__MAIN_TEXT__

Page 1

Škoji List učenika OŠ Murterski škoji, šk. god. 2019./2020., broj 27, godina 27

Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi, O knjigama i čitanju, U karanteni, ŠKOLSKA ZBIVANJA, PUTUJEMO...


Dobrodošli

RIJEČ UREDNICA

Škoji List učenika OŠ Murterski škoji, Murter Adresa uredništva: Škoji, Put škole 10 Murter Telefon i telefaks: 022 435-260 Izdavač: OŠ Murterski škoji, Murter Za izdavača: prof. Edo Juraga, ravnatelj Glavne urednice: Marija Ježina i Ema Vidaković, 8. r. Odgovorne urednice: Josipa Brakus, prof. Martina Fantov, knjižničarka Lektor: Edo Juraga, prof. Računalna obrada: Martina Fantov, knjižničarka Oblikovanje i grafička priprema: Petar Alfirević, dipl. ing. Uredništvo: Jelena Ćaleta, prof. Gordana Knez, prof. Marija Ježina Ema Vidaković Naklada: 220

Dragi čitatelji, ove nam je godine ukazana čast uvesti vas u još jedan novi broj „Škoja“. Naš školski list ima svoje vjerne čitatelje koji s nestrpljenjem iščekuju izlazak novog broja. U ovogodišnjem broju svatko može pronaći nešto za sebe. Najviše smo se bavili zagađenjem prirode čime smo stavili naglasak na bitnost njezina očuvanja. Pokušali smo vam prenijeti sve zanimljivosti iz prethodne školske godine i slikom i riječju. Nadamo se da ćemo opravdati vaše povjerenje i da će vam školski list biti zanimljiv. Uživajte zajedno s nama! Urednice Marija i Ema

SADRŽAJ:

Dobrodošli....................................................................................................................2 Čestitamo.....................................................................................................................3 Školska zbivanja..........................................................................................................4 O knjigama i čitanju....................................................................................................8 Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi.................................................................12 U karanteni................................................................................................................ 18 Kroz riječi i sliku.......................................................................................................20 Putujemo....................................................................................................................28 Predstavljamo ...........................................................................................................34 To smo mi...................................................................................................................40 Zabavne stranice........................................................................................................ 41


Čestitamo

Naši uspjesi

od prva tri mjesta na županijskom Natjecanju iz likovne kulture. Tema ovogodišnjeg natjecanja je bio plakat na temu "Ugrožene životinjske vrste moga kraja" u zadanoj tehnici kolaža ili računalne grafike. Irenin rad Na županijskom Natjecanju iz talijanskog jezika 2019. putuje dalje u Rijeku na državno Natjecanje iz likovučenica 8. razreda Cvita Božikov osvojila je 3. mjesto ne kulture. Irenina mentorica je bila učiteljica likovne (46 bodova). Njena mentorica je bila Iva Čeko. kulture Ivana Skroza. Irena Kovačević, učenica 8. razreda, osvojila je jedno Marija Ježina i Ema Vidaković, 8. r.

Veliki uspjeh učenika naše škole na županijskoj smotri LiDraNo U srijedu, 20. veljače 2019., održana je županijska smotra LiDraNo u OŠ Petra Krešimira IV. u Šibeniku. Našu školu u kategoriji literarnog izraza predstavljale su učenice 8. razreda Sara Langus i Luce Marača, u kategoriji dramsko-scenskog izraza učenica 5. razreda Mihaela Veronika Šikić te u kategoriji novinarskog izraza Klara Rameša, Andrea Filipi, Sara Langus i Roko Maleš Tomljenović, svi učenici 8. razreda. Izvrstan uspjeh postigla je Mihaela Veronika Šikić, koja se svojim kazivanjem poezije Luke Paljetka Mačka koja je mnogo jela, izravno plasirala na državnu smotru LiDraNo koje će se održati od 25. do 28. ožujka 2019. u hotelu Solaris u Šibeniku. Odličan uspjeh postigla je i učenica Sara Lan-

Talentirana ekipa

gus koja je predložena za državnu smotru LiDraNo svojim literarnim radom Pismo tati i svojim novinarskim radom Za Murter bez plastičnih vrećica. Za državnu smotru

predložen je i naš školski list Škoji. Čestitamo našim učenicima i njihovoj mentorici Gordani Knez! Marija Ježina i Ema Vidaković, 8. r.

Naša učenica na državnoj smotri LiDraNo

Mihaela Veronika Šikić, učenica 5. razreda, sudjelovala je na državnoj smotri LiDraNo koja se održavala od 25. do 27. ožujka u hotelu Solaris u Šibeniku. Nastupala je u kategoriji samostalne dramske izvedbe, kazivanje poezije Luke Paljetka Mačka koja je mnogo jela. Izvrstan scenski nastup izveden je na samom otvaranju smotre i to kao prva točka. Treme i straha nije bilo te je Mihaela pobrala veliki pljesak i pohvale za svoj nastup. Sve čestitke Mihaeli i njezinoj mentorici Gordani Knez na velikom uspjehu kojim su predstavili našu školu i županiju na ovoj državnoj smotri. Marija Ježina i Ema Vidaković, 8. r.

Škoji 3

Još jedan nastup u nizu


Školska zbivanja

Izlet u Zadar i Pag U ponedjeljak, 28. listopada 2019. godine, učenici 3. i 4. razreda iz Murtera i Betine išli su na jednodnevni izlet u grad Zadar i grad Pag. Za sjajan početak posjetili su Muzej stakla u Zadru. Šetali su muzejom i gledali u blistave komadiće stakla. Nakon što su čuli ponešto o staklu, makar je to nekima više zvučalo kao kineski, otišli su u malu salu i pogledali film o izrađivanju staklenih boca i perlica. Kasnije su se u vrtu fino najeli da bi mogli krenuti dalje. Malo dalje svratili su na tzv. Trg četiri bunara gdje su čuli ponešto o četiri U muzeju čipke bunara zbog kojih je trg i dobio ime. Zatim je slijedio grad Pag. Za početak su otišli u Muzej soli gdje na kojima su brojne čipkarice. Za kraj su otišli u veliki su slušali zanimljivosti o proizvodnji soli. Preko puta dućan i počastili se slatkišima. su posjetili Muzej paške čipke, jedne od najpoznatijih Dora Kulušić, 3. r. čipki u svijetu. Bilo je tamo razne čipke i starih slika

Mala škola pletenja Ove školske godine naučili smo plesti. Knjižničarka Martina nas je prvo naučila raditi očice,a poslije isplesti redove. Počeli smo dobro, ali neki su odustali. To je zato jer za pletenje treba puno vježbe. Uz pletenje također se zabavljamo i družimo. Mi koji smo bili najuporniji uspjeli smo isplesti tapetić, šal i uskrsnu koku. Sljedeće godine plest ćemo neke kompliciranije radove. Nina Šimat, 3. r. Ko-ko-da

Na satu povijesti u sklopu obrade teme Umjetnost u prvoj polovici 19. stoljeća učenici 7. b razreda upoznali su se s razdobljem klasicizma i romantizma. Razdoblje je to kada djeluju mnogi poznati skladatelji: Lisinski, Liszt, Čajkovski, Beethoven, Schumann, Schubert. Bila je to odlična prilika da se u sat uklopi i malo glazbe. Prvo je Ferdi Rameša odsvirao Beethovenovu Odu radosti, a onda su istu skladbu na mandolini izvele Jelena Bilić i Petra Juraga. Nastavilo se Lijepom Jelena Ćaleta predložila im je da našom, a završilo poznatim rock odsviraju i neku ljubavnu pjesmu, skladbama. S obzirom da je toga no izgleda da naši sedmaši nisu bili dana bilo Valentinovo, učiteljica

Ferdi u svom elementu

Veseli sat povijesti Škoji 4

u valentinovskom raspoloženju… Martina Fantov, knjižničarka


Školska zbivanja

Male maškare ili bake U nedjelju, 23.02.2020., s početkom u 15:30 sati u Murteru je održana dječja karnevalska povorka. U povorci su sudjelovali svi razredi Osnovne škole Murterski škoji. Razredi su bili maskirani u različite maske, i to: I. razred “Lignje”, II. razred “Divlji zapad”, III. razred “Princeze i vitezovi”, IV. razred “Edward Škaroruki”, V. razred “Gulliverova putovanja”, VI. razred “Pink Panther”, VII. razred “Charlie i tvornica čokolade” i VIII. razred “Face na štrace”. U povorci su još sudjelovala i djeca iz dječjeg vrtića “Pčelica”. Pokladni odbor je navečer dodijelio nagrade i proglasio najbolje maske godine, povorke i štosa, a to su:

Hrabri vitezovi svladavaju opasnog zmaja

1. maska godine - “Gulliverova putovanja” i “Princeze i vitezovi” 2. maska godine - “Lignje i Edward Škaroruki” 3. maska godine - “Pink Panther” 1. maska povorke - “Divlji Zapad” 2. maska povorke - “Eskimi” i “Baby shark” 3. maska povorke - “Charlie i tvornica čokolade” 1. maska štosa - “Vremenska prognoza” 2. maska štosa - “Face na štrace”

Sve su maske bile izvrsne i oduševile su stanovnike Murtera kao i posjetitelje koji su pristigli iz mnogih drugih krajeva. Djeca, njihovi roditelji i ostali su se nakon povorke mogli počastiti u Kristalnoj dvorani u kojoj ih je zabavljao klaun. Završetak povorke ovjekovječen je velikim vatrometom. Jedva čekamo sljedeću godinu! Ema Vidaković i Marija Ježina 8. r.

Dan narcisa Dan narcisa obilježava se 23. ožujka. Narcisi su simbol proljeća, a poznati su i kao simbol borbe protiv raka dojke. Pod vodstvom učiteljice Marije Pandže učenice 7. razreda Marija Ježina, Ema Vidaković, Lina Bašić i Leonarda Donđivić su na Trgu Rudina postavile štand te prodavale narcise, a uz prodaju su kupce podsjećale na važnost redovitih odlazaka na preglede. Prodaja se nastavila i u nedjelju kada su nam se pridružiNaše vrijedne cure le i dvije trećašice Ena Ježina i Eva Šikić koje su pružile veliku pomoć. bu protiv raka dojke. Sredstva će redovitih preventivnih pregleda. Ukupno je prikupljeno 2207,30 kn biti iskorištena za pomoć oboljelikoje su uplaćene u Zakladu za borma te podizanje svijesti o važnosti Naja Bašić, 7. b razred

Škoji 5


Školska zbivanja

Doručak iz školskog vrta Početkom ove školske godine četvrti razred je sa svojom učiteljicom Živanom uredio povrtnjak. Podignuli su gredice, pripremili zemlju i prihvatili se uzgoja eko povrća. Prva berba je već obavljena, a ukusan doručak poslužen. Dok je ostatak razreda imao sat tjelesnog, jedna grupa je u kuhinji pripremala doručak. Salatu su sami oprali, začinili i servirali. Kuhanje blitve i jaja ipak je preuzela učiteljica. Još malo mozzarele i salame i doručak je bio gotov. Kad je sat tjelesnog za-

Matovilac je posebno ukusan kad ga sami uzgojimo

vršio, razred je dočekao spreman stol. Djeca su s oduševljenjem pristupila jelu, a samo nekoliko učenika izjavilo je da baš nikada ne jede povrće. Nadamo se da će se do sljedeće berbe to promijeniti! Cilj ove

aktivnosti je poučiti učenike uzgoju domaćeg povrća, obrađivanju i oblikovanju vrta, važnosti zdrave prehrane i praktičnim radovima u pripremi jela Martina Fantov, knjižničarka

Terenska nastava u Šibeniku

Na dječjem odjelu knjižnice

U srijedu, 22. siječnja 2020. godine, učenici 3. razreda OŠ Murterski škoji otišli su na terensku nastavu u Šibenik. Tamo su posjetili župana Šibensko-kninske županije Gorana Pauka. Poslije su otišli u Gradsku

knjižnicu Jurja Šižgorića. Čitali su Za kraj su otišli u Cinestar. Gledali knjige, slikovnice, bajke, a za kraj su film o doktoru Dolittleu. Bio je su se malo i poigrali u dječjem ku- to poučan i veseo izlet tiću. Nakon toga su otišli u Meteorološku stanicu gdje su vidjeli raFrane Jelovčić, 3. r. zne spravice za praćenje vremena.

Škoji 6


Školska zbivanja

Posjet Muzeju grada Šibenika Učenici 6. razreda sa svojoj razrednicom Gordanom Knez otišli su u posjet Muzeju grada Šibenika. To je bila zaslužena nagrada za drugu masku povorke na dječjim maškarama. Učenici su imali priliku saznati nešto o povijesti i njegove okolice (Bribira, Piramatovaca, Danila, Vodica…). Razgledavanje je krenulo od prapovijesti preko danilske kulture, kamenog doba, brončanog doba pa sve do novijih vremena. Učenike je najviše zainteresirala priča o pojavi kuge u gradu Šibeniku kad je stanovništvo s 12000 smanjeno na 1000. Bili su fascinirani prikazom gradnje kupole šibenske katedrale koja je iz-

Oni najbolje poznaju povijest šibenskog kraja

građena bez vezivnog materijala. Nakon poučnog i zanimljivog razgledavanja slijedila je igra u kojoj su učenici bili podijeljeni u parove te im je zadatak bio tražiti po cijelom muzeju odgovore na zadana pitanja. Pobjednici su bili Duje Skračić i Vito Kale dok je Jere Vice

Škedel negodovao budući da su se neki učenici za pronalaženje informacija služili mobitelom. Nakon muzeja učenici su zasluženo otišli u McDonalds. Gordana Knez, prof.

