__MAIN_TEXT__

Page 1

ISSN 1849-0735

I n fo r m a t i v n i m j e s e č n i k Ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i ć

7/8 srpanj/kolovoz 2015.


ISSN 1849-0735

I n fo r m a t i v n i m j e s e č n i k Ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i ć

Impressum Izdavač Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

7/8 srpanj/kolovoz 2015.

298. Sinjska alka, fotograf: Barbara Vučić

Sadržaj 4

Carlos Moedas Istraživanje i inovacije u području voda Water Research and Innovation

8

Georgios Kyrtsos Grčka kriza ulazi u novu fazu The Greek crisis enters a new phase

14

dr. sc. Davor Galinec Završetak Europskog semestra 2015: što nam poručuju EU institucije kroz šest Preporuka?

19

dr. sc. Tomislav Ćorić Tečajni mehanizam ERM 2 – škola lijepog ponašanja budućih članica eurozone

23

mr. sc. Ivana Maletić Informacijski sustav za EU fondove – kašnjenje iz 2013. ponavlja se i za razdoblje 2014-2020

26

5 “ZNATE LI?” o europskim fondovima u Republici Hrvatskoj

28

Aktivnosti IM ureda

Glavna urednica Ivana Maletić Uredništvo Andrea Vodanović Marija Tufekčić Ivana Petričko Tvrtko Lovrić Kristina Kosor Ivan Dvornik Grafičko oblikovanje Blanka Poljak Prijevod Tonči Orlandini Izlazi mjesečno. Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.

Pisite nam!

ZAGREB Trg Josipa Jurja Strossmayera 4 10 000 Zagreb STRASBOURG Parlement européen Bât. Louise Weiss T09033 1, avenue du Président Robert Schuman CS 91024 F-67070 Strasbourg Cedex +33(0)3 88 1 75734 +33(0)3 88 1 79734 BRUXELLES Parlement européen Bât. Altiero Spinelli 14E218 60, rue Wiertz / Wiertzstraat 60 B-1047 Bruxelles/Brussel +32(0)2 28 45734 +32(0)2 28 49734 www.ivana-maletic.com ivana.maletic@europarl.europa.eu facebook.com/ivana.maletic.cro www.twitter.com/maleticivana www.youtube.com/user/MEPOfficeMaletic


Uvodna riječ Od 1. srpnja 2015. Luksemburg je preuzeo šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom. Tim povodom, na sjednici Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku održanoj 15. srpnja u Europskom parlamentu u Bruxellesu, luksemburški ministar financija Pierre Gramegna održao je izlaganje na kojem je predstavio prioritete i ciljeve koje planira ispuniti u narednom šestomjesečnom razdoblju predsjedanja Europskom unijom. Istaknuo je 5 izazova koji stoje pred Europskom unijom: previsoka nezaposlenost, niska konkurentnost i nedostatak investicija, ozbiljne slabosti gospodarske i monetarne unije, pitanje oporezivanja i klimatske promjene. Kao glavne ciljeve šestomjesečnog predsjedanja Europskom unijom istaknuo je: 1. Stvaranje i jačanje Unije tržišta kapitala, 2. Uspostava jednostavnog, transparentnog i poštenog poreznog sustava te borba protiv poreznih prijevara, 3. Klimatske promjene i pripreme za konferenciju krajem godine u Parizu. To su teme koje će uz Grčku, dominirati u drugoj polovini 2015. u Europskoj uniji.

To je jedan od razloga zbog kojeg jesvjetska agencija za mjerenje kreditnog rejtinga država Standard &Poor’s smanjila Hrvatskoj dosadašnji rejting „stabilnog smeća“ u negativan predznak. Vlada je Hrvatsku dovela u situaciju da joj čak i rejting smeća postaje nedostižan. Javni dug je brzorastući i u 2016. prelazi 90 posto BDP-a, reforme su potpuno izostale, u ključnim trenucima Vlada ostaje potpuno pasivna i zabrinuta jedino za kampanju i ostanak na vlasti.

Europski semestar je završen i sve su države članice dobile preporuke koje se temelje na tri stupa rasta: proračunski oprez i financijska stabilnost, ulaganja u pokretače rasta, provedba strukturnih reformi u cilju postizanja globalne konkurentnosti Europske unije. I Republika Hrvatska dobila je preporuke te je u skupini država s najvećim brojem preporuka – šest. U ovom broju dajemo detaljniji pregled sadržaja preporuka danih Hrvatskoj.

To da je Vlada neučinkovita, rastrošna, spora, bez ideja, cilja, vizije, strategije, plana pokazuje i ljestvica globalne konkurentnosti koju svake godine objavljuje Svjetski gospodarski forum. Hrvatska Vlada je od 144 države na 138 mjestu, odnosno šesta je najlošija Vlada u svijetu. Hvalospjeve koje Vlada sebi pjeva i pokušaje obmane javnosti marketinškim trikovima svakim danom pobijaju objektivna, neovisna i međunarodna istraživanja i analize.

Europski fondovi su i dalje, nakon svih apela, kritika i upozorenja, područje kojim Vlada ne zna upravljati. U ovom broju donosimo apsurde trenutnog stanja u korištenju EU fondova kroz pet „znate li“ te poseban tekst o novom informacijskom sustavu za razdoblje 2014. – 2020. za koji je Vlada tek u svibnju ove godine raspisala natječaj i u koji će uložiti 26 milijuna kuna. Veliko kašnjenje iz 2013. ponavlja se u još gorem obliku. Pametni uče na greškama drugih, a ova Vlada nije sposobna naučiti niti na vlastitim greškama.

Ono što je očito jest da Vlada ne radi nikakve pomake u rješavanju identificiranih problema i potpuno zanemaruje preporuke. Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić


338.2

4

Carlos Moedas*

Istraživanje i inovacije u području voda

Water Research and Innovation

Svatko od nas zna nešto o vodi. Specijalisti smo u području raspoloživosti vode u našim vrtovima i domovima. Znamo kako bi voda trebala izgledati i kakav bi okus trebala imati. Međutim, kada se, na primjer, radi o zagađenju vode, njezinoj nestašici ili poplavama, kako bismo došli do odgovora, procijenili učinke prošlih i sadašnjih praksi te razvili rješenja za nadolazeće krize oslanjamo se, naravno, na znanstvena istraživanja.

We all know something about water. We are specialists on the availability of water in our gardens and homes. We know how water should look and what it should taste like. But when it comes to water contamination, water scarcity or floods, for example, we of course rely on scientific research to provide us with answers, to assess the impact of past and present practices, and to develop solutions for emerging crises.

U ranim fazama svoje karijere, radio sam u Službi za kontrolu kvalitete vode. To me iskustvo navelo da shvatim kako voda igra važnu ulogu u našem svakodnevnom životu, okolišu i gospodarstvu. Ono me naučilo dvije važne lekcije: Prva je da je voda povezana s mnogim različitim područjima politike. Kada bi oni koji je koriste, ovise o njoj i utječu na njezinu kvalitetu, a to su građani, bili uključeni u upravljanje njome, zacijelo bi se razvila bolja i odgovornija rješenja. Prema tome, potreban nam je multidisciplinaran, suradnički pristup upravljanju vodama. * Povjerenik EK za Istraživanje, znanost i inovacije

In the early stages of my career, I worked in drinking water and wastewater quality control. That made me realise the central role water plays in our daily life, in the environment and in the economy. It taught me two important lessons: The first is that water is connected to many different policy areas. If those who use it, depend on it, and influence its quality, the citizens, were involved in its management, better and more responsible solutions would surely be developed. So we need a multidisciplinary, collaborative approach to water. * European Commissioner for Research, Innovation and Science


Pristup u kojem su različiti dionici uključeni u formuliranje, istraživanje i rješavanje konceptualizacijskih procesa upravljanja vodama.

An approach in which different stakeholders are involved in the formulation, investigation and solution conceptualisation processes of water management.

Druga je lekcija da moramo gledati u budućnost. Današnja neznatna promjena u konfiguraciji tla može utjecati na morfologiju vodnog toka na širokom području u budućnosti. Kako bismo procijenili i ispravili takve događaje potrebno nam je više od samo nekoliko godina. Prema tome, rješenja koja osmislimo trebala bi biti uokvirena realističnom slikom svijeta kako će on izgledati za jedno desetljeće ili više. Ukoliko pogledamo u budućnost, znanstvenici ukazuju na nekoliko izazova koje se osobito odnose na vodne resurse. Očekuje se da će jaz između potražnje i opskrbe vodom na svjetskoj razini do 2030. iznositi čak 40%. Toj brojci trebali bismo dodati milijune ljudi diljem svijeta kojima je danas uskraćena sigurna pitka voda ili zdravstvena skrb. U Africi se većina država još uvijek bori kako bi dostigle Milenijski razvojni cilj s obzirom na vodu za piće, te povećale razinu zdravstvene skrbi. Na drugoj strani spektra, tijekom posljednjih desetljeća, u većini europskih regija raste trend padanja teških oborina, osobito zimi. Teške će oborine vjerojatno postati sve učestalije u mnogim regijama Europe, a za podizanje razine mora predviđa se da će se u ovom stoljeću ubrzati prema svim scenarijima emisije.

The second lesson is the need to look ahead. A slight land change today can affect the morphology of the water flow across a greater area in the future. To assess and correct such events we need more than just a few years. Therefore, the solutions we devise should be framed within a realistic picture of how the world will look in a decade or more. If we look ahead, scientists point to several challenges particularly concerning water resources. The worldwide gap in water demand and supply is expected to be as much as 40% by 2030. To this figure we should add the billions of people world-wide that today are deprived from safe drinking water or sanitation. In Africa most countries are still struggling to achieve the Millennium Developing Goal drinking water target and to improve the sanitation levels. On the other side of the spectrum, over recent decades, most regions in Europe exhibit an increasing trend in heavy precipitation, particularly in winter. Heavy precipitation is likely to become more frequent in many regions in Europe, and rising sea-levels are projected to accelerate this century in all Emissions Scenarios.

Uz odsustvo prilagodbe, procjenjuje se da će riječne poplave utjecati na oko 300.000 ljudi u EU-u godišnje do 20501. U Hrvatskoj, na primjer, unatoč obilju vodnih resursa, postoje drugi izazovi koji zahtijevaju znanstvena rješenja kako bi se očuvala kvaliteta podzemnih voda, odnosno opsežna poljoprivredna proizvodnja, velike urbane konglomeracije i prateći pritisak na općinsko gospodarenje otpadom. Voda ne utječe samo na živote pojedinaca, već i na poljoprivredne sustave, klimu, energetiku, nacionalnu sigurnost, gradove, industrije i poduzeća. S obzirom na to, ne iznenađuje što je Svjetski gospodarski forum vodnu krizu stavio na prvo mjesto u pogledu učinka u svom Izvješću o globalnim rizicima za 20152. Današnje gospodarstvo temeljeno na znanju i digitalizacija pružaju velike količine podataka o vodama koji se mogu iskoristiti u svrhu poboljšanja upravljanja njome. Ti su podaci, u kombinaciji s europskim stručnim tehnološkim znanjem svjetske klase te dobro obučenom radnom snagom, snažna osnova za napredak. A budući da svjetsko stanovništvo raste, pritisak da se izazov koji predstavljaju vode adresira kroz inovativne ideje, usluge i tehnologije, kao i kroz istraživanje i razvoj, raste. Europa je, međutim, u dobroj poziciji za suočavanje s tim izazovom.

1 Poplave i zdravlje (CLIM 046) – Procjena objavljena u siječnju 2015. – Europska agencija za okoliš (EEA) http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/floods-and-health/assessment-2 2 Izvještaj Svjetskog gospodarskog foruma: http://www.weforum.org/reports/global-risks-report-2015

In the absence of adaptation, river flooding is estimated to affect around 300 000 people in the EU per year by 20501. In Croatia, for example, despite an abundance of water resources, there are other challenges that require scientific solutions to safeguard the quality of groundwater, namely extensive agricultural production, large urban conglomeration and the consequent pressure on the municipal waste management. Water affects not only the lives of individuals, but also the functioning of agricultural systems, climate, energy, national security, cities, industries and businesses. Considering this, it is hardly surprising that the World Economic Forum listed water crisis as the number 1 risk in terms of impact in its global risks report for 20152.Today’s knowledge-based economy and digitalisation is providing huge amounts of data on water that can be used to improve its management. This data, coupled with Europe’s world-class technology know-how and highly skilled workforce, is a strong basis for progress. And with a growing world population, the pressure to address the water challenge through innovative ideas, services and technologies, as well as through research and development is increasing. But Europe is very wellplaced to solve this challenge.

* Floods and health (CLIM 046) - Assessment published Jan 2015 - The European Environment Agency (EEA) http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/floods-and-health/assessment-2 2 World Economic Forum Report: http://www.weforum.org/reports/global-risks-report-2015

5


6

Još jedan važan prioritet je pomak prema kružnom gospodarstvu: gospodarstvu u kojem se proizvodi iznova koriste, popravljaju i recikliraju u nove materijale ili proizvode. To će zahtijevati transformaciju nekih industrija te vratiti prozvodnju u Europu, što će zatim potaknuti potrebu za učinkovitijim korištenjem voda u industriji, na temelju obnove resursa i nižih razina onečišćenja voda. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, financiranjem istraživanja EU je pružila podršku mnogim uspješnim istraživačkim projektima u širokom rasponu područja kao što su, na primjer, praćenje kvalitete voda, pročišćavanje vode za piće, upravljanje poplavama i sušama, usluge ekosustava i upravljanje vodama. Sada se primjenjuju mnoge razvijene tehnologije i pristupi, donoseći korist milijunima građana EU-a, kao i onima izvan EU-a. Kako bi Europa očuvala ulogu globalnog lidera u području istraživanja i inovacijama (R&I) u sektoru voda, financiranje tih aktivnosti ostat će prioritetnim sredstvom intervencije. Tijekom razdoblja 2002. – 2011., ulaganja EU-a u projekte istraživanja voda kroz okvirne programe procjenjuju se na preko 1 milijardu EUR-a. U Sedmom okvirnom programu uložili smo u prosjeku više od 130 milijuna EUR-a godišnje. Ta je investicija podržala preko 700 R&I projekata u cilju rješavanja vodnih izazova te pružanja podrške provedbi vodne politike EU-a. Pod programom Horizon 2020, trenutnim okvirnim programom, pitanje voda adresira se kroz razne Društvene izazove, s obzirom na njezinu ključnu ulogu u našem društvu. U Društvenom izazovu “Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine”, za ulaganje u vodni R%I predviđeno je 163 milijuna EUR-a. Taj pristup pruža mogućnost bolje integracije voda u različite R&I prioritete. Također pruža i mogućnost da vodni sektor izvuče korist iz novih financijskih instrumenata novog programa Horizon 2020, kao što su Instrument za MSP-ove, Brzi put do inovacija ili rizični kapital. Cilj je Europskog fonda za strateške investicije (EFSI) povećati snagu programa Horizon 2020 privlačenjem većeg broja privatnih ulaganja u R%I projekte, osobito one koje su na raskrižju između znanstvenog istraživanja i razvoja proizvoda. Pred kraj prošle godine, Europska komisija je pokrenula poziv na dostavu projektnih ideja za pilot projekte velikih razmjera u području voda, ali i u područjima kružnog gospodarstva, rješenja temeljenih na prirodi te klimatskih usluga, od kojih su svi visoko relevantni za istraživanje voda.

