičnoj privatnoj školi. Radio sam u srednjoj Drvodjelskoj školi i u 2 osnovne škole, u OŠ Retkovec i u OŠ Špansko Oranice.

Koje su Vam najdraže tehnike crtanja? Najdraža tehnika mi je olovka. To je ustvari osnovna tehnika, ali se nikada ne može istražiti do kraja. Svaka tehnika nudi beskonačan broj mogućnosti. Tako da ljudi koji slikaju ili crtaju određenim tehnikama istražuju čitav život, uvijek otkrivaju nešto novo i zanimljivo u tehnici koja je kao naizgled, poznata.

Naše novinarke Iva Vešnik i Nina Meić s profesorom Fabijanom.

Imate li hobi? Imam hobi. Volim čitati knjige. Time dosta “gnjavim” učenike, obično volim čuti što čitaju. Mislim da je to jedan jako lijep hobi i način korištenja vremena. Volim putovanja, planinarenja, sportove...

Najdraža knjiga? Mogao bih napraviti nekakvu top listu od 10 najdražih… Recimo, prekrasne knjige su ''Majstor i Margarita'' Mihail Bulgakov, ''Sto godina samoće'' Gabriel García Márquez, ''Istočno od raja'' John Steinbeck, Antoine de Saint-Exupery, francuski pisac poznate knjige ''Mali princ''. Napisao je također jednu predivnu knjigu ''Zemlja ljudi''. Eto, to su neke od knjiga, iako ih ima još, ali teško mi je izdvojiti najdraže.

Kakav/a je bio/la Vaš/a profesor/ica iz likovnog? Moj profesor iz likovnog je bio baš pravi slikar. Pušio je lulu, mislim da nije na satu, ali ne bi me začudilo. To su bila neka druga vremena... Imao je bradu, brkove, bio je vrlo neobičan, zanimljiv čovjek. Znao je jako puno priča koje su me također nekako navele da se i ja vidim u tom svijetu umjetnosti. Svojim je pričama, bar nas koje su takve stvari zanimale, znao jako uvući i zainteresirati. 14


u životu On mi je otvorio vrata u umjetnost, kasnije profesori u srednjoj školi i na Akademiji. Mnogi od njih su danas uvaženi umjetnici i s takvim ljudima raditi, sa stručnjacima koji su i u svijetu prepoznati, bila je to velika čast. U svakom slučaju, bilo mi je lijepo školovati se.

Kakve su vam bile ocjene iz likovnog? Imao sam vrlo dobar, odličan. Često vrlo dobar jer sam bio dosta nemiran kao dijete. Onda mi je taj profesor, kako je bio strog, znao na kraju dati vrlo dobar. Objasnio mi je kako sam zaslužio odličan, ali se nisam potrudio. Kasnije se to popravilo. U srednjoj školi sam bio sve zainteresiraniji. Na Akademiji likovne umjetnosti nitko me više nije morao poticati.

Volite li raditi s djecom? Jako mi se sviđa rad s djecom, iako nikad nisam mislio da ću to raditi. Naime, počeo sam raditi u školi gotovo slučajno i ono što mi se u školi najviše sviđa je rad s djecom, razgovor s djecom različitog uzrasta od 5. do 8. razreda, pa i u srednjoj školi gdje su djeca od 14. do 19. godine. Rad s djecom je lijep zato što se sjetiš sebe dok si bio u tim godinama, možeš se uspoređivati, pratiš generacije, vidiš promjene u odnosu na, recimo, nekoliko godina stariju djecu koje si prije 5 godina podučavao… I tako, djeca uvijek imaju dobrih ideja. Odrasli su često stisnuti svojim problemima. Znaju biti malo i dosadni i zatvoreni u nekakve svoje okvire, dok djeca često razmišljaju izvan okvira.

Što preporučujete učenicima? Učenicima bih preporučio da pokušaju u osnovnoj školi steći nekakvu disciplinu, da nauče raspoređivati slobodno vrijerme. Moraju se zabavljati i igrati, ali i da probaju pola vremena utrošiti na bavljenje nekakvim sportom, možda nekim hobijem, čitanjem, skupljanjem znanja. Kao što pčelice skupljaju med pa ga imaju u košnici, tako i učenici mogu odasvuda skupiti znanja koja će im kasnije u životu itekako trebati. Preporučio bih samo da ne budu pasivni, da ne sjede doma pred televizijom, kompjuterom, laptopom, iPodom i s mobitelom u ruci čitave dane i kukaju kako im je dosadno, da se bore protiv dosade na drugačiji način, s različitim igrama i zabavama.

Kako se zamišljate u daljnjoj budućnosti? Pa, ne razmišljam previše o tome. Mislim, zamišljam se kao prvo da sam zdrav. Zdravlje je jako bitno u životu. Zamišljam da ću raditi ovaj posao ili nešto slično, interesantno, da ću imati vremena za neke svoje hobije. Nemam nikakvih konkretnih planova. Ne zamišljam se sigurno kao netko tko zarađuje milijun dolara. Ne mislim da je sreća u novcu. Zamišljam se sretno i zadovoljno sa svojim poslom, svojom obitelji i prijateljima. Mislim da je to važno. I, naravno, da radiš nešto što voliš. Onda je to neka dodatna nagrada u životu. 15


Do you speak English? Engleski jezik uče svi; od prvog do osmog razreda i dalje. Ali jeste li se ikada zapitali kako to da se uči baš engleski? Engleski jezik se razvio kod starih germanskih plemena koja su potkraj starog vijeka naselila područje današnje Velike Britanije. U razvijenom Brtianskom carstvu jezik je postao dominantan, a onda i službeni. U SAD-u zapravo ne postoji službeni jezik, ali velika većina govori engleski. Legenda kaže da je Njemac Frederick Muhlenberg spriječio da njemački postane službeni jezik 1789. Frederick je bio prvi predsjednik Predstavničkog doma američkog Kongresa. Navedena legenda vjerojatno je nastala kad su neki njemački doseljenici tražili prevođenje američkih zakona na njemački, na što je Muhlenberg rekao nešto poput: "Što prije Nijemci postanu Amerikanci, to bolje.” Jana Mićunović, 5.a

ZANIMLJIVOSTI Rečenica "The quick brown fox jumps over the lazy dog" sadrži sva slova engleske abecede. Imena svih kontinenata (model od šest) na engleskom jeziku počinju i završavaju sa istim slovom (America, Antarctica, Africa, Europe, Asia, Australia). Riječ "uncopyrightable" je jedina engleska riječ od 15 slova u kojoj su sva slova različita. Riječ "dreamt" je jedinstvena po tome što jedina u engleskom jeziku završava na "mt". "typewriter" je najduža riječ koju možete otkucati koristeći samo jedan red na tastaturi. Više ljudi u Kini govori engleski nego u SAD-u. Engleski jezik u EU uči čak 89% djece. * Engleski je službeni jezik u 53 države.

Do you speak American or British English? You say a) pants (AE) You say a) cookie (AE) You say a) fall (AE) You say a) french fries (AE) You say a) grade (AE) You say a) purse (AE) You say a) cell phone (AE) You say a) store (AE) You say a) mailman (AE)

b) trousers (BE) b) biscuit (BE) b) autumn (BE) b) chips (BE) b) class (BE) b) handbag (BE) b) mobile phone (BE) b) shop (BE) b) postman (BE)

If you circled 5 or more a) then you speak American English. If you circled 5 or more b) then you speak British English. So did u circle the title correctly? If you haven't are you a) mad (AE) b) angry (BE) ? Made by: Dino Bezić, Nikolina Senčar and Sven Leko 16


Sprichst du Deutsch? Njemački jezik uči se u našoj školi kao drugi jezik već neko vrijeme. Iako kažu da je njemački jako težak, uz profesoricu Ivanu Ferderber Bošnjak, poznatiju kao FBI, sve je zabavnije. Nakon dvije godine učenja i puno napisanih domaćih zadaća, njemački mi se više ne čini kao veliki problem! Jako sam ponosna što mogu razumjeti sve više u točkama njemačke dramsko-scenske grupe koje su uvijek hit na našim školskim priredbama.

Znate ! njemački? Kamo i? otputovat

Nastup njemačke glazbeno-scenske grupe “Zimmer frei” na ovogodišnjem Danu škole.

Svakako možete otići u Njemačku, Lihtenštajn i Austriju jer tamo je njemački jezik službeni. Zanimljivo da je Lihtenštajn jedina država u kojoj je njemački jedini službeni i govorni jezik. Naime, Njemačka i Austrija imaju priznate i manjinske jezike. Kad obiđete te zemlje možete krenuti obilaziti države u kojima je njemački službeni jezik uz druge jezike. To su Belgija, Luksemburg , Švicarska, Italija, Danska… Znate li što znači:

RINDFLEISCHETIKETTIERUNGSÜBERWACHUNGSAUFGABENÜBERTRAGUNGSGESETZ? U prijevodu Zakon o dužnostima izaslanstva i nadgledanja za obilježavanje stoke i govedana najduža je njemačka riječ (63 slova!!!) koja je srećom ukinuta zbog usklađivanja njemačkih zakona sa propisima Europske unije. Ipak, postoji još puno „kilometarskih“ riječi na kojima možete vježbati lomljenje jezika kao što su Donaudampfschifffahrtsgesellschaftskapitaenswitwe, u prijevodu "udovica kapetana dunavske kompanije parnih brodova" ili Kraftfahrzeug-Haftpflichtversicherung, tj. “obavezno osiguranje automobilskog vozila.

OPREZ!!!

Kako engleski i njemački jezik spadaju u istu jezičnu skupinu, imaju mnoge riječi slične. Ali treba pripaziti! Postoje riječi u njemačkom koje zvuče kao engleske, ali imaju potpuno različito značenje. Na primjer, ako vam netko ponudi u Njemačkoj Gift to neće biti poklon kao da ste u Engleskoj nego, ni manje ni više nego otrov! Ali, ako vam netko ponudi Rat nemoj vrištati unaprijed i misliti da stiže štakor. Radi se samo o dobronamjernoj ponudi

savjeta.

Pripremila: Laura Margetić. 5.c 17


Parlez-vous francais? Francuski jezik u našoj školi uči se već godinama. Ima nas malo, ali baš su zato satovi francuskog drugačiji od ostalih! Izabrala sam ga jer mi zvuči lijepo – po nekim anketama je i najljepši jezik na svijetu, a i jako bih htjela posjetiti Pariz. Zasad mi nije težak, jedino se malo više trebam potruditi oko pisanja. Imate li ideju što bi mogle značiti riječi:

Decor, ballet, boutique, restaurant, mode, caffe, bon appetit, chic, toilette,

chef, chocholat, salade, cinema, croissant, omlette, cavalier

Ako da, onda uopće niste početnici u francuskom! :)

JESTE LI ZNALI? * Francuska je najposjećenija država na svijetu. * Postoji samo jedan prometni znak Stop u cijelom Parizu. * Luj XIX bio je kralj samo 20 minuta * U svakom gradu u Francuskoj postoji ulica posvećena književniku Victoru Hugou. * U Francuskoj se pravi više od 400 vrta sireva * Francuski je bio službeni jezik u Engleskoj više od 300 godina. * Uz engleski, francuski je jedini jezik koji se uči u svim zemljama na svijetu. * Francuski je službeni jezik UN-a. * Francuzi jedu puževe, žablje batke i konjsko meso. * Eiffelov toranj se lakira 6 puta svake godine. * Svaki dan u Francuskoj se objave dvije nove kuharice. * Naziv „Grad svjetla“ Pariz je dobio zbog velikog broja intelektualaca koji žive u njemu.

18svi ovi likovi Francuzi? Jeste li znali da su


Naš izbor francuskih IZVOĐAČA i FILMOVA

KLIK N

I NA

FOTO

GRA FI

JU!!

Edith Piaf (Edith Giovanna Gassion) bila je najpoznatija pjevačica francuske šansone. S 15 godina je počela pjevati na ulicama Pariza i vrlo brzo postala poznata u cijelom svijetu po svojem glasu i osjećajnim pjesmama.

Nedodirljivi

David Guetta je DJ i glazbeni producent, od 2009. godine na vrhu europskih top lista. Prodao je preko 6 milijuna albuma, a 2011. fanovi su ga izabrali za najboljeg među 100 DJ-a.

Amelie

Isabelle Geffroy, poznatija kao Zaz,

Taxi

pjeva jazz i šansone te kombinira više srodnih žanrova poteklih iz francuske gradske glazbe. U Hrvatskoj ima puno obožavatelja te je dosad održala koncerte u Zagrebu i Puli.

Daleki rođaci

Charles Aznavour je francuski autor, skladatelj, šansonijer i glumac armenskog podrijetla. U mladosti glumi u kazalištu, a kasnije je u glumio i u filmu. Njegove šansone pretežno pjevaju o ljubavi, dječačkim snovima, o životu u dvoje ili čežnji za avanturama .

Manu Chao je pjevač i multilingvist koji pjeva na francuskom, španjolskom, arapskom, galicijskom, portugalskom, engles kom, a često koristi i kombinacije navedenih jezika u pojedinim pjesmama, ponekad čak sve u jednoj pjesmi. Jedan je od najprodavanijih glazbenika, a sa svojom grupom Radio Bemba obilazi festivale i održava sjajne koncerte. U Zagrebu su bili nekoliko puta.