Zimnica

Naši učenici 3. razreda na Etno grupi su pripremali zimnicu. Kiselili su paprike, pripremali su džem od šljiva. To su sve zapakirali. Svoje proizvode su prodavali na prodajnom sajmu povodom Dana kruha koji se održao 13. listopada 2019. godine. Mia Lukin, 3. r.

Sve smo sami napravili

Anđeo čuvar

Već tri godine zaredom u našem razredu provodimo projekt Anđeo čuvar. Početkom prosinca na satu razredne zajednice svaki učenik napiše na papirić svoje ime. Papiriće stavimo u kutiju. Svaki učenik izvlači papirić s nečijim imenom i postaje anđeo čuvar tom učeniku. Ime koje je napisano na papiriću ne smije se reći, to je tajna. Anđeo čuvar treba brinuti o određeAnđeli na djelu nom učeniku, pomagati mu, tješiti ga, hrabriti i moliti se za njega. Kroz to vrijeme pripremamo darove koje pred Božić, anđeli se otkrivaju tako da daju jedan drusami izrađujemo. Darove nosimo u školu i stavljamo gome dar i čestitaju Božić. Zara Kurkut, 3. r. ispod našeg razrednog borića. Zadnji dan nastave,

Škoji 7


O knjigama i čitanju

Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu. (Kineska poslovica)

Tijekom svih svojih godina upoznala sam puno ljudi – neki su mi bili bliski prijatelji, neki samo poznanici. Ali moja jedina prava, bliska i iskrena prijateljica od kada znam za sebe, ona na koju sam se uvijek mogla osloniti, bila je knjiga. Knjige su me kroz život tješile, zasmijavale, poučavale, pravile mi društvo, uveseljavale. I to traje do danas. Ne znam kakva bih osoba bila da nije knjiga, ali jedno znam - bila bih puno siromašnija. Naša ljubav je počela davno, u osnovnoj školi. Kada bih ugledala u izlogu neku knjigu koju želim, jedva bih čekala džeparac i odmah trčala da je kupim. Za rođendan sam najčešće dobivala knjige koje i danas čuvam. Prekrasan je osjećaj kada nakon puno vremena otvorite knjigu i pročitate posvetu koju je napisao netko tko je išao s vama u 5. razred. Vratite se u djetinjstvo i preplavi vas neka toplina i nježnost. Kao dijete najviše sam voljela čitati: Knjigu o džungli, Pustolovine Toma Sawyera, Družbu Pere Kvržice, Tri mušketira… Posebno važno sam se osjećala kada bih trebala napisati referat iz nekog predmeta (to se danas zove projekt) o osnovnoj školi. Ne zaboravite da tada nije postojao Internet niti išta slično. Jedini izvor podataka bile su knjige. Onda sam trebala ići u knjižnicu i prepisati što mi je bilo potrebno. Naime, neke rijetkr, vrijedne knjige nisu se smjele iznositi iz knjižnice. Osjećala sam se jako važno: Svi sjede u tišini oko jednog velikog stola, zadubljeni u svoje knjige i rade nešto važno! A ja među njima! Da, da, nije to bila mala stvar kad sam imala 11 ili 12 godina! Knjiga je za mene neiscrpan izvor duDružina sinjega galeba i Pirgo – dvije knjige kojih se rado sjećam iz djetinjstva. Sjećam se njihovih naslovnica, mirisa, osjećaja koji su me prožimali dok sam ih čitala. Nakon tih knjiga zaljubila sam se u čitanje. Pročitala sam ih više puta, pogotovo u onom ratnom dobu 90-ih godina kada su vrata knjižnice, nažalost često bila zatvorena. Ipak, imala sam sreću što su mi roditelji kupili čitavu

hovnog bogatstva, znanja, ljubavi, mudrosti, zabave. Knjiga oblikuje i obogaćuje naš unutarnji svijet, uči nas kako da hrabro i radosno kročimo kroz život i pronađemo sebe i svoj put. Uči nas da volimo život, da volimo ljude, prirodu i sav svijet oko nas. Knjiga nam budi maštu pa možemo postati bilo tko ili što: letjeti kao Petar Pan,hodati po Mjesecu, biti jedan tren na dnu mora, a drugi u šumi, biti pčela, kišobran, kralj, prosjak, razbojnik, gusar, princeza…što god poželimo. Samo trebate otvoriti prvu stranicu i početi čitati! Nada Meić, prof.

kolekciju knjiga Biblioteke vjeverica pa sam tako čitala i druge naslove. Možda je to razlog što danas volim imati svoju, a ne posuđenu knjigu u rukama. Knjigu koja mi se sviđa volim pročitati više puta i nikad mi ne dosadi. Čitanje me opušta i u svakom slobodnom trenutku uživam čitajući. Matija Kapov, učiteljica RN

Škoji 8


U vrijeme mog djetinjstva knjige nisu bile dostupne kao danas. Nisu se prodavale na kioscima, u pošti, u trgovinama. Naravno, nije bilo ni knjižnice u mom mjestu. Zato su knjige oduvijek za mene predstavljale pravo blago. Kod kuće sam imala desetak dječjih knjiga koje sam pročitala puno puta. Bambi, Heidi, Koko i duhovi, Moja zlatna dolina. Najviše sam voljela knjige Šašavi dan i Djedica pričalo i čarobni vrutak književnice Anđelke Martić koja je u njima opisala svoje djetinjstvo, ljetne praznike koje je provodila na selu kod djeda i bake. U petom razredu dobila sam dječji roman Tajna zelenog pečata poljske književnice Hane Ožogovske. To je jedna nevjerojatno zanimljiva i duhovita knjiga koju sam pročitala nebrojeno puta. Pokušala sam nagovoriti neke učenike da je pročitaju, ali nažalost još uvijek nisam u tome uspjela. Čim shvate da im pokušavam podvaliti knjigu koja ima više od stotinjak stranica, gotovo je. Sjećam se da sam kao dijete u školskoj knjižnici uvijek čeznutljivo gledala police pune knjiga, čitala naslove i zamišljala kako bi ih bilo lijepo pročitati. Kako sam u to doba bila prilično sramežljiva i povučena, nikad se nisam usudila pitati knjižničarku. Čekala sam valjda da me ona pita želim li još nešto. Svi smo u knjižnicu ulazili u koloni, samo po lektiru i brzo natrag pa sam mislila da se ostale knjige ne smiju posuditi. Osim toga, put do knjižnice vodio je ravno kroz zbornicu, a to nam baš i nije bilo ugodno. Ipak smo se mi u to doba malo pribojavali učitelja. Zato sam kod kuće pročitala sve knjige iz kućne biblioteke, neke i posve neprikladne za djecu. Sjećam se kako sam potajno iza trosjeda čitala knjigu 7000 dana u Sibiru, autobiograf-

O knjigama i čitanju

ski roman Karla Štajera koji je u njemu opisao užase sovjetskih logora u kojima je proveo gotovo 20 godina. Pojedinih dijelova te knjige još uvijek se sjećam. Knjige su i danas moja velika ljubav, pročitala sam ih puno, puno ih i zaboravila, ali onih knjiga iz djetinjstva još uvijek se sjećam s toplinom oko srca. Martina Fantov, knjižničarka

(Ne)kultura čitanja Kultura čitanja pada, naročito kod djece. Živimo u vremenu u kome se čita više nego ikada u povijesti, čitamo elektronsku poštu, objave i informacije na društvenim mrežama. Mi nemamo problema s čitanjem, ali imamo problem s raznolikošću i bogatstvom kulture čitanja književnih djela. Neka djeca ne čitaju jer njihovi roditelji također ne čitaju. Kažu kako bi djecu odmalena trebalo poticati na čitanje knjiga. Mladi su u današnje vrijeme knjige zamijenili filmovima, serijama i reality showovima iz kojih ne mogu uočiti važnost kulture. Nažalost, u knjižnicama je veći red za računala, nego za knjige. Leonarda Jelić, 8. r. Današnja populacija ljudi sve manje čita. Utjecaj tehnologije na današnji svijet je velik. Društvene mreže, mobiteli i televizijski programi odvlače nas od čitanja knjiga. Dok čitamo knjigu, mislimo na društvene mreže, tj. na nove informacije i objave koje propuštamo čitajući ju te tu istu knjigu čitamo s nerazumijevanjem. Pažnju nam odvlače mobiteli i nismo usredotočeni na ono što čitamo. Djeci bi se od najranije

dobi trebalo čitati kako bi ih se potaknulo da zavole knjige i sam proces čitanje. Smatram kako bi se trebali odmaknuti od društvenih mreža, mobitela, televizije te se usredotočiti na čitanje i slobodno vrijeme provoditi puno produktivnije nego inače. Veronika Šandrić, 8. r. Očigledno je da mladi i djeca danas sve manje čitaju.U modernom svijetu punom digitalnih signala sve se više uočava nedostatak načitanih ljudi. Mladi su knjige odlučili zamijeniti filmovima, serijama i raznim emisijama uz čije se sadržaje često ne mogu kulturno uzdizati. Iako većina mladih više ne čita, osim školskih lektira, ostao je jedan dio ljudi koji voli čitati i koje nije okupirala moć tehnologije. Najveći problem je taj što mladi i djeca dnevno provode puno vremena na mobitelima, laptopima ili ispred televizora, a trebali bi više vremena provoditi čitajući i obogaćujući svoj rječnik. Čitanje nije moja strast, ali volim pročitati knjigu za koju vjerujem da će me ispuniti. Maja Sladić, 8. r.

Škoji 9


O knjigama i čitanju

O navikama čitanjima pitali smo naše učitelje i učenike

Ivana Finka (geografija)

Ivana Skroza (likovna kultura)

Pronalazite li se u kojoj knjizi Ne!

Koja vam je najdraža knjiga? Najdraža knjiga mi je Pipi Duga Čarapa, a knjiga koja je na mene utjecala kroz djetinjstvo je Mi djeca s kolodvora Zoo.

Koja vam je najdraža knjiga Mali princ i Životinjska farma.

Pronalazite li se u kojoj knjizi? Ne!

Koji vam je najdraži autor? Teško mi se odlučiti.

Pronalazite li se u kojoj knjizi Dnevnik Bridget Jones.

Koji vam je najdraži autor? Tin Ujević.

Je li vam draže čitati knjigu ili gledati film? Iskombinirati jedno i drugo. Je li vam draže čitati knjigu ili Koliko knjiga pročitate mjesečgledati film? no? Često na YouTubeu gledam tzv. Jednu. slam poeziju. Koji vam je najdraži žanr? Koliko knjiga pročitate mjesečno? Kriminalistički. Zbog obaveza koje imam ne stignem puno čitati. Ako uhvatim Jelena Meić (informatika) vremena za čitanje, čitam uglavnom vjersku literaturu, časopis Koja vam je najdraža knjiga? Hagion.hr koji se bavi hagioterapi- Među zadnjima sam pročitala, jom, poeziju Tina Ujevića. Alex. Volim krim i triler romane, a ona mi je upravo jedna od najdraKoji vam je najdraži žanr? žih. Religiozni.

Škoji 10

Koji vam je najdraži autor? Najdraži mi je Harlan Cohen. Je li vam draže čitati knjigu ili gledati film Draže mi je gledati film, posebno u kinu i to upravo zbog ugođaja i naravno uz Colu i kokice. Koliko knjiga pročitate mjesečno? Jednu. Koji vam je najdraži žanr? Volim krim i triler romane zbog napetosti i neizvjesnosti tijekom čitanja. Eva Šikić, 4. r. Koja vam je najdraža knjiga? Gregov dnevnik. Pronalazite li se u kojoj knjizi? Da, u pjesmi Grga Čvarak. Koji vam je najdraži autor? Sanja Polak.


O knjigama i čitanju

Koliko knjiga pročitate mjesečno? Tri. Koji vam je najdraži žanr? Komedija.

Franka Skračić, 5. r. Je li vam draže čitati knjigu ili Koja vam je najdraža knjiga? Dnevnik Pauline P. gledati film? Film, lijena sam čitati. Pronalazite li se u kojoj knjizi? Koliko knjiga pročitate mjeseč- Ne! no? Jednu.

Koji vam je najdraži žanr? Komedija. Greta Kurkut, 5. r. Koja vam je najdraža knjiga? Bajka o ribaru i ribici.

Koji vam je najdraži autor? Sanja Polak.

Ena Ježina, 4. r. Koja vam je najdraža knjiga? Tajna Zlatnog zuba.

Je li vam draže čitati knjigu ili Pronalazite li se u kojoj knjizi? Da, u knjizi Dnevnik Pauline P. gledati film? Film, zato što knjigu zamišljam Koji vam je najdraži autor? drugačije. Sanja Polak. Je li vam draže čitati knjigu ili gledati film?

Pronalazite li se u kojoj knjizi? Ne!

Čitati, uz knjigu mogu puno više maštati. Koliko knjiga pročitate mjesečno? Jednu.

Koji vam je najdraži autor? Ivana Brlić-Mažuranić. Je li vam draže čitati knjigu ili gledati film? Film mi je uzbudljiviji.

Koji vam je najdraži žanr? Pustolovni.

Koliko knjiga pročitate mjesečno? Dvije-tri. Koji vam je najdraži žanr? Horor.