Another important priority is to move towards a circular economy: an economy in which products are re-used, repaired, and recycled into new materials or new products. This will require the transformation of some industry and will bring manufacturing back to Europe, which will spur a need for more efficient use of water in industry, based on the recovery of resources and lower levels of water pollution. Over the few past decades, EU research funding has supported many successful research projects in a wide range of areas, such as water quality monitoring, the treatment of drinking water, waste water treatment, water re-use, emerging pollutants, flood and drought management, eco-system services and water governance to name a few. Many of the technologies and approaches developed are now being applied, bringing benefits to millions of EU and non-EU citizens. To maintain Europe as a global leader in water research and innovation (R&I), funding these activities will remain the priority means of intervention. During the period 2002 – 2011, the EU investment in water research projects through the framework programmes can be estimated at over 1 billion EUR. In framework program 7 we have invested on average more than EUR 130 million per year. This investment has supported over 700 R&I projects aiming to tackle water challenges and support the implementation of EU water policy. Under Horizon 2020, the current framework program, water is addressed throughout various Societal Challenges, given its vital role in our society. There is 163 million EUR for investment in water R&I in a dedicated focus area under the Societal Challenge “Climate action, environment, resource efficiency and raw materials”. This approach provides an opportunity to better integrate water in different R&I priorities. It also provides opportunities for the water sector to benefit from new Horizon 2020 financial instruments, such as the SME instrument, the Fast Track to Innovation or the risk-finance instruments. With regard to the European Fund for Strategic Investment (EFSI) its goal is to increase the firepower of Horizon 2020 by raising more private investment for R&I projects, especially for those standing at the intersection of scientific research and product development. Late last year, the European Commission launched a call for ideas for large scale demonstration projects in the area of water, but also in the fields


7

Rijeka Gacka/River Gacka

Modro jezero/Blue Lake

Trenutno analiziramo podnesene prijedloge. Rezultati će biti ključni u određivanju pitanja i vrste projekata na koje treba ciljati kako bi se postigao najpovoljniji povrat ulaganja u budućim pozivima pod radnim programom 2016.-2017. Uz to, Europska komisija nastavlja podržavati različite vodne platforme kao što je Inicijativa za zajedničko programiranje, kao i druge zajedničke programe, od kojih će Partnerstvo za istraživanje i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) igrati važnu ulogu u adresiranju pitanja sigurnosti hrane u područjima najizloženijim nestašici vode. Navodnjavanje u Europi trenutno je koncentrirano uzduž Mediterana, gdje neke države koriste više od 80% ukupne slatkovodne apstrakcije u poljoprivredne svrhe3. Očekujemo da će se ovim inicijativama promicati razvoj rješenja za pametne i održive gradove te poboljšati upravljanje vodama i poljoprivredom kroz inovacije. Najvažnije od svega, one pružaju priliku za promjenu i evoluciju u našem razmišljanju, kao i u onom šire vodne zajednice. Da citiramo Alberta Einsteina, ‘ne možemo riješiti svoje probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili’.

3 EEA, Vodni resursi u Europi — Suočavanje s nestašicama vode i sušama, Izvještaj EEA (Kopenhagen: Europska agencija za okoliš, 2009.), http://www.eea.europa.eu/publications/water-resources-across-europe

Rijeka Krka/River Krka

of the circular economy, nature based solutions and climate services. All of which are highly relevant to water research. We are now analysing the proposals that have been submitted. The results will be essential to shed some light on which issues and which kind of projects should be targeted to attain the best returns from our investment in future calls under the 2016-2017 work programme. Additionally, the European Commission continuous to support various water platforms such as the Joint Programming Initiative, as well has other joint programmes, of which the Partnership for Research and Innovation in the Mediterranean Areas (PRIMA), will play an important role by addressing food security in areas most vulnerable to water scarcity. Irrigation in Europe is currently concentrated along the Mediterranean where some countries use more than 80 % of total freshwater abstraction for agricultural purposes3. With these initiatives we expect to foster the development of solutions for smart and sustainable cities and improve water management and agriculture through innovation. Most important of all, they provide occasion to change and evolve our thinking and that of the broader water community. To quote Albert Einstein, ‘we cannot solve our problems with the same thinking we used when we created them’.

3 EEA,Water Resources across Europe — Confronting Water Scarcity and Drought, EEA Report (Copenhagen: European Environment Agency, 2009), http://www.eea.europa.eu/publications/water-resources-across-europe


336.1

8

Georgios Kyrtsos*

Grčka kriza The Greek crisis ulazi u novu fazu enters a new phase Pogrešno je pretpostaviti da je pozitivan ishod summita eurozone (nedjelja – ponedjeljak, 12.-13. srpnja) stao na kraj grčkoj krizi. Čini se da je spriječio neposredan kolaps grčkog gospodarstva i Grexit-a, ali moramo pričekati listopad – studeni kako bi se došlo do konačnog zaključka o osnovnom scenariju.

Gospodarski slobodni pad U samo šest mjeseci grčko je gospodarstvo prešlo s relativno obećavajuće 2015. – stručnjaci Europske komisije predviđali su godišnju stopu rasta od 2,5% - na gospodarski slobodni pad. Sada većina stručnjaka predviđa da će se grčki BDP smanjiti za 3% - 5% u 2015. Tijekom razdoblja 2008.-2013. Grčka je izgubila gotovo 25% svojeg BDP-a zbog produljene recesije. U 2014. ostvaren je minimalni rast od 0,8%, ali umjesto da grade na postupnom poboljšanju gospodarske situacije, trenutna je grčka vlada, kojom dominira radikalno lijeva stranka SYRIZA, donijela pogrešne odluke u pogrešno vrijeme. * Zastupnik u Europskom parlamentu (EPP, Grčka); član ECON i TAXE odbora; prije toga izdavač i poznati ekonomski i politički komentator

It is wrong to assume that the positive outcome of the Eurozone Summit (Sunday - Monday 12-13 July) has put an end to the Greek crisis. It seems it has averted the immediate collapse of the Greek economy and Grexit but we will have to wait until October - November in order to reach a definitive conclusion about the basic scenario.

Economic free fall In just six months the Greek economy has passed from a rather promising 2015 - the European Commission’s experts were forecasting annual growth rate of 2,5% - to an economic free fall. Most experts are now predicting that Greece’s GDP will shrink by 3% - 5% in 2015. During the period 20082013 Greece lost almost 25% of its GDP due to a prolonged recession. There was minimal growth of 0,8% in 2014 but instead of building on the gradual improvement of the economic situation the present Greek government, which is dominated by the radical left wing party SYRIZA, took the wrong decisions at the wrong time. * Member of the European Parliament (EPP, Greece); Member in the ECON and TAXE Committees; prior to that publisher and well known economic and political commentator


Gospodarska recesija, jednostrano povlačenje grčke vlade iz pregovora za dovršenje drugog programa pomoći te nesposobnost grčkih banaka da nastave normalno funkcionirati, doveli su do pretvaranja niskog primarnog proračunakog suficita do znatnog, ali još uvijek neodređenog, proračunskog deficita. Prethodne aktivnosti koje su bile dogovorene na summitu eurozone i o kojima će se ubrzo glasovati u grčkom parlamentu, ciljaju na postizanje primarnog proračunskog suficita od 1% BDP-a u 2015. (izvorni je cilj bio 3% BDP-a) kroz kombinaciju povećanog oporezivanja i smanjenja troškova mirovinskog sustava te sustava socijalne sigurnosti. Dokazano je bilo tijekom 2010. i zatim ponovno 2011. da povećanje stopa PDV-a i drugih poreza u recesijskom razdoblju ne dovodi do povećanja poreznih prihoda. Uz to, napori da se ograniče troškovi prethodnog sustava koji apsorbira više od 14% BDP-a vrlo su ograničeni i, što se tiče fiskalne konsolidacije u 2015., dolaze prekasno.

Nema vlasništva nad programom Grčka nije uspjela uspješno provesti dva programa pomoći u razdoblju 2010.-2014., između ostalog zbog toga što uzastopne vlade nisu težile takozvanom vlasništvu nad programom. Pokušali su upravljati političkom i izbornom cijenom koja je s njime povezana distancirajući se od grčkih partnera i vjerovnika. Nisu sudjelovali u razradi gospodarske politike i tvrdili su da je nameću Bruxelles, Berlin i Washington (MMF). Umjesto da grčkom narodu objasne što treba učiniti kako bi se situacija popravila, predstavili su se kao branitelji legitimnih interesa naroda i države vis-à-vis Troike (Europska komisija, ESB, MMF). Trenutna vlada, koja se sastoji od radikalno lijeve stranke SYRIZA-e i male desno orijentirane populističke stranke Neovisni Grci, ponavlja istu pogrešku u vrlo teškom europskom gospodarskom okruženju. Visoki vladini dužnosnici naglašavaju da su odluke donesene na summitu eurozone bile rezultat “europskog ultimatuma”, “ucjenjivanja Grčke od strane njezinih moćnih vjerovnika”, rezultat “europskog puča” protiv demokratski izabrane vlade i volje grčkog naroda izražene u rezultatima nedavnog referenduma. Oni pripisuju prijedloge koje su dale vlade država Eurozone grčkoj vladi utjecaju “reakcionarnih neoliberalnih snaga”.

Economic recession, the unilateral withdrawal of the Greek government from the negotiations for the completion of the second bail-out and adjustment program and the inability of the Greek banks to continue their normal operation led to the transformation of a small primary surplus in the budget to a sizeable but still undetermined budget deficit. The prior actions that have been agreed in the Eurozone Summit and are about to be voted by the Greek Parliament aim at achieving a primary budgetary surplus of 1% of GDP in 2015 (the original target was 3% of GDP) through a mixture of increasing taxation and reducing the cost of the pensions and social security system. It has been proved in 2010 and then again in 2011 that increasing VAT rates and other taxes in a recessionary environment does not lead to the increase of tax revenues. In addition, the effort to limit the cost of the previous system which absorbs more than 14% of GDP is very limited and comes too late as far as fiscal 2015 is concerned.

No ownership of the program Greece failed to successfully implement the two bailout and adjustment programs during the period 20102014 because - among other things - successive governments did not strive for the so called ownership of the program. They tried to manage the political and electoral cost associated with it by distancing themselves from Greece’s partners and creditors. They did not take part in the elaboration of the economic policy and they claimed that it was imposed by Brussels, Berlin and Washington (IMF). Instead of explaining to the Greek people what should be done to redress the situation they presented themselves as defenders of the people’s and the country’s legitimate interests vis-à-vis the Troika (European Commission, ECB, IMF). The present government which is consisted of the radical left wing SYRIZA party and the small right wing populist party Independent Greeks, repeats the same mistake in a very difficult economic and European environment. Top government officials underline that the Eurozone Summit decisions were the result of a “European ultimatum”, “the blackmail of Greece by its powerful creditors”, the result of a “European coup d’état” against a democratically elected government and the will of the Greek people as expressed by the results of the recent referendum. They also attribute the proposals made to the Greek government by the other Eurozone governments to the influence exerted by “reactionary neoliberal forces”.

9


10

Argumenti koje koriste najviši vladini dužnosnici, uključujući grčkog premijera g. Tsiprasa, doprinose krizi povjerenja u odnosu između Europske unije i Grčke. Zbog te krize povjerenja i nedostatka pouzdanja koji je s njim povezan, oni koji su sudjelovali na summitu eurozone donijeli su odluku u prilog vrlo strogom korak-po-korak pristupu grčkoj krizi. Grčka vlada i parlament moraju odobriti i provesti razne predradnje, a institucije će odgovoriti postupnim pokrivanjem grčkih financijskih potreba te otvaranjem pregovora u cilju postizanja opsežnog sporazuma o trećem programu pomoći do rujna ili listopada. Taj će program pokriti razdoblje od tri godine za cijenu višu od 85 milijardi eura. Uspjeh ovog složenog procesa ovisi o volji grčke vlade da krene naprijed na brz i djelotvoran način te o mjerama za izgradnju povjerenja koje će približiti dvije strane. Osuđujući one koji su odlučili zadržati Grčku u eurozoni pod uvjetima koje su dogovorene na summitu eurozone, Tsiprasova vlada podupire krizu povjerenja i čini brzu i djelotvornu provedbu dogovorenih mjera još težom.

Nema opsežne gospodarske politike Dogovorena kombinacija gospodarskih politika nije obećavajuća. U okruženju gospodarske recesije potrebno je poduzeti mnoge mjere fiskalne prilagodbe. One su nužne kako bi se stabilizirale javne financije Grčke i vjerovnicima uputila poruka da će ta država pokušati povratiti svoju kreditnu sposobnost. Unatoč tomu, Grčkoj još uvijek nedostaje opsežna gospodarska politika koja bi mogla adresirati njezine strukturne probleme i otvoriti put stabilnom i dinamičnom gospodarskom razvoju. Kompromis koji su postigli grčka vlada, institucije i vlade eurozone vjerojatno će produljiti gospodarsku krizu. Porezi će se opet povećati na način koji smanjuje konkurentnost grčkog gospodarstva. Profitabilna poduzeća će se oporezivati po višoj stopi (29% umjesto 26%) i morat će platiti 100% poreza unaprijed. Stope PDV-a će se povećati na 13% za hotele te 23% za restorane, gostionice i kavane, smanjujući time konkurentnost grčkog turizma. Doprinosi za socijalno osiguranje poslodavaca će se povećati, poništavajući smanjenje koje je provela prethodna vlada.

The arguments used by top government officials including Greece’s PM, Mr Tsipras, contribute to the crisis of confidence in the relationship between the European Union and Greece. Due to this crisis of confidence and the lack of trust associated with it, those that took part in the Eurozone Summit decided in favour of a very strict step by step approach to the Greek crisis. The Greek government and the Parliament have to approve and implement various prior actions and the institutions will respond by gradually covering Greece’s financial needs and opening negotiations with the aim of reaching by September or October a comprehensive agreement on a third bail out - adjustment program. This program will cover a period of three years at a cost of more than 85bn euros. The success of this complicated process depends on the willingness of the Greek government to move forward in a fast and effective way and on confidence building measures that will bring closer the two sides. By condemning those who decided to keep Greece in the Eurozone under the terms agreed by the Eurozone Summit, the Tsipras government sustains the confidence crisis and the lack of trust and makes even more difficult the prompt and effective implementation of the measures agreed.

