Issuu on Google+

Svjetski dan voda - 22. o탑ujka

Izvor: http://www.unwater.org/water-cooperation-2013/home/en/


http://www.h2o.hr

Svjetski dan voda (World Water Day) obilježava se svake godine 22. ožujka. Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu bile su dogovorene na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Argentini. Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Brazilu, Opća skupština UN je odlučila da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda. Na svjetski dan voda upozorava se na probleme vezane za vodu i vodne resurse. Prema podacima Ujedinjenih naroda više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravoj vodi, stoga je, da bi se još više istaknulo značenje brige o vodi, razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno desetljećem voda pod geslom "Voda za život". Ove godine se Svjetski dan voda obilježava pod sloganom "Gospodarenje otpadnim vodama". Ujedinjeni narodi organiziraju centralnu proslavu Svjetskog dana voda za ovu godinu u Nizozemskoj.

http://www.ivsustav.hr/


Hrvatska ima velike količine pitkih voda i s toga je na 5. mjestu u Europi po obnovljivim zalihama vode. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode obilježava Svjetski dan voda aktivnostima u sklopu svoga djelokruga rada. Na svjetski dan voda podsjeća se koliko je važna kvaliteta vode koju pijemo i koristimo u svakodnevnom životu. Kako bi znali koristimo li zdravstveno ispravnu vodu ona se analizira u laboratorijima diljem svijeta. Preduvjet pouzdanosti ispitivanja voda su osposobljeni laboratoriji koji rade sukladno normi ISO/IEC 17025. (Izvor: http://www.svijet-kvalitete.com/index.php/najave/705-svjetski-dan-voda )=

Naš plavi planet čini 97,5 posto morske vode koju čovjek ne može koristiti, a dostupan je samo jedan posto od ukupne slatke vode, dok je ostatak zaključan u snijegu i ledu na polovima. “Voda je opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom gospodari i da je brižljivo koristi.” REZOLUCIJA UN Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse bile su formulirane na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Mar de Plati (Argentina). Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, Opća skupština UN je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Tako je npr. 1995. godine obilježen pod motom: “Žene i voda”, 2004. godine: “Voda i katastrofe”, a 2007. godine: “Kako se nositi s oskudicom”. Svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece. Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Izvor: http://www.ezadar.hr/clanak/zagadena-vodaubija-jedno-dijete-svakih-osam-sekundi


Znate li da: - Jedna litra ulja može zagaditi dva milijuna litara vode. - U zemljama u razvoju 80 % bolesti je povezano s vodom. - Petominutnim tuširanjem potroši se oko 100 litara vode. - Kanada posjeduje 25 posto ukupne svjetske vode.

http://www.waterline.hr

ŽIVOT OVISI O VODI Od pojave prvog jednostaničnog organizma na planeti prije oko 3,5 milijarde godina, život na zemlji ovisi o vodi. Ljudska se vrsta pojavila prije nešto manje od 100 000 godina, a prije oko 10 000 godina čovjek se počeo služiti kamenim alatom. Značenje vode u životu čovjeka jednako je značenju tla. Bez tla i vode ljudsko postojanje, kao i postojanje svega živoga na planeti bilo bi nemoguće. (Ljudsko tijelo sadrži cca 70 % vode.) U tom razdoblju postojala je uravnoteženost između potreba života na zemlji i resursa vode. Ali samo u posljednjih 100 godina ljudska se populacija utrostručila i značajno poremetivši tu ravnotežu. Prošlost nas uči da su civilizacije nastajale oko velikih rijeka, pa su tako još Sumerani , koristili vodu rijeke Eufrat za navodnjavanje svojih polja. Zahvaljujući navodnjavanju povećali su urode, stvorili višak hrane i omogućili dijelu svog društva da se bavi drugim nepoljoprivrednim djelatnostima, rezultat su otkrića: kotača, jedrenjaka, pisma… Istovremeno ili nakon Sumerana nastajale su i druge civilizacije oko rijeka Ind (Pakistan), Žute rijeke (Kina) ili Nila (Egipat). Sve su te civilizacije, zahvaljujući vodi,


