Page 1


GLORIA Ljubavni roman • Broj 739

Nora Jović Mirisni vrt

Knjigoteka

2


Gužva u dućanu - Ivona, stižu gosti! - uzbuđeno poviče riđokosa djevojčica, skrivena u gustoj krošnji stoljetne masline, te se hitrim i spretnim kretnjama spusti s drveta. Moglo joj je biti deset godina. S dugačkim pletenicama i prćastim nosićem posutim brojnim pjegama neodoljivo je podsjećala na glavnu junakinju romana "Pipi Duga Čarapa". A kad se uz glasan lepet krila i glasno kriještanje na njezino rame spustila šarena papiga, postalo je jasno da sličnost nije nimalo slučajna. - Ivona! - u punom trku utrči u trgovinu, saplete se o otirač na ulazu i punom dužinom tijela ispruži se po tlu. Tiho opsuje i stisnuvši usnice, prikrivajući suze na rubovima prekrasnih plavih očiju, naglo se osovi na noge. Na koljenima i laktovima pojave se crvene mrlje. - Oh, ne! Zar opet... - uzvikne plavokosa djevojka, koja je upravo silazila niz drvene stube što su se poput spirale izvijale u pozadini prostorije i dotrči joj u susret. Čvrsto ju privije uz sebe, pogladi po glavi i nježnim glasom reče: - Daj da pogledam. - Ma, nije mi ništa. Samo nekoliko ogrebotina - promuca djevojčica, gutajući suze. - Stavi mi onaj čarobni melem i sve će začas nestati. - Dobro, dobro. Ali najprije moramo isprati krv pjenastom tekućinom i očistiti rane. - Neću. To će me peći - pobuni se malena. - Izmišljaš. Tonik od ljekovitih trava ne sadrži alkohol i uopće ne peče - odvrati joj Ivona. - Pipi uvijek urla kad joj ispiru rane. - Ne izvlači se. Jučer si mi pričala kako je neustrašiva - strogo joj se suprotstavi Ivona. - Hajde, sjedni na klupu i pričekaj dok donesem lijekove. Kroz nekoliko minuta ogrebotine na koljenima i laktovima bile su pokrivene flasterima i djevojčica je šepesala niz zavojitu kamenu stazu u smjeru parkirališta, gdje su upravo stigla dva autobusa prepuna turista. Došavši do ulaznih vratnica, načinjenih od neobrađenih drvenih letvica, Knjigoteka

3


popela se na prve prečke i, zaboravivši na netom povijene ozljede, znatiželjno je promatrala putnike. - Šuka, Šuka - zazove papagaja i kad se on sunovrati na ogradu od suhozida, koja je obrubljivala cijelo imanje, uzvikne: - Gusari se iskrcavaju! Vozači autobusa i turistički vodič, koji su jedini razumjeli njezine riječi, sa simpatijom se nasmiju. Nije ih iznenadila. Sara je bila poput maskote; zaštitni znak Mirisnog vrta, jedinstvenog ekološkog projekta u zaleđu Rapca. Grupa nizozemskih turista krenula je prema ulazu. Sara se pomaknula u stranu, širom otvorila vratnice i savršenim engleskim poželjela im dobrodošlicu. Sićušna crvenokosa prilika, u kratkim hlačama i šarenoj majici s likom majmunčića na grudima, bila je tek početak iznenađenja pred kojim su se našli. Kao i ona, sve je odjednom izgledalo poput bajke. Uska vijugava staza prekrivena bijelim šljunkom provlačila se kroz bujno raslinje. Grmovi lavande i ružmarina, savršeno podrezani do visine koljena, tvorili su mirisnu živicu koja je uredno pratila liniju stazice. Ostatak vrta izgledao je posve prirodan, kao da ga nikad nije dotaknula ljudska ruka. A opet, sve je bilo na svome mjestu. Drveni stolovi i klupe postavljeni u sjeni kvrgavih maslina, izvijenih krošnji dozrelih smokava i vatrenocrvenih oleandara, pozivali su posjetitelje da odlože torbe u ugodnu hladu i udahnu opojne mirise Mediterana. Bosiljak, mažuran, majčina dušica, kadulja, lovor, vrijesak... i tako unedogled. Složeni po nekom tajnom ključu tvorili su prirodni sklad, paletu boja i aroma, u potpunosti odražavajući biljno bogatstvo istarskog krajolika. Sara, izvrsno se snalazeći u ulozi vodiča, otkrivala je posjetiteljima kako se u tom, naizgled slučajnom, rasporedu krije savršeni red. Naime, cjelinu je činilo mnogo manjih vrtova. Bio je tu vrt s biljem za aromaterapiju, vrt sa začinskim i ljekovitim biljem, vrt s biljkama za kupke i, konačno, s biljem za izradu prirodnih boja. A pravo iznenađenje čekalo ih je kad su se približili jednostavnom kamenom zdanju građenom u suhozidu, koje je svojim izgledom predstavljalo vjerodostojan primjer istarske kuće. Uska, a visoka, s malim prozorima zakriljenim plavim rebrenicama i dimnjakom koji se širio bočnom Knjigoteka

4


stranom zgrade, penjući se do dvostrešnog krova pokrivenog crvenim crjepovima, u potpunosti je odgovarala fotografijama iz turističkih kataloga koji su gostima nudili odmor u opuštenom, slikovitom i posve prirodnom okružju istarskog zaleđa. U prizemlju, koje je krasilo veliko, starinsko kameno ognjište s lučnim, limenim krovištem, sada se nalazila odlično opremljena trgovina raznovrsnih biljnih proizvoda s bogatim izborom čajeva, eteričnih ulja, masti, melema, mirisnih svijeća i štapića, parfema... Sve pripravljeno po starim izvornim receptima, jednostavnom, isključivo mehaničkom obradom, bez kemijskih dodataka. Ekološki proizvodi vrhunske kvalitete. Kao i nebrojeno puta dotad, u prodavaonici se stvorila gužva; svatko je htio sa sobom ponijeti bar nešto od ove iznimne ponude. Ivona i njezina pomoćnica Elena strpljivo su posluživale goste. Najlakše je bilo zadovoljiti one koji su željeli tek jednostavan suvenir, uspomenu na odmor u Hrvatskoj, i koji su se bez previše oklijevanja odlučivali za sliku od suhog cvijeća ili mirisne svijeće. No, zahtjevnijim kupcima valjalo je posvetiti više vremena i pozornosti. Mlade djevojke privlačili su parfemi, eterična ulja, balzami i boje za kosu. Gospođe u godinama raspitivale su se o čajevima, biljnim kapima i melemima koji će im smanjiti tegobe što dolaze sa starošću. Muškarci su tražili prigodne poklone za svoje kćeri i supruge, posve zbunjeni i izgubljeni u obilju namijenjenom ženskom svijetu. Da li izabrati losion za tijelo od maslinovog ulja i lavande ili kapi od ruže za mirisnu kupku? Ili je pak bolje odlučiti se za nešto posve neutralno, poput keramičkog raspršivača mirisa i eteričnog ulja ružmarina? Međutim, još se veći problem pojavio kada su oni najradoznaliji otkrili draži prvog kata. Tu se krilo pravo blago za ljubitelje etnoloških unikata i suvenira izrađenih od prirodnih materijala autohtonog područja. Ivona Delač, vlasnica projekta, godinama je skupljala staro pokućstvo i različite uporabne predmete koji su činili neizostavan dio nekadašnjih istarskih domaćinstava. Petrolejke, keramičke zdjele, stakleni vrčevi, drvene škrinje, kameni sudoperi i porculanski umivaonici, vretena, šivaći strojevi... stari i po nekoliko stotina godina, obnovljeni i vraćeni u funkciju, privukli bi svakog poznavatelja vrsnih antikviteta. Knjigoteka

5


- Ivona, dođi gore - zazvala je Sara, opasno se naginjući preko ograde strmog stubišta što je vodilo na kat. - Treba te jedan gospodin, zanima ga drveni mlinac koji si prošlog tjedna donijela iz Motovuna. - O Bože, pa nemam deset nogu i deset ruku. Ne mogu izaći na kraj s tolikim ljudima - uznemireno odvrati Ivona. - Reci mu da pričeka nekoliko minuta, dok završim s ovim mladićima. - Ja ću ga poslužiti, samo mi kaži cijenu - nastavi Sara. - Ne, ni slučajno. Molim te, samo ga malo zabavi dok ja ne dođem. I ništa ne diraj - sad već uzrujano odgovori Ivona, ispričavajući se kupcima kojima je upravo pakirala kupljenu robu. Uto se s gornjeg kata začuje snažan tresak. - Oh, ne! Što si sad opet polomila - Ivona će, dok je u panici trčala uza stube. - Tetice, oprosti, molim te oprosti! - plačljivo je dočeka Sara. Prvo što je Ivona ugledala bilo je veliko, okruglo zrcalo palo nasred sobe. Preko njega ležao je drveni stolac i Sarino uže za skakanje. Čim je ugleda, Sara pobježe iza širokog naslonjača i ušuti. Prosjedi gospodin skrušeno priđe Ivoni i na lošem engleskom stane joj objašnjavati kako je sve njegova greška. - U redu je, ne brinite se - umiri ga Ivona, sada i sama mnogo sabranija. Tek letimičan pogled bio je dovoljan da uvidi kako nije učinjena nikakva šteta. Zrcalo je palo na debeo vuneni sag, a jastuk sa stolca zaštitio ga je od loma. - Sara, dušo, dođi. Ništa se nije razbilo - smirenim glasom nastavi Ivona i, podižući srušene predmete, usmjeri pozornost ka mušteriji. U međuvremenu, nekoliko se novih gostiju pojavilo na katu i ubrzo se ovdje počeo ponavljati scenarij iz prizemlja. Još se dobrih sat vremena Ivona trudila udovoljiti zahtjevima kupaca. Kada je posljednji gost napustio kuću, sjela je na drvenu klupu spod trijema na ulazu. Mazeći Saru, koja oj se skutrila u krilu, umorno zaključi: - Ovako dalje ne ide. Morat ćemo zaposliti još neku djevojku. - Yes - potvrdi Sara te, posve nesvjesna - kako i dalje govori engleski, podsjeti Ivonu da je Marin, njihov vrtlar, tražio sezonski posao za svoju unuku, studenticu iz Zagreba. - Pametnice moja, što bih ja bez tebe. Dođi, idemo potražiti Marina, a zatim te vodim na plažu da ispucaš višak energije jašući delfine. Knjigoteka

6


- Neću, danas je na redu lov na morske pse - mršteći se odvrati Sara. - E, ti si pravi mali morski psić - nasmije se Ivona, uzme djevojčicu za ruku i povede je u rasadnik iza kuće.

Mala vrtlarica Svitalo je. Mamurna i neispavana, nakon još jedne neprospavane noći, Ivona se ogrnula pamučnim puloverom i izišla na terasu. Iako je bila sredina ljeta, u selu udaljenom samo nekoliko kilometara od obale, noći i jutra bili su neočekivano svježi. Hrvatska Toskana, pomisli, prisjećajući se jučerašnjeg napisa u časopisu koji je izdao reportažu o Mirisnom vrtu. Baš sam sretnica, zaključi. Kada je prije šest godina počela ovamo dolaziti na ljetovanje, nije mogla ni sanjati da će se upravo tu ostvariti svoje najsmjelije snove. Da, život ponekad piše romane koje ni najbujnija mašta ne može zamisliti. - Ivona! - iz misli je prene plačljiv dječji glas. - Žedna sam! - Ovdje sam, dušice - odgovori, pomakne bijelu zavjesu od grubog seoskog sukna ukrašenu končanom čipkom, koju je pronašla na tavanu kad se uselila, te tiho uđe u sobu. Na širokom bračnom krevetu, s uzglavljem od fino obrađenog orahovog drva, umotana poput klupka i prekrivena debelom dekom, ležala je Sara. S njezina lica, koje je posljednjih tjedana provedenih uz more i na čistome zraku preplanulo, nestala je sva boja. Ivona zabrinuto priđe djevojčici, dlanom joj opipa čelo i s olakšanjem prošapće: - Ne goriš. Konačno ti je spala temperatura. Zatim priđe rustičnoj komodi na drugom kraju sobe i iz staklenog vrča ulije u čašu sok od bazge pa ga pruži Sari. Djevojčica se pridigne, nasloni na povišeni jastuk i žudno ispije. - Mmm, to je onaj zdravi napitak koji smo kuhale kad sam došla iz Švedske - zadovoljno će Sara. - E, sad sam sigurna da ti je bolje. Ovih dana nisi znala ni kako se zoveš, a kamoli što smo pripravljale prije više od mjesec dana. Boli li te grlo? - Ne, nimalo. Mogu li dobiti još soka? Knjigoteka

7


- Možeš, još malkice. A onda ćemo se presvući i prijeći u dnevnu sobu, dok ovdje prozračimo prostor. Jako se osjeća miris jabučnog octa kojim sam te noćas masirala - odgovori Ivona. - Sjećam se da si me probudila iz bunila. Sanjala sam užasnu oluju i kako se utapam u golemim valovima - pripovijedala je Sara, dok je na sebe navlačila čistu spavaćicu i kućni ogrtač od frotira. Ivona ju pomiluje po bucmastim obraščićima u koje se počela vraćati boja i premjesti je u drugu sobu na široki trosjed prekriven šarenim, pamučnim prekrivačem. - Da, dobro si me uplašila. Usred noći počela si se bacati po krevetu i silno plakati, ponavljajući nešto na švedskom. A ja nisam znala kako te utješiti, jer nisam ništa razumjela. Jedva sam te umirila - ispriča joj Ivona. - Mogu li te nakratko ostaviti dok pripremim doručak? Vrijeme je da nešto pošteno pojedeš. - Ovdje mi je super. Kao da i nisam bolesna - vedro će Sara, gnijezdeći se među brojnim jastucima i pružajući ruku prema daljinskom upravljaču televizora. - Ne, ne dolazi u obzir da gledaš TV. Još nije ni sedam sati i nema ničeg zanimljivog na programu. Iako ti je bolje, moraš i dalje mirovati Ivona blago povisi glas, pokušavajući biti stroga i ozbiljna. - Tetice, baš si smiješna. Pa, nisam se ni mislila micati. Ležat ću i gledati "Dobro jutro, Švedska" preko satelita. Mama mi to nikada ne brani kada sam bolesna. - U redu, uvjerila si me - nevoljko pristane Ivona i odjuri u kuhinju. Pola sata kasnije sjedile se za okruglim stolićem primaknutim uz Sarin trosjed i ćaskale uz jelo. Sara je uzimala malene zalogaje, dugo ih premještajući po ustima i bilo je očito da ju je vrućica iscrpila, oslabivši joj tek. - Baš mi je žao mame i tate - Sara će. - Na vijestima su rekli kako u Stockholmu već danima pada kiša, a mi se ovdje kupamo. Trebali su i oni doći sa mnom. - Znaš da je to nemoguće. Ne mogu tako dugo izbivati s posla, tvrtka bi im propala. Doći će početkom idućeg mjeseca, a u rujnu ćete se svi zajedno vratiti u Švedsku, kao i svake godine - podsjeti ju Ivona. - Zašto se moramo vratiti? Ovdje je sve mnogo ljepše. Uvijek je toplo, sunčano... Knjigoteka

8


- To sam ti dosad bezbroj puta objasnila i ne želim iznova ponavljati - odgovori Ivona. - Kad narastem, doselit ću se k tebi. Volim ovaj vrt, obalu, more... A i tebi je potrebna pomoć - ozbiljno će djevojčica. - Voljela bih da se tata nikad nije preselio u Švedsku. Tada bih se ja ovdje rodila, išla u školu... - A Pipi? Kako bi upoznala Pipi? - upita je Ivona, pokušavajući joj skrenuti misli. - Pipi je lik iz bajke. A ti živiš kao u bajci - svojim brzim zaključkom još jednom iznenadi Ivonu i sada je valjalo pronaći odgovarajući odgovor. - U redu. Uvjerila si me. Hajde da se nešto dogovorimo. Ti više nisi mala curica koja će se neprestano žaliti - reče Ivona, gledajući Saru ravno u oči. - Mama i tata te jako vole i žele da budeš sretna. Zato te svakog ljeta puštaju da školske praznike provodiš sa mnom, iako im silno nedostaješ. Moraš biti strpljiva, a kad završiš srednju školu, ako to i dalje budeš željela, dopustit će ti da se doseliš k meni. Ovdje možeš studirati i pomagati mi oko Mirisnog vrta. Dogovoreno? - Ivona pruži ruku i Sara joj odlučno uzvrati. - Dogovoreno! - A sada trk u krevet da ti opet ne skoči temperatura. Nakon što je djevojčica iznova zaspala, Ivona se vratila u kuhinju i u stakleni lončić s mješavinom kadulje, ružmarina i matičnjaka nasula je pola litre kipuće vode, pripremajući svježu količinu čaja što se pokazao odličnim lijekom protiv virusne upale grla. Divnog li djeteta, mislila je. Moj brat je pravi sretnik. Kada je sredinom devedesetih, nakon povratka s fronte, Dean odlučio prihvatiti ponudu upravitelja poznatog svjetskog lanca hotela i preseliti se u Stockholm, Ivona se jako zabrinula. Kako će se snaći u toj ledenoj zemlji, pitala se. Rođen u Zadru bio je, kao i ona, iznimno vezan za more i mediteranski način života, a onda je odjednom odlučio otići na hladni sjever, gdje zima traje deset mjeseci i sunčani su dani prava rijetkost. No, bila je u krivu. Dean se izvrsno prilagodio, u Švedskoj je pronašao sve što mu je kod kuće nedostajalo. Visok životni standard i priroda posla omogućili su mu brojna putovanja po svim kontinentima. Nemirnog, pustolovnog duha, nije mogao dugo mirovati najednom mjestu. A kao voditelj marketinga lanca malih, obiteljskih hotela za bogate goste bio je Knjigoteka

9


prisiljen često putovati u promidžbene svrhe i to ga je posve ispunjavalo. Upoznavši Lindu, ženu svog života, definitivno se skrasio u Stockholmu i osnovao obitelj. Sara, najstarija od triju kćeri, svakog je ljeta dolazila u posjet baki i djedu u Zadar, i od samog se početka iznimno vezala za Ivonu. Posljednje tri godine cijele je ljetne praznike provodila u Mirisnom vrtu, sudjelujući u njegovu stvaranju i održavanju. - Slatkica - reče Ivona naglas, s ljubavlju misleći na nećakinju. Za razliku od oca, Sara nikada nije prihvatila Švedsku kao svoj dom i vjerojatno će čim se ukaže prva prilika, ostvariti želju za životom u Istri. Bože, kako mi to dijete nalikuje, nastavila je Ivona u mislima. Sjećajući se sebe u dobi od deset godina, tiho se nasmije. Ista, vječno izgrebena koljena bila su i njen znak prepoznavanja. Nespretna je i nestašna, baš kao što sam i ja bila, a istovremeno neobično zrela i pametna. S jednakom ljubavlju prema prirodi i biljnom svijetu. - Jesi li zalila mladice bosiljka i metvice koje sam posijala u lonce na terasi - Sara će prekinuvši Ivonu u razmišljanju, iznenada se pojavivši na ulazu kuhinje. - Uvenut će na ovoj vrućini. - Jesam, svake večeri otkad si bolesna - odgovori Ivona, gledajući u djevojčicu s neskrivenom simpatijom. - Upravo sam mislila na tebe i tvoj urođeni dar za biljke. - I Pipi voli biljke. Zasadila je đumbir i kardamon na svom otoku. I tulsi, da ju štiti od neprijatelja. To je sveti bosiljak, potječe s Tajlanda i tamo ga stavljaju pred ulaz u kuću, radi zaštite. - Opet si prčkala po mojim knjigama, a ja sam mislila da spavaš. Dođi, spremila sam ti čaj. Pij ga polagano da ti ispere grlo - Ivona će i pruži joj šalicu s mlakom tekućinom. - Spavala sam do maloprije. A o tulsi sam čitala u tatinim turističkim prospektima s Tajlanda. Bila je prikazana i fotografija biljke; ima mnogo sitnije listove od našeg bosiljka i predivne ljubičaste cvjetiće u obliku grozdova koji se zovu mađari - odgovori Sara, pa stane ispijati čaj. - Mmm, al' je fino. Stavila si ružmarin, kadulju i matičnjak, žarne? - Iznova raspoznaješ mirise i arome. Dakle, upala se povukla. Sutra ćeš već sama zalijevati biljke. - A kad ću moći na kupanje? - nestrpljivo upita Sara. - To će morati pričekati još nekoliko dana. Moramo biti sigurni da si sasvim zdrava. Knjigoteka

10


- Pa sad si rekla da je upala nestala. Daj mi još čaja, želim što brže ozdraviti. Začas će doći kraj ljeta, a onda moram kući. - Ne brini se, ostalo ti je još mnogo vremena - utješi ju Ivona. Dođi, nazvat ćemo tvoje. Dok si spavala, zvala te mama. A sestre jedva čekaju da te čuju. - Super! Baš sam ih se poželjela.