Without a comprehensive economic policy The economic policy mixture that was agreed is not very promising. There are many fiscal adjustment measures that have to be taken in a recessionary economic environment. They are necessary in order to stabilize Greece’s public finances and send the message to its creditors that the country will try to regain its creditworthiness. Nevertheless, Greece is still lacking a comprehensive economic policy able to address its structural problems and open the way to steady and dynamic economic development. The compromise reached by the Greek government, the institutions and the Eurozone governments will probably prolong the economic crisis. Taxes will once again be increased in a way that saps the Greek economy’s competitiveness. Profitable enterprises will be taxed at a higher rate (29% instead of 26%) and will have to pay in advance 100% of taxes. VAT rates will be increased to 13% in hotels and 23% in restaurants, taverns, coffee houses thus undermining the competitiveness of Greek tourism.


Vlada će pokušati povećati i oporezivanje brodarskih društava, koja funkcioniraju u vrlo povoljnom poreznom okruženju zaštićenom ustavom. Glavni su problemi Grčke ogroman državni birokratski aparat, državni gospodarski sektor koji gubi novac te mirovinski sustav koji košta više od 14% BDP-a i dobiva više od 50% prihoda iz državnog proračuna. Prethodna je vlada preuzela obvezu otpuštanja 15.000 državnih službenika od ukupno 620.000. Uspjela je otpustiti samo 8.000 državnih službenika, i to na nasumičan način. Trenutna je vlada gotovo sve njih ponovno primila u javnu administraciju. Prema kompromisnom sporazumu postignutom na summitu eurozone, Tsiprasova će vlada morati poništiti sve unilateralne mjere kao što je ponovno zapošljavanje državnih službenika, ili pronaći druge mjere koje će u fiskalnom smislu biti ekvivalentne tome te pokriti troškove unilateralnih odluka vlade koje su po slovu i duhu u suprotnosti sa sporazumom postignutim na razini Eurogrupe 20. veljače. Sličan je kompromis postignut u pogledu kontrole troškova mirovinskog sustava. Jedan od grčkih visokih sudova proglasio je smanjenje visokih mirovina (većih od 1.000 eura mjesečno) koje je doneseno i provedeno 2012. neustavnim. To znači da će grčka država morati povećati određene mirovinske kategorije na razine od prije krize, uz godišnje troškove od 1-1.5 milijardi eura. Prema sporazumu postignutom na summitu eurozone, grčke vlasti mogu udovoljiti onima s višim mirovinama – većina ih dolazi iz javnih službi i javnog sektora gospodarstva – uz uvjet da poduzmu kompenzacijske mjere kako bi se izbjeglo novo povećanje ukupnih troškova mirovinskog sustava. Gospodarske mjere koje će se primjenjivati tijekom nadolazećih mjeseci ciljaju na povećanje poreznih prihoda za 1% BDP-a te smanjenje troškova mirovinskog sustava za još 1% BDP-a. One će doprinijeti fiskalnoj stabilizaciji, ali neće riješiti strukturne probleme te države. Vođe država eurozone složili su se s grčkim premijerom g. Tsiprasom o provedbi vrlo ambicioznog privatizacijskog programa koji bi trebao generirati prihode u iznosu od 50 milijardi eura. Prvih 25 milijardi eura pomoći će u pokrivanju troškova rekapitalizacije grčkih banaka, a preostalih 25 milijardi eura podijelit će se između smanjenja javnog duga i financiranja investicijskih projekata.

Employers’ social contributions will be increased annulling the decrease implemented by the previous government. The government will also try to increase the taxation of shipping companies which function in a very favourable tax environment protected by the constitution. Greece’s major problems is a huge state bureaucracy, a money losing state sector of the economy and a pension system that costs more than 14% of GDP and gets more than 50% of its revenue through the state budget. The previous government undertook the obligation to fire 15.000 civil servants out of a total of 620.000. It only succeeded in firing 8.000 civil servants in a haphazard way. Almost all of them have been reinstated in the public administration by the present government. According to the compromise agreement reached in the Eurozone Summit the Tsipras government will have to annul all unilateral measures such as the rehiring of the civil servants or find other measures that will be equivalent in fiscal terms and will cover the cost of the government´s unilateral decisions that ran contrary to the letter and the spirit of the agreement reached at Eurogroup level on February 20th. A similar compromise was reached as far as controlling the cost of the pension system is concerned. One of Greece’s Higher Courts ruled unconstitutional the decrease in higher pensions (more than 1000 euros per month) decided and implemented in 2012. This means that the Greek state will have to increase certain categories of pensions to their precrisis levels at an annual cost of 1-1,5 bn euros. According to the agreement reached in the Eurozone Summit Greek authorities can accommodate those with higher pensions-most of them come from the civil service and the public sector of the economyprovided that they will take compensatory measures so as to avoid a new increase in the total cost of the pension system.The economic measures that will be applied during the next months aim at increasing VAT tax receipts by 1% of GDP and decreasing the cost of the pensions system another 1% of GDP. They will contribute towards fiscal stabilization but will not solve the country´s structural problems. Eurozone leaders agreed with the Greek PM Mr Tsipras on the implementation of a very ambitious privatisation program that is supposed to generate revenues in the order of 50bn euros. The first 25bn euros will help cover the cost of the recapitalisation of the Greek banks and the other 25bn euros will be split between reducing public debt and financing investment projects.

11


12

Nema šanse da će Grčka dobiti više od 10-15 milijardi eura preraspodjelom državne imovine. Njezini vjerovnici teže određivanju nedostižnih poreznih ciljeva kako bi stvorili dojam da će se grčki projekt jednog dana samofinancirati. To je politički rizična taktika koja je prvi put iskušana 2011., kada je postalo jasno da je prvi program pomoći propao. Grčki su vjerovnici u to vrijeme tvrdili da je država u poziciji da pokrije svoj financijski jaz provedbom privatizacijskog programa vrijednog 50 milijardi eura te osiguranjem još 15 milijardi eura od eksploatacije solarne energije u golemim razmjerima. Tih 65 milijardi eura koji bi pomogli smanjiti grčki javni dug nikada se nisu ostvarili.

There is no way that Greece can get more than 1015 bn euros by disposing state assets. Its creditors have the tendency of deciding unattainable revenue targets in order to create the impression that the Greek program will eventually become self-financed. It is a politically risky tactic that was first tried in 2011 when it became obvious that the first bail out and adjustment program had failed. Greece’s creditors claimed at the time that the country was in a position to cover its financing gap by implementing a 50bn euros privatisation programme and securing another 15 bn euros by exploiting solar energy on a gigantic scale. These 65 bn euros that would have helped reduce Greece´s public debt never materialised.

Otvaranje Pandorine kutije

Opening Pandora’s box

Referendum koji je grčka vlada organizirala i na njemu pobijedila bio je pogrešan potez u pogrešno vrijeme. Stvorio se dojam da Grci mogu samo glasovanjem odlučiti hoće li ispuniti obveze prema svojim europskim partnerima i vjerovnicima. Grčki ustav, iz očiglednih razloga, ne dopušta da se o fiskalnim pitanjima odlučuje referendumom. U državi u kojoj je porezna evazija oblik nacionalnog sporta, ne biste trebali od naroda očekivati odgovorne odgovore na neodgovorna pitanja koja postavljaju političari. Činjenica da se grčka vlada pokušala riješiti svojih međunarodnih obveza održavanjem referenduma u roku od 8 dana, izazvala je negativnu reakciju svih ostalih vlada Europske unije.

The referendum organised and won by the Greek government was the wrong move at the wrong time. It created the impression that Greeks can decide, simply by voting, whether they will honour their obligations towards their European partners and creditors. The Greek constitution does not allow, for obvious reasons, fiscal issues to be decided by holding a referendum. In a country where avoiding paying taxes is a form of national sport, you should not expect to get responsible answers by the people to irresponsible questions put by the politicians. The fact that the Greek government tried to get rid of its international obligations by holding a referendum within 8 days has provoked a negative reaction among all other European Union governments.

Vlade desnog centra eurozone počele su raditi na osnovnom scenariju neposrednog Grexit-a. Kako bi se do daljnjega napustile pripreme nekih vlada eurozone za Grexit, bio je potreban potpuni gospodarski zaokret g. Tsiprasa u posljednjem trenutku. Uz to, druge su vlade i političke stranke iskoristile taktičke poteze g. Tsiprasa kako bi se distancirale od bilo kakvog kolektivnog europskog djelovanja u korist Grčke. Britanska je vlada – imajući na umu budući referendum o Brexit-u – odbila sudjelovati u hitno potrebnom mostnom financiranju Grčke kako bi se pokrile njezine neposredne obveze prema MMF-u i ESB-u. Finska vlada htjela bi biti isključena iz trećeg programa pomoći, a u Austriji desničarski euroskeptici inzistiranju na održavanju referenduma kako bi austrijski porezni obveznici odlučili žele li doprinijeti pokrivanju financijskih potreba Grčke. Tsiprasova je vlada pokušala ponovno nacionalizirati pitanje grčkog duga i upravljanja njime unatoč činjenici da Grčka država treba svu potporu

Centre right Eurozone governments started working on the basic scenario of immediate Grexit. It took Mr Tsipra’s last minute economic U-turn for various Eurozone governments to abandon, for the time being, Grexit preparations. In addition, other governments and political parties took advantage of Mr Tsipra’s tactical moves to distance themselves from any collective European effort in favour of Greece. The UK government refused- having in mind the future referendum about Brexit -to take part in urgently needed bridge financing of Greece so as to cover its immediate obligations towards the IMF and the ECB. The government of Finland would like to be excluded from a third bail out adjustment program and right wing eurosceptics in Austria insist on organising a referendum so that Austrian taxpayers will decide on whether they want to contribute towards covering Greece’s financing needs. The Tsipras government tried to renationalise the issue of the Greek debt and its management despite the fact that the Greek state needs all the


koju može dobiti od Europe kako bi upravljala javnim dugom od 320 milijardi eura bez potpunog urušavanja grčkog gospodarstva, ostvarivanja Grexit-a i povratka balkanskom kaosu. Njezina taktika sukoba također je dovela i do otvrđivanja pozicije MMF-a. MMF smatra da je loše upravljanje grčkim gospodarstvom tijekom posljednjih šest mjeseci promijenilo dinamiku otplate grčkog javnog duga. Njegovi su stručnjaci došli do zaključka da će grčki javni dug dostići 180% BDP-a u 2015. te se nastaviti povećavati tijekom sljedećih godina, umjesto da u 2015. dostigne maksimum od 175% prema prethodnim, revidiranim planovima. Nakon zatvaranja grčkih banaka i uvođenja kapitalnih kontrola, MMF-ovi su stručnjaci ponovno procijenili situaciju da će grčki javni dug dosegnuti psihološku granicu od 200% BDP-a. MMF inzistira na rezanju grčkog duga kako bi se postigla održivost duga, što je preduvjet za kontinuirano sudjelovanje Fonda u grčkom programu. Summit eurozone ponovio je da se grčki dug ne može rezati te da će doći do njegova reprogramiranja (dulji rok otplate i dospijeća duga, čak i niže kamate) na temelju prethodnog političkog sporazuma zaključenog u 2012. Rasprava o budućem reprogramiranju grčkog duga počet će nakon prve uspješne evaluacije trećeg programa pomoći. Grčka vlada svoja nastojanja u kojima dokazuje da je grčki dug neodrživ smatra opravdanim. Zapravo, dug je bio manje-više održiv u 2014., kada se grčki BDP počeo povećavati, a država je ostvarila primarni proračunski suficit. Gospodarska politika koju slijedi g. Tsipras izgleda kao samoispunjavajuće proročanstvo u pogledu održivosti duga. Izazivanjem nove recesije i ponovnim stvaranjem fiskalne nestabilnosti i daljnje potrebe za masivnim zaduživanjem ona je učinila grčki dug, još jednom, neodrživim. Grčka je kriza ušla u novu fazu i vjerojatno će, na ovaj ili onaj način, igrati dominantnu ulogu u europskoj politici tijekom sljedećih mjeseci, prije parlamentarnih izbora u Portugalu i Španjolskoj 2015. te u Irskoj 2016. Moj je dojam da će se u predvidljivoj budućnosti gospodarstvo suočiti s ozbiljnim problemima te da će grčka vlada, politički sustav te države i grčki europski partneri morati slijediti odgovorniji, discipliniraniji, kreativniji i konstruktivniji pristup ukoliko zaista žele spriječiti izlazak Grčke iz eurozone i povratak na nacionalnu valutu i lošu balkansku tradiciju grčkog javnog života.

European support it can get in order to manage the 320 bn euros public debt without the total collapse of the Greek economy, Grexit and the return to Balkan chaos. Its confrontational tactics led, as well, to the hardening of the position of the IMF. The IMF considers that the mismanagement of the Greek economy during the last six months changed the dynamics of the Greek debt. Its experts reached the conclusion that Greece’s public debt will reach the 180% GDP level in 2015 and will continue rising during the next years instead of reaching a maximum of 175% in 2015 according to previous revised plans. After the closure of the Greek banks and the imposition of capital controls, IMF experts reassessed the situation and estimated that Greece’s public debt will reach the psychological barrier of 200% of GDP. The IMF insists on a haircut of the Greek debt in order to achieve debt sustainability which is a prerequisite for the Fund’s continuous involvement with the Greek program. The Eurozone Summit reiterated that their cannot be a haircut of the Greek debt and there will be a rescheduling of the Greek debt ( longer grace and maturity periods, even lower interest rates) on the basis of a previous political agreement reached in 2012. Discussion about a future rescheduling of the Greek debt will start after the first successful evaluation of the third bailout and adjustment program. The Greek government feels vindicated in its effort to prove that the Greek debt is not sustainable. Actually, the debt was more or less sustainable in 2014 when Greece’s GDP started to increase and the country had achieved a primary surplus in the budget. The economic policy followed by Mr Tsipras looks like a self-fulfilling prophecy as far as debt sustainability is concerned. By provoking a new recession and recreating fiscal instability and a further need for massive borrowing it makes the Greek debt, once again, unsustainable. The Greek crisis has entered a new phase and will probably play, one way or the other, a dominant role in European politics during the next months before parliamentary elections in Portugal and Spain in 2015 and in Ireland in 2016. My impression is that the economy will face serious problems in the foreseeable future and that the Greek government, the country’s political system and Greece’s European partners have to follow a more responsible, disciplined, creative and constructive approach if they really want to avert the country’s exit from the Eurozone back to the national currency and the worse Balkan traditions of Greek public life.