Lara Šegvić, 5.a 19


KNJIŽNICA Mali pripovjedači Lucija, Nika, Ria, Vanda i Filipa na ovogodišnjoj Priči u podne (PUP) u OŠ Gustava Krkleca u Travnom.

Naša knjižnica oduvijek je mjesto za opuštanje, ali dugo smo razmišljali kako bi bilo dobro da imamo u njoj kauč koji bi još više pridonio atmosferi dnevnog boravka. To nam se ove godine napokon i ostvarilo zahvaljujući gospođici Tamari Sertić koja nam je poklonila trosjed! Hvala Tamari i hvala tati Vogrinc koji nam je pomogao s prijevozom!

Čitateljski klub bavio se ove godine „aktivnijim“ čitanjem priča, pa je tako čitao naglas po ulogama bajku “Ukleti kraljević i čelik Henrik” braće Grimm učenicima u produženom boravku. “Knjigoljupci” su razmijenili i bookmarkere s učenicima iz Australije, posjetili Interliber i Školski Knjigoljupci s knjigama kupljenima u ovogodišnjoj akciji Jedan razred, jedna knjiga muzej... Ove godine s nama je u knjižnici bila i prof. Natalija Stajić, knjižničarka koja nam je život obogatila svojom kreativnošću i maštovitim panoima i radionicama.

Pano za Fašnik

Uskršnja radionica 20


Knjige koje kriju tajnu Susret s književnikom Hrvojem Kovačevićem Hrvoje Kovačević je poznati hrvatski pisac koji je 8.5. došao u našu školu. Prvo nam je pričao o sebi: rođen je 1966. Godine u Požegi. Pisanjem se počeo baviti u sedmom razredu osnovne škole, a pisac je postao nakon dobitka nagrade za najbolju knjigu u trećem razredu srednje škole. Ima dvoje djece, kćer i sina. Kćer mu je na prvoj godini fakulteta i uči mnoge jezike, a sin u osmom razredu oš i svira gitaru. Najduže je pisao knjigu godinu dana, a najkraće 40 dana. On piše pjesme, dječje romane, knjige za djecu i odrasle, drame i stripove. Na kraju sata svi smo vidjeli njegove knjige i dobili autograme. Matea Gereci, 4.a U razgovoru nam je Hrvoje govorio o sebi, svojim knjigama i životu. Rođenje u Požegi i ima 48 godina. Voli čitati sve knjige. Ima mnogo prijatelja. Idol mu je Ivana Brlić-Mažuranić i njena knjiga“Čudnovate zgoda šegrta Hlapića“. Sve knjige su napisane prema stvarnim događajima iz njegova života. Napisao je niz knjiga koje počinju s riječju tajna. Dečki su mu češće glavni likovi. U njegovim knjigama uvijek ima tajna koja je na kraju otkrivena. Svidjela mi se njegova hrabrost da kaže koliko je star i prinaje pogreške u životu. Nakon razgovora zaključila sam da je drag i zabavan. Strpljivo je slušao i odgovarao na naša pitanja. Mirta Jaić, 4.a Rekao je da njegove knjige u naslovu imaju riječ „tajna“ jer kad dođeš u knjižnicu uvijek ti ta riječ zapne za oko. Još nam je govorio da poznaje sve dječje pisce i da su mu djeca i prijateljei skoro uvijek inspiracija. Ja mislim da je Hrvoje Kovačević jako nadaren čovjek. Jakov Glavač, 4.b

Tajna iz susjedstva Bila je večer. Moja prijateljica i ja smo se ispred kuće igrale loptom. U žaru naše igre lopta je prejako bačena i otišla je u dvorište jedne kuće. No na našu žalost radi se o onoj kući u čijoj se blizini niti jedno dijete nije voljelo igrati. Pogledale smo se u nevjerici i strahu što sad napraviti. Da vam bude jasnije, to je jedna od onih kuća kojima gornji kat služi golubovima kao dom, a u njezinom prizemlju živi gospođa koju smo mi djeca zvali Vještica. Gospođa nije imala prijatelje niti u susjedstvu niti izvan njega. Ni s kim nije pričala. Svo svoje vrijeme provodila je sa svojim golubovima i svojom crnom mačkom na užasnom, neurednom dvorištu i gornjem katu kuće koji je imao polupane prozore s kojih se vidjelo da viri paučina. I ona se sa svojim izrazito neurednim izgledom uklopila u to. Po pričanju naših roditelja svatko novi tko je došao živjeti u susjedstvu ispočetka je pokušavao doprijeti do nje, međutim nitko do sada nije uspio saznati zašto se ona ponaša i izgleda tako ružno i tužno. Koju tajnu nosi ta sijeda gospođa? Kako Sara i ja nismo znale što činiti i kako doći do lopte, sjele smo na obližnji zidić koji graniči s dvorištem tajnovite gospođe. Sjedile smo i šutile, svaka u svojim dubokim mislima nadajući se da će jedna od nas naći rješenje i kako ćemo ubrzo moći nastaviti našu veselu igru. U jednom trenutku začuli smo nepoznati glas koji nas je trgnuo iz našeg razmišljanja. Okrenule smo se i na pragu jezive kuće ugledale gospođu o kojoj sam vam pričala, koja nas je blagim i toplim glasom pitala što nas muči i zašto smo tako tužne. Nakon što smo prevladale strah i duboko udahnule odgovorimo joj tihim i isprekidanim glasom da nam je slučajno lopta pala u njezino dvorište. Ništa ne govoreći ona pogleda po dvorištu i ugleda loptu te je uzme i jednostavno donese k nama. Mi smo joj se umiljato zahvalile na što je ona rekla kako smo lijepo odgojene i da joj je baš drago što je stekla prve prijatelje u susjedstvu. Ohrabrene njezinim ponašanjem i riječima upitamo onako iskreno dječje zašto je tako tužna i tajnovita i zašto s ni s kim ne razgovara. Ona sjedne kraj nas i najednom počne pričati o svom životu, kako je bila siromašna kako su je, obzirom na njen izgled, ljudi odbijali od sebe i nisu htjeli s njom provoditi vrijeme. Kako su godine prolazile, dolazili su drugi ljudi u susjedstvo koji su joj htjeli pomoći, ali je ona razočarana u ljude iz prošlosti odbijala bilo kakav kontakt . Mi smo to sve pozorno slušale i na kraju se dogovorile da ćemo sutra doći pomoći joj urediti dvorište kako bi se ubuduće mogle igrati u njemu, a ona će napraviti po svom receptu samo za nas svoj najdraži kolač. Tako smo Sara i ja razotkrile tajnu iz susjedstva, stekle novu prijateljicu, a ona preko nas prijatelje u susjedstvu. Maša Mandić, 4.c 21


Mlade knjižničarke preporučuju... Jeff Kinney: Gregov dnevnik Greg Heffley, junak ovih poprilično komičnih kronika, rijetko ispunjava sve što kaže. Jer biti klinac ponekad može biti prava gnjavaža. A nitko to ne zna bolje od Grega koji će se naći protiv svoje volje bačen u školsko okružje gdje su neuhranjena slabašna stvorenja primorana dijeliti hodnike s visokim i opakim klincima koji se već briju. Kako će se Greg snaći provjerite u Gregovom dnevniku. Knjiga je napisana u nekoliko nastavaka, a na hrvatski su prevedeni Gregov dnevnik, Gregov dnevnik Rodrick rastura, Gregov dnevnik Točka na i i Gregov dnevnik Ljetna žega.

Sanja Polak: Morski dnevnik Pauline P. Provjerite kako su se Paulina i njezina družina snašli radeći kućanske poslove, kako su kuhali, pospremali i dovodili u red stan u kojem žive i što su pritom naučili. Ponovno je sve duhovito, zabavno i poučno kao i sve dosadašnje knjige o Paulini. Dosad su napisani Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P., Gorski dnevnik Pauline P. i Morski dnevnik Pauline P.

Nives Madunić Barišić: Tajna čokoladnih bombona Djevojčica Tara pokušava otkriti kamo je nestao njezin djed. U tom nastojanju dobije neočekivanu i pomalo čudesnu pomoć – psa detektiva koji govori. Kroz pseću perspektivu ovaj roman govori o avanturi i prijateljstvu koje se nastavlja i nakon riješenog “slučaja. Sara Barišić, Ela Ćurlić, Paula Čulić, 5.b

Anne Plichota: Oksa Pollock: Nevidljivi Svijet Kada se djevojčica Oksa iz Pariza preseli u London, život joj se u potpnosti mijenja. Naime, Oksa oduvijek sanja da postane ninja,ali sada otkriva da ima nadnaravne moći. No nije to sve, iste večeri na Oksinom se trbuhu pojavljuje tajanastveni znak. Oksa se povjerava svojoj baki koja joj otkriva ogromnu tajnu. Koju? Pročitajte u knjizi! Jana Mićunović, 5.a

Cynthia Hand: Krila anđela Cynthia je ovim romanom nadmašila svaku šablonu za sjajnu knjigu. Richelle Mead (autorica Vampirske akademije) je rekla kako je knjiga totalno očaravajuća, a spisateljica fantastično plete mitologiju o anđelima s modernim svijetom romanse i napetosti te je također izjavila da je zbog ove knjige ležala budna u krevetu pitajući se što će se sljedeće dogoditi. Meni se nešto slično dogodilo. Otkrivši knjigu odmah sam se bacila na gutanje njezinih stranica. Kada sam otvorila prvu stranicu, knjiga je bacila svoje magične riječi na mene. Nisam mogla maknuti oči od knjige. Bila sam u njoj, dio nje. Sve sam osjetila, namirisala, opipala, doživjela…Ona je iz mene crpila svu moju znatiželju, misli…Nisam je više mogla ispustiti iz ruke. S vremenom je stranica bilo sve manje, a moje oči su bile gladnije njezinih slova, riječi, rečenica…Završivši s knjigom dva sata sam ležala u svom krevetu kao paralizirana i razmišljala, razmišljala, razmišljala…O knjizi, životu i mudrosti. Čuvši da je izašao drugi dio, moje oči su postale zvijeri. Pohitala sam u knjižnicu te sam knjigu pročitala u jednom danu. Clara, Tucker, Christian, Angela, Jeffrey, i ostali imaginarni (ili stvarni?) likovi su mi poklonili novu mudrost, pogledala sam kroz tuđe oči u svijet, u tuđe probleme…Moji problemi su nestali kada sam zajedno s Clarom riješavala njezine… Arna Grabar, 6.c 22


LEKTIRA NA DRUGAČIJI NAČIN Da lektira može biti zabavna i poticajna pokazali su ove godine 8.b razred koji su s prof. Mašom i prof. Ivom obrađivali knjige s popisa malo drugačije.... “Bilješke jedne gimnazijalke“ N. Mihelčić kroz dramske vježbe…

Igre s pjesmama D. Tadijanovića

Kako bi izgledao poster za film prema pripovjetci “Alkar” D. Šimunovića?

Iz pisma Romeu iJuliji….

Dragi Romeo! Što ti je bilo? Zašto si tako postupio? Zašto si se ubio radi Julije? Ja, princeza dvora Verone, voljela sam te kao prijatelja, naravno. Ne razumijem te. Stvarno mi nisi bistar. Ubijaš se zbog cure (zapravo CURICE) koju uopće ne poznaješ. Takva ljubav nije se trebala dogoditi...

Dragi Romeo! Kako uopće možeš pomisliti da digneš ruku na sebe zbog djevojke koju si sreo svega nekoliko puta. Vjerojatno nemaš nikakvu ideju kakva je ta djevojka zaista. Po tebi je ona vjerojatno sretna,poletna,dobra i pažljiva,a ustvari može ispasti prava vještica. Ja bih pobjegla od nekog takvog glavom bez obzira. Takve osobe te mogu napustiti. Dat ćeš im svoje povjerenje, a oni će to iskoristiti. Po meni trebaš još dobro razmisliti o tome kome ćeš pokloniti svoje srce i povjerenje. 23 Takve osobe moraš dobro poznavati. One ne trebaju posjedovati lijepo lice i tijelo...


