a product message image
{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade

Page 1

Zagreb / siječanj 2020. / Godište IV. / broj 4

Dvanaesterac školski list XII. gimnazije

Tema broja: iGeneracije DAVOR BERNARDIĆ O ŠKOLI ZA ŽIVOT

PRLJAVO KAZALIŠTE

SENSPERIENCE – IGRA OSJETILA HRT U NAŠOJ ŠKOLI

INFLUENCERI

SVJEDOČANSTVO: MARIN IVANOVIĆ STOKA


Riječ urednika Poštovani čitatelji,

I četvrti broj školskog lista – Dvanaesterac ugledao je svjetlo

vas u svijet bez pogleda, nezaboravno iskustvo, koje su doži-

neobično zanimljiva jer nam je tema broja itekako bliska. Prvo

profesore, njihov rad i razmišljanja o aktualnim zbivanjima,

dana. Ova nam je godina bila posebno izazovna, naporna, ali i

želim reći veliko hvala našoj voditeljici Novinarske skupine, prof. Biserki Malenici, koja je uložila pregršt truda i slobodnoga vremena u, kako prijašnje tako i ovogodišnje, izdanje

Dvanaesterca. Zatim Anđeli Bulat, izvršnoj urednici, koja

je uvelike pridonijela cjelokupnom radu skupine, ravnateljici Blaženki Ječminek na podršci, profesoricama D. Soldić i

M. Dujmović te svim novinarima i suradnicima koji su svojim

vjeli naši novinari kroz igru Sensperience. Upoznat ćete naše

što je i bila svrha tolikoga broja intervjua. Provest ćemo vas kroz staze kulture i umjetnosti, kazališnih predstava, filmova

i putovanja koji su obilježili i uljepšali našu školsku godinu. Svakako nemojte zaobići temu obrazovanja, koja itekako utječe

na nas mlade, te naše mlade talente koji su i ove godine ispunili posljednje stranice naših novina.

S obzirom na širok raspon tematike, unutar našega skromnog

trudom omogućili i četvrto izdanje.

časopisa, siguran sam da će svaka duša pronaći mjesto za sebe.

jako posebnim, generacijama: milenijalcima i generaciji Z čiji

vrijeme u učionici i komunicirali iz toplih domova zahvaljujući

Vjerojatno ste uočili da smo temu broju posvetili dvjema,

smo svi pripadnici, osim voditeljice, koja je, dakako, mlada u

duši. Pokazali smo empatiju i dali prostor socijalnoj tematici. Istraživali smo i komunicirali s milenijalcima koji su rano uspjeli u poslovnom svijetu pa daju nadu našoj generaciji. Uvest ćemo

Pisali smo, diskutirali, veselili se, ljutili, izlazili na teren, provodili

brojnoj tehnologiji. Uz puno rada, bilo je i smijeha, ali i suza, trudili smo se i činili najbolje pa se nadamo da ćete uživati

u rezultatima našega truda i ne samo listati već i čitati… Na

kraju bih želio zahvaliti svim čitateljima koji nas redovito prate.

S poštovanjem, glavni urednik Dvanaesterca, Rafael Spač

Impressum Glavni urednik Rafael Spač

Izvršna urednica Anđela Bulat Novinari

Dorotea Jukić, Isabelle Markunović, Katja Vukobratović, Ivana Balukčić, Eva Veselić, Nina Ećimović,

Adrian Qenaj, Iva Pušić, Nika Hajak, Lucija Fuček, Pia Jahić, Borna Pervan, Leon Mihalinec Suradnici

Gabriela Kušt, Lea Salopek, Stela Pavliš, Stjepan Rašić, Petar Pletikosić

2 DVANAESTERAC

Ilustratorice Antonija Ana Jakelić, Helena Steković, Nina Ećimović Fotografkinja Marcela Zelenika Voditeljica novinarske skupine Biserka Malenica, prof. Grafičko oblikovanje Davor Horvat Izdavač XII. gimnazija, Zagreb


Sadržaj TEMA BR OJA

KULT UR A

Baby boomersi, X, Y, Z… kojoj generaciji pripadamo mi, srednjoškolci?

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4

Pozornica u ZKM-u ili stvarna srednja škola?

.. . . . . . . . . . . . . . . . .

32

Teškoće modernih umjetnika

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

33

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

34

Mladi su danas osjetljiviji i otvoreniji, no nedovoljno angažirani

6

Vječni klasik Shakespeare

Virtualna bliskost ili otuđenost?

9

Stara škola kreka: iz tame u svjetlo

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

35

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

36

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

37

Influenceri – roditelji modernoga doba

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

10

»Dvije crte plavo«

Sjena prošlosti, lice budućnosti

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11

Starica poezija

Digitalna urbanizacija

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

12

Rokeri iz Dubrave

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Je li ovo još jedan cliché film u nizu?

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

38 40

IZ SV IJ E TA Nova pošast Europe ili prilika za promjene

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

13

Djevojčica koja je poljuljala svijet

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15

POSJE T I LI SMO Igra koja budi sva osjetila

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41

Enigmarium

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

41

O BR A ZOVANJ E Hoće li nas Škola za život pripremiti za život?

.. . . . . . . . . . . . . . . . .

SPOR T

16

Rad i upornost: ključ koji otvara vrata uspjehu

.. . . . . . . . . . . . . . .

18

Blizanci, luk i strijela

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

43

Kompetencija se očituje kroz rezultate

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

18

Medalje Dvanaeste

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

44

Pošto (obraz)ovanje?

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

20 MAT E MAT I ČK I KU TAK

Cijela se reforma svela isključivo na milijunsku nabavku tableta i udžbenika

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

22 Čarobna ploča

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

45

PR OJ EK TN A N A STAVA UČE NI ČK I R AD OV I . . . . . . . . . . . . . .

24

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

25

Integracija učenika s posebnim potrebama

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

26

»Plus ultra« – još dalje

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

27

»Dobar profesor uživa prenoseći svoje znanje« Do uspjeha pomoću financijske pismenosti

Fotografije, crteži, pjesme, eseji

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

46

U N A ŠOJ ŠKO LI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

28

»Punili nam glave, a mi se svejedno upisali!«

.. . . . . . . . . . . . . . . . .

28

Volimo rad u školi

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

29

Vratiti osmijeh na lice

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

30

Zvijezda u usponu

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

30

Uživo iz XII. gimnazije

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

31

Nina Ećimović, 1. d

Nema brige zbog praznog mobitela

DVANAESTERAC 3


T E MA B R O JA

IZGUBLJENI U GENERACIJAMA

Baby boomersi, X, Y, Z… kojoj generaciji pripadamo mi, srednjoškolci? pišu:

Anđela Bulat i Dorotea Jukić 4.a

Zbog ljudske naravi česta je pojava, među ljudima, kategorizacija svega i svačega pa smo čak i sami sebe uspjeli podijeliti u generacijske kategorije. Riječ generacija ima puno značenja i definicija. U ovom kontekstu, generacija obuhvaća sve ljude sličnoga načina odrastanja koji su zajedno proživjeli važna društvena i ekonomska zbivanja te posljedično, dijele iste stavove i vrijednosti.

Generacijsku teoriju razvili su William Strauss i Neil Howe, a generacijski ciklus definirali su kao razdoblje od 20 do 22 godine. Kategoriziranje ljudi u generacije započelo je na prijelazu u 20. stoljeće, a prije toga generacija je najčešće označavala odnose između očeva i sinova, to jest predaka i potomaka. Prva generacija, kojoj je dodijeljeno ime je izgubljena (rođeni od 1883. do 1900. godine), a uključuje američke književnike koji su se u postratnom razdoblju preselili u Europu. Dane su provodili pijući i raspravljajući o svojim djelima u salonima. Nakon svjedočenja izgubljenih života u ratu, izgubljena generacija odbacuje sve za što su se njihovi preci zalagali, usput tražeći sebe u tim istim ruševinama. Generacije velikih katastrofa Sljedeće dvije generacije potpuna su suprotnost. Generacija koju je obilježila velika depresija i američki građanski rat naziva se G.I generacija, punoga naziva »The greatest generation«. Pripadnici te generacije rođeni su između 1900. i 1924. godine. Kao i sljedeća, tiha generacija, voljeli 4 DVANAESTERAC

su jednostavan život koji bi proveli s istim partnerom, radeći isti posao cijeli život, a pojmovi poput mirovine i razvoda za njih nisu postojali. Tiha generacija (rođeni od 1925. – 1945.) zadobila je ime po tome što se nisu isticali svojim stavovima, pogotovo političkim. Naraštaji današnjeg svijeta Većina današnje populacije, barem one radne, dijeli se u četiri generacije. Pojedinci rođeni od 1945. do 1964. poznati su pod imenom »baby boomers« koje su dobili zbog porasta nataliteta u tom razdoblju. Odrastajući u ekonomskom procvatu, smatraju se povlaštenom i pomalo egoističnom generacijom koja nalazi sigurnost u tradiciji i hijerarhiji. Iako su poznati po velikim potrošačkim navikama, jedna su od najbogatijih generacija, što je posljedica radoholizma. Generacija koja i dandanas potiče rasprave o tome treba li se smatrati pravom generacijom je generacija X, to jest rođeni od 1964. do 1980. godine. Pojedinci te generacije smatraju se neshvaćenima, više se vole baviti samim sobom, a ne zajednicom i politikom.


TEMA BRO JA Ja, ja, ja generacija Najpopularnija i najveća generacija, poznata kao »Y« generacija, su milenijalci, ljudi rođeni između 1980. i 1995. godine (često i do 2000. op. a.). Razlikuju se od zemlje do zemlje, ali zbog globalizacije, društvenih medija, izvoza zapadne kulture i brzine promjena, milenijalci širom svijeta sličniji su jedni drugima nego starije generacije. Razmaženi, nisu htjeli ponoviti pogreške prethodnih generacija. Oni su sigurni, ambiciozni i ne odustaju od cilja. Često se vodi rasprava o tome jesu li milenijalci povlašteni narcisti ili dobri ljudi otvorenog uma; istina je, kao i obično, negdje između. Introvertni su buntovnici i često se osamljuju. Socijalno su i ekološki osviješteni i znatno tolerantniji nego ijedna prijašnja generacija. Veliki su optimisti, moralisti

Ilustracija Helena Steković, 1.e

i među njima je veliki postotak visokoobrazovanih. Milenijalci su prva generacija koja je imala neograničenu količinu tehnoloških platformi, ali Generacija Z su ti koji ih vode do novih visina. Društveni i vizualni, s gadgetom u ruci Preostali »klinci« mogu se svrstati ili u generaciju Z ili u alpha generaciju koja je rođena između 2018. i 2014. g. Generacija Z globalna je, društvena, vizualna i tehnološka generacija. Oni su najpovezaniji, najobrazovaniji i najsofisticiraniji naraštaj ikada. Čine ju tinejdžeri i mladi ljudi našega globalnog društva. Pokretači su društvenih promjena, vođe pop-kulture i influenceri. Danas su učenici i studenti, a sutra zaposlenici i potrošači. Dok

su milenijalci težili velikim snovima i pronalazili ispunjenje i bogatstvo u kreativnim i uzbudljivim karijerama, generacija Z je realističnija. Sanjaju o tome da postanu poduzetnici i imaju vlastiti posao, uz internet na raspolaganju. Svjesni su svakoga napora, ali spremni jer vide financijsku sigurnost koja im je prioritet. Stereotipi kojima ne treba vjerovati Današnje mlađe generacije predstavljene su u lošem svjetlu. Milenijalci i generacija Z oslikani su kao nemotivirani, egocentrični i povlašteni. Zbog različitih svjetonazora, vrijednosti i radnih navika, stariji često vide mlade kao prijetnju njihovom načinu života. Ideja, da bi ti isti mladi, mogli uvelike pridonijeti, nije im uopće pala na pamet. Pa oni su rođeni s potrebom da spase svijet. Međutim, negativni stereotipi koji ih okružuju, daleko su od cijele priče. Mladi posebno danas zrače netaknutim potencijalom. Pametni su, talentirani, socijalno i ekološki osviješteni te krajnje uporni u ostvarivanju ciljeva koje smatraju vrijednima. Oni su budućnost. Digitalni domorodci Ove generacije digitalnih domorodaca možda se ne sjećaju vremena prije interneta, ali dokazuju da ih to ne definira. Također su pod većim utjecajem svjetskih događaja. Osim na internetu, rješavanje društvenih problema izveli su i na ulice, npr. pokreti poput povorke ponosa i »black lives matter«. Danonoćni pristup vijestima i informacijama, na bezbroj kanala, znači da ovi digitalni potrošači prvi svjedoče teškoćama i patnjama ljudi širom svijeta što utječe na njihova razmišljanja. To su društveno osviješteni, politički angažirani ljudi, koji će u narednim godinama biti prisiljeni suočiti se s ekološkom i ekonomskom krizom koju su naslijedili. S urođenim razumijevanjem tehnoloških alata, bogatim praktičnim iskustvom novoga doba i žestokim porivom da ih se vidi i čuje, čini se da su baš ove dvije generacije, Y i Z, spremne imati trajan i pozitivan utjecaj na svijet. DVANAESTERAC 5


Iva rado dolazi u eter Radio Studenta

T E MA B R O JA

INTERVJU: IVA HABEK, NAŠA BIVŠA UČENICA I NOVINARKA SREDNJA.HR

Mladi su danas osjetljiviji i otvoreniji, no nedovoljno angažirani Rafael Spač, 4.a Ako prelistate stare brojeve Dvanaesterca, jedno ćete ime poprilično često susretati. Riječ je o Ivi Habek, sada dvadesetogodišnjoj studentici novinarstva te entuzijastičnoj novinarki portala Srednja.hr i kulturne redakcije Radio Studenta. U svom radu na Srednja.hr, Iva se bavi obrazovanjem i temama koje uključuju mlade. Kao takva, bliska je s novijim generacijama, no, sudeći po većini podjela i sama pripada generaciji Z. Zato smo odlučili ležerno razgovarati o stanju u kojem su današnji mladi te se dotaknuti najučestalijih predrasuda koje nam se pripisuju.

6 DVANAESTERAC

Za početak, koliko si uopće upoznata s terminom »Generacija Z«? Prije me generacijske podjele nisu zanimale, no unazad godinu dana naletjela sam na dosta tekstova o nama, Z-ovcima. Čisto da ponovimo: prema većini izvora generaciji Z pripadaju svi rođeni nakon 1996. pa do 2009., dok drugi smatraju da Z-ovci »traju« sve do 2011. Treći bi me svrstali među milenijalce jer sam rođena u zadnjoj godini 20. stoljeća. Bilo kako bilo, mislim da današnji dvadesetogodišnjaci zaista jesu na granici tih dviju generacija.

Zašto? Zato što će mnogi reći da Z-ovci ne pamte život bez interneta, pametnih telefona, YouTubea, Facebooka… svega onoga što su »izmislili« milenijalci. No, moraš znati da sadašnji studenti ipak nisu odmalena bili okruženi tehnologijom. Mobiteli (s tipkama!) bili su u začecima, a prvi mobitel dobila sam tek u sedmom razredu. Sve do 2005. koristila sam videorekorder, a sjećam se i žutih disketa, prženja CD-ova, debelih kompjutera i odlazaka u kvartovsku videoteku. Možda zvuči glupo, al’ sumnjam da bi današnji


TEMA BRO JA osmogodišnjaci zvali Huga i Noru Foru ili poslali SMS poruku kako bi na mobitel preuzeli neki ringtone. Misliš li onda da je svrstavanje generacije u »isti koš« opravdano iako su, rekla si, vidljive razlike među pripadnicima iste generacije? Ma opravdano je. Sociolozi to čine kako bi proučavali promjene u razmišljanju i funkcioniranju svijeta. Iako nisam rođena s mobitelom u ruci kao »ALPHA« generacija (rođeni 2011. nadalje, op.a.), tehnologija je i dvadesetogodišnjacima na neki način obilježila odrastanje. Nijedna generacija prije, nije bila toliko povezana koliko smo mi i to u online svijetu. Zbog okolnosti u kojima smo odrastali, čini mi se da smo štedljiviji, ali i da pokušavamo, više nego milenijalci, u mladim danima, zdravo živjeti i biti u dobroj tjelesnoj formi. A mislim da smo i otvoreniji i tolerantniji prema razlikama, iako u Hrvatskoj svakako ne onoliko koliko bi trebali. Ali to je neka druga priča. E, vidiš, a opet nas se kritizira. Što misliš, zašto je to tako? Na što ciljaš? Na ono da smo lijeni i da smo samo na mobitelima? Da, između ostalog. Gle, nismo mi prva generacija mladih koja doživljava kritike starijih. Pa još je starac Ljubdrag u Gundulićevoj Dubravki, uspoređivao stara i nova vremena u Dubravi i smatrao da su prije ljudi bili marljivi i skromni, haha. Kužiš, uvijek će biti prigovaranja jer je generacijski jaz teško iskorijeniti. Stariji često zaboravljaju da mladi danas žive u drugačijem svijetu, da se vremena mijenjaju te da su, u konačnici, i oni nekad bili tinejdžeri. Umjesto generaliziranja, bolje je isticati primjere pametnih i sposobnih mladih, kojih itekako imamo. Vratimo se malo na ono kad si rekla da živimo zdravije nego milenijalci. Među mladima je istovremeno primjetan porast broja psihičkih oboljenja. Kako to komentiraš? Dobro je što si me na to podsjetio. Baš su neki dan u Ministarstvu znanosti i obrazovanja predstavljeni rezultati istraživanja Kako je biti adolescent u Hrvatskoj. Više od 27 posto ispitanih srednjoškolaca reklo je da se osjećalo bezvoljno u zadnja dva tjedna, a 14.5 posto njih je barem jednom u životu razmišljalo o samoubojstvu. Stanje je stoga problematično, posebice kod djevojaka. Nisam stručnjakinja pa ne mogu tražiti uzroke uzlaznog trenda depresivnosti, ali mislim da tu prste ima stres, ubrzan i potrošački način života, manjkava edukacija i komunikacija o mentalnom zdravlju te društvene mreže. Ako ciljaš na nametnute ideale i modele na društvenim mrežama, zašto misliš da su baš oni jedan od uzročnika lošeg psihičkog stanja mladih? Mislim, modeli su oduvijek postojali, zar ne? Postojali su, ali društvene mreže odvukle su nas u svijet filtera, online prijatelja i pratitelja te lažne stvarnosti…

Stavile su svojevrstan pritisak na mlade. Evo ti primjera: neki dan hodam ulicom, a dvije četrnaestogodišnjakinje trče jedna drugoj u zagrljaj s mobitelom u ruci. Zašto? Jer su svoj susret snimale i stavile na Story. Ti, dakle, vidiš svaki trenutak nečijeg života pa se osjećaš manje vrijedno ako ne živiš naizgled savršen Instagram život. Naravno, to se događa u razvojnim godinama. Posljedično se zatvaraš u sebe i počinje ti nedostajati potpora pravih prijatelja. Nadalje, kad nemaš dovoljno samopouzdanja, zabriješ da moraš izgledati kao manekenka s Instagrama. Ako to ne uspiješ, ne uviđaš svoju vrijednost i to te približi depresiji. Zato tim sadržajima treba oprezno pristupati, a djecu, napokon, treba početi kvalitetnije poučavati medijskoj pismenosti i kritičkom razmišljanju. Sad nešto drugačije: čest je stereotip da su mladi lijeni čitati knjige, kako na to gledaš? Možda je to zato što sam u zadnje vrijeme okruženija ljudima koji čitaju barem ponekad, možda je to zato što volim čitanje jednako kao novinarstvo pa i trunku više, no ne bih rekla da mladi uopće ne čitaju ili da su lijeni čitati. Okej, ne čitaju koliko bi trebali, niti što bi stariji željeli da čitaju, nego uzimaju žanrovsku i young-adult literaturu, stripove ili ono što njih zanima. Iskreno, ne razumijem prebacivanje krivnje na mlade (ne)čitače, dok istovremeno ni prosječan stariji Hrvat ne uzima knjigu u ruke. A kad živiš u takvom društvu i dio si obrazovnog sustava koji ti ne pokaže da književnost nije samo zamoran kanon, teško je očekivati da će svi klinci voljeti knjige. Uostalom, zar svi klinci vole kemiju ili matematiku? Da, da, točno, no ne misliš li da je za nečitanje dijelom kriva i tehnologija koja nas okružuje? Svakako da jest, teško je naći koncentracije za uranjanje u književni svijet kad te WhatsApp, Instagram i Snapchat neprestano ometaju i bombardiraju. Čuj i meni se događa da se fokusiram na neki tekst, a kad mi zavibrira mobitel, misli odlutaju. S druge strane, čitaju li mladi novinarske tekstove, odnosno, čini li ti se da su zainteresirani za ono što se događa u primjerice, politici? Po tom sam pitanju pesimističnija. Mlade, tu mislim na tinejdžere, politika ne zanima. Jasno mi je da je to tako jer im je dosta prepirki, sukoba između ovog i onog, netransparentnosti i lažnih političkih obećanja. Kao što ona njih ne zanima, tako politiku ne zanimaju mladi – političari se mladima ne obraćaju i uglavnom ih ne spominju u svojim programima. Možda sam otišla predaleko od pitanja, ali baš zato mladi ne prate takve novinarske tekstove. Ne zanimaju ih analitički tekstovi, no zanimaju ih nekad banalne, njima bliske teme: od državne mature preko najboljih menzi do uspjeha njihovih vršnjaka. Dakle, važno je naći način kako DVANAESTERAC 7


T E MA B R O JA angažirati mladu publiku te s njom stvoriti komunikaciju putem društvenih mreža. Jer baš zahvaljujući Instagram profilu i opciji swipe up, značajan broj čitatelja Srednja.hr dolazi do tekstova. I dok facebook smatram informativnim, za nešto mlađe od mene, on u tom smislu postaje totalno out. Dotaknula si se nezainteresiranosti za politiku pa sam se sjetio da se uz nas često veže i financijska nestabilnost. Ona se smatra karakteristikom »Generacije Z«. S pravom ili ne?