13


336.1

14

dr.sc. Davor Galinec*

Završetak Europskog semestra 2015: što nam poručuju EU institucije kroz šest Preporuka? Uvod Ovih dana institucije Europske unije uglavnom su fokusirane na hitno rješavanje dramatične situacije u Grčkoj, tako da su događanja vezana uz okončanje Europskog semestra 2015. u drugom planu. Ovogodišnji ciklus mehanizma Europskog semestra bio je drugi po redu u kojem je Hrvatska sudjelovala kao država članica. Od ove godine Europska komisija uvela je niz promjena u mehanizam Europskog semestra sa svrhom povećanja njegove učinkovitosti te povećanja političke uključenosti i odgovornosti pri donošenju odluka na europskoj i nacionalnoj razini. Te promjene najviše se odražavaju na veću usmjerenost na prioritete utvrđene Godišnjim pregledom rasta (što rezultira manjim brojem preporuka vezanih uz samo nekoliko prioritetnih područja djelovanja), zatim na raniju objavu analiza stanja u državama članicama i eurozoni (kako bi se omogućila detaljnija rasprava o ključnim pitanjima s državama članicama i socijalnim partnerima

i intenzivnije djelovanje na političkoj i tehničkoj razini radi rasprave o prošlim i budućim preporukama) te bolje prilagođeni raspored aktivnosti (kako bi se svim dionicima ostavilo više vremena za raspravu i dogovor o prioritetima iz europske perspektive te za usporedbu nacionalnih rezultata i prioriteta u tom smislu). Kao krajnji rezultat aktivnosti koje su provođene u sklopu mehanizma Europskog semestra 2015., stručne službe Europske komisije sastavile su prijedlog Preporuka po državama članicama1 (engl. Country Specific Recommendations - CSR) za 2015. za 26 država članica EU i eurozonu u cjelini (Grčka i Cipar provode programe makroekonomske prilagodbe stoga im se preporuke ne upućuju). Preporuke su javno objavljene 13. svibnja i upućene Vijeću na formalno usvajanje. U odnosu na prethodni ciklus Europskog semestra 2014., Komisija je ove godine Preporuke objavila dvadesetak dana ranije, kako bi države članice imale više vremena za pripremu i djelovanje na području efektivne realizacije ciljeva zadanih preporukama.

* dr.sc. Davor Galinec, autor je glavni savjetnik u Direkciji za statistiku HNB i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammerskjold. Stavovi dr.sc. Davora Galinca izneseni u ovom radu isključivo su osobni i stručni stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen, niti je na bilo koji način obvezuju. 1 osim termina “Preporuke po državama članicama”, u nekim službenim prijevodima izvornog izraza “Country Specific Recommendations” s engleskog na hrvatski jezik može se naći i termin istog značenja “Preporuke za pojedinu zemlju”


Europsko vijeće (institucija EU koja utvrđuje opći politički smjer i prioritete Europske unije koja se sastoji od šefova država ili vlada država članica zajedno s njegovim predsjednikom i s predsjednikom Komisije) je Preporuke usvojilo 26. lipnja 2015.1 Preporuke su konačno i formalno usvojene na sastanku Vijeća EU (institucija koja predstavlja vlade država članica, na kojem se nacionalni ministri iz svih zemalja EU-a sastaju kako bi donosili zakone i uskladili politike; u ovom slučaju ministri financija (ECOFIN)) održanom 14.07.2015. godine2. Tom prilikom Vijeće je donijelo preporuke za pojedine zemlje o gospodarskoj i fiskalnoj politici i politici zapošljavanja za države članice i eurozonu u cjelini, tako da su one postale i formalno obvezujuće za države članice, koje bi ih trebale provesti u ostatku 2015. godine i tijekom 2016. godine. U nastavku teksta slijedi prikaz glavnih događaja tijekom Europskog semestra 2015. koji su prethodili sastavljanju Preporuka, pregled stanja na području provedbi reformi u Hrvatskoj (s točke gledišta Komisije i ostalih EU institucija), kao i osvrt na šest Preporuka koje je Republika Hrvatska dobila od institucija EU.

U svojoj analizi Komisija je zaključila da u Hrvatskoj postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže koje zahtijevaju odlučno djelovanje u području politika i posebno praćenje (tzv. 5. kategorija). Osim Hrvatske, u tu skupinu svrstane su i Bugarska, Francuska, Italija i Portugal, uz napomenu da će se za Francusku i Hrvatsku eventualna odluka o Pokretanju postupka zbog prekomjernih neravnoteža (tzv. 6. kategorija, u kojoj nije bila niti jedna država članica) donijeti u svibnju nakon ocjene dostavljenih revidiranih nacionalnih programa reformi te programa stabilizacije i konvergencije. Takva klasifikacija Hrvatske rezultat je slabog gospodarskog rasta, odgođenog restrukturiranja trgovačkih društava i loših rezultata u području zapošljavanja, znatno povećanih rizika povezanih sa slabom konkurentnošću, velikim vanjskim obvezama i rastućim javnim dugom te slabim upravljanjem u javnom sektoru (detaljnije o tome u I’M-u br. 03/2015). I Hrvatskoj i Francuskoj progledalo se kroz prste te nije pokrenut Postupak zbog prekomjernih neravnoteža. Jasno im je dano do znanja da im je pružena nova prilika te da se ovaj put očekuje provedba obećanja.

Glavni događaji tijekom Europskog semestra 2015. i njihove implikacije na Republiku Hrvatsku

Kako Komisija (i ostale EU institucije) ocjenjuju stanje na području provedbi reformi u Hrvatskoj ?

O glavnim događajima tijekom ciklusa Europskog semestra i njihovim implikacijama po Republiku Hrvatsku redovno, detaljno i pravovremeno smo vas izvještavali u I’M-u od samog početka ciklusa (koji je započeo krajem studenog 2014. godine). Kako bi bolje razumjeli pozadinu šest Preporuka (CSR) koje su upućene Hrvatskoj na kraju Europskog semestra 2015., ukratko ćemo podsjetiti na te događaje.

U svom dokumentu pod nazivom “Preporuka za Preporuku Vijeća o Nacionalnom programu reformi Hrvatske za 2015. i dostavljanju mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Hrvatske za 2015” od 13. svibnja 2015. godine3, pod točkom (7) na 3. stranici Komisija je iznijela ocjenu da je “razina ambicije ostala ispod očekivane u brojnim područjima, osobito u pogledu postroživanja pravila o prijevremenom umirovljenju (što je bilo ugrađeno u Preporuku br. 2 iz prethodnog ciklusa Europskog semestra, s očekivanim rokom provedbe do ožujka 2015. - op.a.) te objavi i provedbi nalaza revizije rashoda (što je bilo ugrađeno u Preporuku br. 1 iz prethodnog ciklusa Europskog semestra, s očekivanim rokom provedbe do ožujka 2015 - op.a), iako je taj nedostatak djelomično kompenziran predstavljanjem određenih dodatnih mjera”.

Europski semestar 2015. započeo je 28. studenoga 2014., kada je Komisija objavila Godišnji pregled rasta (engl. Annual Growth Survey - AGS). Tom prilikom objavljeno je i Izvješće o mehanizmu upozoravanja (engl. Alert Mechanism Report - AMR), u kojem je za Hrvatsku utvrđeno da pripada skupini država članica za koje je potrebno provesti Detaljno preispitivanje (engl. In-Depth Review - IDR). Nakon što je provedeno Detaljno preispitivanje u svrhu prevencije i otklanjanja makroekonomskih neravnoteža, Komisija je 26. veljače 2015. objavila Izvješće za Hrvatsku za 2015., u kojem je ocijenjen napredak Hrvatske u provedbi osam Preporuka za Hrvatsku donesenih krajem Europskog semestra 2014. godine, a Izvješće sadržava i rezultate Detaljnog preispitivanja (IDR) u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011.

Pod točkom (8) Komisija dodatno navodi da je Hrvatska trenutačno obuhvaćena korektivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu (Postupak prekomjernog deficita - EDP) i da u Programu konvergencije 2015. Vlada planira smanjiti prekomjerni deficit do 2017. (što nije u skladu s rokom do 2016., kako je preporučilo Vijeće) te da su mjere za postizanje planiranog ciljanog deficita od 2015. nadalje samo djelomično utvrđene.

2 Odluke Europskog vijeća sa sastanka održanog 25. i 26. lipnja 2015. dostupne su na hrvatskom jeziku na: http://www.consilium.europa.eu/hr/meetings/european-council/2015/06/EUCO-conclusions_pdf/ 3 Priopćenje za javnost sa zaključcima sastanka Vijeća EU 14.07.2015. dostupno je na hrvatskom jeziku na: http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2015/07/14-council-issues-recommendations-member-states/ 4 dostupno na hrvatskom jeziku na: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/csr2015/csr2015_croatia_hr.pdf

15


16

Isto tako, veličina fiskalnog napora u 2016. manja je od one što je preporučilo Vijeće te će stoga biti potrebne daljnje strukturne mjere. Pod točkom (10) Komisija dalje navodi da Hrvatska trenutačno revidira svoje rashode u cilju postizanja učinkovitosti, osobito u području izdataka za plaće, socijalnu sigurnost i subvencije te omogućivanja dostatnog fiskalnog prostora za davanje prioriteta rashodima i ulaganjima kojima se potiče rast. Prihodi Hrvatske od periodičnih poreza na nekretnine, mjereno udjelom u BDP-u, među najnižima su u EU-u. Tijekom 2014. godine poduzete su mjere za poboljšanje porezne discipline, uključujući mjere za suzbijanje prijevara u području PDV-a, a potrebno je i daljnje djelovanje. Slabosti u vezi s učinkovitom kontrolom rashoda i dosljednim poštovanjem proračunskih ograničenja nepovoljno utječu na kreiranje fiskalne politike i nalaze revizije. Brzi rast javnog duga zahtijeva aktivniji pristup u njegovu upravljanju. Što se tiče mirovinskog sustava (točka 11), navodi se da je mirovinski sustav opterećen velikim brojem prijevremenih umirovljenika, pretjerano povoljnim sustavom prijevremenog umirovljenja za određena zanimanja te nizom mirovinskih programa prema posebnim propisima. Rano napuštanje tržišta rada olakšano je zbog relativno niskog umanjenja za prijevremenu mirovinu, koje za određena zanimanja niti ne postoji. Razlika između najniže dobi za prijevremeno umirovljenje i propisane dobi za umirovljenje relativno je visoka u odnosu na prosjek EU-a, koji iznosi nešto manje od tri godine. Osim toga sustav je vrlo fragmentiran, čime se opterećuje isplata mirovina prema općim propisima. Zbog toga je omjer mirovine i plaće unutar mirovinskog sustava niži nego u većini država članica unatoč usporedivim rashodima. U zdravstvenom sektoru fiskalni rizik i dalje čine periodični zaostaci u plaćanjima. Pokrenute su mjere za racionalizaciju u financiranju bolnica, ali postoje provedbeni rizici. Proračunskim povećanjem u iznosu od 10 posto tek će se djelomično pokriti potreba za financiranjem; da bi se do 2017. potpuno uklonili zaostaci u plaćanjima, bit će potrebne daljnje učinkovite uštede. Ograničenom prilagodbom plaća u razdoblju nakon krize (točka 12) pogoršan je nepovoljan utjecaj na zapošljavanje. Sveobuhvatnom analizom načina utvrđivanja i određivanja plaća, koja je provedena 2014., utvrđeno je da sustav nije dovoljno fleksibilan da bi se prilagodio promjenama u makroekonomskom okruženju.

Slabosti se konkretno odnose na izraženu nejednakost između privatnog i javnog sektora, među ostalim i na trgovačka društva u državnom vlasništvu, proširenje kolektivnih ugovora na strane koje nisu potpisnice i poteškoće povezane s prestankom važenja zastarjelih ugovora. Nakon analize trebale bi slijediti konkretne mjere politika, a važno je pratiti i učinak reforme tržišta rada iz razdoblja 2013. – 2014. U točki (13) navodi se da je radna snaga pogođena brzim starenjem stanovništva i niskom stopom aktivnosti, osobito među mladima i radnicima iznad 50 godina starosti. Stopa u tercijarnom obrazovanju jedna je od najnižih u EU-u. Neusklađenost vještina i slabosti u sustavima obrazovanja i stručnog usavršavanja prepreka su stjecanju visokog obrazovanja. Razmjer neslužbenog gospodarstva trajni je izazov koji dovodi do velike učestalosti neprijavljenog rada. Mjere koje je Povjerenstvo za suzbijanje neprijavljenog rada utvrdilo krajem 2014. sada bi trebalo provesti. U Hrvatskoj trenutačno postoji više od 80 različitih socijalnih naknada i programa, konsolidacija socijalnih primanja je pokrenuta, ali tijekom 2015. potrebne su daljnje reforme kako bi se poboljšali pristup socijalnim naknadama i njihova primjerenost. Pod točkom (14) navodi se da je podjela nadležnosti između nacionalne (središnje) i lokalne razine složena i fragmentirana, što se nepovoljno odražava na upravljanje javnim financijama i učinkovitost javnih rashoda. Trenutačna raspodjela političkih funkcija i administrativne slabosti lokalnih tijela izravno utječu na mnoga područja, primjerice ubiranje poreza, isplatu socijalnih naknada, upravljanje sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, javnu nabavu i pružanje javnih usluga. Kao kratkoročnu mjeru državna tijela planiraju uspostaviti mehanizme za poticanje dobrovoljnih spajanja i koordinacije jedinica lokalne samouprave. Na razini središnje države predstavljeni su, na temelju analize provedene 2014., planovi reforme i racionalizacije sustava državnih agencija. Što se tiče poslovnog okruženja u Hrvatskoj (točka 15), ono trpi zbog velikih institucionalnih nedostataka, uključujući regulatornu nestabilnost, slabe kontrolu kvalitete zakonodavstva, visokih troškova usklađivanja s propisima, diskriminacije pružatelja usluga i prekomjernih ograničenja za njih, visokog administrativnog opterećenja, mnoštva parafiskalnih nameta, slabe transparentnosti i predvidljivosti u radu upravnih tijela (osobito na lokalnoj razini), neujednačene razvijenost elektroničkih komunikacijskih kanala i dugog trajanja sudskih postupaka (osobito na trgovačkim sudovima, gdje je potrebno unaprijediti upravljanje predmetima).


Novoj strategiji suzbijanja korupcije nedostaju usmjerenost i detaljna razrađenost, što bi trebalo riješiti akcijskim planom za provedbu strategije. Komisija smatra i da nadzor nad javnim trgovačkim društvima nije cjelovit (točka 16), osobito nad trgovačkim društvima osnovanima na lokalnoj razini i društvima kćerima velikih javnih trgovačkih društava. Državna tijela planiraju smanjiti broj društava „od strateškog interesa” i ubrzati program privatizacije. Potreban je daljnji napredak u kvaliteti upravljanja, među ostalim i u vezi s jačanjem i usklađivanjem nadzora nad različitim poduzećima u državnom vlasništvu. Imenovanje članova uprave nije transparentno, a stručni uvjeti relativno su blagi, čime se narušava dobro upravljanje državnom imovinom. Ono što ima utjecaj na poslovno okruženje u kojem djeluju i privatna i javna trgovačka društva je potreba uspostave učinkovitog i transparentnog okvira za rano spašavanje i stečaj (točka 17), što je i ključan preduvjet za smanjenje znatnog pritiska od razduživanja s kojim su suočena hrvatska trgovačka društva te za poticanje kulture ranog restrukturiranja i „drugih prilika”. Ocjenom zakonodavstva o predstečajnim nagodbama pokazalo se da je ex ante učinkovitost trenutačnog zakonodavnog okvira među najslabijima u EU-u. Pokrenuta je reforma stečajnog okvira, a donošenje je bilo planirano za prvu polovinu 2015. godine (novi Stečajni zakon objavljen je u Narodnim novinama br. 71 / 2015 od 29. lipnja 2015., a stupa na snagu 01.09.2015. - op.a.) Komisija smatra da bi ključnu ulogu u oporavku Hrvatske mogla imati Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR). HBOR je izravno izložen kreditnim rizicima, što bi moglo utjecati na javne financije. Važno je uspostaviti bonitetni nadzor i snažno korporativno upravljanje nad HBOR-om, a ima prostora i za poboljšanje strukture i transparentnosti u području odgovornosti uprave. Nakon pojave valutnih i valutno induciranih kreditnih rizika u hrvatskom bankarskom sustavu (što je vezano uglavnom uz nagli i neočekivani rast tečaja CHF prema HRK - op.a.), potrebno je razmjerno i pravedno dugoročno rješenje koje počiva na čvrstim pravnim temeljima i usmjereno je na pomaganje skupini najranjivijih dužnika.