Prvi razred

Posjet seoskom imanju Kezele

Što ti je najbolje u školi? Nika (1.c): Baš mi je dobro učiti sa učiteljicom i da mi moja prijateljica Korina baš lijepo pomaže. Jan(1.c): Najbolja mi je učiteljica i dobra i sviđa mi se. Leo (1.c): Najbolje mi je kada idemo na izlete. MOJA N AJDRAŽ A IGRA POSTALA SAM ĐAK Moja najdraža igra je nogomet. Ja Bila sam uzbuđena zbog polaska u školu. Bila sam vesela što ću učiti i prijenego sam krenula u školu. Pitala sam se kakva će biti učiteljica? Saznala sam da je učiteljica dobra, a i prijatelji su dobri. Upoznala sam Maju, Martinu i Anteu. A sada sam sretna što znam čitati i pisati. Volim školu!!! Dora Medaković, 1.b

Najprije me bilo strah polaska u školu. Bilo me strah jedinica i učiteljice. Ali onda sam shvatila da me ne treba biti strah.Ali ipak me strah diktata. Svaki put bih se tresla. Bilo me strah mame i tate kada bih dobila četiri. Ali s druge strane volim školu, svaki njezin predmet. I nije me više strah. Lijepo mi je u prvom razredu. Svako novo slovo, bilo to A,B,C ili Č i Ć i tjelesni kada igramo graničara, čine me sretnom. Još malo i ići ću u drugi razred. Antea Moharić, 1.b

volim nogomet zato što te trener puno pohvali i dobiješ nagradu. Nogomet je super. Moja najdraža igra je boxing. Jako sam dobar u tom. I vrlo sam jak. I jako se volim tući. Ne bih volio tući svoje prijatelje. Branio bih ih uvijek. I branio bih pogotovo cure. U početku sam dobro igrao nogomet. A poslije sam igrao sve bolje i bolje. I sada sam 3. najbolji igrač nogometa. Moja dva prijatelja se zovu Marko i Nino. Oni igraju bolje od mene, ali možda ću ih stići. Nitko ne zna! Pokušavam i pokušavam. Skoro sam bolji od Nene i od Mare. I uspio sam! Uzeo sam Marku loptu i gol! Zabio sam goll!! Sad sam na 1.mjestu!! Lijepo mi je igrati nogomet jer skoro uvijek zabijem gol. Moja najdraža igra su: graničar, dodavanja, gađanja, slijepog miša, lovice, ledene babe, crne kraljice 1,2,3, gađanja na podu, a moja naj, naj, naj, najdraža igra je graničara jer u njoj uvijek ostanem zadnja, a ako uhvatim loptu, onda svi ulaze unutra a to me jako veseli. Jedva čekam kada ćemo opet igrati graničara! Moje najdraže igre su : mačića, nogomet i ples. Najviše se volim igrati mačića. Igram ju s Lucom iz 1.c. Ona je meni najslađa. I Luca i ja se volimo igrati te igre. Igra se i Lena . Ona je isto slatka. 24

Učenici 1.b


Posjet Knjižnici Novi Zagreb Danas smo upoznali kornjaču Hrvoja. Pratili smo Hrvoja u njegovim pustolovinama uz rijeku. Naučili smo kako nastaju poplave.Dobili smo slikovnicu. Jedva čekam da je pročitam! Eva Juraga, 1. a

RUKE O P O EK

Bruna Konta, 1.a

Mateo Vitić, 1.a

Izabela Šprljan, 1. A Eva Juraga, 1.a

Vanja Vistać, 1.a

Da sam životinja bio/bila bih... ...medvjed jer je velik i jer voli med! ...riba jer može obavljati nuždu gdje god poželi! ...zmija jer ih volim! Učenici 1.c

nac ili školarac? Je li bolje biti vrtića Korina (1.c): Bolje je biti školarac jer u školi možemo puno naučiti! Ena (1.c): Bolje biti školarac jer u vrtiću moramo spavati! 25


DRUGI RAZRED

Snimanje pjesme “Svaka obitelj je posebna” u 2.c koja je pobijedila na natječaju “Europa u školi”. U posjetu tvornici Kraš DOBRODUŠNI SNJEŠKO

Bijelić Snješko sretan je kao i uvijek. U dvorištu kraj kuće male s djecom provodi vesele zimske dane. Sreću svoju on ne krije dok ga hladna zima grije. Snjegović se stalno nada da proljeće ne zavlada. I stoji tako, stoji, stoji i do kraja zimu broji! i kad sunce opet grane, odbrojat će svoje dane. Barbara Marušić, 2.a

U Tehničkom muzeju

ZALJUBLJENI ŽABAC Bio jednom jedan žabac. Zaljubio se u žabicu. Bila je prelijepa. Žabac je odluči pozvati na večeru. Pitao ju je, a ona je pristala. Žabac se zamisli. Što ću joj pokloniti? Mislio je, mislio i konačno se sjetio. Sjetio se da bi joj mogao pokloniti najfiniju muhu. Ana Glavač, 2.b Fabijan Radat, 2.a

ZALJUBLJENI PINGVIN Došao u podne kamion. Iz njega je izašla šarmantna pingvinica, ali u kutiji. Ljudi su je odnijeli u zoološki. Tamo je već bilo nekoliko pingvina. Jedan od njih se zaljubio. Nikako joj nije mogao pokazati što osjeća prema njoj i to ga je mučilo. Prijatelji su mu predložili da je pozove na rolanje ali nije znao baš najbolje rolati pa se zabio u ribu koja je visila na zidu. Pingvinica je otišla. Sljedećeg dana pingvin je rekao da je voli i zamolio je da se ožene. Pristala je. Zora Turčin, 2.b 26

Lena Bižić, 2.b


FAŠNIK U NAŠOJ ŠKOLI Jako smo se veselili fašniku u našoj školi. Svi smo se okupili u našoj blagavaonici. Plesali smo i pjevali. Izabrali smo najljepšu masku iz svakog razreda. Naj u našem razredu bio je Niko koji se maskirao u pjevača Michaela Jacksona. Sve najbolje maske su dobile nagrade. Nakon toga birali smo naj masku u cijeloj školi. Bilo je napeto i uzbudljivo. Jedva čekam slijedeći fašnik u našoj školi i već razmišljam o maski s kojom bih mogao i ja pobijediti. Ante Ćosić, 2.a

Vikend u mojoj obitelji Moja obitelj se preziva Stanić. Moju obitelj čine: mama, tata i seka. Kad je vikend, volimo duže spavati. Ponekad idemo i u šumu. Baka i djed znaju doći kod nas. Mi jako volimo otići kod njih. Volimo i spremiti zajedno ručak i cijeli dan uživati u kući. Ja svoju obitelj volim. Moja obitelj je složna. Filipa Stanić, 2. A

Makarije Petrović, 2.b

VESELI SNJEŠKO Veseli, veseli Snješko bijeli Ledene pahulje svima dijeli. Iako sunce baš i ne grije Snješko se ipak veselo smije. Dok niz ledeni skliski brijeg Pada lepršavi bijeli snijeg, Snješko mašta svoj bijeg. Josip Horvat, 2.a

NEOBIČNA KIŠA

Niko Hunski, 2.a

Tmurni oblaci prekrili su nebo. Umjesto kiše iz oblaka su počeli padati Lego Chima. Svi smo bili sretni. Zamislite kako sam se jučer dobro naigrao sa legićima da sam zakasnio pogledati crtiće. Makarije Petrović, 2.b

PRINCEZA HELENA Nekad davno, prije mnogo godina živjela je jedna princeza koja se zvala Helena. Helena je bila jako dobra, a njena pomajka zla. Željela je i da Helena bude takva. No, Helena to nije željela i zato je pobjegla. Kad se umorila, legla je i zaspala. Spavala je dugo, dugo. I kad se napokon probudila, ugledala je oko sebe narod koji je bio zao. Odveli su je do svog kralja. Imao je sina po imenu Ivan. On je bio jako dobar. Sprijateljili su se. I zajedno su odlučili pobjeći od zla.Onda su našli jednu lijepu livadu. Na njoj su pronašli malenu kućicu u kojoj su živjeli bakica i dedek. Primili su ih i čuvali od zla kao da su njihovi unuci. I tako su dugo i sretno živjeli. Nika Walla, 2.a

Iskra Turčin, 2.b 27


TREĆI RAZRED U tvornici Dukat

Škola u prirodi u DOMAGOJ I ČAROBNI ŠTAPIĆ

Bilo je lijepo subotnje popodne. Šetao sam sa svojom obitelji po prekrasnom Jarunu. Gledao sam po Jarunu i u travi ugledao da nešto svjetluca. Prišao sam bliže da vidim što je to. Bio je to lijepi, svjetlucavi čarobni štapić. Pokazao sam ga svojoj majci Andreji i rekao: “Mama, gledaj, čarobni štapić!” Mama je na to rekla: “Domagoj, to je samo igračka.” Tata je na to rekao:”Domagoj, ostavi to gdje si našao.» Braco i seka su na to rekli: “Braco, stvoriš nam sladoled?” Ipak uzimam čarobni štapić. Malo poslije sam ugledao jedno dijete koje je palo sa ljuljačke. Vidim da je slomilo ruku. Pitao sam majku: “Majko, jadno dijete, zar ne?” A moja majka je na to rekla: “Jadno djetešce. Njegova dobra majka sada zove hitnu pomoć.” Ja sam otišao kod dječaka i rekao sam: “Želim da ovo dijete ne boli više ruka.” Zamahnuo sam čarobnim štapićem i dijete je bilo dobro. U nedjelju sam šetao s mamom po Zrinjevcu i vidio sam malog vrapca koji je slomio krilo. Uzeo sam ga u ruke i grlio. Uzeo sam čarobni štapić i rekao: « Želim da ovom vrapcu nije slomljeno krilo.» Vrabac odleti u nebesa. I dalje šetam s mamom i dođe mi opet onaj vrabac i donese mi u kljunu visibabu. To mi je donio za zahvalnost što sam ga izliječio. Sretan sam jer sada imam vjernog prijatelja. Vrapčić mi svako jutro dolazi na prozor i pjeva mi za lijepo i krasno jutro. Svaki dan me veselo prati u školu. Stoji na prozoru moje učionice i gleda u mene. Ako mi ne vjerujete i mislite da je ovo samo bajka, dođite u Osnovnu školu Mladost i u učionici 3.a razreda vidjet ćete vrapčića kako kredom piše po ploči. Domagoj Grgurić,3.a

Gospodar svijeta Da sam ja gospodar svijeta, stvarno bih se trudio da djeca budu sretna. Najprije bih ukinuo zadaće i viteško učenje. U svakoj školi bio bi po jedan bazen i igrališta za sve sportove. Cijeli dan bi se kupali i igrali, oni koji bi došli u školu. Jer škola ne bi bila obavezna. Svi bi živjeli u luksuznim gradovima, kao što su: Pariz, Sydney, Monte Carlo, New York, Beverly Hills itd… Svako dijete bi imalo svoju veliku sobu, prepunu igrica, kompjutera, tableta, I-Poda, Wi-a i raznih tehnoloških spravica. Svi bi imali bezbroj pari tenisica i bezbroj cool majica i hlača. Svaki bi imao svoj mali aviončić kako bi u slobodno vrijeme letio nebom. Sva djeca svijeta bi bila uvijek zdrava i sretna. Nikola Josip Tropšek, 3.b 28


CRNA MAČKA

Jednog prelijepog dana crna mačka Aleksandra šetala se ulicom. Bila je jako lijepa, ali i tužna. Njezina ju je gospodarica izbacila iz kuće. Šetala se i razmišljala kako bi bilo lijepo vratiti se kući. Zatim je srela prijateljicu, mačku Kasandru. Razgovarale su kako je biti kod kuće i piti mlijeko. Kako je Aleksandra bila crna mačka nitko ju nije htio pustiti u kuću, jer naravno, svi misle da crne mačke donose nesreću. Kada se rastala od svoje prijateljice počela je padati kiša. Pljuštalo je jako, munje su sijevale, a maca se sve više bojala. Nakon nekoliko sati straha , ugledala ju je draga djevojčica Mia i primila u naručje. Rekla joj je :»Nemoj se bojati, ja ću te udomiti.» Kada je maca stigla u kuću razgledavala je i čudila se novom izgledu sobe. Nakon nekoliko minuta navikla se na novu sobu. Dobila je zdjelicu finog svježeg mlijeka. Bilo joj je super, ali se sjetila svoje prijateljice Kasandre i jako se rastužila. Upravo u to vrijeme Mia se vraćala kući s Aleksandrinom prijateljicom Kasandrom. Kada su se ugledale, bile su jako sretne. Igrale su se i veselile po cijele dane. Od tada mačka Aleksandra živi vrlo sretno. Laura Sršić,3.a

Maketa n

ašeg nase lj

a, učenic i

3.a

Vremeplovski stroj Jednog dana na internetu našao sam zanimljiv oglas da se prodaje vremeplovski stroj. Odlučio sam ga kupiti. Kada su mi ga dostavili kući, ušao sam. U strahu sam okrenuo kazajku unaprijed. Vremeplov se zavrtio i nakon nekog vremena našao sam se u staračkom domu. Shvatio sam da sam star i bolestan. Počeo sam plakati i počeo tražiti vremeplovski stroj da me vrati u moje vrijeme. Nakon povratka sa vremeplovskog putovanja zakleo sam se da nikad neću ući u vremeplovski stroj i poželjeti ubrzati vrijeme. Luka Sladić 3.b 29