Ah, gle, čak i kad nemaš para, podijelite troškove pa pijete u parku ili kod nekog, nije bed, haha. S druge strane, uviđam da je postalo uobičajeno da šesnaestogodišnjaci vani naručuju skupe žestice i onda ne znaju vlastitu granicu. Neću vam zato poručit’ da ne pijete i pušite jer vjerojatno ne biste poslušali, ali barem budite umjereni. I nemojte se žuriti odrasti. Sve u svemu, očito je da se ipak nađe i novca i vremena za izlaske, pogotovo kad tek dođeš na faks. A glazba koju slušamo u izlascima? I dalje se srednjoškolci vani uglavnom ‘ubijaju’ uz cajke ili onaj užasan balkanski trap – Jalu Brata i Bubu Corellija. Kod mlađih studenata je isto – ili vole turbofolk, ili vole techno i house, koji i meni paše, ili pak alternativnija mjesta poput Vintagea, Močvare i KSET-a koji nude dosta dobar program i koncerte, ovisno što voliš i kak’ naletiš. Nakon svega ovoga, što ćemo zaključiti, kakvi smo mi Z-ovci? U nekoliko riječi. Uh, u nekoliko riječi ovako nekako: osjetljiviji smo i otvoreniji od prethodnih generacija, no nedovoljno angažirani.

Iva Habek u redakciji Srednja.hr

S pravom, jer smo odrastali u doba financijske krize, jer su me još prije 11 godina pitali što znači recesija i jer smo, posljedično, priviknuti na činjenicu da tržište rada nije gostoljubivo. Ne daj bože da u takvim okolnostima izjaviš da želiš studirati novinarstvo, književnost ili neki jezik jer će ti reći da od toga nećeš moći živjeti i da radije upišeš nešto drugo. Razumijem i tu perspektivu starijih, no takvo što je na ovakvom tržištu rada suludo govoriti. Iako nisam za trajni odlazak u inozemstvo bez da ste se pokušali ovdje ostvariti, ovaj masovni egzodus ne treba nas čuditi. Mladi Hrvati teško se osamostaljuju, rade za studentske satnice manje od europskog prosjeka, neizvjesni su oko pronalaska posla i stalnih primanja… Zato poprilično dugo živimo u roditeljskom domu, što zbog komfora, što zbog loše financijske situacije.

Ali ipak se nađe novca i vremena za izlaske, zar ne?

8 DVANAESTERAC


TEMA BRO JA

ISTINA O DRUŠTVENIM MREŽAMA

Virtualna bliskost ili otuđenost? Isabelle Markunović, 4. a Živimo u vremenu, u kojemu nas od informacija dijeli tek klik, a posebice smo njima preplavljeni na društvenim mrežama.

Ilustrirala Ana Antonija Jakelić, 4.c

U životima milenijalaca, pa sve do najmlađih generacija, društvene mreže igraju enormnu ulogu. Zaokupile su naš život i pretvorile ga u veliku ovisnost. Društvene mreže su kontroverzna tema današnjice. Jedni ih smatraju blagoslovom, a drugi prokletstvom. Većina smatra da su mediji uništili ljudsku interakciju i preoblikovali ljudske odnose kao takve. U svemu, dakako, pronalazimo i dobro i

loše. Društvene mreže mogu poslužiti i služe kao alat za dobro. To primjećujemo kada se »vidimo«, doduše virtualno, s osobom udaljenom stotinama kilometara. Ovisnost Isto tako omogućavaju nam stalan kontakt s našima bližnjima, no što kada taj kontakt ostane samo na virtualnoj razini i ne događa se u stvarnom životu? Internet je poput druge galaksije koja te uvuče, u kojoj se izgubiš i iz koje je teško izaći. Za taj osjećaj zaslužni su inženjeri koje angažiraju velike kompanije, kako bi osmislili način na koji će nam, određeni portal ili mreža, privući pozornost. Oni posuđuju taktike koje koriste, između ostalih i razna kasina, a svi znamo kako ona funkcioniraju i koliko su ovisna. Konstantno korištenje društvenih mreža, pogotovo kod mladih, uzrokuje ovisnost i odvlači im pažnju od stvari koje su značajne za njihovu budućnost i koje su, na kraju krajeva, realne, poput učenja, druženja, hobija… Posljedice Uz društvene mreže često se spominje pojam depresije. Većina psihijatara smatra kako su, zapravo, društvene mreže glavni krivci u globalnom dijagnosticiranju depresije i anksioznosti. One kod djece uzrokuju slab mentalni razvoj. Društvene mreže, a i mediji, serviraju nam savršenu sliku života i stavljaju nam bubu u uho kako bi isti trebao izgledati. Javlja se i strah od tzv. »missing out«; bojimo se da ćemo propustiti vijesti o nekoj osobi koja nam uopće nije važna, a kamoli bliska, ali preko društvenih mreža ta ista osoba, iako ju nikad nismo upoznali, utječe na naš život, bilo pozitivno ili negativno. Umjesto rasprave, jesu li društvene mreže dobre ili loše, moramo pronalaziti načine kako da nam budu korisne. Samo u tom slučaju, one mogu biti pravi blagoslov za čovječanstvo. DVANAESTERAC 9


Ilustrirala Ana Antonija Jakelić, 4.c

T E MA B R O JA

INFLUENCERI I YOUTUBERI

INFLUENCERI – roditelji modernoga doba piše:

Biti utjecajna osoba na društvenim medijima vrlo je popularno. Influenceri su ljudi koji reputaciju grade znanjem i stručnošću o temi o kojoj objavljuju sadržaj na svojim profilima. Najviše ih ima po Instagramu, YouTube-u, Facebook-u i na raznim blogovima. Oni imaju puno pratitelja, besplatnih proizvoda i popularni su. Da, današnja mladež to shvaća prednošću jer danas svi žele biti poznati, no ta će se rasprostranjenost influencera uskoro smanjiti.

YouTuberi Generacija Z preferira ljude s pravim talentom, one koji znaju raditi nešto konkretno, a ne samo slikati selfije. Poanta influencera reklamira ono što bi trebala biti autentičnost. Ljudi kojima potrošači mogu vjerovati, koji bi reklamirali proizvode koji bi se njihovim pratiteljima svidjeli, no oni umjesto toga imaju plaćene promocije proizvoda koji se ljudima u većini slučajeva ne sviđaju. S druge strane postoje i youtuberi, također utjecajne osobe koje objavljuju video o temi kojom se bave. Pošto je YouTube osnovan 2005., zajedno s Facebook-om imao je veći utjecaj na milenijalce nego Instagram. Na Generaciju Z najveći utjecaj, od svih društvenih mreža, ima također YouTube, a pridružuje mu se Instagram. Na tim društvenim platformama dominira mnoštvo influencera. 10 DVANAESTERAC

Nina Ećimović, 1.d

Profit u svijetu influencera Brendovi obožavaju utjecajne osobe zato što oni mogu stvoriti trendove i potaknuti njihove fanove na kupnju proizvoda koje oni promoviraju. Dakle, sve se zapravo vrti oko profita. Brendovi i utjecajne osobe, iz svoga rada, moraju izvući neki profit i zato zajedno surađuju. Influencer ima moć manipulacije šire publike, a brend treba takve osobe koje mogu promovirati njegov proizvod. Naša influencerica Maša Zibar Izjavila je: »Influencer se postaje postupno. Vlastitom radu treba pristupati s dugoročnim promišljanjem. Ništa se ne događa preko noći, danas imam preko 200 tisuća pratitelja.« Utjecaj na današnju mladež Influenceri i youtuberi koji ne mare za zaradu rijetki su, jer danas biti youtuber i influencer smatra se zanimanjem, a ne hobijima. Kada pitate malenu djevojčicu što bi voljela biti kada odraste, vjerojatno će vam odgovoriti da želi šminkati i imati svoj Instagram profil za to. Dječaci bi voljeli igrati igrice i to objavljivati na YouTubeu. Naime, ne možete ih kriviti za njihove želje jer su okruženi takvim svijetom. Više nema djece koja bi voljela biti vatrogasci, policajci ili kuhari jer su odrasli u svijetu punom tehnologije i društvenih mreža i nemaju dodir sa stvarnošću, a je li to dobro? To je tema o kojoj će se još puno govoriti.


TEMA BRO JA

VIDEOIGRE

Sjena prošlosti, lice budućnosti piše:

Videoigre su uz nas od početka modernizacije društva i tehnologije. Putovale su s nama kroz godine napretka i razvitka te su ubrzo počele ulaziti u našu svakodnevicu.

videoigra, Spacewar, koju su osmislila dvojica studenata Massachussetskog instituta za tehnologiju. To je bio temelj za razvoj videoigara koje su slijedile u kasnijim razdobljima.

Iako su isprva bile samo zabava, tijekom vremena, zbog napretka u strukturi videoigara, počeli su se pojavljivati i e – sportovi i natjecanja. Nažalost, izlaskom kompleksnijih i zabavnijih videoigara, pojavile su se i određene ovisnosti koje su danas glavni izvor rasprave između znanstvenika i stručnjaka. Koje su pozitivne i negativne strane videoigara i kako utječu na današnju djecu?

Doprinos pamćenju i logici Videoigre su zabavne, omogućuju komunikaciju između igrača diljem svijeta, razvijaju snalaženje u prostoru, brzo donošenje pravih odluka, preciznost i logičko razmišljanje. Prema brojnim stručnjacima, igranje videoigara je dobro dok se poštuju određene granice. Daphne Bavelier, profesorica na sveučilištu Geneve, navodi: »Igrači akcijskih igara donose više odluka po jedinici vremena«. Igre poput COD – a (Call of Duty), Battlefielda pa čak i Fortnitea omogućuju igraču razvijanje sposobnosti pamćenja detalja u virtualnom svijetu te njihovo aktivno primjenjivanje u misijama, pri dovršavanju cilja ili u igri protiv drugih igrača.

Mala povijest videoigara Sve je počelo s dvojicom ljudi – Williamom Higinbothamom i Roberom Dvorakom, koji su napravili prvu videoigru »Tennis for two« (tenis za dvoje) 1958. godine, pokretnu na analognom računalu DONNER, uz korištenje osciloskopa i dva kontrolera. U njoj su igrači kontrolerima mogli odlučivati pod kojim kutom žele udariti lopticu. Ipak, tri godine kasnije, nastaje prva računalna

Oprez i opasnost za mladež Ipak, uza sve navedene prednosti, videoigre sve češće ostavljaju negativne posljedice na igračima sklonima pretjerivanju.

Leon Mihalinec, 3.a

Neki od njih igraju 300 sati bez prestanka te koriste pelene kako ne bi morali prekinuti igru, što negativno utječe na psihičko i fizičko zdravlje. Prekomjerno igranje također može dovesti do socijalne izolacije, čak i od bliskih ljudi, rodbine, a neki znanstvenici vjeruju da ovisnost o nasilnim igrama, dovodi do agresivnog ponašanja. Ključ je umjerenost Mnogi stručnjaci pak primjećuju pad maloljetničkog kriminala s povećanjem popularnosti videoigara poput: Death Race, Mortal Combata, DOOM-a, GTA-a. Henry Jenkins s Instituta Tehnologije u Massachusettsu smatra da su igrači sposobni eliminirati emocije do završetka igre. Kako je ovisnost, o internetu i igricama, postajala sve većom, Kina je, prva na svijetu, taj problem proglasila kliničkim poremećajem. I u Zagrebu postoje razne klinike koje pomažu takvim ovisnicima. Najpoznatija je Psihijatrijska bolnica, Sv. Ivan, u Zagrebu. Zato, kao i za sve drugo, ako se žele izbjeći negativne posljedice, u igri videoigara treba se uvijek držati mjere!

Ilustracija igraće konzole; izvor: igogosha

DVANAESTERAC 11


T E MA B R O JA

INTERVJU S DAVOROM GERBUSOM

Digitalna urbanizacija piše:

Rafael Spač, 4.a

Davor Gerbus

Kroz mnoge su se ere provlačila imena koja su ostavljala trag u društvu. 21. stoljeće je stoljeće digitalizacije i evolucije tehnologije te i ono ima svoje favorite čija će imena ostati ugravirana na ovaj ili onaj način. Među svom tom tehnologijom mnoštvo je mladih uočilo priliku i pretvorilo svoju viziju u stvarnost. Danas se društvene mreže, osim za dijeljenje fotki preko Instagrama, korištenje Facebooka kao podsjetnika za rođendane, upotrebljavaju kao platforma za širenje poruka, mogućnost prijenosa informacija i kao izvor zarade. Kako bismo dobili pogled iza ekrana, razgovarali smo s Davorom koji već neko vrijeme nosi titulu influencera sa 131 tisućom YouTube pretplatnika te 306 tisuća Instagram pratitelja. Davor ima samo dvadeset i jednu godinu.

Čime si trenutno zaokupljen? Trenutno se bavim Digitalnim marketingom, točnije influencer marketingom i društvenim mrežama. Kako se rodila ljubav prema YouTubeu? Kako je izgledao tvoj početak? Youtubere pratim još od 2010. i često sam razmišljao o tome kako se oni super zabavljaju, žive skupa, putuju, kupuju super stvari pa sam odlučio da bih i ja volio snimati. Pozvao sam najbolju prijateljicu Petru, posudili smo kameru od moje susjede i snimili prvi video. Tako je nastao thelazyWAVE, YouTube kanal koji smo ja i Petra kreirali. Imaš li nekoga tko ti pomaže, ili si sam svoj šef? U startu je pored mene bila Petra, ali sam sve, od snimanja, montaže i dogovaranja klijenata radio samostalno. Jedno sam vrijeme bio dio mreže Youtubera u Hrvatskoj pa sam imao i managera i šefa, ali puno mi je bolje kada sam sam svoj šef. Susrećeš li se često s nerazumijevanjem okoline vezano za posao kojim se baviš? Prije pet godina, (kada sam tek počeo) češće sam se nalazio u situacijama u kojima me ljudi nisu razumjeli i čak su 12 DVANAESTERAC

me ismijavali, dok je danas situacija posve drugačija. Dobivam samo pohvale jer se puno ljudi ovime nikada ne bi bavilo profesionalno. Pošto ti je česta relacija Hrvatska – BiH, kako se organiziraš, kako planiraš? Otkako sam 2018. dobio posao u Sarajevu, živim na relaciji Zagreb – Sarajevo. Dane u gradovima planiram po mjesec dana unaprijed prema obvezama, ali dogodi se da slučajno nešto iskrsne pa hitno letim za Zagreb. S obzirom da imaš doticaja s brojnim ljudima, koristiš li taj atribut kvalitetno? Maksimalno se trudim iskoristiti svoj glas pozitivno i napraviti neku društvenu promjenu. Moji su pratitelji itekako svjesni toga i slušaju moje prijedloge. Kakvo je stanje u Hrvatskoj glede tog doticaja? U posljednje vrijeme Hrvatska je daleko dogurala po pitanju društvenih mreža, samo je sadržaj, koji pronalazimo, dosta jednolik i teško se povezati s istim. Nekada je sve bilo »relatable«, lakše se moglo povezati, ljudi su živjeli ono što se prezentiralo u videima. Danas je sve samo nekakvo natjecanje, tko je

bolji, ljepši, zabavniji i sve mi izgleda previše nerealno. Je li teza »Iza ekrana je skroz druga priča« istinita? Neki ljudi Youtube i ostale društvene mreže koriste kao način da prividno promijene svoj život nabolje. »Fake it till you make it« rekli bi, ali u 90% slučajeva, barem ljudi koje ja poznajem, onakvi su kakvi se predstavljaju na ekranu. Osjećaš li da je tvoja intima ugrožena jer se baviš društvenim mrežama? Apsolutno, ali ušao sam svjesno u ovaj posao i nastavio ga raditi na način da svoju intimu otvoreno dijelim sa svima, tako da se teško danas sakriti ili nešto promijeniti bez da to svi primijete. Gdje nalaziš inspiraciju, imaš li neke primjere ili ideale kojima težiš? Prije nekoliko godina imao sam ideale, ali danas inspiraciju nalazim u svakodnevnim situacijama i životu oko sebe. Smatraš li ovo vrhuncem svoje karijere? Svakako sam u stagnaciji otkako sam se počeo baviti uredskim poslom, no imam velike planove i smatram da trebam ciljeve postaviti visoko jer ću jedino tako imati volje za napredak.


IZ SVI JETA

KOMENTAR: MIGRANTI

Nova pošast Europe ili prilika za promjene piše:

Europska je povijest oblikovana migracijama. Stoljećima su trgovci, zanatlije i intelektualci prelazili kontinent kako bi prakticirali svoje zanate ili započeli nove živote. To, nekada kulturno središte danas je kontinent na samom rubu slamanja.

Takozvana europska izbjeglička kriza eksplodirala je u javnosti 2015. Godine. Nemiri koji su uslijedili nakon arapskog proljeća 2011. godine i brutalni građanski rat u Siriji prisilili su milijune na bijeg iz svojih zemalja. Prvo u susjedne države poput Libanona i na kraju u bogatije zemlje Europe dovodeći EU do prijelomne točke. Migracije i dalje ostaju središnja tema u politici kontinenta, postavljajući temeljna pitanja o europskim društvima, osporavajući legitimitet sustava i povećavajući političku snagu krajnje desnice. Europa, ovaj stari kontinent migranata i migracija, ljudi koji bježe i ljudi koji dolaze, bačena je u duboku krizu identiteta koja je dovela do zapanjujućih političkih preokreta. U zapadnoj Europi, oni se kreću od Brexita u Velikoj Britaniji do uspona krajnje desnih

Dorotea Jukić, 4.a

stranaka u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, čak i Španjolskoj. Na istočnom dijelu kontinenta desničarske vlade, u Mađarskoj i Poljskoj, šire se sve više ksenofobične i autoritarne politike koje su dovele Europsku uniju na rub raspada. Osjećaj demokratske neizbježnosti, koji su Europljani shvatili zdravo za gotovo, od pada Berlinskog zida 1989. godine, razbijen je. Tko je odgovoran? Tko je odgovoran za svakodnevni kaos koji je trenutno činjenično stanje? Grad, zemlja, kontinent – nitko zapravo nije bio spreman za ljude koji pristižu. Bio je to ogroman politički neuspjeh europskih zemalja da vide i reagiraju na ono što se događalo na njihovom južnom frontu. Broj ljudi koji brodom prelaze Sredozemno more ili voze drugom rutom i putuju na sjever preko Balkana, sve više raste. Ali Europa je odlučila pretvoriti kontinent u tvrđavu kako bi spriječila njihov ulazak. Prije 2015. godine, put preko Sredozemlja – u davnim vremenima mjesto kulture i povezanosti, ali sada granica između dva svijeta – bio je glavni put kojim su ljudi krenuli u Europu iz sjeverne Afrike.

Neizvjesno putovanje

DVANAESTERAC 13


Odbačeni prsluci za spašavanje

I Z S V I JE TA

Preko milijun ljudi stiglo je 2014. i 2015. godine, uglavnom iz Libije, u Italiju. 170.000 stiglo je 2014. što je povećanje od 277 posto u odnosu na prethodnu godinu. Njih 62.000 zatražilo je azil u Italiji, dok je većina Sirijaca i Eritrejaca odlučila nastaviti prema Njemačkoj ili Švedskoj. Putovanje je često bilo smrtonosno. Ukupne procjene su da je od 2000. do 2014. godine život izgubilo više od 22.000 migranata. U kolovozu 2019. godine ta se brojka popela na 40.000. Europa počinje premišljati svoje multikulturalno oduševljenje Prijašnjih su godina europski čelnici sanjali o multikulturalnom kontinentu. Gradove čija demografija stari spasili bi milijuni novih migranata željnih pridruživanja stabilnom i prosperitetnom urbanom području. Taj san je izblijedio. Europljani se sada protive novom migrantskom valu. Nekad miroljubivi njemački i švedski gradovi primijetili su porast kriminala, izbijanje antisemitizma i sve većih političkih nemira što je povezano s priljevom migranata. Pew Research, 2016. godine, utvrdio je da 59 posto Europljana smatra da imigranti nameću teret njihovim zemljama. Gotovo sve europske zemlje – čak i one progresivne, poput Nizozemske, Francuske, Danske, Norveške i same Njemačke – uvele su strože imigracijske kontrole tijekom posljednje dvije godine. 14 DVANAESTERAC

Kulturne razlike uglavnom pokreću sukob između rođenih Europljana i novih doseljenika. Za razliku od ranijih valova imigranata, koji su stigli kad je sekularizam bio u usponu, čak i na Bliskom Istoku, nedavne muslimanske izbjeglice obično dolaze iz zemalja s mnogo konzervativnijim pogledima na homoseksualnost i ženska prava. Što i kako dalje? Izbjeglička kriza još uvijek pruža mogućnost vladama i ljudima ovog kontinenta da preispitaju kakvu uniju i društvo žele. To je rasprava koja

je potrebna, na ovaj ili onaj način. Kontinent se prebacio u »retro mode« i izgubio osjećaj za svoju budućnost. Ekonomske i tehnološke posljedice isključenja imigranata već se osjećaju. Tako je i s političkom i društvenom regresijom. Ono što je Europi potrebno jest inkluzivnija rasprava o progresivnim odgovorima na temeljne probleme starijeg kontinenta kojima je očajnički potrebna imigracija. U svjetlu svijeta kojim dominiraju Amerika i Kina, Europa treba pronaći položaj snage i jedinstva, a koji u današnje doba dolazi samo iz raznolikosti i otvorenosti.

Migranti na ulicama


IZ SVI JETA

Ilustrirala: Ana Antonija Jakelić , 4.c

GRETA THUNBERG: GLAS GENERACIJE »Z«

Djevojčica koja je poljuljala svijet piše:

Katja Vukobratović, 4.b

Greta Thunberg srednjoškolka je i aktivistica za zaštitu okoliša koja usprkos svojoj mladosti uspijeva zadobiti pažnju medija diljem svijeta svojim projektom Skolstrejk för klimatet. Greta smatra da je iduće desetljeće ključno za daljnji život ljudi na Zemlji, pri čemu je većina ljudi od struke podržava.