Komisijine Preporuke po državama članicama (uključujući i Hrvatsku) Europska komisija donijela je i objavila 13. svibnja 2015. Preporuke po državama članicama o ekonomskoj politici za 2015. i 2016. te je od država članica zatražila da poduzmu mjere za otvaranje radnih mjesta i poticanje rasta. One odražavaju Komisijin ekonomski i socijalni plan.

Od kada je Komisija na čelu s predsjednikom Junckerom preuzela dužnost u studenome 2014. i objavila svoj Godišnji pregled rasta 2015., taj plan bio je usredotočen na tri međusobno podupiruća stupa: poticanje ulaganja, provedba strukturnih reformi i fiskalna konsolidacija. Ocjenjuje se da će uspješna provedba preporuka po državama članicama za 2015. biti ključna kako bi oporavak Europe u smislu otvaranja radnih mjesta i rasta bio održiv i manje ovisan o vanjskim, cikličkim čimbenicima koji ga trenutačno potiču. Komisija je izdala Preporuke za 26 država članica i eurozonu u cjelini, a te Preporuke odražavaju sljedeće prioritete: • poticanje ulaganja za potporu budućem rastu; za to je potrebno ukloniti prepreke financiranju i pokrenuti projekte ulaganja te brzo provesti Komisijin plan ulaganja za Europu vrijedan 350 milijardi EUR. • provedba ambicioznih strukturnih reformi na tržištima proizvoda, usluga i rada u cilju povećanja produktivnosti, konkurentnosti i ulaganja; poticanjem otvaranja radnih mjesta i rasta, tim će se reformama pridonijeti blagostanju i većoj socijalnoj pravednosti; reformama financijskog sektora olakšat će se pristup financiranju za ulaganja te umanjiti negativan učinak razduživanja u bankarskom, privatnom i javnom sektoru. • provedba odgovornih fiskalnih politika kojima se postiže ravnoteža između kratkoročne stabilizacije i dugoročne održivosti; države članice s visokim deficitom ili razinama duga moraju uložiti dodatne napore za popravak svoje platne bilance, dok bi države članice koje raspolažu fiskalnim prostorom trebale poduzeti mjere za potporu produktivnim ulaganjima; promjenama u sastavu javnih financija trebalo bi se u većoj mjeri poticati rast. • poboljšanje politike zapošljavanja i socijalne zaštite kako bi se građane tijekom cijelog njihova životnog vijeka osposobilo, podržavalo i zaštitilo te kako bi se osigurala snažnija socijalna kohezija kao ključna sastavnica održivog gospodarskog rasta. Preporuke su utemeljene na detaljnoj analizi stanja u svakoj zemlji. Po mjeri izrađene smjernice rezultat su otvorenog dijaloga s državama članicama tijekom čitave godine. Posebno se naslanjaju na analizu iz Komisijinih Izvješća po državama članicama, nacionalne programe reformi te programe stabilnosti i konvergencije koje su države članice predstavile u travnju. Osim toga, u njima su uzeti u obzir i najnoviji podaci iz Komisijine Proljetne prognoze.

17


18

Što se tiče Republike Hrvatske, Komisija je u već spomenutom dokumentu pod nazivom “Preporuka za Preporuku Vijeća o Nacionalnom programu reformi Hrvatske za 2015. i dostavljanju mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Hrvatske za 2015” od 13. svibnja 2015. godine, nakon ocjene reformskog stanja u Hrvatskoj iznijela i šest specifičnih Preporuka za koje se očekuje da će ih Hrvatska provesti tijekom (ostatka) 2015. i 2016. godine, kako slijedi: 1. Osigurati održivo ispravljanje prekomjernog deficita do 2016. poduzimanjem potrebnih mjera u 2015. i jačanjem proračunske strategije za 2016. Objaviti i provesti nalaze revizije rashoda. Poboljšati kontrolu nad rashodima na središnjoj i lokalnoj razini, osobito uspostavom mehanizma za sankcioniranje subjekata koji ne poštuju proračunska ograničenja. Donijeti zakon o fiskalnoj odgovornosti te ojačati sposobnosti i ulogu Državnog ureda za reviziju. Uvesti periodični porez na imovinu i poboljšati poreznu disciplinu u vezi s PDV-om. Ojačati upravljanje javnim dugom, osobito godišnjom objavom strategije za upravljanje dugom i osiguranjem odgovarajućih resursa. 2. Destimulirati prijevremeno umirovljenje povećanjem sankcija za rana napuštanja tržišta rada. Poboljšati primjerenost i učinkovitost rashoda za mirovine postroživanjem definicije teških i opasnih zanimanja. Rješavati fiskalne rizike u zdravstvenom sektoru. 3. Rješavati nedostatke okvira za određivanje plaća, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima te u skladu s nacionalnom praksom, radi poticanja usklađivanja plaća s produktivnošću i makroekonomskim uvjetima. Ojačati poticaje za nezaposlene i neaktivne osobe da prihvate zaposlenje uz plaću. Provesti, na temelju revizije iz 2014., reformu sustava socijalne zaštite i dodatno konsolidirati socijalne naknade poboljšanjem usmjerenosti i uklanjanjem preklapanja. 4. Smanjiti razinu fragmentiranosti i preklapanja između tijela na središnjoj i lokalnoj razini uvođenjem novog modela za funkcionalnu raspodjelu nadležnosti i racionalizacijom sustava državnih agencija. Povećati transparentnost i odgovornost u sektoru javnih poduzeća, osobito u pogledu imenovanja na upravne dužnosti i zahtjeva koji se tiču stručnosti. Ubrzati uvrštavanje na burzu manjinskih paketa dionica javnih trgovačkih društava i privatizaciju. 5. Znatno smanjiti parafiskalne namete i ukloniti prekomjerne prepreke za pružatelje usluga. Utvrditi i provesti korake za poboljšanje učinkovitosti i kvalitete pravosudnog sustava, osobito trgovačkih sudova. 6. Ojačati predstečajni okvir i stečajni okvir za trgovačka društva kako bi se olakšalo restrukturiranje duga i uspostaviti postupak osobnog stečaja. Ojačati sposobnost financijskog sektora za doprinošenje oporavku s obzirom na izazove povezane s lošim kreditima poduzećima u visokim iznosima

i stambenim kreditima u stranoj valuti te na lošu praksu upravljanja u pojedinim institucijama.

Zaključak Nakon što je Vijeće EU (ECOFIN) usvojilo prijedlog Komisije na sastanku 14.07.2015., Preporuke (CSR) za Hrvatsku su postale i formalno obvezujuće. To znači da mjere koje je Vlada izložila u Nacionalnom planu reformi 2015. i Programu konvergencije Republike Hrvatske za razdoblje 2015.–2018. i dinamika njihove provedbe moraju u konačnici biti usklađene sa sadržajem i zahtjevima objavljenih Preporuka (CSR). Kao što možemo vidjeti iz Specifičnih preporuka za Hrvatsku, reformska područja su dobro identificirana od strane Komisije, a razina detalja svake preporuke (i popratnih obrazloženja) je dosta visoka. Neke od ovih preporuka djelomično predstavljaju modificirane Preporuke koje je Hrvatska dobila od Komisije na kraju Europskog semestra 2014. (tada ih je bilo osam). Hrvatska se nalazi u Postupku prekomjernog deficita, ali i unutar skupine država članica kod kojih postoje prekomjerne neravnoteže, koje zahtijevaju odlučne mjere i specifičan nadzor (Hrvatska, Francuska, Italija, Portugal i Bugarska). Sve nabrojane države predale su nacionalne planove reformi i konvergencije na osnovu kojih je Komisija procijenila da u ovom trenutku nije potrebno aktivirati korektivni postupak. Hrvatska po pitanju makroekonomskih neravnoteža za sada ostaje na istom stupnju kao i do sada (tzv. 5. stupanj). Ako se ne pokažu uspjesi u provođenju reformi i primjeni Specifičnih preporuka u dogledno vrijeme, Hrvatska će ući u tzv. 6. stupanj (koji podrazumijeva i provođenje korektivnog postupka za eliminaciju prekomjernih neravnoteža - tzv. EIP - Excessive Imbalance Procedure). U tom slučaju bile bi dodatno pojačane mjere nadzora od strane Komisije, uz redovito praćenje, a u drugom koraku obustava isplate EU fondova. Sve u svemu, potrebno je provesti velike reforme u relativno kratkom vremenu. Put oporavka za Hrvatsku nije (i neće biti) lagan i zahtijevat će mnoga odricanja u svim segmentima društva, ali istinske dugoročne reforme nisu niti moguće bez drastičnih promjena u načinu razmišljanja ljudi, kao niti bez provođenja mjera za aktivno poticanje gospodarskog rasta, posebno u sferi privatnog poduzetništva. Pri tome država može najviše pomoći kroz stvaranje dobre poduzetničke klime (koja se zasniva na stabilnom i na dulji rok definiranom okviru za poslovanje), što je identificirala i Komisija i ugradila u tekst pojedinih ovogodišnjih Preporuka upućenih Republici Hrvatskoj.


336.7

19

dr.sc. Tomislav Ćorić*

Tečajni mehanizam ERM 2 – škola lijepog ponašanja budućih članica eurozone Uvod Integracijski proces na prostoru Zapadne Europe u svoju završnu fazu ušao je devedesetih godina prošlog stoljeća stvaranjem Europske unije. Sljedeća integracijska razina dostignuta je stvaranjem Europske ekonomske i monetarne unije (EMU) koja je zaživjela 1999. godine, uvođenjem eura kao zajedničke valute država članica eurozone. U samom početku eurozona je brojila jedanaest država članica (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Italija, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska) da bi se nešto kasnije priključila i Grčka. Naknadno su se ovoj skupini država pridružile Slovenija (2007.) Cipar (2008.) Malta (2008.), Slovačka (2009.), Estonija (2011.), Latvija (2014.) te Litva (2015.) pa eurozona danas broji 19 država članica. Ulasku u eurozonu prethodi dvogodišnji boravak članica u tečajnom mehanizmu ERM 2, nakon čega se procjenjuje njihova spremnost na ulazak u Ekonomsku i monetarnu uniju.

Sam mehanizam može se smatrati posljednjom fazom u nastojanjima da se u praksi provede teorijski koncept optimalnog valutnog područja. Upravo zbog te činjenice, boravak u tečajnom mehanizmu ERM 2 bio je i još uvijek jeste obveza svake članice Europske unije, s ciljem njezina pripremanja za članstvo u eurozoni. U ovom tekstu pokušat ćemo predstaviti temeljne odrednice tečajnog mehanizma ERM 2.

Faze uvođenja eura Točno preciziran mehanizam integracije države kandidatkinje u eurozonu razrađen je u okviru Sporazuma iz Maastrichta, a dijeli se u tri faze. Prva, pretpristupna faza, odnosi se na razdoblje prije ulaska u Europsku uniju. U ovoj fazi buduća članica treba prilagoditi svoj zakonodavni okvir zakonima Unije. Statut središnje banke usklađuje se sa Sporazumom o Europskoj uniji (članci 108. i 109. Sporazuma) te statutom ESCB-a s ciljem zakonskog ukidanja mogućnosti kreditiranja države od strane

* Profesor na Ekonomskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu i predsjednik Odbora za financije HDZ-a Stavovi dr. sc. Tomislava Ćorića izneseni u ovom radu isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen, niti je na bilo koji način obvezuju.


20

središnje banke te potpune liberalizacije kapitalnih tokova. U ovoj fazi od država se očekuje početak usklađivanja ekonomske politike s mastriškim kriterijima kao i fokusiranje na kopenhaške kriterije.

Riječ je o vremenu u kojem nositelji ekonomske politike neke države poduzimaju sve moguće korake kako bi ispunili mastriške kriterije i osigurali ekonomsku konvergenciju države.

Druga faza odnosi se na članstvo u Uniji s odgođenim uvođenjem eura. Riječ je o razdoblju između ulaska u Uniju i uvođenja eura podijeljenog na dvije podfaze.

Konačno, uvođenje eura treća je i završna faza u procesu integracije države kandidatkinje u eurozonu, koja slijedi nakon što Europska komisija boravak države u mehanizmu ERM 2 ocijeni uspješnim.

Prva podfaza obuhvaća pripreme za ulazak u mehanizam ERM 2. Sam postupak priprema za ulazak u mehanizam ERM 2 sastoji se od četiri koraka, od kojih je jedino posljednji u potpunosti dostupan javnosti: 1. Postupak oko deviznog tečaja (eng. theexchange rate procedure) – u pravilu je riječ o povjerljivom zahtjevu ministra financija i guvernera središnje banke pristupnice prema ministru financija države predsjedavateljice EU. U istoj inicijativi predstavnici države pristupnice izvještavaju predsjednika i tajnika Ekonomskog financijskog odbora1 pri EU. Nakon toga organizira se zatvoreni sastanak Odbora za ERM 2 na kojem se raspravlja o središnjem paritetu i granicama fluktuacije tečaja države pristupnice. 2. Odbor za ERM 2 (eng. The ERM 2 Comitee) – sastaje se na poziv predsjednika EFC-a. Riječ je o svojevrsnom pred-screeningu države pristupnice. Na sastanku se odlučuje je li makroekonomski okvir države kompatibilan s odrednicama tečajnog mehanizma i ekonomske politike Unije kao i propozicijama Sporazuma o stabilnosti i razvoju. 3. Sastanak o deviznom tečaju (eng. the ERM 2 Exchange rate Meeting) – saziva se na poziv ministra financija države predsjedateljice EU. Na sastanku se utvrđuje konačni središnji paritet i granice fluktuacije. 4. Završna komunikacija (eng. thefinalcomunique) – završni je dio procesa koji prethodi ulasku pristupnice u ERM 2, a organizira se u ime Unije. Završna komunikacija uključuje: odluku o ulasku države u ERM 2, središnji paritet, granice fluktuacije, izjavu o budućoj ekonomskoj politici pristupnice te kratku izjavu o razgovorima ECB-a i središnje banke države pristupnice (Češka središnja banka2).Vremenski okvir dovršetka priprema za ulazak u ERM 2 nije fiksno određen i on isključivo ovisi o pregovaračkim vještinama države pristupnice i stupnju dogovora s predstavnicima EU. Iako su u slučaju Austrije pregovori za ulazak u ERM 2 trajali vrlo kratko, svega nekoliko dana, primjer Danske pokazuje da mogu potrajati i nekoliko mjeseci. Ipak, iskustva država pristupnica u posljednjih nekoliko godina pokazuju da pristupnice kroz ovu fazu vrlo brzo prolaze. Druga podfaza odnosi se na razdoblje između ulaska u mehanizam i uvođenja eura.