Škoji 11


Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi Intervju s Ivanom Marin, voditeljicom programa za zaštitu prirodne baštine i okoliša udruge Argonauta

Prije dolaska u Murter, Ivana je studirala na Sveučilišnom odjelu za studije mora u Splitu gdje je magistrirala Biologiju i ekologiju mora. Ljubav prema prirodi i okolišu gaji od malih nogu, a tome je uveliko pridonio Drniš, gradić u kojemu je odrasla i koji je obilovao čistom i raznolikom prirodom. U Argonautu je došla na stručno osposobljavanje i radila pretežito na edukativnim radionicama za djecu i mlade, a jedno vrijeme je bila i voditeljica "Murterske Eko-patrole" gdje se imala priliku upoznati s neformalnim metodama učenja. U daljnjem radu sudjelovala je u organizaciji i implementaciji različitih manifestacija i projektnih aktivnosti, pisala razne projektne prijedloge i sudjelovala u edukaciji mladih iz raznih dijelova svijeta.

Srcem i rukama z prirode

pina, gradimo svijest o važnosti odgovornog ponašanja spram prirodi i okolišu kao najznačajnijem lokalnom resursu, iniciramo razne ekološke projekte i akcije te doprinosimo valorizaciji i promociji kulturnih dobara u lokalnoj zajednici. Tu naglašavamo arheološko nalazište Colentum za čije su očuČime se bavi udruga vanje i promociju zaslužni i mnogi „Argonauta“ i koji je njezin međunarodni volonteri sudionici primarni cilj? projekta "Suhozidna ekstravaganca". Kroz svoje aktivnosti promoArgonautu je 2005. godine osnoviramo međunarodnu mobilnost vala grupa murterskih entuzijasta te volonterstvo za što smo ove gokao odgovor na rastuću potrebu dine i osvojili nagradu za najboljeg za organizacijom civilnog društva, organizatora volontiranja u 2019. koja bi se brinula o zaštiti prirode godini. i okoliša otoka Murtera i njegovog Prepoznavanjem potreba udrušireg područja. Danas u Argonauti ga Argonauta kontinuirano piše aktivno radi 6 djelatnika, a u svai provodi razne projekte kako bi kodnevnom radu nam pomažu i ostvarila svoju viziju: "Doprinositi dva međunarodna volontera koji održivom razvoju zajednice kroz svoj doprinos lokalnoj zajednici očuvanje i promociju baštine, podaju u okviru Erasmus + projekticanje građanskog aktivizma i ta "Sea is life". Kroz kontinuiranu međusektorske suradnje te razvoj edukaciju različitih ciljanih skusocijalnog poduzetništva." U ovom

Škoji 12

dinamičnom poslu, pronašla sam svoje mjesto jer svojim znanjem i rukama uistinu mogu pridonijeti onome što volim, a to su ljudi i priroda u svim svojim oblicima. Recite nam nešto više o projektima koja su vezana za osvješćivanje očuvanja mora. U zadnje 3 godine, koliko sam zaposlena u udruzi, imali smo znatan broj projekata posvećenih upravo očuvanju mora. Organizirali smo trening "SOS - Spasimo naša mora" u sklopu kojega je 30 mladih napravilo publikaciju u kojoj je sadržano 6 neformalnih radionica s temama posvećenima zaštiti mora. Kroz razmjenu mladih "Mladi za more" educirali smo djecu, organizirali akcije čišćenja i promovirali film "Plastični ocean" u lokalnoj zajednici. Kroz projekt "Pogled u modro" imali smo veliku akciju čišćenja podmorja te promociju smanjenja korištenja plastič-


Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi

Što potiče projekt pod nazivom "Plava Eko-patrola"?

za zaštitu nih vrećica tako što smo od starih majica radili višekratne vrećice i postavljali ih u trgovačke objekte. Kroz "Murtersku Eko-patrolu" i projekt "Kornati - važno je o moru znati" radili smo na edukaciji mladih o važnosti prirode Kornatskog područja i njihovom aktivnom doprinosu zaštite prirode. Kroz ljetni edukativni program, razne radionice i predstavu "More je živo" pokušali smo pronaći svoj put do najmlađe djece i poučiti ih važnosti zaštite našeg mora i svijeta u njemu. "Plavi projekt" donio je uspješnu suradnju sa studentima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje su studenti svojim mini projektima pomogli u zaštiti dupina i morskih kornjača. Raznim akcijama čišćenja, edukacijama i sudjelovanjem na raznim manifestacijama, kontinuirano nastojimo osvijestiti javnost o važnosti mora i našoj ovisnosti o njemu.

Projekt "Plava Eko-patrola" ima za cilj osigurati prilike za sustavnu izvannastavnu edukaciju o održivom razvoju za učenike viših razreda osnovnih škola na otočnom i priobalnom dijelu Šibensko-kninske županije. Projekt je inspiriran "Murterskom Eko-patrolom" koja se pokazala kao odlična praksa u edukaciji o zaštiti prirode i okoliša kroz neformalne metode učenja. "Plava Eko-patrola" okuplja 140 patrolaša od 5. do 8. razreda iz 7 osnovnih škola u Šibensko-kninskoj županiji: Murteru, Tisnom, Pirovcu, Vodicama, Brodarici, Primoštenu i Rogoznici. Kroz razne radionice, koncipirane na metodama neformalnog i iskustvenog učenje – igre uloga, teambuilding igre, energizere, eksperimente, terenski rad, volonterske akcije i prezentacije potiče se ekološka osviještenost djece i djelovanje po principima održivog razvoja. Osim provedbe edukacijskog programa Plave Eko-patrole, kroz projekt se financira i uređenje „Edukacijskog centara za održivi razvoja otoka i priobalja Šibensko-kninske županije“ koji će uskoro otvoriti svoja vrata. Centar će biti na raspolaganju za korištenje i drugim lokalnim dionicima, kao co-working prostor, stvarajući potreban sinergijski učinak za bolju provedbu budućih inicijativa održivog razvoja i uspjeh projekta “Plava Eko-patrola”. Kroz ovaj projekt želimo uključiti djecu u društvene tokove njihovih lokalnih zajednica kako bi od najranije dobi postali aktivni građani koji razmišljaju i djeluju po principima održivog razvoja.

Škoji 13

Na koje sve načine potičete mlade na očuvanje prirode i okoliša?

Kako sam već i opisala, kroz aktivnosti ranih projekata pokušavamo potaknuti što veći broj sudionika na zaštitu prirode i okoliša, od najmlađih do onih starijih. Otvoreni smo za razne vrste suradnje tako da nas kontaktiraju mnoge škole, vrtići i institucije kako bi zajedno dali što veći doprinos zaštiti naše okoline. Moglo bi se reći da kod nas za svakoga ima mjesta! Tko ima volje - može sudjelovati u lepezi aktivnosti koje naša udruga nudi. Ove godine ćete održati razmjenu mladih pod nazivom "Say NO to plastic future". Recite nam nešto više o samom projektu. Ove godine u razdoblju od 22. do 30. svibnja održat ćemo razmjenu mladih pod nazivom „Say NO to plastic future“ u sklopu Erasmus + programa. Na razmjeni će sudjelovati 42 mladih osoba iz šest različitih europskih država, Portugala, Španjolske, Italije, Njemačke, Mađarske i Latvije. Ideja za ovaj projekt proizašla je iz želje i potreba naše udruge da doprinesemo rješavanju gorućeg globalnog problema - plastičnog zagađenja! Ako ne promijenimo svoj način razmišljanja i naše navika u ovom trenutku, priroda kakvu poznajemo možda više neće postojati. Uništavanjem prirode ne uništavamo samo prekrasan okoliš i razne životinjske vrste, uništavamo našu budućnost i dovodimo u pitanje budućnost naše djece i budućnost svih živih bića. Ovim projektom želimo potaknuti mlade ljude na djelovanje,


Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi

zasadiš stablo…“ zamijenila s "... kada zasadite stablo…“ jer množina mijenja puno toga. Jedna osoba će teško napraviti veliku promjenu, ali ako oko sebe ima grupu ljudi koja koristi svoju glavu, srce i ruke za zaštitu onoga što voli, promjene su zagarantirane!

Volim svoj otok

na solidarnost prema planetu koji se guši u plastičnom otpadu i na razvijanje vlastitih ideja i projekata koji bi mogli pomoći u rješavanju ovog značajnog problema. Što biste, za kraj, poručili našim čitateljima? Citirala bih riječi Nelsona Mandele „Stvarno značenje života otkrit ćeš onda kada zasadiš stablo ispod

čije sjene ne očekuješ sjediti“ za koje smatram da objašnjava samu bit problema o kojem govorimo. Tek kada maknemo sebe iz centra razmišljanja, moći ćemo sagledati širu sliku. Moći ćemo vidjeti kako smo dio prirode, a ne njezini korisnici, moći ćemo vidjeti da smo puno povezaniji nego što mislimo i da naše akcije mogu utjecati na ljude, životinje i našu okolinu. U citatu bih možda pasus “…kada

Greta Thunberg Riječi ove sedamnaestogodišnjakinje odjeknule su svijetom jače nego riječi bilo kojeg političara. Greta Thunberg svjetsku slavu je stekla prosvjedujući protiv zagađenja okoliša. Njezini su ciljevi osvijestiti ljude u kakvo stanje ovakvim ponašanjem dovodimo planet Zemlju. Greta je organizirala razne prosvjede i održala brojne govore kako bi pokušala postići svoj cilj. Zasad se još ništa nije promijenilo, ali ako svi pokušamo biti kao Greta možda u budućnosti i hoće. Greta tvrdi kako se nalazimo usred šestog masovnog izumiranja skoro 200 vrsta koje izumiru svakog dana i da je stopa izumiranja danas između 1000 i 10000 puta viša od one koja se smatra normalnom. Rekla je kako već imamo činjenice i rješenja. Sve što moramo učiniti je probuditi se i promijeniti budućnost nas i naše djece na bolje. Ema Vidaković, 8. r.

Škoji 14

Pozvala bih sve vaše čitatelje da već danas izračunaju svoj ekološki otisak kako bi shvatili koliko jako gaze svoj planet i kako bi mogli napraviti neke promjene. Za sve ideje i informacije vrata udruge Argonauta su otvorena i veselimo se nekim novim suradnjama i zanimljivim inicijativama, a za sada vas sve pozivam da se priključite još jednoj akciji "Zeleni korak" i skupite što više papira kako bi započeo svoj novi, reciklirani život! Razgovor vodile: Marija Ježina i Ema Vidaković, 8. r.


Produkcija kazališta „Virko“ u nedjelju, 13. listopada 2019., u murterskoj kino-dvorani izvela je predstavu “Pobuna morskih plodova“. Cilj predstave je bio da na komičan i neformalan način educira djecu o problemima smanjenja ribljih resursa i zagađenja mora. Predstava je osmišljena u sklopu projekta „SEA – stainability obrazovanje za održivi razvoj ribarstva i gastronomije“. Nakon predstave postavili smo Sanji Mihić iz udruge „Argonauta“ nekoliko pitanja o predstavi i o projektu „SEA – stainability.“

Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi

Pobuna morskih plodova

Koja je svrha ove predstave?

uvijek nije prekasno.

Svrha je da djecu, ali i odrasle naučimo ponešto o zaštiti prirode i okoliša.

Kako mi kao djeca možemo pomoći u rješavanju navedenoga problema?

Što mislite hoće li se ljudi na vri- Djeca mogu pomoći utoliko da su jeme osvijestiti vezano uz pro- svjesnija od odraslih, da ne bacaju blem onečišćenja okoliša i ne zagađuju okoliš smećem te da pozitivno utječu na svoje roditelje, Mislim da sve dok ima volje još djedove i bake.

Koji su sve ciljevi projekta SEA-stainability? Opći cilj je doprinijeti ekonomskoj i socijalnoj koheziji na području srednje Dalmacije putem obrazovanja za održivi razvoj u sektoru ribarstva i gastronomije. Marija Ježina, 8. r.

Osvrt na knjigu Plastično more

Plastični ocean

Plastično more autorica Marine Mezak i Jasminke Salamon priča je za djecu staru od šest do devet ili više godina. Tema je ekološka: onečišćenost mora i oceana te posljedice koje ona izaziva. Pojava ovoga planetarnog problema prikazana je očima, osjećajima i mislima glavnih likova: Kornjače, Galeba i Srdele. Osnovni su motiv velike količine plastike bačene u more, čemu je u temelju neodgovorno ljudsko ponašanje. Priča Plastično more nam daje važnu poruku: „Ne ugrožavajte more otpadom i smećem, mislite na druge!“ U središtu priče su troje prijatelja koji kreću u potragu za otokom bez smeća udaljenog miljama od ljudi i njihovog otpada. Bili su jako uporni u ostvarenju tog cilja, ali na žalost čim su došli do otoka, imali su što vidjeti. To što su vidjeli nije bio samo otok, bio je to otok smeća! Osjećali su se jako tužno i nisu znali kako se vratiti u Jadran. Preporučila bih ovu knjigu svakome jer ponekad zaboravljamo koliko svojim nemarom i nebrigom zagađujemo okoliš i ugrožavamo druga bića. Vita Filipi, 5. r.