Javni govori šesnaestogodišnje Šveđanke uvijek su bez cenzure, prožeti emocijama i iskreni. Njen stil obraćanja publici podsjeća na istinski bijes i tugu osviještene mlade osobe, ne zvuči kao da recitira tuđe rečenice i propovijeda o tuđim idealima. Obraća se s prijezirom starijim generacijama i onima koje smatra odgovornim za zagađenje, u ime mladih optužuje ih da su joj ukrali snove i budućnost svojim neodgovornim postupcima. Upravo je to jedan od razloga zašto su se klipovi njenih govora u zadnje dvije godine proširili internetom. Kada Greta priča, svijet sluša, ali i čuje. Polarizirajuća mišljenja svijeta Dok Greta Thunberg izostaje iz škole i po svijetu širi glas o pokretu ublažavanja i zaustavljanja globalnog zatopljenja i njegovih posljedica, teško je ostati ravnodušan, stoga se ljudi sve više dijele na za i protiv Grete. Pristalice njenog pokreta nisu samo mladi. Greta se sastala s Papom koji ju je ohrabrio i savjetovao da nastavi dalje u svojem naumu, primila je niz nagrada i nominaciju za Nobelovu nagradu, a 2019. godine postala je najmlađa »osoba godine« najutjecajnijeg američkog časopisa »Time«. U Kanadi je osvanuo i mural njenog, blago namrštenog, lica i poslao snažnu poruku da se Gretin glas jasno čuje i na drugim kontinentima. Mural je nakon osvanuća ostao prekriven u osporavajućim i optužujućim grafitima. Stanovnici Alberte preko njenog lica pisali su, Prekini s lažima ili Van iz Kanade, što je razumljivo od zemlje čije se gospodarstvo bazira upravo na fosilnom gorivu, koje je, kao što Greta često spominje, jedan od najvećih faktora u zagađenju okoliša. U Njemačkoj, ljudi na automobile lijepe naljepnice s podrugljivim Gretinim karikaturama, dok su u Italiji, s mosta u Rimu, omčom oko vrata objesili lutku koja simbolizira šesnaestogodišnju aktivisticu. Ašpergerov sindrom Oni koji se ne slažu s mladom aktivisticom pozivaju se na činjenicu da joj je dijagnosticiran Ašpergerov sindrom, poremećaj

iz spektra autizma. Osobe s navedenim poremećajem imaju sužen fokus interesa, nailaze na probleme u socijalnom kontaktu s drugim ljudima, ali njihova inteligencija nije niža od one prosječne osobe. Neki smatraju da, s obzirom na sklonost takvih ljudi da ostaju u poznatom okruženju, u uskom krugu interakcija, Greta nije sposobna sama organizirati i inspirirati tako veliki broj ljudi, već je dio tuđeg projekta, svojevrstan pijun ili lice s naslovnice koje kontrolira netko drugi. Tko na ramenima nosi budućnost? U ožujku 2019. godine, u sklopu globalnog projekta Fridays for Future, Gretin duh stigao je i u Lijepu našu. Facebook stranica School Strike 4 Climate Croatia organizirala je prosvjed učenika u Zagrebu. Hrvatska nije zaostajala za svijetom, srednjoškolci su se u velikom broju (u Splitu više od 1000) okupili, protestirali i nosili vlastite maštovite transparente. Ne postoji planet B, Klima nam se klima, Budi dio rješenja, ne dio zagađenja samo su neki. Bez obzira slažemo li se s njezinim stajalištem, Greta je pokazala da mladi ljudi mogu biti socijalno angažirani i ostaviti trag u svijetu. Borba čovječanstva protiv klimatskih promjena aktualna je tema i izravno se tiče budućnosti svijeta i mladih koji će u njemu još dugo živjeti. Na mladima ipak sve ostaje Odrasli su često zabrinuti da mlade ne zanimaju društveni problemi zbog čega ih neće moći razumjeti ili riješiti. No, mladi posvuda pokazuju poveći interes za globalnu klimatsku krizu, o čijim posljedicama međusobno razglabaju na internetskim mrežama. Također, sudjeluju u prosvjedima pa se može pretpostaviti da je, velikim dijelom, za to zaslužna, upravo, Greta Thunberg. O Greti ćemo još dugo slušati i čitati. Vremenom ćemo svjedočiti kakav će biti utjecaj Gretinog upornog aktivizma na budućnost planete i hoće li uspjeti u svojemu ambicioznom naumu. DVANAESTERAC 15


OB R A Z O VA N J E

ISTRAŽIVANJE: KURIKULNA REFORMA – STVARNOST ILI ILUZIJA?

Hoće li nas Škola za život pripremiti za život? Izvor: Shutterstock

piše:

Eva Veselić, 2.e

Nakon prošlogodišnje eksperimentalne provedbe, najesen je, u svim školama, počela frontalna »Škola za život«. Što o svemu misle učenici i nastavnici n aše škole, istražili smo u anketi, a saznali smo i što se sve promijenilo u njihovom svakodnevnom školskom životu.

Reforma sustava obrazovanja s pravom je zaokupila pažnju šire javnosti. Etimologija pojma reforma (lat. re=nazad; formatio=uspostava), pretpostavlja ponovnu uspostavu ili transformaciju postojećega sustava s ciljem poboljšanja djelotvornosti nekog sustava. Istražili smo može li »Škola za život« doista rezultirati stvaranjem kvalitenih, konkurentnih i odgovornih sudionika društva, odnosno hoće li mladi ljudi nakon završetka »novoga« obrazovanja doista biti spremniji odgovoriti izazovima i potrebama suvremenoga društva te svojim vještinama i znanjem konkurirati na tržištu rada. »Meni se čini da je ovo više život za školu, a ne škola za život«, na pitanje što misli o reformi, iskreno odgovara učenica prvoga razreda, čime dovodi u pitanje može li ova reforma ostvariti zamišljeni scenarij ili će i ovaj put sve ostati mrtvo slovo na papiru. Provjerili smo što to novo donosi ova reforma. »Mijenjam staro za novo« Predmetni kurikuli i kurikuli međupredmetnih tema temelje se na ishodima odgojno-obrazovnoga poučavanja, odnosno navode koje su vještine potrebne da bi učenici udovoljili budućim profesionalnim izazovima. U njima se mogu iščitati preporučeni sadržaji, oblici rada i načini vrjednovanja. Vrjednovanje se treba temeljiti na isticanju onoga što učenik zna i može te na tim vrijednostima graditi daljnji učenikov napredak. Stječe se dojam kao da dosad to nije trebalo biti tako. Očito se bjesomučno inzistiralo na promjenama, kao da sve staro treba odbaciti i zamijeniti novim, uključujući i neke dobre stare provjerene sadržaje. Sada bi, prema novome sustavu, učitelji i učenici imali na raspolaganju više autonomnosti i vremena za nove oblike rada, nesmetano bi se služili digitalnim alatima, škole bi bile tehnički izvrsno opremljene i učenici bi imali na raspolaganju brojne multimodalne izvore znanja. Provjerili smo kakvo je stvarno stanje na terenu. Gdje prestaje mašta, a počinje stvarnost Stvarnost je u našim školama znatno drugačija od zamišljenoga scenarija. Premalen broj škola radi u jednosmjenskoj nastavi koja učenicima omogućuje aktivno sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima. Nerijetko učenici imaju više od sedam ili osam 16 DVANAESTERAC

nastavnih sati dnevno. Prečesto, ostvarivost kurikulnih ishoda ovisi o entuzijazmu učitelja, o njihovoj spremnosti da ulože privatno vrijeme ili novac u omogućavanje aktivnosti navedenih u kurikulu. Većina učitelja završila je svoje školovanje u sustavima koji nisu predviđali načine poučavanja i vrjednovanja kakve preporučuje kurikul. Može li im se zamjeriti ako se i sami pitaju kako ispravno postupiti? Poučavanje – kako, a ne što Jednim od najvažnijih pomaka u novom sustavu poučavanja čini se način prenošenja znanja. Ova reforma pretpostavlja da učenik postane aktivni sudionik nastavnoga procesa, a učitelj bi pritom trebao biti moderator i pomagač. Učenici ne bi trebali »bubati« činjenice napamet, nego bi učili iskustveno, najčešće u suradnji s drugima, pri čemu bi ujedno svladavali i socijalne vještine presudne za budući profesionalni život. Promjene se očituju i u načinima vrjednovanja postignuća učenika. Često se događa da se način poučavanja i način vrjednovanja naučenoga ne podudaraju. Nemoguće je očekivati da učenici postignu dobre rezultate tijekom provjeravanja, ako se ono izrazito razlikuje od svega onoga što su učenici uvježbavali tijekom nastavnih sati. Stoga je za uspjeh presudna suradnja i dobar odnos između učenika i nastavnika. »Gloria discipuli, gloria magistri« Unatoč svim tehničkim preprekama, nameće se razmišljanje da se sva odgovornost svodi na čovječnost i entuzijazam glavnoga nositelja odgoja i obrazovanja – učitelja odnosno nastavnika. Možda to znači da samo kvalitetan čovjek može postati kvalitetnim učiteljem. Nijedan zakon ne može upravljati mislima, osjećajima ili gestama čovjeka. Svatko tko je ikada bio učenik zna prepoznati, koji je učitelj ostavio neizbrisiv trag na njega. Ako vješto vlada komunikacijskim vještinama, učitelj može na učenike djelovati poticajno i služiti kao oslonac u procesu učenja. Kvalitetan učitelj uvažava osobnost svakoga pojedinog učenika. To je moguće ako učitelj svjesno ulaže vrijeme i napor, kako bi što bolje upoznao učenikovu osobnost, njegove sklonosti, umijeća, interese i poteškoće. Takav učitelj osjeća ponos kada svjedoči uspjehu svojih učenika.


Izvor: Shutterstock

OBRAZOVA N JE

Strah od promjena Anketa, provedena među 117 učenika prvih razreda XII. gimnazije, otkriva zanimljive rezultate. Gotovo 65 % učenika boji se promjena u sustavu obrazovanja. Njih preko 90 % uočava promjene u svojoj školskoj svakodnevici. 44,4 % učenika ističe vidljive promjene u načinu poučavanja, 41 % u načinima vrjednovanja, a tek 10,2 % smatra da se promjene događaju u osobnom načinu učenja. 4,4 % učenika ne uočava nikakve promjene. Istovremeno, učenici ističu novosti koje snažno utječu na njihovu školsku svakodnevicu, primjerice, moraju samostalno istraživati razne sadržaje, često ovise o radu svojih kolega pri radu u skupinama ili u paru, nesigurni su u kriterije vrjednovanja, ne razumiju sve elemente ocjenjivanja i slično. Sasvim je sigurno da promjene izazivaju zbunjenost pa čak i otpor, svaka promjena počinje u nama samima. Potrebno je pobijediti strah aktiviranjem vlastitih potencijala i jakih strana. »Sam svoj majstor« Začuđuje podatak da čak 62 % učenika smatra kako nisu aktivniji na nastavi, iako većina ističe da se od njih očekuje mnogo samostalnoga rada. Sve moramo sami; Profesori manje pričaju; Stalno treba misliti i zaključivati; Moraš biti sam svoj majstor samo su neke od poruka učenika. Iz ovoga se može naslutiti da nisu presretni ovakvim načinom rada, no ne može im se zamjeriti, ako zasad nisu dovoljno spremni za samostalni rad i ne vladaju, za to potrebnim, tehnikama učenja. Možda se baš u tome skriva mogućnost napretka i ostvarenja kurikularnih ciljeva. No takve se promjene ne događaju preko noći. Riječ je o dugotrajnom procesu, stoga nas ne bi trebao obeshrabriti podatak da, u ovome trenutku, 82 % učenika ne misli da će ih novi oblik obrazovanja bolje pripremiti za život. Potrebno je vrijeme, strpljenje, volja i predani rad i tek ta kombinacija može uroditi plodom. Borba bez predaje U razgovoru s našim nastavnicima otkrili smo da su nepopravljivi optimisti. Njihovi su nas odgovori uvjerili da neće posustati unatoč svim izazovima. Vjeruju u svoje učenike i istovremeno pokazuju spremnost da će, bez obzira na sve izazove, učiniti sve u svojoj moći da njihovi učenici ostvare najbolje moguće

rezultate. Iako se mišljenja nastavnika u pogledu nekih pitanja razlikuju, istoznačna je želja da ne odustaju od svoje osnovne zadaće – odgoja i obrazovanja mladih za život. Nakon 30 godina iskustva profesorica kemije, Anđa Vladić, ističe kako učenici već sada postižu bolje rezultate, dobro prihvaćaju nove oblike vrjednovanja i vole istraživati i sudjelovati u raspravi. Na pitanje koliko je reforma promijenila školsku svakodnevicu nastavnika, profesorica Vladić otkriva: »Novi načini poučavanja zahtijevaju od nas više pripreme za nastavu. No vjerujem da će rezultati učenika na maturi biti bolji, jer učenici moraju više istraživati i samostalno raditi«. Biste li nešto promijenili u novoj reformi, pitali smo profesoricu biologije Dianu Ivošević. »Većina nastavnika svakako priželjkuje promjene u obrazovnom sustavu, međutim nedostaju cjeloviti pristup i profesionalno pripremljene edukacije za nastavnike, a čini mi se da su već poznati pojmovi zamijenjeni novima.« Kreativnost potiče motivaciju Profesorica likovne umjetnosti, Melita Dujmović, ističe: »Povećala bih satnicu ili smanjila obujam gradiva jer je vrijeme za kreativne aktivnosti ograničeno.« »Rezanjem gradiva ne idemo vama na ruku, nego od vas radimo buduće fahidiote«, otkriva nam profesorica latinskoga jezika Martina Miškulin, koja također predaje povijest u osnovnoj školi. Mogu li sadržajne promjene na kraju štetiti samim učenicima i kako bi se tome moglo doskočiti? Profesorica Miškulin napominje kako »ne bi trebalo u potpunosti slijediti taj program«. Znači li to da bi učitelj trebao postupati autonomno tijekom procesa poučavanja, imati u fokusu samoga učenika, njegovu osobnost, osjećaje i sposobnosti, a ne samo »drilanje« znanja? Sretan i motiviran učenik sigurno može postići bolje rezultate te osnažiti vlastito samopoštovanje i samopouzdanje. To nam potvrđuje i profesorica Miškulin: »Ako je nešto kreativno zadano, većina učenika je zainteresirana za rad«. Napominje da je »Škola za život« prerano zaživjela, bez cjelokupnog znanstvenog vrjednovanja i analize eksperimentalnog dijela projekta pa će tek rezultati naših »prvašića« biti prvi, pravi pokazatelji uspješnosti ove »skupe reforme«, onoga dana kada osvanu rezultati njihove mature. DVANAESTERAC 17


OB R A Z O VA N J E

INTERVJU: DR. SC. ANDREJA MARINA, PROF.

Jasmina Laća

Kompetencija se očituje kroz rezultate BROJIMO USPJEHE JASMINA LAĆA

Rad i upornost: ključ koji otvara vrata uspjehu piše:

Ivana Balukčić, 4.d

Uspjeh je relativan pojam. Dok većina mladih smatra da je uspjeh posjedovanje skupocjenih materijalnih stvari, učenica 3.c razreda, Jasmina Laća, svoj uspjeh je ostvarila na drukčiji način i primjerenije školskom uzrastu. Na državnom natjecanju iz engleskoga jezika, koje se održalo u Poreču, u travnju prošle godine, postigla je odličan rezultat plasirajući se na visoko drugo mjesto.

Koliko dugo si se pripremala za natjecanje? Skoro cijelu godinu, točnije, od 10.mjeseca sve do odlaska na natjecanje. Pošto je u pitanju bilo nekoliko dodatnih sati tjedno, pripreme nisu bile zamorne. Koliko su pripreme utjecale na ispunjavanje obveza iz drugih predmeta? Vrlo malo, s minimalno izostanaka većinu sam obveza uspjela nadoknaditi u vrlo kratkom roku, naravno uz pomoć ostalih učenika u razredu. Osim engleskoga jezika, govoriš li još koji jezik tečno? Zasad, samo njemački. Koji fakultet namjeravaš upisati? Nisam još sigurna, ali dosta razmišljam o pravu. I na kraju, duguješ li uspjeh samo sebi? Naravno da sam veoma zahvalna profesorici Andreji Marini kako na strpljenju tako i tome što je veliki dio svoga slobodnog vremena izdvojila za mene, podržavala me i pomagala mi. 18 DVANAESTERAC

piše:

Ivana Balukčić, 4.d

Zaintrigirana Jasmininim riječima pohvale upućene mentorici, obratila sam se profesorici Andreji Marini koja je svojim načinom rada uspjela pripremiti učenicu za državno natjecanje na kojem je osvojila drugo mjesto! Profesorica Andreja Marina svojim je dugogodišnjim radom u XII. gimnaziji, kao i svojom profesionalnošću, dokazala da je izuzetno kvalitetna profesorica. Jedna je od onih o kojima smo imali priliku čitati na plakatima postavljenima u cijelom gradu za vrijeme održanog štrajka. Profesorica, doktorica znanosti, usudila bih se reći i heroina naše gimnazije, na postavljena je pitanja odgovorila vrlo kritički i oštro.

Željeli bismo čuti Vaš dojam o uspjehu naše učenice na državnom natjecanju. Nisam sumnjala u njen plasman na gradsko natjecanje, a ugodno me iznenadio ulazak u finale državnog natjecanja. Visoko 2. mjesto ostavilo me bez riječi. Jasmina je postigla najveći pojedinačni uspjeh na državnom natjecanju od osnutka škole, a koji nije projekt ili športsko natjecanje. Njen je uspjeh tim veći jer se natjecala u kategoriji engleskoga jezika, za koji je općeprihvaćeno mišljenje da ga svi govore(!) ili barem vladaju njime, za razliku od npr. matematike ili kemije. Vidite li njezin uspjeh kao potencijalno nadahnuće za druge učenike? Njena upornost, samoprijegoran rad, samokontrola i skromnost, a iznad svega mentalitet pobjednice moraju uroditi plodom, ne samo sada već i u budućnosti, na fakultetu i poslu. Šteta što to nije razvidno većini naših učenika. Znam da izbjegava parade, ali me žalosti da njen uspjeh u samoj ustanovi, za razliku od Ureda za obrazovanje grada Zagreba, nije primjereno pohvaljen niti nagrađen. Je li Vam ovo prvi puta da se Vaš učenik plasirao na visoko drugo mjesto? Iako moji učenici niz godina uspješno sudjeluju na gradskom natjecanju, nitko se nije kvalificirao za državno. Od uvođenja Državne mature teško je motivirati učenike za bilo kakvo natjecanje, a naše je gradsko natjecanje, po svom obimu, broju sudionika i kvaliteti, jače od pet županijskih natjecanja zajedno. Moram dodati da od početka moga rada nema generacije kojoj sam predavala,

a da bar jedan moj učenik nije upisao i diplomirao anglistiku na FF-u u Zagrebu, u čemu, nadam se, ima bar malo mog udjela. Učenici vas izuzetno cijene, odnosi li se to na većinu? Neki me učenici respektiraju, a oni nesamokritični, baš me i ne simpatiziraju. Samo nastojim što bolje raditi svoj posao, biti objektivna i korisna. Kako kaže stara pop pjesma »You can’t please everyone«. Koja je tajna vaše interakcije s učenicima? Podučavanje me oduvijek veseli, a zanimaju me i razna područja, od astronomije do glazbe pa se trudim osvježiti nastavu. Profesor ne bi smio biti lakrdijaš niti najbolji prijatelj svojim učenicima, već treba podučavati. Postoje tri kategorije učenika – oni koji s lakoćom uče sve, oni koji su uspješni u nekim predmetima i oni kojima je uvijek sve teško i nerazumljivo. Nažalost, dobar broj naših učenika može se prepoznati u ovoj zadnjoj kategoriji. Nema profesora niti metode koja bi ih uvjerila da su oni sami i njihov nerad, ključ vlastitog neuspjeha. Što je utjecalo na odabir, danas, ne tako cijenjenog zanimanja? Svijet u kojem živimo obrnuto je zrcalan svijetu u kome sam odrasla. Osobine koje

YOU CAN NEVER BE OVERDRESSED OR OVEREDUCATED. OSCAR WILDE


OBRAZOVA N JE Uostalom, vidjeli smo službene rezultate učenika tzv. »reformiranih« škola, među kojima je dobar broj na glasu kao izuzetne, kojih je više od 85% riješilo standardizirane testove ocjenom »dovoljan«. Nikada nisam imala tako loš rezultat bilo koje pisane provjere u svojoj dugoj profesorskoj karijeri. Znači, uz sudjelovanje svih mogućih »reformatorskih« stručnjaka, ili je test bio neprimjeren velikoj većini učenika, ili oni uistinu nisu ništa naučili tijekom prve godine ovog eksperimenta. Neka samozvani obrazovni stručnjaci »reformatori« te ministrica samo uđu u razred pa će vidjeti što je škola za život. Da ne spominjem da se poput krda ulijeće u sadržajnu autonomiju, a da se ne zna sadržaj i način ispitivanja buduće Državne mature.

su bile poželjne i na kojima sam odgajana, kod kuće i tijekom školovanja, sada se smatraju nepoželjnima – skromnost, samokritičnost, disciplina, suosjećanje i prihvaćanje činjenice da ima i boljih i lošijih od mene. Pravičnost, strogost, neupitna stručnost i autoritet mojih profesora, također sada nepoželjne, utjecale su i na moj odabir zanimanja. Vjerujem da godinama radite po istom principu, stoga me zanima kako vi gledate na projekt »Škola za život« i općenito na kurikulnu reformu? Jedan od razloga za provođenje ove reforme loši su rezultati naših učenika u tri tipa pismenosti na PISA testovima. Kako su učenici prvih razreda naše škole u tri navrata u zadnjih deset godina sudjelovali u PISA testiranju, a svima sam predavala, uvijek su to »slučajnim« računalnim odabirom bili najlošiji učenici u generaciji, od kojih veliki broj nije niti završio 1. razred. Pitanje je kakvi bi rezultati bili da su sudjelovali prosječni, vrlo dobri učenici. Također, stalno se povlače »kompetencije«. Kako to da naši prosječni učenici, kamo god u inozemstvo otišli, uvijek budu najbolji, a naš je plasman na PISA testovima tako slab? Hrvatska iznova postaje sudionik priče čiji su se ishodi pokazali poraznima u nizu daleko bogatijih zemalja, od Južne Koreje, Singapura, Australije sve do Francuske, a u kojima je informatička tehnologija izbačena iz uporabe u javnom školstvu. Kako se vi privikavate na drugačiji način predavanja? Najveća bi promjena trebala biti baš u učeničkom stavu prema učenju i znanju, a ne u metodama podučavanja ili uvođenju informatičke tehnologije u nastavu. Učenici bi trebali istraživati (?), valjda kod kuće, a pomoću rada u paru ili grupi sami se obrazovati što zahtijeva puno vremena, a ishodi su nepredvidivi. Niti je Hrvatska Finska, niti mentalitet, »baš me briga«, našeg prosječnog učenika ima ikakve veze sa sjevernjačkom marljivošću i disciplinom. Spuštanjem standarda učenike ne osposobljavate za život. Koji bi, po Vama, bio glavni cilj reforme? Umjesto da cilj ikakve reforme bude omogućavanje jednosmjenske nastave u svim školama, što je jedan od najvećih neriješenih problema naše škole, sve se svodi na samoreklamu i puno priče bez sadržaja.