Idućih dana Ivona je bila zatrpana poslom. Dean ju je ubacio u program turističke ponude za grupe iz Švedske koje su ljetovale u Istri, a i mnoge domaće agencije rado su svoje goste animirale obilaskom Mirisnog vrta. Kad je započinjala s projektom, nije mogla ni zamisliti toliki odaziv. Srećom, već na jesen smanjit će se broj posjeta i tada će se moći posvetiti samom vrtu i brizi o biljkama. Iako joj je taj dio posla bio draži i ugodniji, nije mogla zanemariti ekonomsku stranu. Jesenji radovi na zemlji presudni su za uzgoj bilja, međutim, od prometa koji u ljetnim mjesecima ostvari trgovina ovisio je opstanak preko cijele godine. Stoga, valjalo je uložiti trud i iskoristiti priliku koja se sad pružala. - Kako vam mogu pomoći - Ivona se uslužno obratila starijoj gospođi, koja je stajala pred policom s kupkama i eteričnim uljima. - Muče me bolovi u leđima i česte nesanice - s uzdahom odgovori žena. - Otkad sam otišla u mirovinu, stalno sam napeta. Kao da sam izgubila dio sebe. Više se ne prepoznajem. - Razumijem. I moja je majka imala slične probleme. Svako razdoblje života nosi svoje radosti i svoju težinu. Očito vam treba malo više vremena da se prilagodite nastaloj promjeni. Od kada ste u mirovini? - upita Ivona. - Od Nove godine. I umjesto da iskoristim što konačno imam sve slobodno vrijeme samo za sebe, posve sam izgubljena. - Dakle, treba vam nešto što će vas smiriti i ispuniti pozitivnom energijom. Ako vas zanimaju eterična ulja, preporučila bih vam ulje od jasmina. Njegov je miris osvježavajući, stimulativan i antidepresivan. Imate li raspršivač? Knjigoteka

11


- Da. Nedavno mi je unuka poklonila keramičku posudu s rupicama, sličnu ovima ovdje - reče gospođe pokazujući prstom na susjednu policu. - No, nije mi jasno kako se koristi. Ivona je uzela jedan od keramičkih raspršivača i strpljivo stala objašnjavati kako ga upotrijebiti. Zadovoljna pokazanom brigom, žena se oraspoložila. - Mnogo vam hvala. Izabrat ću i nekoliko posudica za svoje prijateljice. Za sebe ću uzeti ulje od jasmina, kao što ste predložili, a njima bih darovala nešto osvježavajuće. Možda ulja mandarine i naranče? - Izvrstan izbor - odvrati Ivona. Na kraju je gospođa iz trgovine izišla s punom vrećicom, ostavivši Ivoni poveću sumu novca. Takve prilike Ivonu su dodatno motivirale i davale joj snagu da ustraje u trenucima kad ju je slamao nakupljeni umor. Tako je mnogo nesretnih ljudi, tužno je pomislila. Muči ih samoća i besciljnost. Dovoljno je pokazati im samo malo brižljivosti da postanu neizmjerno zahvalni i vrate izgubljeni optimizam. Bila je zaljubljena u svoj posao. Kroz njega je u potpunosti uspijevala uskladiti ljubav i znanje o svijetu biljaka sa željom da pomaže ljudima. Iako ju je oduvijek privlačila medicina, znala je da ne bi bila dovoljno dobra liječnica. Više od svega značio joj je osjećaj slobode i vrijeme provedeno u prirodi. Stoga se i odlučila za studij biologije, koji se pokazao kao savršen izbor. A kada je prodala stan u Zadru i kupila ovaj predivan komad istarske zemlje, te na njemu stvorila Mirisni vrt, sve je došlo na pravo mjesto. Iz razmišljanja ju trgne zvonjava telefona. - Deane, ti si! Sara je dobro, odlično se oporavila i upravo s vrtlarom pljevi korov u hladu iza kuće. Neumorna je. Po cijele dane bavi se biljkama, bojim se da će poći mojim stopama... Da, da, razumijem. Kada ga mogu očekivati? Dogovoreno! Spustivši slušalicu, duboko se zamislila. Brat ju je upravo obavijestio o dolasku njegovog važnog klijenta, uspješnog poduzetnika iz Novigrada, koji živi u Švedskoj i vodi tvrtku za proizvodnju kozmetike i parfema od prirodnih sastojaka. Kada je čuo čime se Ivona bavi, pokazao je veliko zanimanje i inzistirao daju posjeti. Može mu se nadati već sutra, što će od nje tražiti dodatni napor i uzeti joj dosta vremena. No, morat će Knjigoteka

12


se nekako organizirati jer joj takav kontakt može donijeti velike koristi u budućem poslovanju. Problem je što su u isto vrijeme najavljene i dvije grupe Talijana, koji su svakako najbolji kupci, ali i najzahtjevniji. Najčešće pokazuju zanimanje za sve proizvode koje im nudi njezina trgovina i valja im posvetiti potpunu pozornost. Posluživanje samo jedne mušterije može potrajati satima jer će od izbora najprikladnijeg mirisa prijeći na slike od suhog cvijeća, pa sitne antikvitete i vratiti se na čajeve i svijeće. Hm, možda ih mogu prepustiti svojim mladim pomoćnicama? Porazgovarat ću s Elenom i vidjeti što je najbolje učiniti.

Volvo cabriolet Ivonu je probudilo ritmično udaranje kišnih kapi po oluku. Kiša, napokon kiša. Nakon gotovo dva mjeseca ustrajne suše, konačno se nebo smilovalo i poslalo žednoj zemlji toliko potrebnu vodu. U zadnji tren, baš kad su se zalihe dragocjene kišnice u bunaru ispred kuće skoro ispraznile. Bez njega, ovaj projekt ne bi imao nikakve šanse za uspjeh. Budući da su u ljetnim mjesecima zbog povećane potrošnje na snazi bile mjere ograničene potrošnje vode, zalijevanje vrta bilo je kažnjivo. Kad se useljavala, Ivona je dala očistiti i povećati stari bunar koji se preko cijele godine punio kišnicom s krova, te je u vrijeme ljetnih suša bio od neprocjenjive vrijednosti. Iako su krajnje štedljivo i samo koliko je bilo nužno koristili nakupljene zalihe, posljednjih dana pojavila se opasnost od nestašice vode. Padaj, samo padaj, molila se. Kratki ljetni pljusak ovaj put neće biti dovoljan. Navlažit će tek površinu, a već kod prvih zraka sunca, isparit će i posljednja kap. Na mnogim mjestima zemlja se odavno pretvorila u tvrdu, ispucanu koru i samo ju obilne bujice mogu natopiti. Dok je živjela u gradu nije u potpunosti shvaćala neprocjenjivu važnost vode. Zahvaljujući vodovodu i automatizmu kojim odvrćemo slavine, stiče se dojam da su njezini izvori neiscrpni i uvijek dostupni. Međutim, radeći na zemlji počela je veoma cijeniti ovaj nezamjenjiv dar prirode. Kao da se odaziva na njenu molbu, tamu propara nagli bljesak munje i za njim se proširi potmula tutnjava. Kiša se pretvori u pljusak. A Sara se promeškolji i privije uz Ivonu. Knjigoteka

13


- Spavaj, to je samo kiša - prošapće Ivona i pomiluje ju po gustoj crvenoj kosi rasutoj po jastuku. Osjetivši toplinu i sigurnost njezina zagrljaja, djevojčica nastavi spavati. Njezino duboko i ravnomjerno disanje uskoro za sobom povuče i Ivonu. Već se odavno razdanilo kad je pospano otvorila oči. Žmirkajući, najprije ugleda široke drvene grede, što su se od uzglavlja kreveta u oštrom kutu penjale prema sredini stropa. Premda je ovdje živjela već duže od tri godine, još se znala iznenaditi nakon naglog buđenja. - Mmm, kako je lijepo - zadovoljno promrmlja. - I to je uistinu moja kuća - s ponosom pomisli. Sjeti se dana kada se tek doselila. Zgrada je bila u doista lošem stanju. Prava ruina. No zahvaljujući vrlo povoljnim kreditima namijenjenim obnovi starih, izvora istarskih kućanstava, imala je dovoljno sredstava da detaljno preuredi svaki kutak. Počela je od potkrovlja u kome je sredila ugodan trosoban stan, komforno namješten sa svim suvremenim uređajima, ali zadržavajući domaći ugođaj. Kao bakina kućica, znali su reći njezini prijatelji. Sve je tako toplo, jednostavno i prisno. Starinsko pokućstvo od punog drva, čipkasti zastori i izvezeni stolnjaci, mnoštvo cvijeća u lončanicama te prekrasne slike primorskih pejzaža po zidovima. - Ivona - prene je Sara, čija razbarušena glavica proviri kroz odškrinuta vrata. - Zvao je Goran, tatin prijatelj. Javio je da će odgoditi dolazak zbog nevremena. - Nevremena? A koliko je sati? - Prošlo je devet. Ti si prava spavalica - zahihoće se Sara i skoči u krevet, baci se na Ivonu, pa je stane škakljati ispod brade. Spaaavaliiica... - Nemoj! Prestani! - poviče Ivona kroz smijeh, izvlačeći jastuk i počne njime lupkati razigranu djevojčicu. Potom naglo iskoči iz kreveta. Stani, uozbilji se! Sara dograbi drugi jastuk i baci ga na Ivonu, izazivajući ju: Pogodi me, pogodi me! - Malena, moraš se smiriti. Nemamo vremena za igru - sada već posve ozbiljna, uzvrati Ivona. - Ponovi mi što je rekao Goran i što si s njime razgovarala.

Knjigoteka

14


- Dobro, dobro! Ali duguješ mi jednu borbu s jastucima - poslušno će Sara, sjedajući na sag posred sobe i prepričavajući telefonski razgovor. - Odlično, znači javit će se sljedećih dana - zadovoljno će Ivona.Hvala ti, dobro si obavila posao. Sada se moramo pripremiti za dolazak Talijana. Nadam se da i oni neće odustati zbog kiše. - Gledala sam prognozu - spremno će Sara. - Razvedrit će se u ranim popodnevnim satima. Možda se uspijemo i okupati potkraj dana. - Vidjet ćemo. No, najprije je na redu doručak. Baš sam ogladnjela - odgovori Ivona i uputi se u kupaonicu. - Dok se središ, napravit ću sendviče i kakao - uzvrati djevojčica, odskakutavši hodnikom prema kuhinji i mrmljajući nešto na švedskom. Sat vremena kasnije Sara je pokrivena žutom kabanicom i u gumenim čizmicama gacala po blatu, pregledavajući vrt i ispitujući ima li štete. Snažan pljusak znao je polomiti nježne stabljike mladih biljaka, međutim, ovaj put to se nije dogodilo. Radosna, spustila se do ulaza na imanje i otvorila drvene vratnice očekujući turiste. Ivona ju je promatrala kroz prozor i sretno se smješkala. Mala "zelena", pomisli. Moram joj kupiti nekoliko novih knjiga o uzgoju bilja da ih ponese sa sobom u Stockholm. Tako će se osjećati manje odvojenom od svijeta koji obožava. A idućeg ljeta, sjeti se, valjalo bi je uključiti u program edukacije s kojim ću započeti kad završi sezona. - Isuse, toliko toga još treba učiniti - reče uz glasan uzdah, silazeći stubama u trgovinu. - Što te muči? Mogu li kako pomoći? - upita Elena, čuvši ju kako uzdiše. - Hvala ti, pravo si zlato. Ne znam što bih bez tebe. Međutim, neke stvari moram sama odraditi. - Brinu li te toliki posjetitelji? - Ma ne, na to sam se naviknula. Problem je što imam previše želja i planova. Ponekad mislim kako sam preambiciozna. - To je normalno kad radiš ono što voliš - zaključi Elena. - Uvijek misliš da možeš , bolje i više. Ipak, treba imati mjeru. - Da, u pravu si. Morat ću biti strpljiva i ići korak po korak - složi se Ivona. - Ne znam jesi li toga svjesna, ali jako si mnogo postigla za tako kratko vrijeme. Mirisni vrt jedinstven je u cijeloj zemlji i primjer je Knjigoteka

15


mladim ljudima koji se žele posvetiti očuvanju prirodne baštine svoga kraja. Meni si pravi izvor inspiracije. Nego, nisi mi rekla što te tišti? - Razmišljam da na jesen organiziram tečajeve o uporabi samoniklog ljekovitog bilja u domaćoj medicini. - Izvrsno. Moja sestra je fizioterapeutica i poslat će ti sve svoje pacijente. Ionako joj stalno dosađuju s pitanjima o kupkama i mastima za olakšavanje tegoba - oduševi se Elena. - Ne brine me hoće li biti zainteresiranih, nego kako da sve to strpam u svoj raspored. U rujnu i listopadu ima najviše posla u vrtu, a kad se uhvatim biljaka, zaboravit ću na sve drugo. - A zašto ne započneš s tečajevima u siječnju, kad budeš imala više slobodnog vremena? - logično zaključi Elena. Obećala sam Sari da ću doći k njoj za Božić i ostati do kraja zimskih praznika - odvrati Ivona. - Ideš u Švedsku?! Predivno - vedro će Elena. - U tom slučaju, započni s tečajevima u studenom. Ja ću se uz tebe obučiti, pa ću sama nastaviti u siječnju. - Doista? - Naravno. Prošle sam godine završila tromjesečnu školu homeopatije, što će mi također koristiti. - Odlično - Ivona će. - Kasnije ćemo razraditi detalje, a sad se pripremimo za posjetitelje. Umotane u ručnike s plaže i još uvijek u vlažnim kupaćim kostimima, Sara i Ivona iskočile su iz automobila i znatiželjno se zagledale u luksuzan volvo parkiran pred ulazom u vrt. Siva metalik boja presijavala se na suncu, aluminijske felge sa širokim, niskoprofilnim gumama, otvoren krov i sportski odbojnik davali su mu moćan izgled. Na prednjem sjedalu od crne kože ležao je slamnati šešir i širom rastvorena karta Istre. - Šveđani - zaključi Sara, pokazujući registraciju. - Oh ne, nije valjda Goran! Zar nije rekao da će se javiti prije dolaska? - uznemireno uzvrati Ivona. - A možda su moji?! Mama je spominjala da su naručili novi auto uzbuđeno će Sara i potrči k ulazu, a zatim se naglo ukopa na mjestu. Po stazi iz smjera kuće dojurio je krupan bijelosivi pas prekriven gustom

Knjigoteka

16


dlakom kroz koju se jedva nazirala crna njuška, dok su mu oči bile posve skrivene. Za njim se vukla kožna uzica. - Medvjed - promuca djevojčica i problijedi od straha. Ivona dotrči do nje, primi je za ruku i što sabranijim glasom pokušaju umiriti: - Ne boj se, to je samo pas, bobtail. Sasvim su bezopasni i jako vole djecu - u sebi se nadala kako ovaj primjerak ne predstavlja iznimku. - Gogi, Gogi! - začuje se povik. - Lezi, lezi! Golemo klupko kuštrave vune poslušno se izvali na tlo. Ispruži prednje šape i na njih spusti čupavu glavu, pa širom otvarajući usta glasno zijevne. Visok, vitak muškarac odjeven u kratke hlače modernog kroja i pripijenu pamučnu majicu koja je jasno isticala mišićavu građu njegova tijela, gipkim hodom priđe psu, potapša ga po leđima i toplim glasom reče: - Dobar dečko, dobar! Podigavši oči, obrati se Ivoni i Sari: - Oprostite ako vas je prestrašio. Obično je jako stidljiv i zavuče se u neki kutak, mirujući. No ovdje mu se očito sviđa, pa se razigrao prišavši bliže, nježnim glasom ohrabri djevojčicu: - Malena, ne brini se. Neće ti ništa. Gogi je velika maza. Slobodno mu priđi. Obožava djecu. Sara ispusti Ivoninu ruku i oprezna koraka približi se psu. Za to vrijeme muškarac stigne do Ivone i ljubazno se predstavi: - Ti si zacijelo Deanova sestra, a ja sam Goran. Čuo sam mnogo lijepoga o tebi. Dok joj se obraćao, gledao ju je širokim, otvorenim pogledom, zračeći toplinom i jednostavnošću. Ivona se opusti. - Ivona, drago mi je - odvrati i pruži mu desnu ruku, dok je lijevom čvrsto držala ručnik omotan oko tijela. Slegnuvši ramenima, pokuša opravdati svoj izgled i objasni: - Vraćamo se s plaže. Nismo očekivale goste, pa... - Sve je u redu. Ovo nije nikakav službeni posjet, bio sam u blizini i usput sam svratio. Dean mi je pokušao opisati tvoj čudesan vrt, ali u stvarnosti još je mnogo ljepši. - Trudim se - skromno će Ivona. - Hajde, pođimo do kuće, sjedni ispod trijema dok se istuširam, pa ćemo popričati. - Hvala, ali morao bih poći. Htio sam se samo dogovoriti za jedan od idućih dana kada ćeš imati više vremena. Izložio bih ti neke poslovne Knjigoteka

17


planove koji bi te mogli zanimati. Čini mi se da imamo slične zamisli i ozbiljan temelj za buduću suradnju. - Sutra nije najavljena nijedna grupa turista. Odgovara li ti predvečer? - predloži Ivona. - A što misliš o cjelodnevnoj plovidbi gliserom? Pretpostavljam da će curetak biti oduševljen - spomenuvši Saru pogledaju u njenom smjeru i nemalo se iznenade. Djevojčica se cijelom dužinom tijela izvalila preko psećih leđa i mazila ga po glavi. A on je cvilio od ugode. - Rekao bih da je sklopljeno trajno prijateljstvo. - Očito. Stoga, što reći. Vidimo se sutra. Nadam se da Gogi voli more. - Obožava. Je li vam devet sati prerano?- predloži Goran. - Nikako. Mi smo ranoranioci. Rad na zemlji ima svoj ritam. Mnoge poslove valja obaviti prije no što zažari sunce. - Dogovoreno - potvrdi Goran i zazove psa, koji se nevoljko odvoji od nove prijateljice i dogega do gospodara. - Idemo, stari! I ne budi tužan. Vratit ćemo se sutra. Kao da je razumio njegove riječi, pas glasno zalaje i radosno zamaše repom. - Ivona, čuješ, pozdravlja me - usklikne Sara, sva crvena u licu od dragosti i veselja. - Do sutra - mahne im Goran, odlazeći.