Avanturistički dokumentarac “Plastični ocean” prati redatelja Craiga Leesona, ronioca na dah Taniju Streeter te međunarodni tim znanstvenika i istraživača koji su proveli četiri godine putujući kroz dvadeset različitih lokacija diljem svijeta kako bi istražili stanje oceana i života u njemu. Naime, ljubav i znatiželja redatelja Craiga Leesona prema oceanu datira još iz ranog djetinjstva koje je proveo u Australiji. On i tim znanstvenika istraživali su razloge ugibanja ptica, riba i ostalih morskih stanovnika. Zanimljivo, ali i istovremeno zastrašujuće je to što su u jednoj maloj ptici, točnije u njezinom želudcu, pronašli 234 komada mikroplastike. Cilj ovoga dokumentarca je osvještenje koje se treba dogoditi u ljudima kako bi više pozornosti pridodali važnosti očuvanja okoliša. Preporučila bih svima da pogledaju spomenuti dokumentarac jer sadržajem pokreće gledatelja da on bude taj koji će donijeti promjene u očuvanju okoliša. Ema Vidaković, 8. r.

Škoji 15


Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi

O PROJEKTU PLAVA EKO-PATROLA

Vremenska kapsula za buduće generacije

Projekt pod nazivom “Plava Eko-patrola“ je izvannastavni edukacijski program za održivi razvoj u priobalnim i otočnim lokalnim zajednicama Šibensko-kninske županije. Projekt je sufinancirao Ured za udruge kroz Švicarsko-hrvatski program suradnje u iznosu od 1.152.000,00 kn, a njegova ukupna vrijednost je 1.280.000,00 kn. Provedba projekta započela je 1. lipnja 2019. godine. Neki od ciljeva projekta su upoznati djecu s važnošću šuma i potaknuti ih na njihovu zaštitu i sadnju stabala, naučiti djecu da se orijentiraju u prostoru pomoću izrađenog kompasa, osvijestiti koliku količinu otpada stvaramo, potaknuti ekološka osviještenost djece i djelovanje po principima održivog razvoja, osvijestiti koliko jako gazimo svoj planet, koliku odgovornost imamo u raspolaganju resursima, osvijestiti činjenicu da se velika količina hrane baca, da se resursi nepravilno raspodjeljuju te da je potrebno djelovati po principima održi-

Duboko u zemlji

Kuća s vlastitim izvorom energije

Snaga vjetra

Škoji 16


vog razvoja. Nositelj projekta je Udruga za zaštitu prirode i okoliša te promicanje održivog razvoja Argonauta, a partneri na projektu su Lokalna akcijska grupa „More 249“, Općina Murter-Kornati i Osnovna škola Murterski škoji. Projekt se počeo provoditi u siječnju 2020. u Murteru, Tisnom, Pirovcu, Vodicama, Brodarici, Primoštenu i Rogoznici. U svakoj od sedam škola Šibensko-kninske županije oformila se grupa od 20 djece - patrolaša koji su s lokalnim koordinatorom počeli provoditi aktivnosti “Plave Eko-patrole“ unutar navedene radionice. Koordinatorica naše škole je učiteljica informatike Jelena Meić. Do sada je održano pet radio-

Tema broja: (P)ostanimo zahvalni prirodi

Snaga vjetra

nica pod nazivom Koliko jako radionice s temama Zar je more gazimo svoj planet, Obnovljivi kiselo i Zajedno za čišći okoliš te izvori energije, Hrana i održivost, zajednički izlet na Kornate. eRRRRRRRiziraj se i Zeleni BinJelena Meić, prof. go. Slijede još dvije edukativne

Zanimljivosti o zagađenju mora 1. U posljednjih 10 godina proizveli smo više plastike nego kroz čitavo zadnje stoljeće. 2. 8 milijuna tona plastičnog otpada dospije s kopna svake godine u naše rijeke, mora i oceane. 3. Manje od 5% proizvedene plastike se reciklira. Gotovo svaki komad ikad proizveden u svijetu još uvijek postoji. 4. Trenutno najveće područje plutajućeg plastičnog otpada u našim oceanima je veličine Francuske. Zove se plastična juha i nije jedna, ima ih više. 5. Plastične vrećice koriste se u prosjeku 12 minuta. Očekivani životni vijek plastične vrećice u okolišu može biti i do gotovo 1000 godina. 6. Milijun morskih ptica i stotine tisuća morskih sisavaca stradavaju svake godine zbog plastike u našim morima. Najčešće zbog posljedica gutanja i probave plastike, zaplitanja u plastiku ili gušenja. 7. Kemikalije koje su u sastavu plastike mogu ući u naš organizam probavom ili apsorpcijom iz vode putem kože. 8. Više od 90 % ljudi pozitivno je na testu za BPA (bisfenol, kemikalija iz plastike koja ometa redovan rad naših hormona). 9. Više od 70 % vodovodne vode u Europi sadrži mikroplastiku. 10. Tijekom perioda raspadanja, plastika iz svoje originalne forme prelazi u makroplastiku, mikroplastiku i nanoplastiku. Ti djelići su manji od npr. stanica algi i oni ostaju u tom obliku neodređeno vrijeme. 11. Plastika otpušta teške metale i razne štetne kemikalije u okoliš. Izvor podataka: PlasticPollution.org

Škoji 17


U karanteni

Tina Jakovčev, Natalija Kapov, Bruna Bilić, 3. r. PO Betina

Škoji 18


U karanteni

Corona virus Corona virus nije šala, to znaju i djeca mala. Corona virus je novi gost, do sad je prešao svaki most. Stoga se treba paziti i što manje maziti. Nadam se da ste skužili moj tekst jer COVID će doći dok kažeš keks. Strpite se malo pa će proći i onda će bolje vrijeme doći.

Agata Donđivić, 4. r.

Korona U cijelom svijetu pojavio se jedan loš virus. Ime mu je Korona. Taj zao virus zatvorio je moju lijepu školu i sada učimo kod kuće. Niti ta učiteljica na televiziji nije draga kao moja. Jedva čekam da opet počne moja škola i da opet učimo svi skupa. Andro Vučićević, 3. r. Roko Markov, 8.a

Filip Vodopija, 8.b

Luna Rameša, 8.a

Škoji 19

Manuela Ježina, 7.r.


U karanteni

Karantena

Na mom okuto je rantenaka i vis mos u imsvoj ćamaku. Akoj je sadnodo. PA mas mav lahtje isatiop vojs nad u rantenika. Trouju dak se budimpro voljnamrzo i panarašču. Dok se nemusta nemodjejusvo ćnuku ćuodje, mijemu sei remope bezu. Učkujemdor vojes ljenomi kićekran koka ih jamo kaba veza, a to su pravoza huljicepa. Nakna gasve gato injepoč neonli laško. Mota imouč i bamovjež. Nakna neonli leško damgle na telmobi i itkujemzap muma dak će čakru. Dak konopan đedo čakru edempoj ga i batre mi tnohi štone tko-

sla. Nakna čkaru teljicauči šaljempo maćido dar. Nemuzdah i nakna kogne menavre ga pišemna. Sretnijanaj nas dak imzavrš s njempisa maćegdo dara, nemleg u vetkre i tamči tirulek. Nakna tanjači tirelek ganola nemuto u nas. I kota iz nada u nad, budimpro se i ove vino nad! Ema Bašić, 4. r. Tina Jakovčev, 3. r. PO Betina

Leonarda Donđivić, 8.b.

Beata Šimat, 8.b.

Vita Filipi, 5. a

Škoji 20


Kroz riječi i sliku

Berba maslina

prije nego što krenemo u berbu, žalim se majci da me sve boli i da neću moći izdržati fizički napor. Naravno, ona me vrlo dobro poznaje i shvaća da je to samo izlika od posla pa me ne uvažava. Uvijek idemo subotom jer je od ponedjeljka do petka škola, a nedjeljom se ne radi. Najviše me živcira što moja sestra ne mora ići jer subotom ima zbor. To je prava, pravcata nepravda! Mi cijeli dan radimo u masliniku, a ona je pola sata na zboru na kojem i ne pjeva. To sigurno znam jer mama uvijek dobije poruku voditelja zbora da Marija ne otvara usta dok pjeva, nego tipka cijelo vrijeme po mobitelu. Mama je samo opomene, ali je uvijek pusti da ne radi. Brat i ja smo to primijetili pa smo zaključila da je mama više voli jer je žensko. Sve one teške poslove kao što su nošenje pijeska i cementa, rad na miješalici, berba maslina, uvijek mora obavljati muški dio naše obitelji. To je prava, pravcata nepravda. Ove mi je godine berba maslina bila manje mrska jer je bio štrajk učitelja, nije bilo nastave pa je i moja sestra Marija morala ići. Ha, ha. To mi je bila najdraža berba maslina do sada iako ni ove godine nisam puno radio jer sam lijen, ali me nije ni briga. Kad narastem, možda više neću biti lijen, a i ako budem, morat ću raditi da preživim pa ću biti lijen bar sad dok još mogu.

U mom mjestu svi imaju masline tako da je za vrijeme berbe cijelo mjesto u poslu. Djed i baka imaju oko dvjesto stabala maslina. Otac i stric već su se dogovorili da svakome ide po sto, ali još nisu odlučili kojih sto jer nisu sve masline na istom mjestu. Imamo ih porazbacane svukuda od plaže Kosirine, Docima, Velom vrhu, Pod Jasenovcu pa sve do Modrava uz Jadransku magistralu i još nekoliko malih bezimenih područja. Pa tako dok se ne dogovore čije je čije, čupaju svi sve i dijele na tri dijela. Moj brat i ja već smo se dogovorili o podjeli maslina koje će nam djed i baka ostaviti u nasljedstvo. Pedeset maslina meni, pedeset njemu, a sestri ništa jer će se ona udati i dobiti od muža. Volim zamišljati kako ću jednoga dana imati svoj veliki, zeleni maslinik, ali postoji jedan problem. Naime, ja ne volim baš izlaziti van i provoditi vrijeme u prirodi. Znate, nije da sam ja sad neki sociopat, imam i ja prijatelje i družim se s njima, najčešće u školi, na rođendanima i preko igrica. Ja bih zapravo izlazio i družio se, ali sam vrlo lijen i debeo što još više pridonosi mojoj lijenosti. Taj problem imam i s berbom maslina. Nije loše stajati uz maslinu, prebirati po njenim granama i ubacivati plodove u kantu, ali ruke me brzo zabole i noge mi se umore pa moram sjesti. Čak i

Marko Ježina, 7. r.

Priča jednog kruha Zdravo svima! Ja sam malo zrno kruha. Čekam da se jedna djevojčica po imenu Maja vrati iz škole. Do tada, da skratim vrijeme, ispričat ću vam kako sam završio ovdje. Pa sve je počelo jednog proljetnog dana. Kada je jedan čovjek otvorio vrećicu pšenice, izvirio sam ja. Mlad i jak. Dalje se i ne sjećam do dijela kada sam bio ukopan u zemlju. Moram priznati da je bilo jako neugodno nekoliko mjeseci biti na kiši i suncu. Ali isplatilo se, narastao sam najveći. I tako sam dospio u mlin. Bilo je jako tijesno, ali pretrpio sam. Postao sam bijel, bio sam brašno. Na kraju nas je prodalo pekaru koji je od tog brašna napravio prekrasan rumeni kruh. I tako sam završio ovdje. Eto to je moja priča. Doviđenja. Dora Kulušić, 3. r.

Maslačak, Tina Jakovčev, 1. r. PO Betina

Škoji 21


Kroz riječi i sliku Zooportret, Bruna Turčinov, Ida Ježina, David Bašić, 7. r.

MACA Crno bijela i debela na trk uvijek spremna baš je spretna i vesela. Ta je mačka prava faca uvijek pravi strku najviše voli frku. Luka Girin, 3.r. PO Betina Mlin, Hana Kurkut, 7. r.

Bajama, Cvita Šandrić, 1. r. PO Betina

Malen je svijet

Livada, Agata Preložnik, 1. r. PO Betina

Škoji 22

Moja domovina se zove Hrvatska. Domovina je za mene poput obitelji. U njoj volim guste šume bogate stablima, duboko bistro plavo more, otoke prepune života. To je moja domovina plemenitog imena. To je moja Hrvatska. Dora Kulušić, 3. r.


Kroz riječi i sliku

Moja zvijezda U životu bih htjela ostati zapamćena kao poznata modna dizajnerica koja je uvijek donirala dio novca u dobrotvorne svrhe, koja je uvijek poticala ljude da misle pozitivno i da pomažu jedni drugima. Htjela bih biti zapamćena kao poznata osoba koja je za izradu odjeće koristila samo materijale koji se mogu reciklirati. Htjela bih biti zapamćena kao poznata osoba koja je vodila brigu o okolišu i o zagađenju okoliša te

organizirala akcije u kojima se čiste zagađeni dijelovi nekog grada. Htjela bih biti zapamćena kao poznata osoba kojoj nije stalo samo do sebe nego i do drugih. Poticala bih i ostale poznate zvijezde da ne budu sebične nego da doniraju novac i da brinu o okolišu. Pokušala bih spriječiti testiranje na životinjama. Napravila bih svoju marku šminke koja bi se sastojala samo od organskih sastojaka i ne bi bila testirana na životinjama. Mirta Turčinov, 8. r.

Julija Sladić, 5.a

Lavanda Matutinović, 7.r.

Snijeg Snijeg je zabijelio brijeg. Noćna svjetla toplo trepere. I bliži se vrijeme večere. Jako je toplo u našem domu. Evo i naš susjed stiže. Godina Nova sve je bliže! Vito Ježina, 3.r.