Tek nakon što je krenula Škola za život, počeo je štrajk. Podržavate li ga? Da, kao i većinu prethodnih, premda nemam ništa zajedničko s neprimjerenim, nedostojanstvenim vladanjem i izjavama nekih koleg(ic)a; (vidi bećarac). Naši učenici možda ne znaju da ministar ili saborski zastupnik može biti svatko, onaj s ulice i bez diplome ili dana staža u resoru za koji je imenovan. Ne mora biti ni lijep niti pametan, a kamoli obrazovan i stručan. Danas svi nastavnici osnovne, a srednje škole oduvijek, moraju imati sveučilišnu diplomu. Tako je, s obzirom na privlačnost »visokih« nastavničkih plaća, nemoguće naći kvalificiranog nastavnika iz matematike, kemije, stranih jezika… Pouka jasna – možeš biti ministar ili zastupnik, ali ne možeš predavati baš ništa. Jeste li zadovoljni ishodom? Ne. Više je riječ o dostojanstvu nego plaći, kako me ne bi bilo sram reći da sam srednjoškolska profesorica. Što reći o stalnim ponižavanjima u medijima, glasno ili tiho izrečenim prijetnjama, bilo u razredu ili tijekom informacija za roditelje? Što biste rekli na komentare o tome da radite 20 sati tjedno? Ne radimo dvadeset sati tjedno niti imamo tri mjeseca »luftanja« godišnje. Većina nas (u svakom zanimanju ima i nečasnih izuzetaka) nikada nije ušla u učionicu bez prethodne, pisane pripreme, uglavnom »neradnim« vikendima. Pripremamo i ispravljamo pisane provjere, pripremamo roditeljske sastanke i sjednice, planiramo i pišemo projekte za školu, ispisujemo zamarujuću administraciju za izricanje najobičnije opomene ili organiziranje izleta, IOOP-ove, pišemo matične knjige na početku i kraju školske godine. Trebam li spomenuti koliziju redovne nastave i dežurstava na ispitima DM kada nam dani nisu dovoljno dugi? Na kraju nam još recite koliko je profesor zapravo svestrana osoba? Povremeno smo skladištari, psihijatri i obiteljski savjetnici, vreće za boksanje, »ramena za plakanje« i »Katica za sve«. I uvijek moramo biti politički korektni i imati puno razumijevanja za sve – i nesavjesne roditelje koji, lažući, pravdaju stotine sati izostanaka svoje djece, učenike kojima je teško donijeti na nastavu, od države, poklonjene knjige, za ravnatelje, pedagoge, inspekciju, savjetnike, »obrazovne stručnjake« koji nikada u učionicu nisu ušli osim kao učenici i svekoliku »sveznajuću« javnost. Sve besplatno, »džabe«, »badava«. Najteže je reći »Hvala!«, a najbolje su stvari u životu, ionako, besplatne. DVANAESTERAC 19


Veliki prosvjed nastavnika 25.11.2019.

OB R A Z O VA N J E

KOMENTAR: PROSVJETNI ŠTRAJK

Pošto (obraz)ovanje? piše:

U ovoj su zemlji profesori i učitelji, posljednjih 30 godina, vladajućima bili zadnja »rupa na svirali«. Prosvjetari su na prvoj crti kad se treba rezati zbog tobožnjeg »nema se«, a zadnji kada treba dizati plaće, kada »se ima«.

Najveći štrajk u povijesti od hrvatske samostalnosti i ogroman prosvjed na Trgu bana Jelačića, sličan onome iz 2016., pokazao je nekoliko činjenica; prva je dosad neviđena solidarnost i zajedništvo, unatoč svim neslaganjima unutar samih sindikata i zbornica, a druga da je svima u sustavu obrazovanja dosta ovakve politike, načina razmišljanja i odnosa prema onima koji odgajaju i obrazuju našu djecu i čine temeljni stup društva i države. Kako je sve krenulo Među tužnijim aspektima ovoga štrajka činjenica je da je sve počelo već u ožujku 2018. kada su sindikati Vladi poslali prijedlog o povećanju koeficijenata. Ulaskom Škole za život u nastavni proces povećao se opseg, odgovornost te zahtjevnost posla nastavnika; to i smanjenje plaća od prethodnih Vlada bili su osnova za traženje povećanja koeficijenta. 20 DVANAESTERAC

Adrian Qenaj, 4.d

Dva mjeseca kasnije, Vlada je zatražila očitovanje od Ministarstva znanosti i obrazovanja. Po dobrom, starom hrvatskom običaju, javne službe rade svoj posao brzo i efikasno pa je MZO-u trebalo vremena, čak do studenog 2018., da se udostoji ponuditi Prijedlog izmjena Uredbe o koeficijentima, koji je prema ocjeni sindikata samo parcijalno rješenje. Hodogramski se sve nastavilo tako da je u ožujku 2019. g, znači godinu dana poslije prve korespondencije, MZO izdao dva nova Prijedloga za koje su sindikati rekli da im nedostaje cjeloviti pristup. Nezadovoljstvo je raslo, pomaka nije bilo i uslijedio je prvi prosvjed ispred Vlade 5. rujna, tri dana prije početka nastavne godine. Na tom prosvjedu najavljen je štrajk ukoliko ne dođe do povećanja koeficijenta složenosti poslova za prosječno 6,11%. Dogovor propao, započeo frontalni štrajk Početkom listopada započeo je proces mirenja Vlade i sindikata. Ministar rada, J. Aladrović, ponudio je u ime Vlade dodatke od 2+2 posto, obrazloživši da Uredba o koeficijentima ne može biti temelj kolektivnog pregovaranja, što su sindikati i članstvo


OBRAZOVA N JE gotovo unisono odbili. Taj četvrtak, 10. listopada, štrajkalo se u cijeloj zemlji, a nastavilo se s cirkularnim modelom štrajka. Mjesec dana stvari se nisu pomaknule s mrtve točke, a kasnije ponude članovi sindikata su, kroz referendume, čak dva puta odbili, da bi se na kraju sve završilo kompromisom 2. prosinca, gdje je povećanje koeficijenta za 6 posto obećano dinamikom 3+1+2 posto. Ponuda nije dana na izjašnjavanje članovima sindikata jer prema riječima čelnika sindikata, osim Preporoda, zahtjevi koji su traženi su i ispunjeni. U međuvremenu se na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića odvio jedan od najvećih prosvjeda (još od 1.6.2016. za provođenje cjelovite kurikulne reforme). Sindikati govore o 50 000 prosvjednika, Vlada i policija manje. Odjeknule su snažne poruke riječkog vjeroučitelja Miletića o učiteljima kao ligi prvaka, Saše Cecija o neposustajanju i brojnih drugih. Zaustavljen je i tramvajski promet, a zanimljiv je neviđen broj kreativnih transparenata i natpisa; učitelji itekako znaju pisati. Koeficijent, »Jel’ to nešto za jest’?« Prethodno smo se podsjetili kronološkog slijeda zbivanja, no za to vrijeme je hrvatska javnost emancipirala pojam koeficijenta. Sama resorna ministrica rekla je da je to čarobna riječ koja može okončati štrajk. Koeficijent složenosti poslova množi se s osnovicom koju imaju svi zaposleni u javnim službama. Godinama i desetljećima se status, položaj nastavnika i odnos, ne samo države, nego i roditelja te učenika prema nastavnicima, mijenjao nagore. Došlo je do potpunog kulturocida, opće dekadencije i degradacije položaja profesora i učitelja, kako materijalnog tako i statusnog, simboličnog. Roditelji koji se izderavaju i prijete profesorima, učenici koji se pozivaju na prava ne uzimajući u obzir obveze i općenito mišljenje društva da su profesori uhljebi koji ne rade zahtjevan posao, imaju »366« dana godišnjeg odmora i veliku plaću, dovelo je do toga da je profesorima, jednostavno rečeno, prekipjelo. Profesori, školski tajnici i računovođe, s obzirom na stručnu spremu, (gotovo stopostotno VSS) najmanje su plaćeni djelatnici u javnim službama. Koeficijent je bio taj koji je trebao valorizirati rad profesora, napraviti razliku u odnosu na ostale u državnom sektoru. Cilj je bio dostići koeficijent asistenta na fakultetu koji iznosi 1,406.

Što se tiče same teze da novca nema, takvo što nije ni vrijedno ozbiljne rasprave jer je u politici sve stvar izbora. Obrazovanje i obraz nemaju cijenu, a zahtjevi sindikata koštaju kao trošak Ureda predsjednika i Sabora u jednom mandatu ili kao jedna sedmina izraelskog letećeg krupnog otpada. Usporedbi je bezbroj, a poruka jedna; zahtjevi sindikata su mizerni te bi uz političku volju proračun mogao podnijeti i višestruko veće zahtjeve. Politika jednakih želudaca U javnom prostoru su se mogle čuti i konstruktivne kritike, kao što je ona da se jednakim povećanjem, svim profesorima, nagrađuju i oni koji ne rade svoj posao kvalitetno i savjesno. Neki takvo horizontalno povećanje unutar struke nazivaju reliktom socijalizma, a Marko Matijević, s portala srednja.hr, naziva ga politikom jednakih želudaca. Postoje profesori kojima posao ne prestaje izlaskom iz učionice, koji spremaju nove materijale osmišljavajući sljedeći sat, educiraju se, koriste razne alate u nastavi i općenito su entuzijastični. Dok su s druge strane osobe koje iste materijale koriste godinama, jednim klikom prebacuju slajdove prezentacija, dok razred šuti, prepisuje te tu sva priča počinje i završava, a obje skupine će dobiti jednako. Tijekom štrajka razgovarao sam s kolegama iz razreda, ali i iz drugih škola i većina misli isto; neki profesori ne zaslužuju niti minimalnu plaću, a neki zaslužuju i više od one saborske. Potreban je novi sustav nagrađivanja i vrjednovanja rada profesora, ulaganja u njihovu naobrazbu te poboljšanje uvjeta rada. Kritika licemjerju i hipokriziji Nije ni pošteno, a ni mo ralno ponašanje nemalog broja nastavnika, koji ne samo da nisu štrajkali i time pokazali solidarnost s kolegama, nego su upisivali odrađene sate bez ijednog učenika prisutnog na tom istom satu, jer su tobože oni tada »radili«. (Informacije iz drugih škola – op. a.). Ovaj štrajk je prerastao u nešto mnogo veće – baš zbog solidarnosti i zajedništva. Solidarnost nas, uz razum, čini ljudima. Ako nisi solidaran, onda si prazan i pragmatičan, a time i nemoralan stroj. Završno bih uputio poziv, da poštovana gospoda koja su radno provela štrajk, svaki mjesec u državni proračun uplate svo povećanje koje će dobiti, neka mi se jave za opće uplatnice, rado ću im ih podijeliti.

Izvor: D. Jaramaz / Pixell

DVANAESTERAC 21


Intervju je proveden za vrijeme prosvjetnog štrajka, izvor: (D. Bernardić)

OB R A Z O VA N J E

DAVOR BERNARDIĆ O »ŠKOLI ZA ŽIVOT«

Cijela se reforma svela isključivo na milijunsku nabavku tableta i udžbenika piše:

Početkom tekuće školske godine, reforma školstva frontalno je ušla u sve osnovne i srednje škole diljem zemlje. Nemali problemi popratili su taj pompozno najavljivani početak reforme kao što je kašnjenje isporuke udžbenika i tableta, trakavica s asistentima u nastavi te štrajk prosvjetnih djelatnika. Veliki dio stručne javnosti, ali i laika, reći će da je taj ulazak nominalan i deklarativan, stoga sam odlučio o tome, ali i mnogim drugim pitanjima, koja se vežu na školstvo i obrazovanje u cjelini, razgovarati s vođom opozicije i predsjednikom najveće oporbene stranke, Davorom Bernardićem.

Adrian Qenaj 4.d

edukacija i možemo slobodno reći da kurikularna reforma nije uspjela. Ona nije usklađena sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije donesene u Hrvatskom saboru, odstupilo se od devetogodišnjeg obveznog obrazovanja, od posebnog programa za darovite učenike i za djecu s teškoćama, od izbornosti predmeta, od promjene načina praćenja i ocjenjivanja, odustalo se od promjene državne mature i sustava natjecanja, te snažne edukacije i pripreme nastavnika i učitelja, dakle cijela se reforma svela isključivo na milijunsku nabavku tableta i udžbenika u režiji ministrice umjesto da su u fokusu djeca.

Ministrica Divjak kaže da sve ide po planu, da su profesori zadovoljni i da je povratna informacija pozitivna, kako Vi gledate na taj početak i reformu?

Spomenuli ste nezadovoljstvo profesora, kako komentirate zahtjeve prosvjetnih sindikata imajući u vidu da su upravo profesori i nastavnici ti koji moraju na svojim leđima iznjedriti reformu?

– Pa vi ćete sasvim sigurno znati jesu li profesori zadovoljni budući da ste u školi i svakodnevno s njima komunicirate, ono što je jasno svima u Hrvatskoj je da profesori sigurno nisu zadovoljni, zbog toga i štrajkaju. Osim povećanja plaća koje je trebalo biti sastavni dio kurikuralne reforme, izostala je i

– Predstavili smo plan za povećanje plaća kojim bi plaće učitelja porasle za 11% – 13%, u prosjeku za 700 kuna. U vremenu u kojem gospodarstvo i turizam rastu, kao što tvrdi Vlada, nema nikakve prepreke da plaće rastu onima koji obrazuju našu djecu.

22 DVANAESTERAC


OBRAZOVA N JE Glede zahtjeva sindikata, u medijskom se prostoru može čuti kritika SDP-u i da je upravo Vlada SDP-a smanjila koeficijente prosvjetarima, a usput nije vodila socijalni dijalog sa sindikatima. Kako odgovarate na te kritike? – Ja se ne bih baš složio s tim tezama, bilo je drugačije vrijeme, Hrvatska je bila u teškoj situaciji ne nekoliko kvartala, nego godina, to je bilo vrijeme ne ekonomske recesije, nego depresije, vukli smo se na dnu, a Hrvatsku smo čupali iz toga. Ono što je jasno je da novca možeš dati kada novca ima.

RTV serviser i tako sam zavolio elektrotehniku, Uzor mi je, u osnovnoj školi, bio Nikola Tesla i njegovi izumi. Upisao sam Ruđer, a tri jedinice iz fizike, kod tadašnjeg razrednika i danas velikog prijatelja, Miroslava Josipovića, nagnale su me da više učim fiziku. Kasnije sam postao dva puta državni prvak iz fizike i bio na dvije međunarodne olimpijade. Cijelo vrijeme Ruđer je praktički bio na tronu fizike u Hrvatskoj, u generaciji godinu starijoj od mene, mlađoj i mojoj. Jeste imali izborne predmete?

Vratimo se reformi, kako vidite dualno strukovno obrazovanje gdje se najavljuje više prakse za učenike i bolja kohezija tržišta rada i obrazovnog sustava, odnosno poslodavaca i učenika?

Od izbornih predmeta pohađao sam etiku, a kasnije sam bio najbolji student fizike na PMF-u, sve to je iskustvo koje bih opet ponovio.

– Prvo moramo vidjeti kontekst, što se dogodilo u Hrvatskoj od devedesetih. U devedestim godinama bila je ravnoteža između strukovnih škola i gimnazija odnosno strukovnih ili tehničkih fakulteta i društvenih fakulteta, imali ste otprilike jednak broj studenata. U zadnjih 30 godina proces obrazovanja odvijao se na štetu tehničkih fakulteta i strukovnih škola, puno više djece danas ide u gimnazije i završavaju fakultete s društvenim predznakom, pogotovo privatne visoke poslovne škole. S tom diplomom oni mogu raditi samo neke poslove, dok oni koji završavaju strukovne škole, vodoinstalateri, keramičari, automehaničari ili inženjeri elektrotehnike, kemičari, fizičari, medicinari globalno su konkurentni. Oni mogu raditi ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, zbog toga su više izloženi migracijskim pritiscima, ali njihova prednost je lako zapošljavanje i visoke plaće. Snažno podržavam jačanje strukovnih škola kao preduvjet promjene načina obrazovanja u Hrvatskoj.

Često se poteže pitanje etike i vjeronauka. Kakav je Vaš pogled na održavanje nastave vjeronauka u školama ne zaboravljajući Vatikanske ugovore?

Mislite li da je uvoz strukovne radne snage dobar za Hrvatsku? Znamo da u zapadnoj Europi domicilno stanovništvo često radi kvalificiranije poslove, a ekonomski imigranti one teže i nerijetko nižeg ranga. – Nažalost, na neke od tih procesa već danas ne možemo utjecati, trećina hrvatskog BDP-a se bazira na turizmu, a mi dovoljno kuhara, spremačica, čistačica i konobara nemamo. Svake godine se kod nas događa uvoz nekoliko desetaka tisuća sezonskih radnika, dolaze ljudi iz Srbije, BiH i regije, čak i s Filipina i to je strukturni problem u Hrvatskoj. Ukoliko nemate ljudi, ne možete ih nadomjestiti, ukoliko želite da vam pojedini sektor poput turizma funkcionira, morate naći radnike, a radnike možete naći tamo gdje ih ima, a evo Filipini su tu.

– Vatikanske ugovore nije moguće jednostrano promijeniti, dakle to je ugovor između dvije države. O njima se treba raspravljati kako bi Hrvatska imala više koristi od takvih međudržavnih ugovora. Cilj nam je uštedjeti sredstva koja daje, a ona nisu mala. Novac treba trošiti transparentno jer je to novac vaših roditelja i vaš, a koji se može iskoristiti da škole, računalne učionice, kemijski laboratoriji budu bolje opremljeni, da plaće profesora budu veće. Ako učenik ne sudjeluje u vjeronauku, već sluša etiku, ne smije biti diskriminirano. Iz tih razloga, osobno smatram da je vjeronauku mjesto, kao što kaže pokojni don Ivan Grubišić, koji je bio svećenik i saborski zastupnik, u crkvama, upravo kako bi Crkva ostvarila prisniji odnos s vjernicima. Mislim da nije važno tko je koje vjere, poštujem pravo svakog vjernika da prakticira svoju vjeru bez obzira je li katolik, pravoslavac ili musliman, bez obzira je li agnostik ili ateist, bez obzira tko si, što si, koga voliš, kako se prezivaš, mislim da u našoj zemlji svi moraju imati jednake mogućnosti izabrati svoj put prema uspjehu.

S obzirom na srednjoškolsku publiku, zanima me Vaše iskustvo u Ruđeru, koji su Vas profesori obilježili i kakva su Vaša sjećanja? – Pa to su sjajna sjećanja, tamo sam proveo neke od najboljih dana svog života, upisao sam strukovnu školu jer su mi roditelji bili, relativno, siromašni, iz radničke obitelji, logika im je bila da upišem nešto od čega ću kasnije moći živjeti, ukoliko neće biti sredstava za financiranje fakulteta. Moj stric bio je DVANAESTERAC 23


P R O JE K T N A NASTAVA

INTERVJU: ANDREA SVILARIĆ, PROF. TALIJANSKOGA I PORTUGALSKOG JEZIKA

»Dobar profesor uživa prenoseći svoje znanje« piše:

a susret s kulturom, u ovom slučaju s filmom, nužan je za unaprjeđenje jezičnih kompetencija.

S novom školskom godinom došli su i novi profesori u našu školu. Jedna od njih je i profesorica talijanskoga jezika, Andrea Svilarić. Prof. Svilarić vrijedno doprinosi školi pa je, između ostalog, odlučila svoje učenike uključiti u projekt iz talijanskog jezika.

F. Fellini snima film

filmskim radionicama, koje organizira Hrvatski filmski savez i mislim da će pokazati veliko zanimanje za sudjelovanje u aktivnostima koje su pred nama. Što se same svrhe projekta tiče, smatram da je učenje jezika neodvojivo od kulture u kojoj se taj jezik govori, razvija i mijenja,

Kako ste došli na ideju za ovaj projekt? U dosadašnjem radu s učenicima primijetila sam da često ističu upravo film kao dio talijanske kulture koji ih posebno zanima. Tako sam odlučila organizirati aktivnosti kojima ćemo se u narednim mjesecima bolje upoznati s talijanskom kinematografijom, pri čemu ćemo poseban naglasak staviti na Fellinija i njegovo stvaralaštvo. Budući da ste iz Dubrovnika, zašto Zagreb i XII. gimnazija? Rođena sam u Dubrovniku, ali sam studirala u Zagrebu i ovdje živim od 2008. godine. Diplomirala sam talijanski jezik i književnost te portugalski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u

Profesorica sa svojim učenicima

Koja je tema i svrha ovoga projekta? Italija polako počinje s pripremama za važnu obljetnicu kojom će odati počast jednom od najznačajnijih filmskih redatelja – Federicu Fell iniju. Naime, 2020. godina posvećena je obilježavanju stogodišnjice njegova rođenja pa će u skladu s tim institucije, koje promiču talijansku kulturu u svijetu, organizirati prigodna događanja. Organizirat ćemo projekcije Fellinijevih filmova kao i radionice na kojima ćemo razvijati filmsku pismenost. Neki od naših učenika već su sudjelovali na

Lucija Fuček, 4.c

24 DVANAESTERAC


PROJEKTN A N ASTAVA Zagrebu, a paralelno sam završila i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Upravo završavam i prvu godinu Poslijediplomskog doktorskog studija znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture, a doktorski rad pišem iz područja suvremene talijanske književnosti. U XII. gimnaziji zaposlena sam od siječnja 2019. Svestrana ste i mlada osoba, jesu li učenici zbog toga otvoreniji s vama? Ne mogu procijeniti jesu li učenici sa mnom komotniji i koliko im je ugodno jer ne znam kako se ponašaju na satovima mojih kolega. Trudim se organizirati nastavu tako da im je u svakom trenutku jasno što radimo, što se od njih očekuje pa posljedično ne bi trebali osjećati neugodu. U tome ne uspijemo uvijek, ali nećemo se prestati truditi. Na satu moramo težiti disciplini i radnoj atmosferi koja će omogućiti da učenici budu zadovoljni i usvoje nova znanja.