ČETVRTI RAZRED Što je život? Život je kao neka priča. Svaki dan je ljepši. Nekad čaroban, nekad tužan. Život je poput biljaka koje rastu u proljeće ili venu u jesen. Život nas uči da volimo i budemo voljeni. Život je lijep i treba ga tako živjeti. Luka Savić 4.a Natsup dramske skupine 4.a na školskoj priredbi Za mene je život ptica koja leti i raduje se sreći. Kad tuguje i ja tugujem, kad je zaljubljena i ja sam zaljubljena. Život je usporedba s cvijetom ili leptirom. Leptir leti, a mi se igramo. Tužan je život, ali i lijep i sretan. Nije život igranje na kompjuteru ili fejsanje, život je igranje na livadi uz mirisno cvijeće. Meni je moj život prekrasan, ali i ponekad tužan.Lijep je život kad u ponoć zvijezde na nebu gledaš. Ptičice koje lete znak su lijepom životu. Kad češljam svilenu i meku kosu osjetim da je život lijep kao mekani jastuk na krevetu toplom. Život je pun ljubavi, sreće, zabave i uzbuđenja. Sara Lukač 4.a Sjedim na stolici i razmišljam što je život. Da li je život samo kada si sretna? Ili život živiš i kada si tužna? Život može biti vrlo radostan i uzbudljiv, ali i vrlo okrutan. Kada sam zaljubljena, tako sam sretna da pomislim kako ću eksplodirati od sreće te kako mi je život prekrasan. Ali, kada me prijatelji izbacuju iz svoga društva i kada se ponašaju kao da me nema, tada sam jako tužna i pomislim kako sam ja u tom trenutku najtužnija na cijeloj Zemlji. Ipak, znam da će ti pravi prijatelji uvijek biti „rame za plakanje“. Nikada neću biti najtužnija na svijetu. Život je kao vrijeme: prolazi. Kao crni oblak, može biti tužan. Sretan poput sunca, dugačak poput nekakve bajke. Moj je baš takav, promjenjiv. Ali, ja jako volim svoj život. Evo, živim ga već dugih, ali radosnih deset godina. Ja ga pokušavam živjeti „ružičasto“. Obožavam tu stvar „život“. Ima puno uspjeha, pa možda i padova, ali obbbooožavam ga! Mislim u svakom trenutku što ću napraviti da mi bude lijep, jer „kakvog si ga napraviš takav će ti biti“. Nikada ni ne pomislim kako bih sada nestala sa ovog svijeta jer neka djeca nemaju ni što jesti, a kamoli da znaju što je uopće Internet. Jako mi je žao te djece. Svoj život tako uopće ne mogu ni zamisliti. Život jako treba cijeniti i voljeti. On je baš poput ovog sastavka, počinje i isto tako će i završiti. Ana Horvat, 4.a Za mene je život sve lijepo što ti se događa dok si živ. Za mene je život petak poslije škole, jer čim napišem zadaću mogu igrati računalo. Život su mi i praznici jer idemo na more. Za ptice je život letjeti i pjevati, a za biljke cvjetati i mirisati. Čak i moje igračke imaju svoj život u kutijama i sretne su kad ih obrišem. Katkad mi se čini da me pozivaju da se igram s njima. Život je sve oko nas i život treba čuvati i paziti. Erik Vukas, 4.a 30


Duga Uvala U 9h smo krenuli iz Zagreba u Dugu Uvalu. Vozli smo se 4h. Raspakirali smo se i preživjeli 1. dan u hostelu Cvrčak. Sljedećeg dana krenuli smo na Brijune. Do otoka smo išli trajektom. Na Brijunima smo vidjeli kornjaču, žabe, bikove, nojeve, ljame, paunove, konje i meni najdražu, slonicu Lanku. Sljedećeg dana smo išli do prekrasnog brdovitog Motovuna. Pogledi su bili fantastični. Ljudi su izgledali kao prašina, mogle su se vidjeti i rijeke Mirna i Raša. Poslije Motovuna smo išli u Poreč. Tamo smo posjetili čuvenu Eufrazijevu baziliku. Jako je lijepa, a naročito me fascinira to što je sagrađena u 6.st. Dizajn je predivan. Sljedećeg dana smo se zaputili u Pulu. Prvo smo išli do prvog pravog malog Tihog oceana, točnije do akvarija.Tamo smo vidjeli razne ribe, pirane, rakove, škampe, jegulje, kornjače, sipe i prave pravcate morske pse. Zatim smo išli do starog rimskog amfiteatra.Tamo su se vodile borbe gladijatora. Čak smo i zapjevali u njoj, tako da se mogu pohvaliti da nije samo Toni Cetinski pjevao u njoj, nego i ja. Sve u svemu je bilo super! Nadam se da ću jednog dana to opet posjetiti da se prisjetim svog prvog izleta na more s razredom. Kristijan Matešic 4.b

KAD MEDVJED ROĐENDAN SLAVI

GRADE MOJ Prostire se jedan grad Pokraj Save lijep i mlad. Zagreb mu je ime I ponosimo se njime. Dok hodamo njegovim ulicama On je u našim srcima.

Kad medvjed rođendan slavi, Pčele mu lete po glavi. Donose mu puno sladoleda, Od njihovog najslasnijeg meda. Zeko donosi mrkvu, Za finu povrtnu juhu. Ivica i Marica donijeli su Šumske jagode,šljive i Slasne gljive.

I dok sa Sljemena gledam svjetlost grada Mogao bih od sreće zaurlati tada Zagrebe, grade moj Nikom se ne daj i budi svoj Još tisućama godinama stajat će moj grad Svima nam lijep i drag To je moj Zagreb grad.

Stigao je kraj ove šumske pjesme Do sljedećeg puta u šumi kod Česme.

M. Bahalo, M.Cvenk, R.Domović, K.Matešić, 4.b

Tibor Matejčić,4.b

Godina Nova Ja sam si za Novu godinu obećala puno stvari. Prva da ću marljivo učiti i truditi se u školi. I odmah par dana poslije Nove godine sam učila i rješavala listiće. Drugo obećanje mi je bilo da ću se truditi na treningu i da ću pokušati napraviti neke dobre rezultate. Treće obećanje mi je da ću prestati biti kukavica i da ću probati neke stvari koje prije nisam jela, tako da više ne izostanem iz škole zbog bolesti. Četvrto obećanje mi je da više neću biti neuredna, nego da ću pospremati svoju sobu. Tjedan dana nakon Nove godine sam pospremila sobu da blista i da nema niti trunke prašine. Ja od Nove godine očekujem da će biti puna zdravlja i sreće.

Laura Strmo 4.b 31


VIŠI RAZREDI Jesen Jesen se ušuljala u naš grad, ali nije bila oprezna pa je razlila svoje šarene boje. S jeseni je došao i njen prijatelj vjetar. Jesen je toliko nasmijavala oblake da su oni počeli plakati od smijeha. Kiša je lupala po prozorima, pa je probudila đake. Oni su se spremili i otišli u školu. Kada je nastava bila gotova sva su djeca bila tužna jer nisu mogla ići van zbog kiše. Jesen je zamolila vjetar da odvede nasmijane oblake negdje drugdje da bi djeca mogla ići van. Kada više nije bilo kiše djeca su istrčala van na sprave u parku, gackajući kroz lokve. Spustila se noć, sva su djeca već bila u svojim toplim domovima. Vjetar je uzeo šareno lišće u svoje lebdeće krilo i uspavao ga. Kada je lišće zaspalo vjetar ga je spustio na tlo čineći šareni šuškavi tepih. Sve je zaspalo u šarenom krilu jeseni.

Alan Jerbić, 5.c

SNJEŠKO Snješko u parku stoji, I pahuljice broji. A pahuljice padaju i padaju, Dolaze djeca pa se igraju. Snješko i dalje u parku stoji, I pahuljice broji. Sara Barišić, 5.b Jana Mićunović, 5.a

Moj materinski jezik Moj zavičaj je lijep. Kao i moja domovina. Ima divan jezik. Prve riječi naučila me moja mama. U mome kraju ljudi pričaju štokavskim i kajkavskim narječjem. Postoji i čakavsko narječje. Sve više ljudi uči hrvatski jezik. Mislim da taj jezik nije tako lako naučiti. Živim u Hrvatskoj i još uvijek ne znam značenja nekih riječi. Ja najviše upotrebljavam štokavsko narječje. Hrvatski jezik sadrži promjenjive i nepromjenjive riječi. Ja svoj jezik volim više od svih na ovom svijetu. Svaki čovjek najviše voli svoj jezik. Moj jezik vidim u svim knjigama, časopisima... Mislim da je svaka knjiga u školskoj knjižnici na mojem jeziku. U nekim državama stanovnici koriste tuđe jezike, a bolje je da postoji što više njih kako bi se razvilo veće znanje i veća kultura. Kada ljudi putuju u druge, strane države pričaju na primjer engleski. Ne bi li bilo bolje da pričaju jezikom koji govore ljudi u tim krajevima? Svaki čovjek bi trebao voljeti svoju domovinu i svoj jezik, zato ja obožavam svoj materinski jezik.

Karlo Firis, 5.c

32


BORBENI KEKSI Na svijetu ne postoji čovjek koji ne sanja. Snovi znaju biti lijepi, ali i ružni. Nekada nam se naši snovi baš ne svide. Kada nam se u snovima ostvari nešto što jako želimo i onda nas majka, ili alarm probude jako smo tužni što se naš san prekinuo. To se meni puno puta dogodilo, a kada smo već kod toga mogla bih vam ispričati jedan. Bila sam u Zemlji čuda. Sve je bilo puno duga i bombona. Ljudi su bili napravljeni od čačkalica i čokolade. Bilo je neopisivo lijepo dok nije došao zli vitez od metala. Započela je borba, iako se vama to čini smiješno nije bilo tako, keksi su se raspadali, jeli su jedni druge. Oni su bili neopisivi neprijatelji. Mene su sakrili u podrum da me vitezi ne napadnu. Djevojke u podrumu su mi govorile kako je tako skoro svaki mjesec. Metalni vitezi znaju pojesti naše bombone ili zdrobiti naše kekse. Neki od njih su iznenada nestali. Za žene i djecu je to grozno. Kada su mi to sve ispričali ja sam odlučila tome stati na kraj, izašla sam van i iznenada se povećala. Vitezi su se povukli i niLaura Margetić, 5.c kada se više nisu vratili. Mi smo slavili i veselili smo se, naravno kada sam se ja smanjila. Najedanput eto i najgoreg trenutka. Mamina poznata rečenica: “Saša, budi se, zakasnit ćeš u školu!”. I tu je završilo moje putovanje u Zemlju čuda. Uvijek san mora završiti, pa ne možemo zauvijek spavati. Meni je taj san bio odličan, ali ne sanjam uvijek samo njega, sanjam i mnoge druge, baš kao i vi. Nadam se da vi imate mnoge lijepe sne i da se veselite kad ih sanjate. Sada moram ići, eto opet jedne mamine rečenice:”Saša, ručak!”

Saša Sladić , 5.c SMIJEH LIJEČI Smijeh je kao najbolji lijek. Može izliječiti svaku bolest, tugu i potištenost. Bez teškoća rješava sve probleme. Kao magični napitak, u sekundama poboljšava osjećaje svih ljudi. Prije približno dva mjeseca bila sam na moru s obitelji. Na plaži sam vidjela jednog tužnog dječaka. Roditelji su ga pokušavali razveseliti sladoledom i igračkama, ali ništa nije uspijevalo. Kad smo se smjestili, moj mali bratić Dominik otišao se igrati. Uzeo je jednu igračku i dao ju dječaku. Zajedno su uz puno smijeha izgradili dvorac. Dječak je odmah postao sretan i smijao se. Navečer smo išli kući, ali smo u šetnji rivom sreli djačaka i njegove roditelje. Dominik i on željeli su se igrati pa smo otišli do obližnjeg parka. Nadam se da sam dokazala da smijeh zaista liječi sve bolesti i probleme. Jer su dječaka razveselili igra i smijanje, a ne skupe igračke i sladoledi. Malo dijete je bez novaca, samo sa dobrom voljom uspjelo razveseliti drugog dječaka. Ivana Luna Tukerić, 7.b 33

Alan Jerbić, 5.c


MOJE NAJDRAŽE MJESTO ZA IGRU Svi se vole igrati. Ali razmislite malo, da li bismo se mogli igrati ako nemamo mjesto za to? Ta mjesta su sigurno uređena s puno pažnje, ljubavi, mašte, sreće… Ja imam puno dragih mjesta za igru, ali ipak jedno mi je najdraže!!! Moja soba! Obožavam svoju sobu! U njoj mogu raditi sve. Igrati se, slušati glazbu, raditi plakate, pjevati, plesati, trenirati, crtati… Što god mi srce poželi. Kada sam tužna to je isto pravo mjesto, zatvorim se u sobu i plačem, ispucam svoje osjećaje. Svoju sobu posebno volim jer je prije bila sestrina. Uvijek me podsjeća na nju. Ima sve što treba. To mjesto je posebno. Volim ga zbog svega što ima. Gdje god na svijetu da budem, uvijek ću ga pamtiti. Kada ja budem radila i uređivala sobu za nekoga inspirirat ću se svojom sobom jer kada sam bila u njoj, bila sam najsretnije dijete na cijelom svijetu. Saša Sladić, 5.c

PJESMA O ŽIVOTINJAMA Neke su životinje umiljate i slatke A od nekih dobijamo batke Životinje žive u moru i tako dalje A neke životinje imaju ralje Neke su životinje jako ugrožene Recimo radnicima da ne pale buldožere Neke životinje idu u lov Za nagradu dobiju nad glavom krov Neke se moraju platiti vrlo skupo A to je jako glupo Životinje se ne smije kažnjavati Nego im treba puno ljubavi davati. Kristijan Kapor, 5.a