Bubamara, Neo Jadrešić, 1. r. PO Betina

Škoji 23


Kroz riječi i sliku

Ruke moje mame Kad su me mamine ruke prvi put zagrlile i kad su me prvi put dodirnule, osjetila sam nešto lijepo. Osjećala sam se kao da sam u raju. Mamine ruke su bile nježne i tople kao sunce. Htjela sam da zauvijek ostane taj lijepi osjećaj. Vidjela sam da se i ona dobro osjećala. Poželjela sam da tako bude svaki dan. Nina Šimat, 3.r.

Lavanda Matutinović, 7. r.

Ruke moje mame Prvoga dana, toga čarobnog dana, tada me prvi put dotakla mama. Taj dodir bio je topao i mek, lagan kao pero. Raznježio me. Nakon nekoliko mjeseci, progledala sam. U tome trenutku držala me mama na svojim čarobnim i mekim rukama. Te ruke bile su kakve nitko nema. Tople, meke, glatke… Osjećala sam se kao nikad. U tome trenutku zaspala sam u majčinim rukama. Lakim kao pero, toplim kao sunce i mekim kao oblačak. Dora Kulušić, 3.r.

Mateo Čaleta, 4. r.

Snijeg Snijeg je zabijelio brijeg. Noćna svjetla toplo trepere. I bliži se vrijeme večere. Jako je toplo u našem domu. Evo i naš susjed stiže. Godina Nova sve je bliže! Vito Ježina, 3.r.

Škoji 24

Suhozid, Grupni rad, 5. a


Kroz riječi i sliku Zooportret, Hana Kurkut, Mia Budiša, 7. r.

Brodovi u luci Sunce se jutros lagano probija kroz oblake i svojom zrakom obasjava brodove u maloj betinskoj luci. U njoj su poredani leuti, gajete i kaići kao đaci u školskim klupama. Iz daljine čuje se zvonki razgovor galebova što prate ribarsku brodicu. Stiže u luku, bit će ribe.

MORE More je plavo, more je lijepo, sunce ga grije iako je daleko. Nekad je mirno, a nekad nije, ali se uvijek djeci smije. Kad je bura ili jugo, more je uzburkano dugo. A kad je more mirno, sve je predivno. Mirta Turčinov, 8. r.

Julia Sladić, 4. r. PO Betina Stari alati, Filipa Rameša, 5. a

Kad narastem bit ću... Djeco, da sam ja profesor, ne biste sjedili u mučionici, već bismo učili u mehaničarskoj radionici. Da sam nastavnik matematike, ne bi bilo nikakve problematike. Da sam nastavnik kemije, iskemijao bih svima petice! Ivan Škalabrin, 4. r. PO Betina Zumbul, Ante Bilić, 1. r. PO Betina

Škoji 25


Kroz riječi i sliku

Moje more

Samoodrživa kuća, Ferdi Rameša, 8. b

Jedna od mojih najvećih i najdražih ljubavi je vožnja u čamcu usred plavetnila Murterskoga i Kornatskoga mora. Moje more me stalno zove i privlači, a moj čamac je trenutno na kopnu i čeka mali remont. Kad se samo sjetim vožnje u čamcu, preplavi me bezbroj emocija i nostalgija za ljetom i moje more kao da je samo moje i ničije više. U mom moru ima mnogo toga. Ribice raznih boja i oblika plivaju oko mene. Morsko dno je puno školjaka i raznovrsnih algi. Kada se približim pličini, volim dodirivati pješčano dno. Pijesak mi se prosipa kroz šake, a ja uživam dodirivati ga. Volim kada mi lagani burin i maestral donose miris borova iz obližnje šume, kada more miriše na sol, kada se oko mene glasaju galebovi i čuju glasovi turista, bruje brodovi, jahte i jedrilice. Volim kada me preklopi val i kada osjetim slani okus mora u ustima. More na koži, more u duši i u srcu. Volim te more i ne daš mi mira. Trenutak sjete i pogled na Gradinu. Gdje si dide koji spavaš? A onda me opet cvrčci podsjete da uživam u moru, ljetu, šumu valova i životu. Moj raj, moje more, moj dragi dide kojeg nema i plavetnilo kojemu nema kraja Ferdi Rameša, 8. r.

Gabrijela Rameša, 3. r.

Škoji 26


U Gaju Deseti mjesec, masline! “Ah, obožavam ih”, kažem roditeljima ironično dok mi najavljuju sutrašnji plan za berbu maslina. Buđenje je bilo najavljeno rano ujutro, oko šest sati kad se sunčeve zrake tek počinju nazirati. Kao i uvijek, ja sam zaspao pa je zbog mene polazak odgođen te smo krenuli jedan sat kasnije. Vukući se polako s noge na nogu, ušao sam u gajetu (brod) u kojoj su već sjedili, namršteni i pomalo ljuti, baka i djed. Naše masline nalaze se u Modravama, području uz Jadransku magistralu između Pirovca i Draga. Najlakše je i najjednostavnije iz Betine doći do Modrava gajetom. Tako smo i mi posudili jednu, koja je bila stara i ispucana, ali je poslužila. Putovali smo oko trideset minuta. Kad smo stigli, shvatili smo da brod ne može ići unatrag pa je moj djed doslovno poludio od trenutačnoga problema. Skoro smo se zabili u rivu koja zapravo nije još do kraja napravljena. Morali smo

paziti da ne oštetimo brod koji nije bio naš. Nekako je djed u zadnji trenutak ubacio motor u prazan hod i rukama se pričvrstio za nedovršenu rivu da bismo uspjeli pristati. Kad smo se privezali za rivu, uzeli smo sve stvari za berbu: vreće, ljestve, škare, motornu pilu i normalno, nešto za jelo. Polako smo se uputili prema našoj zemlji na kojoj su masline. Putom mi je baka pričala da se taj dio Modrava naziva Gaj. Nisam znao zašto pa sam tražio objašnjenje, a ona mi je odgovorila da je u prošlosti tu bilo najljepše. Bilo je kao u gaju, lijepa uvala koju okružuje borova šumica. Sad više nije tako. Divlje, nepokošeno raslinje i drača prekrili su kamene suhozide koji okružuju maslinike. Kad smo stigli, ostavili smo stvari, obukli traverse (pregače za berbu maslina) i odmah se bacili na posao. Naravno, ja sam ipak malo izbjegavao posao u prilikama koje su mi to dopuštale. Oko podne djed je rekao neka naložim vatru za roštilj jer ćemo peći kobasice za ručak. Eh, to mi je najdraži dio berbe maslina. Za divno čudo naložio sam iz prvoga pokušaja što mi inače ne uspije svaki put. Dok je vatra

Kornatska janjetina

Kroz riječi i sliku

gorjela, nabadao sam kobasice na tanke mladice maslina i stavljao na žar. Mmmm, baš su dobro mirisale. Pauza za ručak bila je kratka, a onda smo nastavili s poslom sve do sumraka. Pune vreće maslina nosili smo u gajetu. Počela je i hladna bura pa nas je djed požurivao. Bili smo gotovi za taj dan. Kad smo se odvezali s rive i na vesla izvukli brod, koji nije mogao ići unazad, mislio sam da je kraj, ali tek tada nastao je problem. Motor broda nije mogao ući u brzinu, nego je bio samo u praznom hodu. Nevolja je postajala već kad nas je bura svojim snažnim udarima počela bacati na oštre stijene. Dok se djed trudio popraviti motor, baka je već molila Gospu, a ja sam se trudio ostati smiren prisjećajući se slasnih, ukusnih kobasica s roštilja. Kad smo se već opasno približili stijenama, djed uspije ubaciti motor u brzinu te gajeta pojuri kao gliser. Uz bakinu zahvalu Bogu na čudesnoj pomoći u nevolji vraćali smo se u Murter, a posljednje zrake sunca uranjale su u morsku dubinu i nestajale s obzorja. Duje Skračić, 7. r.

storan na Kornatima koji poslužuje svježu ribu i našu domaću kornatsku janjetinu. Imamo i stado od 150 ovaca! Da, da…! Kornatska janjetina je specifičnog okusa kojeg nema nigdje drugdje na svijetu. Naime, kornatske ovce se pretežno hrane aromatičnim travama na pašnjacima, zbog čega je njihovo meso posebnog okusa. Najpopularniji prilog janjetini je kapulica. Odrasli najčešće zaliju janjetinu gemištom, a ja sam Janjetina još mali pa pijem sok. Svinjetina, teletina, piletina, Sočna, pečena, vrti se, crveni i gori, sve ja to volim, ali po meni je janjetina pravi šampinešto najljepše za moj želudac on. Ona je kraljica proslava, vjenčanja, krstitki i svi je Ovo je moj haiku iz trećeg razreda, a ništa se nije pro- željno iščekuju na stolu. Uvijek sutradan možemo čuti mijenilo do danas. Ostao sam najvjerniji obožavatelj kakva je bila ne mladenka, nego janjetina! Moj moto janjetine! Mnogi ljudi ne vole janjetinu, kažu da „smr- je janjetinom protiv stresa, stoga, poznavajući njezin di“, a zapravo meni baš miriše. Svježe pečeno meso učinak, pozivam sve one koji je nisu okusili da mi se sa žara ili pečeno ispod peke, začinjeno zrncima soli, pridruže, a obožavatelje pozivam na jednu pravu vepapra, nikako, ali baš nikako ne može smrdjeti! Odu- čeru. Bit će janjetine, obećavam! vijek sam okružen ovcama, pri tom ne mislim na člaDuje Skračić, 7. r. nove obitelji nego na prave ovce. Moja obitelj ima re-

Škoji 27


Putujemo

Jednog oblačnog i tmurnog dana moja majka me obavijestila da idemo na put u Italiju. Kad sam to čuo, prasnuo sam od sreće. Čak se i onaj tmuran dan oraspoložio i pustio prekrasne sunčeve zrake na zemlju. Nastupio je dan pred putovanje. Cijeli dan sam bio vedar i veseo, a u glavi mi je bilo samo putovanje. Jednostavno, nisam ga mogao dočekati. Navečer sam se spremio za put i legao. Novi je dan stigao, a s novim danom i putovanje. Brzo sam se ustao, spremio i krenuo prema autobusnoj stanici. Ušao sam u autobus i nakon par minuta smo krenuli. U autobusu je bilo tako dosadno da sam zaspao. Kad

LIJEPA ITALIJA je autobus došao do svog odredišta Trsta, majka me probudila i krenuli smo prema kolodvoru. Prvi vlak je kretao tek za sat vremena pa smo odlučili malo prošetati Trstom. Trst me nije uopće dojmio. Bilo mi je nekako sve mirno i bez veze. Napokon je krenuo i taj vlak koji je imao svoje odredište u Veneciji. U vlaku je bila nešto bolja atmosfera.

Nije bilo toliko dosadno i vožnja je bila puno kraća. Došli smo u Veneciju. Venecija mi se svidjela. Vidio sam prekrasnu crkvu Svetog Marka, Duždevu palaču, puno

Škoji 28

gondola i mostića. Razgledavanju Venecije došao je kraj i nastavili smo vlakom prema Sieni, što je bilo naše konačno odredište. U Sieni smo ostali pet dana i za to vrijeme smo razgledavali grad i posjećivali mala mjesta u Toscani. Siena je srednjovjekovni gradić koji je poznat po utrci konja na glavnom trgu koji se zove Palio. Siena mi se svidjela i zato jer su gotovo sve građevine od cigle pa je čitava u smeđe crvenoj boji. Na povratku smo se zaustavili u Firenzi. Tamo smo vidjeli poznatu katedralu, Michelangelovog Davida, stari most Ponte Vecchio i još neke druge znamenitosti po kojima je grad poznat. Nakon obilaska Firenze vratili smo se kući. Svidjelo mi se moje putovanje u Italiju i nadam se da ću se tamo ponovno vratiti. Bartol Šikić, 8. r.


1. dan Napokon je došla i ta nedjelja, 3. ožujka, dan kad smo trebali otputovati u Vukovar. Krenuli smo ujutro s autobusne stanice u pratnji profesorice hrvatskog jezika Gordane Knez i razrednice Ivane Finke. Neki su u Vukovar krenuli tužni jer propuštamo maškare koje čekamo cijelu godinu. Najprije smo krenuli u Knin gdje nam se pridružio jedan 8. razred tamošnje škole kako bi naš autobus bio pun. Boravak u kraljevskom gradu Kninu iskoristili smo za obilazak glasovite Kninske tvrđave. Potom smo nastavili put prema Vukovaru kamo smo stigli navečer oko 19 sati. Mi smo pred hostel došli prvi te izbjegli gužvu. Kada su se učenici svih škola smjestili u sobe, došao je, priznajmo, jedan od najzanimljivijih dijelova izleta - upoznavanje s vršnjacima iz drugih škola. Tako smo se nas dvadesetak skupili u sobu br. 9, sobu u kojoj smo boravile mi cure iz Murtera i do 11 sati se družili. Iza 11 smo gasili svjetla i morali ići na spavanje. 2. dan Drugi dan je bilo buđenje oko osam sati te je slijedio doručak. Iza toga je slijedilo prvo predavanje o Domovinskom ratu koje je trajalo 45 minuta. Nakon kratke stanke imali smo predavanje o padu Vukovara koje je trajalo nešto duže od prvog. Poslije predavanja smo imali ručak, a zatim smo posjetili crkvu i samostan sv. Bona gdje smo također imali kratko predavanje. Poslije toga smo išli u centar grada gdje smo imali tri sata slobodnog vremena. Predvečer smo se vratili u hostel te je počelo spremanje za disko, najbolji dio izleta. Disko je bio na brodu na Dunavu. Šteta što

Putujemo

Putovanje u Vukovar

POSJET GRADU HEROJU

je trajao samo do 21:30, svi smo htjeli još, bilo je odlično! Nakon diska smo se vratili u hostel, svi smo bili umorni, ali nismo odmah išli na spavanje. Morali smo svi skupa dočekati Nikolinin rođendan i udijeliti joj mali znak pažnje i tek onda spavanje. 3. dan Treći dan smo ustali nešto ranije zbog mnogih mjesta koje smo morali obići toga jutra. Poslije doručka najprije smo išli razgledati vojarnu uz vodiča koji nam je sve objašnjavao i vodio nas. Također smo mogli vidjeti jedan tip logora za zarobljenike. Poslije toga otišli smo u Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti ili Groblje tenkova. Nakon toga smo posjetili vukovarsku bolnicu. Ona me baš posebno uznemirila i dotakla jer su siluete od gipsa tako realno napravljene da imaš osjećaj da su stvarne. Poslije bolnice smo obišli Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata i masovnu grobnicu na Ovčari. Zatim smo se vratili u hostel na ručak i poslije ručka smo opet išli do grada na kviz

Škoji 29

na kojem je naša škola osvojila drugo mjesto. Poslije kviza je uslijedio dugotrajan put koji se činio da nikad neće proći. Sve je završilo kad smo u kasnim satima stigli u Murter. Brzo smo otišli svatko svojem domu i zaspali ko bebe. Magdalena Turčinov, 8. r.