Kriteriji iz Maastrichta Iz ranije navedenog jasno je da je provedba kriterija iz Maastrichta presudna za uspješno okončanje boravka države pristupnice u tečajnom mehanizmu ERM 2. Unatoč nominalnoj raznovrsnosti kriterija i činjenici da obuhvaćaju širok raspon makroekonomskih veličina, detaljnijom analizom dolazi se do spoznaje da je većina kriterija donesena sa svrhom smanjenja inflacijskih pritisaka koji bi se s pojedinih država članica mogli lako prenijeti na ostale. Prvi kriterij iz Maastrichta glasi: Stopa inflacije ne veća od 1,5 postotnih poena u odnosu na prosjek stopa inflacije triju država s najmanjom stopom inflacije. Ovaj kriterij smatra se izravnom posljedicom njemačkog utjecaja na kriterije formiranja monetarne unije. Budući da je Bundesbanka u svom ranijem djelovanju bila snažno antiinflacijski orijentirana i pri tom bila uspješna, očekivana posljedica je inzistiranje njezinih predstavnika na niskim stopama inflacije. S druge strane, neke druge države, poput Italije, prirodnu stopu nezaposlenosti dostizale su tijekom devedesetih na značajno višim stopama inflacije, što je inflacijski kriterij kod njih stavljalo u drugi plan. Stvaranje monetarne unije među državama s različitim preferencijama inflacije (u ovom slučaju Njemačka i Italija) onoj s manjom razinom inflacije stvara gubitke, jer zajednička središnja banka pri vođenju monetarne politike uzima u obzir preferencije svih članica monetarne unije. Navedeni mogući učinci stvaranja monetarne unije mogu se smatrati uzrokom ranijih stavova tzv. „ekonomista“ i njihovih tendencija o nužnoj ekonomskoj integraciji koja bi prethodila monetarnoj. Uspjeh koji je Bundesbanka tijekom desetljeća kao europski lider imala u vođenju monetarne politike, bio je jamstvo da će Europska središnja banka većim dijelom preuzeti njezine ciljeve i praksu. Ipak, činjenica da u glavnom vijeću ECB-a sjede predstavnici svih država članica eurozone ostvarenje njemačkih interesa dovodila je u pitanje. Rješenje je pronađeno usvajanjem prvog kriterija kojim su se sve buduće članice Unije obvezale prethodno obuzdati svoja inflacijska kretanja, a zapravo ih uskladiti s onima u Njemačkoj.

1 Ekonomski financijski odbor (eng. Economic Financial Comitee (EFC)) jedan je od odbora osnovanih početkom treće faze EMU. Zadaća odbora je nadgledanje ekonomske i financijske situacije u državama članicama EMU, o čemu naknadno izvještava Europsku komisiju. Među ostalim, odbor se može konzultirati i po pitanjima povezanim s tečajnim mehanizmom ERM 2. 2 Czech National Bank (2003.) “ERM II and the Exchange-rate ConvergenceCriterion“, http://www.zavedenieura.cz/cps/rde/xbcr/euro/erm_ii_en_pdf.pdf


Drugi i treći kriterij glase: Proračunski deficit manji od 3 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda. Javni dug manji od 60 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda.Pored discipline u području javnih financija kao proklamiranog uzroka njihova uvođenja, kriteriji iz sfere fiskalne politike također su svojevrsna garancija protiv viših stopa inflacije u Uniji. Proračunska politika razlikuje se od države do države, što dovodi i do razlike u njihovoj zaduženosti i deficitu proračuna. Posljedično, države koje ulaze u Uniju mogu se podijeliti na visoko zadužene i nisko zadužene države. Visoko zaduženim državama u interesu je da stopa inflacije bude veća jer na taj način realna vrijednost njihova duga (u pravilu je riječ o dugoročnim obveznicama s fiksnim prinosom) prema njihovim zajmodavateljima opada. Drugoj strani, nisko zaduženim državama, visoka stopa inflacije donosi gubitke. Budući da je u vrijeme pregovora oko budućeg monetarnog ujedinjenja problem inflacije, kao što je ranije spomenuto, bio u fokusu, rješenje problema pronašlo se u ujednačavanju relativne zaduženosti budućih članica Unije tijekom njihovog boravka u ERM 2. Budući da su nakon donošenja fiskalnih kriterija uslijedile i njihove prve kritike, važno je pojasniti odluke o dopuštenoj visini javnog duga do 60 posto BDP-a i deficitu proračuna od 3 posto BDP-a kao graničnim vrijednostima. De Grauwe3 drži da je razina zaduženosti javnog sektora od 60 posto BDP-a odabrana jer je upravo na toj razini bila prosječna zaduženost država u vrijeme izglasavanja kriterija. Kod određivanja dopuštenog deficita proračuna uključena je pretpostavka da će buduća prosječna nominalna stopa rasta BDP-a biti 5 posto. Vrijednost proračunskog deficita kojim se, uz nominalnu stopu rasta od 5 posto javni dug održava na razini od 60 posto BDP-a dobiva se izrazom: d=gxb pri čemu je: d – visina deficita proračuna, g – nominalna stopa rasta BDP-a, b – razina održavanja javnog duga u odnosu na BDP. (0,03) = (0,05) x (0,60) Spomenutim izrazom dolazi se do zaključka da se u uvjetima nominalnog rasta BDP-a od 5 posto zaduženost javnog sektora na razini od 60 posto BDP-a može održavati uz deficit proračuna u iznosu od 3 posto. Uz nepromijenjenu stopu rasta BDP-a, smanjenje udjela javnog duga u BDP-u zahtijevalo bi i nižu razinu proračunskog deficita. Četvrti kriterij glasi: Stabilnost deviznog tečaja i njegovo održavanje unutar granica tečajnog mehanizma ERM 2 od +/- 2,25 posto. Tečajni kriterij sredstvo je kojim se države pristupnice jedinstvenim pristupom prisiljava na vođenje transparentne i kredibilne tečajne politike. 3 De Grauwe, P. (2003.) Economics of Monetary Union (5. izdanje). Oxford: UniversityPress. 4 De Grauwe, P. (2003.) Economics of Monetary Union (5. izdanje). Oxford: UniversityPress.

Zone dopuštene fluktuacije osiguravaju status quo po pitanju uloge tečajne politike u gospodarskom smislu. Inače, manipulacije tečajem, prije svega njegova deprecijacija, često su se koristile kao način povećanja konkurentnosti domaće ekonomije. Unatoč činjenici da su granice dopuštene fluktuacije u okviru tečajnog mehanizma ERM 2 nominalno proširene s +/- 2,25 na +/- 15 posto, iskustva govore da se bilo kakve snažnije deprecijacije sankcioniraju od strane Europske komisije. Tečajni kriterij, pored uloge stabilizatora u segmentu tečajne politike, zasigurno djeluje i na stabilnost cijena u državama koje ga se pridržavaju. Uzmu li se u obzir integracijski procesi u srednjoj i jugoistočnoj Europi, gdje je u pravilu riječ o malim, uvozno orijentiranim ekonomijama, stabilnost deviznog tečaja od primarne je važnosti, prije svega za očuvanje stabilnosti cijena u segmentu uvoznih proizvoda. Peti kriterij glasi: U razdoblju od godinu dana prije konačne provjere dugoročne kamatne stope ne smiju biti više od 2 postotna poena u odnosu na prosječnu visinu dugoročnih kamatnih stopa triju država članica koje bilježe najniže stope inflacije i najniže dugoročne kamatne stope. Kriterij konvergencije kamatnih stopa uveden je kao odgovor na značajne razlike među kamatnim stopama država prije stvaranja eurozone. Razlika u kamatnim stopama u uvjetima fluktuirajućih deviznih tečajeva ne predstavlja problem, dok se kod fiksiranja deviznog tečaja situacija značajno mijenja. Fiksiranje deviznog tečaja države pristupnice i tečaja zajedničke valute u uvjetima u kojima su dugoročne kamatne stope pristupnice na znatno višoj razini značilo bi bijeg investitora i njihovo ulaganje u obveznicu pristupnice. Nepostojanje kamatnog pariteta u ovom slučaju značilo bi povećanje cijene obveznica pristupnice, a smanjenje cijene obveznica izdanih na području zajedničke valute, sve dok se prinosi ne bi izjednačili. To bi investitorima u obveznice pristupnice omogućilo visoke dobiti, dok bi investitori u obveznice izdane na prostoru Unije zabilježili značajne gubitke. Unatoč opisanoj situaciji De Grauwe4 kriterij kamatne stope smatra suvišnim. Autor ovakav stav opravdava činjenicom da je tijekom integracijskog procesa krajem devedesetih došlo do konvergencije kamatnih stopa svih država članica Ekonomske i monetarne unije. Ispunjenje ostalih kriterija, fiskalnih, inflacijskog i tečajnog, te izvjesnost skorog ulaska u Ekonomsku i monetarnu uniju doprinose smanjenju pojedinih rizika i konvergenciji dugoročnih kamatnih stopa pristupnice.

Zaključak Detaljna analiza kriterija konvergencije nedvojbeno upućuje na njihov antiinflacijski karakter koji se može uočiti kod inflacijskog, tečajnog i fiskalnog kriterija.

21


22

Pored toga, očit cilj uspostavljanja kriterija je osiguravanje makroekonomske ravnoteže države pristupnice tijekom srednjeg roka (2 godine), a prije ulaska u eurozonu, kako se proširenjem ne bi ni na koji način ugrozila stabilnost same monetarne unije.

Nužno ispunjenje opisanih konvergencijskih kriterija prije ulaska u Uniju može se smatrati potvrdom njemačke dominacije pri donošenju odluka o proširenju unije i primanju novih članica. Ukoliko je ovakav zaključak na mjestu, on je potvrda svojevrsnog tradeoff-a dvaju shvaćanja integracijskog procesa, francuskih „monetarista“ i njemačkih „ekonomista“. Unatoč činjenici da je stvaranjem monetarne unije prije pune ekonomske integracije u skladu sa stavovima francuskih „monetarista“, nužna ekonomska integracija kao preduvjet daljnjeg proširenja Unije u potpunosti odražava stavove njemačkih „ekonomista“.5

2.

Većina novih članica prije samog ulaska u Europsku uniju izrazile su htijenje i namjeru završetka procesa nominalne konvergencije i ispunjenje kriterija iz Maastrichta u najkraćem mogućem roku. Lättemäe i Randveer6 najvažnije razloge ovakvog „nestrpljivog“ pristupa pronalaze u: 1. kredibilitetu i disciplini koje članstvo donosi novim članicama u segmentu ekonomske politike, 2. rastu ekonomske i financijske integriranosti nacionalnih gospodarstava u odnosu na eurozonu, 3. smanjenju transakcijskih troškova te 4. snižavanju kamatnih stopa zbog smanjenja premije tečajnog rizika države. 5. Sve navedene koristi na kraju dovode do intenziviranja trgovinske razmjene, potiču ekonomski razvitak i realnu konvergenciju. Lavrač7 kritizira tečajni mehanizam i njegove moguće implikacije na države pristupnice. Prema njegovom mišljenju „države članice, da su upitane, najradije bi aranžman ERM 2 izbjegle u potpunosti. One ga nisu tražile, nisu pomogle u njegovu dizajniranju i doživljavaju ga kao ograničenje nametnuto izvana, koje nažalost ne mogu izbjeći“. Slično, Stavárek8 boravak u tečajnom mehanizmu doživljava potencijalnim izvorom nestabilnosti za države pristupnice. Dodatan poticaj što bržem ulasku u EMU, odnosno izlasku iz tečajnog mehanizma ERM 2, države pristupnice pronalaze u značajkama tečajnog mehanizma koje za njih nose negativne implikacije. Backé i Thimann9 navode četiri područja provedbe mehanizma koje članice smatraju upitnima: 1. Disciplinirajuća uloga mehanizma.

3.

4.

U

Države pristupnice ne vide značajniji doprinos discipliniranju njihovih ekonomskih politika koji proizlazi iz boravka u tečajnom mehanizmu. Pored kriterija iz Maastrichta i Sporazuma o stabilnosti i rastu, sve ostale disciplinatorne učinke mehanizma države pristupnice smatraju beznačajnima. Kredibilitet mehanizma. Tečajni kriterij u okviru tečajnog mehanizma ERM 2 države pristupnice doživljavaju kao posredni tečajni režim koji je podložan rizicima i špekulativnim napadima. Kriza tečajnog mehanizma ERM 1 iz 1992/93 dokaz je potencijalne nestabilnosti ovog režima. S druge strane, tečajni režimi pristupnica Europskoj uniji, koji obuhvaćaju sve postojeće tečajne oblike, od valutnog odbora do plivajućeg deviznog tečaja, u javnosti su ocijenjeni kredibilnima. Opravdanje za to su relativno niske stope inflacije, postupno smanjenje kamatnih stopa i niska inflacijska očekivanja u novim članicama Unije. Dužnosnici novih članica zbog svega navedenog dovode u pitanje svrhu postojanja ERM 2 i tečajnog kriterija koji on sa sobom nosi. Podešavanje granica fluktuacije. Države pristupnice drže da proklamiranje granice fluktuacije od +/- 15 posto, kao i ponuđena mogućnost aprecijacijskih podešavanja, na neki način daju signal da će se tolerirati aprecijacijski trend tečaja i do 15 posto. To, prema pristupnicama, predstavlja izravan doprinos volatilnosti deviznog tečaja i smanjuje manevarski prostor središnjim bankama za stabilizaciju deviznog tečaja u slučaju špekulativnog napada. Multilateralni karakter intervencija. Četvrti problem koji se pojavljuje u okviru tečajnog kriterija je predviđeno sudjelovanje ECB-a u koordiniranim intervencijama unutar granica fluktuacija i na samim granicama fluktuacije. Multilateralni karakter intervencija države članice dovode u pitanje jer se sudjelovanjem ECB-a povećava nesigurnost na deviznom tržištu kao i mogućnost špekulativnog napada na nacionalnu valutu. svom viđenju konceptualnog okvira tečajnog mehanizma ERM 2, Europska komisija poziva se na ista žarišna područja kao i države članice, pri čemu je njezin stav o disciplinirajućoj ulozi mehanizma, njegovu kredibilitetu, granicama fluktuacije i multilateralnom karakteru intervencija krajnje pozitivan.