Eugen Kalebić, 8.b

MOJI RODITELJI

Moji roditelji su najbolji roditelji na svijetu. Oni će uvijek biti tu za mene i moju sestru Karlu. Kada sam krenula u prvi razred oboje su tamo došli sa mnom i pomogli mi potražiti učionicu. To nije jedini put kada su mi pomogli. Uvijek kada bih bila bolesna moji roditelji bi izostali s posla i pomogli mi da ozdravim. Moja mama je više puta izostala s posla jer moj tata baš ne bi smio. Moja mama je knjižničarka, a moj tata je voditelj na televiziji. Htjela bih sada malo opisati svoje roditelje. Moja mama zove se Adela, ona ima crnu kosu i zelene oči, a moj tata se zove Duško ili kako ga ja volim zvati Ćuško (tako ispadne kada se zamijene prvo slovo imena i prvo slovo prezimena), on ima smeđu kosu i smeđe oči. Ja volim svoje roditelje iako ih puno ne vidim tokom radnih dana jer oni puno rade a i ja ponekad imam neke aktivnosti, ali uvijek nađemo vremena za druženje. Moji roditelji jako vole mene i moju sestru i mi volimo njih. Moram pomagati svojoj mami jer je prije tri godine doživjela infarkt. Uglavnom, željela bih još reći da kako mnoga djeca nemaju roditelje, ja sam jako zahvalna što imam svoje jer uvijek uskaču tu kad ih trebam. Ela Ćurlić, 5. b 34


FEJS TO FEJS Deset novih zapovijedi sad vrijedi: Lova je batina i bog, izignoriraj bližnjeg svog! Novine su pune moralne kičoze, a poante bez dubioze: laži, kradi, ništa ne radi... Dobro uči, u petici alibi čuči. Za sve su krivi starci, profe papci, političari, analitičari, Cijena barela nafte ili krvi, svejedno! Jedno se u drugo pretvara. Dolar je svevišnji kum, Ti budi um i ne daj da te jednom izgrize kuga duga. Pripremi se sad za neki budući ekonomski, eko ili kako-će-se-već-zvati taj pad što čeka tvoju generaciju kad ščepa diplomu i završi u tuzi na burzi. Zato budi svoj, cijeli život je boj Poštuj svoj ajfon da dugo Živiš u virtuali, da ti tamo ništa ne fali. Ajfon je tvoj best i jedini frend A onda na svoj fejs postavi grupu za bijes. Yes! Neka te nosi bijes. To je tako kul, lajkova je gotovo ful! Rečenice proste oduševljavaju internetske goste. Prosto prošireno, kul skraćeno, wtf, wtf, wtf, šer, lajk, mrak, Gnjev je in, neka se sve zove sa faking Uskoči s njim u ring. Jer život je faking ring. Malo opuštanja, malo popuštanja, malo opraštanja i više te ne prati sreća, Postaješ tek vreća za napucavanje na asku, Tada dišeš na masku, Zato izbildaj sve svoje alate, ne dopusti da te mlate ni na šici Ni na špici, ni na fb zidu, a i inbox Može biti prilika za boks... Je, dosadi taj fajt, taj neprestani rat,

Potajno da ne vidi nitko, smišljaš softver za sreću, Protiv gladi, bolesti, stresa, bijesa Misliš o Tesli, Nikoli, volio bi da samo o njemu Učite u školi, nauku, vjeronauku Jer kažu svetac bi mogao biti I taj softter za sreću, sveopću sreću i mir Negdje se sakrio u svemir Gdje je sada Tesla U raju Jer raj je Teslin rodni kraj Imam neki filing da je Tesla uspio Svu mržnju ljudsku pretvoriti u energiju Sinergiju kojom se pravi sreća Tu je negdje taj Teslin softver za sreću Za ljubav Samo ga treba pronaći A do tada ti ćeš se već nekako snaći Dok stojiš fejs tu fejs... Dok stojiš fejs tu fejs... Borna Baletić, 8.b

Klara Mormil, 7.a Lucija Glavaš, 7.b 35


KRIŽALJKA Postojala je jedna čudna križaljka. U njoj su bila tri vrlo laka zadatka te nagrada za onoga koji ju prvi riješi. Čovjek po imenu Stjepan bijaše sretan kad je vidio da je nagrada 70% popusta u zlatarnici. Ta nagrada mu je pala savršeno jer je taman trebao kupiti prsten. Tako se jedne večeri zaputio u zlatarnicu. Kad je došao u zlatarnicu nije bilo nikoga, ali su vrata bila otvorena. Znatiželjno je ušao i vidio da nema ničega – ni ogrlica, ni prstenova... Kada je zašao malo dublje vidio je ranjenog zlatara kojeg su brzo prevezli u bolnicu. Zlatar je rekao da su ga pretukli zato što nije dao 70% popusta. Rekao je: „Ja nisam znao ništa o toj križaljci, ja nisam izdao tu nagradnu igru i ne znam tko je.“ Policija je zaključila da su isti ljudi koji su pretukli zlatara dali tu nagradnu igru u novine. Pljačkaši su pobjegli jako daleko – ne zna se točno gdje. Lana Čiš, 7.a

PJESMA O MOJOJ OBITELJI Moja obitelj baš je fora U njoj nikad nema šora Tata mi se zove Stjepan, Mama mi se zove Vesna Život nam je kao pjesma Kad nas snađu problemi Skupimo glave i kažemo: “kreni!” Borba može biti duga, Ali mi ne damo da nas obuzme tuga. Ponekad se počnemo svađati, Ali se nikad ne počnemo gađati. Sve nas brzo prođe ljutnja, Ali nas nikad ne obuzme šutnja. Pričom uvijek rješavamo probleme Zato i vi birajte pažljivo teme. U obitelji je vrlo bitno razgovarati I probleme sve riješavati. Kristijan Kapor, 5.a Dominik Karačić, 8.b

Zašto? Zašto u proljeće raste cvijeće? Zašto pada kiša? Zašto oblaci plove nebom? Zašto sunce ujutro izlazi, a navečer zalazi? Zašto ja pišem ovu zadaću? Zašto sam ja uopće tu gdje jesam? Za sve ovo postoji jednostavno rješenje, no ja sada ipak pišem o nečemu zagonetnijem, značajnijem. Mnogi kažu da sve ima svoj smisao, kao i naši životi, a neki se jednostavno ne zamaraju time. No, ja sam sebe odlučila zamarati, kao i vas ovim sastavkom. Postoje različite definicije smisla života. Zdravlje, sreća, zabava… Mislim da ljudi najčešće griješe uspoređujući smisao i cilj života. Ako je nekome cilj života imati sva nematerijalna bogatstva, a tako definira i smisao života, u redu! Meni je sada trenutno cilj proći 7. razred s 5,00 i pri tome se dobro zabaviti. Kada završim 7. razred i prođe moje vrijeme za ostvarenje cilja zar ću ja izgubiti smisao života? Ne, zato jer u ovom slučaju smisao nije isto što i cilj. Čini se da ne mogu pronaći odgovor na pitanje koji je smisao života pa se ipak neću zamarati time. Kroz ovaj sastavak sam shvatila da je suvišno razmišljati o ovakvim stvarima dokle god živimo lagodnim, bezbrižnim životom. Lina Mišak, 7.c 36


Ljubav Stalno me ispituju svi od reda: mama, tata, baka, djed, bližnja i daljnja rodbina i prijatelji jesam li zaljubljen i uvijek im odgovorim da nisam i taj odgovor još uvijek vrijedi. To je jedno od onih pitanja na koje ne želite odgovoriti.Većina mojih prijatelja bi na to odgovorila da nisu zaljubljeni ni u koga, čak i ako to nije istina.To je zato (barem iz moje perspektive) jer u našem okruženju vršnjaka biti zaljubljen znači biti drugačiji i zbog toga ti se svi smiju. Ja se više uopće ne usudim družiti sa curama jer drugi odmah misle da sam zaljubljen u njih. Da se svi smijemo onima koji su zaljubljeni, ne bi se nitko niti zaljubljivao, družio s ljudima suprotnog spola jer bi se svi smijali jedni drugima. Recimo danas, za Valentinovo, svi su se smijali jednom dječaku jer je jednoj djevojčici dao poklon. Meni je veoma simpatično kada se netko ne srami pokazati da mu se netko sviđa. Kakav bi bio život bez ljubavi?Ukratko, nikakav. Mene još nije zahvatila faza zaljubljivanja, ali kasnije ću vjerojatno Iva Veršnik, 7.c stalno biti zaljubljen. Čuo sam da je to najljepša stvar koja se čovjeku može dogoditi. Stalno ste sretni, smijete se svakom njenom ili njegovom vicu, svi problemi nestaju i za vas postoji samo ona ili on. Kada se jednoga dana zaljubim, neću čekati da me netko to pita, već ću sam potražiti onoga kome ću to reći i to više neće biti nepoželjno pitanje. Alan Jerbić 5.c

Potjera po Utrinama, priča temeljena na istinitom događaju Bio je lijep i sunčan dan. Poslije škole Dario je otišao kod Svena - Gotzea. Igrali su Minecraft. Uskoro je došao i Renato - Penči i, kako im je igra ubrzo dosadila, odlučili su izaći van. Malo su se bacali po travi sve dok nisu sreli Antu. Sad kad je skoro cijela ekipa bila na broju, razmišljali su što bi dalje. Još im je samo nedostajao Darko. Došli su pred Darkovu zgradu. Kako je Darko uvijek za akciju, predložio je da igraju Lopova i pandura. Bubnjić je odlučio - u prvoj rundi lopovi su Sven - Gotze, Ante i Renato - Penči, a Darko i Dario panduri. Lopovi su se u prvoj rundi brzo spasili. Krenula je i druga runda! Bubnjić je odabrao ovog puta drugačije: Ante, Sven - Gotze i Renato Penči panduri, a Dario i Darko lopovi! I tako je potraga krenula... Renato, Ante i Sven su ih dugo tražili, nigdje ih nije bilo. Odjednom je Ante spazio Daria iza jednog auta. Dario je počeo trčati, ali pošto je imao torbu bio je sporiji pa ga je Sven brzo ulovio. Ostao je još Darko, a potjera za njim toga dana pretvorila se u pravi misterij! Renato je primijetio Darka kako je prvo pobjegao u park kod svoje zgrade. Pratio ga je, ali je spretni Darko pobjegao prema taboru gdje ga je Sven uspio u zadnji tren spriječiti. Darko je dalje brzo pobjegao u grmlje i sakrio se ispred svoje zgrade. Čuo se Renatov glas kako viče „Evo ga!“. Da nije bilo toga, možda bi igra bila gotova. Ali ne! I Darko ga je, naravno, čuo i ubacio u petu brzinu! Šprintao je prema školi, pa prema vrtiću, pa prema parku. Kao da je bio uključen na neki obnovljivi izvor energije! Sven mu je u jednom trenutku bio za petama, ali Darko mu je naravno opet pobjegao. Htio se zaletiti preko parkirališta i opet osvojiti tabor, ali ga je ovaj put omeo Renato. Darko nije htio odustati. Bježao je dalje, čak je uspio i popričati s prijateljem kojeg je sreo. Sven mu je ušao u trag i pratio ga u stopu sve do crkve. Ante i Renato, očajni, više nisu znali kud bi krenuli i skoro bi i odustali da ih neka gospođa koja je sjedila na klupici, nije ljubazno uputila prema igralištu. Međutim, dok su oni došli do igrališta, Svenu i Darku više nije bilo traga. Ova potjera počela ih je dovoditi do ludila! Umorni, gladni, žedni, još su jedino imali snage sjesti i okrenuti Svenov broj. I gle čuda! Sven se javio sa sretnom viješću. Darko je ulovljen!!! I to samo zato što je u jednom trenutku pao od umoranjegov izvor energije ipak je imao granice! Sven Jovanović, Renato Gorupec, Dario Gržinić i Darko Juraj Salopek, 5.b 37