Putujemo

Dan 1. Članovi Jedriličarskog kluba Žal i Kulturno-umjetničkog društva Zora iz Betine te mi, članovi Košarkaškog kluba otoka Murtera, bili smo u Češkoj od 2. do 8. siječnja ove godine. Iz Murtera smo krenuli sa stanice rano ujutro, a u Češku smo došli u 8 navečer. Jedan cijeli dan smo proveli u vožnji. Čim smo došli u hotel koji se zvao U Bileho konička, večerali smo i otišli na spavanje. Dan 2. Ustali smo rano i zatim doručkovali. U 9:00 sati primio nas je gradonačelnik Josef Kominek u gradskoj vijećnici. On nam je nešto pričao, no nismo ga baš razumjeli. Na svu sreću trener nam je pokušavao nešto prevesti. Rekao je da svaki put kad im u Velke Mezirici dođu djeca padne malo snijega. Nakon susreta s gradonačelnikom mi košarkaši smo otišli na trening u Osnovnu školu Školni. Kad smo ušli u školu, na ulazu smo se trebali izuti i šetati do dvorane bosi. Meni je to bilo bez veze, ali što je tu je. Na treningu smo se jako umorili. Nakon treninga išli smo po ostale i otišli na ručak u restoran na skija-

Putopis

S KOŠARKAŠIMA U ČEŠKOJ Na terenu u gostima

lištu Fajtuv kopec. Nakon ručka svi skupa smo otišli na skijanje. Većina nas nikad nije bila na skijanju, ali nam je naš trener Igor Stegić sve objasnio i pokazao. Nakon skijanja smo otišli natrag u hotel, večerali i družili se do 22:00 sata.

predstave glumci su nam pokazali kako se izrađuju i pokreću marionete – lutke na koncu. Nakon toga išli smo na hokejašku utakmicu. Tamo smo se smrzli! Jedva smo čekali otići u hotel na večeru.

Dan 4. Nakon doručka otišli smo na treDan 3. Probudili smo se i doručkovali. ning. Poslije treninga ručak i skiNakon doručka ponovo trening, janje. Nakon skijanja smo otišli na ručak i skijanje. Predvečer smo kuglanje u Klub River bowling na išli na lutkarsku predstavu u klub Morani. Naravno da nitko od nas Jupiter. Bila je to predstava o prija- nije znao kuglati. Kugle su jako teljstvu dječaka i djevojčice. Poslije teške i teško ih je zakotrljati. Prsti su me jako boljeli, ali nakon nekog vremena išlo je lakše. Moram se pohvaliti da sam dva puta uspjela srušiti sve čunjeve! Nakon kuglanja išli smo na večeru.

U tvornici čokolade

Škoji 30

Dan 5. Nakon doručka išli smo u tvornicu čokolade POEX. Tamo su nam pokazali kako se miješaju sastojci, kako čokoladice putuju po tvorničkoj traci i kako se na kraju pakiraju. Kušali smo bijelu čokoladu s bademima, ali nam se baš i nije svidjela. Nakon tvornice otišli smo


u muzej dvorca Nesmer. Tamo smo razgledavali različite umjetničke slike. Nakon toga otišli smo na ručak i na skijanje. Nakon skijanja na večeru u hotel.

Još jedna za uspomenu

Putopis

Putujemo

Meziriči, dečki su se predomislili i skinuli kape. Nakon utakmice smo išli na večeru i spremali se za polazak kući.

Dan 7. Probudili smo se i otišli na doruDan 6. Nakon buđenja i doručka otiš- čak. Poslije doručka smo otišli u li smo u posjet OŠ Oslavicka gdje svoje sobe i pokupili kofere. Nasmo imali zajednički sat engle- pustili smo hotel i krenuli natrag u skog jezika. Na drugom zajednič- Hrvatsku. Došli smo u Murter oko kom satu igrali smo tradicionalne 20:00. Svima nam je bili lijepo u sportske igre u sportskoj dvorani. Češkoj. Ovim putem sve vas poziNakon toga skijanje pa ručak. Prije vam da postanete dio Košarkaškog utakmice naši dečki s jedrenja su kluba otoka Murtera. stavili kape s natpisom Velke MeGreta Kurkut, 5. r. ziriči. Kad smo pobijedili Velke

Snježna Austrija

Svake godine moja obitelj i ja za zimske praznike idemo Ususret planinama na skijanje i tako već 13 godina. Ove godine odredišta su nam bila u Austriji, gradić Schladming i skijalište Turacher Hohe. Krenuli smo na samu Novu godinu, 1. siječnja 2020. Cijelim putem sam promatrala hrvatske krajolike, Velebit i njegove prekrasne šume i snježne vrhove. U neko doba sam i zaspala, a kad sam se par sati nakon toga probudila, pogledala sam kroz prozor i svugdje je bio bijeli, sjajni, duboki snijeg. Zaključila sam da više nismo u Hrvatskoj, već na granici Slovenije i Austrije. Uživala sam gledati šume pokrivene snijegom i planine čiji su vrhovi iznad oblaka. Kad smo nakon 7 i po sati putovanja došli, već je bio mrak i vani se nije vidjelo. Sljedeće jutro kad sam se probudila i izašla na balkon pogled je bio prekrasan. Naša kuća je bila na brdu i vidjele su se sve planine i polja nasuprot. Išli smo skijati i gondolom smo se digli na sam vrh planine. Skijati kroz takav krajolik bilo je jednostavno prekrasno. Tamo smo proveli još dva dana i zatim smo se spakirali i krenuli na naše sljedeće odredište. Dva sata smo se vozili malim, sporednim i sve ljepši. S vrha planine vidjela su se lančana gorja krivudavim cestama. Na brdima uz cestu nalazili su se koja se protežu kroz Austriju. I svaki dan sam mogla mnogi dvorci i crkve za koje smo pretpostavili da su iz uživati tamo. To je bio raj na zemlji. gotičkog razdoblja. Došli smo u našu kuću koja je bila Naja Bašić, 8. r. smještena na brdu u šumi. Svako jutro pogled je bio

Škoji 31


Putujemo Mjesečev krajolik

Moje neobično putovanje

OD ŠRI LANKE DO IRANA Kako je sve započelo Moja obitelj svake godine tijekom zimskih praznika odlazi na neko daleko putovanje. Tako je ove godina pala odluka: "Sutra idemo u Šri Lanku!" Pripreme za put su kratko trajale, krenuli smo ujutro u Zagreb i ubrzo smo se našli u avionu na letu za Colombo. Tijekom putovanja mama nije znala što znači putovati "preko Male", a kad je saznala da je to let do Maldiva, gdje smo ukrcali nove putnike, nije joj bilo svejedno. Znate, oduvijek želi posjetiti Maldive. Obožavam putovati turskom zrakoplovnom tvrtkom Turkish Airlines jer je hrana izvrsna, djeca dobivaju raznovrsne poklone, a najbolji je dio da svako sjedalo ima ekran na kojem možeš igrati igrice, slušati glazbu, gledati filmove. Šri Lanka Čim smo sletjeli u Colombo i izišli iz zrakoplova, svi smo u isti trenutak pomislili: "Što nam je ovo trebalo?" Tropski topao i vlažan zrak

otežavao nam je disanje. Najhladniji mjesec, a trideset stupnjeva. Nakon pića dobrodošlice u hotelu s četiri zvjezdice, zrak je bio podnošljiviji. Za večeru sam jeo piletinu i jako mi se svidjela jer je imala specifičan, ali fin okus. Većinom je sva hrana bila ljuta. To mi nije problem jer i kući jedem ljuto. Sutradan smo otišli na safari. Najljepši su mi bili sivi paunovi i krdo divljih slonova. Cijelo vrijeme govorio sam da se osjećam kao ljudski puding jer smo samo išli gore dolje zbog loših putova koje je poplavila rječica. Nismo baš bili u doticaju s lokalnim stanovništvom zato što smo se kretali uvijek sa svojom turističkom grupom i vodičem. U obilasku hramova saznao sam da 90% stanovništva pripada budistima, a mali broj nekim drugim vjerskim zajednicama. Ispred hrama imao sam i bliski susret s majmunom koji mi je ukrao kreker, popeo se na stablo i stao se cerekati kao da mi se ruga. Naših deset dana brzo je proletjelo. Zadnji dan proveli smo kupajući se u Indijskom oceanu i fotografiranju s udavom za uspomenu. Bilo je

Škoji 32

lijepo, ali ne bih živio tamo jer je stanovništvo uglavnom siromašno. Iran Drugo odredište našeg putovanja bio je Iran. Probudili smo se rano kako bismo stigli na let za Teheran preko Dohe. Bilo je to 28. prosinca 2019., tri dana prije Nove godine. Mama je rekla da se u Iranu temperature kreću od jedan stupanj do trideset pa zato trebamo puno odjeće. Srećom ponijeli smo sa sobom ljetnu i zimsku odjeću. Putne torbe bile su prepune, jedva je stala i moja knjiga koju sam morao pročitati za lektiru Charlie i tvornica čokolade. Inače, najzanimljivija knjiga koju sam do sad pročitao. Teheran Vodiči su nam bili brat i sestra Muhamed i Atefe. Muhamed je rođen u Teheranu, ali živi u Zagrebu i zna malo hrvatski jezik. Budući da je u grupi bio i jedan Mađar, svi smo se sporazumijevali na engleskom jeziku. Sad znam da mo-


dalcima. Muzej dragoga kamenja najviše me dojmio s velikim zlatnim globusom obloženim rubinima, smaragdima i dijamantima. Nacionalni muzej me podsjetio na školu i povijest jer je bilo mnoštvo glinenih pločica s klinastim pismom te reljef s likovima kraljeva iz Perzepolisa. Na otoku Kešmu u Perzijskom zaljevu uživali smo na neobičnoj plaži kojom su šetale deve. Dolina zvijezda je mjesto za koje se dugo mislilo da je ukleto zbog čudnoga fijukanja vjetra, ali meni je bila predivno. Otok Hormuz je veličanstven, brda u različitim bojama, vulkanske stijene i crvena plaža na kojoj sam se kupao upravo zadnjeg dana 2019. godine. Taj se pijesak još može jesti kao začin. U dolini Chah Kooh nalazi se mnoštvo čudnovatih oblika koje je svojim umijećem stvorila priroda i teško se mogu opisati riječima. Grad Širaz poznat je po grobnici pjesnika Hafiza Širazija kojega Iranci jako cijene i rado recitiraju, a živio je u 14. stoljeću. Tu večer dočekali smo Novu godinu u restoranu uz glazbu i sokove. U Iranu se ne može naručiti alkoholno piće pa su neki odrasli bili nezadovoljni. Ja sam bio prezadovoljan jer su Nova godina glavna pića u kafićima prirodno ciU razgledavanju iranskih zname- jeđeni voćni sokovi. Baš po mojoj nitosti prevladavaju prekrasne pa- mjeri. lače gdje su zidovi obloženi ogleram više učiti engleski. Umorni, krenuli smo autobusom kroz grad prema našem hotelu. Inače Teheran ima tri puta više stanovnika nego cijela Hrvatska. Ono što me sljedećih dana ugodno iznenadilo jest stanovništvo. Iranci jako vole turiste jer ih nema baš puno pa su svi ljudi nasmijani i ljubazni. Rijetko ćete vidjeti nekoga ljutitog i bez osmijeha. Kad god putujem, ljudi uvijek žele nešto prodati, naplatiti, zaraditi. Ovdje toga nema. Toliko su susretljivi i druželjubivi da je tata rekao kako je prošao puno svijeta, ali boljega naroda nije upoznao. Zanima ih odakle dolazimo, a kad čuju da smo iz Hrvatske, svi znaju za našega nogometaša Luku Modrića i nogometnoga trenera Branka Ivankovića. Koliko sam mogao primijetiti, vole nogomet. Žene nose marame pa je i moja mama iz poštovanja nosila maramu preko glave. Sve su moderno obučene, nose poznate marke odjeće, a sklone su plastičnim operacijama, osobito nosa. Skoro sve imaju operiran nos i umjetno nacrtane obrve. Subota je dan za njihovo uređivanje i šminkanje.