Veliki planovi Plovidba gliserom pretvorila se u pustolovinu. A gliser je u zbilji bila motorna jahta, koja je za samo nekoliko sati prekrstarila Kvarnerskim zaljevom, pružajući svojim putnicima beskrajan užitak. Iz Rapca su krenuli prije deset ujutro i kratko se zaustavili na Cresu, pa nastavili prema lošinjskom arhipelagu. Cilj su im bile slabo posjećene, s kopna nedostupne uvale koje je krasilo biserno more i pjeskovito dno tirkiznih odraza. Cijelo prijepodne proveli su u kupanju i ronjenju, što je posebno veselilo Saru koja je neumorno skakala s vrha palube i tako izazivala Gogija. On je očito preuzeo ulogu spasioca i svaki put kad bi se našla u Knjigoteka

18


moru, skakao je za njom. Na kraju su ga morali vezati, a Saru zaokupiti ronilačkom opremom kako bi ga pustila da se odmori. Goran ih je za ručak odveo na Sušak, taj neobičan otok plitke pješčane obale i iznimno toplog mora. Pod trijemom prekrivenim vinovom lozom, kojom je zasađena svaka obradiva površina otoka, Goran je Ivonu upoznao sa svojim planovima. Kao menadžer uspješne švedske kozmetičke tvrtke bio je u potrazi za novim tržištima, ali i kooperantima na čijoj bi se zemlji zasadile plantaže lavande, ružmarina i drugog aromatičnog bilja potrebnog za proizvodnju eteričnih ulja, temelja mnogih prirodnih kozmetičkih preparata. Istra je klimom i zemljištem savršeno odgovarala takvim potrebama. - Upravo sam se vratio iz Provanse i uistinu je čudesno što su tamo postigli. Plantaže i plantaže lavande... nepregledna polja ljubičaste boje. Nije slučajno da je Francuska vodeći proizvođač parfema u svijetu. Ali po mojoj prosudbi i Istra posjeduje bezgranične mogućnosti; blagu klimu, zdravu zemlju i dovoljno kiše. Na koncu, ti to najbolje znaš. - Istina. Majka priroda obdarila nas je svime što je potrebno. Jedino nedostaje više vrijednih i sposobnih ljudi koji će znati kako to pravilno iskoristiti - složi se Ivona. - Zato smo mi ovdje - vedro će Goran, u čijem držanju i glasu nije bilo ni trunke arogancije. Zračio je zaraznim poletom i zdravim samopouzdanjem, svojstvenim ljudima naviklim na uspjeh. - Moram priznati da sam neizmjerno sretna zbog posla kojim se bavim. A ne mogu se požaliti ni na postignute rezultate. - Ne sumnjam. To se i te kako osjeća u svakom kutku tvog vrta. Odakle ti ideja za takav projekt? - znatiželjno upita Goran. - Iz zena - u razgovor se ubaci Sara, koja se do tada zabavljala pražnjenjem duboke čaše ispunjene domaćim sladoledom. - Nakon studija Ivona je posjetila bakinu sestru u Sidneyu i zaljubila se u japanski vrt. I ja sam bila tamo prošle zime. Predivno je! - Zen vrt! Da, točno. Jučer dok sam vas čekao, zadivio me sklad i pozitivan protok energije na imanju. Mislio sam da je uzrok u povoljnom zemljopisnom položaju, izrazito južnoj orijentaciji terena.

Knjigoteka

19


- Nisi pogriješio. Jug je moj pravac. Totalni sam ovisnik o suncu, njegovoj toplini i svjetlosti. Baš kao i mediteransko bilje. Opstat će na škrtoj zemlji i bez previše vode, ali bez sunca nikako - Ivona će. - U Sidneyu je još toplije nego ovdje. Sviđa mi se Australija. Ali još više volim naše more. Kad narastem, preselit ću se k Ivoni - iznova se javi Sara. Ovaj put govorila je švedski i Ivona je samo mogla naslutiti smisao njenih riječi. - Potpuno se slažem s tobom - odgovori joj Goran, također na švedskom.- Ja bih se najradije sutra vratio u Istru, no morat ću se strpjeti još neko vrijeme. - Hej, prevedite - prekine ih Ivona. -Kujemo planove za budućnost. Možda uskoro dobiješ konkurenciju - s osmijehom će Goran, namigujući Sari. - Sarini su mi planovi poznati. Imaš li i ti sličnih zamisli? - zapita ga Ivona. - Imam, nekoliko - i stane joj iznositi svoju viziju. Kad je završio, ostala je bez daha. Goran je kanio potaknuti vlasnike neiskorištenog istarskog zemljišta da zasade plantaže aromatičnog bilja s garantiranim otkupom i izvozom u inozemstvo, te organizirati široku prodajnu mrežu svojih kozmetičkih preparata diljem Hrvatske. Složen i zahtjevan poslovni pothvat koji će tražiti velik trud i ulaganje. - Naša je kozmetika posve prirodna, vrhunske čistoće i kvalitete. Sirovine potječu iz biološkog uzgoja, sa zemlje koja nikad nije bila kemijski tretirana. Ulja i masti dobivaju se isključivo mehaničkim obradom i nikada nove formule ne testiramo na životinjama objašnjavao je Goran. - Poznata mi je kvaliteta švedske kozmetike, međutim, plašim se da će cijene biti previsoke za naš životni standard - odvratila je Ivona. - Točno, ukoliko se sirovine dobavljaju iz zemalja EU. No, uzgojem u Hrvatskoj dobili bismo nižu početnu cijenu, pa i jeftiniji proizvod. Idealno bi bilo ovdje izgraditi pogone s uređajima za destilaciju eteričnih ulja, što bi dodatno smanjilo troškove. - Ah, uređaji za destilaciju... moj davni san - sa žudnjom će Ivona. - Upravo sam o tome htio popričati. Postoji li mogućnost da se u sklopu "Mirisnog vrta" postavi takav mini pogon? Knjigoteka

20


- Šališ se? A tko bi to platio?! Jedva sam uspjela nabaviti jednostavan destilator na kome povremeno eksperimentiram, maštajući o vlastitom parfemu - zbunjeno mu uzvrati Ivona. - Izvrsno. Procedura ti je, dakle, poznata. Zamisli sada veće destilatore, opremljene svom potrebnom elektronikom, koje ćeš samo nadzirati i koordinirati. - Koliko to mjesta zauzima? Kod mene je sve vrlo skromno i maleno. - Jučer sam bio dovoljno slobodan zaviriti u gospodarske objekte pored glavne zgrade i to je upravo ono što nam treba - hitro odgovori Goran. - Bio si u alatnici? O ne, vidio si sav onaj nered - s nelagodom će Ivona. - Odrastao sam u zaleđu Novigrada, na djedovu imanju, i tvoja je alatnica apoteka u odnosu na ono na što sam naviknuo. Djed je bio iznimno vrijedan i ambiciozan, imao je mnoga polja zanimanja, pa su se u štaglju pored poljoprivrednih alatki često našli i rastavljeni glazbeni instrumenti, šivaći strojevi, poderane ribarske mreže i još koješta odvrati Goran kolutajući očima. - Vražja radionica, govorila bi moja baka. - E, moram priznati da si me iznenadio. Pretpostavljala sam da mi želiš ponuditi svoju kozmetiku, ali proizvodni pogon... Ne znam, zbunjena sam - reče Ivona vrteći glavom. - Razumijem. Svjestan sam da ponekad zateknem ljude. Pomalo sam nalik djedu, previše svestran - samokritično će Goran. - Ma ne. Nije u tebi problem. Ali, nisam nešto takvo očekivala sliježući ramenima odvrati Ivona. - Ne moraš mi odmah odgovoriti. Na miru promisli. Kasnije možemo razraditi detalje. Imam i povoljno financijsko rješenje, koje ću ti izložiti budeš li zainteresirana - Goran nakratko ušuti. - A sad je vrijeme da potražimo Saru i Gogija. Nestali su u onom vinogradu - i pokaže u pravcu brdašca što se uzdizalo u pozadini restorana. - Nisam ni zamijetila da ih nema. Požurimo. Sara ne smije dugo ostati sama jer će opet izvesti neku akrobaciju. Jako je nestašna. - Primijetio sam. Dovoljno je vidjeti joj koljena - sa simpatijom zaključi Goran.

Knjigoteka

21


- Iako izgleda kao prava Šveđanka, naslijedila je moju narav. Bila sam jednako nemirna u njenim godinama. Osim kad bih uronila u svijet biljaka. Obje imamo urođen osjećaj za ritam zemlje. Uopće ne sumnjam da će krenuti mojim stopama. - Da, mnogo je više nalik tebi nego svojim roditeljima. Dean je gradski čovjek, praktičan i organiziran, a Linda pripada svijetu mode i jet seta. Sara je očito pokupila tvoje gene - složi se Goran. - Ljupka i draga ... svoje je riječi popratio naglašenom stankom i zavodničkim pogledom od kojeg Ivonu oblije rumenilo. Uznemirena, skrene pogled. Još od prvog susreta, Ivona je osjećala magnetsku privlačnost prema ovom zanimljivom muškarcu, ali pokušavala ju je ignorirati. Duboke plave oči s dugim trepavicama, istaknute jagodice i izražajna brada davali su njegovu licu muževan izgled, a kad bi se nasmijao, širok osmijeh pretvarao ga je u vragolasta dječaka. Sviđala joj se njegova otvorenost i izravnost, iako je slutila da se iza jednostavnosti i prostodušnosti krije čvrstina i odlučnost. - Eno ih - iz misli je prene njegov topao glas i tijelom joj prođe drhtaj. Da bi sakrila nelagodu, Ivona potrči u susret djevojčici. - Sara, Gogi! - poviče. - Vidi što smo pronašli - doskakuće Sara i pruži joj čvornati čokot vinove loze, ispucao i neobično svijen. - Pogledaj, izgleda kao srce. Srce! Upravo sada kada je postala svjesna svojih osjećaja prema Goranu. Nije li to neki znak, Ivona pomisli. Ne primjećujući njezinu smetenost djevojčica joj skoči u zagrljaj, objahavši je oko kukova i stane ljubiti po licu. - Volim te, baš te volim. Tako sam sretna kad sam s tobom. Evo, poklanjam ti ovo srce. Možemo u njemu napraviti ikebanu i staviti ga na zid. Kao što smo učinile s naplavinama koje smo skupile početkom ljeta radosno će Sara, bez sustezanja joj pokazujući svoju ljubav i privrženost. - Dušice, baš ti hvala. Uvijek me ugodno iznenadiš - odvrati Ivona, čvrsto je pridržavajući s rukama podvučenim pod koščatu stražnjicu i svijajući se unatrag, opterećena njezinom težinom. - A sada brzo siđi, srušit ćeš me. Sve to vrijeme Goran ih je bez riječi promatrao. Oslobodivši se tereta, Ivona ga pogleda i zatekne je izraz njegovih očiju. Iza tamnih

Knjigoteka

22


trepavica nazirao se odraz duboke tuge. Posve nesvjesna vlastite kretnje, ona ispruži ruku i palcem ga pomiluje po obrazu. - Što te tako rastužilo? - promuca, pa tek tada shvati da je možda prekoračila granicu pristojnosti zadirući u njegovu privatnost. Naglo se povuče, tiho zaustivši: - Oprosti. - U redu je. Malo sam se izgubio. Već idućeg trenutka licem mu se razlije osmijeh, odnoseći tamne sjene nepoznatih joj osjećaja. Kasnije, nakon povratka kući, Ivona će se često u mislima vraćati na taj trenutak, pitajući se kakvu to bolnu ranu u sebi krije taj naizgled čvrst i neranjiv muškarac. Odgovor joj još dugo neće biti poznat.

Predaja Goran se u Istri zadržao cijeli sljedeći tjedan. Svaki slobodan trenutak provodio je u Ivoninu i Sarinu društvu, koje su se toliko na njega naviknule da im je nakon odlaska jako nedostajao. Utjehu im je pružao Gogi, kojeg im je ostavio na čuvanju dok se ne vrati s poslovnog puta po Hrvatskoj. Ljeto je bilo u punom zamahu i vladale su užasne vrućine, pa su svi zajedno zaključili kako će za Gogija biti najbolje da ostane na imanju, gdje su noći i dalje zadržale svježinu, a dnevnu je žegu ublaživalo kupanje u moru i izležavanje u dubokom hladu iza kuće. Sezona je bila na vrhuncu i svakodnevno su ih posjećivali brojni turisti. Kolovoz je mjesec Talijana, pa je posao cvjetao. Staretinarnica na katu ubrzano se praznila i Ivona je ponekad sa sjetom promatrala kako nestaju sve one sitnice koje je s tolikom ljubavlju i strašću tokom godine skupljala po istarskim selima i zapuštenim tavanima. Prodale su se i gotovo sve slike izrađene od suhog cvijeće koje je u dugim zimskim danima strpljivo stvarala. Elenina majka, koja je na ostacima crjepova oslikavala primorske motive, također je bila više no zadovoljna, a i svi ostali umjetnici, čiji su se radovi našli na policama trgovine. Zaokupljena poslom, Ivona je preko dana rijetko imala vremena za predah, ali uvečer, kad bi ostala sama, sve se češće hvatala kako razmišlja o Goranu. Neprestano joj se pred očima javljao njegov lik; modre oči ispunjene vrckavim sjajem i širok osmijeh njegovih punih usana. Knjigoteka

23


U proteklom tjednu rijetko su bili sami, jer ih je Sara svuda u stopu pratila. Ipak, uspjeli su ukrasti poneki nježan dodir i pogled prepun žudnje. Jedne večeri, nakon duge šetnje uz more, Sara je zaspala na zadnjem sjedalu auta, a Goran je nježno prigrlio Ivonu. I prije nego je usnulu djevojčicu odnio do kuće, dugim joj je poljupcem poželio laku noć. Morala je priznati da je time još više razbuktao vatru što je od prvog dana tinjala u njezinu srcu i želja za njim postajala je sve jača. Tako malo znam o njemu, a tako me snažno privlači, razmišljala je. Plašila se svojih osjećaja, ali ih nije uspijevala obuzdati. Iako u kasnim dvadesetim, Ivona nikad do tad nije bila istinski zaljubljena. Imala je nekoliko kratkih veza, ništa ozbiljno. Tek površna poznanstva, prolazne flertove koji bi se ugasili prije nego bi uistinu započeli. Nije izbjegavala muško društvo, ali nije ni hrlila u nečiji zagrljaj, duboko u sebi nadajući se da će naići "onaj pravi". Majka ju je znala opominjati da ne bude suviše izbirljiva, jer mladost će proletjeti i može joj se dogoditi da ostane sama. Ali Ivona, kao mnoge mlade žene njezine dobi, takva je razmišljanja smatrala staromodnim. Radije sama nego bilo s kim, bio je njezin moto. Ili će pronaći ljubav svog života ili će svoju energiju usmjeriti u drugom pravcu. Zadovoljna poslom i mjestom u kojem je živjela, po prirodi samodovoljna, nikada se nije bojala samoće. Imala je čvrsto izgrađen unutarnji svijet i on joj je pružao osjećaj cjelovitosti. Ipak, sad se počela kolebati. U nju se uvlačio nemir. Voljela bi uz sebe imati nekoga poput Gorana. Zauvijek. Smijem li tako razmišljati, pitala se. Što ako sam za njega tek prolazna prilika, usputni doživljaj, ljetna pustolovina. Pametnije je ničemu se ne nadati, ostaviti vremenu da pokaže sljedeće korake. Unatoč razumu, srce je govorilo drugačije. Dani su se produljili unedogled i nikako da dođe subota kada se trebao vratiti. U međuvremenu, iz Švedske je stigla Sarina obitelj. Kao i svakog ljeta, dio svog godišnjeg odmora provodili su u Hrvatskoj. Iako se radovala susretu s bratom i "njegovim ženama", kako ih je Dean običavao zvati, u trenutnim okolnostima Ivonu je opteretio nastali metež. Sarine sestre, stare tri i pet godina, stvarale su stalnu buku i iziskivale neprekidnu pažnju. Vika, plač, neprestana jurnjava uz i niza stube unosili