Kako učenici reagiraju na vaše metode? To mi je teško reći, možda najbolje da pitate moje učenike. Što vas čini drukčijom od ostalih profesora? Mislim da su me učenici dobro prihvatili i da dobro napredujemo. Imam svoj način rada koji je podložan promjenama jer je svaki nastavni sat različit, a i učenici i generacije se mijenjaju i ne može se očekivati da iz sata u sat, iz godine u godinu radimo isto i da to radimo koristeći iste metode. Postoje, naravno, ishodi i ciljevi koje smo si postavili i kojima težimo te od njih ne odustajemo. Osim prenošenja znanja, moj je glavni zadatak učenike motivirati i objasniti im da je znanje stranih jezika veliko bogatstvo. Što čini dobrog profesora? Dobar je profesor stručan u onome što predaje i voli svoj posao. Dobar profesor uživa prenoseći i dijeleći svoje znanje i u tome ne omalovažava svoje učenike jer bez njih njegova posla ne bi bilo. Uvijek

je na raspolaganju svojim učenicima i razumije nastavni proces. Dobar je profesor svjestan da uči cijeli život i da svakim danom mora napredovati. Zbog niskih primanja, žalite li što ste odabrali ovo zanimanje? Zadovoljna sam svojim poslom i odabrala sam ga bez obzira na plaću. Žalosti me kad vidim da su danas svima usta puna govorancija o plaćama, dodatcima na plaću i koeficijentima, a priča je zapravo puno složenija. Naše društvo ima kroničan problem lošeg odnosa prema prosvjetnim radnicima i tu vidim prostor za napredak kroz zajedničku suradnju s učenicima i roditeljima. I za kraj, što mislite o štrajku i podržavate li ga? Podržavam štrajk jer mi se čini da se naše društvo solidariziralo i da je veliki broj ljudi svjestan odgovornosti koju prosvjetari imaju. Najviše me veseli čuti riječi potpore učenika – od njih se kreće i oni bi nam svima trebali biti referentna točka.

PROJEKT »FINANCIJE I TRŽIŠTE«

Do uspjeha pomoću financijske pismenosti

Ravnateljica Blaženka Ječminek

Projekt »Financije i tržište« (FIT), velikim dijelom financiran iz strukovnih fondova Europske unije, uvelike će pridonijeti povećanju financijske pismenosti učenika. Inicijacijom ravnateljice XII. gimnazije, Blaženke Ječminek, naša škola jedna je od rijetkih koje sudjeluju u projektu. Cilj projekta je osposobiti učenike za postavljanje i ostvarivanje vlastitih ciljeva kao i vrjednovanje svojih uspjeha ali i neuspjeha. Posvetit će se pozornost jačanju organizacijskih i upravljačkih sposobnosti te boljem pristupu izazovima i promjenama, stresovima i sukobima. Učenici će upoznati svijet rada te važnost i mogućnosti samozapošljavanja. FIT će

piše:

Dorotea Jukić, 4.a

se provoditi online, ali i u školi kroz radionice na tabletima. Tijekom radionice savjetnici će učenicima, na konkretnim primjerima, pokazati kako organizirati osobne financije te ih upoznati s nekim procedurama i alatima koji im u tome mogu pomoći. Nakon završetka same radionice, u školi je u planu osnovati Infoklub o financijama i zapošljavanju. Klub će voditi učenici uključeni u projekt uz pomoć suradnika i stručnih savjetnika. Radionica će krenuti početkom drugoga polugodišta u trećim razredima. FIT će unaprijediti znanje naših učenika na području financija i poduzetništva, što će im dugoročno pomoći na putu prema tržištu rada. DVANAESTERAC 25


Slijeva nadesno Barbara Huzjak, Dina Rizzi Duhović, Kiara Vrljić, Petra Pašalić, Filip Lovaković, Iva Ivančić i Matea Barukčić

P R O JE K T N A NASTAVA

POMOĆNICI U NASTAVI

Intergracija učenika s teškoćama piše:

XII. gimnazija jedna je od 36 osnovnih i srednjih škola koje sudjeluju u projektu »Pomoćnici u nastavi / stručni komunikacijski posrednici kao potpora inkluzivnom obrazovanju.« Navedeni projekt, u kojem naša gimnazija sudjeluje već šestu godinu zaredom, trenutačno je u trećoj fazi. Cilj projekta je pružiti potporu i bolje uključivanje učenika s teškoćama u razvoju, u njima primjerenim programima školovanja, uz kvalitetnu potporu osposobljenih pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika. Na taj se način nastoji učenicima s teškoćama osigurati pravo na kvalitetno obrazovanje, kao i pripremu za samostalno sudjelovanje u društvu i kasnije na tržištu rada. Zahvaljujući financiranju Europskog socijalnog fonda, u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., uz sufinanciranje iz proračuna Grada Zagreba, tim je učenicima omogućena sva potrebna pomoć. Danas je u XII. gimnaziji troje učenika kojima podršku pružaju pomoćnici u nastavi. To su Filip Lovaković, 3.b i Matea Barukčić, 2.b, 26 DVANAESTERAC

Anđela Bulat, 4.a

kojima neposrednu pomoć u kretanju pružaju njihove pomoćnice u nastavi, Iva Ivančić i Petra Pašalić. Ne smijemo zaboraviti i našu maturanticu Kiaru Vrljić kojoj komunikacijsku potporu pruža stručna komunikacijska posrednica za znakovni jezik, Dina Rizzi Duhović. Svakako moramo spomenuti koordinatoricu ovog projekta u našoj školi, pedagoginju Barbaru Huzjak. »Kao koordinator pomoćnika u nastavi i komunikacijskih posrednika usko surađujem sa svim pomoćnicima, komunikacijskim posrednicima, učenicima i njihovim roditeljima. Suradnja se nastavlja i s udrugom Dodir i Savezom gluhih i nagluhih Grada Zagreba kao i s Gradskim uredom za obrazovanje koji je nositelj Projekta. Osim neposrednog rada s pomoćnicima i stručnim komunikacijskim posrednicima projekt zahtijeva i vođenje dokumentacije i evidencije. Smatram da je Projekt, kojim smo postali Inkluzivna škola, hvalevrijedan jer time želimo osvijestiti da smo okružje kojem svaki učenik ili osoba pripada i da je svatko podržan i prihvaćen« – komentira naša pedagoginja.


PROJEKTN A N ASTAVA

MATURALAC 2019.

»Plus ultra« – još dalje pišu:

Maturalac je ono za što većina srednjoškolaca živi. Neki kažu da je izbor težak, no mi smo brzo i bez problema odabrali uživati u ljepotama Španjolske. A obišli smo i djelić Francuske. Željni kulturnog uzdizanja ali i dobrog provoda krenuli smo u našu španjolsku avanturu. Poseban dojam ostavila su na nas neka mjesta.

Zašto Camp Nou nije samo za obožavatelje nogometa? Stadion Barceloninog najpoznatijega nogometnog kluba bila je jedna od upečatljivijih lokacija koje smo posjetili. Unatoč tome što nisam veliki nogometni obožavatelj te volim gledati utakmice samo za vrijeme svjetskoga prvenstva, odlično sam se provela na stadionu. Muzej je jako moderan i ima posebnu atmosferu te je posvećen klubu i njegovoj bogatoj povijesti. Kada smo stigli na stadion, obuzeo nas je osjećaj divljenja. Znali smo da fotografije ne mogu zamijeniti taj osjećaj no svejedno smo pokušali ovjekovječiti te trenutke. Znamo kako se kaže, nogomet je prva najbitnija sporedna stvar na svijetu, a atmosfera na Camp Nou to i dokazuje. Barcelonina bazilika Sagrada Familia Ova rimokatolička crkva životno je djelo arhitekta Antonia Gaudia. Gradnja crkve započela je 1882. g., ali i danas se obnavlja, a za financiranje su zaslužne donacije. Ako ikada posjetite Barcelonu, baziliku morate vidjeti, ali ne samo zbog njezine ljepote i raskoši već i tajanstvenih priča koje krije. O svojoj prošlosti, izgradnji, Bogu, ali i o arhitektu Gaudiu. Govori se da je napravio stakla različitih boja kako bi, kada ih sunce obasja, sjala obojanom svjetlošću i time predstavljala različita godišnja doba. Impozantna izvana, a još ljepša iznutra.

Magična fontana Parka de Montjuica Na aveniji Marie Cristine u Parku de Montjuicu nalazi se remek djelo – magična fontana. Svaki vikend fontana izvodi svoju »koreografiju« i »light show«. Spektakl traje tridesetak minuta i potpuno je besplatno. Fontana je odlična atrakcija zbog glazbe, vizualnih efekata, svjetlosti i magičnoga sjaja. Sve to pridonosi čarobnoj atmosferi i prelijepim slikama. Dobro društvo i »photo shoot«, zabava zagarantirana. La Boqueria Barcelona je poznata po svojoj kuhinji, a jedno od najboljih mjesta, za pronaći jeftinu i kvalitetnu hranu, svakako je tržnica La Boqueria do koje nas vodi šetnica La Rambla. Ta ogromna tržnica okuplja sve kulture i okuse na jednom mjestu i obogaćuje naše znanje o delicijama iz cijeloga svijeta. Još osjećam okus prefinog

Nika Hajak i Anđela Bulat, 4.a

voća, aromatičnih sireva, šarenih gumenih bombona, vatrometa boja, od žute, crvene, zelene, narančaste. Definitivno je to iskustvo koje ne smijete propustiti. Šetnja Avignonom Prvi puta, otkad naša škola bira ovu destinaciju, stali smo u »Francuskoj u malom«. Malom i simpatičnom Avignonu. Prekrasno očuvan grad izvana isijava starinskom energijom, no kada uđete u sam centar, iznenadi vas koliko je moderan. Stara gotička jezgra pripada UNESCO-ovoj svjetskoj baštini. Lutajući ulicama, kupovali smo proizvode od lavande. Nakon provoda na španjolskoj obali, plesanja, ponekad malo više sangrije, godio nam je smiraj gradića na rijeci Rhoni, duh prošlih vremena i miris lavande. Iz Avignona krenuli smo put Zagreba, umorni, ali opijeni doživljajima koje nećemo tako brzo zaboraviti.

La Sagrada Familia

DVANAESTERAC 27


U N A Š O J Š K O LI

MODERNA OPREMA

Nema brige zbog praznog mobitela piše:

Pametna klupa u dvorištu naše škole

Nakon što su pametne klupe postavljene u mnogim hrvatskim gradovima i općinama, prva luc klupa, koju nam je darovalo Vijeće gradske četvrti Gornja Dubrava, postavljena je i u našem školskom dvorištu. Klupa je energetski neovisna jer se napaja sunčevom energijom, koju potom pretvara u električnu. Izumitelj solarnih klupa, 24-godišnjak Ivan Mrvoš, redoviti student elektrotehnike, omogućio nam je da uz odmor, možemo puniti svoje pametne uređaje

Gabriela Kušt, 4.c

i biti povezani internetom. Magazin Forbes uvrstio ga je na svoju listu, 30 Under, 30 najperspektivnijih poduzetnika mlađih od 30 godina. Tako je Ivan, najmlađi poduzetnik i jedini iz Hrvatske, na svim listama Manufacturing & Industry kategorije za 2019. godinu u Europi. Klupa nove generacije samo je početak uređenja, jer uz nju je Zrinjevac postavio i dvije sjenice koje su, nama učenicima, prigodan prostor za provođenje slobodnog vremena.

KOLUMNA

»Punili nam glave, a mi se svejedno upisali!«

Nina na školskom stubištu

piše:

Učenica sam nove generacije koja je napunila školske klupe XII. gimnazije. Da, upravo tako, dobro ste čuli. Upisala sam XII. gimnaziju. Sigurno se pitate kakve sam ja to ocjene imala u osnovnoj školi. Ne, nisam prolazila s dovoljnim. Sve razrede sam prošla s odličnim uspjehom. Ne, ne radim probleme, ne tučem se, ne dilam i ne konzumiram drogu, ne nosim oružje u školu. Potpuno sam normalna tinejdžerica. I ne, XII. gimnazija nije lagana škola, u 28 DVANAESTERAC

njoj se mora itekako učiti i marljivo raditi. Ovdje se ne prolazi iz fore. U njoj se uči kao i u svakoj drugoj gimnaziji. Profesori su zahtjevni i ocjena se ne dobiva na »lijepe oči«. Ima strogih, ima i blažih, ali učiti se mora. Red, rad i disciplina, moto je svakog profesora ovdje. Ako se ne varam, XII. gimnazija, III. gimnazija, I. gimnazija i još puno njih imaju istu riječ u nazivu. Ta riječ je »gimnazija«, a gimnazija je općeobrazovna, četverogodišnja srednja škola koja nas priprema za daljnje obrazovanje tj. fakultet. Zaključak je da nakon XII. gimnazije ili npr. I. gimnazije, svi mogu studirati zato što te škole imaju jednaki program. Gimnazijski program. Naravno, kada nekome kažemo da planiramo upisati XII., ili smo učenici iste, ne stignemo objašnjavati sve ovo, već klimamo glavom i čekamo da ta osoba završi s »pljuvanjem« i kritikama o našoj školi. Razlozi zbog kojih

Nina Ećimović, 1.d

ljudi pričaju loše o našoj školi, najčešće su zbog lokacije na kojoj se škola nalazi, a to je Dubrava, tzv. »zeznuti kvart«. Usput dijelimo zgradu s još tri strukovne škole vrlo niskoga bodovnog praga. To što naša gimnazija ne zahtijeva maksimalan broj bodova, kao neke druge, ne znači ništa loše. Naša škola pruža prilike učenicima koji žele studirati, kao i ostale gimnazije. Mi upisujemo i završavamo fakultete kao i svi ostali, a to ovisi samo o nama. Već dugo nam se obećava nova lokacija i zgrada u kojoj će biti samo XII. gimnazija. Jedina smo gimnazija koja dijeli zgradu s 3 strukovne škole. Zamislite kako je to kad vas ima oko tisuću u jednoj smjeni. Da imamo svoju zgradu bilo bi nas puno manje. Bi li onda ljudi promijenili mišljenje o nama? Nadajmo se da će nove generacije dočekati školu kakvu zaslužuju. Nakon svih ovih godina, bilo bi vrijeme da se to dogodi.


U N AŠOJ Š KO L I

INTERVJU S NOVIM PROFESORICAMA U NAŠOJ ŠKOLI

Volimo rad u školi

Kakvi su Vaši dojmovi o školi i učenicima, je li bilo teško upoznati toliko novih učenika odjednom? Prof. Ivošević: Budući da sam i prije dolaska u XII. gimnaziju radila kao profesorica u drugim školama, dolazak u ovu školu nije mi bio osobito težak. Odjednom upoznati velik broj učenika, sastavni je dio mojega posla. Prof. Dujmović: Od samoga početka škola mi se svidjela, osjećam pozitivnu atmosferu. U početku mi je bio lagani šok upoznati toliko učenika u kratkom vremenu budući da predajem svim učenicima. Prof. Zmiša: Sa školom i učenicima od prvoga dana nastave imam samo pozitivna iskustva. S obzirom da imam veliki broj razreda, u početku mi je bilo jako teško zapamtiti imena svih učenika, mislim da mi je trebalo oko dva mjeseca da svima upamtim imena. Što mislite o novom načinu rada »škole za život«? Prof. Ivošević: Smatram da je obrazovanje djece i mladih izuzetno bitan proces kojem se na žalost, ne pristupa planski i dugoročno. Hoće li aktualna reforma doista imati rezultate, pokazat će vrijeme. Prof. Dujmović: Smatram da su promjene u školstvu potrebne, ali nije nužno odbaciti sve prijašnje obrasce koji su se već pokazali uspješnim. Dobro je da učenici postaju aktivniji u smislu da više istražuju i samostalno dolaze do zaključaka, razvijaju kritičko mišljenje o gradivu i svijetu u kojem žive. Prof. Zmiša: Mislim da je u samoj biti, reforma dobro zamišljena, ali s druge strane postoje neki problemi oko samog uvođenja. Problem ovog ishitrenog uvođenja vidim u tome što nije bilo dovoljno vremena za detaljniji uvid u sve materijale koji su pripremljeni. Da možete što biste prvo promijenili u novoj reformi? Prof. Ivošević: Smatram da je nova reforma trebala započeti s provedbom u isto vrijeme, u svim obrazovnim programima i u svim razredima. Nedostaju cjeloviti pristupi te profesionalno pripremljene edukacije za nastavnike. Prof. Dujmović: U novoj reformi povećala bih satnicu ili još smanjila obujam gradiva jer likovnu umjetnost učenici imaju samo jedan sat tjedno pa je vrijeme, za razne zanimljive i kreativne aktivnosti, ograničeno. Prof. Zmiša: Smatram da se tehnologija, tableti i pametni telefoni, koji se svakodnevno sve više uvlače u naše živote, ne bi trebali toliko primjenjivati u samom nastavnom procesu. Sama tehnologija podložna je kvaru i na taj način izvođenje samog sata može biti otežano.

Pia Jahić, 2.e

Što najviše volite kod svog posla? Prof. Ivošević: Kod svog posla volim apsolutno sve. Veseli me prenositi znanje učenicima i poticati ih na rad, učenje i zalaganje kako bi se sami znali izgraditi u uspješne i zadovoljne osobe. Osim toga, smatram da je ulaganje u znanje djece i mladih, ulaganje u budućnost i zato s osobitim veseljem svaki dan ulazim u učionicu. Prof. Dujmović: Volim raditi u školi, prenositi svoje znanje učenicima i biti dio njihovog odrastanja jer nadam se da osim podataka iz likovne umjetnosti, učenike učim i nekim životnim vrijednostima. Prof. Zmiša: U svom poslu najviše volim što me učenici svakodnevno dočekuju sa svojim zanimljivim pitanjima. Predmet koji ja poučavam važan je upravo za promišljanje o prošlim događajima i pronalasku samih odgovora na ta kompleksna pitanja. I za kraj mi recite svoj dojam o štrajku? Prof. Ivošević: Ovaj je štrajk bio izraz nezadovoljstva zbog sustavnog zanemarivanja i podcjenjivanja obrazovnog sustava i obrazovnih radnika, a time indirektno i učenika. Prof. Dujmović: Neminovno je da se uvjeti rada učitelja trebaju poboljšati kao i njihov položaj u društvu. Žao mi je što se izgubilo puno nastavnih dana jer su učenici izgubili kontinuitet u učenju te im sada nije lako vratiti u uobičajeni ritam. Prof. Zmiša: S obzirom da sam tek nedavno počela raditi u školi, još nisam imala prilike sudjelovati u štrajku. Ono što moramo osvijestiti je da je štrajk legitiman te da je upravo ovaj štrajk imao puno važniju dimenziju od samih zahtjeva, a to je odgojna dimenzija kroz koju su učenici naučili o načinu borbe za vlastita prava.

Slijeva nadesno; Profesorice Ivana Zmiša, Diana Ivošević i Melita Dujmović

Ove školske godine, u XII. gimnaziju, pristiglo je nekoliko novih profesorica; prof. biologije Diana Ivošević, prof. likovne umjetnosti Melita Dujmović i prof. povijesti Ivana Zmiša. Svojim pristupom i mladošću osvježile su našu zbornicu. Kako bismo ih malo bolje upoznali, postavila sam im nekoliko pitanja vezanih uz školu, učenike pa i štrajk.

piše:

DVANAESTERAC 29


U N A Š O J Š K O LI

VOLONTERSKI KLUB XII. GIMNAZIJE

Vratiti osmijeh na lice piše:

Lea Salopek, 4. c

Naše volonterke

Vonterski klub XII.gimnazije osnovan je s ciljem da se učenike osvijesti kako treba pomagati drugima i da najmanja plemenita gesta može donijeti nekome osmijeh na lice. Volonterski klub počeo je sa svojim radom prije više godina. Na ideju je došla naša pedagoginja, prof. Kristina Vlašić-Šnidaršić, sada umirovljenica i prof. Mirela Mikec. One su organizirale posjet domu za nezbrinutu djecu Vugrovec, a to nam je već postao običaj. Grupu sada vodi prof. Ivanka Peršić Ćurčić i nismo stali samo na tome, već organiziramo i druge aktivnosti. Primjerice, zarađenim novcem od prodaje mafina, uredili smo naše učionice. Dok se uređivala škola, volonteri su izrađivali didaktičke igre za prodaju na sajmu. One koje nismo prodali, darovali smo Udruzi za terapijsko jahanje »Don Kihot«, a prikupljenim novcem od prodaje nabavljamo potrepštine za dom u Vugrovcu. Ove su se godine prodavale vrećice i drveni ukrasi za bor, koje su uređivali volonteri za akciju »Djeca za djecu«. Našem se klubu stalno pridružuju novi članovi. Uskoro namjeravamo, u prostorijama škole, urediti dio prostora za učenike. Također planiramo posjetiti dom za stare i nemoćne, aktivirati se u pučkoj kuhinji i već uobičajeno, za Božić, posjetiti Vugrovec.