Moje putovanje u Novi Vinodolski Bilo je to prošlog ljeta. Nastava je bila gotova, a moja i mamina dvokrevetna soba već je bila rezervirana. Već smo se dogovorile da idemo u Novi Vinodolski. Došli smo do Rijeke i prošli Bakrom i Kraljevicom uz mamine neizbježne uspomene iz uvale Scott. Prvo što sam vidjela bilo je more i gužva u hotelu te dugo čekanje. Nakon što smo se smjestile u sobu, raspremile kofere i udomaćile se, na red je došlo razgledavanje grada. Novi Vinodolski, skraćeno Novi, jedan je od najsjevernijih hrvatsko -jadranskih gradova. Okružuju ga dva velika grada: Rijeka – makroregionalno središte Sjeverne Dalmacije i nešto bliža Crikvenica u kojoj su smještene sve važnije zajedničke ustanove. U njegovoj blizini su još, osim spomenutih Bakra i Kraljevice, i Selce, Bribir, Križišće i još nekoliko sličnih gradića. Tomu je svjedok i Vinodolski Zakon, kameni spomenik koji stoji nasred glavnog gradskog trga: istoimenog Trga Vinodolskog Zakona. Što se turističke ponude tiče, cijeli je grad jako zanimljiv zato je je, uz novije objekte, sačuvana i stara gradska jezgra. Ona sadrži kamene kućice i puno povijesnih znamenitosti. Njih morate vidjeti vlastitim očima. Odmah na početku, pri samom dolasku, primijetile smo divan pogled na otok Krk. Jedan njegov dio noću izgleda kao puno zlatnih točkica među kamenjem. Vidjele smo i jedan manji otočić, San Marino, koji je tako malen da na njega uglavnom stanu samostan i crkvica. Međutim, usred sve te ljepote, neizbježno mi je bilo pitanje: Kako tamošnji ljudi žive, gdje kupuju hranu, kakav je njihov svakodnevni život? Primijetila sam da na svakom koraku postoje restorani i trgovine. Ono što me najviše začudilo bila je činjenica da su u gradu tri veće trgovine. Eto mi odgovora na pitanje! No dobro, nije ni njima tako loše: More je tu u svako doba godine. Kao creme de la creme cijeloga grada, tu su predivne plaže. Zanimljivo je da postoje dvije vrste plaža: one pješčane, u kojima se nikad nismo kupali, i one stjenovite, koje su nam bile stalno mjesto. Glavna gradska plaža je najveća gradska plaža i ona je privlačna stranim turistima. Nešto mirnije su druge plaže kojih ima duž cijele morske obale. Novi Vinodolski ima zanimljivosti kroz cijelu godinu. Mi smo došle u vrijeme karnevala, koji je trajao par dana i bio jako zaninljiv. Meni i mami trebao je cijeli tjedan da iskusimo grad. Ipak smo se obje složile da nam je jedan dan dovoljan i da ne bismo žalile da sutra odemo kući. Kada je, nakon tjedna punog dojmova, došlo vrijeme polaska, bila sam malo tužna. Međutim, more me je utješilo i pozdravilo pa nisam žalila zbog mokre odjeće. Dok je autobus kretao, gledala sam dobro poznati prizor: put uz glavnu cestu koji je vodio do hotela u kojem smo odsjele. Iako me to rastužilo, sjetila sam se kako sam se dobro provela i odmah se osjećala bolje. Ovo je samo dio mojih uspomena jer ih ima toliko da ih sve ne mogu prenijeti na papir. Bez obzira na sve, Novi Vinodolski zauvijek će ostati jedno od mojih najljepših sjećanja. Povratak u taj mirni, moderno – starinski gradić visoko je na mojoj listi prioriteta. Ivana Pervan, 8. c

38


PARIZ U desetom mjesecu prošle godine putovala sam u Pariz. Išla sam autobusom, a ne avionom, putovanje je trajalo jako dugo. Prvi dan smo išli do Karlsruhea, malog i mirnog gradića u Njemačkoj. Zanimljivo je to što u tom gradu niti jedna trgovina ne radi poslije 18 sati. Prenoćili smo u slatko uređenom hotelu. Strasbourg je bio naše prvo odredište drugoga dana. Strasbourg je grad u Francuskoj uz granicu s Njemačkom. U Strasbourgu je Vijeće Europe. Ispred zgrade Vijeća Europe nalaze se zastave svih zemalja članica Europske unije, i hrvatska zastava je tamo. Naše sljedece odredište bio je Reims, glavni grad pokrajine Champange koja je poznata po, naravno, šampanjcu. U kasnijim popodnevnim satima napokon smo krenuli za Pariz. Kada smo stigli razgledali smo ga po noći ali jednako je lijep i po danu. Četvrti dan bio mi je najdraži jer smo išli na Eiffelov toranj. Pogled je bio prekrasan i nismo dugo čekali kako bi kupili karte. Posjetila sam i Louvre, ogroman muzej u kojem se nalazi i slavna Mona Lisa. Nismo morali platiti ulaz u muzej jer je baš taj dan bio besplatan. U Louvre–u sam ručala i probala makaronse, talijanske kolačiće koje je Napoleon jako volio pa se tretiraju kao francuski a ne talijanski specijalitet. Meni osobno nisu baš fini. Kad smo već kod Napoleona, bila sam kod njegove grobnice. Napravljena je tako da se morate pokloniti kako biste je mogli vidjeti. Bila sam i u Versaillesu, nije mi bilo baš nešto zato jer sam u Njemačkoj, na svom prošlom putovanju, vidjela dvorce Ludwiga II. koji su rađeni po uzoru na Versailles. Peti dan išla sam na Montmartre, slikarski trg. Kad bi barem mogli vidjeti doista su prekrasne. Kasnije smo imali slobodno vrijeme koje sam iskoristila za razgled crkve Notre Dame. Navečer smo se vozili rijekom Sieneom. Šesti dan putovali smo za Zagreb i zastali u Münchenu gdje smo jeli kolače u nama dragoj slastičarnici. U Zagreb smo st vratili u kasnim večernjim satima. Meni je u Parizu bilo toliko lijepo da ću se sigurno vratiti. Lara Marković, 7.c

GLAZBA

Simple Minds su škotski pop band čija je glazba od osnivanja 1978. godine evoluirala od post-punka, new wavea do art-rocka pod utjecajem Roxy Musica, te pop zvuka nalik na U2. Simple Minds je 1978. godine osnovan u škotskom gradu Glasgowu Osnovicu banda činili su frontmen i vokal Jim Kerr, gitarist Charlie Burchill, Tony Donald na basu, Brian McGee na bubnjevima i Mick McNeil na klavijaturama. Ubrzo je Tonyja Donalda zamijenio Derek Forbes. Koncert od Simple Minds-a je bio super. Kada su na kraju sišli s pozornice, odglumili su navodan kraj, ali su se jos jednom vratili i otpjevali još sat i pol . Karlo Paver, 6.c 39


Pozdrav iz Kanade!

Naši prijatelji Donatella i Matej Krajinović pri kraju srpnja 2013. godine preselili prijatelji ne izgube tako lako pa se s njima svakodnevno čujemo preko Facebooka. pitanja o tome kako su se snašli u dalekome svijetu i koliko

a l l e t a n Do

Kako ti je u Vancouveru? Pa u početku mi je bilo fora jer je sve to bilo novo za mene, a sad mi je ok, naviknula

sam se. Jesi li našla neke nove prijatelje i kako su te prihvatili? Kada smo došli u Kanadu išla sam u jednu školu i tamo mi je trebalo dosta dugo da se uklopim i nađem prijatelje, a onda sam se u siječnju preselila u novu školu i sada pokušavam naći nove prijatelje. Imaš li u toj školi neke prijatelje s kojima se često družiš? Ne baš, oni su stvorili već neke ekipe, a ja se sa svima pomalo družim. A kakva ti je ta škola općenito i profesori? Oni imaju drukčiji način rada. Imam od ponedjeljka do srijede jednog profesora, a od srijede do petka drugog, tako da je to malo čudnije ali je ok. Kad smo već kod predmeta, koji ti je najdraži, a koji baš i ne voliš? Najdraži mi je Drama i Language arts (Engleski),a najgori mi je Science (Biologija). Ima li još takvih predmeta koje kod nas nema kao na primjer Drama ? Ima H.A.C.E (planovi za budućnost ili učenje o raznim bolestima i tijelu), Reading groups, (posebni satovi kad svi sjedimo na jastucima i čitamo), Library (kad idemo u knjižnicu kao razred i to nam je sat), Class meeting (razgovor sa razredom, kao naš Sat razrednika), Spelling (slovkanje- tu se uče pisat riječi i svaki petak imamo test), E.S.L (ako ti treba pomoć u engleskom). Kada si u sedmom razredu, što ću ja biti sljedeće godine, ides na Bend gdje učiš svirati različite instrumente. Na kraju sedmog je ceremonija na kojoj se nose haljine i onda je to kao da si maturirao (završio osnovnu). Imaju li neki predmeti koje mi ovdje imamo, a vi tamo nemate? Nema informatike i ..hmmm..hrvatskog (haha), njemačkog...Social studies su povijest i geografija u jednom U koliko ti škola završava,a u koliko počinje, te imate li odmore? Škola mi pocinje u 8:56 i završava u 14:48. Odmori su drugačiji. Prvi sat mi traje 1 i pol ali u tom prvom satu se izmjene dva sata bez odmora. Onda imam 15 minuta odmora. I onda opet jedan sat od 10:45 -12:00. Od 12:00 do 12:20 imam ručak, od 12:20-12:45 odmor . Kakvo je tamo vrijeme? Pa često kiša pada i sada je hladnije nego u Hrvatskoj, ali preko ljeta je ugodno i nije previše vruće. Što radiš u slobodno vrijeme, treniraš li nešto? U slobodno vrijeme sam na Face-u i mobitelu. Još se ničime ne bavim, ali išla sam srijedom nakon škole na neki program na kojem smo igrali igre, izrađivali nešto, išli u dvoranu... Razgovarala Saša Sladić, 5.c 40


su se u Kanadu. Znamo da se pravi Za Iskricu smo ima postavili nekoliko o im se život promijenio. “Grad u kojem živimo se zove Vancouver. Poznat je po tome što ima najveću brodsku luku u Sjevernoj Americi.Također je poznat po velikoj Rogers hokejaškoj areni, jer je hokej najvažniji sport u Kanadi. Kanada ima puno zelene površine. Također je multinacionalna država. Jedan dio Vancouvera "Down-Town" je jako sličan New Yorku, i zato se mnoge scene filmova snimaju u tom dijelu Vancouvera, umjesto u New York-u.

Matej

Kako ti je u Kanadi? Dobro mi je,škola je lagana, imam frendove... Jesi se snašao među tamošnjom djecom? Jesam! Treniraš li tamo neki sport ili tek misliš započeti? Igram odbojku za školu,i planiram započeti s nogometom opet. Misliš li nekad povratak u Hrvatsku na ljetovanje ili nešto slično? Pa mozda dodem na ljeto u Zagreb. Na što ti se bilo najteže priviknuti u Kanadi? Na nista mi se nije teško bilo priviknuti, nije nešto puno drukčije U kojem smislu ti je škola lakša nego ovdje? Kako izgleda nastava? Kakvi su učitelji? Škola mi je u svakom smislu lakša (haha),znači podijeljeno je na 2 semstra,u prvom semestru sam imao 4 predmeta, a sad u drgom imam nova 4. Eh da, ja idem u srednju školu ovdje.Njima srednja počinje od osmog razreda,al u školu kreću sa 6 godina pa po godinama ja propadam u osmi razred. Matej i Donatella s mamom i sestrom Škola je puno lakša nego kod nas, jer sve se uči Murjom sporije, nema žurbe, nema usmenog ispitivanja (jako bitno!), pa ni djeca nisu pod stresom kao kod nas. Jedan sat traje 1 sat i 20min, a veliki odmor je 45 minuta Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske? Iz Hrvatske mi najviše nedostaje obitelj (baka, djed,ujak, bratic, sestricna...) Razgovarao Marko Macenić, 7.c 41


MALI I UMILJATI U našoj školi ima puno učenika koji imaju pse, i to maltezere! Zašto su se odlučili za njih i kako je to imati maltezera kao najboljeg prijatelja, odlučili smo saznati od Tee Zorko, Marka Draženovića, Mie Kovačević, Lane Hrelac Tadić i Mirte Jaić. * malteški bijeli psić je pripadnik obitelji bišona. * ovaj mali , bijeli psić je jedna od najstarijih europskih vrsta * stigao je s Kine i Filipina * 25 godine grčki povjesničar izvještava da postoji grad na Siciliji zvan Melita odakle se izvoze lijepi psi zvani Canis Meliteu što ukazuje na mogućnnost talijanskog porijekla ove vrste ... Lorena Troha 5.b * uglavnom su traženi poradi zadovoljstva i zabave ženama koje ih nose na rukama, prsima i u svojim krevetima * riječ je o veselom, zdravom, dugovječnom psiću,koji je dobar s djecom, umiljat i dobro se prilagodi vježbi. * visina: 20-25 cm * težina: 2-3 kg

ili Tea i L

Tea: Moj pas zove se Lili, ima 2 godine (14 psećih godina). Svaki dan dižem se dvadesetak minuta do sedam i šećem je. Lili je sterilizirana, jer, kad bi imala mlade, bila bi ludnica u stanu. Sama sam je dresirala. Naučila sam ju da sjedne, legne i da ne laje kad netko pozvoni. Preporučila bih maltezera svima jer je vrlo pametan i dobar čuvar kuće. Meni je najslađe kada dođem doma, a ona počne skakati po meni i jako je vesela. Jedna Lilina pustolovina: Bila je ribarska noć i pucali su vatromet, a Lili je bila doma i vrata su ostala otvorena. Ona se prestrašila i pobjegla . Nakon toga smo je tražili ali je nismo mogli naći. Čak smo dali oglas preko radija i preko plakata. Jedan čovjek je sreo Lili,a već je prije vidio taj oglas pa je znao da ju tražimo. Kada su došli do nas, Lili je bila jako sretna što nas vidi. Onom čovjeku smo dali novce zato što ju je pronašao.