Knjigoteka

24


su nervozu i odvlačili je od posla. Rastegnuta između želje da ih ugosti i potrebe da udovolji mušterijama, rušila se od umora. Tri dana nakon njihova dolaska zadrijemala je za stolom poslije objeda. Dean, vidjevši ju tako pospanu i iscrpljenu, odluči promijeniti plan i skratiti boravak u Rapcu te sa svojom obitelji otputovati roditeljima u Zadar. Iduće večeri obavijestio ju je o odlasku. - Ivona, vidim da si u velikoj gužvi. Ne želimo te dodatno opterećivati, pa bismo radije ostatak odmora proveli kod mame i tate. Oni ionako jedva čekaju da dođemo. - Oprosti ako si stekao dojam da ste mi na smetnji. Samo, jako sam umorna. Svi ti turisti... - Seko, ne brini se, posve te razumijem - zagrli ju Dean. - Predivno je što imaš toliko posjetitelja i kupaca. Nije li to upravo ono čemu si se nadala? - I više nego sam mogla poželjeti. Ove godine posao se udvostručio i jedva uspijevam zadovoljiti svim zahtjevima - odgovori Ivona. - Odlično. Ekoturizam postaje sve veći trend i projekti poput ovog pravi su hit. Zato sam ti i poslao Gorana. Izvrstan je menadžer i vjerujem da ti u mnogočemu može pomoći. Nismo ni stigli popričati o njemu. Jeste li našli zajednički jezik? - htio je znati Dean. - Pa da, da. Nešto smo razgovarali... -smeteno će Ivona, koja se pri spominjanju Goranova imena naglo uznemirila. - Ništa konačno. Vidjet ćemo kad se vrati. - Čuo sam se s njim prije dolaska, oduševljenje tobom - namigne joj Dean, značajno je pogledavši. - I više nego oduševljen. Ivona naglo pocrveni. Od nelagode spusti pogled i ništa ne reče. - A čini se da je Saru posve očarao - nastavi Dean, praveći se da ne primjećuje njezinu zbunjenost. - Ne prestaje pričati o njemu i Gogiju. Bojim se da će nam se obitelj povećati za još jednog člana. Goran joj je obećao Gogijevog nasljednika. - Da, Sara se jako vezala za obojicu - odvrati Ivona. I ne samo Sara, doda u sebi. - Ipak, nikoga ne voli kao tebe. Jedva smo je nagovorili da pođe s nama u Zadar.

Knjigoteka

25


- Ne, nemoj mi reći da je pristala - u čudu će Ivona. - Pa što ću ja bez nje? - Malo ćeš predahnuti. A Sara će za uzvrat dobiti Gogija juniora sliježući ramenima ustvrdi Dean. - Znači, trgovala je. Mala mudrica - nasmije se Ivona. - Kao i u svemu drugome, ide tvojim stopama. Sjećaš se kad si nagovorila mamu da ti napravi staklenik na balkonu. Bio je to jedini način da pristaneš ići u peti razred -podsjeti ju Dean. - Uh, bio je to pravi rat. Tata mi je čak prijetio popravnim domom - potvrdi Ivona. - I na kraju smo imah hrpu šumskih jagoda, ribiza, borovnica. Čak ti je uspjelo zasaditi koštice avokada i datulja. Doduše, nisu rodili plodom, ali ih je mama godinama njegovala kao sobno bilje. Mislim da je palma datulja još uvijek tamo - doda Dean. - Naravno. A vidiš li onu palmu što viri s terase? Nju sam presadila kad sam se ovamo doselila. - Nadam se da nisi Saru uputila u tajne uzgoja datulja. Nisam siguran da bi sličan pothvat uspio na balkonu u Stockholmu - u panici će Dean. - Ne. Čekam da završi peti razred - vragolasto mu uzvrati Ivona. - Čula sam, čula - prekine ih dječji vrisak. U sobu utrči Sara i skoči ocu u krilo. - Ti si svoje već dobila. A sad brzo u spavaćicu, sutra rano ustajemo. Trajekt iz Pule za Zadar kreće u šest ujutro. Brzo, na spavanje! - strogim glasom prekine ju Dean, poljubi u čelo i pokaže u pravcu sobe. Laku noć! Sara na jednoj nozi odskakuće do Ivone i tiho joj šapne u uho: - Sredit ću ja njega. Pripremi mi jednu sadnicu datulja.

Knjigoteka

26


Iako tužna zbog rastanka s obitelji, Ivona je odahnula. Sada će konačno pokušati uspostaviti izgubljeni red i u cijelosti se posvetiti tekućim obvezama. Valjalo je izgurati do kraja kolovoza, kada će se naglo smanjiti broj posjetitelja i posao poprimiti mirniji ritam. No, njezine se nade neće ostvariti. Upravo je ljepila etikete s cijenama na nove proizvode i popunjavala ispražnjene police, kad je prekine glasno kucanje. Tko bi mogao biti u ovo doba? Nadam se da nije kakva zakasnjela turistička grupa u povratku s izleta na Plitvice, umorno pomisli. To bi me dokrajčilo. Gogi, koji je do tada mirno ležao podno njenih nogu, naglo skoči i mašući repom zatrči se prema ulazu. - Gdje si, mangupe! Jesam li ti nedostajao? - Goran će dok je nasmiješen ulazio u prostoriju. Pas od radosti podigne prednje šape i baci mu se na grudi. Goran ga se jedva oslobodi naređujući mu da sjedne, dok ga je s obje ruke gladio po kuštravoj glavi. Kad se životinja primirila, krene ususret Ivoni. - Bože, kako si mi nedostajala - reče, prilazeći joj. I tada se bace jedno drugom u zagrljaj. Njegove su ruke nestrpljivo krenule kliziti njezinim tijelom. Milovao joj je obraze, vrat, ramena, pa sa žudnjom krenuo sredinom leđa sve do stražnjice. Istovremeno joj je poljupcima obasipao čelo, vršak nosa, bradu, dok im se usne nisu spojile. Oboje su uletjeli u vatru, ljubeći se divlje i strastveno. Dugo zakočene emocije nahrupile su poput vihora i u potpunosti ih svladale. Ivoni se činilo da će se ugušiti, a osjetivši njegove prste na grudima, izgubila je tlo pod nogama. Goranov se dah ubrzao, a žudnja postala nesnosna. - Mila, jedina... - mrmljao je, sve je žustrije milujući. - Dragi... - uzvratila je bez daha. I tada se ukočila. Što se to s njom zbiva?! - Stani, stani molim te - jedva je izustila. Nagla promjena u njemu izazove šok. Duboko je udahnuo, odmaknuo se i pogledao je u oči. Opijenog pogleda. Knjigoteka

27


- Oprosti... - zbunjeno će Ivona. - Posve sam se zanijela. - Zanijela?! Draga, ja već danima sanjam O ovom trenutku. Jedva sam dočekao kad ću te priviti u zagrljaj. A kad sam te konačno ugledao... Zatečena njegovom izravnošću, Ivona tiho prozbori: - Ne misliš da je ovo malo prebrzo? Goran je uhvati za obje ruke i lagano joj milujući prste, ozbiljno odgovori: - Ivona, nije mi do igre. Uistinu mi je stalo do tebe. I nikamo ne brzam. Vrijeme je pred nama. Znam da se kratko poznajemo, ali kao da te znam oduvijek. Morala je priznati da se i sama tako osjeća. Dani koje su proveli zajedno nešto su najljepše što je doživjela. Sada joj se u sjećanje vrate svi proživljeni trenuci kada su, skrivajući to od Sare, postupno otkrivali uzajamnu privlačnost. - Da, u pravu si. Kao da se oduvijek poznajemo - iskreno mu odgovori. - I ja sam nestrpljivo očekivala tvoj povratak. No, nisam mogla zamisliti... - ... da smo dotle dogurali - nastavi Goran. Ivona potvrdi kimanjem glave. - Iskreno, i ja sam bio zatečen. U početku sam mislio da je u pitanju tek trenutni zanos, ali kako je vrijeme odmicalo, uviđao sam da me dobro uhvatilo. Na kraju sam morao priznati da sam se ozbiljno zaljubio - rekavši to, Goran primakne njezine dlanove usnama i stane ih cjelivati. Ivoninim tijelom prođe drhtaj. Gledajući ga tako nježnog i milog, iznenadi ju spoznaja koliko joj se za kratko vrijeme uvukao u srce. Postajala je ovisna o njemu, ovisna o njegovu humoru, lakoći i razigranosti; ovisna o čvrstini kojom je odisao i dječačkoj jednostavnosti kojom je zračio. Goran podigne pogled i uputi joj svoj nestašni smiješak. Tako se lako iz neodoljivog muškarca pretvarao u vragolastog dječaka. I ona si konačno prizna da se luđački zaljubila. Držeći dlanove zarobljene u njegovim krupnim šakama, privuče ga k sebi i spusti ih na svoje bokove, privijajući se uz njega. Nasloni mu glavu na rame i prošapće: - Predajem se.

Knjigoteka

28


Kao da je samo čekao taj trenutak, Goran je stane zanosno ljubiti. Na um joj padnu brojni nježni izrazi koje mu je htjela reći, ali umjesto toga samo mu je požudno uzvratila. Vatreno, prepuno obećanja.

Jazz na terasi - U kadu s toplom vodom stavite 10 do 15 kapi eteričnog ulja lavande i prepustite se njegovom umirujućem djelovanju, opuštajući se u mirisnoj kupki dvadesetak minuta i osjetit ćete kako je nestao sav stres objašnjavala je Ivona starijem gospodinu koji se žalio na nesanicu. Zatim istim uljem lagano izmasirajte vrat, ramena i lice, posebice sljepoočnice, i zaspat ćete kao beba. Uvjeravam vas. Sama sam to bezbroj puta iskusila - na kraju ga ohrabri zanosnim smiješkom, koji kod njega nije ostavljao ni trunku sumnje u ispravnost njezina savjeta. Goran, koji ju je promatrao iz prikrajka još se jednom oduševi toplinom i dobronamjernošću kojom je zračila. Ima urođen osjećaj za ljude, pomisli. A kako je tek bila predivna dok se brinula o Sari. Prepuna ljubavi i strpljenja, pružala je djevojčici čvrst oslonac i stalnu podršku, uvijek vodeći računa da ne ugrozi djetetovu slobodu i neprestano ju potičući da u svemu što čini izvuče ono najbolje iz sebe. Savršen pedagog. Kakva bi tek majka bila! Kod te mu pomisli prođe sjena preko očiju. Sjeti se Ume, svoje bivše supruge, koja ga je godinama držala u zabludi hineći kako želi dijete, a istovremeno pijući pilule protiv začeća. U njemu iznova bukne gnjev, pa zaklopi oči i duboko udahne ne bi li se smirio. - Tko to spava na nogama - prekine ga Ivona u razmišljanju. Nije ni čuo kad mu je prišla, samo odjednom osjeti njezine duge prste u svojoj kosi i topao poljubac posred čela. - Ovo bi trebao biti posljednji kupac za danas prijepodne. Nitko se nije najavio u vrijeme pauze, stoga mislim da smo zaslužili osvježenje. Voljela bih skočiti do Rapca i bućnuti se u more. - Pogađaš mi misli. A zatim možemo na pizzu u restoran na brodu. Pretopio je za kuhanje - odvrati Goran sretan što je otjerala njegove crne misli. - Pod uvjetom da ja častim - zatraži Ivona. - Otkad si došao nijednom se nisam latila za lisnicu. Ne želim te imati na savjesti i biti uzrokom tvog bankrota. Knjigoteka

29


- Draga moja, za moj bankrot - potreban je malo veći apetit od tvoga. Koga bi upropastile te smiješne salatice i poneka pizza. Jedeš kao pile. A na koncu, sada smo poslovni partneri i naši zajednički obroci ulaze u kategoriju poslovnih objeda - zadirkujući ju odgovori Goran. - Da, naravno - nasmije se Ivona. - Netko bi pomislio da od mene dolaze stotine tisuća eura zarade kada me vrijedi tjednima častiti. Ne, ovaj mi put nećeš obraditi. Ilija plaćam ili postimo. - U redu, pristajem. Pod uvjetom da te večeras vodim u Opatiju na voćni kup. Rado bih ponovno čuo one slatke Šveđane; djeca razvaljuju jazz. Moram saznati nastupaju li i kod kuće i imaju li snimljen kakav CD. - Hm, dobra ponuda - složi se Ivona, pa ga uhvati za ruku i povuče prema izlazu. - Moramo požuriti. Od silne priče ogladnjeh.

Terasa hotela Milenij bila je prepuna gostiju. Na niskom podiju grupa mladih glazbenika izvodila je jazz obrade poznatih svjetskih hitova. Svirali su vrlo precizno, a istovremeno meko i opušteno. Nevjerojatno uigran tim, s iznimnim senzibilitetom za individualnu improvizaciju. Solo dionice graničile su s virtuoznošću, međutim, nitko se nije posebno isticao. Vješti pojedinci tvorili su savršeno usklađenu cjelinu, a rezultat je bila glazba koja je godila svačijem uhu. I sve to ne bi bilo tako neobično da izvođači nisu bili tako mladi; gotovo djeca. Na licima slušatelja mogla se pročitati zatečenost i znatiželja. Odakle su se ovi stvorili, kao da dolaze iz nekog drugog svijeta i vremena?! Goran je iskoristio pauzu da priđe glazbenicima. Već je ranije čuo od konobara da dolaze iz Stockholma, ali ostali detalji bili su mu nepoznati. Kad im se obratio na švedskom, privukao je njihovu pozornost pa su mu posvetili sve slobodno vrijeme između nastupa. Kako se Ivona ne bi osjećala zanemarenom, Goran ih je pozvao za njihov stol i prešli su na engleski, koji su svi izvrsno govorili. Ivona se odavno nije tako dobro zabavljala. Okružena tim mladim, poletnim ljudima kojima je glazba predstavljala smisao i cilj života, budući da su bili studenti glazbene akademije, u mislima se vratila u svoje studentske dane. U toku ljetnih mjeseci znala je gostovati na Knjigoteka

30


europskim skupovima studenata biologije te je upoznala mnoge zanimljive osobe. S nekima je sve do danas ostala u odličnim odnosima. - Što želiš da ti otpjevam u sljedećem glazbenom setu? - upitala ju je Gita, dvadesetjednogodišnja djevojka nevjerojatnih glasovnih mogućnosti koja je počela pjevati s pet godina, a s deset je već pobjeđivala na brojnim europskim natjecanjima. Te detalje otkrio im je njezin mladić dok ona nije bila prisutna jer nije voljela isticati svoje uspjehe. - Summer time - hitro odgovori Ivona. - Sa zadovoljstvom - skromno se složi Gita, poklanjajući Ivoni stidljiv smiješak dok su joj dvije simpatične rupice krasile okrugle obraze. A kad je došao trenutak nastupa, nježnim glasom posvetila je iduću pjesmu svojoj dragoj prijateljici Ivoni i tako joj prizvala suze na oči. Izvedbu je bilo nemoguće opisati. Ona i Goran ostali su zapanjeni, a saksofonist, koji se trenutno odmarao, otkrio im je kako je Gita upravo s tom pjesmom stekla naslov studentice godine na natjecanju jazz akademija. Ivona je ostala bez riječi. Na kraju seta zagrlila je Gitu i srdačno joj zahvalila. Goran, također duboko dirnut, nije znao što ga je više uzdrmalo. Ovo predivno glazbeno iskustvo i nezaboravna večer u društvu nadarenih mladih ljudi ili Ivonina neposrednost. Još nije sreo ženu koja se s toliko srca radovala životu, dajući i primajući bez zadrške. Svojom gorljivošću, ali i osjećajnošću privlačila je ljude, lako zadobivajući njihovo povjerenje i simpatije. Bezbroj se puta do sad uvjerio kako je, u proračunatom i licemjernom svijetu današnjice, gdje su u središtu ljudskih odnosa obično neki interesi, iznimna rijetkost sresti tako iskrenu i spontanu osobu. I tada shvati da je izgubljen. Nije više mogao zamisliti život bez ove prekrasne žene. Ta ga spoznaja uplaši, istovremeno mu predstavljajući izazov. A on je volio izazove. Na povratku kući oboje su šutjeli. Ivona se lomila između snažnog ushita proživljenom večeri i jetke tuge koja joj se uvlačila u srce. Susret s mladim Šveđanima podsjetio ju je na skori Goranov povratak u tu daleku zemlju, a sama pomisao na rastanak budila je u njoj paniku i bol. Otkad ga je upoznala prošlo je tek nekoliko tjedana, no njoj je to izgledalo poput vječnosti. Na trenutke joj Knjigoteka

31


se činilo da prije i nije uistinu živjela. Premda su od njegova povratka iz Zagreba bili gotovo nerazdvojni, nije se usudila misliti o budućnosti. Nakon dugih i inspirativnih razgovora pronašli su mnoge zajedničke poslovne interese i Goran je već poslao narudžbu za mali pogon koji će postaviti na njezinom imanju. Idućih su dana planirali očistiti alatnicu i pripremiti je za nove uređaje i opremu. Ivona je bila oduševljena, radujući se mogućnosti proizvodnje mirisnih i ljekovitih ulja od biljaka uzgojenih na domaćem terenu. Dogovorili su se da to u početku budu samo probne količine, više zbog postizanja prave kvalitete, a s vremenom bi posao pokušali proširiti. Goranova je zamisao bila da "Mirisni vrt" bude primjer koji će moći pokazati svim zainteresiranim klijentima i odskočna točka za nove projekte. Ivona je odavno priželjkivala nešto takvo, ali bez Goranove pomoći to bi zauvijek ostao samo san. - Čim se vratim u Stockholm, razgovarat ću s Deanom i upoznati ga s ovim mladim talentima - iz misli je prenu njegove riječi. - Siguran sam da će pronaći zajednički jezik, na obostranu korist. Deanovoj hotelskoj tvrtki potrebni su vrsni glazbenici koje može uvrstiti u svoju ponudu, a njima će dobro doći angažmani preko cijele godine. Na spomen povratka u Stockholm, Ivoni se zgrči želudac. Trudeći se prikriti nervozu, mirno odgovori: - Odlična zamisao. Gita mi se povjerila i otkrila kako polovinu troškova studiranja mora sama podmirivati jer ima bolesnu majku i velik dio očeve zarade odlazi na dopunske terapije. - Sve su to mladi ljudi i imaju brojne potrebe koje im roditelji ne mogu u cijelosti ispuniti. Dodatna im zarada zasigurno neće biti na odmet. - Da, u pravu si. Iskreno, oni i ne misle da su roditelji dužni ispunjavati sve njihove potrebe. Sviđa mi se takav stav prema novcu i odgoj koji od malih nogu priprema djecu za samostalnost. Linda je Saru već u petoj godine počela podučavati štednji, a čim je krenula u školu, morala je sama zaraditi džeparac obavljajući jednostavne kućanske poslove, za koje je bila plaćena -obrazloži Ivona. - Moj je otac radio u Njemačkoj i svidio mu se takav stav, pa sam i ja slično odgajan. U petom sam razredu za vrijeme ljetnih praznika dobio prvi posao preko Omladinske udruge i pomagao sam raznositi svježi Knjigoteka

32


kruh iz mjesne pekare. Od zarade sam kupio skijašku opremu i tada su mi moji uplatili tjedan dana skijanja - ispriča joj Goran. - Tu je, dakle, korijen tvoje poslovnosti - zaključi Ivona. - Da. tako su izgledali moji slavni počeci - potvrdi Goran i položi desnu ruku na njeno bedro. Ivonino tijelo odmah uzvrati i ona osjeti kako se u njoj budi želja. Duboko udahne. - Mmm, tako si zamamna - promuklo će Goran, nastavljajući je milovati uz bokove. Ivona mu nasloni glavu na rame i spusti ruku na njegovu. - Još malo pa smo kući. Pred nama su oštri zavoji, trebat će ti obje ruke - i gricne ga za uho. - Ok. No, to ću ti dodatno naplatiti - Goran će, zadirkujući ju. - Uopće ne sumnjam. Uklapa se u opis uspješnog poslovnog čovjeka poput tebe - istom mu mjerom odvrati Ivona.

U sjeni lovora U kratkim hlačicama i gornjem dijelu bikinija, sva ulijepljena znojem i prašinom, Ivona je slagala hrpu otpada na ulazu u alatnicu. - Ne mogu vjerovati koliko se suvišnih stvari nakupilo za tako kratko vrijeme - čudila se. - Prošle smo jeseni napravili veliko čišćenje, a pogledaj sad ovo! - Gledam i divim se - s osmijehom joj odgovori Goran, gutajući ju pogledom. -Odavno nisam imao priliku satima uživati u takvom skladu i ljepoti ženskog tijela u pokretu. - Ti, vraže! - podvikne Ivona žustro zabacivši glavu unazad, zauzimajući pozu boksača. - Divi se, divi! Hajde, priđi ako smiješ pa ćeš i osjetiti. Goran se u dva skoka nađe do nje i prstima je počne stiskati u visini struka škakljajući ju. Ivona se naglo nagne prema naprijed i stane se svijati od smijeha. On je tada čvrsto obuhvati oko pojasa, podigne i prebaci preko ramena, te slobodnom rukom pljusne po stražnjici. - Neobuzdana djevojko - procijedi kroz zube. - Sada ćeš vidjeti kome prijetiš! Ivona se naglo trgne i iznenadi ga, pa mu klizne niz leđa i sruši se na tlo. Padajući, povuče Gorana za sobom. Srećom, visoka trava dočeka ih Knjigoteka

33


svojom mekoćom i oni se, razdragani, stanu valjati jedno preko drugoga, sve vrijeme glasno podvriskujući. Privučen neobičnom bukom, Gogi, koji se do tada lijeno izležavao u hladu iza kuće, dotrči i veselo im se pridruži. Skačući u krug i glasno lajući samo je uvećavao nastali metež. Elena, koja je kroz prozor trgovine pratila njihovu igru, sa simpatijom zaključi: - E, moja Ivona, nema ti spasa! Dobro te puklo. Istina! Nikada do tada Ivona nije bila toliko sretna, ali ni tako izgubljena. Goran je gotovo preko noći postao središte njezina života. I sada, dok su umorni i radosni ležali na travi u sjeni starog lovora dolazeći do daha, njezinim su umom po tko zna koji put prolazile iste misli. Nije se više sjećala jutra bez mirisa kave i svježe pripremljenog peciva koji je dopirao iz kuhinje, pomiješan s Goranovim tihim pjevušenjem i tapkanjem bosih stopala na putu do kreveta. Doručak u krevetu! Svakodnevni ritual na koji se bez mnogo muke priviknula, a kojim joj je on iskazivao posebnu nježnost i pažnju. Takvo što nije mogla poželjeti ni u najsmjelijim maštarijama i da joj je netko rekao koliko će joj to značiti, mislila bi da je lud. No, sada je ona gubila zdrav razum, posve opčinjena tim zanosnim i jedinstvenim muškarcem. - Hej, baš sam ogladnio - iz misli je prene njegov glas, a na čelu osjeti nježan dodir mekih usana. - Probudi se, usnula ljepotice! Ivonu, koja je do tad nepomično ležala sklopljenih očiju, zaslijepi blještava zraka sunca što se probijala kroz gusto zelenilo i ona žmirkajući promrmlja: - Svježa kava i peciva! - na zvuk svoga glasa prene se i shvati kako joj se miješaju san i java, pa se glasno nasmije prikrivajući zbunjenost. - Mala, ti si se doista razmazila. Nije dovoljno što me u praskozorje tjeraš iz tople postelje i izvoljevaš doručak u krevetu, nego to sada zahtijevaš i usred bijela dana. A iskreno, nakon tolikog posla neće me zadovoljiti nikakva peciva. Maštam o nečem konkretnom - odgovori Goran, skoči na noge i pruži ruke pomažući joj ustati. - Odlična ideja. Zapali vatru dok se istuširam, a ja ću pripremiti ostalo. Elena je jutros donijela mladi kukuruz, pa ćemo i njega ispeći. Nabrat ću svježeg radiča i matovilca. Bit će to prava gozba. - I zaslužili smo. Dobro smo se naradili, valja to nekako nadoknaditi - doda Goran i krene skupljati suhe grane potrebne za potpalu. Knjigoteka

34


Za objedom su im se pridružili Elena i Marin, ugodno ćaskajući. Marinu su se jako svidjele novine koje će uvesti u "Mirisni vrt" i želio je dati svoj doprinos. Bio je izvrstan vrtlar, a već od mladosti bavio se narodnom medicinom i poznavao je stotine ljekovitih trava primorskog podneblja. Ivona je imala jako dobra iskustva s njegovim čajevima i sada će oboje dobiti priliku za nove eksperimente. - Već neko vrijeme bavim se miješanjem različitih eteričnih ulja i izradom posebnog pripravka za masažu. No, mnogo bolji učinak imala bi mješavina svježe iscijeđenih ulja, a to će nam omogućiti novi uređaji za destilaciju - rekao je Marin. - Da, slažem se. Ulja koja dobavljamo vrhunske su kvalitete, ali iz različitih izvora i njihovo miješanje ne može biti jednako učinkovito poput ulja dobivenih destilacijom domaćih biljaka - složila se Ivona. - Izvorno hrvatsko - prokomentira Goran. - Obožavam taj slogan. Možda zvuči pomalo trivijalno, no u sebi krije formulu dugoročnog uspjeha. Od odlaska u Švedsku maštam o projektu koji će mi otvoriti prostor za povratak u Istru, dovoljno ambicioznom i obećavajućem. Ivonu su njegove riječi ostavile bez daha. Povratak u Istru! Nikada dosad nije bilo govora o tome. Na licu joj se vidjelo iznenađenje. - Što je, srce? Iznenađena si - nastavio je. - Da, nisam ti to spominjao sve dok na vidiku nije bilo realnih mogućnosti. Međutim sada, nakon tjedana provedenih u Hrvatskoj i uspješnih pregovora s mnogim domaćim poduzetnicima, otvaraju mi se novi horizonti. I izazovi značajno joj namigne i pomiluje po ruci. - Paaa... - zbunjeno će Ivona. - Ovo je uistinu dobra vijest - u pomoć joj priskoči Marin. - Svagdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše - Goran će. - Konačno, Hrvatska je na pragu ulaska u Europsku uniju i zasigurno neću biti jedini koji će htjeti poduzeti takav korak. Dok sam bio mlađi, jurio sam za pustolovinama i odlazak na Zapad pružao je nadu u bolju budućnost. Slijedio sam glas razuma, ali sada mije važnije kamo me vuče srce. - Slažem se - potvrdi Marin. - Mnoge stvari s godinama postaju drugačije. I ja sam mladost proveo u tuđini, trbuhom za kruhom. U jednom trenutku to izgubi svaki smisao. Bolji životni standard ne može zamijeniti potrebu duše za onim što joj je drago, što je grije i ispunjava

Knjigoteka

35


ljubavlju. Ništa mi više ne može zamijeniti miris mirte i ružmarina, okus soli nošene jugom i modrinu neba što nestaje na obzoru. - Čuj ga, molim te! - začuđeno će Elena, koja je do tad u tišini pratila njihov razgovor. - Nisam imala pojma kakav se pjesnik u tebi krije. - Ma nije to poezija, to ti je škola života. Tek kad nešto izgubiš, shvatiš koliko ti je do toga stalo - mudro će Marin sliježući ramenima, pa nastavi: - Ipak, bolje ikad nego nikad. - Upravo zato i razmišljam o povratku - Goran će ozbiljnim glasom. - U mojim godinama čovjeku dosadi da je stalno u prolazu i počinje razmišljati o tome da negdje pusti korijene. Nekad mi se činilo da nije važno gdje si, samo ako imaš sve što ti je potrebno. Kuća, auto, položaj... Sada znam da to nije dovoljno. Dom je tamo gdje ti je srce. Izgovorivši, uputi Ivoni prodoran pogled rječitiji od samih riječi. U njemu se dala nazrijeti smjelost, odlučnost i samouvjerenost, ali i neka nejasna ranjivost. Sjena tuge i razočaranja. Odraz skrivene boli. Nepreboljene. Gledajući ga, Ivona se pitala koliko je još iznenađenja očekuje. Koliko neotkrivenih tajni i neizgovorenih istina. Da bi se nekoga doista upoznalo potrebno je mnogo više vremena, znala je. A opet, kad ti je netko blizak, srce vidi ono što je očima nevidljivo. Vara li je srce?! Čak i da je tako, sada je prekasno. Njegov lik utisnuo je neizbrisiv trag u njenoj duši, prožeo je svaku poru njezina bića i nije ostalo prostora za uzmak. Voljela ga je, voljela cijelom sobom. - Moram krenuti - Marin prekine muk. - Obećao sam kćeri presaditi neke biljke i podrezati lovor. Hvala na ugodnu društvu i ukusnom jelu. Vidimo se sutra! Elena je također ustala od stola, pokupila prazno posuđe i povukla se u kuću. Ivona i Goran ostali su sjediti, držeći se za ruke i promatrajući se u tišini. - Oprosti, nisam te htio povrijediti. Ispalo je kao da od tebe krijem svoje planove. Iskreno, i samog sam sebe iznenadio. - Ne duguješ mi nikakva objašnjenje - uznemireno uzvrati Ivona. - Ne radi se o tome što tko kome duguje, već o potrebi da stavimo karte na stol. Moje vrijeme u Švedskoj polako istječe. Posljednja zima bila mi je nepodnošljiva. Ne mogu više živjeti bez sunca i gotovo šest mjeseci Knjigoteka

36


na temperaturi od -20. Već se neko vrijeme bavim mišlju o povratku, no i sama znaš da to nije jednostavno. Polovicu životnog vijeka proveo sam u inozemstvu, stekao određene navike i usvojio drugačiji način življenja. Dok ga je Ivona pažljivo slušala, pokušavao joj je na licu pročitati osjećaje. Kada je lagano kimnula glavom, nastavio je: - Moji me partneri već neko vrijeme nagovaraju na širenje poslovanja tvrtke, pa sam iskoristio priliku da ispitam mogućnosti koje pruža Hrvatska. I sama znaš koliko sam zadovoljan, a to je tek početak. Otvaraju se brojne mogućnosti i uskoro ću morati opet doći, te nastaviti tu gdje sam stao. To odgovara mojim prijašnjim planovima. Međutim, dogodilo se i nešto neplanirano. Ti. Osim poslovnih, sad imam i jake osobne razloge za što skoriji dolazak. Posljednjih se dana sve češće hvatam u mislima o trajnom povratku. Na te riječi, Ivoni se oči napune suzama. Sve strepnje, svi strahovi od budućnosti odjednom se rasprše. Iznenadnom kretnjom približi se Goranu, čvrsto ga zagrli i nasloni glavu na njegove grudi. - Mila, najdraža - tepao joj je na uho, milujući je po glavi. - Plašim se da te ne izgubim. Jednom sam imala mladića koji je živio u drugom gradu i daljina nas je ubrzo razdvojila - drhtavim glasom prošapće Ivona. - Zahvaljujući tome sada si tu samo za mene - vedro će Goran, pokušavajući je nasmijati. Mekim ju pokretom uhvati za bradu i lagano odmakne pa nasloni svoje usne na njezine i strasno je poljubi. Ivoni se zavrti te, dok mu je žudno uzvraćala, osjeti kako joj se vraća vjera i nada u budućnost.

Pisma Goran je otputovao u Švedsku. Ivona ga je odvezla u pulsku zračnu luku, a zatim se s Gogijem vratila na imanje. Oboje su zaključili kako nema smisla mučiti ga iscrpljujućim putovanjem kada se Goran ubrzo morao vratiti, a očito mu je godio život u Istri. U Stockholmu je po cijele dane ostajao sam u stanu, dok je ovdje sve vrijeme bio na svježem zraku i mogao se istrčavati do mile volje. Goran je ostavio i svoj luksuzni automobil, koji je sada stajao parkiran pred ulazom u Mirisni vrt i neprestano podsjećao Ivonu na njegova vlasnika. Bilo je u tome i neke Knjigoteka

37


simbolike. Kaže se - ako te zanima neki muškarac, pogledaj koji automobil vozi i upoznaj njegova psa. Duboko u srcu Ivona je bila spokojna; njezin joj je muškarac i jedno i drugo ostavio na skrbi i time joj još jednom potvrdio svoje povjerenje i privrženost. Gogijeva prisutnost pomagala joj je da se osjeća manje usamljenom, osobito noću kada je ostajala sama u kući. Dopuštala mu je da spava pri dnu njezina kreveta i nerijetko bi uvlačila stopala pod njegovo toplo krzno. Znala je da Gorana to ne bi oduševilo, ali pravdala se potrebom za društvom i sigurnošću. Dolaskom jeseni sunce je skratilo svoju putanju i dani su postajali kraći. Sjene su se izoštrile, a zelenilo poprimilo pastelnije tonove. Nestalo je onog ljetnog žara, kad sve blješti gorućim sjajem i u prirodu se tiho uvlačila sjeta. Posve usklađena s Ivoninim osjećajima. Protekli dani nalikovali su prekrasnom snu, na koji su je podsjećali nasumice ostavljeni predmeti: Goranov ručnik za plažu i gumene japanke, izdubljena i osušena kora lubenice na kojoj su se isticale udubljene oči i široki osmijeh, košara ispunjena orunjenim klipovima mladog kukuruza. I pseći lavež koji ju je u svitanje budio umjesto mirisa kave i svježe ispečenih peciva. Ah, doručak u krevetu, zajedničko tuširanje i dani ispunjeni smijehom... Ljetna romansa neizbježno se pretakala u elegiju jeseni. Srećom, posla je bilo na pretek. Vrt je valjalo pripremiti za dolazak zime i, ma koliko se Marin trudio, nije sam stizao sve obaviti. Iako je većina biljaka bila otporna na hladnoću, neke su tražile dodatnu zaštitu. Palme ne bi preživjele jutarnje mrazeve, što su znali iznenaditi i ove obalne krajeve. A posljednjih godina u opasnosti su se našle i mlade krošnje mandarina, naranči i limuna, koje je snažna bura lomila i trgala iz korijena. Posađene u široke vaze ljeto su provele razbacane po vrtu, a sada su ih uvlačili u zaklon ispred kuće, gdje će biti zaštićene od vjetra i dulje izložene sunčevoj toplini. Najmanju je brigu predstavljalo nisko raslinje, koje je samo trebalo podrezati i dohraniti svježom zemljom i mineralima. Ivona je željela i uvesti promjene u rasporedu vrta s aromatičnim biljkama, ubaciti nekoliko panjeva i neobično oblikovanih kamenih oblutaka, koji će promijeniti ritam i stvoriti dinamičnije ozračje. Dean joj je ljetos poklonio knjigu "Zen i začinsko bilje" te je kanila iskušati zanimljive prijedloge. A večernje sate ispunjavala je sređivanjem svog Knjigoteka

38


herbarija. Naime, cijelo je ljeto sušila različite trave i cvijeće, prešajući ih i pripremajući za slike koje će slagati tijekom dugih zimskih dana. Sušenjem, biljkama je produljivala trajanje i dodavala im dimenziju vječnosti. U blagovaonici iznad stola visjela je slika koju je u mladosti načinila njezina baka i koja još uvijek nije pokazivala znake propadanja. Bila joj je to jedna od najmilijih uspomena. Ipak, najdraži dio večeri počinjao je u 22 sata kada bi sjela za računalo i prikopčala se na Goranovu e-adresu. Vrijeme rezervirano za chat. Bio je to dogovor kojeg su se čvrsto pridržavali i nerijetko bi se njihovi razgovori produljili do kasno u noć. No, nije marila; to ju je održavalo na životu. Mada je ponekad idućeg dana bila neispavana, crpila je energiju iz tih noćnih sati te s više poleta ispunjavala dnevne dužnosti. Pomisao da će s njim podijeliti svoje svakodnevne doživljaje i misli, olakšavala joj je prebroditi umor i teškoće. Od sveg je srca bila zahvalna tvorcima suvremene tehnologije koji su joj omogućili stalnu komunikaciju s voljenom osobom, a nisu vodili u bankrot. Na ovaj ga je način sve bolje upoznavala. Prepričavao joj je događaje iz prošlosti, od najranijeg djetinjstva do odlaska u inozemstvo. Dane provedene u traganju za samim sobom, studentske nepodopštine i potragu za poslom. Tako je doznala da se iza preseljenja u Švedsku krio sukob s ocem, koji je za svog sina ima drugačije planove. Kao uspješni liječnik, želio je da Goran krene njegovim stopama, što on nije mogao ni zamisliti. Bez očeva znanja upisao je kemijski fakultet u Zagrebu i prve dvije godine sam se školovao, radeći noću kao zaštitar i stanujući na crno kod prijatelja u studentskom domu. Na trećoj godini, kao najbolji student generacije, dobio je stipendiju, pa je mogao predahnuti. Otac je s vremenom uvidio svoju pogrešku, no ponosni Goran više nije želio prihvatiti njegovu pomoć. Nakon studija javio se na natječaj poznate švedske kozmetičke tvrtke i dobio posao u Stockholmu. Kao kemijski inženjer radio je samo godinu dana, a potom su ga poslodavci, uočivši njegov prirodni talent za menadžment, poslali na doškolovanje. Kasnije je svojim radom stekao i udio u tvrtki, što ga je dovelo na sam vrh poslovne hijerarhije. Ustrajan borac, zaključi Ivona. Svojim duhom pomalo ju je podsjećao na Deana, koji je na sličan način završio u Švedskoj. Međutim, za razliku od njezina brata, nikad se tamo nije uspio do kraja udomaćiti. Knjigoteka

39


Žudnja za Istrom i njezinom blagom klimom, kao i vezanost za Jadran, s godinama su postajali sve izražajniji. U njihovu dopisivanju moglo se naći bezbroj dojmova skupljenih u tjednima provedenim u Hrvatskoj. Bilo je tu oduševljenja domaćom hranom, sjećanja na skakutanje po stijenama, plamene sutone, miris crvene zemlje i okus soli na usnama. No, iznad svega iznenadio ju je s kolikom je otvorenošću i neposrednošću razotkrivao svoje emocije i ljubav koja je u njemu rasla. Ivona bi ponekad zadrhtala od siline njegovih osjećaja, ni sama ne vjerujući da joj se događa tolika sreća. Ganuta, znala mu je iz reda u red pisati samo dvije riječi - volim te, volim te... Nakon što bi se s mukom odvojila od računala, nerijetko je još satima sjedila na terasi i zurila u daljinu. Smije li si dozvoliti toliki zanos, pitala se. Prave su ljubavi tužne, zazvonile bi joj u ušima riječi poznate pjesme i potakle nemir, neku nejasnu slutnju. Svoje je zebnje povjerila Eleni, no ona joj se samo nasmijala i rekla: - Ma, što ti pada na pamet! I slijep vidi da ste stvoreni jedno za drugo. Na kraju je zaključila kako je postala preosjetljiva, a odvojenost od Gorana učinila ju je pomalo depresivnom i melankoličnom. Sve će to nestati u njegovu zagrljaju, tješila se.

- Ivona! Zove te carinarnica iz Rijeke, stigli su uređaji za destilaciju - uzbuđeno ju je dozivala Elena, prekidajući je u oblikovanju spiralne kamene staze u vrtu s ljekovitim biljem. U širokim hlačama s mnoštvom našivenih džepova ispunjenih raznim vrtlarskim priborom i visokim kožnatim tenisicama prekrivenim blatom, Ivona baci na klupu radničke rukavice i zatrči se prema ulazu u kuću. Ne izuvajući se, sjuri se do telefona u stražnjem dijelu trgovine ostavljajući za sobom tragove zemlje. Gledajući ju, Elena se osmijehne. Posve je podjetinjila, pomisli. Podsjeća na Saru, još samo da se saplete o tepih i ne bi bilo nikakve razlike.

Knjigoteka

40


Nije ni završila misao kad se iza nje začuje glasna lomljava i tiha psovka. U žurbi, Ivona je nogom zahvatila glineni ćup, ispunjen osušenim suncokretima. U dodiru s mramornim pločama raspuknuo se. Kakva šteta! Taj su ćup pronašle u napuštenom mlinu na Raši, a kasnije doznale da potječe iz doba antike kada se koristio za transport maslinova ulja iz Istre u unutrašnjost. Ivoni je mnogo značio i sada je, sjedeći na podu s telefonskom slušalicom u krilu i očiju punih suza, gladila njegove slomljene polovice. Elena joj priđe, pregleda ostatke i odahne. Pažljivim lijepljenjem bit će lako vratiti ćup u prvobitni oblik. Pogladi Ivonu po razbarušenoj kosi, tješeći ju. - Nije strašno. Lako ćemo ga sastaviti. Čudom, nije se raspao u sitnije komadiće i uopće nema krhotina. Ne brini se, nakon što ga zalijepimo, bit će kao nov. - Hvala Bogu! Ne bih si mogla oprostiti da sam ga uništila - reče Ivona, pa blatnim rukavom stane brisati suze, razmazujući zemlju po obrazima. Elena se više nije mogla suzdržati, već se počne tresti od smijeha. Ivona ju je zbunjeno promatrala. - Što je smiješno?! - upita rumena lica. - Ti. Izuj taj užas od tenisica i odšetaj u kupaonicu, pa će ti sve postati jasno. Nakon što se umila i presvukla, Ivona se vratila u trgovinu. Prepričala je Eleni telefonski razgovor i zajedno su zaključile kako će im za prijevoz pristigle opreme trebati kamion i muška radna snaga. - Ne brini se, mogu to organizirati. Brat moje prijateljice privatni je autoprijevoznik, a ima dečke koji mu uskaču po potrebi. Pripremi potrebnu dokumentaciju i vjerujem da ćemo već do kraja tjedna imati sve posloženo u alatnici - sabrano izloži Elena. - Odlično. Mnogo ti hvala - s olakšanjem odvrati Ivona. - U posljednje vrijeme malo sam izgubljena... - Događa se - sa simpatijom će Elena. - Ljubav je čudna biljka. - Najčudnija! Nisam mogla ni zamisliti da ću se toliko zanijeti prizna Ivona. - Više ne prepoznajem sebe. - Kaže se da djeca, umjetnici i zaljubljeni pripadaju u posebnu kategoriju. Ti si najbolji dokaz. Baš sam pomislila kako me u posljednje vrijeme podsjećaš na Saru, kad si srušila vrt - odgovori joj Elena. Knjigoteka

41


- Ah, Sara! Jesam li ti rekla da je ljetos stavila koštice avokada u vazu na balkonu i jutros sam otkrila mladice. Ta mala je pravo čudo. Baš mi nedostaje. Jedva čekam Božić, kada ću je vidjeti. Uto zazvoni telefon. Zvao je Goran provjeravajući ima li vijesti s carine. Pričajući s njim, Ivona se posve isključila i nije ni primijetila kad ju je Elena na odlasku pozdravila. Čula je jedino da Goran za dva tjedna dolazi u Zagreb.

Ritam velegrada Otkad nisam bila u velikom gradu, s radošću je razmišljala Ivona opušteno se šećući zagrebačkim ulicama. Uživala je promatrajući rijeke ljudi što se užurbano slijevaju na Trg bana Jelačića, odakle se poput bujice iznova granaju u različitim smjerovima. Nije joj smetala buka automobila, ni vriska djece, ni škripa kočnica. Dapače! Zvonjava tramvaja budila je u njoj samo ugodne uspomene; sjećanja na dane kad je kao studentica živjela u Dubravi. Jesam li ispunila mladenačka očekivanja, pitala se gledajući skupinu nasmijanih djevojaka koje su joj dolazile u susret. Što bi sada rekla nestašna dvadesetogodišnjakinja koja je najmanje dvaput mjesečno stajala na izlazu iz grada s ruksakom pored sebe i visoko uzdignutom kartonskom oznakom na kojoj je pisalo ZD?! Iako se u Zagrebu izvrsno snašla, ne bi dugo mogla izdržati bez mora i, u nemogućnosti da si priušti autobusnu kartu do kuće, pribjegavala je ovom rizičnijem, ali besplatnom rješenju. Njezina je želja bila toliko jaka da je uklanjala sve nepogodnosti. Svih tih godina uzastopnog stopiranja nije doživjela nijedno loše iskustvo. Naprotiv. Upoznala je mnoge zanimljive ljude i s nekima od njih ostala još godinama u kontaktu. Posebno joj je drag bio šumarski inženjer iz Šibenika, koji je radio u Dugoj Resi i gotovo svakog vikenda putovao kući, gdje su mu s roditeljima živjele mlada suprug i tek rođena kći.. Nakon prvog susreta, kad ju je jednog kišnog dana pokupio na cesti za Zadar, postali su prijatelji i nerijetko joj se javljao, nudeći besplatan prijevoz do mora. Prošlog ljeta posjetio ju je zajedno s obitelji i proveli su nekoliko zanimljivih dana u Mirisnom vrtu, izmjenjujući iskustva. Knjigoteka

42


Osjetivši žeđ, stala se osvrtati u potrazi za praznim stolom obližnjeg kafića. Ugodno se smjestila u sjeni suncobrana, naručila hladno piće i udubila se u pisanje razglednica. Odjednom osjeti nečiju prisutnost. Podigne glavu i uzvikne: - Marko! Nije moguće. Što radiš ovdje? - skoči na noge i zagrli pridošlicu.- Nije prošla ni minuta otkad sam mislila na tebe. - Ne, nemoj mi prodavati te fore. Ja to uvijek kažem kad se nekome nisam javljao dulje vrijeme, pa mije neugodno - odgovori zgodan, visoki muškarac srednjih godina, šarmantno joj se smješkajući. - Ozbiljno ti govorim. Baš sam se prisjećala svojih autostoperskih pustolovina i našeg prvog susreta. - Da, bilo je nečeg sudbinskog u tome. Uvijek sam izbjegavao uzimati autostopere smatrajući ih nekako neozbiljnim i neodgovornim, međutim, kad sam te ugledao onako krhku i promrzlu na kiši, morao sam se zaustaviti - prisjeti se Marko. - Sretna sam zbog toga. Inače bismo oboje bili lišeni divnog prijateljstva - uzvrati Ivona. - Slažem se. Bila bi to prava šteta - potvrdi Marko. - Nego, reci, što te navelo da iz onog svog raja dođeš u ovu košnicu? Posao, shopping...? - Zapravo... - zausti Ivona, ne znajući što bi rekla. Zarumeni se u licu, slegne ramenima i prošapće: - Ljubav! Marko se zbuni. Nije očekivao takav odgovor. Ivonu nikada nije doživljavao kao romantičarku. Imala je originalne zamisli, ali je uvijek bila vrlo realna, sposobna odrediti gdje prestaju snovi i počinje život. - Ljubav - ponovio je. - E, sad stvarno moram sjesti i naručiti piće. A ti mi, ako želiš, ispričaj svoju priču. Ivona se našla u neprilici. S jedne strane, imala je posvemašnje povjerenje u Marka i njegovu diskreciju, a opet, bilo joj je strano pričati o nečemu što ni sama sa sobom nije posve raščistila. No odjednom, kao da je to potajice priželjkivala, iz nje poteku riječi. Sve vrijeme otkad je upoznala Gorana vodila je u sebi neku nejasnu bitku. Plašila se u potpunosti prepustiti novim osjećajima i imala je potrebu poricati što joj se uistinu zbiva. Otvorivši srce pred Markom, shvatila je kako je potajice strepila da nešto ne krene po zlu i oduzme joj sreću.

Knjigoteka

43


- Goran se prekjučer vratio iz Švedske i sada obavlja poslove u Zagrebu, a ja uživam u blagodatima velegrada - zaključila je, nakon što je ukratko prepričala sva ljetna zbivanja. - Iz Zagreba idemo u Split, a planiramo skočiti i do Dubrovnika. To me posebno veseli. Stid me priznati, ali još od maturalca nisam bila južnije od Zadra. A ti, što je novoga kod tebe? - Ovdje sam na simpoziju vezanom za zaštitu okoliša. Otkad radim u Nacionalnom parku Kornati, imam mnogo više posla, ali sam i zadovoljniji. Uvijek sam priželjkivao posao koji će mi omogućiti veći doprinos promidžbi i zaštiti našeg prirodnog bogatstva. Sada sam to konačno ostvario. Ovih dana, u suradnji s inozemnim botaničkim stručnjacima, dovršavamo studiju o rijetkim biljnim vrstama na otocima srednjeg Jadrana. Ukoliko te zanima, mogu ti poslati kopije. - Izvrsno. Znaš kakva sam kad su u pitanju biljke. Nego, kako su tvoje cure? - Odlično. Ana dostiže moju visinu, postaje prava djevojka. Posebno se pravi važna otkad je saznala da će dobiti brata - s ponosom će Marko. - Brata? Pa što ne kažeš! Predivno! - oduševljeno uzvikne Ivona, tapšući Marka po ramenu. - Da, konačno smo odlučili. Znaš i sama koliko smo se namučili dok sam radio u Dugoj Resi, a njih dvije živjele kod mojih. Sada imamo udoban stan, oboje stalno zaposlenje, a Ana postaje sve samostalnija. Svi se radujemo bebcu i već smo ga razmazili. Njih mu dvije neprestano nešto pjevuše i tepaju, jedva čekamo da se rodi. - A kad bi to trebalo biti? - Ovih dana. Nadam se da će pričekati dok se vratim iz Zagreba odgovori Marko. - Svakako mi javi novosti. Mogli bismo svratiti do vas na povratku u Rabac - predloži Ivona. - Nezaobilazno. Moram upoznati Gorana. Čekaj malo, a odakle je Goran? Nešto mi pada na pamet - odjednom će Marko. - Iz Novigrada. - Iz Novigrada? Nije li, slučajno, ovdje studirao kemiju, a otac mu je poznati liječnik koji je radio u Njemačkoj?! - uzbuđeno zapita Marko. - Hoćeš reći da ga poznaješ - bez daha odvrati Ivona. Knjigoteka

44


- Banac. Da, preziva se Banac, zar ne? - prisjeti se Marko. Ivona ostane bez riječi. Samo je nijemo kimala glavom. - Gogi, zvali smo ga Gogi! - oduševljeno će Marko. - Bio je prava faca. Čitav semestar spavao je ispod mog pisaćeg stola. Zatim se preselio u susjednu sobu. I tako je živio dvije godine, dok nije dobio stipendiju i vlastiti smještaj u domu. - Bože, kako je svijet malen! Nikad mi ne bi palo na pamet da se poznajete, premda, ako bolje razmislim, ima logike. Studirali ste u isto vrijeme, mada je Goran nešto mlađi. - Da, ja sam bio apsolvent, a on brucoš. Međutim, uvijek je bio mnogo zreliji od svojih vršnjaka pa se družio s nama starijima. - I sada je takav. Ponekad mi se čini da je dvostruko stariji od mene, a opet, ponekad je poput dječarca - s ljubavlju reče Ivona i tiho se zacereka. - Otkrit ću ti tajnu! Goran ima prekrasnog bobtaila koji nas čeka u hotelu. Zamisli koje mu je ime dao. Gogi! Oboje se grohotom nasmiju. PrimirivŠi se, Ivona ga upita: - Koliko ostaješ u Zagrebu? Goran će te svakako htjeti vidjeti. - Najbolje je da se čujemo večeras. Sutra imam poslovnu večeru, ali prekosutra sam slobodan. - Izvrsno! Jedva čekam da mu sve ispričam - vedro će Ivona i baci pogled na sat. -A sad moram požuriti. Planiram prije objeda svratiti u knjižaru pogledati ima li štogod novo. - I ja bih morao krenuti. Čujemo se! Rastavši se od Marka, Ivona je cijeli sljedeći sat provela među knjigama, otkrivši nekoliko novih izdanja o aromaterapiji, a najviše se obradovala knjizi poznatog francuskog stručnjaka "Moj prvi parfem". Prava stvar u pravo vrijeme, pomislila je. Izabrala je i dvije knjige za Saru, koje će joj poslati po Goranu. Baš kad se ponovno našla na ulici, zazvoni joj mobitel. Goran joj je javljao da će se zadržati duže nego je planirao, što joj je savršeno odgovaralo. Nije bila nimalo gladna, a tek je počela uživati u kupovanju. Laganim korakom krenula je dalje, zastajući pred svakim izlogom i pomno proučavajući modne novitete. U jednom trenutku uhvati svoj odraz u staklu.

Knjigoteka

45


Kao da je pred njom stajala neka druga osoba, posve različita od jednostavne djevojke iz zaleđa Istre. Elegantno odjevena, kose slobodno puštene niz ramena, diskretno, ali savršeno našminkana. Zračila je gracioznom ženstvenošću, svježinom i zdravim izgledom od mnogo vremena provedenog na svježem zraku. Pokreti su joj bili gipki i lagani, odajući izvrsnu kondiciju i snagu. Hodala je već satima, ne osjećajući ni trunčicu umora. Kao da ju je nosila neka unutarnja sila, polet kojeg kod kuće i nije bila svjesna. Voljela je život u prirodi, ali ponekad joj je trebala promjena. Iako rijetko, znala se zaželjeti ritma velegrada i jednakim žarom s kojim je upijala mir i sklad istarskog krajolika, sada je tumarala gradskim ulicama, uživajući u različitom doživljaju i dojmovima. A kad se našla u prostorima Importanne Gallerije, njezinom zadovoljstvu nije bilo kraja. Tek je sada postala svjesna kolike joj sitnice nedostaju i kako su neke stvari koje posjeduje u međuvremenu postale staromodne. U posljednje vrijeme moda se brzo mijenjala. Novi modeli daleko su više odgovarali njezinu ukusu. Sportska elegancije, baš ono što je trebala. Bez previše razmišljanja odlučila se za strukiranu jaknu boje pijeska i suknju do koljena te nekoliko pamučnih majica, a zatim se posvetila traženju odgovarajućeg balonera. Ubrzo je pronašla upravo onakav kakav je željela, pa su na red došle torbica i cipele. Nakon kratkog kolebanja odlučila se za skupu, ali prekrasnu tamnosmeđu torbu, veću nego je ikad dosad imala. Uvijek su je privlačili takvi vrećasti modeli, s puno dodatnih džepova, pomalo nalik ruksaku, ali daleko elegantniji. Naprosto nije mogla odoljeti. A sad još da pronađem odgovarajuće čizme i bježim odavde, pomislila je. Nije ni završila misao kad joj pogled zapne na paru crnih lakiranih cipela ravnih potplata, s metalnom kopčom po sredini. Ivona, trebaš čizme, a ne cipele, opomene samu sebe. Da, ali tako su slatke! i već se našla u trgovini, objašnjavajući prodavačici što ju zanima. A kad ih je obula, nije bilo dvoumljenja. Dok je čekala da ih spakiraju, lutala je pogledom po policama i oči joj se zaustave na smeđim čizmama s remenčićima. - Uh, kako su dobre - reče naglas i ugrize se za usnu. - Želite li još nešto? - ljubazno ju upita prodavačica.

