PRIČA O PERMAKULTURI
Permakultura u gradu Ivan Gregov Ako se susretnete sa principima permakulture, na stranicama ove knjižice ili drugdje, mogli biste se zapitati – je li permakultura namjenjena samo za selo i farmu? Mogu li se zone i sektori primjeniti samo na velikim površinama okućnice, livade, šume itd. kakvi su često prikazani u priručnicima? Odgovor je - nipošto ne, jer permakultura je samo skup principa, što znači da je, pravilno shvaćena i naučena, primjenjiva takoreći bilo gdje: od polupustinje do gradskog bloka. Razloga zašto bismo prakticirali permakulturu baš u gradovima ima nekoliko. Prvi je jednostavno stoga jer nas većina živi u manjim ili većim, gradskim ili prigradskim naseljima, kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu. Statistika Ujedinjenih Naroda upozorava da je ljudska populacija konačno prešla 50% u korist urbanog stanovništva: po prvi puta u povijesti, više od polovice stanovništva svijeta živi u gradovima! Mnogi od tih ljudi, kako u razvijenim zemljama ali posebno u zemljama u razvoju, ujedno čine i najsiromašniju populaciju. Oni dolaze u gradove tjerani teškim životnim uvjetima, no u gradovima ponekad ne nalaze ni toliko potreban posao, ali više nemaju ni zemlju da ih prehrani. U gradovima doduše nije baš sve goli beton. Čak i milijunske metropole imaju perivoje ili gradske parkove, u kojima je moguće sjesti i odmoriti oči na zelenilu, možda hraniti golubove, ili eventualno prošetati psa. No to je ujedno sve što možemo u parku. Tu nema jabuke koju bismo ubrali, ili zrele rajčice koja bi nas obradovala jarkom bojom – takva su pravila gradskog života. Parkovi zapravo nisu na raspolaganju građanima za drugo doli za šetnju. U njima ne možemo naučiti ništa – primjerice o tome kako raste grah. Za tako nešto, trebamo pronaći načine za urbanu permakulturu.
5