SUPERTALENT 2019.

Zvijezda u usponu piše:

Ivana Balukčić, 4.d

MAJA: Ovo je bilo tako dobro da je prošlo u sekundi. Maks na sceni

DAVOR: Veselim se polufinalu. MARTINA: Meni je ovo bilo izvrsno. JANKO: Nastup je bio jako dobar.

Komentari žirija Supertalenta odnose se na našega Maksa Rucnera, učenika 3. razreda XII. gimnazije. Uz školske uspjehe, Maks niže uspjehe i u plesu. Dugogodišnjim treniranjem u Atomic Dance Factory, usavršio je tehnike breakdancea ili kako on, kroz osmijeh, govori »brejk«. »Na državnom natjecanju«, kaže Maks, »uvijek doguram do finala.« S prijateljem se odlučio prijaviti i na Supertalent. Takvu vrstu showa doživjeli su kao savršenu podlogu za promociju. Uz brojna putovanja u strane zemlje, na kojima postiže odlične rezultate, poput 4. mjesta na svjetskom prvenstvu u Grazu, kaže da sasvim dovoljno vremena ima za školu te da su mu ocjene uvijek na prvom mjestu. Uz mnogobrojne obveze, koje ima kao i svaki tinejdžer, uspijeva trenirati tako 30 DVANAESTERAC

zahtjevan ples, a to radi vrlo dobro u što se uvjerila i cijela nacija. Nastup na Supertalentu oduševio je žiri, publiku i najbitnije, osvojio je srca gledatelja ispred malih ekrana. Komentari žirija bili su puni pohvalnih epiteta i riječi motivacija i ohrabrenja. Uz žiri, publika je svoje oduševljenje pokazala kroz gromoglasan pljesak i uzvike. Naravno, kao što smo i očekivali, zadovoljili su kriterije i plasirali se u polufinale. »Obitelj i prijatelji bili su oduševljeni, što je i mene usrećilo«, kaže nam Maks. Polufinale je nagrada za puno ustrajnog vježbanja i smišljanja originalne koreografije u kratkom roku. Trud se itekako isplatio. Našem Maksu želimo puno sreće u budućim natjecanjima koja ga uskoro očekuju i u zemlji i u inozemstvu.


U N AŠOJ Š KO L I

PROJEKT ZKM-A »MI I ONI« U NAŠOJ ŠKOLI

Uživo iz XII. gimnazije piše:

Autorski tim predstave, redatelj Dario Harjaček i dramaturginja Katarina Pejović, popraćeni kamerama HRT-a, dali su uživo intervju za emisiju »Dobro jutro Hrvatska« u, temi prikladnoj lokaciji; gimnaziji. I to baš našoj. Učenica 2. razreda naše škole, Eva i maturant Adrian, dobili su priliku dati izjavu o vlastitom srednjoškolskom iskustvu. Adrian je govorio o značenju i vrijednosti ljudskoga potencijala. »Najvrjedniji su ljudi, profesori i od njih treba polaziti, a onda poraditi na kurikulu.« Eva je naglasila kako učenici naše škole često posjećuju kazalište s čime se složio i Adrian. Rasprava s umjetnicima Nakon odlaska filmske ekipe, redatelj, dramaturginja i pojedini članovi ansambla, uz podršku profesorice hrvatskoga jezika,

Korane Serdarević, govorili su o predstavi maturantima i učenicima drugih razreda, koji su pozorno slušali i sudjelovali u raspravi. Redatelj Harjaček navodi kako je autorski duo, na bavljenje ovom temom, potaknula posebnost i unikatnost srednjoškolskog životnog doba, ali i zabrinjavajuće stanje u našem obrazovanju. Oboje su roditelji pa iako nisu profesionalno vezani za školu, njena problematika definitivno ih zanima. Realistična predstava U procesu stvaranja predstave, redatelj i dramaturginja intervjuirali su profesore o njihovim osobnim iskustvima u profesiji, uključujući i profesoricu Serdarević, kako bi ih što bolje razumjeli. Glumačku postavu čine profesionalni glumci ZKM-ovog ansambla i glumci amateri srednjoškolskog uzrasta, iz dramskog učilišta, koji su kroz improvizacije, na probama, izražavali vlastito mišljenje. Harjaček napominje da silno cijeni profesorsko zanimanje. Iz vlastitog iskustva smatra da je u životu učenika potreban

samo jedan profesor ili profesorica koji nas može svojim radom i trudom inspirirati i uputiti na nešto čime ćemo se baviti cijeli život. U pothvatu da stvore što vjerniji prikaz škole i kreiraju realistične likove potrudili su se shvatiti današnju srednju školu kroz prizmu nastavnika, učenika i roditelja. Cilj projekta Po dramaturginji Pejović, cilj im je, u sat i trideset minuta, sažeti sve ono što je bitno s tri različita aspekta. Cilj predstave »Mi i oni« gledateljevo je prepoznavanje sebe i drugih, jer profesori i učenici na taj način mogu lakše shvatiti tuđi kut gledanja i smanjiti ogroman i naizgled neizbježan jaz. U dva školska sata čuli smo mnogo o važnosti kurikulne reforme, o manama i (rijetkim) vrlinama našega sustava. Čuli smo mišljenja umjetnika o kazališnoj umjetnosti općenito, o procesu stvaranja autorske predstave i ulozi kazališta u društvu. Bilo je to zaista zanimljivo i nesvakidašnje iskustvo, koje nas je zainteresiralo za predstavu. Srećom, predstava se vrlo skoro pojavljuje na repertoaru.

Eva i Adrian uz HRT ekipu

Najnoviji projekt Zagrebačkog kazališta mladih, predstava »Mi i oni« , bavi se učenicima, profesorima, njihovim međusobnim odnosima i ostalim temama nastalih iz trenutačnog stanja u hrvatskim srednjim školama.

Katja Vukobratović, 4.b

DVANAESTERAC 31


Glumci u žaru predstave

K U LT U R A

AKTUALNA PREDSTAVA »MI I ONI«

Pozornica u ZKM-u ili stvarna srednja škola? Uz pratnju profesorica, u Zagrebačkom kazalištu mladih, pogledali smo predstavu »Mi i oni« koja se bavi obrazovanjem u današnjoj Hrvatskoj, tema s kojom su nas u našoj školi upoznali redatelj Harjaček i dramaturginja Pejović. Kao komad angažiranog kazališta, predstava pruža zasluženu pozornost temama današnjice kao što su kurikulna reforma i štrajk profesora. Autorski tim predstave izrazio je velike ambicije za koje, sa sigurnošću, mogu reći da su većinom ostvarene.

32 DVANAESTERAC

Autentični likovi Radnja predstave prati razred maturanata 4. f razreda u fiktivnoj 27. gimnaziji. Likovi su, svi do jednoga, detaljno okarakterizirani. Iako su pomalo stereotipni, poput nespretne mlade profesorice kojoj nedostaje autoriteta, strogog profesora, »straha i trepeta škole«, tihe i nečujne štreberice iz prve ili problematičnog učenika iz zadnje klupe, likovi nisu jednodimenzionalni, već realistični i (na dobar način) prepoznatljivi. Performansi profesionalnih glumaca i amatera koji glume učenike, veoma su uvjerljivi. Dobro rješenje scenografije i kostima nadodaje vjerodostojnosti. Gledatelj se može lako prevariti i pomisliti da je zaista zalutao u jednu tipičnu, zagrebačku srednju školu.

piše:

Katja Vukobratović, 4.b

Kulminacija radnje Radnja predstave ukazuje na burne i komplicirane međuljudske odnose učenika, roditelja, profesora i ostalih djelatnika škole. U specifičnoj školskoj okolini svi su prisiljeni funkcionirati jedni s drugima, povelik dio radnje fokusira se na težnji, ali i opiranju likova »srednjoškolskom suživotu«. Realizam je jedino parcijalno napušten u trenutku kada netko ostavlja leš uginule mačke na katedri, »straha i trepeta škole«, profesora matematike i potpisuje 4. f kao počinitelja. Taj čin, simbolizira akumulaciju, do tada ignoriranih, nezadovoljstava, sukoba i stresa kod učenika, ali i svih ostalih. Tko je krivac? Učenici, bez uspjeha, pokušavaju naći krivca toga čina ne bi li izbjegli kaznu.


KULT U RA

Matura

Optužuju se međusobno i gube povjerenje jedni u druge. U zbornici je slična situacija. Profesori, školska psihologinja i ravnateljica ne mogu se složiti niti oko uzroka takvoga radikalnog događaja, niti oko primjerene kazne, ponašaju se isto kao djeca, krive jedni druge. Naposljetku, svi prisutni prihvaćaju krivnju i priznaju svoje osobne pogreške koje su ih dovele do problema. Razrješenje radnje, a tako i rješenje realnih trenutnih problema u školstvu, nije specificirano niti nametnuto. Poruka koja nam se nameće je da zajedničkim trudom i osobnim preuzimanjem odgovornosti postoji nada za bolje i produktivnije školstvo.

HNK – BALET: SMRT U VENECIJI

Teškoće modernih umjetnika pišu:

Hrvatsko narodno kazalište, u suradnji sa Slovenskim narodnim gledališčem, prezentiralo je dramski balet, Smrt u Veneciji, Valentine Turcu, a prema noveli Thomasa Manna. Ovaj balet nova je plesna interpretacija Mannova književnog stvaralaštva.

U svojoj noveli, Thomas Mann pisao je o sudbini mnogih modernih umjetnika koji su postali žrtve društvene osude, lažnog morala i blokade stvaralaštva. U suvremenom svijetu, zbog hiperprodukcije, gubi se individualnost umjetnika i književnika. Nisu u mogućnosti stvarati što žele i osuđeni su svoj rad i ideje prilagođavati društvu zbog povećanja prodaje. Predstava Valentine Turcu, u jedanaest slika, prati glavnoga junaka i pisca, Gustava von Aschenbacha (Takuya Sumitomo). On je umjetnik nemirne mašte, opsjednut savršenstvom i stvaranjem, a zbog straha, da mu život istječe i da neće stići ostvariti sve što treba, dobiva stvaralačku blokadu.

Nika Hajak, 4.a

Kako bi je se riješio, putuje u Veneciju gdje brojni turisti pronalaze uživanje i razbibrigu. Gustav osjeća da ne pripada tim ljudima, ali tada uočava poljskog dječaka Tadzia, čijom je ljepotom toliko očaran da ga kriomice prati. Naš je junak u stalnom konfliktu sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje, s čime se i danas možemo poistovjetiti. Ova je predstava namijenjena onima koji se, u svakodnevnom životu, susreću sa svijetom opterećenim zaradom, umjesto da društvo uživa u umjetničkoj vrijednosti njihova rada. Baletnim plesom izražavaju se ljudski osjećaji i problemi modernog umjetnika u neinspirativnom svijetu te društvu koje ne potiče kreativnost i individualnost. Plesači oduševljavaju dramatičnim pokretima kojima izražavaju emocije. Iako je baletna umjetnost nijema, jasna poruka prenesena je atraktivnim i impresivnim plesnim vještinama koje su očarale publiku. Hrvatsko narodno kazalište dobilo je još jedan odličan plesni hit koji se ne smije propustiti.

Scena iz baleta

DVANAESTERAC 33


K U LT U R A

OSVRT NA KAZALIŠNU PREDSTAVU »KRALJ LEAR«

Vječni klasik Shakespeare piše:

Nimalo ne čudi novo uprizorenje drame, Kralj Lear, u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. William Shakespeare, tvorac ove poznate drame, uvijek iznova opravdava titulu jednog od najvećih klasika svjetske književnosti.

Manje nije uvijek više Biti klasik, zapravo znači biti vječno intrigantan i pisati o univerzalnim ljudskim vrijednostima. Redatelj Janusz Kica ovom je predstavom uspio naglasiti suvremenost Shakespeareovih tema. Jednostavnost scene, izvrsno osvjetljenje, kostimi te fantastična glazba samo su pojačali dojam kao da se radnja odvija u novije doba. Glazba cijelo vrijeme daje naslutiti nesretni kraj drame. Propast dojmljivo nagovješćuje Luda na samom početku predstave. Okrenemo li se likovima i njihovim psihološkim profilima, čini se da redatelj ovdje nije posegnuo za jednostavnošću, već štoviše za višeslojnom analizom junaka. Cilj ne opravdava sredstvo Kroz likove se tematizira nevjerojatna opsjednutost moći, bogatstvom i titulama koja čovjeka može dovesti do propasti. Kralj Lear ocrtava ljudsku okrutnost, sebičnost i pohlepu. Ne shvaća da će završiti tragično zbog vlastite taštine i osjećaja superiornosti. Glavni glumac, Predrag Miki Manojlović, dobro je dočarao stanje duha poludjeloga kralja Leara. Za

Glavni glumci na sceni

34 DVANAESTERAC

Eva Veselić, 2.e

razliku od originalnog teksta, u predstavi dominira pitanje ljubavi i lojalnosti prema obitelji. Kralj Lear traži dokaz ljubavi svojih kćeri ucjenom i tjera ih u laž i licemjerje. Dvije Learove kćeri Goneril (Ana Begić) i Regan (Iva Mihalić) podlegle su gramzivosti i želji za moći, dok najmlađa Cordelija ( Jadranka Đokić) snažno osuđuje njihovo licemjerje i pohlepu. Nameće mi se misao, je li pritom riječ o karakteru neke osobe, ili smo svi opterećeni nametnutim društvenim normama. Zar je zaista varanje društveno prihvatljivo, samo kako bismo ostvarili cilj. Poštenje nije na prodaju Kada Edgar, na kraju, izgovara svojevrstan zaključak, donekle dobivamo odgovor na ovo pitanje. On naglašava da moramo govoriti ono što osjećamo, a ne ono što bi trebalo. Time nam možda nudi moguće rješenje problema, nastalih zbog pohlepe i nedostatka ljubavi. Shakespeare ovdje progovara o smjeni generacija, propasti jednog vrijednosnog sustava i stvaranju novoga poretka. Otkriva nam suvremenoga čovjeka koji propituje norme i običaje te postavlja pred njega zadatak da razmišlja o vlastitom biću i načelima koja nipošto ne želi pogaziti. Predstava je ostavila dobar dojam na publiku, no ne bih rekla da je u potpunosti ispunila velika očekivanja. Trajanje predstave od tri sata prilično je zamorno, a čini se da se povremeno gubila istinska pozornost publike.


KULT U RA

SVJEDOČANSTVO: MARIN IVANOVIĆ STOKA

Stara škola kreka: iz tame u svjetlo piše:

Droga. Po definiciji je to prirodna ili sintetička kemijska supstanca koja utječe na promjene u fiziološkim i psihičkim funkcijama te bitno mijenja ponašanje osobe koja istu konzumira. Čak i jedna konzumacija droge može dovesti do ovisnosti.

bespomoćne situacije, izbaviti samoga Stoku i pomoći drugima. Razmislimo li o činjenici, koliki utjecaj, zbog specifičnog dijela svojega života, Stoka ima na mlade ljude, a koliko, kroz svoje svjedočanstvo, mijenja iskrivljene perspektive pojedinaca, usuđujem se reći kako su sve boli i bitke, koje je vodio, vrijedile.

Droga je, najjednostavnije rečeno, ubojica, razarač obitelji, smrt. Da je to, nažalost, istina, na vlastitoj se koži uvjerio hrvatski reper Marin Ivanović, poznatiji kao Stoka. Popularnost je stekao u suradnji sa zagrebačkim reperom, Markom Lasićem Neredom. Javnosti su poznati kao duo »Nered i Stoka«.

Ne postoji bezopasna droga To potvrđuje i njegova izjava o već spomenutoj predstavi; »To je predstava koja prikazuje najcrnje trenutke jednoga

Isabelle Markunović, 4.a

narkomana, koja svjedoči da uvijek, za ama baš sve, postoji izlaz.« Na pitanje, postoji li uopće bezopasna droga, kako najčešće nazivaju travu, Stoka odgovara kako su marihuana i alkohol upravo one droge od kojih sve počinje. Također upozorava kako marihuana, često smatrana bezopasnom, nikako to nije i nastavlja govoriti o ljudima, koji u generacijskoj liniji imaju neku psihičku dijagnozu, da im je upravo trava, koja »nije droga«, izvukla najgoru opciju shizofrenije, psihoze i paranoje.

Javno priznanje Početkom 2000-tih, Stoka je postao rob droge. Jedna je od rijetkih poznatih osoba, koja je otkrila da ima problem s narkoticima. U komuni je na odvikavanju bio pet puta, a za svoj križ kaže: »Moja borba traje svaki dan, ali ja sam bio iskren i priznao sam da imam problem. Smatram da mi je Bog dao priliku da preživim… da nekog klinca odgovorim od toga zla ili nekog klinca, koji je već zapleten u drogu, motiviram da sebi kaže – gle ovaj je bio najluđi na svijetu, uspio je, pa probat ću i ja!« Iz tame u svjetlo Zasluge za svoje ozdravljenje pridaje Bogu. Svoju borbu objašnjava u predstavi Stara škola kreka; iz tame u svjetlo. Njegovo svjedočanstvo je »a must listen« jer svatko može nešto naučiti iz Stokine priče. Osobno svjedočim da sam, gledajući predstavu, nekoliko puta zaplakala. A zašto? Zato jer je priča bila toliko dirljiva i vjerujem kako je Stoka, na svaku osobu u toj dvorani, itekako utjecao i na neki način joj pomogao. Postoji ljepota u cijeloj toj ružnoći, a to je da je samo Bog mogao, iz naizgled Marin Ivanović

DVANAESTERAC 35


K U LT U R A Marinova poruka mladima »Trava je najčešće prva ulaznica u svijet droge, a mi mislimo da nije droga i da je možemo kontrolirati« – izjavio je Marin. A na pitanje koji bi savjet dao našim mladim čitateljima koji razmišljaju ili već jesu u svijetu droge, odgovorio je: »Poručio bih mladim ljudima da izaberu put obitelji, vjere, sporta, iskrenog prijateljstva i učenja, da ne padaju u zamke koje su danas, nažalost, postavljene na svakom koraku jer te zamke će ih vrlo brzo povući na dno.« Marin Ivanović Stoka pravi je primjer ustrajne osobe, osobe koja ne gubi nadu i koja nam može biti inspiracija da i mi možemo prijeći iz tame u svjetlo.

Stoka u kazalištu Vidra

TEATAR EXIT

»Dvije crte plavo«

piše:

Pia Jahić, 2.e

Predstava Dvije crte plavo nastala je prema istoimenom romanu spisateljice Rosie Kugli. Režirala ju je Frana Marija Vranković, a glume Sara Moser i Svetlana Patafta. Predstava je nastala u koprodukciji Teatra Puna kuća, Teatra Exit i Gradskog kazališta Sisak. Namijenjena je učenicima viših razreda osnovne škole i srednje škole, a nastala je u cilju da podigne svijest o važnosti odgovornog spolnog ponašanja i prevencije maloljetničke trudnoće. Nakon predstave vodili smo razgovor s psihologinjom Silvijom Stanić, iz udruge roditelja »Korak po korak«. Glavni lik je djevojka Vita Mayer. Vita završava srednju školu i priprema se za fakultet, ali sve se mijenja kad sazna da je ostala u drugom stanju. U tom trenutku se osjeća usamljeno, ne zna što je ispravno i što sljedeće napraviti. Nakon razgovora s tetom, Vita donosi odluku koja će joj zauvijek promijeniti život. Predstava govori o temi o kojoj bi se zasigurno trebalo više razgovarati s djecom kod kuće, ali i u školi. Podatak iz 2018. godine govori da je 987 tinejdžerica ostalo u drugom stanju, pri čemu ih se 157 odlučilo za prekid trudnoće, od toga 90 % nije željelo ni planiralo trudnoću.

Glumice Sara Moser i Svetlana Patafta

Dok neke države imaju obvezatan sat spolnoga odgoja, u Hrvatskoj je to sporna tema. Program seksualnog odgoja koji se počeo održavati 1965. godine u 10 osnovnih škola, ipak nije zaživio zbog brojnih nesuglasica i podijeljenih mišljenja. Mnogi smatraju da je to neprikladno i da je bolje o tome ne pričati. Drugi pak misle da bi mlade trebalo educirati o odgovornom spolnom ponašanju, podići im svijest o spolnim bolestima i neželjenoj trudnoći te ih suočiti s posljedicama. Činjenica je da bi se tada veliki broj, od 987 maloljetnih trudnoća, značajno smanjio. 36 DVANAESTERAC


KULT U RA

POEZIJA – RASPAD LIJEPE KNJIŽEVNOSTI

Starica poezija Rođeni smo u stoljeću rapidnog razvitka. Mnogo je stvari evoluiralo, mnogo nestalo, a mnogo zaboravljeno. Od pamtivijeka, ljudi su pero koristili kao alat te se ta tradicija nastavila kroz sve ere čovječanstva.

Književnost se predstavljala u raznim književnim oblicima. No, ono što je doista obilježilo emocionalno-filozofsku sferu je poezija. Poezija dolazi od grčke riječi poiesis i znači stvaranje. Već su stari Grci znali koliku moć sadrži poezija. Muči me pitanje: »Umire li poezija?« Period prije odumiranja Poezija je u svojim početcima bila izražaj duhovnosti, neodvojiva od plesa i glazbe .Ljudi su oduvijek čeznuli za nečim nadnaravnim. Poezija je evoluirala u sferama intelekta, složenosti i emocionalnosti. Još je Aristotel, u staroj Grčkoj, pokušao definirati poeziju na što se nadovezuju pripadnici zapadnjačke kulture. Bio bi zločin ne izdvojiti Petrarcu, čije ime nose soneti i Shakespearea koji je pak svojim sonetima obogatio engleski rječnik. Poezija doživljava kulminaciju tijekom modernizma. U 20. st. stvaralaštvo izvire sa svih strana, nakon toga ide nizbrdo.