Mirta i Riki

Mirta:Moj pas ima 4 mjeseca i zove se Riki. Svog psa nikada nisam vodila na kastriranje. Rikija samo kupili od mamine prijateljice čija je kujica okotila male. Dresirala sam maletzera s roditeljima. Odlučila sm se na maltezera zato što su mali, ne linjaju se, slatki su, zaigrani i umiljti. Nismo imali nikakvih problema zato što je bio sa mamom dok se nije donekle osamostalio. Maltezera bih preporučila svima... Zato što je mali pa ga je lakše odgojit,i ne troši puno novaca. Moj pas se ne voli kupati jer ga voda smeta. Kada smo dobli Rikija on je u autu povraćao barem 5 puta. Bio je jadan Volim kod svog psa to što baš pod stresom zato što se odvaja od majke. Cvilio je, nije spavao cijelu je zaigran i sladak. Svog noć. Bli smo baš uzrujani, ali već sljedeći dan se naviknuo. psa šećem sama pa se 42 izmjenjujem sa bratom.


Mark:Moj pas zove se Charli, ima 4 godine (28 psećih godina). Sam šećem psa poslije škole, ujutro i navečer…Moj pas je imao već 13 mladih tj. već dva legla. Mlade smo prodali. Dosad je Charli imao problema jedino sa želucem, povraćao je i imao je problema sa probavom. Moja sestra isto ima maltezera, njen maltezer se zove Amie. Ja sam svog psa sam dresirao. Naučio sam ga da sjedne, legne, da lijevu i desnu šapu, naučio sam ga da se okrene, tražiti hranu i da bude poslušan, a namjeravam ga još naučiti da se pravi mrtav. Preporučio bih maltezera jer su jako poslušni, možeš ih svemu naučiti i jako su zaigrani i tolerantni. Njegova jedina mana je da kada vidi mačku, počne me vući za njom.

Mark i Charli, Mia i Amie

Jedna Charlijeva pustolovina: Kada smo bili na moru mama ga je stavila na luftić. Bili smo u plićaku i došao je veliki val, odgurnuo ga je sa plaže u dubinu. Mi ga nismo čuli dok je lajao jer se već odmaknuo od plaže.On je došao do bova. Mi smo ga tražili ali ga nismo mogli naći. Tada smo ga vidjeli samo malu bijelu točkicu koja pliva do obale. Bio je baš sretan kada se vratio na obalu.

MIA: Moj pas zove se Hachi i ima 2 godina (14 psećih godina). Sama sam ga dresirala. Naučila sam ga da sjedne, legne, da šapu, okrene se… Kada netko pozvoni, on krene lajati kao lud pa sam ga naučila da ne laje. Jedini problem koji smo imali s njim je bio kada su mu sa šest mjeseci počeli ispadati zubi. Preporučila bih maltezera svima zato što je poslušna vrsta psa, druželjubiv je i voli djecu. Ne grize osim ako je u opasnosti ili ako ga se jako izmaltretira. Tužna sam kada je moj pas bolestan ili kada je tužan iz nepoznatog razloga, i sretna sam kada je on sretan zato što ga jako volim.

Mia i H

Jedna Hachijeva zgoda: Prošlo ljeto kada smo bili na brodu, Hachi je stajao na rubu broda i gledao u algu koja je plutala na vodi. Kako se ona pomicala zbog kretanja mora on je zalajao i skočio u more. Kada je skočio bilo mu je jako hladno pa je počeo cviliti. Nekako je doplivao do broda pa smo ga podigli natrag na brod. Lana:Moj pas ima godinu dana i zove se Toto. Svog psa nisam vodila na kastriranje zato što je još mali. Ja sam svog psa našla ispod bora za Božić. Dresirala sam ga s tatom. Ja sam baš htjela psića ali nisam znala kojeg pa sam odlučia maltezera zato što je mali pa oto Lana i T mi stane u stan. Mojem psu su samo ispali zubi ali ih nismo našli jer ih je on progutao. Svima bih preporučia maltezera jer su oni jako umijati i vole se igrati. Toto se ne voli kupati ali voli vodu i more.Svog psa volim jer je mali, sladak i lagan pa ga mogu nositi u torbi. U mojoj obitelji imamo smjene kada tko šeće psa.

Pa kada smo ga dobili nismo znali gdje će spavati pa smo ga stavili u kupaonicu ali tamo je jako cvilio pa smo mu stavil dasku koju je preskakivao. Ali sada smo našli mjesto za njega. 43

Razgovarala: Mia Kovačević, 5.b

achi


Kada glumim, mogu biti sve! U našu školu došla poznata glumica iz serije Larin izbor, Jagoda Kumrić. Došla je na poziv Knjižničarsko-novinarske grupe i moje tete Martine koja Jagodu poznaje iz djetinjstva. Jagoda ima dvadeset dvije godine, rodila se u Splitu, a glumom se počela baviti s deset-jedanaest godina u Gradskom kazalištu mladih u dramskoj grupi. Od šeste godine joj je san postati glumica. Na audiciju za ulogu u Larinom izboru otišla je bez velikih očekivanja, ali njen talent nije mogao ostati neprimjećen. Laura Margetić 5.c Koja ti je bila prva predstava? U „E, moj Pinokio“ glumila sam balerinu. To je bila moja prva profesionalna predstava. Svake godine u dramskom studiju imali smo završnu predstavu. Glumila sam i u mnogim drugima na Lidranu. Jesi li ikada pomislila postati nešto drugo? Jedno vrijeme sam razmišljala o upisu na Veterinarski fakultet, ali brzo sam shvatila da je gluma ono što uistinu želim. Voliš li više glumiti u filmovima, predstavama ili serijama? U filmu. Film je jedna posebna umjetnost,to je vrh glumačkog umijeća. Predstave su isto posebne na svoj način, ali za mene je film ipak nešto posebno. Jesi li sretna što si postala glumica? Jesam! Ali nisam još do kraja ostvarila svoj san, cilj mi je karijera u inozemstvu i karijera u filmu, ne samo u serijama... Što voliš raditi u slobodno vrijeme? Jako volim gledati filmove, uživam u ovom predoskarovskom vremenu. Volim i izlaziti i družiti se s obitelji i prijateljima. Kad sam u Splitu, šećem psa. Koje biste nam filmove koji trenutno igraju u kinima preporučili? Novi makedonski film u kojem sam glumila (Soba s klavirom), Blue Jasmine i Vuk s Wall streeta. Imaš li mnogo slobodnog vremena? Sada imam, ali kada sam snimala onda nisam. Imaš li hobi? Moja mama i ja držimo kozmetiku iz Mrtvog mora u Splitu pa to radim u slobodno vrijeme. Kakva je bila atmosfera na snimanju Larinog izbora? Super! Imali smo sreće što smo se svi dobro slagali pa vjerujem da je baš zbog toga serija bila uspješna - zbog dobre enregije i puno ljubavi koju smo unutra unijeli. Nije bilo svađe, svi smo se zajedno družili. Kada si bila manja, jesi li imala idola? Kad sam bila vaših godina idol mi je bila Marilyn Monroe, ali kad sam pročitala malo o njoj, prestala mi je biti. Onda mi je Bon Jovi, a sada mi je idol Meryl Streep. Sviđa li ti se uloga koju si glumila u Larinom izboru? Da, Nikol je klasični tip splitskih cura koje sam ja cijeli život ismijavala tako da sam imala odakle crpiti inspiraciju. Djeliš li neke osobine s Nikol ? Da! Koliko se sjećam ona je bila hrabra i samouvjerena, ja sebe također smatram hrabrom i trudim se biti samouvjerena. Nije mi se bilo teško uživjeti u ulogu. 44


Prepoznaju li te ljudi na ulici? Da, prije, u vrijeme emitiranja serije Larin izbor više nego sad, ali meni to odgovara. Je li ti bilo naporno snimati sapunicu? Snimanje sapunice je drugačije od snimanja filma. Kad se snima film, scenarij se dobije nekoliko mjeseci unaprijed pa se možeš pripremiti, Sapunica je jedna mašina. Ustaje se u pet, ide se spavati u jedanaest i scenarij se vrlo često dobije dan prije snimanja. Kakva si bila učenica? U osnovnoj školi odlična, u srednjoj dobra i vrlo dobra. Više sam vremena provodila u kazalištu nego u školi. Koji ti je bio najdraži,a koji najgori predmet? Engleski najdraži, a najgori kemija. Je li se od malena mora početi glumiti kako bi postala velika glumica? Ne mora, danas su neki veliki glumci počeli glumiti tek u četrdesetima. Zašto si odlučila postati glumicom? Mislim da je gluma poziv, kada glumim mogu biti sto stvari od jednom i imati različite osobine. Jesi li ikada dala glas za neki crtić? Do sada nisam. Međutim to bih jako htjela. Bi li mogla glumiti u nekom filmu na engleskom? Da jer sam od četvrte godine učila engleski i jako ga dobro znam. Koje si zemlje posjetila? Austriju, Češku, Francusku, Grčku, Italiju, Mađarsku, Makedoniju, Njemačku, Slovačku. Nisam još bila nigdje izvan kontinenta, no voljela bih. Imaš li veliku podršku od obitelji? Naravno, ali ne samo od obitelji nego i od prijatelja. Bi li mogla napisati scenarij za neku seriju? Ja nisam baš taletirana za pisanje tako da ništa od toga, ali ja zapisujem sve svoje ideje. Kojim si se sportom ili plesom bavila? Jagoda: Plesala sam balet i latinoameričke plesove. Imaš li tremu pije snimanja ili nastupa? Prije snimanja ne ali pred nastup da! Sviđa li ti se sva odjeća koju trebaš nositi na snimanju? Ne, ali to nije moj posao.. Kada vidite seriju poželite li Jedno vrijeme sam razmišljala o upisu na glumiti u njoj? Veterinarski fakultet, ali brzo sam shvatila Ako je serija dobra, naravno. je gluma ono što uistinu želim.”

Jagoda se sa svima fotografirala i podijelila autograme. Zahvalili smo joj se bombonijerom i ciklamama, no cvijetom smo se zahvalili i Laurinoj teti Martini koja nam je pomogla dovesti Jagodu.Svi smo se pozdravili s tužnim izrazom lica i otišli nadajući se da će Jagoda ponovno doći u posjet. 45

da


NAJ AKTIVNOSTI Većina vas se bavi svakidašnjim aktivnostima (nogometom, jazz danceom, košarkom...). No, jeste li ikada maštali o izdvajanju od većine? Želite li začiniti svoju svakodnevicu s malo adrenalina? Želite li se okušati u nečem novom? Ako je tako, ovi sportovi su kao stvoreni za vas! Zmajarstvo je jedan od zrakoplovnih sportova. To je rekreacijski i natjecateljski sport koji se sastoji od zmaja ispod kojeg pilot visi i promjenom težišta kontrolira let.

Aikido je moderna japanska borilačka vještina. U prijevodu doslovno znači "harmonija energija put" što bi se prevelo kao "način harmonije duha". Ljudi koji treniraju aikido su obično poznati kao aikidoke.

Zorbing je vrsta sporta koja potječe iz Novog Zelanda. Naime, radi se o kotrljanju niz brijeg u velikoj lopti. Možda vam se to čini kao nepoznat sport, ali čak se organiziraju i redovita natjecanja.

Ples na svili je izvedba u kojoj jedan ili više umjetnika izvodi zračne akrobacije dok visi na tkanini od posebnog materijala.

Bossaball je timski sport koji je nastao u Španjolskoj. Vrlo je sličan odbojci, ali uključuje i elemente nogometa, gimnastike i capoeire. Cilj je što više puta loptu prebaciti preko mreže skačući na trampolinu.

Parkour je jedna od raznih metoda razvijanja sposobnosti ljudskog uma i tijela. Za ovaj sport najvažnija je efikasnost. Cilj je doći od jednog mjesta do drugog što brže, no imajte na umu da su prepreke vrlo zeznute. No to nije kraj, kasnije se morate i vratiti (ne nužno istim putem).