Putujemo

Crvena plaža

Opasan let Prije odlaska obišli smo gradove Jazd, Isfahan, Kašan i naravno Perzepolis. To je grad koji je zapalio Aleksandar Makedonski 330. god. pr. Kr. Blizu Perzepolisa je Nakš e Rustam ili Perzijska dolina kraljeva. Tamo su isklesane grobnice u stijeni za četiri perzijska kralja. Po povratku u hotel ugledali smo ogromna naftna polja po čijem je izvozu Iran najpoznatiji u svijetu. Saznao sam da Iranci ne žele iscrpiti sve zalihe nafte, nego tri najveća nalazišta čuvaju za buduće generacije. Bilo mi je jako žao kada sam shvatio da je došao posljednji dan našeg boravka u Iranu. Mama i tata bili su zabrinuti jer je ubijen neki iranski general pa ih je bilo strah da nam se nešto ne zakomplicira na kraju putovanja. Nekoliko sati nakon našega odlaska srušen je ukrajinski avion i to od strane Iranaca jer su mislili da je to američki projektil. "Za dlaku", pomislim na trenutak dok je naš zrakoplov letio prema Lijepoj Našoj. Ivan Škalabrin, 5. r.

Penjanje, spuštanje

Škoji 33


Predstavljamo

O teškom životu naših baka

VILMINA ŠKOLA ŽIVOTA Vilma, moja baka, ima 90 godina. Usprkos godinama u svom životu ne priznaje predaju, a na životnom optimizmu i radosti pozavidjeli bi joj i oni puno mlađi. Otvorila nam je svoje srce u priči o siromašnom i mukotrpnom djetinjstvu. Jedan i pol razred Rano sam ostala bez oca, imala sam tek sedam godina i krenula u prvi razred osnovne škole. Tata je preminuo od upale pluća jer ljudi tada nisu imali nikakav lijek. Sjećam se da su babe odlazile na Vransko jezero po pijavice koje su mu stavljale po tijelu s nadom da će ozdraviti. U to vrijeme biti bez oca, bilo je vrlo teško. Završila sam taj prvi razred osnovne škole, a drugi razred samo do pola jer je škola bila pod talijanskom vlašću i na talijanskom jeziku pa me majka više nije htjela školovati. Dok je trajao rat, često smo se skrivali po poljima. Najgori su bili crnokošuljaši. Ubijali su ljude pred vratima, nije im trebao razlog za smaknuti nekoga. Za odlazak na Kornate trebali smo imati dozvolu, a na rivi smo se morali javljati ako odlazimo ili dolazimo s otoka. Djetinjstvo u Kornatima Jedan od razloga prestanka moga školovanja bio je i taj što sam morala raditi kako bi se cijela obitelj prehranila u tim teškim i siromašnim danima. Tako su me poslali u Kornate gdje sam čuvala

Baka Vilma, uvijek vedra i nasmijana

ovce, okopavala masline, radila u vrtu i često sa stricem išla loviti ribu. Obožavala sam ribarenje, more, valove, pučinu... Kad bih nešto ulovila, bila sam sretna jer bismo sutra imali ručak. Brigu o obitelji preuzela sam vrlo rano zato što se i majka razboljela pa

Škoji 34

sam morala brinuti o mlađem bratu. I tako sam radila, mučila se, kopala... Po šest mjeseci provodila sam na otoku Siti, blizu otoka Žuta, u Kornatskom otočju. Prolazilo je moje djetinjstvo u teškom radu na škrtoj, kamenitoj zemlji naše Dalmacije.


Predstavljamo

čuvala ovce, igrala bih s ostalom djecom igru mendule (bademi). Nacrtali bismo krug na zemlji i onda smo bacali mendule. Ako bi mendule pale izvan ili na crtu kruga, onda si izgubio. Pobjednik bi bio onaj koji je imao najviše bačenih mendula unutar kruga. Poslije bi slasno pojeo dobitak. Neka djeca su imala sretniji život pa nisu radila kao ja. Svatko je imao drugačiji život. Ja sam imala teško djetinjstvo jer sam rano ostala bez oca. Bilo je djece kojima je bilo lakše, ali i nas koji smo morali raditi da se prehranimo. Sve što treba za život Murter oko 1930. g.

Nikad siti, uvijek gladni Od dvanaeste godine samostalno sam kuhala, mijesila kruh i pekla ga u krušnoj peći. Strina mi je pokazala kako ću kruh umijesiti. Stavila bih kvas i brašno, koje nije bilo bijelo kao danas nego crno, te svojim malim ručicama krenula stiskati smjesu dok ne dobijem željenu čvrstoću. Onda bih upalili krušnu peć i kad bi dno peći poprimilo bijelu boju, pomela bih metlicom pepeo i stavila kruh. Kruh je težio jedan kilogram i mi smo ga zvali hlib. Često smo jeli kruh star i po osam dana. Bio je tvrd poput kamena pa smo ga omekšavali u vodi ili mlijeku. Glavne namirnice uz kruh bile su nam krumpir, bob, sočivo, čičvarda i riba, nikakve specijalitete nismo imali.

Udala sam se s dvadeset godina kratko želuci bili puni. Nije tada i zasnovala svoju obitelj. Iako su bilo pekare, šećera, a mlijeko smo mi godine prolazile u napornom imali od svojih ovaca. radu i odricanju, život je prije bio puno usporeniji. Djeca nisu bila Od lušije do Radiona nervozna, bila su zaigrana, igrala su se vani, na polju, na ulici. Šetali Pomagala sam strini i u pranju smo, pjevali, plesali... Imali smo i odjeće. U maštelu, tj. velikom amatersku grupu u kojoj smo glukotlu, zakuhali smo toplu vodu u mili kao profesionalci. Zabava je koju smo stavili pepeo. Taj pepeo bila drukčija nego sada. Došlo je zvali smo lug i zbog toga se voda sasvim drugo vrijeme, mi stariji za pranje zvala lušija. Rublje smo čak i ne možemo shvatiti današnji trljali četkama i domaćim sapu- odgoj djece. nom koji smo pravili od našega ulja. Sad uživam u svom vrtu i unuciPoslije nekoga vremena dobili ma koji me posjećuju. Evo, jutros smo prvi prašak za rublje koji se sam bila u vrtu, posula gnoj, pozvao Radion. U lonce od alumi- čupala travu, prekopala dio u koji nija stavili bismo rublje i prašak, ću zasaditi krumpire i malo rasamalo ga držali da se namoči, a diti salate. Ako se budem osjećala zatim bismo lonac stavili na peć i dobro, posadit ću rajčicu, malo prokuhavali rublje te poslije ispi- peršina, selena, blitve, graha, tirali. Tako je bilo mirisno i bijelo. kvica, krastavaca i tako svega po malo. Sve što treba za život u ovoj Igra mojoj devedesetoj.

Veselili smo se kad dođe peti mje- Nisam imala vremena za igru. sec i proljeće pa kad u vrtu poč- Moje djetinjstvo bilo je rad i brine rasti povrće i voće. Bar su na- ga za obitelj. Ponekad, dok sam

Škoji 35

Juliana Papeša, 6. r.


Predstavljamo Intervju s ravnateljem na odlasku

GODINE ZA PAMĆENJE

Ove nas godine dvoje dragih ljudi napušta odlaskom u mirovinu. Riječ je o dugogodišnjem ravnatelju Osnovne škole Murterski škoji g. Edu Juragi koji je svojim radom i djelovanjem dao trajni pečat našoj školi. Zajedno s ravnateljem oprostit će se i tajnica gđa Željka Radman, koja je u školi provela pune trideset i dvije godine. S pravom je nosila epitet “duša škole”, uvijek na usluzi učiteljima, učenicima i njihovim roditeljima. Teško će biti zamisliti našu školu bez ljudi čija smo draga lica svakodnevno susretali u zbornici, razredu ili na hodnicima. Povodom njihova skorog odlaska predstavljamo vam intervjue u kojima ćete saznati ponešto o njihovu radu u školi i planovima za budućnost.

poduzeli. Bilo je tu humanitarnih koncerata i utrka, posjeta djeci u dječjim domovima i u bolnicama, posjeti starima i nemoćnima u adventu itd. Uz to će se sjećati sudjelovanja naših učenika na LIKoliko ste godina radili u školi? dođe dan odlaska koji mi se čini još DRAN-u i brojnim školskim narazmjerno daleko jer je još dosta tjecanjima. Dodao bih tu i odlaske U školi sam radio 20 godina, od posla preda nama do završetka ove na školske izlete i terensku nastavu toga u našoj školi 18 godina. U školske godine. s učenicima kao i izlete kolektiva. školstvu sam, dakle, radio pola Bilo je i onih manje lijepih događaradnog vijeka. Pored škole radio Je li vam bilo ugodno raditi ja kao što je to bio požar na krovu sam niz drugih poslova. Tako ve- s djecom? školske sportske dvorane. ćina učenika ne zna da sam nakon završene srednje pomorske škole Bilo mi je vrlo ugodno. Rad s djeKakav ste ravnatelj bili po vašem tri godine kao brodostrojar plovio com s jedne strane zahtijeva velina prekooceanskim brodovima di- ku odgovornost i požrtvovnost, a mišljenju? ljem svijeta. Više godina sam radio s druge predstavlja zadovoljstvo. u nautičkom turizmu, a nešto više Smatram da je rad s djecom pri- O tome bi trebali ocjenu donijeti od šest godina sam bio ravnatelj vilegija pošto su djeca najbolji dio drugi, u prvom redu kolege učitelji, zatim učenici i njihovi roditelji. dječjih vrtića. Uz to sam devet go- nas. U osnovi mislim da sam bio dobar. dina bio dopisnik Slobodne Dalmacije iz Murtera. Postoji li neki događaj koji će vam Ima li neka posebna generacija posebno ostati u sjećanju? koju biste htjeli istaknuti? Je li vam žao što odlazite? Bilo je puno događaja koji će mi U ovom trenutku nisam ni svjestan ostati u sjećanju. Dovoljno se sjetiti Sve su mi generacije podjednau kolikoj mjeri će mi biti žao kada niza humanitarnih akcija koje smo ko drage. Svaka od njih ima nešto posebno svoje i svaka obogaćuje

Škoji 36


školu na svoj način. Uvijek sam se radovao prvašima i nakon osam godina njihova školovanja bilo mi je žao kad su odlazili. S njima bi otišao i jedan dio nas. Drago mi je kad nas posjete bivši učenici, radujem se njihovim uspjesima i rado razgovaram s njima. Jeste li zadovoljni s učiteljima i učenicima? Kakav uspjeh postižu?

Predstavljamo

životnih ciljeva o kojima sam govorio. S pravom se kaže da u životu ništa nije nemoguće. Tijekom rada u našoj školi završio sam studij knjižničarstva, ujedno sam završio poslijediplomski studij i magistrirao te izdao Rječnik govora otoka Murtera. Pored svega mislim da sam mogao postići više.

Moja velika ljubav je maslinarstvo pa se planiram više posvetiti uređivanju maslinika i proizvodnji ulja. Nadam se da ću naći vremena za one kojima bude moja pomoć potrebna.

Koliko ste godina radili u školi?

nicima jer se s njima zaboravim i mislim da smo si ravni. Naravno, mislim na godine.

Vaša poruka na kraju?

Želim od srca zahvaliti svima koŠto će vam najviše legama učiteljima i svim djelatnicima škole na pomoći i podršci koju nedostajati kad odete? su mi pružali te na zalaganju koju su uložili. Srdačno zahvaljujem Nedostajat će mi učenici, radne Zadovoljan sam, ali uvijek mosvim generacijama učenika koji su kolege, škola. Tijekom godina sve žemo postići bolje rezultate. Svi ovo što me okružuje postalo je dio nas puno puta obradovali svojom zajedno se trebamo više truditi. životnom radošću. Zahvaljujem i Učenicima želim poručiti da budu mene i sigurno će mi nedostajati. roditeljima koji su toliko brinuli o ambiciozni i da streme visokim svojoj djeci nastojeći da izrastu u ciljevima u životu. Da bismo nešto Hoćete li posjećivati svoje staro zrele i odgovorne ljude. Na kraju ostvarili, najprije trebamo to vruće radno mjesto? kao vjernik upućujem zahvalnost željeti. Rado ću ponekad posjetiti kolege. dragom Bogu koji je i mene i sve nas zajedno pratio sve ove godine Kakav ste vi učenik bili u školi? svojom milošću i sačuvao nas od Što planirate raditi kad odete u mnogih pogibelji. Molimo ga da i Mogu reći srednji učenik i malo mirovinu? dalje bdije nad nama! bolji student. Neobično je da sam nakon završene srednje škole upi- Nastavit ću s proučavanjem govora Intervju obavile Marija Ježina i sao studij hrvatskoga jezika i knji- otoka Murtera i susjednih otoka. Ema Vidaković, učenice 8. r. ževnosti. No to je upravo na tragu

Pune 32 godine. Je li vam žao što odlazite? Pa žao mi je, ipak sam pola života provela u školi. Je li vam bilo ugodno raditi u školi? Bilo je i lijepih i manje lijepih perioda, ali sve skupa je bilo lijepo. Što će vam najviše nedostajati kad odete? Nedostajat će mi ljudi iz kolektiva. Ipak s njima provodim pola dana svaki dan, naši izleti, druženja s vrlo mladim i novim djelat-

Škoji 37

Hoćete li posjećivati svoje staro radno mjesto? Hoću, naravno, dok ne osjetim da više ne bih trebala. Uskoro ćete se umiroviti. To će zacijelo promijeniti puno toga u Vašem životu. Jeste li sebi postavili neke nove izazove? Ne volim puno planirati, slab sam planer, ali bih voljela putovati i malo uživati. Intervju obavile Marija Ježina i Ema Vidaković, učenice 8. r.