Poeziju se treba prezentirati kao dio književnosti koja kroz sva razdoblja utječe na ljudsku preobrazbu. Koliko god ovo zvučalo hiperbolično, poezija je uistinu imala veliki spektar mogućnosti kroz povijest, a ima i danas, iako se odvlači s pozornice. Bilo bi je pogrešno nasilno vraćati, no sigurno postoje načini. Moderna poezija je egzistentna iako se o njoj ne priča puno, a mladima bi se možda i svidjela. Interpretacija i emocije Većina mojih vršnjaka najveći doticaj s poezijom ima na satu književnosti. Primjećujem da se, u mojem razredu, učenici dobro snalaze u njezinoj interpretaciji. Osobito su zanimljivi odgovori na profesoričino pitanje nakon čitanja pjesme. »Kako se osjećate nakon ovih stihova«, redovno nas pita naša profesorica. Odgovori pljušte sa svih strana. Djevojke su pritom glasnije. Dorotea naglašava: »Uživam čitajući pjesme, iako smatram da je teško odrediti sve što nisu pjesničke slike i kompozicija. Uvijek me zanimao autorov naputak«, a Iva komentira: »Jako volim interpretaciju poezije jer sam slobodna analizirati tuđe radove, otkrivati pjesnikove emocije i poantu

Rafael Spač 4.a

pjesme. Obožavam emocionalnu sferu u kojoj se možemo pronaći«. Ništa manje nismo bučni ni kad govorimo o strukturi pjesme (broj stihova, interpunkcija, ponavljanje) ili njenom značenju (tema, pjesničke figure). Za razumijevanje dubljega značenja apelira se na naša osjetila (dodir, miris, vid, sluh, okus). Ako ništa drugo, naučili smo razumijevati poetski jezik. Instagram pjesnici Mladi (pa i stari) često objavljuju poeziju na društvenim mrežama. Ustrajni su jer su im važni čitatelji koji ih cijene, makar oni bili malobrojni. Možda ste čuli za Atticusa, Lang Leava, Rupi Kaur i Nikitu Gill, neke od najpopularnijih »Instagram pjesnika«. Iako postoje svakojake kritike na njihov rad i način objave, nedvojbeno je da su pogodili u srž ljudskih emocija, u suprotnom ne bi bili toliko popularni. Autori su nekoliko knjiga, a njihov publicitet raste, no hoće li se taj publicitet uskoro pronaći u slijepoj ulici, pitanje je koje ovisi o zainteresiranosti mladih u vremenu umiruće poezije. Poezija je kroz svoju evoluciju dosegla visine, a pjesnici imaju priliku učiti iz njene bogate prošlosti.

Tragedija poezije Čini mi se da je poezija tragična priča ispričana kroz protekla stoljeća. Pitanje je zašto joj 21. st. okreće leđa? Možda zbog digitalizacije ili modernijih načina zabave? Čini mi se da se shema poezije provlači kao način izričaja emocionalno nestabilnijih ili ljudi čiji je vokabular bio odviše širok da bi pisali običnu prozu. DVANAESTERAC 37


K U LT U R A

piše:

Slijeva nadesno M.Karačić, J. Houra i naši Borna i Petar

30 GODINA OD ZABRANJENOG KONCERTA

Borna Pervan, 1. d

Koncert koji se 18. 10. 2019. g. održao u Areni, povodom tridesete obljetnice od koncerta na tadašnjem Trgu Republike, današnjem Trgu bana Josipa Jelačića, ne može se opisati riječima. Jednostavno se moralo tome svjedočiti. Prljavci su pred 16.000 ljudi, u Areni prepunoj emocija, izveli nezaboravan nastup od dva i pol sata i više, a odsvirali su nam svoje najveće hitove.

Karijeru su započeli 1977. godine u zagrebačkom naselju Dubrava. Jasenko Houra, Jajo, dolazi u grupu, čiji je prvobitni naziv »Ciferšlus«, kao ritam gitara, gdje su već svirali bubnjar Tihomir Fileš, Zoran Cvetković – Zok solo gitara, Ninoslav Hrastek bas gitara, a kao vokal Davorin Bogović. U bendu do dandanas sviraju Tihomir Fileš na bubnjevima i Jasenko Houra na ritam gitari, dok je Bogovića, 1985. godine, zamijenio današnji vokal Mladen Bodalec. Solo gitaru danas svira Damir Lipošek – Kex, bas gitaru Marko Karačić, dok je na klavijaturama Jurica Leikauff. Dosad su izdali 14 studijskih i 8 koncertnih albuma koji su prodani u više od milijun primjeraka. Točno u 21:00 Prljavci su izišli na pozornicu. Koncert je započeo u veselom ritmu. Kada je na red došla pjesma Mi plešemo, ili kako je Jasenko Houra rekao, »cenzura pjesme mi pijemo«, krenuo je dvoboj u nadglasavanju muškog i ženskog dijela publike. Nakon toga, jedan od gitarista iz publike imao je priliku zasvirati na pozornici, a Jasenko se našalio na račun slučajnog sretnika. Pozdrav Mladena Bodaleca službeno je trebao označiti kraj koncerta, a onda su Prljavci nagradili publiku pjesmom »Crno bijeli svijet«, koju nemaju običaj svirati na koncertima. Za kraj su odsvirali »Laku noć tebi Zagrebe«. Ovim koncertom završena je duga turneja i možda ih nećemo imati priliku čuti sljedećih nekoliko godina. Sve u svemu ostat će zapamćeni kao najveći i najbolji hrvatski rock bend ikada. 38 DVANAESTERAC

INTERVJU: PRLJAVO KAZALIŠTE

Rokeri iz Dubrave pišu:

»Prljavo kazalište« jedan je od najdugovječnijih i najboljih rock bendova ovih prostora. Osnovani su 1977. g. i otada neprekidno oduševljavaju novim stvarima. Uz hitove kao što su: Crno bijeli svijet, Heroj ulice, Moj bijeli labude, Mojoj majci, Ne zovi mama doktora, Mi plešemo… odrastale su brojne generacije. Narod ih je prihvatio zbog izravnih i realnih tekstova u kojima se nerijetko pronalazi. Imali smo priliku razgovarati s Jasenkom Hourom Jajom (gitaristom) i s Markom Karačićem (basistom). U razgovoru s njima uočavamo da nisu umišljeni i da ih slava ne mijenja, pristupačni su i raspoloženi za šalu.

Kako izgleda jedna tipična priprema za koncert? Marko: Ovisi o onome što se svira, za koncert poput Arene imali smo više proba nego za neke manje svirke zbog zahtjevnosti nastupa. Treba paziti na neke stvari koje inače nisu problem, a regularne svirke toliko sviramo da u principu probe ni ne trebaju. Koji vam je najdraži koncert? Možda onaj na Trgu 1989. godine? Jasenko: Meni je, da ti budem iskren, najdraži bio u kinu Remetinec, u sklopu

Borna Pervan i Petar Pletikosić, 1.d promocije naše prve ploče. Drag mi je i jedan koncert koji smo svirali u Osijeku, u studenskom centru 80-ih uvodom u Crno-bijeli svijet. Jeste li se »zasitili« sviranja nakon 40 i više godina? Jasenko: Možeš ti, sad ti karikiram, 15 minuta prije koncerta o tome (boli me ovo ili ono), ali kad izlaziš na binu onda toga više nema. To je kao prijelaz u drugi svijet, najedanput se počinje nešto drugo događati. Možeš se umoriti i nakon 3 svirke kad imaš 16 godina. Ti sad mene pitaš jesam li umoran od penjanja na binu, a to nisam. Možeš biti umoran od putovanja, ali to je sporedno, eto, to je jednostavno tako. Kako izgleda potraga za novim članovima benda i kako ste došli do aktualnog basista Marka Karačića koji je u bend došao 2018. g.? Jasenko: Pokojni Dudo nas je uputio na njega i više nismo tražili dalje. Ma gle, uvijek je stvar u tome pripadaš li negdje ili ne. Možeš ti biti najveći gitarist ili basist, ali jednostavno se ne pronađeš među tim ljudima, nije to takav krvavi profesionalizam. Grupa mora funkcionirati, mora postojati osjećaj pripadnosti.


KULT U RA

Kako ste došli u bend i naučili svirati pjesme? Uz note ili konstantnom vježbom? Marko: Ja sam završio glazbenu školu za gitaru, ali od tada nisam pogledao note. No kako sam prije trenirao rukomet, imam rigorozan mentalni režim i kad nešto treba napraviti sjednem i ne mičem se. Znao sam svirati istu stvar 10 sati, ponavljati jedan te isti dio pjesme dok mi prsti nisu prokrvarili. Ja sam odrastao uz Prljavo Kazalište i znam svirati većinu pjesama. Ti doma možeš puno naučiti, ali tek kad dođeš na probu, shvatiš kako to zapravo ide. Ispravljaš s članovima benda ono što ti oni kažu i odmah dobiješ bolje rezultate. Kako birate tko će iz publike zasvirati s vama na pozornici? Jasenko: Uvijek izaberemo nekoga bez veze, nikad osobu koju poznamo. Ne treba to biti neki Eric Clapton, dovoljno da zna odsvirati ta 3 akorda. Svrha je nekome ispuniti san. Isto je kada vidiš nekoga na nogometnom terenu s nogometašima, želiš biti dio toga. Ne razlikuje se bend od publike i svi bi se htjeli popeti na pozornicu. Koji bend je najviše utjecao na vas? Jasenko: Bend radi kojeg sam počeo svirati je Rolling Stones, to je nedvojbeno. A The Clash, U2 i Bruce Springsteen, shvaćam što žele reći kroz svoju glazbu. Marko: U ranijem periodu moga života na mene je utjecao profesor gitare u osnovnoj školi. S 11 godina otkrio sam Jimija Hendrixa, a malo kasnije i Motorhead. Što sam bio stariji to mi je glazba postajala životna filozofija, a ne samo bend i zanimacija. Ima neki album koji je na vama ostavio trag? Marko: Motorhead »Over Kill« i Hendrixov »South Saturn Delta«. To je bio prvi CD koji sam kupio sam s 11 godina. Jasenko: Nemam najdraži, ja sam s 19 godina izdao prvu ploču, u 3 godine izdali smo 3 albuma, tako da mi je teško izdvojiti najdraži.

Što ste mislili da će biti s bendom kada Davorin Bogović nije došao na snimanje albuma? Jasenko: Bili smo klinci, mi smo i dandanas prijatelji, ali okolnosti su bile takve da smo morali objaviti taj album. Nismo razmišljali o tome kako će ispasti jer ti možeš kalkulirati koliko hoćeš, ali sve to pada u vodu kad uđeš u studio. To ti je kao i komunizam, u teoriji funkcionira ali ne i u praksi.

Kako je izgledao nastup u Srbiji, jeste li svirali iste stvari koje bi svirali u Hrvatskoj? Jasenko: Sve je bilo isto. Prljavo Kazalište je jednako i u Srbiji i u Hrvatskoj i u Makedoniji, tako da smo svirali iste pjesme. Tko nas želi slušati, slušat će nas. Ako je platio ulaznicu znamo da želi biti tu. I jednako ćemo svirati bilo gdje da sviramo, to što je bilo u prošlosti to tamo treba i ostati.

Koliko vas je komunizam ometao u glazbenom izražavanju? Jasenko: Počeli smo nastupati u doba propadanja komunizma, izdajemo Crno-bijeli svijet 6 mjeseci nakon Titove smrti. Ja sam na maturi pao na pitanju, postoji li cenzura u novinarstvu? Odgovorio sam da, no oni su rekli da je odgovor netočan, ali nakon međusobne konzultacije rekli su mi da preformuliram u autocenzuru. Kad imaš 18 ili 19 godina imaš osjećaj da ti nitko ne može ništa, nemaš ni brige ni pameti. Kako bi oni na nas 5-6 idiota iz Dubrave napravili pritisak? Ti se možeš s nama zafrkavati, ali se i mi zafrkavamo s tobom. Prljavo Kazalište je bilo 1. na top-listi, na 164 radio postaje s pjesmom »Ne zovi mama doktora«, a na televiziji jedva 15. – 16. mjesto na top listi. Sad je ta pjesma osnova Rock and Rolla u ex-Jugoslaviji.

Jeste li neke bendove smatrali konkurencijom? Bijelo Dugme, Azra…? Jasenko: Kad smo se mi pojavili, Bijelo Dugme je već bilo veliki bend. Mi smo bili nova generacija koja ih je malo zafrkavala. Bili smo klinci, oni su 8-9 godina stariji od nas. Ali zajedno smo svirali i odrasli. Otkrijte nam za kraj planirate li možda autobiografiju? Jasenko: U planu nam je napraviti nešto na foru šaljivog kućnog videa. Marko ima dobro oko za to i htjeli bismo pokazati što se sve događa iza pozornice. Imamo takvih fotografija… Posebno mi je draga jedna na kojoj Mladen sjedi u nekakvom kimonu ili pidžami i oko njega se vodi nekakva priča, a on sjedi, jede sendvič od jednog metra i boli ga briga što se događa uokolo. Takve bismo anegdote htjeli pokazati u kakvom filmiću.

Prljavo kazalište na okupu

Marko je nešto mlađi od nas, da je stariji vjerojatno bi se našli na nekim kulturološkim točkama, ali i ovako je super.

DVANAESTERAC 39


K U LT U R A

LAST CHRISTMAS: RECENZIJA FILMA

piše:

Emilia Clark i Henry Golding u glavnim ulogama

Je li ovo još jedan cliché film u nizu? Nina Ećimović, 1.d

Romantična komedija o kojoj svi pričaju stigla je u hrvatska kina 7. studenog 2019. godine. Film je inspiriran istoimenom pjesmom Georgea Michaela. Redatelj je Paul Feig, a glavne uloge tumače Emilia Clarke kao Katarina-Kate te Henry Golding kao Tom.

Radnja prati jugoslavensku imigranticu Katarinu koja radi kao vilenjak u božićnoj trgovini u Londonu. Nakon transplantacije srca njen se život okreće naopačke. Nema željeni posao, nema stan te ne cijeni dovoljno svoje prijatelje i obitelj. U njenom se praznom životu pojavljuje Tom, dečko koji je njena polarna suprotnost. Ima složen život, volontira u domu za beskućnike i vrlo je skromna osoba. Kate je isprva potpuno nezainteresirana, ali ipak ne uspijeva odoljeti njegovu šarmu. Kate nije zadovoljna svojim životom, no Tom joj pomaže shvatiti da je stvar u njoj i da ga sama može popraviti, ali treba imati volje. Predvidljiv početak, šokantan kraj Kate zaista počinje osmišljavati svoj prazan život. Napokon razgovara s roditeljima, poboljšava odnose s prijateljima i shvaća da je cijelo vrijeme bio problem u njoj, a ne u drugima. Ubrzo Tom nestane. Kate misli da ju izbjegava i počinje tragati za njim. Odlazi u njegov stan gdje susreće prodavača nekretnina koji joj objašnjava da je osoba koju traži umrla, prošle godine, na Božić. Tada shvaća da je dobila Tomovo srce te ga je zato zamišljala. Tu je poveznica između stiha »Last Christmas I gave you my heart« i samog filma. Iako je na početku film predvidljiv, kraj je ipak šokantan. Nelogičnost »ubija« S obzirom na to da se film dotaknuo imigracije, problema s beskućništvom i problema sa zdravljem, ipak se iz toga izvukla jedna romantična komedija. Nisam sigurna kako su to uspjeli i 40 DVANAESTERAC

koji je žanr ovoga filma, zato što Last Christmas neki svrstavaju u komediju, a neki u dramu. Uz to, u prvoj sceni otvaranja filma prikazuje se obitelj Andrić. Ivan i Petra s kćerima, Martom i Katarinom te natpis Jugoslavija 1999. U to vrijeme, to je bila Savezna Republika Jugoslavija-zajednička država Srbije i Crne Gore. Zbog godine početka radnje, moglo bi se zaključiti da dolaze iz Srbije i bježe u London od bombardiranja NATO-a, ali nešto kasnije spominje se »Stara hrvatska pjesma« u kojoj im se omaknu riječi na ekavici. Otkud su oni zapravo? Poruka filma Na početku filma imamo izbor suosjećati s Kate ili ju kritizirati, jer nije napravila ništa od svoga života. Također, kako to da ju nestvaran stranac može potaknuti na promjenu. Kate je samu sebe uvjerila da ima problema s psihičkim zdravljem i zato je nesretna. Kada u njen život upada apsolutni stranac, kojeg sreće jednom tjedno, ona teži promjeni. Po meni to i nema nekakvog smisla. Sama ideja filma očita je, iako je cliche. Prvi dio filma vidjeli smo u malom milijunu drugih romantičnih komedija, od kojih se jedino razlikuje po šokantnom kraju pa vam cijeli film nema smisla. Jedino objašnjenje je da je Kate bila šizofrenična i da nije razlikovala stvarnost od iluzije. Film šalje poruku – ako nešto dovoljno želiš, to i ostvariš, ali moraš vjerovati u sebe. Kate je mogla osmisliti svoj život i bez Toma da je imala jaku volju i bar malo vjere. Za ljubitelje romantičnih komedija, ovo je pun pogodak. Meni film nije bio tako nevjerojatan, ali nije mi žao što sam ga pogledala.


POSJETIL I S MO

SENSPERIENCE

Igra koja budi sva osjetila Iva Pušić, 4.a Jedna od popularnijih društvenih aktivnosti postale su takozvane »escape rooms«. Mi smo nešto slično posjetili početkom školske godine. Malo preciznije; igrali smo jednu od tri dostupne igre – »Hipokratova (za)kletva«. Izvorna ideja za SENSPERIENCE osmišljena je u suradnji s ruskim vojnim psiholozima, koji koriste slične tehnike za liječenje PTSP-a i najbolje oponašanje kritičnih situacija.

Voditelji su nas smjestili na sjedala u sobi, u kojoj se odvijao scenarij, prethodno nam stavivši poveze preko očiju. Događaje oko nas vidjeli smo samo u našoj mašti. Bez napuštanja sjedala, iskusili smo drukčiji svijet kroz intenziviranje osjetila. Za realističniji doživljaj zaslužni su narator, glumci i razni predmeti koje pronalazimo kroz igru i uz pomoć kojih trebamo izvršiti zadani zadatak. Voditelji su puštali razne zvukove i mirise. Uhvatila nas je jeza, nismo shvaćali što se zbiva. Cilj igre bio je da Rafael, Dorotea, Isabelle, Anđela i ja otkrijemo lijek za virus kojim je zaražen grad, a i mi sami. O nama je ovisio spas svijeta.

Novinari prije avanture

Neobični doživljaji Realistični detalji, poput ispadanja kose, krvarenja iz ušiju i štakora koji su puzali po nama, uvelike su pridonijeli doživljaju. Meni je, na primjer, počela opadati kosa.

Osjećaj je bio toliko realan da sam, svako malo tijekom cijele igre, dirala kosu da provjerim je li sve u redu. Jedan od zadataka bio je spasiti što više osoba, o čemu smo odlučivali kao tim. Svaka odluka vodila nas je bliže ili dalje od cilja. Kada nam je voditelj rekao da je svrha spasiti što više života, bilo je prekasno. Hodajući, naišli smo na truplo kojeg je Anđela slučajno gurnula na nas, što je izazvalo još jednu svađu i smijeh. Sam kraj igre, kada su mi prislonili pištolj na čelo, bio je najupečatljiviji. Iako je to bio ozbiljan trenutak, mene je uhvatilo smijanje što je osobu s pištoljem razljutilo. Uspješan kraj igre Na kraju smo, na naše čuđenje, ipak pronašli lijek i spasili grad, nakon čega smo postali euforični. Kad je igra uspješno završila, odveli su nas u drugu prostoriju i tek smo tada skinuli poveze. Pored tolikoga uzbuđenja, straha, smijeha i adrenalina, bilo nam je neugodno zbog svađa i nezgoda tijekom igre. No, mentori su bili nasmijani pa smo se i mi opustili. Imali smo priliku upoznati glumce i Emu, koja je zaslužna za postojanje ove igre u Hrvatskoj, a Anđelin intervju s Emom čitajte na stranicama našega časopisa! Bez sumnje, SENSPERIENCE je najintenzivnija igra koju smo ikada doživjeli i koje ćemo se, kroz smijeh, uvijek rado prisjećati i sigurno ponoviti.

INTERVJU: EMA PERIŠIĆ

Enigmarium piše:

Anđela Bulat, 4.a

Pripadnici generacije, rođene između 1980. – 1994., milenijalci, glase kao najrazmaženija i najljenija generacija u povijesti. Tim stereotipima prkosi uspješna milenijalka, Ema Perišić, koja već s 25 godina vodi vlastiti posao – Enigmarium. Enigmarium je prva i najpopularnija »escape room« u našoj regiji.

Escape room je novi oblik zabave koji je stekao svoju popularnost oko 2010. godine i otad je potražnja za ovom igrom u porastu. Escape room je igra u kojoj tim igrača zajednički pokušava izvršiti određeni zadatak, ili riješiti zadanu zagonetku u ograničenom vremenu. Osim što u svojoj ponudi imaju escape room, Enigmarium predstavlja najnoviji projekt pod imenom Sensperience, jedinstvenu igru koju ce nam opširnije predstaviti vlasnica i usput otkriti tajnu svoje uspješnosti. Opišite nam jednostavnim riječima što je to Sensperience i kako ste došli na ideju da pokrenete takvo što? Čini mi se da u Hrvatskoj toga nema? Sensperience su pokrenuli vojni psiholozi u Rusiji kao način za proživljavanje stresa i lakše suočavanje s PTSP-om. Kasnije se to iskustvo razvilo u igru. Sensperience je igra s povezom na očima, u kojoj vam oduzmemo jedno osjetilo, a igramo se s ostalima. U ponudi imamo različite scenarije kako bi svatko mogao pronaći nešto za sebe. Kroz priču vas vodi gamemaster, koji je vaše oči, a opisuje vam okolinu u kojoj se nalazite. Budući da igra oponaša stvarnost, susrećete se s raznim likovima koje glume naši iskusni glumci, a pritom koristite razne predmete koji vam mogu pomoći u zadatku. Na igru utječu vaše odluke, primjerice ako odlučite vaše suigrače poprskati vodom, DVANAESTERAC 41


P O S JE T I L I S M O oni će zaista osjetiti vodu na svome licu. Enigmarium se uvijek trudi pružiti nova iskustva pa smo odlučili omogućiti i Sensperience, trenutno jedino nešto takvo u Hrvatskoj. Kako ste, ovako mladi, uspjeli pokrenuti svoj vlastiti posao i što znači voditi svoj posao? Veseli li vas to? Ima li to veze s vašim obrazovanjem? Moja je poslovna avantura počela sasvim slučajno studentskim poslom u Enigmariumu. Imala sam sreću raditi za kreativnu i modernu šeficu koja me uvela u šareni svijet igara. Onda mi se, ponovno slučajno, otvorila mogućnost preuzimanja Enigmariuma i vođenja vlastitog posla. Voditi vlastiti posao znači puno odricanja i stresa, no neizmjerno me veseli kreirati vlastiti radni dan koji nikada nije monoton. Sretna sam što sam okružena inspirativnim ljudima, koji su me, kao studenticu, a i danas, kao šeficu, gurali naprijed. Moj posao baš i nema veze s mojim obrazovanjem, život mi je otišao u drugom smjeru od planiranog. Mislim da je važno shvatiti kako baš ništa nije nemoguće pa tako ni od studentskog posla napraviti karijeru. Koju ste srednju školu završili? Fakultet? Završila sam Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koja me naučila predanosti, ali i kreativnosti!