Capoeira je neobična vrsta sporta koja potječe iz Brazila. Capoeira sadrži elemente borilačkih vještina, igre, glazbe i plesa. Smislili su je robovi iz Afrike. Capoeira se izvodi u krugu koji čine capoeiristi. Oni pjevaju, plešu i sviraju instrumente. Nina Meić i Lina Mišak, 7.c 46


ČUDA PRIRODE Ljudi uglavnom ne obraćaju pažnju na prirodu. Ona je cijelo vrijeme oko nas pa neki podcjenjuju njezinu važnost. Priroda utječe na naše živote i sve oko nas. Postoje mnoge zanimljive, mnogima nepoznate, pa čak i nerazjašnjene činjenice vezane za prirodu. Evo nekih zanimljivosti za koje sigurno niste čuli: - u jednoj godini na Zemlju padne oko 13 milijarde tona vode u obliku kiše i snijega - jutarnji mrazovi ubijaju velik broj štetočina na Zemlji - lavine su najčešće pokrenute vjetrom ili bukom - vječni snijeg i led prekrivaju oko 20 milijuna km2 - mnogi vjeruju da je munja možda izvor energije koji je bio potreban za nastanak života na Zemlji - čimpanze dahtanjem pokazuju užitak, ogoljenim zubima pokazuju strah, a širokim cerenjem pokazuju uzbuđenje tijekom lova -hobotnice su najinteligentniji beskralježnjaci -do dobi od dvije godine dupini već posjeduju vlastiti potpis „zapisan“ u kratkom zvučnom glasanju -malena promjena u atmosferi (npr. zamah leptirovih krila) na jednome mjestu nema učinak, dok na drugome mjestu čak može izazvati tornado -znanstvenici tvrde da se masovna izumiranja javljaju u prosjeku svakih 26-28 milijuna godina NERIJEŠENI MISTERIJ Što više znanstvenici istražuju grmljavinske oluje i munje, otkrivaju više misterija. Kuglasta munja je jedan od najvećih meteoroloških misterija. Ona se javlja za vrijeme divljih grmljavinskih oluja. Često klizi zrakom, ponekad prolazi kroz nebodere, a na kraju nestane uz glasan prasak. Nadajmo se da će se ovaj misterij uskoro riješiti, kao i mnogi drugi i da ćemo otkriti još mnoga, mnoga čuda ove naše prirode. Lina Mišak 7.c

47


POZDRAV IZ SREDNJE! Odabir srednje težak je zadatak! Da bismo olakšali našim osmašima, zamolili smo naše bivše učenike da nam odgovore na nekoliko pitanja kao što su: Što ti prvo padne na pamet kad se sjetiš OŠ Mladost? Zašto si odabrao/la baš tu školu i koliko je ona ispunila tvoja očekivanja? Po čemu je posebna? Jesi li zadovoljan/ zadovoljna?

si Mia Marku IJA I. GIMNAZ Prva je stvar koju se sjetim kada se sjetim OŠ Mladost škola ujutro i koliko mi to u stvari nedostaje. A onda naviru i druga dobra sjećanja: opuštena atmosfera, razredne šale, šareno okruženje (škola je stvarno puna raznih boja), dobri profesori itd. Iako je Prva teška škola u kojoj se moraš potruditi za svoje ocjene, ono što dobiješ iz nje daleko je vrednije od par neprospavanih noći. Osim opširnog znanja, stječete nove prijatelje, nova iskustva, puno putujete, ali i dobro se zabavljate. Ono što Prvu izdvaja od drugih škola brojne su izvannastavne aktivnosti koje obuhvaćaju svačije interese. Tako se možete učlaniti u debatni klub, volonterski klub, postoje razna sportska natjecanja, jezična grupa, novinarska grupa, mogućnost učenja 6 stranih jezika. Organizaciju većine događaja dobivaju učenici u suradnji s profesorima što je jedna dodatna dimenzija koja se rijetko dobiva. Sve u svemu, ja sam vrlo zadovoljna i smatram da pohađam najbolju opću gimnaziju grada Zagreba (po podacima 5. najbolju školu Hrvatske, a ujedno i najbolju opću gimnaziju Hrvatske). Dragi osmaši, ne dajte se prestrašiti strašnim pričama o raznim školama, ali nemojte ni povjerovati sve što vam kažu. Svatko svoju školu drukčije doživljava, postoje razdoblja u kojima mislite da je to najgora moguća škola, ali vjerujte da se sve muke na kraju isplate!

Leon Tuček XV. GIMNAZIJA Prvo što mi padne na pamet kad se sjetim OŠ Mladost je učiteljica Emina i profesor Ridzak. Upisao sam se u XV. gimnaziju (MIOC). Odabrao sam tu školu jer me zanima informatika i namjeravam upisat FER, škola je u potpunosti ispunila moja očekivanja. Posebna je po brizi o svojim đacima i dobrim uspjesima na natjecanjima, zadovoljan sam sa svojim odabirom.

48

Vedran Kurdija XV. GIMNAZIJA Najviše mi je iz osnovne u sjećanju ostao prof. Ridzak. Upisao sam MIOC jer mi se činilo da je (a čini mi se i sad), najbolje mjesto razvoja u području informatike. Nudi mnoge mogućnosti i aktivnosti i otvara vrata u doslovno sve. Jako sam zadovoljan! Savjet osnovnoškolcima: Uživajte u osnovnoj školi!


Matija Martinec, TEHNIČKA ŠKOLA RUĐER BOŠKOVIĆ Kad pomislim na OŠ Mladost, prvo se sjetim zabavnih sati sa profesorima, a ponekad i onih zastrašujućih!:) Upisao sam Tehničku školu Ruđer Bošković. Tom strukom sam se bavio duže vrijeme, a sada je mogu iskoristiti. Jako sam zadovoljan sa školom iako bih mogao mnogo bolje Savjet osnovnoškolcima: Trudite se i nemojte biti tvrdoglavi i ne učiti u srednjoj školi jer bi vam baš trebalo zatrebati za faks a onda i za život !

Matea Beloša, EKONOMSKA ŠKOLA Prvo sto mi padne na pamet kad se sjetim stare škole je druženje s Mladim knjižnjičarima.To volim zato što su tamo bili moji dobri prijatelji s kojima se i danas zezam i družim. Htjela sam se upisati u Ekonomsku školu zato što mi se ta škola svidjela i htjela sam nešto korisno za daljni život. Ispunila je moja očekivanja zbog toga što u toj školi dobro učim, a i sviđaju mi se profesori. Dobri su, pomažu nam u svemu samo da uspijemo i budemo što bolji učenici. Savjet: važno je da imate cilj u životu i krenite prema njegovom ostvarenju!

Marta Brkljačić X. GIMNAZIJA

Kad pomislim na osnovnu, sjetim se dragih profesora i bezbrižnosti. Sviđalo mi se i to što je svakom od nas pojedinačno bilo posvećeno dosta vremena čega nema u srednjoj školi. Upisala sam pridoslovno-matematički smjer,dvojezični program što znači da neke predmete (fiziku,matematiku,kemiju i etiku) slušam i odgovaram na engleskom jeziku. Moja škola je jedina škola u Hrvatskoj koja ima certifikat Camebridga (priznata je u cijeloj Europi), ima i dvojezični i prirodoslovni razred i to je škola koja ide na najviše izleta od svih srednjih škola. Savjet: Uživajte u osnovnoj školi dok možete jer se u srednjoj puno više uči, a upišite školu koju zaista želite jer će vam biti puno lakše učiti imat ćete puno više motivacije!

Lucija Malešević Poštanska i telekominakcijska škola

Prvo sto mi padne na pamet je: ajmeee kako mi je osnovna bila blizu! :) Nisam morala tako puno učiti kao sad…Fale mi mnogi profesori i moja učiteljica...naravno i knjižničarka . Bilo je lijepo u osnovnoj. Upisala sam Poštansku i telekomunikacijsku školu. Bilo je jako puno škola koje sam htjela upisati, ali nisam mogla upasti jer sam se malo zezala u osnovnoj, pa smo se mama i ja odlučile se za tu školu u kojoj sam već 3 godine. Zadovoljna sam jer sve stignem napraviti , otići na trening i vidjeti se s prijateljima. Svatko bi se trebao zapitati što žele biti ili što ih zanima i tako naći željenu srednju. Probajte tražiti savjet od nekih starijih prijatelja ili možda roditelja, oni vam uvijek mogu pomoći!

Adela Jelenc ŠKOLA ZA MODU I DIZAJN Kad se sjetim osnovne škole prolete mi razni događaju i ljudi koji su obilježili taj dio mog života. Sjetim se naše drage razrednice Ruže Mlikote koja nam je uvijek bila potpora i učila nas mnogo čemu (razrednice, ako ćete čitati ovo pravopisne greške su „namjerno“ tu :D). Druga pomisao mi bude naša kantina i tete kuharice. Zatim na red dolazi knjižnica i naša knjižničarka. Pisanje Iskrice u 7. i 8. razedu bilo mi je najbolje iskustvo osnovne škole. Svi smo se skupili, pisali, crtali, radili nered... Bili smo veoma složni, može se reći. Kad god se sjetim osnovne škole uvijek pomislim kako bi bilo lijepo vratiti se na tjedan dana i proći sve isto kao i kroz one 4 godine koliko sam bila s vama. Upisala sam srednju školu za modu i dizajn iz tog razloga što me moda uvijek privlačila na neki način. Škola nudi različite smjerove, trogodišnje i četverogodišnje. Ja sam odabrala četverogodišnji smjer „dizajner odjeće“. Prilikom upisivanja za određeni smjer morala sam proći prijemni ispit crtanja. Ukoliko znate crtati neće vam biti problem. Sa školom sam poprilično zadovoljna, vidim napredak u nekim stručnim predmetima od početka školske godine. Profesori će ti uvijek izaći u susret i pomoći ti onoliko koliko mogu. Savjet osnovnoškolcima: Maleni, učite puno i trudite se, upišite ono što želite i volite jer to je nešto čime ćete se baviti ostatak života! 49


Monika Gorkič IV. GIMNAZIJA Kada iz sadašnje perspektive gledam na OŠ Mladost, jasno mi je da smo funkcionirali kao obitelj, učili smo voljeti, poštovati, tolerirati i suočavati se s gubitcima. Upisala sam dvojezični smjer na engleskom jeziku (mali savjet za sve koji misle ići na prijamni – čeka vas slušni test, bez provjere znanja iz gramatike i vokabulara). Na engleskom slušam povijest, geografiju i matematiku, a od iduće godine i fiziku i likovnu umjetnost. Na samome početku zaista su nas preplašili do te mjere da smo preispitivali svoje mogućnosti i sposobnosti. Opet ću vas savjetovati, pokušajte sve shvatiti s dozom rezerviranosti, ali se pripremite na rad i s njime počnite od samoga početka, isplati se! Moja iskustva do sada su većinom pozitivna i svima postane tako u onom trenutku kada shvatite da više niste u osnovnjaku i da se ovdje jedino vrednuje rad. Svima koji uživaju u jezicima savjetovala bih da upišu Četvrtu bez straha da će prirodni predmeti biti izostavljeni ili zanemareni, jer nije tako. (Veliki broj učenika upisuje PMF i Medicinski fakultet nakon mature!) Jedna važna informacija vezana uz lokaciju je ta da se selimo, najvjerojatnije već od iduće školske godine, na Kajzericu. Prva gimnazija ostat će u Utrini i pretpostavljam da će obje gimnazije (za Četvrtu sam sigurna) raditi samo u jutarnjoj smjeni. Ako imate bilo kakvo pitanje, budite slobodni javiti mi se jer u vam rado pomoći. Želim vam svima puno sreće pri upisima i nadam se da će mi netko (ponovno) postati kolega iduće godine! :)

Vjeko Belinić UGOSTITELJSKO– TURISTIČKO UČILIŠTE Prvo što mi padne na pamet kad se sjetim OŠ Mladost je sreća koja me ispunjavala dok sam bio osnovnoškolac. Sjetim se svih uspona i padova, sjetim se svih trenutaka koje sam tamo proveo, sjetim se svih profesora i svih ljudi koji su činili moj dan u školi ljepšim. Upisao sam se u Ugostiteljsko - turističko učilište u Utrinama. Sada završavam 2. godinu smjera Hoteljersko turističkog komercijalista u nadi kako ću jednoga dana otvoriti svoj ugostiteljski objekt negdje u svijetu. Moja škola je prekrasna. Sva moja iščekivanja od te škole su se i ostvarila. Profesori su jako zanimljivi i svi se vrlo dobro slažemo. Što se tiče struke i strukovnih predmeta nema ništa zanimljivije od spravljanja finih i ukusnih jela na cjelodnevnom satu kuharstva. U ovoj školi se svašta može naučiti i svatko može pronaći svoje mjesto. Zapitajte se osnovnoškolci gdje ćete se upisati. Neki će slijediti svoje snove da postanu pisci, umjetnici, glazbenici, matematičari ili možda astronauti. Neki će biti svjetski poznati kuhari i praviti vrhunski spravljena jela. Neki će otići raditi na kruzeru. Što ti želiš raditi? Gdje se pronalaziš? Glavno od svega, što voliš? Ukoliko znaš odgovor na to pitanje slijedi ga, nećeš pogriješiti! 50


! ! I Š A M S O O N SRET

8.a

8.b

8.c

51


Antonio Tašić, 8.b

52

Matej Tino Kaligari, 6.c


Borna Vuković, 8.b

Tena Suljević, 8.b

IMPRESUM List učenika Osnovne škole Mladost, Zagreb, br. 41, šk.god. 2013./2014. ISSN 1332-447 Uređuje: Knjižničarsko-novinarska grupa Novinari: članovi Knjižničarsko-novinarske grupe (voditeljica prof. Iva Šišak) i Literarno-novinarske grupe (voditeljica prof. Ruža Mlikota) Lektura i korektura: prof. Ruža Mlikota, učiteljice Razredne nastave Likovni rad na naslovnici: Lara Meić, 5.b Grafičko oblikovanje: Ema Pražić i Lara Šegvić, 5.a, prof. Iva Šišak 53


Saša Sladić 5.c

*Našim osmašima želimo sretno i udobno putovanje kroz daljnje školovanje!*

Ivan Luka 6.b 54

Iskrica 2014  
Advertisement