Nadalje, naglašava se važnost disciplinirajuće uloge tečajnog mehanizma ERM 2 koja se postiže konsolidacijom proračunskih kategorija i provedbom strukturnih reformi a ciljem makroekonomske konvergencije država pristupnica10.

5 Procedura ulaska u ERM 2 naznačena u okviru dokumenta „Proceduralni koraci koji omogućavaju pristupanje ERM 2“ (eng. Procedural steps to allow participation in ERM II) Europske komisije priređenom za sastanak u Ateni 28. ožujka 2008. U nedostatku izvornog dokumenta, izvor podataka je dokument Češke središnje banke “ERM II and the Exchange-rate ConvergenceCriterion“ (http://www.zavedenieura.cz/cps/rde/xbcr/euro/erm_ii_en_pdf.pdf) 6 Lättemäe, R.; Randeveer, M. (2004.) “MonetaryPolicy and EMU Enlargement: IssuesRegarding ERM II and Adoption of the Euro inEstonia“, http://www.iaes.org/journal2/aej/dec_04/lattemae.pdf 7 Lavrač, V. (2003.) “InstitutionalAspects of Dynamics of Inclusion of AccessionCountriesintothe EMU“, Ezoneplus, workingpaper No.18, http://ideas.repec.org/p/ezo/ezppap/wp18.html 8 Stavárek, D. (2004.) “ERM II: PotentialSource of Instabilityinthenew EU-memberCountries“, http://www.mattimar.ee/publikatsioonid/majanduspoliitika/2004/2004/2_Rahapol_Finturud/16_Stavarek.pdf 9 Backé, P.; Thimann, C. (2004.) “Theaccedingcountries’ strategiestowards ERM II and theadoption of the euro - ananalyticalreview“, ECB, OccasionalPaperSeries, No.10, http://ideas.repec.org/p/ecb/ecbops/20040010.html 10 De Grauwe, P.; Schnabl, G. (2004.) “EMU EntryStrategies for the New MemberStates“ http://www.econ.kuleuven.be/ew/academic/intecon/Degrauwe/PDG-papers/Recently_published_articles/IntereconomicsSept6.pdf


339.9

23

mr.sc. Ivana Maletić*

Informacijski sustav za EU fondove – kašnjenje iz 2013. ponavlja se i za razdoblje 2014-2020 U travnju 2012. Vlada je započela s uspostavom informacijskog sustava za EU fondove (MIS). Na kraju 2013. još uvijek nije bio spreman pa Hrvatska nije te godine dobila 150 milijuna eura predujma.

procjenu usklađenosti sustava financijskog upravljanja i kontrole uspostavljenog za provođenje EU fondova iz razdoblja 2014-2020, odnosno pojednostavljeno rečeno za akreditaciju.

Kašnjenje su pravdali kvalitetom, a sad, godinu dana kasnije, kreću s izradom potpuno novog informacijskog sustava jer je ovaj prošlogodišnji neupotrebljiv. Izgradnjom novog MIS-a za razdoblje 2014-2020 bacaju novce i gube dragocjeno vrijeme za akreditaciju sustava.

Bez funkcionalnog MIS-a, koji sadrži sva polja propisana Delegiranom uredbom Komisije (EU) 480/2014 od 3. ožujka 2014. u računalnoj formi, nije moguće povlačiti sredstva europskih fondova iz nove perspektive.

Početkom svibnja 2015. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije objavilo je otvoreni poziv za nadmetanje u vrijednosti od 20,7 milijuna kuna bez PDV-a, za obavljanje „Usluge uspostave agilnih provedbenih timova za oblikovanje, razvoj, isporuku, upravljanje, reviziju i održavanje IKT rješenja po mjeri za upravljanje ESI fondovima 2014-2020“. Iza složenog naziva ove nabave krije se uspostava informacijskog sustava upravljanja (MIS) za razdoblje 2014-2020, što je jedan od preduvjeta za pozitivnu * mr. sc. Ivana Maletić, zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu

Podaci se moraju evidentirati i pohraniti za svaku operaciju, uključujući podatke o pojedinim sudionicima, kako bi se omogućilo njihovo spajanje za potrebe praćenja, ocjenjivanja, financijskog upravljanja, provjere i revizije. Također je potrebno omogućiti i kumulativno zbrajanje podataka za čitavo programsko razdoblje. Zašto je ovaj natječaj objavljen tek sad, u trenutku kada je informacijski sustav trebao biti u punoj funkciji i kada se, prema riječima nadležnog ministra, kreće s postupkom procjene usklađenosti koji će provesti Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA)?


24

Kako Vlada uopće misli provesti postupak procjene usklađenosti, ako tek sada kreće projekt izgradnje obveznog informacijskog sustava? Vlada ponavlja istu grešku kao kod uspostave sustava za provođenje EU fondova za prvih šest mjeseci članstva. Hrvatska je, naime, po pristupanju Europskoj uniji već kasnila s uspostavom MIS-a prema kriterijima za financijsku perspektivu 20072013 i izgubila je vrijeme, zbog čega 150 milijuna eura predujma nije dobiveno do kraja 2013. nego tek u 2014. Još jednom Vlada ne zna uspostaviti MIS na vrijeme. A što je najgore, izgradnja potpuno novog MIS-a za razdoblje 2014-2020 pokazuje da su za prvih šest mjeseci bacili novce i razvili MIS koji je neupotrebljiv za dalje. Podsjetimo se da je Vlada sporost u izradi MIS-a branila kvalitetom. Na kraju nismo dobili ništa. Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU (ARPA) je procjenu usklađenosti provela u razdoblju od travnja do rujna 2013., a u listopadu 2013. Izvješće je dostavljeno Europskoj komisiji. Hrvatske su institucije nakon toga bile predmet dodatne provjere od strane revizora Europske komisije. U tom trenutku MIS još uvijek nije bio u potpunosti funkcionalan, iako je projekt njegove uspostave, financiran IPA sredstvima u vrijednosti od gotovo milijun eura, bio u provedbi od travnja 2012. Nefunkcionalni MIS rezultirao je odbijanjem dokumenata od strane Europske komisije i zahtjevom za provođenje nove procjene usklađenosti koja je trebala potvrditi da je MIS u potpunosti funkcionalan. Izgubljeni su dodatni mjeseci za nadogradnju sustava i provođenje novog postupka procjene usklađenosti, te je tek u veljači ARPA izdala revidirano pozitivno izvješće o usklađenosti. Europska komisija ga je prihvatila u travnju 2014., nakon čega je Hrvatska napokon zaprimila uplate predujmova.

Iz potpuno neshvatljivih razloga, ministarstvo tek u svibnju 2015. objavljuje natječaj za uspostavu sustava, a istovremeno namjerava procjenu usklađenosti provesti na pojednostavljenom informacijskom sustavu koji predstavlja prijelazno rješenje do uspostave novog sveobuhvatnog MIS-a i ne sadrži sva polja propisana Uredbom 480/2014. Bacaju se značajna financijska sredstva: u izgradnju prethodnog MIS-a osim već navedenih milijun eura potrošenih kroz IPA projekt, uložena su i značajna sredstva od 2011. do kraja 2013. kroz IPA twinning projekt „Jačanje kapaciteta za učinkovito upravljanje sredstvima kohezijske politike EU“ u vrijednosti od 2 milijuna eura. Barem četvrtina vrijednosti tog projekta potrošena je na izradu specifikacija za SCF MIS 2007.-2013. i prijedlog mogućih scenarija za MIS u budućoj financijskoj perspektivi. Sada sva ta uložena sredstva kao da nisu ni postojala i kao da nemaju nikakve rezultate. Postojeći MIS se milijuna kuna predviđa neće nadograđivati. Kreće se opet ispočetka: novi natječaj od ukupno 20,7 7 milijuna kuna za „Upravljanje razvojem i isporukom proizvoda“, te 13 milijuna kuna za „Razvoj proizvoda i kontinuiranu podršku“. Tome je dodano i 0,75 milijuna kuna za „reviziju informacijskih sustava i ocjenu softvera“. Iako je riječ o okvirnom sporazumu za razdoblje od tri godine, sredstva su više nego značajna. Doda li se PDV, dolazimo do iznosa od 25,9 milijuna kuna. Koliko košta prijelazno rješenje na kojem se trenutno radi kako bi se mogao pokrenuti postupak procjene usklađenosti, trebalo bi pitati nadležnog ministra? Hoće li EK pristati na djelomičnu usklađenost s propisanim kriterijima vezanim uz informacijski sustav, tek će se vidjeti.

Ovo iskustvo nije potaknulo nadležno ministarstvo da što prije krene s odgovarajućim aktivnostima kako bi se osiguralo zadovoljenje svih kriterija vezanih uz informacijski sustav za novu financijsku perspektivu.

U svakom slučaju, postupak procjene usklađenosti (akreditacija) značajno će se odužiti. Već sada su prekoračeni rokovi prema kojima je ARPA trebala krenuti s procjenom u lipnju 2015. Po pitanju uspostave odgovarajućeg informacijskog sustava za upravljanje EU fondovima Vlada je još jednom pala na ispitu. Nadajmo se samo da to neće rezultirati dodatnim gubljenjem dodijeljenih sredstava.

Delegirana uredba Komisije (EU) 480/2014 propisuje ukupno 113 obaveznih podataka, dostupnih u računalnoj formi. Većina tih podataka bila je obavezna i u prethodnoj perspektivi, ali su dodani novi zahtjevi vezani primjerice uz godišnje račune, financijske instrumente, metode pojednostavljenih troškova...

www.ivana-maletic.com


25

5 “ZNATE LI?” o europskim fondovima u Republici Hrvatskoj Znate li da još niti jedan euro iz europskih fondova nije iskorišten u Hrvatskoj (a uplaćeni su samo predujmovi koji stoje nepotrošeni)?

1.

Još uvijek nije akreditiran sustav upravljanja i kontrola za EU fondove. Tako je Republika Hrvatska neto uplatiteljica u Europski proračun, te niti jedan euro neće biti isplaćen dok se ne akreditira sustav upravljanja i kontrola. Europska je komisija izdala set uputa za provedbu postupka ocjene sustava i kontrola koje sva tijela nadležna za reviziju sustava, pa ih tako i Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA), moraju poštivati prilikom postupka procjene sustava. U tim uputama posebna je pozornost usmjerena postojanju zadovoljavajućeg informacijskog sustava upravljanja i kontrola (tzv. MIS sustava) koji predstavlja najveću opasnost i prepreku u postupku akreditacije (ponovno kao i 2013. godine). Pitanje je kako je moguće da Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova za ovako važno pitanje nije osiguralo odgovarajuće administrativne kapacitete koji su već odavno trebali završiti rad na novom sustavu, a ne da se nedavnim prebacivanjem službenika iz drugih tijela u sustavu tek sada započelo s rješavanjem ovog pitanja? Znate li da je RH u svibnju 2015. godine primila predujam za financiranje aktivnosti iz Inicijative za zapošljavanje mladih (IZM) u iznosu od 30% sredstava (gotovo 20 milijuna kuna) koja se još uvijek ne troše?

2.

Europska komisija je početkom 2015. godine zaključila da države članice nisu postigle zadovoljavajuće rezultate u smanjenju stope nezaposlenosti mladih (do 25 godina, odnosno za pojedine države do 30 godine) te su odlučili ubrzati provedbu projekata namijenjenih mladima. Izmjenom Uredbe (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu u pogledu povećanja iznosa početnog predfinanciranja za operativne programe koji dobivaju potporu u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih stopa predfinanciranja podignuta je na 30%. Navedenom izmjenom koja je stupila na snagu u svibnju ove godine Hrvatskoj je dodijeljeno 19,8 milijuna eura koji su uplaćeni u državni proračun. Međutim, ako 12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe država članica ne podnese zahtjev za plaćanjem u kojem doprinos Unije Inicijativi za zapošljavanje mladih iznosi barem 50% dodatnog predfinanciranja, vraća Komisiji cijeli dobiveni iznos. S pripremom projekata unutar Garancije za mlade značajno se kasni. Znate li da bez odgovarajućih administrativnih kapaciteta nije moguće dobiti akreditaciju sustava upravljanja i kontrola?

3.

Europska komisija godinama upozorava na slabe i nedovoljne administrativne kapacitete u javnoj i državnoj upravi zadužene za upravljanje i provedbu europskih fondova i to za oba Operativna programa. No, jeste li znali da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 26. veljače 2015. donijela Uredbu o izmjenama


26

Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem »Ulaganje za rast i radna mjesta« u kojoj je odredila da je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) Posredničko tijelo razine 2 (ili ugovorno tijelo) za oba Operativna programa i to za investicijske prioritete „Poboljšanje infrastrukture i kapaciteta za istraživanje i inovacije s ciljem razvijanja uspješnosti istraživanja i inovacija te promoviranje centara kompetencija, posebno onih od europskog interesa“ (OP KK), „Održiva integracija mladih na tržište rada (Inicijativa za zapošljavanje mladih IZM-YEI), posebno onih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju, uključujući mlade koji su izloženi riziku od socijalne isključenosti i mlade iz marginaliziranih zajednica, uključujući provedbom Garancije za mlade“ (OP ULJP), te cijeli prioritet Obrazovanje i cjeloživotno učenje (OP ULJP)? Ukupno više od 600 milijuna eura alocirano je za ove prioritete? Isto tako znate li da je Vlada na svojoj sjednici održanoj početkom svibnja 2015. godine donijela Akcijski plan za provedbu Odluke o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima (Odluka od 23. travnja 2015. godine) kojim se spajaju ASOO i Agencija za odgoj i obrazovanje (AOO) i to s rokom za izradu nove zakonske podloge za spajanje agencija do 16. lipnja ove godine, te s napomenom – stupanje na snagu kasnije zbog akreditacije. Laiku se na prvi pogled ovo može činiti zadovoljavajućim rješenjem – međutim kapaciteti ASOO-a u dijelu koji je Posredničko tijelo razine 2 daleko su od zadovoljavajućih i to i za OP KK i OP ULJP. U tom dijelu ASOO-a jedva da možemo nabrojati 25 osoba, a to je daleko od Vladine Odluke o zapošljavanju u središnjim tijelima državne uprave, uredima Vlade Republike Hrvatske, pravnim osobama s javnim ovlastima i zakladama uključenim u sustave upravljanja i kontrole korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj još iz studenoga 2014. godine po kojoj je ASOO morao zaposliti dodatnih 36 djelatnika za poslove Posredničkog tijela razine 2. Ovim odlukama su ASOO, ali i upravljačka tijela MRRFEU i MRMS zapravo dovedeni u pat poziciju. Ako ASOO žurno ne zaposli dodatne ljude pitanje je hoće li revizori, kako ARPA-e, tako i EK, procijeniti da su postojeći kapaciteti zadovoljavajući. Čak i da se danas raspiše natječaj za zapošljavanjem dodatnih 36 djelatnika, svima je dobro poznato da te procedure traju najmanje 6-9 mjeseci, kao i da za njih trebaju biti osigurana financijska sredstva na stavkama

plaća u Državnom proračunu – pitanje je ima li ASOO osigurana ta sredstva i kako se to reflektira na spajanje s AOO-m? Također upitno je zapošljavanje u Agenciji koja je u procesu spajanja? Sljedeće je pitanje - kada će se provesti nužne zakonske pretpostavke za spajanje agencija (izmjena zakona/ izrada statuta i ostalih relevantnih dokumenata)? Sve ovo ostavlja nas u nevjerici koliko donositelji ovih akata nisu razmišljali o posljedicama koje spajanje pojedinih agencija može imati na proces akreditacije. Slična je situacija i s Agencijom za regionalni razvoj i Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje Znate li da još uvijek nisu definirana sva pravila nužna za provedbu OP KK i OP ULJP-a? Vladu su zatekle 2014. i 2015. godina. Proces pripreme operativnih programa i ostalih ključnih dokumenata nije pratila priprema procedura i pravila kojima se osigurava provedba operativnih programa. Tako sada - već u drugoj polovici 2015. još uvijek nije poznato kako će se provoditi projekti OP KK i OP ULJP-a.