Knjigoteka

46


- Nnne... zapravo, da. One čizme! - i pokaže model koji joj je privukao pozornost. - Svakako ih morate probati. Tek smo ih dobili, hit model ove sezone. Do kraja tjedna nudimo ih po promotivnoj cijeni, koja će se kasnije udvostručiti - uvjeravala ju je prodavačica. - Pa, nisu ni sada baš jeftine, ali doista su prave - odgovori Ivona. Kad ih je probala, shvati da prodavačica nije pretjerala. Vrijedile su dvostruko više. - Uzimam! Izlazeći iz trgovine sama je sebi bila smiješna. Obje ruke bile su joj prepune vrećica; izgledala je poput prave šopingholičarke. Nije me briga, promrmljala je. Ovakve prilike za mene su rijetkost. Toliko prekrasnih butika. Na kraju je kupila predivan šal od kašmira za Elenu, u toplim jesenjim tonovima. Pažnju joj je privukao još jedan uzorak, sličan, ali snažnijih boja. Savršeno bi joj odgovarao uz novi baloner, ali je ipak odustala, ne želeći pretjerati. Pronašla je još neke sitnice za prijateljice iz Zadra, a roditeljima će nešto potražiti u Splitu ili Dubrovniku. Najteže je bilo odlučiti što darovati Goranu. Nakon duljeg premišljanja izabrala je jednostavnu modernu lisnicu mornarskog dizajna jer je primijetila da mu je stara već gotovo uništena. Nadala se da će mu se svidjeti. Primijetila je kako voli ležerne, ne pretjerano upadljive modele odjeće i obuće, ali po nečemu originalne. Upravo je taj kriterij koristila pri biranju ovog poklona. Kada mu ga je nekoliko sati kasnije pokazala, po sjaju u njegovim očima znala je kako nije pogriješila. - Hvala, baš ti hvala - radosno je rekao. - Pun pogodak. Baš sam namjeravao zamijeniti staru lisnicu, ali nikako odvojiti vrijeme za kupnju. Ipak, u svoj današnjoj ludnici, pronašao sam nešto za tebe - on otvori aktovku i pruži joj meki šareni smotuljak. Ivona ga pažljivo odmota i zastane u nevjerici. Šal! Upravo onaj od kojeg je odustala. - Kako si znao? - zbunjeno promuca pa ga omota oko vrata, uživajući u nježnom dodiru mekane vune. - Što želiš reći? Sviđa ti se? - Pričekaj! Nešto ću ti pokazati - uzvrati Ivona i izvadi Elenin poklon. - Namijenila sam ga Eleni, a meni se svidio upravo taj koji si mi

Knjigoteka

47


darovao. Budući da sam već toliko toga kupila, na kraju sam odustala. Ne mogu vjerovati... - Iskreno, nisam imao vremena obići trgovine i dok sam razgovarao s vlasnikom parfumerije, privukle su me boje i uzorak šala u izlogu. Učinilo mi se da će ti pristajati - skromno će Goran, sretan zbog ispravnog izbora. - A sada mi pokaži što si sve kupila! Sat vremena kasnije izašli su na zasluženi objed i u mirnom ozračju ugodnog restorana prepričavali jedno drugome dnevne doživljaje. Goran se oduševio Ivoninim susretom s Markom i to je u njemu probudilo brojne uspomene. Prisjećajući se, pripovijedao joj je zanimljive doživljaje iz studentskog razdoblja u Zagrebu, a ona ga je u zanosu slušala. Svaka minuta provedena u njegovu društvu bila je čudesna i dragocjena. Po tko zna koji put pitala se čime zaslužuje toliku sreću.

Neprospavane noći Nakon Zagreba otputovali su u Split, gdje ih je dočekalo prekrasno vrijeme. More je još bilo toplo i dok je Goran vodio poslovne razgovore, Ivona se izležavala na suncu, skupljajući zalihe topline za zimu. Iako je živjela u priobalju i kupala se već od sredine svibnja, nikad joj nije bilo dovoljno sunčeve energije ni plivanja u moru. Baš sam prava Riba, zaključila je. Mogla je nevjerojatno dugo ostati u vodi i imala je odličnu plivačku kondiciju, uživajući u svim stilovima. Ronjenje joj je bila posebna strast, no ovaj put nije sa sobom ponijela opremu, pa se morala zadovoljiti samo dugotrajnim isplivavanjem. Goran, nažalost, nije pronašao slobodnog vremena da joj se pridruži, ali je to u cijelosti nadoknadio kad su se nakon obavljenih poslova nekoliko dana skrasili u Cavtatu i posvetiti jedno drugome. - Ovo je zasluženi odmor - mrmljao je Goran ispružen na plastičnoj ležaljci hotelske plaže. - Osjećam se kao pravi gastarbajter, koji se poslije teškog rada spustio sa sjevera u zavičaj. Još mi nedostaje krigla hladnog piva... - Imam bolju ideju - Ivona će, ustajući s ležaljke i pružajući mu ruku da joj se pridruži. - Umjesto pivom, zadovoljit ćemo se osvježenjem u morskoj pjeni. Knjigoteka

48


Držeći se za ruke krenuli su prema toboganu ijedno za drugim popeli se na najvišu razinu, te u vrtoglavom spustu pljusnuli u more. Njihova preplanula tijela urone ispod površine i oni se, roneći, približe jedno drugome ljubeći se i milujući. Ostavši bez daha naglo izrone čvrsto pripijeni jedno uz drugo, nastavljajući ljubavnu igru plutajući na valovima. Obuzeti zanosom nježno su se dodirivali, a morska svježina samo je pojačavala intenzitet doživljaja. - Nastavimo li tako, morat ćemo pobjeći s plaže - uzbuđeno će Goran - ili ću te napastovati na javnom mjestu. - Pokušaj, možda nitko ništa i ne primijeti - izazove ga Ivona. - Ovi starčići ionako ne vide dalje od nosa. - Varaš se, draga. Ispale su im oči dok si prolazila pokraj njih odvrati Goran, obujmivši joj struk i milujući ju niz bokove. - Mmm... - mrmljala je od ugode, obmotavši svoje duge noge oko njegovih bedara. - Mala, ne šali se! Doista ću prolupati. - Dobro, dobro - pomirljivo će Ivona, pa se naglo odvoji od njega i žustro zamahne rukama, uzvikujući: - Tko prvi do obale, ima pravo na jednu želju! Sad! Goran prihvati izazov i punom snagom zapliva prema plaži. Iako je Ivona bila odlična plivačica, njegovi su zamasi bili čvršći i već na pola puta pretekao ju je cijelom dužinom tijela. Vidjevši da gubi utrku, ona mu se u posljednji tren zakvači za stopala, usporavajući ga. Hineći otpor, Goran se još neko vrijeme koprcao, a zatim žustro promijeni smjer i nađe se pored nje, nasloni joj se na ramena i gurne ispod površine. Potom snažno zapliva prema obali, sjedne na stijene i pričeka je. - Dođi, dođi - zadirkivao ju je. A kad je sjela do njega, prodorno je pogleda svojim modrim očima i šapne: - Imam samo jednu želju... Brzo se osuši i trk u sobu! Tih su dana vodili ljubav kao nikada do tada. Nestalo je onog početnog ushita i neobuzdane strasti, a zamijenila ga je slatkoća i dubina doživljaja. Dodirivali su se nježno i meko, gotovo lijeno. Njegove ruke sporo su putovale njezinim tijelom, svirajući na njemu kao na dragom instrumentu. Uzvraćala mu je punoćom, sitnim kretnjama i uzdasima odajući najveće zadovoljstvo. Nije to bila samo igra tijela, već zanosan

Knjigoteka

49


ples ljubavnika koji su se svjesno i odlučno predavali jedno drugome u potpunosti. A kad bi izišli iz intimnog okrilja hotelske sobe, ljubavna se igra nastavljala nijemim govorom poznatim samo zaljubljenima; užarenim pogledima, skrivenim dodirima, lepršavim poljupcima. Jutarnje šetnje uz more, uspinjanje stubama do mauzoleja obitelji Račić - velebnog djela Ivana Meštrovića, obilazak Bukovčeve galerije, posjet Dubrovniku, vožnja brodicom do Lokruma, pogled s Lovrijenca i ponoćna šetnja Stradunom; sve su to bili tonovi iste melodije, nježne balade tek procvjetale ljubavi. Ivona je zračila srećom. Nikad nije bila ljepša ni ženstvenija. Ljubav joj je izoštrila nježne crte lica i sada se još izražajnije isticao njihov sklad, a oči kao da je prekrivala paučinasta koprena, skrivajući neku tajanstvenu dubinu. Držanje joj je postalo gipkije, ističući još više vitke linije tijela i naglašavajući urođenu gracioznost. Goran, opijen vlastitim zanosom, nije je se mogao zasititi. Nažalost, svaki san ima svoj kraj. Stigao je i dan povratka u zbilju. Napuštajući Cavtat oboje su šutjeli. Mučili su ih isti strahovi i strepnje. Kako će nastaviti živjeti odvojeni jedno od drugoga?! Provodeći vrijeme zajedno, toliko su se zbližili da im se činilo kako nikada nisu ni bili razdvojeni. No, zasad nisu nalazili nijedno zadovoljavajuće rješenje. Gorana je čekao posao u Stockholmu, a Ivona je morala nastaviti rad u Mirisnom vrtu. Dogovorili su se da će ona početkom studenog doći u Švedsku i ostati do kraja Sarinih praznika, a do tada morat će se zadovoljiti telefoniranjem i elektroničkom poštom.

Ovaj put Goran je odvezao svoj automobil, a poveo je i Gogija te za sobom ostavio bolnu prazninu. Ivona je prvih nekoliko dana bila kao paralizirana. Satima bi sjedila na klupi pred kućom i zurila u daljinu. Kroz um su joj neprestance prolazile slike i sjećanja na dane provedene u njegovu društvu. Ni briga o biljkama, ni rad u trgovini, ni nedovršene slike od suhog cvijeća nisu mogle u njoj pokrenuti pozitivnu energiju. Što god bi Knjigoteka

50


započela, začas bi postalo dosadno. Kao u bunilu tumarala je vrtom gubeći vrijeme, nestrpljivo iščekujući kraj dana kada će se čuti s Goranom. On se spremao na put u Sydney gdje bi, ako se pokaže potreba, mogao ostati i dulje od mjesec dana. Švedska je kozmetika doživljavala procvat u Australiji i želio je svoje poslovno iskustvo iskoristiti za što brži proboj na tom primamljivom tržištu. Zazirući od tolike udaljenosti, Ivona je postala još razdražljivija. Elena i Marin u početku su ju pokušavali razvedriti, no na kraju su odustali i bez prigovora preuzeli na sebe dio njezina posla, nadajući se da će s vremenom spontano izići iz letargije. Takvo bi stanje potrajalo još tko zna koliko dugo da se nije pojavio Adam, stručnjak za proizvodnju eteričnih ulja. Goran ga je iz Švedske poslao da montira i pokrene mali pogon za destilaciju, koji je zapakiran čekao u Ivoninoj alatnici. - Kako je ovdje lijepo. Kao u bajci - oduševio se Adam dok ga je Ivona vodila u obilazak vrta. -I sve si to sama ostvarila? - Ne baš. Imam odlične pomoćnike. Marin je stručnjak u vrtlarstvu, a Elena je nezamjenjiva u svim ostalim poslovima - odgovorila je Ivona, kojoj je ovaj postariji muškarac odmah postao drag i simpatičan, podsjećajući ju na oca. - Ali ti si pokrenula projekt, zar ne? - Da. Još dok sam studirala, maštala sam o životu u Istri, a kad mi se ukazala prilika da kupim ovo napušteno imanje, nisam mogla odoljeti. Bilo je to prije gotovo četiri godine, kada još nije postojala tolika potražnja, pa su cijene bile daleko niže. Danas bi mi takav potez zasigurno bio nedostižan - objasni Ivana, pa nastavi: - Istra svakim danom postaje sve popularnija na europskom tržištu nekretnina. Britanci masovno kupuju imanja nalik ovome i stare istarske kuće pretvaraju u raskošne vile s bazenom. - Razumljivo - reče Adam. - Svatko tko živi u hladnim predjelima, žudi za suncem i blagom mediteranskom klimom. Nakon što su osvojili obale Španjolske i južne Francuske, europski će bogataši sve više otkrivati ljepotu vaše zemlje. Nadam se da će ovdašnje vlasti poduzeti mjere za zaštitu prirode i spriječiti "suvremene kolonizatore" da unište toliku ljepotu.

Knjigoteka

51


- I ja se nadam. Ovo je moj skroman doprinos očuvanju prirodne baštine istarskog kraja. Zamišljen je kao kutak u kome će putnici i turisti moći osjetiti sklad i snagu netaknutog, prirodnog krajolika. Mirisi, boje, arome zadovoljit će svačija osjetila i obogatiti ljude novim iskustvom. - Slažem se. Tek nekoliko trenutaka provedenih u ovoj prirodnoj oazi, ispunilo me dubokim mirom i unutarnjim zadovoljstvom. Sada shvaćam zašto je Goran tako oduševljen - potvrdi Adam. Pričajući s Adamom, Ivona se poslije duljeg vremena malo opustila. U nju je konačno ušao dašak optimizma. Sljedećih dana predano se posvetila proučavanju novih uređaja i radu s destilatorom, polako gradeći planove za budućnost. Još nije namjeravala započeti s proizvodnjom eteričnih ulja jer nije imala dovoljno potrebnih sirovina, ali se svakako željela pozabaviti istraživanjem originalne kombinacije mirisa. - Voljela bih stvoriti svoj parfem - povjerila se Adamu. - Već sam ranije pomalo eksperimentirala, ali sada će to biti daleko lakše. - Da, i te kako će ti koristiti ova tehnologija. Pokazat ću ti prečice kojima ćeš brže i jednostavnije doći do željenih rezultata. - Hvala. Bez tvoje pomoći mnogo bih sporije i teže svladala rad na tim uređajima - zahvalno će Ivona. - Zato me Goran i poslao. Rekao bih da mu je jako stalo do tvog projekta. - Istina. Želi. da budemo pilot-program, neka vrsta uzorka koji će motivirati domaće zemljoposjednike da na svojim imanjima započnu sa sličnim pogonima - izložila je Ivona. - Bilo bi to stvarno lijepo. Teško je ljudima objasniti o čemu se radi, ukoliko nemaju prilike sami se uvjeriti na ovakvom mjesta. A koliko sam vidio, Istra posjeduje izvrsne mogućnosti; pogodnu klimu i neiscrpljenu zemlju. Pred vama je vrlo svijetla budućnost - složi se Adam. - Goran je naumio ovdje stvoriti jadransku Provansu - doda Ivona. - Ima zaista smjele zamisli. - Koliko ga poznajem, što zamisli, to će i ostvariti. Neki smatraju da je preambiciozan, međutim, ne bih se složio. Sjećam ga se kad je tek došao u Švedsku. Munjevitom brzinom grabio je k uspjehu, no nikada nije ležao na lovorikama. Svi njegovi koraci počivali su na dobro ispitanom i čvrsto postavljenom temelju. Nema u tome nimalo Knjigoteka

52


improvizacije. Jednostavno, posjeduje urođeni smisao za biznis zapričao se Adam. - Imaš sreće što ćeš s njim surađivati. A mogu ti reći da je i jako dobar čovjek. Ivoni su godile njegove riječi. Željela ga je još toliko toga pitati, ali bilo joj je neugodno. Rumena u licu, samo je pažljivo slušala. Nakon kratke stanke, duboko uzdahnuvši, Adam je nastavio: - Uistinu, vrlo je pošten. Šteta što je naletio na onu groznu ženu. Nije Uma za njega! Ivona naglo problijedi. Zamračilo joj se pred očima i jedva se održala na nogama. O čemu ovaj čovjek priča?! Kakva žena, koja Uma... I dok je, petljajući po nekom uređaju, Adam nastavio govoriti, Ivona se tiho ispričala pa teturajući izišla u vrt. Sjela je na klupu dok su joj se suze neprimjetno slijevale niz obraze. U takvom ju je stanju zatekla Elena i, ne znajući što se zbiva, odvela je u stan. I dalje u šoku, Ivona se kretala poput krpene lutke, prazna pogleda I posve nijema. U ušima su joj samo brujale riječi - Nije Uma za njega. Nakon što je popila čašu vode i polako se osvijestila, tiho je progovorila: - Dobro sam, ne brini se. Samo mi je odjednom pozlilo. No, već mi je bolje. Elena ju je zabrinuto promatrala, nimalo uvjerena. Od Goranova odlaska jako se brinula za prijateljicu. Na licu joj se vidjela neispavanost, a počela je gubiti i na težini. Adamov dolazak malo ju je prenuo, a sad se iznova slomila. - Dođi, ispruži se - rekla je Elena - namještajući jastuke na trosjedu. - Sigurno si gladna. Donijet ću ti nešto za jelo. - Ne, ne mogu jesti. Bit će mi dobro... Tek trenutna slabost. Noćas sam slabo spavala - s mukom uzvrati Ivona. - Molim te, idi. Ostavi me samu. I reci Adamu da uzme slobodno poslijepodne jer sam previše umorna. Sutra ćemo nastaviti. Iako u nedoumici, Elena izađe iz sobe. Ostavši sama, Ivona je bolno zaridala. Nije mogla vjerovati u ono što je upravo čula. Goran j e oženjen... Nemoguće! Knjigoteka

53


Ni jednog trenutka nije na to pomišljala. Bože, što me to zadesilo, jecala je. Sjedila je zgrčena na trosjedu i povremeno bi joj tijelom prošao snažan drhtaj, dok ju na kraju od iscrpljenosti nije svladao san. Već je odavno pao mrak kad je iz bunila prene zvonjava telefona. Isprva nije shvaćala o čemu se radi, a potom, kao kroz neki filtar, do nje dopre sjećanje. Goran! Naglo skoči s ležaja i ukopa se na mjestu. Ne, gotovo je! Ne želim znati za njega. Ode do telefona i utiša ga. Kroz nekoliko trenutaka na mobitel stigne poruka. Ugledavši njegovo ime, izbriše je bez čitanja. Probdjela je cijelu noć. Ujutro je na računalu dočeka njegova poruka; javljao je da ju je zvao, ali nije bila kod kuće. Brinuo se je li sve u redu i obavještavao kako za nekoliko sati putuje u Australiju pa će, kad se smjesti, odande ponovno nazvati. Vodi li i Umu sa sobom, ogorčeno se pitala. Što bi ona rekla kad bi saznala za našu ljetnu pustolovinu?! I što je mislio najavljujući moguće preseljenje u Istru. Da će dovesti suprugu, a Ivona će mu služiti kao slatka pratilja. Nevjerojatno! Nije mogla prihvatiti da je tako naivno nasjela na njegove trikove. Zar se toliko zanijela?! Ako sam se nečeg grozila, bila je to veza s oženjenim muškarcem, ogorčeno je razmišljala. I upravo mi se to dogodilo. Sjeti se nemira i strepnji koje su je bezrazložno spopadale, pitajući se nije li u pitanju bila ženska intuicija. Iako je sve djelovalo savršeno, na kraju su se ipak ispunile njezine loše slutnje. Život nije bajka, zaključila je s gorčinom. U jednom je trenutku poželjela nazvati brata i provjeriti je li sve to istina, ali joj ponos nije dopuštao toliko poniženje. Gorana više nikada nije željela ni čuti ni vidjeti. Nezamisliva joj je bila tolika dvoličnost i prijetvornost. Poigrao se s njom i njezinim osjećajima bez trunčice savjesti, glumeći veliku strast i zaljubljenost. Nakon proplakane noći, sa suzama, kao da je iz nje istekao i sav početni jad. No, ostale su srdžba i povrijeđenost. Ipak, budila se neka nova odlučnost; prkos koji ju je tjerao dalje, ne dopuštajući joj da izgubi samopoštovanje. Iz misli je prene kucanje. U stan uđe Elena i s vrata zabrinuto upita: - Kako ti je danas? Jesi li se naspavala?