visoko razvile svoju poljoprivredu i kulturu. Međutim, zajedničko im je da su sve, s jednim izuzetkom – civilizacije Egipta, bile u zabludi i propale. Navodnjavanje je u početku omogućilo brzi razvoj društva, a potom osiromašilo plodnost tla i ugrozilo opstanak tog društva. To se dešavalo u vrijeme kada su tehničke snage na kojima se zasnivalo navodnjavanje bile slabe, pa je proces razaranja bio spor. Danas međutim, u vrijeme tehničke civilizacije, 40 posto svjetske proizvodnje hrane dolazi sa navodnjavanih oranica. Kod najvećeg proizvođača i izvoznika hrane – SADa, 11% proizvodnih površina se intenzivno navodnjava. Razvijena tehnika omogućava da se na tim površinama za navodnjavanje u prosjeku koristi 10 000 tona vode po hektaru godišnje. Ali kako svaka prirodna voda sadrži otopljene soli (Ca, Mg, K, sulfate, karbonate, kloride, te soli natrija), takvim intenzitetom navodnjavanja tlu se dodaje i do pet tona soli godišnje. Taj postupak, poznat pod nazivom zaslanjivanje (salinizacija) tla, dovodi do smanjenja plodnosti pa i do potpune sterilnosti tla, na kojem više ni korov ne može rasti. Prošlost nam pokazuje da je zaslanjivanje tla, kao posljedica navodnjavanja, bio uzrok propadanja poljoprivrede, a time i cijelog društva.

GREŠKA SE PONAVLJA Greška se ponavlja: zahvaljujući navodnjavanju danas, neke države (npr. California, Arizona, Idaho) postale su bogate. Podzemne rezerve vode nestaju. Samo California koristi 1,6 milijardi kubičnih metara vode godišnje, što je jednako 15 % ukupno korištenih podzemnih voda u SAD-u. Izvor: http://www.skole.hr/ucenici/os_nizi?news_id=7566

World Commission on Water for 21st Century navodi: - 1,4 milijarde ljudi nema čiste pitke vode. - 10 milijuna djece godišnje umire od bolesti vezanih na nečistu vodu. - svjetske rijeke i jezera su ozbiljno zagađena djelovanjem čovjeka. - 20% ukupnih oborina padne na porječje Amazone koje nastanjuje samo 10 milijuna ljudi. U bliskoj budućnosti nedostatak vode javiti će se u zemljama Sredozemlja, južne Europe, sjeverne Afrike, srednjeg Istoka, dijelova Kine, Saharske Afrike te dijelova


Sjeverne i Južne Amerike. Zbog nedostatka vode poljoprivredna će se proizvodnja 2020. smanjiti za količine jednake današnjoj proizvodnji SAD-a. Kompeticija za vodu između: gradova, industrije i poljoprivrede. (1950. manje od 100 gradova s preko milijun stanovnika; 2025. očekuje se oko 650 gradova s preko milijun stanovnika. Još je gore stanje najvećeg podzemnog rezervoara vode Ogallala, koji se prostire u podzemlju država Nebraska, Kansas, Colorado, Oklahoma, Texas i New Mexico. Samo tijekom posljednja tri desetljeća iz tog rezervoara izvučeno je 325 milijardi kubnih metara vode, što je jednako količini vode koja proteče rijekom Colorado u 18 godina. Ove podzemne rezerve pitke vode su neobnovljive. Ako je povijest učiteljica života, ljudski rod bi konačno trebao izvući pouku za budućnost i opstanak . Osim nerazumnog trošenja vode iz podzemnih rezervi, te se vode industrijskom i poljoprivrednom aktivnošću zagađuju pesticidima i mineralnim gnojivima (nitratima i nitritima, selenom te drugim teškim metalima: Cd, Pb, Cu). Kao primjer navodimo atrazin (aktivna komponenta nekih herbicida) čija je proizvodnja započela 1955. Danas nakon više od četiri desetljeća korištenja ovih herbicida podzemne vode kukuruznog pojasa SAD-a sadrže koncentracije opasne po čovjeka. Treba li nas ovo ičemu podučiti? U 26 zemalja danas nema dovoljno vode. Nedostatak vode je blokada za poljoprivrednu proizvodnju hrane i najava gladi i ugrožavanja ljudskog opstanka na zemlji. Pored toga potencira osvajačke pohode na zemlje koje imaju očuvane prirodne resurse (zemlje trećeg svijeta). HRVATSKA TREĆA U EUROPI Na početku trećeg milenija od strane Ujedinjenih naroda proglašeno je novo Međunarodno desetljeće za vodu (2005-2015.). ‘Water Life’ u kojemu je i voda iz Hrvatske vrlo važno gospodarsko dobro. Vodni resursi Hrvatske, slaže se i strana i domaća znanost, gospodarska su vrijednost koja premašuje lokalni i regionalni značaj. Naime, prema izvješću o vodnim zalihama, koje je izradio UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoku treću poziciju, bogatije vodom od nje samo su dvije sjeverne zemlje: Norveška i Island. Hrvatska prema tom izvješću raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku i po tom se podatku uspjela svrstati i u krug 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta. Osim toga, Hrvatska je i među malobrojnim


zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamče i osiguravaju

pitku vodu. Izvor: http://www.skole.hr/ucenici/os_nizi?news_id=7566

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva obnovljive podzemne zalihe vode veže uz dva područja. Iznose tako procjenu da podzemne zalihe vode imaju ukupan godišnji kapacitet od 9.133 milijuna prostornih metara, s tim da se glavnina zaliha (7132 mil/m3) smjestila u krško-karbonatnom vodonosniku, a ostatak u aluvijalnom području. Što je značajno budući da se oko 90 posto vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava upravo iz zaliha podzemnih voda. Vodom iz javne vodoopskrbe u Hrvatskoj se danas služi oko 80 posto stanovništva. Nacionalnim projektom širenja mreže vodoopskrbe predviđeno je da do 2015. godine vodu na taj način koristi oko 94 posto stanovništva što bi Hrvatsku, postigne li to, približilo standardima koje ima većina zemalja Europske unije. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno . Najlošije stanje u javnim vodovodima vezano je uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju gdje zdravstveno ispravnu vodu iz vodoopskrbnih sustava dobiva samo 34 % stanovništva, u Požeško-slavonskoj takva opskrba stiže do 48 % kućanstava dok su najbolju mrežu razvile Istarska i Primorsko-goranska županija sa 97 % pokrivenosti područja za razliku od Zagreba koji je dosegnuo tek 90 % Od svih hrvatskih regija posebno je vodom bogata Lika iz koje, prema procjenama pojedinih znanstvenika iz ‘vodonosne’ struke, dnevno u Jadran otječe količina vode vrijedna oko milijardu dolara. Bogata vodom su i područja aluvijalnih nanosa između Savske i Dravske depresije te šira zona Gorskog kotara. Na sajmu Aqua Expo održanom 2004. u Parizu, najvećem specijaliziranom europskom sajmu pitke vode, izvorska voda Jana proglašena je najboljom, za što je nagrađena Eurooskarom. Taj detalj odlično ilustrira u kojem pravcu (izvoz) Hrvatska još nije snažnije krenula, a mogla bi. Tijekom sljedećih desetljeća Hrvatska bi, ocjena je s kojom se slažu mnogi, svoj golemi i gotovo neprocjenljiv potencijal voda trebala snažnije iskoristiti kao izvrstan izvozni adut. Po aktualnom hrvatskom zakonodavstvu voda se tretira kao opće dobro i uživa posebnu zaštitu. Kriteriji i prioriteti upravljanja vodama utvrđuju se na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg gospodarskog i održivog razvoja. To najkraće znači da nije moguća (Zakon o vodama NN 107/95.) privatizacija vodenog bogatstva, odnosno bilo koji oblik prirodnih zaliha voda u Hrvatskoj ne može postati privatno vlasništvo. Izvor:


http://www.poslovni.hr/domace-kompanije/hrvatska-treca-u-europi-po-bogatstvuvode-51234

Čista voda je preduvjet zdravog života svakoga od nas i svijest o tome treba biti prihvaćena u najširim krugovima društva – a ključ za to je cjeloživotna edukacija javnosti o toj temi, započeta od najranijeg djetinjstva već u dječjem vrtiću i osnovnoj školi.

Izvor.http://www.ivsustav


Svjetski dan voda