92
�
Smisao
ž i v o ta
jući se prema nekom izraženije dualističkom modelu. I taj netko se ne bi morao široko osmjehivati ili veselo poskakivati. U svojoj raspravi o sreći pod naslovom What’s It All About? Julian Baggini nije potpuno svjestan toga. Kako bi objasnio da sreća nije početak i kraj svega, navodi sljedeći primjer: ako ste upravo krenuli u potragu za srećom i putem ugledate čovjeka kako tone u živi pi jesak, svakako bi bilo bolje da ga spasite nego da idete za vlastitim zadovoljstvom.30 Izbor riječi “krenuti u potragu za srećom” svakako je znakovit: osim što izgleda kao osobni pothvat, sreća zvuči kao za bavan večernji izlazak. Štoviše, prikazana je gotovo kao užitak: spa šavanje nekoga iz živog pijeska ne može biti dio sreće jer to očito nije ugodno. Baggini se zapravo slaže s većinom filozofa morala, pa drugdje u svojoj knjizi priznaje da je užitak prolazan osjećaj, a da je sreća u svom najboljem obliku trajno stanje. Naime, moguće je da do živite snažan užitak a da niste ni najmanje sretni. I baš kao što možete biti sretni iz dvojbenih razloga (kad strašite bakice), možete se odati nekom nečasnom užitku, recimo veseliti se muci svog neprijatelja. Tako nam se jasno nameće jedan prigovor ovom argumentu. Zar spa šavanje nekoga tko tone u živi pijesak ne bi moglo biti dio nečije sreće, a ne dužnost koja odvraća od nje? To neće biti jasno samo ako čovjek razmišlja o sreći kao o zadovoljstvu, a ne kao o aristotelov skom blaženstvu. Za Aristotela je sreća povezana s prakticiranjem vrline – i premda on ništa konkretno ne govori o spašavanju ljudi iz živog pijeska, za njegova velikog kršćanskog nasljednika Tomu Akvinskog to bi se sigurno računalo kao znak blaženstva. Akvinski bi to smatrao primjerom ljubavi, koja u konačnici nije u sukobu sa srećom. To ne znači da su u Aristotelovim očima sreća i zadovoljstvo u suprotnosti. Naprotiv, kreposni ljudi za njega su oni koji nalaze zadovoljstvo u dobrim djelima, a oni koji učine pravu stvar ne uži vajući u tome nisu prema njegovom mišljenju istinski kreposni. Ali Julian Baggini, What’s It All About? (London, 2004), 97.
30