Predstavljamo

sam bio na Kornatima, a društvo mi je pravio moj pas. Najgore je bilo što smo skoro svaki dan jeli ribu. Tia: Meni je bilo jako dosadno jer uopće nisam smjela izlaziti iz kuće. Kakva vam je učiteljica?

Murterski prvaši U školsku avanturu sa svojom učiteljicom Lucijom Banov Markov krenulo je 20 razigranih prvašića. Kako se osjećaju i o čemu razmišljaju saznali smo u kratkom razgovoru s Malenom, Noemom, Tiom, Mihailom, Dujom, Lovrom i Marinom. Kako vam se sviđa u školi? Svi: Odlično je! Koji predmeti su vam najdraži? Malena i Noema: Tjelesni i likovni. Marin: Tjelesni, likovni i priroda. Mihailo: Tjelesni, priroda i matematika. Duje: Tjelesni, likovni, glazbeni i engleski.

Tia: Ja najviše volim matematiku! Lovre: Tjelesni, likovni i glazbeni. Kako vam ide čitanje i pisanje? Mihailo: Ja baš i ne volim čitati. Malena i Noema: Tako – tako. Tia: Ja pišem jako lijepo i uredno. Što je bilo najzanimljivije što se dogodilo u školi? Mihailo: Kad se otkačio luster pa ga je školski majstor došao popraviti. Kako vam je bilo za vrijeme nastave na daljinu?

Svi: Dobra. Marin: Najbolja. Noemi: Ja sam joj poklonila jedan prekrasan crtež Tia: A ja sam joj izradila pticu od kartona. Kada se učiteljica najviše ljuti? Lovre i Duje: Kad brbljamo Tia: Ja poslušam učiteljicu čim me dva puta upozori Marin: Jednom kad smo za veliki odmor otišli malo dalje pa nismo čuli zvono. Što biste poručili svojoj učiteljici? Marin: Da dogodine učimo nešto zanimljivije. Duje: Želimo ići s učiteljicom u kino. Lovre: I na izlet!

Svi: Dosadno! Duje: Meni nije bilo dosadno. Ja

Ove školske godine u prvi razred PO Koji predmet vam je najteži? Betina upisano je svega 4 učenika. Malo, ali veselo društvo dočekalo Svi: Sve je lagano. nas je s učiteljicom Editom Jakas. U učionici svi sjede u prvoj klupi. Kažu Kakva vam je učiteljica? da tako najbolje čuju učiteljicu. Ante, Agata i Cvita: Dobra. Koji predmet vam je najdraži? Neo: Ponekad je zločesta. Umjesto da dobijemo tri zadatka za Ante: Tjelesni i vjeronauk. domaći, dade nam četiri. Neo: Tjelesni. Agata: Priroda, vjeronauk i tjeleLjuti li se kada vaša učiteljica? sni. Cvita: Tjelesni, vjeronauk i engle- Agata i Cvita: Kad Ante i Neo ski. pričaju.

Škoji 38

BETINSKI PRVAŠI


Ante i Neo: Pa i one pričaju! Agata i Cvita: Ali oni malo više… Što je najsmješnije što vam se dogodilo u školi? Neo: Jednom je mačka ušla u učionicu za vrijeme sata. Ante: Ali učiteljica ju je izbacila… Cvita: I pauk je jedan put bio u kutu!

Ime i prezime: Ivana Karađole Datum rođenja: 2. 9. 1993. Horoskopski znak: Djevica Vaš grad: Šibenik Što biste radili da niste psihologinja? Vjerojatno bih bila kuharica. Kakav ste učenik bili? U osnovnoj odlična, u srednjoj vrlo dobra. Što volite raditi u slobodno vrijeme? Volim gledati serije, filmove i ići na kavu s prijateljima. Najdraže godišnje doba: Ljeto

Ante: To je bio naš kućni ljubimac, ali sad ga više nema… Agata: Kad smo došli maškarani u školu, učiteljica se obukla u policajca i dala nam puno zadataka. Rekla je da je to zato jer je policajac. Da se maskirala u klauna, bilo bi manje zadataka. Neo: Jednom smo trebali doći u prezentacijski centar umjesto u školu, ali ja sam to zaboravio.

Predstavljamo

Onda sam došao u školu i čudio se zašto nikoga nema. Što biste poručili svojoj učiteljici? Ante: Da nam dopušta da odmor bude duži, da se više igramo, a manje učimo. Neo: Da cijeli dan bude tjelesni! Cvita i Agata: Da ne daje tako puno za domaći rad.

Najdraže doba dana: Večer Najdraža knjiga: Ne čitam baš puno, ali volim knjigu Mali princ. Najdraži film: Ne mogu se odlučiti Najdraži žanr: Rock Kako biste se opisali u tri riječi? Odlučna, pozitivna, altruistična. Životni moto: Što te ne ubije, to te ojača. Kako vam je u našoj školi? Super, ni mala ni velika, topla, kao mala obitelj.

Ime i prezime: Sanda Hrga Datum rođenja: 24. 7. 1974. Horoskopski znak: Lav Vaš grad: Sitno Donje Što biste radili da niste učiteljica? Bavila bih se arheologijom. Kakav ste učenik bili? Odlična i vrlo dobra. Što volite raditi u slobodno vrijeme? Volim ga provoditi u prirodi. Najdraže godišnje doba: Ljeto

Škoji 39

Najdraže doba dana: Noć, večer Najdraža knjiga: Lovac u žitu Najdraži film: Shalom Najdraži žanr: Ne znam Kako biste se opisali u tri riječi? Uvijek na vrijeme. Životni moto: Nemam Kako vam je u našoj školi? Lijepo i ugodno.


To smo mi

Zbogom, školo!

Uspomena s ekskurzije

Kako vam je bilo u osnovnoj školi? Leonarda Jelić: Bilo je dobro i htjela bih još ostati. Felina Zasanski: Dobro, ali moglo je biti i bolje. Ana Bašić: Bilo mi je super! Ferdi Rameša: Bolno i mukotrpno. Lovre Bašić: Opušteno i profesionalno. Rosa Markov: Vrlo dobar 4. Marija Ježina: Bože oslobodi! Jere Vodopija: I dobro i loše. Filip Vodopija: Nije bilo dobro. Koji vam je razred bio najteži? Leonarda Jelić: Sedmi i osmi. Leonarda Donđivić: Peti i sedmi. Ferdi Rameša: Peti Lovre Bašić: Šesti Tea Skračić: Peti Rosa Markov: Šesti, kad me uhvatila gripa na početku godine. Beata Šimat: Osmi. Jere Vodopija: Osmi. Jere Šikić: Svaki. Filip Vodopija: Osmi Ostali: Sedmi definitivno! Što biste željeli promijeniti u našoj školi? Leonarda Jelić: Marendu. Ferdi Rameša i Filip Vodopija: Učitelje!

Tea Skračić: Odnos učenika prema učiteljima i obrnuto. Domagoj Markov: Svejedno mi je jer idem ća. Marija Ježina: Stolice u tehničkom. Jere Vodopija: Treba produžiti veliki odmor. Jere Šikić: Sve. Koju ćete srednju školu upisati?

Tea Skračić: Niti malo. Ema Vidaković: Ne, jedva čekam upoznati nove ljude. Ovdje sve znam napamet. Jere Vodopija: Da, falit će mi gluposti i učitelji. Ostali: Neee! Što ćete poručiti idućim generacijama?

Leonarda Jelić: Pazite na nenadno ispitivanje. Felina Zasanski: Pazite kako se obraćate učiteljima. Ana Bašić: Radite gluposti. Naja Bašić: Pazite se i samo jako. Leonarda Donđivić: Uživajte dok možete. Ferdi Rameša: Zafrkavajte učitelje. Lovre Bašić: Ne shvaćajte školu ozbiljno. Tea Skračić: Učite i budite spremni na sve. Rosa Markov: Ništa. Beata Šimat: Pazite se! Ema Vidaković: Nemojte ljutiti učitelje, pogotovo tetu Vandu. Govorim iz iskustva! Je li vam žao što odlazite? Marija Ježina: Samo učite, ostavite se TikToka Leonarda Jelić: Da, jer se rastajem Jere Vodopija: Molim vas radite od prijatelja, ne, jer želim upoznati gluposti jer će vam u protivnom nove učenike u novoj školi. biti dosadno. Felina Zasanski: Da, jer se Jere Šikić: Nemojte biti kao mi, rastajem od prijatelja riješite se kamera. i strah me srednje škole. Filip Vodopija: Bacajte šlape Leonarda Donđivić: Je. na grede. Ferdi Rameša: Da i ne. Ana Bašić: Kuhare. Naja Bašić: Medicinsku. Lovre Bašić: Tehničar za brodostrojarstvo. Tea Skračić: Ekonomsku ili arhitektonski tehničar. Rosa Markov: Vjerojatno tehničku. Beata Šimat: Medicinsku. Domagoj Markov: Možda grafički dizajn. Jere Vodopija: Idem u Split u kuhare ili brodostrojare. Jere Šikić: Nautičare. Filip Vodopija: Grafički dizajn. Ostali: Još ne znamo.

Škoji 40


Zabavne stranice

Lavanda Matutinović, 7.r.

Ĺ koji 41


Zabavne stranice

BISERI IZ POVIJESTI

• Koji su uzroci Francuske revolucije? Sječa knezova. • Tko je skladatelj prve hrvatske opere? Vjetroslav Lisinski. • Tko je izradio spomenik Petru Krešimiru IV.? Glumica Melita Ujević. • Čiji lik je na novčanici od 10 kuna? Jurja Dalmatinca. • Što su izumili Indijci? Kineski zid. • Kad je počelo suvremeno doba? Kad se rodio Isus.

Sastavila: prof. Jelena Ćaleta • Američki parlament se zove Sabor. • Đejms Cok je otkrio Australiju. • Milojko je zadnji Obrenović na srpskom prijestolju. • Koji je bio službeni jezik Rimske crkve? Kršćanski. • Koje biljke donesene iz Amerike su spasile mnoga područja od velike gladi? Duhan.

• Kad je izbila Oktobarska revolucija? U februaru. • Zašto je Arijadna na Kreti dala klupko vune Tezeju? Da ne bude gol. • Koja je posljedica Prve industrijske revolucije? Izum tiskarskog stroja. • Nacisti su tetošili Slavene kao robove. • Što znači riječ Mezopotamija? Petoknjižje.

• Tko je otkrio Ameriku? Nomadska plemena iz Europe. • Homer je napisao operu trojanski rat. • Koji je bio drugi naziv za Veneciju? Venezuela. • Koji je prvi hrvatski film? Brcko na livadi. • Anarhisti zagovaraju da im se ništa ne da. • Seljaci i kmetovi su radili u tvornicama. • Tko su komunisti? Nevjernici.

• Ludwig Van Beethoven je skladao s gluhim ušima.

• Koja je najveća egipatska piramida? Hamurabijeva.

• Gdje je potpisan rapalski ugovor? Na Savi.

• Zašto je značajan ruski car Petar I. Veliki? Jer je vodio bitku na Petrovoj gori.

• Uz rijeku Nil nastao je Rim.

• S kojim bosanskim banom su Dubrovčani sklopili ugovor? S Guzmanom.

• Tko je radio na plantažama duhana i pamuka na jugu SAD –a? Krajišnici i kmetci. • Kako se zvala habsburška carica? Jelena. • Koji se novi ples pojavio na početku 19. st.? Bečki kongres. • Koji je ples postao jedan od simbola Austrije? Flamenko. • Tko živi u Kini? Japanci. • Koja je bila najveća prepreka ujedinjenju Crnogoraca? Nije im se dalo.

• Što su izumili Indijci? Printer. • Gdje djeluje Ku klux klan? U New Yorku. • Gdje žive Gradišćanski hrvati? U Novoj Gradiški. • Napoleon Bonaparte je ukinuo Mletačku republiku 1993. g. • Luj XVI. i Marija Antoaneta su giljotinizirani. • Tko je posljednji hrvatski kralj? Petar Svačić. • Koja je prva hrvatska opera? Na lijepom plavom Dunavu. • Francuska himna zove se „Marseljeza“ jer su je pjevali domorodci iz Marseilla.

Škoji 42

• Koji grad je Zvonimirov grad? Drniš. • Kako je nazvan Vrančićev padobranac? Homo Valjuz. • Gdje je bilo najpoznatije proročište u Grčkoj? U Delfinima. • Kakav je bio spartanski odgoj? Ropski odgoj. • Johannes Gutenberg je izumio pisaći stroj. • Sve Grke su povezivale ceste. • Hopliti su najbolji grčki vojnici koji su šetali pješice.


Ena Bašić, 4. r. Marta Skračić, 4. r.

Hana Slavica, 4. r.

Marta Skračić, 4. r

Lica s novčanica Rosa Ježina, 4. r.

Eva Šikić, 4. r.


4. razred

1. razred

1. razred, PŠ Betina 3. razred

2. razred

3. razred, PŠ Betina 2. i 4. razred, PŠ Betina

5. razred

6. razred 7. razred

8. razred

Profile for Ivana Skroza

ŠKOJI  

Školski list OŠ Murterski škoji

ŠKOJI  

Školski list OŠ Murterski škoji

Advertisement