TRIDESET I DEVETO POGLAVLJE Sad
E
smée nervozno šeće po tepihu dok se rastežem i uzimam šalicu čaja u ruke, pokušavajući se smiriti. - Kažeš da te je netko namjerno gurnuo?
- Da. - Dakle, nije bilo slučajno? Na peronima zna biti velika gužva. - Mislim da sam vidjela... - Grace, ne sumnjam da ti se prividjela, ali budimo realni, u Londonu ima tisuće, zapravo milijuni plavuša. - Okrene se prema meni. - Jesi li sigurna? Zatvorim oči i vidim more plave kose i ružičastih jakni. Ali ma koliko se trudila, ne vidim joj lice. - Bila sam uvjerena. - Grace. - Esmée čučne pred mene kao što sam ja znala čučnuti pred djecu. - Ako misliš da se radi o njoj moramo obavijestiti policiju. - I reći im što? Znate, mislim da me je netko pokušao ubiti, ali nisam vidjela tko, svjedoka nema, a ja sam dobro? - A što je s onim momkom koji te je spasio? Tko bi i pomislio da će mi tinejdžer s pirsinzima, kakve inače zaobilazimo u luku, spasiti život? Uhvatio me je za kurirsku torbicu i zaustavio poput lutke na koncu. Još osjećam kako mi se naramenica urezala u kožu kad me povukao na sigurno. - Zbrisao je na vlak i prije nego što sam mu se stigla zahvaliti. - Daj da nazovemo djeda. Da čujemo što on o tome misli. - Ne. Ne osjeća se dobro, a ni baka. Samo bismo ga zabrinule. I nju. Esmée pritisne kapke korijenom dlana. - Takve bi stvari htjeli znati. A što je s tvojom mamom? - Previše je zauzeta Oliverovom obitelji. Slušaj me, ja sam dobro. Vjerojatno me netko u gužvi slučajno gurnuo, baš kao što si ti rekla. Ionako sam prilično napeta. - Odložim šalicu. Čaj se ohladio i više me ne privlači. Izvijem usta u osmjeh. - Radilo se o nesretnom slučaju. Anna ne zna da sam ovdje. Nema načina da to sazna. Međutim, dok namještam jastuk kako bih se naslonila na njega, osjetim otiske prstiju na leđima. Trenutak kad me je gurnula. Pad. Strah.
Dižem i spuštam donji dio kralježnice dok izvijam tijelo u položaju psa. Prošlo je mnogo vremena otkad sam posljednji put radila jogu. Već sam zaboravila kakav mi je užitak pružala. Izdahnem i prijeđem u položaj djeteta. Tijelo mi se polako opusti, a disanje uspori i izjednači.