Studirala sam kroatistiku i južnu slavistiku na Filozofskom fakultetu. Još u gimnaziji zaljubila sam se u jezike i književnost, ali kasnije sam shvatila da posao nastavnika nikada neće biti za mene. O poduzetništvu sam najviše naučila kroz studentski rad, koji me inspirirao za vlastiti posao. S koliko ste godina počeli ovo raditi? U Enigmariumu sam počela raditi s 21 godinom. Vjerojatno niste oduvijek znali da ćete biti »svoj šef«. O čemu ste maštali kao djevojčica? Ovisi koga pitate. Moja bi vam obitelj rekla kako sam oduvijek šefica. Kao djevojčica najviše sam voljela ići s mamom na posao i igrati se pečatima, obožavam sve što je vezano uz urede i administraciju. Kakvi su vam budući planovi? Nešto novo? Svi znaju da se u Enigmariumu uvijek nešto novo kuha, ali nećemo još ništa otkrivati! Kakve su reakcije ljudi prije, tijekom i nakon što izađu iz prostorije? Ljudi se najčešće boje igrati s povezom na očima, tek kasnije shvate da im se

ništa ne može dogoditi i da je sve samo igra. Dosad smo imali 100% pozitivnih reakcija nakon igre, što nas jako veseli jer marljivo radimo kako bismo pružili najbolje iskustvo našim igračima. Vjerujem da vaši djelatnici, glumci dožive svašta radeći ovakav neobičan posao. Znam da smo im i mi pružili pokoju traumu, pa kakve su njihove reakcije? Doživljaji? Jako sam sretna što smo jedan mladi i veseli kolektiv. Glumci i voditelji uživaju u poslu pa često prasnu u smijeh zbog izjava igrača, tako je bilo i s vama. Bilo je i nekih nezgodnih udaraca ili kopanja po njihovim džepovima, no ništa što kasnije ne komentiramo uz smijeh. Ima li anegdota s klijentima? Ima svakako! Uvjerili smo se kako su djevojke uvijek hrabrije kada nam dolaze parovi. Primjerice, jedan mladić pokušavao je, na sve načine, zaustaviti igru samo da ne odustane jer mu je bilo neugodno pred curom. Drugom prilikom je glumac zaboravio isprazniti svoje džepove pa su igrači pronašli njegovih 200 kuna i nosili ih sa sobom tijekom igre, srećom uspjeli smo ih vratiti nakon što je igra završila! Jeste li ikad sami probali Sensperience, ako da, kako ste to doživjeli? Jesam! Jedva su me nagovorili, no nakon igre znala sam da je to najdublja imerzija koja se može doživjeti u igri i htjela sam odmah probati još! I za kraj, koje dobne skupine su vam najčešći klijenti?

Escape room

Dolaze nam igrači svih dobnih skupina. Jako je zanimljivo gledati kako ljudi različitih generacija, na različite načine, pristupaju izazovima i problemima s kojima se susreću u igri. Za neke smo igre postavili dobne granice zbog intenziteta igre jer ne želimo da se netko kod nas osjeća neugodno, ipak se radi samo o zabavi. 42 DVANAESTERAC


SP O RT

INTERVJU: MARTINA I BORNA PERVAN

Blizanci, luk i strijela piše:

Streličarstvo je precizan sport čiji je cilj pogoditi metu strijelom. Nije popularan i proširen kao nogomet, rukomet i slično pa se o njemu ne govori često. Većina ljudi ne obraća pozornost na taj sport, ne zna ništa o njemu ili ga ne doživljava onakvim kakav on zapravo jest. Martina i Borna Pervan rijetki su kojima je streličarstvo puno više od običnog sporta. Njih dvoje su blizanci, petnaestogodišnjaci i oboje učenici 1. razreda XII. gimnazije.

Možete li nam reći nešto o sebi? Borna: Ja sam Borna Pervan, imam 15 godina i učenik sam XII. gimnazije u Zagrebu. Bavim se streličarstvom, fotografijom i sviram gitaru. Martina: Ja sam Martina Pervan, Bornina sestra blizanka. Također sam učenica 1. razreda XII. gimnazije i bavim se streličarstvom. Kako ste se počeli baviti streličarstvom? Što vas je privuklo? Borna: Nakon što sam prestao trenirati aikido, saznao sam da tatin prijatelj ima streličarski klub. Razmišljajući što bih mogao trenirati, shvatio sam da je streličarstvo baš izazovno. Otišao sam na jedan trening, svidjelo mi se i odmah se rodila nova ljubav. Martina: Borna je prvi počeo trenirati, a ja sam nekoliko puta bila na njegovim treninzima. Činilo mi se zanimljivim i odlučila sam okušati se u nečem u novom. U kojem klubu trenirate i koliko se dugo bavite tim sportom? Borna: Počeo sam trenirati, u Streličarskom klubu »Sesvete«, prije 8 godina i još uvijek sam u tom klubu. Martina: U istom sam klubu kao i i Borna, a ovim se sportom bavim već 6 godina. S kojim lukom ste krenuli trenirati i možete li nam pojasniti taj luk? Oboje smo počeli trenirati s golim lukom. Goli luk je najosnovniji oblik

Stjepan Rašić, 1. d

luka, sastoji se od 3 glavna dijela; drška, krakovi i tetiva. Svaki početnik koji bi se htio okušati u tom sportu trebao bi početi s golim lukom i postepeno, s obzirom na njegov napredak, prelaziti na druge kategorije. Vrhunac je olimpijski luk, koji se kao i goli luk sastoji od drške, krakova i tetive te se još dodaju stabilizatori i nišan koji pomažu pri pucanju na 70 metara. Jeste li osvajali nagrade i bliži li vam se neko natjecanje? Borna: Višestruki sam državni prvak u više različitih kategorija. Dosad sam osvojio preko 50 medalja. Martina: I ja sam više puta bila državna prvakinja. Imam svoj državni rekord i negdje oko 30 osvojenih medalja. Oboje: Skoro svaki vikend održava se nekakvo natjecanje. Natjecanja se odvijaju na području Hrvatske, ali ukoliko se radi o jako dobrom streličaru, on može dobiti priliku i na međunarodnim natjecanjima. Tek ste prvi razred i još upoznajete školu, no mislite li da XII. gimnazija pruža dovoljno uvjeta i mogućnosti za organizaciju školskih i sportskih obveza? Borna: Po mom mišljenju XII. gimnazija je kao i većina ostalih škola. Ako si kvalificirani sportaš pružit će ti uvjete da se jednako dobro baviš sportom, a i da uspiješ obaviti sve školske obveze. Martina: Pa relativno može. Iako je malo komplicirano uskladiti treninge i školske obveze, sve se može ako postoji dovoljno velika upornost, želja i volja. Fenomen je to da ste blizanci i da se bavite istim sportom, a idete i u istu školu. Jeste li jedno drugom potpora ili konkurencija? Oboje: I jedno i drugo. I potpora smo jedno drugom, ali naravno i konkurencija. Kada smo na natjecanjima, uvijek gledamo tko će imati više bodova.

Blizanci Borna i Martina Pervan

Kada ne streličarite i ne idete u školu, što vas čini sretnima? Borna: Ja se bavim i bickilizmom, fotografijom te sviram gitaru. Pronalazim se u tome i to me čini sretnim. Martina: Nisam toliko ambiciozna kao Borna, tako da mi preostaje druženje s prijateljima. Što biste poručili početnicima? Oboje: Početnicima bismo poručili da prije svega dođu i da ne odustaju nego da konstanto treniraju. I za kraj jedno škakljivo pitanje. Tko je bolji? Borna: Naravno, ja ću za sebe reći da sam bolji jer sebe smatram boljim. Martina će reći da je ona bolja, ali nemojte joj vjerovati! Martina: Ja naravno! DVANAESTERAC 43


SP O R T

INTERVJU: USPJEŠNE SPORTAŠICE DVANAESTE GIMNAZIJE

Medalje Dvanaeste piše:

Marcela Zelenika i Ana Šuša uspješne su učenice XII. gimnazije, 4.a razreda i obje su uspješne sportašice. Kako bih dočarala čitateljima njihov entuzijazam prema sportu i važnost bavljenja sportom postavila sam im nekoliko pitanja.

Možete li mi reći nešto više o vašim sportovima? M: Triathlon je sport koji u sebi sadrži tri različite discipline: plivanje, biciklizam i trčanje. Postoji više tipova, a najpoznatiji su Duathlon, odnosno trčanje i biciklizam i Aquathlon, plivanje i trčanje. A: Judo je olimpijski sport kojeg je osnovao Jigoro Kano u 19. stoljeću. To je borilačka vještina osnovana u Japanu.

Jeste li ikada imale težu sportsku ozljedu? M: Nisam nikada ima tešku ozljedu. Bilo je tu padova s bicikla i nekih problema s koljenom ali ništa strašno. A: Ne, bilo je samo manjih ozljeda. Je li bilo trenutaka kada ste htjele odustati? M: Nikad nisam ni pomislila odustati. Stvarno volim ovaj sport i ekipa je super. A: Iako ponekad zna biti teško, nikad nisam htjela u potpunosti prekinuti bavljenje judom. Pošto se ozbiljno bavite sportom, imate li problema s rasporedom školskih obveza ili manjak vremena za učenje? M: Znam imati problema s koordiniranjem vremena, pogotovo otkad sam krenula u srednju školu i imam popodnevnu smjenu pa više ne stignem na treninge tako često.

A: Iako ponekad zna biti teško, uspijem nekako posložiti i školske i sportske obveze. Pamtite li neke veće uspjehe? M: Osvojila sam dosta nagrada, ali meni najvažnije bile su 2017. kada sam osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, a 2012. drugo mjesto i time postala vice prvakinja. A: Ne mogu izdvojiti neki poseban uspjeh, sve su mi medalje jednako drage. Jedino bih spomenula medalju iz Mađarske, jer mi je to putovanje puno uspomena, ne samo radi medalje nego i zbog provedenog vremena, s prijateljima iz kluba, koje je bilo osobito zabavno. Mislite li da se mladi dovoljno bave sportom? M: Mislim da se danas mladi sve manje bave sportom, a sve više su okrenuti sjedilačkim aktivnostima. Smatram da bi se svatko trebao baviti nekom fizičkom aktivnošću, ne samo radi fizičkog nego i mentalnog zdravlja. A: Poznajem puno osoba koje treniraju neki sport, ali i dalje mislim kako je većina zaokupljena modernom tehnologijom.

Ana Šuša

Marcela Zelenika, prva zdesna

Kada ste se počele time baviti i zašto? M: Počela sam se baviti 2012. godine, znači prije sedam godina. Tata je trener triatlona i bavi se time, pa sam htjela i ja probati. Jako mi se svidjelo i ostala sam u tom sportu. A: Počela sam se baviti dosta rano, 2006. g. Tada sam imala samo 4 godine.

Oduvijek sam se htjela baviti nekim sportom, pa sam isprobavala razne sportove i judo mi se najviše svidio.

Iva Pušić, 4.a

44 DVANAESTERAC


MATEMATIČKI KUTAK

Natjecanje »Klokan bez granica«

Rafael Spač, 4.a i Diana Soldić, prof. matematike

Bez selekcije, bez eliminacije i finala moto je međunarodnog matematičkog natjecanja Klokan bez granica, koje se svake godine organizira u ožujku, istoga dana, u isto vrijeme, u svim zemljama sudionicama, pa tako i u našoj školi. Bez lažne skromnosti možemo reći da je to natjecanje, po broju natjecatelja, najpopularnije među našim učenicima. Nekoliko desetaka Juniora, Cadeta i Studenata (kategorije natjecatelja srednjih škola)

svake godine ispune nekoliko učionica te se 75 minuta »bore« s raznim tipovima logičkih zadataka. Popularizirati matematiku i omogućiti širenje osnovne matematičke kulture te motivirati učenike da se bave matematikom izvan redovitih školskih programa nije lagan zadatak, a ovo natjecanje daje veliki doprinos. Ove godine natjecanje Klokan bez granica održat će se 19. ožujka. Pridruži nam se!

Zadatci s natjecanje Klokan bez granica 1. Četveroznamenkasti brojevi napisani su na tri papira. Papiri su složeni tako da su prekrivene tri znamenke, kako je prikazano na slici. Zbroj tih triju brojeva je 10126. Koje su znamenke prekrivene? A) 5, 6, 7   B) 4, 5, 7   C) 4, 6, 7   D) 4, 5, 6   E) 3, 5, 6 2. Katarina je kvadratni komad papira presavila dva puta točno na pola, a potom ga prerezala po sredini dva puta kao što je prikazano na slici. Koliko je dijelova papira, koje je na taj način dobila, kvadratnog oblika? A) 3  B) 4  C) 5  D) 6  E) 8 3. Mrav želi hodati površinom kocke duž linije nacrtane na njezinoj mreži dok ne dođe do mjesta s kojeg je i krenuo. Od koje mreže treba složiti kocku da bi to putovanje bilo moguće?

Fraktali Fraktali su samoslični likovi, odnosno, to su skupovi točaka čiji je svaki dio sličan cjelini, tj. cijelom skupu. Priroda koja nas okružuje puna je fraktala. U matematici poznajemo fraktalnu geometriju, a fraktale proučavamo kao geometrijske likove ili tijela koja nastavu iteracijom (ponavljanjem). Najpozna­tiji fraktali su tepih Sierpinskog, trokut Sierpinskog i Kochova pahuljica. Fraktali u prirodi

’’Hoćeš da ti gatam?’’ U jednom selu postoji pet vračara. Prva vračara proriče budućnost s točnošću od 78%. Druga vračara s točnošću od 63%, treća 44%, četvrta 27%, a peta s točnošću od 6%. Kod koje ćeš vračare otići ako želiš najbolje proricanje svoje budućnosti? Kochova pahuljica

Nastajanje trokuta Sierpinskog (rješenje: kod zadnje, jer je obrnuto od onoga što ona kaže 94% točno)

DVANAESTERAC 45


U Č E N I Č K I R A D OVI The naivety of heart is what bothers me The shred of good brings joy Wherin lies the seed of sorrow Which the glimpses of hope destroy And hope is danger of many Yet sweet comfort for many more Its seeds can bloom wisdom and patience Or be the cause of internal war And when we draw curtians to hide our regrets Winds of peace cannot blow For we had chosen to conceal our stories Annihilating the chance to grow

Zalazak na plaži, Isabelle Markunović, 4.a

Rafael Spač, 4.a

Natalije Kada dobrim danima dođe kraj I kada osjećaš da ti se pred nosom zatvorio ulaz u raj I kada osjećaš da nosiš križ teški i misliš »život mi je pun greški« I kada vrhovnog poglavara nijekaju antipape I kada časno srce ide putem pohlepe Svi vjernici koje poznaješ postaju ateisti nisu ni svjesni da im život nije bio čisti Ljudi postaju zvijeri bez vjere i svijesti otišli su predaleko, postali materijalisti Zlobni anđeli s neba će na zemlju pasti Lopovi će pred Bogom krasti Postali smo veliki pogani Naše prijatelje su zamijenili mobilni ekrani istinu su iskrivili lažni proroci Od crne magije su nastali uroci

Jesen, Isabelle Markunović, 4.a

Grješnici će štovati babilonsku bludnicu Svete knjige će tumačiti kao besmislicu Pobjednički se podsmjehuje Saloma Preljubnici će ljubav dovest do sloma Ali nemoj se brinuti, još ima nade Neka preostali vjernici crkvu izgrade Nemoj gubiti religioznost pomozi im i ti, pokaži drugima ambicioznost Svi sveci koji su umrli nasilnom smrću učinili su to da učine našu vjeru čvršću Sveti Petar će ulaz u raj čuvati, Marina će se s demonima mačevati Barbara će rane liječiti, Juraj će te od zmaja štititi Ivana Orleanska će pravednu zemlju osloboditi, Lucija će slijepima pravi put pokazati Eufemija će divlje zvijeri pripitomiti, Isus će ti dušu pročistiti Nemoj dopustiti da te obeshrabre osobni demoni Od svog zla bližnje skloni Za žive i mrtve se moli Sve ljude na zemlji neobično voli Patrik Kaurić, 1.c

46 DVANAESTERAC

Zalazak na Markovom trgu, Marcela Zelenika, 4.a


UČEN IČKI RAD O V I Ljudi Zemaljski

Jedan do drugog stoje po visini, prepiru se o svojoj jačini. Neki veći, neki manji, neki crni, neki bijeli, ali svi bi igrati htjeli. Antonija Ana Jakelić, 4.c

Petar Pletikosić, 1.d

TIPOVI NASTAVNIKA U KNJIŽEVNOSTI

SAMO DOBAR ČOVJEK MOŽE BITI DOBAR UČITELJ Mnogi su književnici, u svojim djelima, progovorili o smislu i načinu poučavanja mladih, kao i o karakteristikama dobroga učitelja, ali i učenika. Danas je ovo goruća tema suvremenoga društva pa vrijedi usporediti razmišljanja dvaju značajnih autora. Michel de Montaigne, u svome djelu »Eseji«, progovara o važnosti slobode učenika te navodi smjernice za kvalitetnog učitelja. S druge strane J. D. Salinger u svome romanu »Lovac u žitu«, kroz lik profesora Antolinija izražava svoje mišljenje o povezanosti obrazovanja i talenta. Iz njegovih riječi može se zaključiti kako ljudi, koji uz obrazovanje posjeduju i talent, mogu postići više u životu. Ljudi koji koriste svoj talent i stvaralačke snage, a pritom se školuju, posjedovat će više skromnosti. U to nas uvjerava rečenicom: »Osim toga, što je najvažnije, u devet slučajeva od deset, takav čovjek posjeduje više skromnosti, nego neki neškolovani mislilac.« De Montaignova zamisao o školstvu u velikom dijelu uključuje samostalnost učenika. Učenik bi trebao sam dolaziti do zaključaka, a učitelj bi ga samo trebao usmjeravati svojim pristupom.

Svakom učeniku treba drugačiji pristup i zato bi učitelji trebali prilagođavati svoj rad učenicima. De Montaigne izražava svoje mišljenje o učitelju: »Ne tražim da on smišlja i sam govori, nego hoću da svog učenika sluša kako on govori…« De Montaignovo poimanje školovanja moglo bi odgojiti obrazovane i skromne ljude, kakve Salingerov Antolini opisuje, jer bi učitelji više slušali svoga učenika i njegove potrebe, poticali njegov talent, a pritom ga prilagođenim i promišljenim pristupom obrazovali. Na isti bi način učitelji i provjeravali je li učenik savladao ciljana znanja i vještine. Učenici bi trebali samostalnije dolaziti do rješenja. Tako ne bi najveći dio svojih snaga ulagali u »bubanje« činjenica napamet, samo s ciljem postizanja dobroga rezultata na testiranju. Učeći načine dolaženja do odgovora, naučili bi kako u životu rješavati probleme i nositi se s njima. Istovremeno učenici bi na taj način promišljali o sebi i drugima te gradili svoje samopouzdanje i samopoštovanje. Kada učenik shvati da sam može uspjeti, izgrađuje svoj karakter i razvija svoj intelekt.

Iz razmišljanja obaju autora vidljivo je kako učitelji imaju veliku odgovornost. Moraju djecu pretvoriti u obrazovane, ali i dobre, kvalitetne osobe. Potpuno je jasno da u tome procesu nisu sami i ne mogu jedini preuzeti tu obvezu na sebe. Na tome putu presudnu ulogu ima obitelj koja je prva i najvažnija stepenica u izgradnji čovjeka. Veliki izazov pritom predstavlja društvo i društveni procesi koji oblikuju čovjeka. Bez obzira na to, kvalitetan bi učitelj osim kao obrazovatelj trebao djelovati i kao odgajatelj te mnogima poslužiti kao uzor. Pretpostavka je da i sam učitelj treba biti dobar čovjek, kako bi pomogao učenicima da izrastu u dobre ljude. Ako vješto vlada komunikacijskim vještinama, učitelj može na učenike djelovati poticajno i biti oslonac u procesu učenja. To je moguće ako svjesno ulaže vrijeme i napor kako bi što bolje upoznao učenikovu osobnost, njegove sklonosti, umijeća, interese i poteškoće. Učenici će uvijek prepoznati takve učitelje i svatko tko se školovao može sa sigurnošću istaknuti barem jednoga od njih. Eva Veselić, 2.e

Hrvatska banka, Marcela Zelenika, 4.a

DVANAESTERAC 47


Ĺ kolski list Dvanaesterac, br. 4, godiĹĄte IV. / XII. gimnazija / Gjure Prejca 2, 10040 Zagreb (Dubrava) e-mail: ured@gimnazija-dvanaesta-zg.skole.hr / telefon: 01/2992358

Profile for knjiznica12

Dvanaesterc 4  

Školski list

Dvanaesterc 4  

Školski list

Advertisement