Knjigoteka

54


- Bolje sam - promuca Ivona, ne djelujući ni malo uvjerljivo. Na licu su se isticali duboki podočnjaci, a oči su joj bile crvene od suza. - Samo da popijem kavu i silazim. - Zvala sam te kasno sinoć, ali se nisi javljala, pa sam pretpostavljala da spavaš. Ne moraš se žuriti, dogovorila sam se s Adamom da dođe tek oko podneva. Jučer je sve završio, želi ti samo pokazati još nekoliko detalja jer ujutro putuje - obavijesti ju Elena, podozrivo je promatrajući. - Ah, Adam! Posve sam zaboravila na njega - smeteno će Ivona te s hinjenim poletom nastavi: - Mnogo ti hvala. I ne brini se, bit će sa mnom sve u redu.

Pod cvjetnim baldahinom Goran je u Australiji ostao duže negoli je planirao. U međuvremenu poslao je Ivoni nebrojene poruke i pokušavao je dobiti telefonom, ali bez uspjeha. Da je mogao, istog bi trena odletio u Hrvatsku, no za to nije bilo nikakve mogućnosti. Posao se zahuktao i mimo volje morao se strpjeti. Od Deana je doznao da je s njom sve u redu, ali on se u njihov odnos nije želio miješati. Rekao mu je samo da je navijestila da za božične blagdane neće dolaziti u Stockholm zbog poslovnih obveza. Ni Elena mu nije previše pomogla. Jednom se, slučajno, javila na telefon i samo je neodređeno odgovarala na njegova pitanja. Kad ju je upitao zna li zašto ga Ivona izbjegava, jasno mu je dala do znanja da će to morati od nje saznati. Na kraju je odustao, odlučivši pričekati povratak u Europu. Za to vrijeme Ivona je prolazila najteže razdoblje svog života. Bol i razočaranje posve su je promijenili. Nestalo je one živahne i energične djevojke koja se s poletom posvećivala poslu, radujući se i vjerujući životu. Uvukla se u sebe i samo je rutinski, bez imalo volje, obavljala dnevne dužnosti. Vidno je smršavjela, a posljednjih su je dana mučile probavne smetnje. Kad je, konačno, na Elenino navaljivanje posjetila liječnika doživjela je novi šok. Saznala je da je trudna i to ju je bacilo u još dublji očaj. Odgojena u vjeri, nije mogla prihvatiti pobačaj, a pomisao da će roditi Goranovo dijete bila joj je neprihvatljiva. Otkad je doznala da je oženjen, patila je u Knjigoteka

55


tišini i ni s kim nije dijelila svoj jad. No, sad je teret postao neizdrživ i vrativši se kući, posve se slomila. Čim ju je ugledala, Elena je znala da se nešto strašno dogodilo pa joj, strepeći od ozbiljne bolesti, u strahu pritrči i snažno ju zagrli. Ivona glasno zajeca, a brana bolne šutnje naglo se sruši. Sva tjeskoba, očaj i beznađe poput podivljale bujice grunu iz nje i gotovo u jednom dahu ona ispriča tragediju koja ju je zadesila. - I što sada? - drhtavim glasom završi Ivona svoju ispovijest. Elena je ostala zatečena. Znala je da se između nje i Gorana nešto ozbiljno dogodilo, ali istinu nije mogla ni naslutiti. - Jesi li sigurna da je još oženjen? Možda se razvodi... - glasno je razmišljala. - Nema sumnje. Adam ga poznaje otkad je u Švedskoj. Da ne živi s Umom, ne bi s takvom sigurnošću o njoj govorio - slomljeno odgovori Ivona. - Zašto ne pitaš Deana? On će sigurno znati. - Sramim se... Spetljala se s oženjenim tipom. Užas! - Ivona se zgražala sama nad sobom. - Čekaj, nije li Dean znao za vašu vezu? Ne bi li te opomenuo?! uzbuđeno upita Elena. - Moj brat! Nikada! Za njega je privatnost zakon. Veći je Šveđanin od svih Šveđana. - A Goran? Možda mu ipak trebaš dati priliku. - Ne, ne želim znati za njega - odlučno odvrati Ivona.- Posebno sada. Ako sam se od nečega gnušala, to su žene koje trudnoću koriste da pridobiju i zadrže muškarca. - Ipak, jednom će doznati. Na koncu, on je otac... - Kao da nije - bijesno će Ivona. - Lažljivac, varalica! Još su satima sjedile pred kućom i razgovarale. Ivona se prvi put poslije dužeg vremena osjećala bolje. Povjerivši se prijateljici, kao da je samoj sebi razbistrila um. Odjednom je znala što joj je činiti. Zadržat će dijete i pokloniti mu svu svoju ljubav i pažnju. Kada se već pojavilo, prihvatit će ga kao dar sudbine, koji će dati nov smisao njezinu životu. Ohrabrena snagom vlastite odluke, bila je spremna uhvatiti se u koštac sa svim što je čeka na tom putu.

Knjigoteka

56


Čim se vratio iz Sydneya, Goran je odletio u Istru. U Mirisnom vrtu zatekao je samo Elenu, koja ga je dočekala vrlo suzdržano. Molio ju je da mu razjasni Ivonino ponašanje, ali nije uspio ništa saznati. Ni gdje je, ni zašto se povukla. Očajan, nazvao je njezine roditelje. Javila mu se automatska sekretarica s obavijesti da su na putu. Ne znajući što učiniti, obratio se Deanu. - Ivona je zrela žena i ako te ima razloga izbjegavati, ne bih se htio miješati - razložno je rekao Dean.. - Ti si mi prijatelj, a ona mije sestra. Ne želim biti između vas. Poslije mnogo uzaludnih pokušaja da dozna gdje je, Goran je bio prisiljen priznati poraz. Očito je nestala jer je očekivala moj dolazak, razmišljao je. No, jednom će se vratiti kući. Iako se sada morao povući, odlučio je ustrajati dok ne sazna istinu. Istovremeno, Ivona je bila kod Elenine bake u Mošćenicama. Svakodnevno se čula s Elenom i doznala je za njegov dolazak. Odlučila je ne vraćati se dok ne bude sigurna da je odustao, nadajući se da će to biti uskoro. Pitala se što ga tjera da ju traži i odakle mu hrabrosti da se suoči s njom. Zar mu nije jasno da ga više ne želi?! Nek' se vrati svojoj dragoj ženi! I doista, Goran se vratio u Stockholm. No, ono što Ivona nije znala, bila je činjenica da ga je Uma prije godinu dana zauvijek napustila. Zbilo se to nakon žestoke svađe, kada je otkrio da koristi sredstva protiv začeća. Priznala mu je da ne može zamisliti da rodi dijete jer bi joj to uništilo karijeru top-modela. Jasno mu pokazavši da joj je više stalo do tjelesnog izgleda i posla nego do obitelji, demonstrativno je spakirala stvari i odselila se. Međutim, ta je činjenica bila poznata tek najbliskijim Goranovim prijateljima. Samozatajan i suzdržan kad je u pitanju osobni život, nikome nije pričao o svom bolnom iskustvu. Povrijeđen i razočaran mislio je da više neće biti sposoban za vezu. No, kad je upoznao Ivonu, sve se promijenilo. S koliko se ljubavi i pažnje brinula o Sari, Goran se neprestano prisjećao. Knjigoteka

57


Promatrajući ju kako se s djevojčicom igra i ophodi, shvatio je da želi takvu majku za svoju djecu. Ipak, rana koju mu je zadala Uma bila je još živa, hraneći strah od nove ozljede. Što ako i Ivona želi sačuvati svoju slobodu; ako joj posao i karijera budu važniji od obitelji, strepio je. Nije bio u stanju podnijeti još jedan udarac i zato je odgađao otvaranje te teme. Zapravo, izbjegavao je svaki razgovor o svojoj bivšoj supruzi. A sada se sve zakompliciralo. Ivona je bez objašnjenja pobjegla i postala nedostupna. Pored najbolje volje, nikako nije uspijevao dokučiti njezine razloge. I tko zna do kad bi to trajalo da mu život nije odlučio pomoći. Jedne sumorne subotnje večeri, slomljen nedoumicom i dvojbama, odlučio je izići u restoran na večeru. I baš kad se smjestio za stol u kutu, do njega dopre topao ženski glas. - Dobra večer! Kako ste gospodine Banac? Podigavši pogled, prepozna Adamovu suprugu. Bila je tu s prijateljicom, krateći subotnje sate dok joj je suprug na putu. Izmijenili su nekoliko riječi i ona na odlasku reče: - Lijepo se provedite i pozdravite Umu! Goran ostane zatečen. Umu?! Zar nije Adamu rekao da se razveo? Protrne od nagle spoznaje, što ako je on za boravka u Rapcu Ivoni spominjao njegovu bivšu suprugu. Od pomisli do kakvog ju je to zaključka moglo dovesti, postane mu zlo. Najradije bi odmah ustao od stola i pojurio u zračnu luku. No, što bi time postigao?! Glavom su mu prolazile uzburkane misli. Vrativši se kući, nije mogao zaspati, a čim je svanulo, krenuo je u akciju.

Ivonu je probudio snažan fijuk vjetra. Kroz pukotine između prozora dopirao je studeni zrak, hladeći i onako prohladnu sobu. Ona povuče vuneni prekrivač preko glave i pokuša iznova usnuti. Vrijeme je da se vratim kući, odluči. Ovaj kućerak nije pogodan za zimu. Grijala se samo jedna prostorija i kad bi zahladilo, Elenina je baka u njoj spavala. Namještajući se u ugodniji položaj, prođe rukom po trbuhu. Sada se već moglo osjetiti blago ispupčenje. Kroz glavu joj prođu stihovi Knjigoteka

58


poznate pjesme - novi život se rađa. Da, novi život, koji će donijeti brojne promjene. No, prestala je zazirati i strepiti od budućnosti. Odluka da zadrži dijete dala joj je svu potrebnu snagu i bila je spremna prihvatiti nove okolnosti. Konačno, imala je predivan dom i iskrene prijatelje koji će joj pomoći dok se ne snađe u novoj ulozi. Brinući se o Sari, stekla je dragocjeno iskustvo i duboko u srcu radovala se skorom izazovu. Odlučno je za sobom kanila ostaviti prošlost. Sve se rjeđe prisjećala Gorana i bolne rane koju joj je zadao. Bilo je to zatvoreno poglavlje života na koje se više nije željela vraćati. Meškoljeći se po krevetu, primijeti kako je vjetar ojačao. Do nje dopre glasna buka, kao da lupaju drveni kapci u prizemlju. Nemoguće! Sinoć ih je dobro zatvorila. Lupanje se nastavi. Uznemirena, izvuče glavu iz pokrivača i ustanovi da je počelo svitati. Buka je naglo prestala. Zbunjena, odluči sići i pogledati što se dešava. Odjene ogrtač i na bose noge navuče papuče, pa krene niz stube. Odjednom se ukopa na mjestu. Do nje dopre duboki muški glas. Poznat do bola. Goranov! Iz glave joj nestane svaka misao. Koljena joj klecnu i ona, drhteći, sjedne na najbližu stubu. Iz grla joj se ote jecaj. Potom začuje užurbane korake kako se uspinju uz stubište. - Ivona, ljubljena! Sve je u redu. Ne boj se! U šoku, ona se povije u tijelu, zarije glavu među koljena i pokrije se rukama. Tada na tjemenu osjeti nježan dodir. - Ivona, molim te, pogledaj me! - dopre do nje. - Idi, ne želim te - tiho odvrati. - Kako si me, zaboga, našao? - Elena me poslala. Sve ću ti objasniti - uzbuđeno će Goran. Poslušaj! Uma i ja smo se razveli. Ona me odavno napustila. - i sjedajući pored nje čvrsto ju zagrli. Na te riječi Ivona podigne glavu i pogleda ga kroz suze, u nevjerici. - Ali Adam... - jedvice promuca. - Adam nije znao - hitro uzvrati Goran. -Nikada te ne bih držao u zabludi. - Pa zašto mi, onda, nisi rekao istinu? Nikad je nisi ni spomenuo bolno prošapće Ivona.

Knjigoteka

59


- Pogriješio sam... - on će skrušeno. -Dok te nisam sreo, bio sam povrijeđen. Izgubio sam vjeru u ljubav i poštenje. Ti si me iscijelila. Zato se nisam želio prisjećati prošlosti. - Što li ti je učinila kad te toliko boljelo? Goran ju još čvršće privije uz sebe i tihim glasom stane iznositi cijelu priču. Slušajući ga, Ivona se sjeti tužnog pogleda kada bi gledao nju i Saru kako se igraju. I odjednom shvati da ništa nije izgubljeno. Vratio se. Slobodan je. Samo njen! Njihov! Lice joj se ozari. Primivši ga za ruku, položi mu dlan na svoj trbuh i prošapće: - Moram ti nešto reći. Ja... mi, dobit ćemo bebu! Sada je on ostao bez riječi, gledajući je u čudu. - Kako? - zamuca. Ivona samo slegne ramenima. I strasno ga poljubi.

Tri mjeseca kasnije parkiralište ispred Mirisnog vrta bilo je prepuno automobila. Ograda, drvene vratnice i vijugava šljunčana staza bili su ukrašeni vijencima šarenog cvijeća. - Ivona, stiže mladoženja! - uzbuđeno poviče riđokosa djevojčica, skrivena u gustoj krošnji stoljetne masline, te se hitrim i spretnim kretnjama spusti s drveta i zatrči prema ulazu. Luksuzni sivi volvo upravo se zaustavio i iz stražnjih vrata iskoči Gogi, čiste i sjajne dlake sa širokom bijelom vrpcom oko vrata i baci se na Saru. Ona ga spremno obgrli i potom oboje u trku pojure prema kući. - Polako, malena - dočeka ju Elena, pružajući joj pletenu košaru ispunjenu staklenim bočicama, umotanim u celofan i okićenim ukrasnim trakicama.- Evo, učini kako smo se dogovorile. Svakom uzvaniku dat ćeš po jednu bočicu i objasniti o čemu je riječ. Sara pažljivo uzme košaricu i krene prema tek pristiglim gostima. Prilazeći im s osmijehom, ljubazno je svakome u ruku stavljala promotivni uzorak parfema pod zaštitnom znakom Mirisni vrt. - Izvolite, novi miomiris. Imate čast prvi ga iskušati - ponavljala je s ponosom. - Da, da, od domaćih je biljaka i iz naše laboratorije. Ivonin izum!

Knjigoteka

60


Gosti su znatiželjno otvarali bočice i s oduševljenjem udisali lepršav, osvježavajući parfem, koji je poput kakve proljetne melodije u sebi krio mirisne note Mediterana. - Ah, kakva lakoća - oduševljeno će Goranova majka, koja je ponosno stajala pored svog zgodnog sina odjevenog u elegantno crno odijelo i tamnosivi kaput od kašmira. - Nenapadan, nježan, a vrlo osebujan. Savršen odraz Ivonine osobnosti. Goran se tiho nasmije. Njegova majka, istančanih osjećaja i pronicave inteligencije, uvijek je bez greške znala procijeniti ljude. Od trena kad ju je upoznala, zavoljela je Ivonu i njih su dvije postale vrlo bliske. - Sine, konačno si pronašao ženu kakvu zaslužuješ - oduševljeno mu je rekla. A sada, stojeći pokraj mladoženje, nestrpljivo je čekala pojavljivanje svoje buduće snahe. Kao da odgovara na njezinu želju, u dugoj širokoj vjenčanici boje lavande iz kuće izađe Ivona i laganim se korakom uputi prema cvjetnom baldahinu u središtu vrta. Tu ju dočeka njezina rodbina i prijatelji, koji je pozdrave glasnim pljeskom. Iz suprotnog smjera pridruži joj se Goran sa svojom pratnjom. Zaljubljeno se gledajući, njih dvoje stanu u središte cvjetnog kruga, gdje nasmijana matičarka svečanim glasom započne ceremoniju vjenčanja. Nakon izgovorenih zavjeta, reče: - A sada poljubite mladu!

By Glorij@

Knjigoteka

61

Mirisni vrt  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you