4.

Ne postoji mogućnost da se potencijalni korisnici elektronski putem jedinstvenog web-portala prijavljuju na natječaje. Administracija je i dalje ogromna, bavi se papirima umjesto sadržajem. Procedure su i dalje komplicirane, nema obećanog pojednostavljenja. U skladu sa Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu Europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014 – 2020 i Uredbi o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem »Ulaganje za rast i radna mjesta« Upravljačka tijela: • donose pravilnike kojim se propisuju zahtjevi i uvjeti za prihvatljivost izdataka - oba su donesena • donose smjernice kojima se utvrđuju uvjeti za pripremu i provedbu projekata, zahtjevi za revizijski trag, postupanja tijela u Sustavu pri programiranju i strateškom planiranju, uspostavi i unaprjeđenju Sustava, odabiru i ugovaranju projekata, prognoziranju i praćenju, provjerama projekata, plaćanjima, ovjeravanjima, povratima, upravljanju nepravilnostima, provođenju revizija, korištenju tehničke pomoći, provođenju vrednovanja i zatvaranja programa, kao i drugim postupcima koji se odnose na upravljanje fondovima - kako ne postoji obveza javnog objavljivanja ovih smjernica ne može se utvrditi jesu li sve donesene.


Na smjernicama je u Upravljačkom tijelu OP KK radio niz konzultanata, ali niti to nije bila garancija da se sve donesu pravovremeno. U OP ULJP doneseno je samo nekoliko osnovnih smjernica. izrađuju priručnike o internim procedurama i odgovarajućem revizijskom tragu – s obzirom na to da su neka tijela angažirala velike konzultantske kuće za izradu ovih priručnika, a jasno je da se priručnici mogu izrađivati tek kada sve smjernice budu finalne neizvjesno je u kojem su stupnju dovršenosti priručnici o internim procedurama Upravljačko tijelo i Posredničko tijelo razine 1 i/ili Posredničko tijelo razine 2 sklapaju sporazume kojima se utvrđuju uloge Posredničkih tijela u planiranju i programiranju, izradi natječajne dokumentacije, objavi natječaja, postupku odabira i ugovaranja, postupku praćenja napretka provedbe projekta, planiranju proračuna i plaćanjima, upravljanju nepravilnostima, aktivnostima informiranja i vidljivosti te ostale zadaće i aktivnosti povezane s delegiranim funkcijama. Jednako kao i u slučaju smjernica, ne postoji obveza javnog objavljivana ovih informacija, ali znamo da s velikom većinom tijela u sustavima upravljanja i kontrole nisu potpisani ovi sporazumi. U suradnji s Posredničkim tijelima, Upravljačko tijelo izrađuje strategiju organizacijskog razvoja (SOR) i dostavlja ga Koordinacijskom tijelu - kako je SOR jednako tako jedan od ključnih elemenata u akreditacijskom postupku bilo bi izuzetno važno kada bi i šira javnost dobila uvid u njegove elemente, posebno u kontekstu osiguranja adekvatnih kapaciteta. Selekcijski kriteriji ili kriteriji odabira usvajaju se na sjednicama Odbora za praćenje OP KK i OP ULJP-a. Njihovo nepostojanje onemogućuje objavljivanje natječaja i provedbu pojedinih projekata. Ovdje dva operativna programa imaju bitno različitu praksu – OP ULJP je usvojio sve kriterije odabira za cijeli OP i tako otklonio ovu prepreku, a OP KK-a usvaja (najčešće u pisanoj proceduri) kriterije odabira za pojedine specifične ciljeve. Naime, početkom ove godine, kada se započelo s objavljivanjem natječaja iz OP KK (prvi natječaji su bili iz područja poduzetništva) usvajali su se kriteriji odabira na razini pojedinačnih projekata, na što je EK negativno reagirala, te se pristupilo praksi usvajanja kriterija odabira na razini specifičnih ciljeva.

5.

Znate li da je u okviru OP ULJP-a do sada objavljen samo jedan natječaj? Uistinu, usprkos ispunjenju pretpostavki poput usvajanja kriterija odabira i dijela smjernica, u razdoblju od 13.7.2015. do 14.8.2015. otvoren je natječaj “Osiguravanje pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika učenicima s teškoćama u

razvoju u osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojnoobrazovnim ustanovama” s ciljem povećanja socijalne uključenosti i integracije učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojno obrazovnim ustanovama. Specifični cilj ovog projekta je pružiti potporu uključivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoškolskim i srednjoškolskim odgojno obrazovnim ustanovama kako bi se osigurali uvjeti za poboljšanje njihovih obrazovnih postignuća, uspješniju socijalizaciju i emocionalno funkcioniranje kroz aktivnosti vezane uz angažiranje pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika učenicima s teškoćama u razvoju. Iz teksta natječaja vidljivo je da je za ovaj natječaj na raspolaganju 55 milijuna kuna. Namjenska sredstva Europskog socijalnog fonda predstavljaju 85% ukupnih prihvatljivih troškova, dok nacionalna sredstva Republike Hrvatske predstavljaju 15% ukupnih prihvatljivih troškova. Pri tome maksimalni iznos sredstava je do 2,5 milijuna kuna za sve osnivače osnovnih i srednjih škola (javnih i privatnih škola s pravom javnosti) izuzev grada Zagreba i do 4,5 milijuna kuna za grad Zagreb kao osnivača osnovnih i srednjih škola (povećani maksimalni iznos za grad Zagreb kao osnivača uvjetovan je činjenicom da 20% od ukupnog broja učenika s teškoćama u RH pohađa odgojno-obrazovne ustanove na području grada Zagreba). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje je i objavilo ovaj natječaj, tijekom travnja/svibnja provelo je konzultacije s osnivačima škola, kada su predstavili model po kojem bi zapravo samo županije mogle biti prijavitelji, ali na velik pritisak i županija i gradova, odustalo se, na svu sreću, od tog pristupa, te je mogućnost prijave dana svim osnivačima. Isto tako, značajno su povećana financijska sredstva, jer kao što znamo prošli natječaj nije pokrio sve potrebe, tako da je ovo povećanje dobrodošlo. Ostaje vidjeti kako će MZOS i ASOO (u restrukturiranju) provesti cijeli evaluacijski postupak u manje od mjesec dana – jer za očekivati je da pomoćnici zajedno s djecom započnu školsku godinu 2015/2016 i sjednu zajedno s njima 7. rujna ove godine u školske klupe.

www.ivana-maletic.com

27


28

Aktivnosti ureda Maletić: Hrvatska ima potencijala za rast i uspjeh, ali vlada ekonomska apatija i nemoć jer nema povjerenja u rad Vlade Zastupnica Maletić sudjelovala je na konferenciji „Hrvatska ekonomska strategija – dvije godine članstva u Europskoj uniji” u organizaciji Zaklade Konrad Adenauer, Zagrebačke inicijative i Privrednog vjesnika. Predstavljeni su rezultati istraživanja “Gospodarsko stanje Hrvatske 2015.” koje je provedeno na uzorku od 250 ekonomista, menadžera i znanstvenika pod vodstvom prof. dr. Slavena Letice i prof. dr. Mladena Vedriša. Rezultati istraživanja pokazuju da struka ima izuzetno pesimističan pogled na opće stanje hrvatskog gospodarstva, čak 79 posto anketiranih ocijenilo je da riječ o ekonomskoj nemoći i apatiji, ekonomskoj depresiji i prijetećoj ekonomskoj katastrofi. U panel diskusiji zastupnica Maletić komentirala je kako smo iskoristili dvije godine članstva u EU, što znači članstvo na planu ekonomskog oporavka države i koji su izazovi pred nama. „Vrijeme integracije Republike Hrvatske trebalo je trajati dvije godine prije ulaska u Europsku uniju kako bismo od 1. srpnja 2013., odnosno od trenutka ulaska u EU bili uspješni i aktivni sudionik.


Nažalost, Hrvatska nije aktivna i uspješna, propuštamo brojne prilike koje su nam se otvorile ulaskom u Europsku uniju, a posebice na području EU fondova. Poglavlje 22 zatvoreno je s uvjerenjem Europske komisije i svih država članica da će Hrvatska biti pozitivan i uspješan primjer nove države članice koja će u prvim godinama, zahvaljujući radu i učenju na novom predpristupnom programu IPA, uspješno koristiti EU fondove. Dogodilo se suprotno, Hrvatska je iznenadila, ali negativno i već u prve dvije godine postala je neto uplatiteljica u Europski proračun. S 31. prosincem 2014. uplatili smo 30 milijuna eura više u EU proračun od povučenih sredstava. EU fondovi nisu jedini izvor financiranja, ali mogli su nam pomoći i biti vjetar u leđa uz koji bismo rasli barem 2 posto godišnje. Ističem još jednu propuštenu priliku, a to je dobro i kvalitetno pozicioniranje u procesu odlučivanja, tzv. komitologija u procesu definiranja strateških ciljeva i prioriteta. To su naše izgubljene prilike, a uz te se nadovezuju i druge’’, istaknula je zastupnica Maletić.

Maletić: Na raspolaganju nam je gotovo 4 milijarde eura za projekte komunalne infrastrukture i vodnog gospodarstva Zastupnica Maletić održala je predavanje na temu „Korištenje EU fondova za financiranje komunalne infrastrukture“ na 3. Međunarodnoj konferenciji o komunalnoj infrastrukturi u organizaciji Centra za razvoj i marketing. „Lokalne jedinice i njihova komunalna društva nemaju dovoljno fiskalnog kapaciteta za pripremu i sufinanciranje provedbe projekata. Središnja država mora osmisliti mehanizme pomoći lokalnim jedinicama ovisno o razini razvijenosti i kapacitetu. Još u vrijeme pristupanja učili smo koristiti EIB-ov okvirni zajam koji se daje državi članici za nacionalno financiranje javnih projekata sufinanciranih iz EU sredstava. Zajam je znatno povoljniji od komercijalnih i potpuno je besmisleno da se lokalne jedinice zadužuju za financiranje EU projekata bez korištenja ovog instrumenta. Tako su svi na gubitku. Na ministarstvu financija je potpisivanje ugovora o financiranju s lokalnim i regionalnim jedinicama korištenjem EIB-ovog zajma. Pritom uvjeti mogu biti isti kao u samom okvirnom zajmu ali i povoljniji ovisno o razvijenosti lokalne jedinice kojoj se zajam daje.“, kritički se osvrnula zastupnica na zanemarivanje mogućnosti financiranja koje su dane državama članicama.

29


30

„U novoj financijskoj perspektivi 2014.-2020. imamo na raspolaganju gotovo 4 milijarde eura za projekte komunalne infrastrukture i vodnog gospodarstva. Potrebe za ulaganjima su još veće, ali i mogućnosti financiranja iz Europske unije. Ključno je znati što želimo, definirati strateške dokumente, postaviti ciljeve i dinamiku ispunjavanja. Nedopustivo je da se godinama ne mogu pripremiti i provesti projekti centara upravljanja otpadom jer Vlada nije spremna na partnerstvo i zajedničko definiranje najboljih tehnoloških rješenja za Republiku Hrvatsku“, zaključila je zastupnica Maletić.

Maletić: Važno je da mladi razumiju politike EU-a jer su oni pokretači novih ideja Zastupnica Maletić 10. srpnja održala je predavanje na Ljetnoj školi „International Environment and European Integration“ u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Rijeci i katedre Jean Monnet europskih integracija. Izlaganje „Cohesion Policy-challenges and opportunities“ je zastupnica započela interaktivnom radionicom, nakon čega je uslijedilo predavanje tijekom kojeg je studente upoznala s ciljevima i načelima kohezijske politike, ključnim pojmovima strategije Europa 2020, EU fondovima, stanju iskorištenosti EU sredstava u državama članicama i temeljnim problemima u sustavu radi kojih dolazi do slabe apsorpcije europskih sredstava. Cilj Ljetne škole bio je upoznati studente ekonomskih, pravnih, političkih studija i ostalih povezanih područja s osnovama gospodarskog procesa integriranja u Europi, s osvrtom na Hrvatsku i države jugoistočne Europe, te im predočiti prednosti i izazove procesa gospodarskog integriranja na području svakodnevnog života. U radu Ljetne škole na kojoj je sudjelovalo 35 studenata iz 15 europskih država ostvarena je suradnja s lokalnom zajednicom, uspješnim hrvatskim poduzetnicima te domaćim i međunarodnim institucijama. Predavanja su održali predavači s hrvatskih i europskih sveučilišta i iz drugih institucija, a studenti su ostvarili 6 ECTS bodova.


21 33

Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić ekonomska je stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i europskih fondova. Magistrirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svoj rad započela je u ministarstvu financija, najprije kao stručna suradnica i savjetnica, a zatim kao pomoćnica ministra i državna tajnica. Međunarodno je priznata predavačica i savjetnica u području financijskog upravljanja i održala je brojne seminare na temu financijskog upravljanja, proračunskih procesa, reformama javnih financija, EU fondova, regionalnog razvoja itd. Objavila je velik broj stručnih i znanstvenih radova, suautorica je više značajnih knjiga iz područja javnih financija te sudjeluje u brojnim istraživačkim projektima.

Aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji kao zamjenica glavnoga pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova). Izabrana je kao zastupnica Hrvatske demokratske zajednice na europskim izborima 2013. i 2014. godine. U Europskom parlamentu članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za regionalni razvoj (REGI) i Odboru za porezna pravila (TAXE), a posebno prati Odbor za proračun (BUDG), Proračunsku kontrolu (CONT), Zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL), Poljoprivredu i ruralni razvoj (AGRI), Ribarstvo (PECH), i Transport i turizam (TRAN).

www.ivana-maletic.com


I n fo r m a t i v n i m j e s e č n i k Ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i ć

www.hdz.hr www.eppgroup.eu

Profile for Ivana Maletić

I'M srpanj/kolovoz 2015.  

Informativni mjesečnik Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

I'M srpanj/kolovoz 2015.  

Informativni mjesečnik Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić