Page 1

ISSN 1849-0735

I n fo r m a t i v n i m j e s e č n i k Ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i ć

& siječanj/2014.


Impressum Izdavač Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

Đakovo Autor: Mario Romulić & Dražen Stojčić Izvor: Hrvatska turistička zajednica

Sadržaj 4

Hrvatska i Zajednička poljoprovredna politika Croatia and the Common Agriculture Policy

7

Postupak u slučaju makroekonomskih neravnoteža (PMN/MIP): osnovni pojmovi, „pravila igre“ i zašto je Hrvatska (uz Njemačku) kandidat za uključivanje u PMN?

14

Hrvatska pod PPD-om: koje mjere provesti? Croatia under EDP: which measures to be implemented?

21

Pripremljenost država članica za sudjelovanje u Kohezijskoj politici 2014-2020 s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku

26

Regionalne konferencije “Mogućnosti korištenja EU fondova”

29

Grčko predsjedavanje EU: Europski prosperitet, stabilnost i gospodarski rast

Glavna urednica Ivana Maletić Uredništvo Andrea Vodanović Andrea Veselčić Marija Tufekčić Ivana Petričko Tvrtko Lovrić Grafičko oblikovanje Blanka Poljak Prijevod Tonči Orlandini Izlazi mjesečno. Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.

Pisite nam! ZAGREB Trg Josipa Jurja Strossmayera 4 10 000 Zagreb STRASBOURG Parlement européen Bât. Winston Churchill M02060 1, avenue du Président Robert Schuman CS 91024 F-67070 Strasbourg Cedex +33(0)3 88 1 75734 +33(0)3 88 1 79734 BRUXELLES Parlement européen Bât. Altiero Spinelli 05E258 60, rue Wiertz / Wiertzstraat 60 B-1047 Bruxelles/Brussel +32(0)2 28 45734 www.ivana-maletic.com ivana.maletic@europarl.europa.eu facebook.com/ivana.maletic.cro twitter.com/MaleticIvana www.youtube.com/user/MEPOfficeMaletic


Uvodna riječ Poštovani čitatelji, od 1. siječnja Grčka preuzima presjedanje Europskom unijom i kao prioritete svog rada ističe mjere protiv ekonomske i financijske krize; smanjenje nezaposlenosti, osobito mladih; pitanje sigurnosti, migracija i upravljanja granicama; te pomorsku politiku. Republika Hrvatska uz Proceduru prekomjernog deficita ulazi i u Postupak makroekonomskih neravnoteža. Europska komisija provest će dubinsku analizu Hrvatske s ciljem boljeg razumijevanja prirode i potencijalnih rizika povezanih s izvozom, trgovinskom uspješnošću i konkurentnošću, kao i ostalim unutarnjim kretanjima u Hrvatskoj. Hrvatska ima problem s lošim pokazateljima neto stanja međunarodnih ulaganja, pada udjela na izvoznom tržištu i rastuće stope nezaposlenosti (pri čemu rastuća stopa nezaposlenosti može utjecati na odlazak radnika iz Hrvatske u druge članice EU) o čemu detaljnije u ovom broju Informativnog mjesečnika piše dr.sc. Davor Galinec. Unatoč tome što ulazimo u ova dva vrlo zahtjeva postupka i što se to zna još od početka 2013. Vlada još uvijek nije donijela program rada u kojem daje rješenja za smanjenje duga i deficita te uklanjanje makroekonomskih neravnoteža. Čekaju se preporuke Europske komisije. Zar ne bismo sami trebali znati bolje što je potrebno napraviti? Zar ne bismo sami trebali bolje vidjeti uzroke problema i pronalaziti mjere za njihovo uklanjanje? I dalje smo u iščekivanju programa koji bi obuhvatio sva područja reformi: poreznu politiku, tržište rada, financijska tržišta, socijalnu politiku, tržišnu politiku i okoliš. Ovaj program, kao država u sklopu procedure prekomjernog deficita i postupka makroekonomskih neravnoteža, moramo donijeti.

Umjesto sustavnog rada, plana, programa i strategije imamo priliku slušati ministra financija kako na prvoj sjednici Vlade u 2014. izjavljuje da kreće s radom na rebalansu proračuna. Nevjerojatno je da se predstavlja normalnom činjenica da na samom početku godine Vlada mora mijenjati proračun koji je donesen u prosincu. Da je prijedlog proračuna nerealan bilo je jasno još u studenom kada je Vlada radila na proračunu. Europska komisija je 15. studenog objavila Izvješće o postojanju prekomjernog deficita u Republici Hrvatskoj. U preporukama za smanjenje deficita koje su javno objavljene 10. prosinca, a s Vladom su komunicirane i ranije, jasno je zadan prvi cilj za 2014, a to je deficit od 4,6 posto BDP-a. Unatoč tome, Vlada je pripremila proračun s deficitom od 5,5 posto BDP-a, odnosno 19,3 milijarde kuna. U startu ga moraju smanjiti za 3 milijarde i to su znali kada su proračun predlagali. Proračun je u startu nerealan i zato što je temeljen na pretpostavci da će u 2014. u Hrvatskoj biti rast od 1,3 posto. Za taj rast Vlada je trebala ozbiljno raditi na strukturnim reformama, reformama tržišta rada, financijskih tržišta, socijalne politike, porezne i tržišne politike. Bez rada nema rasta. Stvarni deficit je 6,5, a ne 5,5 posto BDP-a. Rebalans proračuna neće pomoći riješiti deficit koji je čak 9 milijardi veći od onog što je Europska komisija zadala kao cilj. Vlada odgađa donošenje odluka kojima se rješavaju problemi. Zbog toga je zanimljiva analiza Hrvatske u proceduri prekomjernog deficita koju je za ovaj broj Informativnog mjesečnika pripremila francuska ekonomska stručnjakinja dr.sc. Sandrine Levasseur.

Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić


Izvor/Source: english.agrinews.co.jp

4

Hrvatska i Zajednička poljoprivredna politika

Dacian Cioloş*

Croatia and the Common Agriculture Policy

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) najstarija je zajednička politika Europske unije i glavni nositelj europskih integracija u razdoblju dužem od 50 godina. Kada je uspostavljena početkom 60-ih, odlučeno je da bi ta politika trebala biti europska politika – te da bi se zbog toga trebala finacirati prvenstveno iz proračuna EU prije nego iz nacionalnih ili regionalnih proračuna. To je slučaj još i danas, premda je udio EU u financiranju ZPP-a pao na manje od 40 posto. To znači da su pitanja vezana uz ZPP u fokusu pregovora o proračunu EU – kao što smo vidjeli prošle godine – no to također znači da će, kada se odluka donese, poljoprivrednici imati sigurnost javne potpore tijekom sedam godina, što u drugim sektorima nije slučaj.

The EU’s Common Agriculture Policy (CAP) is the oldest EU common policy that has been a central pillar of European Integration for more than 50 years. When it was first established at the start of the 1960s, it was decided that the policy should be a European policy – and therefore that the public funding should primarily come from the EU budget, rather than from national or regional budgets. Indeed that is still the case today, even if the share of EU spending on the CAP has now fallen to less than 40%. It means that CAP issues are at the forefront of negotiations on the EU budget – as we saw last year – but this also means that, once decided, farmers have a security of public support for 7 years, which is not the case in other sectors.

Prije negoli se osvrnemo na specifične mogućnosti koje ZPP može ponuditi hrvatskoj poljoprivredi, dozvolite

Before talking about the specific opportunities that the CAP can offer Croatian agriculture, let me just say a

* Povjerenik Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj.

* European Commissioner for Agriculture & Rural Development.


da kažem nekoliko riječi o važnosti te politike. Prošle godine, uspjeli smo finalizirati reformu postavljajući novi okvir za ZPP do 2020. godine. Pripremajući reformu, provodili smo sveobuhvatne konzultacije s javnošću, raspravljajući o glavnim ciljevima koje bi politika trebala obuhvatiti. Zaključili smo da bi ZPP trebao biti jasnije usmjeren ne samo na poljoprivrednike, već sve građane EU – čak i ako većinu povlastica zaista dobivaju poljoprivrednici. Postalo je jasno da bi ta politika trebala imati 3 glavna cilja – sigurnost hrane, očuvanje prirodnih resursa te održavanje teritorijalne ravnoteže diljem EU. Pružanje sigurne hrane u dostatnim količinama najvažnija je uloga koju zastupa poljoprivreda – a ZPP pruža vrlo jasan okvir u definiranju standarda i normi – no ne bismo smjeli zaboraviti da je to nagrađeno i od strane tržišta. Međutim, uloga koju poljoprivrednici zastupaju u održavanju naših prirodnih resursa, nije - primjerice održavanje travnjaka radije nego oranje livada i sađenje žitarica za ostvarivanje kratkoročne koristi zbog visokih cijena pšenice; ili očuvanje drveća i grmlja u rubnim dijelovima polja jer je to dobro za biološku raznolikost. To doprinosi dugoročnoj održivosti poljoprivrednog gospodarstva što predstavlja i korist za šire društvo, ali nije nadoknađeno od strane tržišta. Upravo je zato u nedavno dogovorenu reformu po prvi put uveden koncept „Greening-a”, koji je ekvivalent plaćanja poljoprivrednicima za zaštitu okolišnih javnih dobara. Treći aspekt održavanja teritorijalne ravnoteže i naglašavanja društvene važnosti ruralnih područja je manje opipljiv, ali naglašava ulogu koju ZPP može igrati u jačanju ruralne ekonomije u širem smislu, stimulirajući diverzifikaciju i izvlačeći najveću korist od činjenice da poljoprivreda ostaje pokretačem ruralnog života u mnogim područjima Europe. Kada biste me upitali da rezimiram taj izazov u jednu rečenicu, rekao bih: Moramo proizvoditi više hrane, ali na način koji je manje štetan po okoliš i naše prirodne resurse, i koji ne pridonosi prenapučenosti naših gradova. Vjerujem da je ova reforma ZPP-a dobar korak prema rješavanju tih izazova te da će omogućiti da Europa pokaže vodstvo s obzirom na jedno od ključnih pitanja našeg vremena. Što se tiče hrvatske poljoprivrede, ona doprinosi različitim posebnostima u odnosu na ostalih 27 država članica, te time doprinosi obogaćivanju poljoprivrede Europske unije. U isto vrijeme, ZPP bi, posebno nakon nedavne reforme, trebao pružiti dovoljno fleksibilnosti vladi u Zagrebu da unaprijedi prednosti hrvatske poljoprivrede i njenu raznolikost te pomogne hrvatskim poljoprivrednicima u suočavanju s novim izazovima koje nosi članstvo u EU. Početkom ove godine Europska komisija je Hrvatskoj predstavila Dokument o stajalištu koji se bavi ključnim izazovima za državu u razdoblju

few words about the importance of the policy. Last year, we managed to finalise a reform of the CAP, setting the new framework for the policy from now until 2020. In preparing the reform, we had a very wide consultation with the general public discussing the main objectives that our policy should have. We concluded that the CAP should more clearly be not just for farmers, but for all EU citizens – even if most of the benefits are indeed delivered by farmers. It became clear that the policy should have 3 main objectives – food security, preserving our natural resources, and maintaining the territorial balance across the EU. The concept of providing safe and sufficient food is the most obvious role that agriculture plays – and the CAP provides a very important framework in defining the standards and norms – but we should not forget that this is also rewarded by the market. However, the role that farmers play in maintaining our natural resources is not – for example by maintaining grassland, rather than ploughing up meadows and planting cereals for short-term gain because the wheat price is very high; or preserving trees and bushes in the corner of a field because it is good for biodiversity. This adds to the sustainability of the farm in the long term, which is also a benefit for wider society, but is not remunerated by the market. This is why the recently agreed reform has introduced the concept of „Greening” for the first time, which is equivalent to paying farmers for the provision of environmental public goods. The third aspect of maintaining the territorial balance and underlining the social importance of rural areas is less tangible, but highlights the role that the CAP can play in boosting the broader rural economy, by stimulating diversification and making the most of the fact that in most areas of Europe agriculture remains the motor of rural life. If you ask me to summarise the challenge in one sentence, I would say: We must produce more food, but in a way that is less damaging to the environment and our natural resources, and in a way that does not further overcrowd our towns and cities. I believe that this CAP reform is a good investment in addressing these challenges, and will enable Europe to show leadership on one of the key issues of our time. As far as Croatian agriculture is concerned, it adds to the different specificities of agriculture we have in the other 27 Member States, and therefore contributes to enrich the agriculture of the European Union. At the same time, the CAP, especially following the recent reform, should provide sufficient flexibility to the government in Zagreb to enhance the strengths of Croatian agriculture and its diversity, and help Croatian farmers to cope with new challenges of EU membership. The European Commission presented to Croatia earlier this year a

5


6

2014.-2020. Glavni identificirani izazovi s obzirom na pitanja poljoprivrede i ZPP-a bili su: fragmentirane poljoprivredne strukture u Hrvatskoj, niža produktivnost orijentirana prema tržištu, manja pokrivenost s obzirom na informacijske i komunikacijske tehnologije u ruralnim područjima, nedovoljan udio obnovljivih izvora energije u energetskoj strukturi, te negativni učinci klimatskih promjena.

Position Paper which tackles key challenges for the country in the period 2014-2020. The main challenges identified for agriculture and CAP issues were: fragmented farm structures in Croatia, lower market oriented productivity, low coverage in information and communication technologies in rural areas, insufficient share of renewable energy sources in the energy structure, and negative impacts of climate change.

Financijska podrška koju ZPP pruža daje Hrvatskoj priliku da se suoči s izazovima te postigne povećanu produktivnost i gospodarski rast u tom sektoru te pomaže u razvijanju ruralnih područja Hrvatske. Hrvatski poljoprivredni sektor već je prošao predpristupno iskustvo Politike ruralnog razvoja EU kroz primjenu takozvanog Instrumenta predpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD). Kako bi se osigurala neprekinuta podrška, Hrvatskoj je dozvoljeno da nastavi koristiti te sheme dok njezin cjeloviti program ruralnog razvoja ne bude spreman. Kako bi se održala bogata raznolikost poljoprivrednih gospodarstava, uključujući i ona manja u europskoj poljoprivredi, te kako bi se osigurala održivost, buduća ZPP će ponuditi raznovrsniji, ciljani okvir pomoći. To će uključivati mogućnost da države članice uspostave pojednostavljenu shemu za male poljoprivrednike, nudeći poljoprivrednicima izravnu godišnju potporu u rasponu od 500 EUR-a i 1.250 EUR-a (te minimalno 200 EUR-a u Hrvatskoj i nekim drugim državama članicama) te pojednostavljenje u pogledu obveza i administrativnih procedura. Pored toga, države članice će imati mogućnost pružanja potpore poljoprivrednim gospodarstvima male i srednje veličine nudeći im povećanu isplatu za prve hektare putem redistributivnog plaćanja. U programima ruralnog razvoja postoje mnoge mjere koje mogu pružiti poljoprivrednim gospodarstvima jaču tržišnu poziciju, kao što su: ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, ulaganja u preradu i marketing prehrambenih proizvoda, udruge proizvođača, prijenos znanja, podrška poljoprivrednookolišnim shemama, podrška poljoprivrednicima u područjima s prirodnim ograničenjima, ekonomska diverzifikacija ruralnih područja kao što je ruralni turizam, te podrška lokalnim razvojnim strategijama (LEADER). ZPP će također pružiti nove inicijative kako bi se mlađoj generaciji poljoprivrednika pomoglo da se probiju povećanom izravnom podrškom tijekom prvih 5 godina rada te putem investicijskih potpora.

The financial support provided by the CAP gives Croatia the opportunity to address the challenges and achieve increased productivity and economic growth in the sector, and help to develop Croatia’s rural areas. The Croatian agricultural sector has already had preaccession experience of the EU’s Rural Development Policy through its application of the so-called Instrument for pre-accession on Rural Development (IPARD). To ensure that there is not an interruption of support, Croatia is allowed to continue these schemes until its full Rural Development programme is ready. To maintain the rich diversity of farms, including small farms, in the European agriculture and to ensure sustainability, the future CAP will offer a more diversified and targeted support framework. This will include the possibility for Member States to establish a simplified scheme for small farmers offering farmers an annual direct support ranging between EUR 500 and EUR 1 250 (and minimum EUR 200 in Croatia and some other Member States) and simplification in terms of obligations and administrative procedures. Besides, Member States will have the possibility to support small and medium size farms by offering an increased payment for the first hectares through a redistributive payment. There are also many measures through Rural Development programmes which can give stronger market position to farms such as: farm investments, investments in food processing and marketing, producer groups, knowledge transfer, support for agri-environmental schemes, support to farmers in areas with natural constraints, economic diversification of rural areas such as rural tourism, and support for local development strategies (LEADER). The CAP will also provide new incentives to help a young generation of farmers to emerge with increase direct support during the firsts 5 years of installation and via investments supports.

Uz političke koristi proširenja EU na Hrvatsku, pristup EU tržištu s više od 500 milijuna potrošača i provedba ZPP-a trebali bi, u sinergiji s ostalim politikama EU, predstavljati priliku hrvatskoj poljoprivredi da ostvari svoj puni potencijal, postane kompetitivnija, održiva te osigura vlastitu dugoročnu održivost. Ono bi trebali bi biti poluga za unaprjeđenje raznolikosti hrvatske poljoprivrede te razvoj ruralnih područja Hrvatske.

Beyond the political benefits of the enlargement of the EU to Croatia, the access to the EU market of more than 500 million consumers and the implementation of the CAP should represent, in synergy with other EU policies, an opportunity for Croatia’s agriculture to achieve its full potential, become more competitive, more sustainable and ensure its long term viability. It should be a lever to enhance the diversity of the Croatian agriculture and to develop its rural areas. ends


7

dr.sc. Davor Galinec*

Postupak u slučaju makroekonomskih neravnoteža (PMN/MIP): osnovni pojmovi, „pravila igre“ i zašto je Hrvatska (uz Njemačku) kandidat za uključivanje u PMN? Uvod Osam dana nakon objave Komisijinih Jesenskih ekonomskih prognoza za razdoblje 2013.-2015. (tzv. Autumn Forecast 2013), gotovo neprimjetno objavljena je i vijest da će Hrvatska biti uključena i u Postupak makroekonomskih neravnoteža (PMN - engl. Macroeconomic Imbalance Procedure - MIP), jedan od relativno novijih mehanizama u sklopu Europskog semestra. Naime, u uvjetima globalne ekonomske krize koja je započela 2008. godine i krize Eurozone, tijekom posljednjih nekoliko godina u Europskoj uniji više je puta došlo do pojave ozbiljnijih makroekonomskih neravnoteža (koje su dodatno pojačale negativne učinke krize na gospodarstva država članica EU) i velikih razlika u konkurentnosti između država članica (što je jako

otežalo primjenu mjera zajedničke monetarne politike). Postupkom makroekonomskih neravnoteža (PMN) nastoji se spriječiti, odnosno otkloniti makroekonomske neravnoteže u državama članicama, pri čemu se posebna pozornost posvećuje onim pojavama kod kojih postoji mogućnost prelijevanja negativnih učinaka na druge države članice ili EU u cjelini. PMN se provodi u sklopu mehanizma Europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika. Prema priopćenju EK, Hrvatska će (uz Njemačku i Luksemburg) biti po prvi puta predmetom dubinske analize ekonomije (IDR, in-depth review) u sklopu Europskog semestra 2014. godine. Temeljem kretanja različitih makroekonomskih pokazatelja unutar definiranih granica EK donosi odluku o uključivanju

* dr.sc. Davor Galinec, autor je glavni savjetnik u Direkciji za statistiku HNB i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammerskjold. Stavovi dr.sc. Davora Galinca izneseni u ovom radu isključivo su osobni i stručni stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen, niti je na bilo koji način obvezuju. .


8

države članice u mehanizam PMN, nakon čega se započinje dubinska analiza te države. Kao razlozi za provođenje dubinske analize Hrvatske navode se bolje razumijevanje prirode i potencijalnih rizika povezanih sa izvozom, trgovinskom uspješnošću i konkurentnosti, kao i ostalim unutarnjim razvojem događaja u Hrvatskoj. Osnovni je cilj ovog rada informirati čitatelje o osnovnim pojmovima vezanim uz Postupak prekomjernih makroekonomskih neravnoteža (PMN), „pravilima igre“ vezanim uz ulazak i izlazak iz PMN-a te objasniti zbog čega je Hrvatska (pored najavljenog uključivanja u Postupak prekomjernog proračunskog deficita) uključena i u PMN.

Pravna osnova za provođenje Postupka makroekonomskih neravnoteža Temeljem odredbi članka 121.2 Ugovora o funkcioniranju EU (TFEU), rezultati provođenja PMN-a podloga su Europskoj komisiji za izradu preventivnih preporuka za Vijeće EU, koje po usvajanju tih preporuka izrađuje Opće smjernice ekonomske politike (Broad Economic Policy Guidelines- BEPG). Države članice moraju pri izradi planova strukturnih reformi koje dostavljaju Europskoj komisiji u sklopu Europskog semestra voditi računa da ti planovi budu konzistentni s Općim smjernicama ekonomske politike koje je donijelo vijeće EU. Isto tako, temeljem članka 121.4 TFEU Europska komisija može uputiti upozorenje državama članicama u slučajevima kada ocijeni da ekonomska politika države članice nije u skladu s Općim smjernicama ekonomske politike i/ili da zbog postojanja značajnih makroekonomskih neravnoteža u državama članicama postoji rizik ugrožavanja funkcioniranja cjelokupne europske gospodarske i monetarne unije (preventivni mehanizam PMN-a). U sklopu korektivnog mehanizma, po pokretanju PMN-a nad nekom državom članicom, od države članice zatražit će se podnošenje Akcijskog plana za provedbu korektivnih mjera s ciljem izlaska iz situacije makroekonomskih neravnoteža, koji uključuje detaljan opis mjera koje se planiraju poduzeti i rokove za provedbu korektivnih mjera. Postupak makroekonomskih neravnoteža detaljnije je reguliran s dva pravna akta (Uredbe), koje su sastavni dio tzv. „6 pack“ regulatornog paketa. Prvi propis je Uredba (EZ ) br. 1176/2011 od 16. studenoga 2011. godine o prevenciji i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža1, koja detaljno opisuje pojedinosti postupka nadzora i primjenjuje se na sve države članice . Drugi propis predstavlja Uredba (EZ ) br. 1174/2011 od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju2, kojom je ustanovljen provedbeni mehanizam PMN-a,

uključujući i mogućnost primjene sankcija za države članice europodručja u slučaju da ne provedu mjere za otklanjanje makroekonomskih neravnoteža (prema Članku 2 stavak 5, država članica europodručja mora u tom slučaju uplatiti depozit koji nosi kamate ili godišnju novčanu kaznu koju preporuči Komisija, što iznosi 0,1 % BDP-a dotične države članice u prethodnoj godini). Mehanizam PMN-a slijedi implicitno logiku Pakta o stabilnosti i rastu (SGP), tj. postojanje “preventivne” i “korektivne” komponente.

Osnovni tijek procesa PMN Postupak makroekonomskih neravnoteža (PNM) odvija se u sklopu mehanizma Europskog semestra u više etapa (od kojih svaka u pravilu rezultira objavom i usvajanjem nekog dokumenta i/ili započinje temeljem nalaza i preporuka iz nekog prethodnog dokumenta), uključeno je više europskih (EK, Vijeće EU, Europski parlament) i nacionalnih institucija država članica te sadrži i „preventivnu“ i „korektivnu“ dimenziju. U nastavku teksta slijedi prikaz odvijanja PMN-a. 1. korak: Izvješće o mehanizmu upozorenja (IMU) Izvješće o mehanizmu upozoravanja (IMU– engl. Alert Mechanism Report – AMR) priprema i objavljuje EK sredinom mjeseca studenog, zajedno s Godišnjim izvješćem o rastu (Annual Growth Survey – AGS), neposredno uoči formalnog početka procesa Europskog semestra. IMU je polazna točka godišnjeg ciklusa PMN, a osnovna je svrha utvrditi i ukloniti neravnoteže koje ometaju normalno funkcioniranje gospodarstava EU-a i koje mogu ugroziti pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. U IMU se navode države članice za koje je potrebno provesti podrobniju analizu (u obliku detaljnog dubinskog preispitivanja) kako bi se moglo zaključiti postoje li neravnoteže koje zahtijevaju političko djelovanje. IMU je početna analitička studija izrađena na osnovi tablica jedanaest odabranih makroekonomskih pokazatelja (tzv. MIP Scoreboard3), s naznačenim granicama prihvatljivih referentnih vrijednosti pokazatelja. Pokazatelji pokrivaju područja konkurentnosti, zaduženosti, cijene imovine, prilagodbe te stanja financijskog sektora. Konkretno, radi se o sljedećim pokazateljima (prihvatljive referentne granice navedene su u zagradama): 1.) trogodišnji prosjek salda tekućeg računa platne bilance u postocima od BDP-a (raspon između -4 i +6 posto BDP-a) 2.) Neto stanje međunarodnih ulaganja u postocima od BDP-a (< - 35 posto BDP-a) 3.) trogodišnja postotna stopa promjene realnog efektivnog tečaja deflacioniranog harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena

1 Regulation (EU) No 1176/2011 on the prevention and correction of macroeconomic imbalances, trenutno dostupno samo na engleskom jeziku na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2011:306:0025:0032:EN:PDF 2 dostupno na hrvatskom jeziku na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=DD:01:09:32011R1174:HR:PDF 3 dostupno na: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/macroeconomic_imbalance_procedure/indicators ili http://ec.europa.eu/economy_finance/indicators/economic_reforms/eip/


(raspon između +/-5 posto za europodručje, +/- 11 posto za ostale države članice) 4.) petogodišnja postotna stopa promjene udjela na izvoznim tržištima (< - 6 posto) 5.) trogodišnja postotna stopa promjene nominalnih jediničnih troškova rada (između +3 posto i +9 posto za europodručje, < +12 posto za ostale države članice) 6.) godišnja postotna promjena deflacioniranih cijena nekretnina (< + 6 posto) 7.) konsolidirani kreditni tijekovi privatnog sektora u postocima od BDP-a (< +15 posto BDP-a) 8.) trogodišnji prosjek stope nezaposlenosti (<10 posto) 9.) konsolidirani dug privatnog sektora u postocima od BDP-a (<133 posto BDP-a) 10.) konsolidirani dug sektora opće države u postocima od BDP-a (<60 posto BDP-a) godišnja postotna promjena ukupnih obveza financijskog sektora, nekonsolidirano (<16,5 posto) Uz ovih jedanaest osnovnih pokazatelja čija se kretanja prate unutar referentnih granica, analizira se i 28 dodatnih pokazatelja za koje nisu propisane referentne granice ali analizom njihovih kretanja mogu se dodatno objasniti kretanja 11 osnovnih pokazatelja. Pokazatelji se uglavnom prate na godišnjoj razini za potrebe izrade IMU ali Eurostat na svojim mrežnim stranicama prati i objavljuje gotovo sve PMN pokazatelje i na tromjesečnoj razini. Rizici pojave makroekonomskih ravnoteža procjenjuju se kombinacijom podataka iz MIP Scoreboarda i dodatnih pokazatelja i drugih raspoloživih informacija, uzimajući u obzir i konkretne okolnosti u svakoj pojedinoj državi članici. Do sada su objavljena tri Izvješća o mehanizmu upozoravanja, a zadnje je objavljeno 13.11.2013. (Izvješće o mehanizmu upozoravanja 2014. - dostupno na hrvatskom jeziku na: http://ec.europa.eu/europe2020/ pdf/2014/amr2014_hr.pdf). IMU je sastavljeno u skladu s člancima 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1176/2011 o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža a adresirano je na Europski parlament, Vijeće, Europsku središnju banku te Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO, engl. European Economic and Social Committee - EESC).

neravnoteže (odnosno, ako postoji vjerojatnost pojave makroekonomskih neravnoteža u dogledno vrijeme). Dubinske analize koje se provode pružaju detaljni prikaz stanja u državama članicama u kojima je rizik od makroekonomskih neravnoteža procijenjen previsokim, pri čemu se detaljno preispitivanje ne pokreće po automatizmu zato što su određeni pokazatelji određena država članica zabilježili vrijednosti koje odstupaju od referentnih vrijednosti MIP Scoreboarda, nego se sagledava cjelokupno stanje gospodarstva država članica, utjecaji globalnog okruženja, ostale Preporuke Vijeća EU, raspoloživi nacionalni stabilizacijski, konvergencijski ili reformski programi, kao i upozorenja i preporuke Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB). Osim toga, organizira se i nadzorni posjet državi članici u sklopu kojeg se vode dodatni razgovori s različitim nacionalnim institucijama i tijelima službene statistike. Komisija tek nakon detaljnog dubinskog preispitivanja donosi zaključak o postojanju neravnoteža ili potencijalno prekomjernih neravnoteža te daje određene preventivne preporuke za vođenje ekonomskih politika. 3. korak: Izrada preporuka državi članici (CSR) Nalazi IDR izvješća koje se izrađuje temeljem glavnih nalaza trećeg po redu Izvješća o mehanizmu upozoravanja 2014. bit će objavljeni u proljeće 2014. godine i bit će uzeti u obzir pri sastavljanju posebnih preporuka za države članice u okviru „Europskog semestra” (tzv. CSR). Naime, ako na temelju rezultata dubinskog pregleda (IDR) Komisija smatra da postoji makroekonomska neravnoteža ili rizik njene pojave ona mora obavijestiti Parlament, Vijeće EU, Euroskupinu, nadležna europska nadzorna tijela i Europski odbor za sistemske rizike (ESBR).

2. korak: Dubinske analize (tzv. In-depth Review – IDR)

Na temelju Preporuka Komisije (preventivnih, koje se donosi tijekom svibnja ili lipnja u sklopu Europskog semestra u skladu s postupkom određenim članku 121. stavku 2. TFEU-a), na Vijeću EU ministri država članica diskutiraju prijedloge Preporuka, a zatim Europsko vijeće donosi konačne preporuke državama članicama (u obliku CSR, tijekom lipnja i srpnja). Na taj način preventivne preporuke u okviru PMN-a koje je predložila Komisija u konačnici postaju sastavnim dijelom preporuka specifičnih za pojedine države (CSR) koje Europsko Vijeće upućuje svakoj državi članici u srpnju svake godine u sklopu Europskog semestra.

Glavni nalazi IMU-a u sljedećem koraku predstavljaju osnovu za postupak provođenja Dubinske analize (tzv. In-depth Review – IDR) nad državama članicama u kojima su identificirane makroekonomske

U preporuci Vijeća o postojanju prekomjernih neravnoteža (temeljem Članka 121.4 TFEU) navode se vrste uočenih neravnoteža i njihovi učinci te utvrđeni skup preporuka koje država članica treba primijeniti, kao

9


Slika 1: Djelovanje preventivnog mehanizma PMN-a (IMU i IDR)

10 Mehanizam upozoravanja Komisija - predstavlja izvještaj na temelju vrijednosti pokazatelja semafora i dodatnim ekonomskim informacijama

ECOFIN/Eurogrupa Komisija uzima raspravu u obzir

- identificira države članice čiji potencijalni rizici zahtijevaju daljnju analizu

Dubinska analiza

Nema problema

Komisija priprema studiju o provedenim dubinskim analizama zemalja, uz korištenje mnogo šireg skupa pokazatelja i analitičkih alata, te uzima u obzir:

Procedura se zaustavlja

- druge preporuke Vijeća

Preporuke Komisije/Vijeća pod člankom 121.2

- programe stabilnosti/ konvergencije i programe nacionalne reforme - upozorenja ili preporuke od strane Europskog odbora za sistemske rizike Analiza se provodi putem nadzorne misije u državi članici

Postoji neravnoteža

Velika neravnoteža Preporuka Komisije/Vijeća o postojanju prekomjernih neravnoteža pod člankom 121.4

Izvor: mrežne stranice EK

i rok unutar kojega dotična država članica mora podnijeti plan korektivnih mjera (vidi Sliku 1). Spomenutom Preporukom i formalno se otvara Postupak prekomjernih neravnoteža (PPN, engl. excessive imbalance procedure – EIP) nad državom članicom, tj. cjelokupan proces Postupka makroekonomskih neravnoteža prelazi iz preventivne faze u korektivnu fazu (vidi Sliku 1). 4. korak: Izrada Plana korektivnih mjera od strane države članice (PKM) Država članica za koju je otvoren Postupak prekomjernih neravnoteža (PPN) u sklopu korektivne komponente Postupka makroekonomskih neravnoteža (PMN) mora podnijeti Plan korektivnih mjera (PKM, engl. corrective action plan – CAP) unutar roka utvrđenog preporukom Vijeća. U PKM-u država članica treba izložiti detaljan plan korektivnih mjera, uključujući konkretne mjere ekonomske politike (npr. iz domene fiskalne politike, politike plaća, tržišta rada, tržišta roba i usluga, financijskog sektora) i provedbeni plan. Na temelju izvješća Komisije, Vijeće mora ocijeniti plan korektivnih mjera u roku od dva mjeseca od njegova podnošenja od strane države članice, pri čemu su moguća dva ishoda: • Ako Vijeće smatra PKM nezadovoljavajućim donosi preporuku državi članici da revidira i dostavi novi PKM. Ako revidirani PKM Vijeće i dalje smatra nezadovoljavajućim, državi članici europodručja može se izreći kazna u iznosu od 0,1% BDP-a zbog dva neuspješna pokušaja dostave nezadovoljavajućih PKM-a. Na taj način država članica ne može odugovlačiti postupak otpočinjanja aktivnog otklanjanja prekomjernih makroekonomskih neravnoteža dostavom nezadovoljavajućeg PKM-a. • Ako Vijeće smatra da je dostavljeni PKM zadovoljavajući, Vijeće će potvrditi dostavljeni PKM izradom i objavom Preporuke u kojoj će biti nabrojane

planirane korektivne mjere i rokovi provedbe koje je predložila država članica. 5. korak: Nadzor provedbe i ocjena provođenja Plana korektivnih mjera (PKM) u sklopu Postupka prekomjernih neravnoteža (PPN) i primjena sankcija Komisija i Vijeće redovito ocjenjuju napredak koji ostvaruje država članica u provedbi PKM-a u okviru Postupka prekomjernih neravnoteža na temelju redovitih izvješća o napretku i rezultata praćenja Komisije. Na temelju izvješća Komisije Vijeće mora ocijeniti je li država članica poduzela preporučene korektivne mjere unutar dogovorenih rokova provedbe. Pri tome su moguća dva ishoda: • Ako Vijeće ustanovi da država članica nije poduzela preporučene korektivne mjere donijet će se odluka o neadekvatnosti poduzetih mjera i preporuka koja u sebi sadrži novo utvrđene rokove za poduzimanje korektivnih mjera. Na taj način dolazi do aktiviranja mehanizma sankcija u PPN koji se provodi u dva koraka. U prvom koraku donošenje odluke o neadekvatnosti poduzetih mjera i preporuka koja u sebi sadrži novo utvrđene rokove za poduzimanje korektivnih mjera omogućuje Vijeću da državi članici europodručja nametne obvezu uplate nekamatonosnog depozita u iznosu od 0,1% BDP-a. U drugom koraku, ukoliko Vijeće u novom izvješću o napretku ustanovi da mjere provedene od strane države članice unutar novopostavljenih rokova bile uspješne, državi članici vraća se uplaćeni depozit. Ukoliko Vijeće pak ustanovi u novom izvješću da poduzete mjere i dalje nisu adekvatne i da nisu postignuti ciljevi unutar novopostavljenih rokova, tada Vijeće donosi ponovno odluku o neadekvatnosti poduzetih mjera, a prethodno uplaćeni depozit pretvara se u kaznu i tako postaje prihodom EU


Slika 2: Tijek Postupka prekomjernih neravnoteža (PPN/EIP) u sklopu korektivnog mehanizma Postupka makroekonomskih neravnoteža (PMN/MIP) Prestanak postojanja neravnoteža: Postupak u slučaju prekomjernih neravnoteža se obustavlja Zadovoljavajuća aktivnost: Postupak u slučaju prekomjernih neravnoteža se privremeno obustavlja (2)

Zadovoljavajuća aktivnost: Postupak u slučaju prekomjernih neravnoteža se privremeno obustavlja (vidi 2)

Zadovoljavajući Plan korektivnih mjera (1) Pokretanje Postupka u slučaju prekomjernih neravnoteža

Nezadovoljavajuća aktivnost: Odluka o neudovoljavanju putem glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom

Nezadovoljavajući Plan korektivnih mjera

Izvor: mrežne stranice EK

Odluka o depozitu putem glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom Nezadovoljavajuća aktivnost:

Zadovoljavajući Plan korektivnih mjera (vidi 1)

Nezadovoljavajući Plan korektivnih mjera

11

Usvaja se druga odluka o neudovoljavanju putem glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom

Donosi se odluka o konvertiranju depozita u novčanu kaznu putem glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom

Donosi se odluka o novčanoj kazni putem glasovanja obrnutom kvalificiranom većinom

proračuna (odluka se donosi po sistemu obrnute kvalificirane većine glasova – RQMV4). • Ako Vijeće smatra da je država članica provela preporučene korektivne mjere ali da neravnoteže još nisu potpuno ispravljene, postupak nad državom članicom bit će stavljen u status mirovanja. Država članica i dalje će biti obveznik periodičnog izvješćivanja i nadzora od strane Komisije i Vijeća. Ukoliko pak Vijeće smatra da je država članica poduzela odgovarajuće dogovorene mjere u predviđenim rokovima i da su makroekonomske neravnoteže ispravljene, Postupak prekomjernih neravnoteža (PPN/EIP) nad državom članicom bit će i formalno zatvoren (vidi Sliku 2).

Osvrt na objavljeno Izvješće o mehanizmu upozoravanja (IMU) 20145 Izvješće o mehanizmu upozoravanja 2014. objavljeno je od strane Komisije 13.11.2013. godine i započinje konstatacijom da su gospodarstva EU-a ostvarila daljnji napredak u ispravljanju vanjskih i unutarnjih neravnoteža. Te su neravnoteže, a posebno obilje kredita, visoki i trajni deficiti i suficiti na tekućem računu, pad konkurentnosti te akumuliranje duga, pridonijele krizi. Posljednjih je godina ostvaren napredak u više područja. U nekoliko država članica zabilježena su smanjenja državnog deficita te znatna poboljšanja troškovne konkurentnosti potaknuta strukturnim reformama i pritiskom tržišta. Isto tako naglašava se da je potreban

daljnji napredak kako bi se te neravnoteže uklonile. Izvješće je pokazalo i da je nužno podrobnije analizirati akumuliranje i uklanjanje neravnoteža te povezane rizike u 16 država članica. Za neke države u detaljnim će se preispitivanjima razmatrati zaključci prethodnog ciklusa PMN-a, dok će za druge države Komisija prvi puta izraditi Izvješće o provedenim dubinskim analizama (IDR). Zaključeno je da će se dubinske analize provesti i za Njemačku i Luksemburg kako bi se bolje ispitala njihova vanjska pozicija i analizirala unutarnja kretanja te procijenila moguća prisutnost neravnoteža u tim državama (o Njemačkoj će biti nešto više rečeno u nastavku). Zaključeno je da je detaljnu dubinsku analizu (ili detaljno preispitivanje) potrebno izraditi i za Hrvatsku, novu državu članicu, kako bi se bolje razumjela priroda i mogući rizici povezani s njezinom vanjskom pozicijom, trgovinskim rezultatom i konkurentnošću te unutarnja kretanja. Jedan od trenutno najvećih i medijski najeksponiranijih slučajeva makroekonomskih neravnoteža utvrđen je u Njemačkoj, gdje u prethodnim krugovima PMN-a nisu utvrđene neravnoteže. Saldo tekućeg računa platne bilance znatno je iznad gornje referentne granice, indikativnog praga, a s obzirom na veličinu njemačkog gospodarstva, odgovoran je za najveći dio suficita tekućeg računa platne bilance cjelokupnog europodručja. Prema najnovijim prognozama Komisijinih službi očekuje se da će njemački suficit ostati iznad gornje referentne granice tijekom razdoblja prognoze, što ukazuje na to da nije riječ o kratkotrajnoj cikličkoj pojavi. Smatra se da bi se uslijed toga zajednička valuta

u sistemu obrnute kvalificirane većine glasova (OKVG, engl. reversed qualified majority voting – RQMV), Vijeće može predložiti npr. pokretanje PPN (EIP) nad nekom državom članicom. Prijedlog se u sustavu OKVG može odbaciti jedino ukoliko većina predstavnika država članica u Vijeću glasa PROTIV pokretanja PPN. dostupno na hrvatskom jeziku na: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/2014/amr2014_hr.pdf

4 5


12

europodručja (euro) mogla naći pod aprecijacijskim pritiskom u odnosu na druge svjetske valute. Ako se ti pritisci realiziraju, periferne države EU teže će povratiti konkurentnost unutarnjom deprecijacijom zbog čega se preporuča provođenje dubinske analize (IDR) Njemačke. Pojednostavljeno, njemački izvozni suficit porastao je na rekordnu razinu što dodaje ulje na vatru političkim raspravama o tome ugrožava li izvoz najjačeg europskog gospodarstva oporavak ostalih članica europodručja. Njemački vanjskotrgovinski suficit u rujnu 2013. godine porastao je na 20,4 milijarde eura čime je nadmašen rekordan suficit iz lipnja 2008., neposredno prije izbijanja krize. Njemački vanjskotrgovinski suficit narušavaju trgovinske bilance ostatka eurozone ali ipak koriste i tvrtkama iz eurozone koje su dobavljači glavnih njemačkih izvoznika. Predsjednik EK Barroso izjavio je da visok vanjskotrgovinski suficit Njemačke ne mora značiti da postoji neravnoteža ali da je potrebna dodatna dubinska analiza kako bi se ustanovilo je li njemački vanjskotrgovinski suficit nešto što negativno utiče na funkcioniranje europske ekonomije kao cjeline. Isto tako, neki analitičari smatraju da svojevrsna ovisnost o izvozu ostavlja Njemačku ranjivom prema utjecajima globalnih kriza jer u slučaju eventualnog pada potražnje za njemačkim izvoznim proizvodima na svjetskom tržištu, njemački potrošači svojim eventualnim povećanjem potrošnje ne bi bili u stanju nadoknaditi vrijednost smanjenog izvoza. Mnoge izvozne industrije našle bi se pogođene smanjenjem inozemne potražnje što bi imalo za posljedicu smanjenje proizvodnje i zaposlenosti u Njemačkoj. Njemačka bi, dakle, mogla biti uključena u Postupak prekomjernih neravnoteža nakon obavljene dubinske analize zbog pretjerano velikog izvoza. S druge strane, za Hrvatsku je u Izvješću konstatirano da vrijednosti nekoliko pokazatelja na tzv. MIP Scoreboardu odstupaju od referentnih veličina. Radi se o pokazateljima neto stanja međunarodnih ulaganja (NIIP), pokazateljima kretanja udjela na izvoznom tržištu (koji su u padu) i pokazateljima stope nezaposlenosti. Negativni NIIP od gotovo 90 posto BDP-a na kraju 2012. uglavnom je posljedica prethodne kumulacije deficita na tekućem računu platne bilance iz razdoblja prije izbijanja svjetske krize. Od izbijanja krize do kraja 2012. godine, tekući račun platne bilance Hrvatske postupno je uravnotežen, što ukazuje na smanjenu domaću potražnju, dok su izvozni rezultati Hrvatske slabi. Rastući jedinični troškovi rada (engl. unit labour costs – ULC), zajedno s nepovoljnom proizvodnom specijalizacijom i geografskim usmjerenjem izvoza doveli su do znatnog smanjenja udjela Hrvatske na izvoznom tržištu.

Visoki priljev kapitala u Hrvatsku u razdoblju prije krize rezultirao je akumulacijom duga privatnog sektora iako se u posljednje vrijeme omjer privatnog duga i BDP-a stabilizirao te se na kraju 2012. smanjio na razinu tek nešto nižu od gornje referentne vrijednosti. Udjel loših kredita u Hrvatskoj znatno se je povećao od 2008. na dalje, uglavnom u poduzetničkom sektoru i djelomično zbog većeg servisiranja (otplate) kredita sektora stanovništva vezanih uz valutnu klauzulu u švicarskim francima. Zbog gospodarskog pada i izostanka bilo kakve bitne fiskalne prilagodbe, dug opće države zabilježio je brzi rast. Nadalje, krediti koje su uzele tvrtke u vlasništvu države (uz jamstva države) mogli bi doći na naplatu državi koja jamči njihovu redovitu otplatu, što ukazuje na porast potencijalnih obveza države na rashodnoj strani državnog proračuna. Regulatorno opterećenje i nedovoljna konkurentnost u mnogim sektorima gospodarstva i dalje su ozbiljna prepreka rastu i otvaranju radnih mjesta. Dugotrajna recesija, zajedno s rigidnim tržištem rada i uskim grlima u području socijalne sigurnosti, dovela je do pada zaposlenosti, uglavnom u privatnom sektoru, dok se stopa nezaposlenosti u 2012. znatno povećala, na gotovo 16 posto. Poseban je problem nezaposlenost mladih koja iznosi više od 40 posto. Visoki udio dugotrajne nezaposlenosti ukazuje na probleme strukturne prirode. Udio osoba suočenih s rizikom od siromaštva bilježi trend rasta te je među najvećima u EU-u. Općenito, Komisija smatra da bi bilo korisno provesti detaljnu analizu kako bi se utvrdila moguća prisutnost neravnoteža.

Zaključak Temeljem rezultata dubinske analize (IDR) nakon objavljenog IMU 2014, i Njemačka i Hrvatska vrlo će vjerojatno biti obuhvaćene mehanizmom PMN-a, odnosno PPN-a kao korektivne komponente. Ono što ih razlikuje su različiti oblici prekomjernih neravnoteža. Hrvatska ima problem s lošim pokazateljima neto stanja međunarodnih ulaganja, pada udjela na izvoznom tržištu i rastuće stope nezaposlenosti (pri čemu rastuća stopa nezaposlenosti može utjecati na odlazak radnika iz Hrvatske u druge članice EU, no ne ipak u toj mjeri da bi se moglo izazvati potrese na jedinstvenom tržištu rada EU). Njemačka ima problem prevelikog izvoza, do te mjere da bi to moglo negativno utjecati na funkcioniranje europske ekonomije kao cjeline (u smislu ugrožavanja oporavka drugih država članica EU) te dovesti i do jačanja vrijednosti eura u odnosu na druge svjetske valute, što bi moglo negativno utjecati na konkurentnost


perifernih država članica EU. U svakom slučaju, po okončanju postupka dubinske analize (IDR) u ožujku ili travnju 2014. godine EK i Vijeće objavit će odgovarajuće Preporuke državama članicama (CSR) tijekom lipnja i srpnja 2014. godine. Ovisno o sadržaju objavljenih Preporuka (CSR), od Hrvatske će se u tom slučaju

zatražiti i podnošenje Plana korektivnih mjera (PKN/ CAP), uključujući i terminski plan njihove provedbe kako bi se popravila uočena loša pozicija neto međunarodnih ulaganja, povećao izvoz i smanjila nezaposlenost.

Tablica 1: Vrijednosti pokazatelja (ne)ravnoteža EU-28 - MIP Scoreboard 2012

-14.9

6.6

-0.2

-1.5

146.4

99.8

7.7

-3.9

-4.0

4.8

7.4

5.3

2.5

131.8

18.5

11.3

10.1

Češka

-3.0

-49.5

0.4

-4.2

3.9

-3.9

0.6

72.4

46.2

7.0

5.4

Danska

5.9

37.5

-7.7

-18.6

1.0

-5.1

6.1

238.9

45.4

7.5

5.0

godišnja postotna promjena ukupnih obveza financijskog sektora, nekonsolidirano

-4.3

-79.7

3-godišnji prosjek stope nezaposlenosti

konsolidirani kreditni tijekovi privatnog sektora u % od BDP-a

47.6

-0.9

konsolidirani dug sektora opće države u % od BDP-a

godišnja postotna promjena deflacioniranih cijena nekretnina

-0.4

Bugarska

konsolidirani dug privatnog sektora u % od BDP-a

3-godišnja postotna stopa promjene nominalnih jediničnih troškova rada

Belgija

Država članica

3-godišnji prosjek salda tekućeg računa platne bilance u % od BDP-a

5-godišnja postotna stopa promjene udjela na izvoznim tržištima

Unutarnja ravnoteža

3-godišnja postotna stopa promjene realnog efektivnog tečaja

Konkurentnost

Neto stanje međunarodnih ulaganja u % od BDP-a

Vanjska ravnoteža

Njemačka

6.5

41.5

-8.9

-13.1

3.0

1.8

1.5

106.7

81.0

6.2

4.4

Estonija

0.9

-54.0

-3.4

6.5

-2.8

3.5

4.7

129.4

41860

13.2

12.9

Irska

2.3

-112.0

-12.2

-16.3

-10.4

-11.7

-1.6

306.4

117.4

14.4

-0.7

Grčka

-7.5

-108.8

-4.5

-26.7

-8.1

-12.4

-6.8

129.1

156.9

18.2

-3.4

Španjolska

-3.1

-93.2

-5.2

-14.6

-5.6

-16.9

-10.5

194.4

86.0

22.3

3.3

Francuska

-1.8

-21.1

-7.8

-14.0

4.1

-2.3

3.5

140.6

90.2

9.9

-0.1

Italija

-2.3

-24.7

-6.2

-23.8

3.1

5.4

-1.0

126.4

127.0

9.2

7.1

Cipar

-6.7

-82.4

-5.8

-26.6

0.8

-2.2

10.0

299.2

86.6

8.7

-1.9

Latvija

-0.6

-66.5

-8.5

12.3

-5.8

-0.6

1.0

91.7

40.6

16.9

4.1

Litva

-1.3

-52.8

-6.7

29.3

-4.6

-3.2

-0.3

62.5

40.5

15.6

-0.3

Luxembourg

7.0

169.1

-2.3

-18.3

9.8

2.5

-5.0

317.4

41841

4.8

11.3

Mađarska

0.6

-103.1

-1.2

-17.8

4.4

-9.2

-6.1

131.0

79.8

11.0

-8.3

Malta

-1.6

24.9

-7.7

4.5

4.9

0.3

-1.6

155.1

71.3

6.6

4.1

Nizozemska

8.8

46.8

-6.0

-12.0

3.3

-8.7

0.2

219.3

71.3

4.7

4.9

Austrija

2.2

0.4

-4.7

-21.2

4.1

:

2.7

147.4

74.0

4.3

-0.9

Poljska

-4.6

-66.6

1.3

1.3

4.4

5.9

3.4

74.7

55.6

9.8

9.6

Portugal

-6.5

-115.4

-4.0

-16.0

-5.3

8.6

-5.4

223.7

124.1

13.6

-3.6

Rumunjska

-4.4

-67.5

-1.9

5.9

4.8

-9.2

0.9

72.9

37.9

7.2

5.3

Slovenija

1.2

-44.9

-4.5

-19.9

0.4

-8.4

-2.9

113.6

54.4

8.1

-0.8

Slovačka

-1.7

-64.1

-3.2

4.2

0.9

-5.9

3.2

73.1

52.4

14.0

2.6

Finska

-0.5

18.4

-8.3

-30.8

4.8

0.5

9.0

157.8

53.6

8.0

-0.2

Švedska

6.2

-10.2

10.1

-18.8

0.7

-0.2

1.8

212.2

38.2

8.1

4.4

Ujedinjeno kraljevstvo

-2.8

-9.1

5.8

-19.0

6.1

-0.9

2.6

178.5

88.7

7.9

-4.3

Hrvatska

-0.5

-89.1

:

-24.7

:

-2.4

-2.1

132.1

55.5

13.8

0.9

Napomena: - plava polja u tablici označavaju da se vrijednost pokazatelja nalazi izvan referentnih veličina, tj. ukazuju na postojanje potencijalnih neravnoteža Izvor: MIP Scoreboard EK (http://ec.europa.eu/economy_finance/indicators/economic_reforms/eip/sbh/index.cfm)

1 3


10 14

dr.sc. Sandrine Levasseur*

Hrvatska pod PPD-om: koje mjere provesti?

Croatia under EDP: which measures to be implemented?

U razdoblju kraćem od šest mjeseci nakon ulaska u EU, Hrvatske je ušla u Proceduru prekomjernog deficita (PPD) što znači da hrvatska vlada mora predložiti korektivni plan s ciljem smanjenja javnog duga ispod 3 posto BDP-a. Nije prvi put da se aktivacija takve procedure podudara s ulaskom države u EU. Tijekom 2004. godine šest novih država članica (Češka, Cipar, Mađarska, Malta, Poljska i Slovačka) podvrgnute su istoj proceduri. Međutim, danas su vremena drugačija. Hrvatska je pristupila u EU u gospodarski nepovoljnom trenutku za vrijeme dok su se gospodarstva njezinih glavnih trgovinskih partnera borila s teretom petogodišnje krize, a negativni rizici povezani s predviđenim oporavkom još uvijek su značajni1. Usporedno, ekonomska vremena u EU bila su mnogo bolja tijekom 2004. godine. Kao rezultat smanjenja javnog duga ispod 3 posto BDP-a,

Less than 6 months after its entry into the European Union (EU), the procedure for excessive deficit (EDP) has been activated against Croatia. That means that the government of Croatia has to propose a corrective plan in order to curb public deficit below 3 % of GDP. It is not the first time that activation of such a procedure coincides with entry into the EU. In 2004, six new members (the Czech Republic, Cyprus, Hungary, Malta, Poland and Slovakia) were subject to a similar experience. Today, times are different, though. Croatia entered the EU at an economically unfavorable time, with the economy of its main trade partners plagued by more than five years of crisis and negative risks on their projected recovery still significant1. Comparatively, in 2004, economic times were much better in the EU. As a result, to curb its public deficit below 3 % of GDP,

* Viša ekonomska analitičarka, voditeljica bloga OFCE-a. 1 Jednostavan pogled na Projekcije BDP-a koje je izdalo Ministarstvo financija u rujnu 2013. godine pokazuje da bi, prema prognozama za 2016., rast hrvatskog BDP-a postao gotovo zanemariv bez doprinosa od izvoza roba i usluga: nikada ne bi prešao 0.7 posto na godišnjoj osnovi ceteris paribus.

* Economist at OFCE. 1 A simple look on the GDP projections published by the Ministry of Finance in September 2013 shows that, at the 2016 forecast horizon, the GDP growth of Croatia would become almost negligible without the contribution of exports in goods and services: it would never exceed 0.7% on a yearly basis ceteris paribus.


država pod PPD-om mogla je realno očekivati da će značajan dio prilagodbe doći radi boljih ekonomskih vremena (rasta), a ne isključivo provođenjem fiskalne konsolidacije (smanjenje rashoda i/ili povećanje poreza). Ipak, tijekom 2004. godine financijska tržišta bila su toga svjesna te su zahtijevala samo niže premije za rizik na javni dug država pod PPD-om.

a country under EDP could reasonably expect that a significant part of the adjustment will come from better economic times (growth) rather than from pure fiscal consolidation (expenditure cuts and/or tax increases). Yet, in 2004, the financial markets were aware of that and, consequently, required only minor risk premiums on public debt of countries under EDP.

Danas, Hrvatska ne može realno očekivati da će joj snažan gospodarski rast pomoći u smanjivanju javnog duga ispod 3 posto BDP-a. Što je još važnije, Hrvatska je već napravila mnogo toga u pogledu fiskalne konsolidacije i iscrpila (gotovo) sve mjere vezane uz smanjenje rashoda i povećanje poreza. U tom kontekstu, koje bi mjere bile preporučljive? Nezgodno pitanje, osobito ako imamo na umu da te mjere ne bi smjele gurnuti hrvatsko gospodarstvo u još veću depresiju. U onome što slijedi, osvrnut ćemo se na popis mjera koje bi Hrvatska mogla razmotriti kako bi smanjila fiskalni deficit. Za svaku mjeru predstavit ćemo glavne argumente “u prilog” i “protiv” u općenitom smislu. Zatim ćemo razmotriti značajnost svake mjere za Hrvatsku.

Today, Croatia cannot reasonably expect that a vigorous economic growth will help it in curbing public deficit below 3 % of GDP. More importantly, Croatia has already done a lot in terms of fiscal consolidation and exhausted (almost) all measures regarding expenditure cuts and tax increases. In such a context, which other measures could be recommendable? That’s a tricky question, especially if we have in mind that the measures should not depress further the economy of Croatia. In what follows, we consider a list of measures that Croatia could envisage in order to curb its fiscal deficit. For each measure, we present the main arguments ‘in favor of’ and ‘against’ in general terms. Then, we discuss the relevance of the measure for Croatia.

• Ne raditi ništa ili, drugim riječima, nastaviti s trenutnim aktivnostima.

• Doing nothing at all or, put differently, continue the current course of business.

Glavni argument “u prilog” ovakvom ponašanju jest da EU nema stvarnu moć kazniti državu koja ne poštuje svoje obveze prema EU. Načelo novčanih kazni i sankcija bilo bi bez učinka. Primjerice, zamrzavanje EU sredstava ne bi bila vjerojatna sankcija. Štoviše, nastavljaju zagovornici ovakvog ponašanja, Vijeće ne bi imalo alternative nego da pokaže milosrđe prema državi pod PPD-om ako (i) su gospodarska vremena u toj državi osobito teška; (ii) postoji visoka razina nezaposlenosti; (iii) stanovništvo odbija poduzeti daljnje napore i organizira ulične prosvjede, itd…

The main argument ‘in favor’ of this behavior is that, anyway, the EU has no real power to punish a country that does not respect its EU obligations. The principle of fines and sanctions would be inoperative. For instance, the freezing of EU funds would not be a credible sanction. Moreover, so continue the advocates of this behavior, the Council would have no alternative but to be merciful with respect the country under EDP if (i) economic times are particularly hard in the country;(iii) unemployment stands at a high level, (iv) population is reluctant to make further efforts and is engaged in street demonstrations, etc…

Glavni razlog “protiv” jest da sudionici financijskih tržišta možda razmišljaju potpuno različito od onih koji zastupaju ovakvo ponašanje i, posljedično, zahtijevaju visoke premije za rizik na javne obveznice država pod PPD-om koje nisu uključene u korektivne planove. Bi li hrvatska vlada trebala usvojiti ovakvo ponašanje? Naravno da ne, i to iz dva glavna razloga. Prvo, preuzimanje rizika zamrzavanja sredstava iz EU fondova moglo bi biti štetno za državu koja bi trebala primiti značajan iznos sredstava iz EU fondova u nadolazećim godinama2. Hrvatski poduzetnici kao korisnici sufinanciranja iz EU fondova pretrpjeli bi posljedice zamrzavanja sredstava EU-a, uz širenje učinka na druge lokalne poduzetnike. Važni projekti (npr. infrastrukturni) vjerojatno bi morali biti prekinuti. Drugo, posljednjih godina sudionici financijskih tržišta diskriminiraju izdavatelje državnih obveznica te neki U 2016. sredstva iz fondova mogla bi dosegnuti 8.4 milijarde kuna što bi predstavljalo 50 posto projiciranog javnog duga Hrvatske (procijenjenog na 4.5 posto BDP-a). Naravno, sredstva iz EU fondova neće se koristiti za financiranje javnog duga. Ali taj izračun omogućava procjenu važnosti EU fondova i ogromne potrebe za državnim resursima za Hrvatsku.

2

The main argument ‘against’ is that financial markets operators may think very differently from those advocating this behavior and, consequently, require high risk premiums on public bonds of countries under EDP not engaged in corrective plans. Should the government of Croatia adopt this behavior? Certainly “no” for two main reasons. First, taking the risk of freezing EU funds may be harmful for the country which has to receive a significant amount of EU funds in the next years2. Croatian enterprises engaged in EU co-financing would suffer from freezing EU funds, with spillovers effects on other local enterprises. Important projects (for instance, in infrastructures) would have to be probably interrupted. Second, in recent years, financial markets operators have practiced discrimination across government issuers, with some of them paying very 2 EU funds may reach up to HRK 8.4bn in 2016, which would represent 50 % of the projected public deficit of Croatia (estimated to 4.5 % of GDP). Of course, EU funds will not be used to finance the public deficit. But that computation allows scaling both the importance of EU funds and the huge need of government resources for Croatia.

15 11


16 10

od njih plaćaju vrlo visoke premije za rizik na svoje dionice (npr: Grčka u najtežim godinama dužničke krize i Latvija dok je nije spasila međunarodna zajednica krajem 2008.). Viša kamata na javni dug mnogo bi koštala hrvatsko gospodarstvo i dovela do daljnjeg povećanja javnog duga. Na temelju izračuna kojeg je izdalo Ministarstvo financija u rujnu 2013., financijski troškovi (uglavnom otplata duga) u 2016. dostigli bi 14.5 milijardi kuna što bi predstavljalo 10.2 posto ukupnih javnih rashoda u tom trenutku (naspram 7.5 posto u 2012. godini). Plaćanje visoke kamate na javni dug preusmjerilo bi javna sredstva iz drugih (produktivnijih) područja potrošnje i ulaganja. • Smanjivanje plaća u javnom sektoru Ova mjera ima dvije glavne prednosti. Prvo, rezultirala bi trenutačnim padom javnih rashoda radi manjih izdataka za plaće. Drugo, ako je mobilnost rada značajna kroz sve sektore, smanjenje plaća u javnom sektoru prenijelo bi se na smanjenje plaća u privatnom sektoru što bi poboljšalo vanjsku konkurentnost gospodarstva. Nastavio bi se neto izvoz i potom gospodarski rast. S druge strane, glavni argument “protiv” smanjenja plaća jest da bi izazvalo depresiju kod potrošnje kućanstava što bi nadalje dovelo do silaznog pritiska na gospodarski rast.

high risk premiums on their bonds (to name a few: Greece in the worst times of the crisis debt and Latvia during its bailout by the international community in late 2008). A higher interest rate on the public debt would be costly for the Croatian economy and would exacerbate further the public deficit. Based on figures published by the Ministry of finance in September 2013, financial expenses (mainly, debt servicing) would reach HRK 14.5bn in 2016, which would represent 10.2 % of total public expenditures at that moment (against 7.5 % in 2012). Paying a higher interest on public debt would divert public funds from other (more productive) uses. • Lowering wages in the public sector This measure has two main advantages. First, it would induce an immediate fall in public expenditures through a lower wage bill. Second, if labor mobility is significant across sectors, a decrease of wages in public sector would be transmitted into lower wages in private sector, which would improve external competitiveness of the economy. Net exports and, then, growth would resume.On the other hand, the main argument ‘against’ lower wages is that household consumption would be depressed, then exerting downward pressures on growth.

Kako bi bila uspješna, ova mjera zahtijeva snažnu, a ne smanjenu inozemnu potražnju. U protivnom, neto izvoz ne bi se nastavio i ostvarili bi se samo negativni učinci mjere (npr. BDP bi pao zbog manje potrošnje). Štoviše, da bi urodilo plodom, sve države moraju biti uključene u provođenje unutarnje devalvacije (Levasseur, 2012.). U protivnom, inozemna potražnja nepovratno bi pala. Veće države (npr. Njemačka, Francuska) usporedno bi s padom inozemne potražnje unutar EU-a sve više pribjegavale unutarnjoj devalvaciji.

To be successful, this strategy needs that the external demand to be vigorous, not subdued. Otherwise, the net exports would not resume and only the negative effects of this measure would be materialized (i.e. the GDP would fall due to a lower consumption). Moreover, to be fruitful, not at all countries have to be engaged in an internal devaluation (Levasseur, 2012). Otherwise, the external demand would drop irremediably. And the larger countries (e.g. Germany, France) would be embarked on internal devaluation, the larger the drop of external demand within EU.

Bi li hrvatska vlada trebala smanjiti plaće državnim i javnim službenicima? Zacijelo, ne. Oporavak Europe preslab je i previše nesiguran da bi se očekivalo kako će Hrvatska postići pozitivan ishod strategijom unutarnje devalvacije. Dobici od vanjske konkurentnosti prenijeli bi se u manjim dobicima inozemnog tržišta, pod uvjetom da se pojava efektivno prenese s plaća u javnom sektoru na plaće u privatnom sektoru. Smanjenje potrošnje kućanstava imalo bi negativan učinak na hrvatski BDP. Nadalje, od 1. srpnja 2015. (očekivanog datuma za uklanjanje ograničenja mobilnosti hrvatskih radnika unutar EU-a), silazni pritisci na plaće u Hrvatskoj mogli bi rezultirati odljevom prema državama članicama koje nude veće plaće. Moglo bi doći do dugoročnih (“trajnih”) migracija visokokvalificiranih radnika (npr. inženjera) i kratkoročnih (“unutar jedne godine”) migracija niskokvalificiranih radnika (npr. u poljoprivredi i

Should the government of Croatia lower wages of its civil servants and state agents? Certainly, “no”. The European recovery is too timid and uncertain to expect that Croatia would get a positive outcome from a strategy of internal devaluation. Gains of external competitiveness would transmit only in minor gains of foreign market, conditionally that a contagion has effectively occurred from public to private wages. The GDP of Croatia would be negatively affected due to the shrinkage of household consumption. Moreover, from 1stJuly 2015 (which is the expected date for lifting the restrictions on free mobility of Croatian workers within the EU), downward pressures on wages in Croatia could result in outflows toward EU countries offering higher wages. Long term (‘permanent’) migrations of high-skilled workers (e.g. engineers) might occur as well as short term (‘within one year’) migrations of low


graditeljstvu). To bi bilo štetno za dugoročne perspektive rasta Hrvatske (odljev mozgova) te bi poremetilo njen društveni i obiteljski život. Tijekom posljednjih godina masa plaća u javnom sektoru bila je pod kontrolom. Bonusi i dodatna plaćanja zamrznuti su u 2013. te se planiraju zamrznuti i u 2014. Ipak, s obzirom na gospodarstvo u cjelini, prosječna realna plaća pala je za oko 3 posto od 2008. godine. U tom kontekstu, projicirani godišnji (nominalni) rast od 3.2 posto s obzirom na masu plaća u javnom sektoru tijekom nadolazeće tri godine (kao što je objavljeno u Strategiji Ministarstva financija iz rujna 2013.), čini se prilično razumnim. Udio mase plaća u ukupnim javnim rashodima lagano bi pao, dostižući 16 posto u 2016. • Korištenje ugovora o koncesiji za javne usluge u slučaju neučinkovitosti javne uprave Postoje jasne prednosti koje idu u prilog ovoj mjeri. Prvo, ona omogućava modernizaciju i izgradnju infrastrukture potrebne kako bi se održale i poboljšale ključne javne usluge. Drugo, ugovori o koncesiji za javne usluge mogu ponuditi redovan (i važan) izvor prihoda za Vladu (putem računa za koncesijske naknade) i/ili uštedu (kroz smanjenje izdataka za Vladine subvencije). Nadalje, ako je koncesijski ugovor za javne usluge povezan s velikim investicijama operatora, to može proizvesti koristi za gospodarstvo u cjelini (kroz efekt prelijevanja). Glavni argument “protiv” jest da će korisnici vjerojatno morati plaćati više tarife ili cijene kako bi mogli koristiti javne usluge. Što veći prioritet Vlada prida smanjenju javnog duga to je vjerojatnije da će izabrati operatera koji može funkcionirati s manjom subvencijom i/ili visokom koncesijskom naknadom te da će izabrani operater biti onaj koji će naplaćivati najveće tarife, odnosno cijene. Sve u svemu, poanta nije u tome jesu li koncesije dobra mjera ili ne već u tome kako se ugovor o koncesiji dodjeljuje, kojem operateru i pod kakvim okolnostima. Dobar ugovor o koncesiji može se definirati kako slijedi: trebao bi pružati kvalitetnu uslugu uz razumnu cijenu za korisnika te poštivati ključna načela (osobito zaštitu okoliša i kulturne baštine). To znači da se ugovori o koncesiji moraju dodjeljivati na konkurentan i transparentan način te da dovoljan broj ponuditelja mora biti zainteresiran za postajanje operaterom. U ovom pogledu, otvorenost prema stranim ponuditeljima (ili “ulagačima”) trebala bi biti pozitivna. Posljednje, ali ne i najmanje važno, političari ne bi smjeli imati interesa u pogodovanju jednom ponuditelju pred drugima. Drugim riječima, protiv korupcije bi se trebalo aktivno boriti i ne bi se smjelo dozvoliti da podmićivanje utječe na dodjelu ugovora o koncesiji.

skilled-workers (e.g.in agriculture and construction). For Croatia, this would be detrimental for its long term growth perspectives (brain drain) and disruptive for its social and family life. Over the last years, the public wage bill was kept under control. Bonus and extra-payments were frozen in 2013 and are planned to be frozen in 2014.Yet, for the economy as a whole, the average real wage has fallen by around 3 % since 2008. In such a context, a projected yearly (nominal) growth of 3.2 % for the public wage bill in the three upcoming years (as published in the Strategy of the Ministry of Finance in September 2013) appears quite reasonable. The share of wage bill in total public expenditures would decrease slightly to reach 16 % in 2016. • Using service concession contracts when public management is poor There are clear advantages in favor of this measure. First, that allows modernization and building of the infrastructure necessary to maintain and improve critical public services. Second, service concession contracts may offer a regular (and important) source of revenues for the government (through receipts of concession fees) and/or savings (through lower payments of government subsidies). Moreover, if the service concession contract is associated with large investments of the operator, that may benefit to the economy as a whole (through spillover effects). The main argument ‘against’ is that the users will have probably to pay a higher tariff or price than before to use the public service. The more the government puts priority on the reduction of its public deficit, the more likely the government will choose an operator able to operate with a low subsidy and/or a high concession fee, and the more likely the chosen operator will be also that charging the highest tariff or price. All in all, the main point is not whether concessions are a good measure or not but rather how a concession contract is awarded, to which operator and under what conditions. A good concession contract can be defined as follows: it should offer a service of good quality to a reasonable price for the user and to respect key principles (in particular, protection of the environment and cultural heritage).It means that concession contracts have to be awarded in a competitive, transparent way and that a sufficient number of bidders are interested in becoming the operator. In this respect, openness to foreign bidders (or ‘investors’) should be positive. Last but not least, politicians should have no interest in favoring one bidder over another. In other words, corruption should be actively fought and no bribe should allow winning the concession contract.

17 11


18 10

Već se nekoliko godina hrvatska vlada oslanja na proces dodjele koncesija za javne usluge. Novi Zakon o koncesijama usvojen je u prosincu 2012. Nedavno dodijeljene koncesije uključuju zračnu luku Zagreb i Luku Rijeka, dok su autoceste i brijunsko otočje predloženi ponuditeljima. Iz vanjske se perspektive te koncesije za javne usluge čine učinkovitim načinom da se održe i moderniziraju ključne javne usluge. Koncesije za javne usluge, osobito u sektoru prometa, čine nam se pozitivnima za gospodarstvo budući da daju zamah turizmu i utiru put Hrvatskoj da postane regionalni logistički centar u središnjoj i jugoistočnoj Europi.

For several years, the government of Croatia has embarked on a process of service concessions. A New concession Act was adopted in December 2012. Recent concessions include Zagreb’s airport and Rijeka’s port while motorways and Brijuni’s island have been proposed to bidders. From an exterior eye, those concession services appear an efficient way to maintain and modernize critical public services. Concessions services, especially in transport sector, seems to us positive for the economy, by boosting tourism and paving the way for Croatia to become a regional logistics hub in Central and Southeastern Europe.

Iz perspektive hrvatskih građana navedena situacija može izgledati drugačije. Neki od njih vide koncesije kao darove privatnim trgovačkim društvima. Koncesijska naknada za autoceste bila je osobito kritizirana zbog iznosa od samo 3 milijarde eura (ili manje od 23 milijarde kuna) za koncesijsko razdoblje od 30-50 godina. Taj bi se iznos upotrijebio za pokrivanje trenutnih dugova HAC-a i ARZ-a, koji se procjenjuju na preko 4 milijarde eura i koji se ne mogu odgoditi. Trebalo bi intenzivirati i poboljšati komunikaciju s građanima o načinima na koje se dodjeljuju koncesije za javne usluge. Komunikacija bi trebala uključivati konzultiranje financijskih i tehničkih izvještaja na kojima je utemeljena procjena svakog ponuditelja. Sličnu bi komunikaciju trebalo ostvariti s obzirom na privatizaciju trgovačkih društava u javnom vlasništvu (vidi sljedeću točku).

Perceptions of Croatian citizens may be different, though. Some of them perceive concessions as a gift to private enterprises. In particular, the concession fee for motorways has been criticized for amounting only EUR3bn (or less than HRK 23bn) for a concession period of 30-50 years. That amount would be used to pay the current debts of HAC and ARZ motorways, estimated to over EUR 4bn and which cannot be rescheduled. Communication to citizens on the way service concessions are awarded should be intensified and improved. Communication could include the consultation of financial and technical reports on which the assessment of each bidder was based. Similar communication should be undertaken for the privatization of public-owned enterprises (see next point).

• Realizacija privatizacije (nekih) trgovačkih društava u javnom vlasništvu

• Going through the privatization of (some) public-owned enterprises

Ta je strategija radikalnija od dogovora o koncesijama za javne usluge. Glavna prednost privatizacije (u usporedbi s koncesijama za javne usluge) jest da je gotovina za spašavanje javnih financija trenutno raspoloživa te se potencijalno veliki iznosi mogu dobiti iz procesa privatizacije. Ali privatizacija je (gotovo) nepovratan proces, dok Vlada može promijeniti operatera po prestanku trajanja ugovora o koncesiji ako se, prema njenom mišljenju, javne usluge pružaju korisnicima na neodgovarajući način.

That strategy is more radical than service concession arrangements. The main advantage of privatization (compared to service concession) is that the cash to bail out the public finances is immediately available, and potentially large amounts can be obtained from proceeds of privatization. But the privatization is an (almost) irreversible process while the government can change operator at the term of the concession contract if, in its opinion, public services are improperly provided to users.

U slučaju Hrvatske, trgovačka društva u javnom vlasništvu koja nisu prirodni monopoli i/ili od strateške važnosti (npr. u turističkom i poljoprivrednom sektoru) trebala bi biti privatizirana. Privatizacija bi, mijenjajući poticaje koji utječu na upravljanje, unaprijedila učinkovitost trgovačkih društava. Privatizacija drugih trgovačkih društava u javnom vlasništvu trebala bi biti pažljivije promišljena, ali ne i isključena. Hrvatska je prva država koja se priključila EU s tolikim udjelom trgovačkih društava u javnom vlasništvu (25 posto), a spor tempo privatizacije sprječavao je rast. Veća privatizacija rezultirat će (dugoročnim) dobicima, čak

In the case of Croatia, privatization of public-owned enterprises which are not natural monopolies and/or of strategic importance (i.e. in tourism and agriculture sectors) should be privatized. Privatization, by changing the incentives that influence management, would enhance the efficiency of enterprises. Privatization of other public-owned enterprises should be envisaged more carefully, but not excluded. Croatia is the first country to join the EU with such a share of public-owned enterprises (25 %) and the slow pace of privatization has hindered growth. More privatizations will result in (long run) gains even if causing (short run) pains, in


19 11

i ako prouzroči (kratkoročne) negativne posljedice, osobito otpuštanje radne snage. U svakom slučaju, izdvojeno od privatizacije, neka bi trgovačka društva u javnom vlasništvu trebalo restrukturirati kako bi mogla pružati javne usluge ili dobra na učinkovit način. • Poboljšanje procesa prikupljanja poreza i porezne usklađenosti Očigledno, neprikupljeni porezi predstavljaju gubitak prihoda za Vladu. Ali, neprikupljanje poreza također ima i iskrivljene učinke jer je porezno opterećenje prebačeno onima koji ne mogu izbjegavati plaćanje poreza (zbog kontrole) ili ne žele izbjegavati plaćanje poreza (iz moralnih razloga). Oni koji imaju koristi od javnih usluga nisu nužno i oni koji plaćaju poreze, što je nepravedno prema onima sa sličnom razinom prihoda. Općenito govoreći, javna se dobra pružaju sub-optimalno kada je iznos neprikupljenih poreza značajan. Smanjuje se kapacitet vlasti. U slučaju Hrvatske, povećanje broja sredstava naplate poreza znači nekoliko stvari koje su u međusobnom odnosu: borba protiv sive ekonomije (budući su neprijavljeni prihodi neoporezivani prihodi) i procesuiranje slučajeva poreznih prijevara (u protivnom, pravila i procedure bi bile beskorisne). Između redaka, to znači borba protiv korupcije. Prema Institutu za javne financije, neprikupljeni porezni prihodi u Hrvatskoj iznosili bi 40 milijardi kuna, što predstavlja dvostruko više od iznosa projiciranog javnog duga za 2014. (19.3 milijarde kuna). Ako bi Vlada bila sposobna naplatiti barem dio, to bi javnim financijama dalo malo vremena da odahnu. • Smanjivanje (do ukidanja) stope korporativnog poreza Glavna prednost (i cilj) niske stope korporativnog poreza jest privlačenje direktnih inozemnih ulaganja (FDI) kako bi se stimulirala proizvodnja u domicilnoj državi. Međutim, porezni poticaji općenito nisu dovoljni

particular layoffs among the workforce. Anyway, abstracting from privatization, some publicowned enterprises should be restructured to be able provide public services or goods in an efficient manner. • Improving tax collection and compliance Evidently, the uncollected taxes constitute a loss of revenues for the government. But uncollected taxes have also distortion effects, since the tax burden is reported on those who cannot easily practice tax evasion (due to control) or do not want practice tax evasion (for morality reason). Those benefiting from public services are not necessarily those paying taxes, which is unfair for a similar level of income. More generally, the public goods are provided sub-optimally when uncollected taxes are important. The government capacity is reduced. In the case of Croatia, increasing the tax collection means several things interrelated: fighting the grey economy (since unreported incomes are untaxed incomes) and prosecuting tax fraud (otherwise, rules and procedures are useless). In background, that means fighting corruption. According to the Institute of Public Finances, the uncollected tax revenues in Croatia would amount HRK 40bn, which represent more than twice the projected public deficit for 2014 (HRK 19.3bn). Should the government capable of collecting at least a portion, it would give a little breath to public finances. • Lowering (up to cancelling) the corporate tax rate The main advantage (and goal) of a low corporate tax rate is to attract foreign direct investment (FDI) in order to stimulate production in the host country. However, fiscal incentives are not generally sufficient to attract FDI. Some conditions are required in the host economy such as a well educated labor force and a friendly business environment, including the rule of law. Another important condition is that other countries (and


20

kako bi se privukla direktna inozemna ulaganja. U gospodarstvu domicilne države potrebno je imati neke preduvjete kao što je visokoobrazovana radna snaga i prijateljska poslovna okolina, uključujući vladavinu prava. Još jedan bitan uvjet jest da se druge države (osobito one sa sličnim karakteristikama u pogledu zaklada, obrazovanja, razvoja…) ne uključe u utrku do kraja u pogledu stope korporativnog poreza. U protivnom, porezna će se osnovica smanjiti i nijedna država neće uspjeti u privlačenju direktnih inozemnih investicija.

in particular, those with similar characteristics in terms of endowments, education, development …) do not be engaged in a race to bottom in terms of corporate tax rates. Otherwise, the tax base shrinks and no country succeeds in attracting FDI.

U pogledu poreznih prihoda, bilo bi opasno nagađati. S jedne strane, stopa korporativnog poreza se smanjuje (čak anulira). S druge strane, gospodarska aktivnost se stimulira, što rezultira većom poreznom osnovicom za izravne i neizravne porezne prihode.

In a small country like Croatia, with a labor force of 1.7 million persons, a handful of (large) greenfield foreign direct investment is sufficient for hiring a large share of the unemployed persons. Thus, lowering the corporate tax rate could be seen as a good measure. Croatia does not deviate substantially from its neighbors in terms of corporate tax rate (20 % against 16 % in Slovenia, 19 % in Hungary, 23 % in Slovakia). Like its neighboring countries, Croatia has a well educated labor force. However, Croatia does not host as large amount of FDI as its CEECs counterparts due to a deteriorated business environment.

U maloj državi kakva je Hrvatska, s radnom snagom od 1.7 milijuna osoba, nekoliko (velikih) “greenfield” direktnih inozemnih investicija bilo bi dovoljno da se zaposli velik dio nezaposlenih osoba. Prema tome, smanjivanje stope korporativnog poreza moglo bi se smatrati dobrom mjerom. Hrvatska ne odstupa značajno od svojih susjeda u pogledu stope korporativnog poreza (20 posto nasuprot 16 posto u Sloveniji, 19 posto u Mađarskoj, 23 posto u Slovačkoj). Poput susjednih država, Hrvatska ima prikladno obrazovanu radnu snagu. Međutim, Hrvatska nije domaćin toliko FDI-jeva kao njene partnerice, države središnje i istočne Europe, zbog loše poslovne okoline. • Aktiviranje IMT mehanizma Mehanizam “Izravnih monetarnih transakcija” (IMT), čiji su detalji izneseni u Creel i Timbeau (2012.), nije se mogao aktivirati u slučaju Hrvatske budući da zahtjeva članstvo u Europskoj monetarnoj uniji (odnosno, usvajanje eura). U svakom slučaju, država koja je aktivirala IMT mehanizam ne bi izbjegla primjenu plana korektivnih mjera kako bi smanjila svoj javni dug. Smanjila bi se samo cijena posuđivanja, kroz proces izmjene dugova. Zaključno, kako bi osposobila svoje javne financije, Hrvatska nema alternative osim provesti restrukturiranje trgovačkih društava u javnom vlasništvu, bilo kroz koncesije za javne usluge ili privatizaciju. Međutim, taj bi proces trebalo strože kontrolirati kako bi se spriječile pogrešne odluke, zloupotrebe ili sukobi interesa. Civilno društvo trebalo bi biti uključeno u proces. Općenito govoreći, komunikaciju s građanima na obje strane javnih financija (rashodima kao i prihodima) trebalo bi pojačati: donosioci odluka o proračunu trebali bi objasniti što rade, zašto to rade te koje će biti dugoročne koristi od njihovih aktivnosti.

In terms of fiscal revenues, the bet is hazardous. On the one hand, the corporate tax rate is reduced (and even null). On the other hand, economic activity is stimulated which result in a larger tax base for direct and indirect fiscal revenues.

• Activating the OMT mechanism The “Outright Monetary Transactions” (OMT) mechanism, whose details are provided in Creel and Timbeau (2012), could not be activated in the case of Croatia, as it requires EMU membership (i.e. adoption of the euro). Anyway, a country activating the OMT mechanism would not avoid a corrective plan to curb its public deficit. Only the cost of borrowing would be reduced through a process of debt mutualization. For summary, in order to put its public finances on sound tracks, Croatia has no alternative but pursuing restructuration of its public-owned enterprises, through either service concessions or privatization. However, the process should be more controlled to prevent misguided choices, abuse or conflict of interest. Civil society should be included in the process. More generally, communication to citizens around both sides of public finances (revenues as well as expenditures) should be intensified: the budgetary authorities should explain what they do, why they do, what will be the long run benefits of their actions.


21

mr.sc. Ivana Maletić

Pripremljenost država članica za sudjelovanje u Kohezijskoj politici 2014-2020 s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku 1. Uvod U Strasbourgu je 14. siječnja raspravljeno, a potom i izglasano izviješće o pripremljenosti država članica za korištenje EU fondova u razdoblju 2014-2020. Istaknuto je da je za sve države članice važno da osiguraju pravovremen i učinkovit početak korištenja EU fondova iz nove perspektive jer su se i do sad iz Kohezijske politike uspješno investirale milijarde eura kojima su otvorena nova radna mjesta, razvijeni inovativni projekti te izgrađeni novi prometni pravci. Razlike u razvijenosti pojedinih regija i država članica još uvijek su velike te je važno ova sredstva usmjeravati na regije kojima je neophodna ekonomska i socijalna obnova. U Izvješću je naglašeno da u sadašnjoj gospodarskoj, financijskoj i socijalnoj krizi sredstva kohezijske politike u

mnogim državama članicama predstavljaju ključan izvor javnih ulaganja. Države članice trebaju biti fleksibilne kako bi se ponovno pokrenula njihova gospodarstva. Važno je osigurati da države članice i regije mogu što prije početi provoditi projekte odnosno koristiti fondove iz razdoblja 2014-2020. Osim učinkovitog i pravodobnog početka novog programskog razdoblja kohezijske politike, iznimno je važno osigurati kvalitetu temeljnih strateških dokumenata: partnerskih sporazuma i operativnih programa, kako bi se osiguralo da potencijal sredstava bude dugoročno najbolje iskorišten. U izvješću Europskog parlamenta posebno se naglašava i važnosti obveznog pregleda i revizije višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 20142020 do kraja 2016. kako bi se sljedećoj Europskoj komisiji i sljedećem sazivu Parlamenta omogućilo da


2 2

ponovno ocijene političke prioritete Europske unije i, ako je potrebno, VFO prilagode novim izazovima te da u potpunosti uzmu u obzir najnovije makroekonomske prognoze.

2. Pripreme država članica Države članice nalaze se u vrlo različitim fazama pripreme: neke države članice dobro napreduju i dostavile su nacrte partnerskih sporazuma i operativnih programa Europskoj komisiji na odobrenje, dok druge u tom procesu zaostaju. Države članice koje dobro napreduju s pripremama za iduće razdoblje financiranja u okviru kohezijske politike u lipnju ili srpnju 2013. dostavile su Europskoj komisiji nacrte partnerskih sporazuma i operativnih programa kako bi Komisija dala neslužbene primjedbe. Ono što je još važnije je činjenica da su te države članice strateške dokumente pripremale godinu-dvije ranije uključujući sve segmente društva u njihovu pripremu. Osnovni preduvjet uspješne provedbe europskih fondova je da se u postavljenim ciljevima i prioritetima mogu prepoznati svi potencijalni nositelji projekata te da ciljevi i prioriteti budu definirani polazeći od potreba jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, poduzetnika, znanstvenika, mladih, neprofitnih organizacija, socijalnih partnera. Novije države članice (EU-12) koje su imale iskustva s dijelom programa iz razdoblja 2000–2006 i sa svim programima iz razdoblja 2007-2013 znatno su bolje napredovale u pripremama u usporedbi s nekim državama članicama iz EU-15. Neke države članice suočavaju se sa značajnim smanjenjima svojih proračuna za iduće programsko razdoblje, dok u drugima traje rasprava o raspodjeli proračuna što može prouzrokovati kašnjenja u pripremama. U izvješću Europski parlament ističe da napredak priprema ovisi o tome imaju li države članice dostatan kapacitet da u ranoj fazi ulože vrijeme i novac u pripreme za korištenje EU fondova te da osiguraju dovoljno zaposlenika za rad na pripremama. U nekim državama članicama je došlo do promjene vlade što bi moglo ometati pripreme za iduće programsko razdoblje. Europski parlament naglašava činjenicu da je u takvim slučajevima za daljnje pripreme ključno imati sustave kojima se osigurava nastavak ukupnog administrativnog rada bez obzira na promjene u vladi. Promjene sustava i profesionalaca mogu ozbiljno ugroziti pripreme.

U Izvješću se naglašava da je načelo partnerstva ključno za pripremu i provedbu kohezijske politike 2014-2020 te bi se u potpunosti trebala uzeti u obzir lokalna i regionalna dimenzija u odabiru područja konkurentnosti. Opseg nadzora i koordinacije koju središnja vlast odobrava regionalnoj upravi znatno se razlikuje u državama članicama. Tako su u nekim državama članicama regije iznimno aktivne i imaju gotovo potpun nadzor nad većinom ciljeva i prioriteta financiranja u okviru kohezijske politike te su zastupljene u partnerskim sporazumima. Potrebna je učinkovita koordinacija na razini država članica kako bi se ispunili rokovi za pripremu operativnih planova koji bi odražavali potrebe lokalnog i regionalnog razvoja budući da bi za sadržaj operativnih planova i upravljanje njima, po potrebi, trebale biti odgovorne lokalne i regionalne uprave u skladu s unutarnjom organizacijom svake države članice. Sposobnost pripreme partnerskih sporazuma i operativnih programa ovisi o tome poduzima li država članica odgovarajuće preliminarne analize situacije u zemlji i budućih trendova. Samo takav pristup osigurava da EU fondovi učinkovitije doprinesu ostvarenju ciljeva utvrđenih za državu.

3. Pripreme za korištenje EU fondova u Republici Hrvatskoj U razdoblju od 2014. – 2020. izdvaja se za Republiku Hrvatsku 8,1 milijardi eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda. Kada se tome pridodaju sredstva za poljoprivrednu politiku (ruralni razvoj, direktna plaćanja i ribarstvo) dolazimo do 11,4 milijarde eura. Iz državnog proračuna se za razvojne projekte izdvaja manje od milijarde i osamsto milijuna kuna godišnje. Sada imamo priliku iz Europskih fondova dobiti 12 milijardi kuna godišnje od čega najveći dio ide za razvojne projekte. Zato su Europski fondovi naša prilika za rast i razvoj. Sve investicije u Republici Hrvatskoj ovim sredstvima mogu biti značajno ubrzane. Ono što je planirano napraviti s ulaganjima vlastitih sredstava kroz 20 godina sada se može napraviti za 5 godina. Hrvatska može početi koristiti ove fondove odmah od 1. siječnja 2014. međutim u ovom trenutku nisu definirani strateški dokumenti za navedeno razdoblje te nitko još ne zna u što ćemo ulagati i koji su nam prioriteti. U javnosti Vlada se pravda činjenicom kako sve države članice sa zakašnjenjem koriste sredstva iz određene perspektive, te da se prve dvije godine iskoristi jako


malo. To je bilo tako dok se države nisu naučile i sada sve na vrijeme pripremaju programske dokumente i projekte, samo se kod nas, unatoč iskustvu drugih, čeka da ipak prvo izgubimo sredstva pa temeljem vlastitog lošeg iskustva promijenimo način rada. Kako se Vlada snašla u pripremi prvih strateških dokumenata? Vlada je tek 18. listopada 2013. dostavila Europskoj komisiji nacrt Partnerskog sporazuma – temeljni strateški dokument za korištenje fondova u razdoblju od 2014-2020 i početkom studenoga dobila odgovor od Europske komisije koji sažeto i prevedeno glasi: Ne znate strateški razmišljati i najbolje da napravite sve ispočetka.

Komisija upozorava da nisu dobro definirani strateški ciljevi i prioriteti, ne znaju se početne veličine kao niti mjerila kojima bi se pratilo postizanje rezultata koji su ionako nejasno utvrđeni. Dakle, osnovnih elemenata koje bi i studenti na prvoj godini fakulteta znali napraviti, nema u dokumentu koji za Republiku Hrvatsku Vlada predaje Briselu. Brisel opet ponavlja da nema koordinacije između ministarstava i da se to u Partnerskom sporazumu vidi. Plan ruralnog razvoja, u procesu konzultacija vraćen je s više briselskih komentara nego što ima stranica. Još jedan strateški dokument koji, država koja je uspješno zatvorila pregovore i dobro naučila raditi analize i strategije, mora raditi ispočetka.

Kako Vlada priprema i ugovara projekte za korištenje fondova? Akcijski plan za uspješno korištenje EU fondova dogovaran u poglavlju 22

Vlada

Operativni program Promet 2007.-2013.

Operativni program Promet 2007.-2013.

Izgradnja drugog kolosjeka i rekonstrukcija pruge na dionici Dugo Selo – Križevci

Izgradnja drugog kolosjeka i rekonstrukcija pruge na dionici Dugo Selo – Križevci

Vrijednost 220 milijuna eura. Aplikacija poslana u Europsku komisiju u veljači 2011.

Natječaj objavljen tek u listopadu 2013.

Natječaj trebao biti objavljen do kraja 2012. Izgradnja nove željezničke pruge na dionici Gradec Sveti Ivan Žabno

Izgradnja nove željezničke pruge na dionici Gradec Sveti Ivan Žabno

Vrijednost 32 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen u prvom kvartalu 2013. Izgradnja nove željezničke pruge na dionici Podsused, Tvornica – Samobor, Perivoj

Natječaj objavljen u prosincu 2013.

Vrijednost 65 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen u drugoj polovini 2013.

-

Nema natječaja

Priprema projekta trebala završiti u listopadu 2012. Nije pripremljen. Priprema dokumentacije kasni u odnosu na plan iz 2011. za sve projekte željeznica, a novih projekata nema u pripremi.

-

Nema natječaja

Operativni program Zaštita okoliša 2007.-2013.

Operativni program Zaštita okoliša 2007.-2013.

Sustav vodoopskrbe i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Poreča

Sustav vodoopskrbe i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Poreča

Vrijednost 67,1 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen do kraja 2012.

Natječaj objavljen tek u studenom 2013.

Rehabilitacija pruge dionica Novska - Dugo Selo

2 3


24

Akcijski plan za uspješno korištenje EU fondova dogovaran u poglavlju 22

Vlada

Operativni program Zaštita okoliša 2007.-2013.

Operativni program Zaštita okoliša 2007.-2013.

Sustav vodoopskrbe i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Osijeka

Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Osijeka

Vrijednost 72,5 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen do kraja 2012.

Natječaj objavljen tek u studenom 2013.

Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda grada Vukovara -

Nema natječaja

-

Nema natječaja

Za ugovaranje tijekom 2012., 2013. i početkom 2014. predviđeno je 10 projekata izgradnje centara za upravljanje otpadom u: Zadarskoj županiji (37 milijuna eura), Virovitičko-podravskoj županiji (24 milijuna eura), Sjeverozapadnoj Hrvatskoj (74 milijuna eura), Osječko-baranjskoj županiji (54 milijuna eura), Karlovačkoj županiji (26 milijuna eura), Brodskoposavskoj županiji (28 milijuna eura), Sisačkomoslovačkoj županiji (30 milijuna eura), Vukovarskosrijemskoj županiji (27 milijuna eura), Bjelovarskobilogorskoj županiji (26 milijuna eura), Požeškoslavonskoj županiji (20 milijuna eura).

-

Nema natječaja

Operativni program Regionalna konkurentnost 2007.-2013.

Operativni program Regionalna konkurentnost 2007.-2013.

Opremanje istraživačkih laboratorija, Sveučilište u Rijeci

Opremanje istraživačkih laboratorija, Sveučilište u Rijeci

Vrijednost 18,6 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen do kraja 2012.

Natječaj objavljen tek u prosincu 2013.

Razvoj poslovne infrastrukture – dodjela bespovratnih sredstava malim i srednjim poduzetnicima

Razvoj poslovne infrastrukture – dodjela bespovratnih sredstava malim i srednjim poduzetnicima

Vrijednost 23,5 milijuna eura. Objava natječaja sredinom 2012.

Natječaj objavljen tek u prosincu 2013.

Vrijednost 47,8 milijuna eura. Natječaj trebao biti objavljen do kraja 2012. Za ugovaranje u 2013. planiran je niz projekata izgradnje vodovoda te sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u: Bjelovarskobilogorskoj županiji (55 milijuna eura), Koprivničkokriževačkoj županiji (52 milijuna eura), Novoj Gradišci (13 milijuna eura), Đakovu (25 milijuna eura), Vrbovcu (17 milijuna eura), Krapini (5,8 milijuna eura), Velikoj Gorici (30 milijuna eura), Samoboru (16 milijuna eura), Dugom Selu (14,8 milijuna eura), Virovitici (17 milijuna eura), Vodicama (18 milijuna eura)


Tablica jasno pokazuje da je Vlada usporila pripremu projekata započetih još u 2010. i 2011. Republika Hrvatska je trebala biti uspješan primjer svim državama članicama korištenja europskih fondova. Poglavlje 22 je zatvoreno zahvaljujući takvom planu pripreme projekata. U 2012. sve je stalo, sve osim onog što se po inerciji događalo, projekti koji su bili u postupku ugovaranja, ugovoreni su, a potpredsjednik Grčić u zanosu stavljao svoje potpise na ugovore čekajući dalje da se i ostali projekti sami od sebe pripreme i dođu njemu na potpis. Tijekom 2012. i 2013. trebali smo ugovarati preko 1,1 milijarde eura vrijednosti projekata, a Vlada je i to na samom kraju 2013. od toga uspjela započeti ugovarati svega 433,7 milijuna eura i to prikazuje kao uspjeh. Ovaj sustav je trebao biti vlak koji juri i već u 2012. se uz završetak pripreme ovih 1,1 milijardu eura vrijednosti projekata trebalo pripremati novih milijardu za ugovaranje u 2014. i 2015., pa tijekom 2013. nove dvije milijarde za ugovaranje u 2015. i 2016… Za potrošiti 8,1 milijardu europskog novca treba imati pripremljeno 16 milijardi eura projekata i bez ove dinamike i kontinuiranog ubrzavanja ne može se uspješno potrošiti europski novac. A Vlada stoji i na kraju 2013. hvali se pokretanjem natječaja projekata koji su već trebali biti u provedbi i trošiti europske novce. Najveći je problem što pokazuju da nemaju pregled nad sustavom i dugoročnu sliku do 2020. Nemaju plan kako, i to što prije, iskoristiti europska sredstva i pokrenuti ono za što su i namijenjena – gospodarski rast i razvoj Hrvatske.

Još ima vremena za popravak, i naš cilj je za dobrobit Hrvatske, natjerati Vladu da konačno intenzivno krene s ulaganjima u pripremu projekata, da se poveže sa jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i prepozna projekte koji su spremni za provedbu te projekte koji se uklapaju u ciljeve (koje Vlada isto tako kasni definirati, osobito po načelu partnerstva – u suradnji sa svim segmentima društva) i koje treba što prije pripremiti za provebu. Iznenadili bi se koliko općine, gradovi i županije imaju projekata i koliko je već spremnih projekata s kojim bi mogli preokrenuti trendove. Nedostatak kapaciteta, loša koordinacija i ignoriranje važnosti rada na pripremi projekata veliki su nedostaci zbog kojih su već u 2012. usporeni započeti procesi dobrog korištenja EU sredstava. Upravo zato Europska komisija i na razini Europskog parlamenta pokušava upozoriti na neophodna poboljšanja potrebna u sustavu za korištenje EU fondova u Republici Hrvatskoj. Umjesto uspješne priče dobili smo blokadu, nismo povukli predujam od 150 milijuna eura do kraja 2013. Niti jedan euro iz fondova nije se povukao i potrošio u 2013., a u europski proračun uplatili smo 1,8 milijardi kuna. Nema intenzivne pripreme projekata, nema povlačenja sredstava iz 2013., nema strateških dokumenata za 2014-2020, nema rasta i razvoja. Vlada stalno govori u futuru, a europski fondovi su sad tu i Hrvatskoj su potrebni odmah, a ne tek u 2016. ili 2017.

25


26

Regionalne konferencije “Mogućnosti korištenja EU fondova” Zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu Ivana Maletić nastavila je s održavanjem regionalnih konferencija o korištenju europskih fondova. U prethodna dva broja Informativnog mjesečnika I’M predstavili smo specifičnosti Šibensko-kninske, Zadarske, Splitskodalmatinske, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske, Bjelovarsko-bilogorske, Vukovarsko-srijemske i Koprivničko-križevačke županije, a u ovom broju iznosimo pregled konferencija o mogućnostima korištenja EU fondova u Varaždinskoj i Karlovačkoj županiji s kojima je zaokružena 2013.

predstavnicima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ostalim proračunskim korisnicima, poduzetnicima, nevladinom sektoru te pravnim i fizičkim osobama zainteresiranim za tematiku EU fondova. Europski fondovi bit će najvažniji izvor financiranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u sljedećem desetogodišnjem, a negdje i dužem razdoblju. S obzirom da je hrvatska Vlada zakazala s pripremom projekata i pružanjem administrativne pomoći lokalnim jedinicama, Hrvatskoj prijeti opasnost da iskoristi manje od 5 posto dodijeljenih sredstava u prvoj godini članstva.

Konferencije su specijalizirane, temeljene na specifičnostima svake pojedine županije uočenim analizom popunjenih upitnika koje su općine, gradovi i županije dostavili u Ured zastupnice. Namijenjene su

Prvih pola godine članstva je iza nas,a rezultati poražavajući: U europski proračun uplatili smo 1,8 milijardi kuna, a od dodijeljenih 450 milijuna eura nismo povukli ni eura. Trebali smo dobiti barem predujam od


27

150. milijuna eura, ali Vlada niti to nije uspjela. Uspjeli su samo dobiti negativno mišljenje Europske komisije na sustav upravljanja i kontrola za EU fondove. Sustav je blokiran dok ne uspostave informacijski sustav koji je kao mjerilo zadan još u 2011. u poglavlju 22 i dok ne ojačaju administrativne kapacitete. Vladi je sve u futuru, a sredstva su sad tu i sredstva hrvatskim poduzetnicima, znanstvenicima, lokalnim jedinicama, neprofitnim organizacijama trebaju sad. Zar ćemo svojim uplatama u europski proračun financirati razvijene države članice: Republika Hrvatska čiji je BDP na 61 posto prosjeka država članica i iza nas su samo Rumunjska i Bugarska? Naš cilj je uspješno korištenje EU fondova u Republici Hrvatskoj i zato nećemo prestati inzistirati na tome da Vlada gradi administrativne kapacitete u sustavu i hitno započne s intenzivnim i financijski značajnim ulaganjima u pripremu projekata.

Specifičnosti Varaždinske županije Kao pripremu za konferenciju prikupljene su informacije o pripremljenim ili projektima koji su u pripremi u

Varaždinskoj županiji. Analiza je pokazala da je u Županiji oko 60 milijuna eura potpuno spremnih projekata za prijave na natječaje. Kroz analizu je uočeno da se većina projekata odnosi na javnu infrastrukturu. Najveći dio tih projekata je u području vodoopskrbe i odvodnje te društvene infrastrukture (obrazovne, zdravstvene i dr.) što je i slučaj u ostalim hrvatskim županijama. Jedan dio projekata odnosi se na javnu turističku infrastrukturu koja je podloga za razvoj turizma i jačanja konkurentnosti lokalnih poduzetnika. Na konferenciji je istaknuto da je potrebno raditi na promjeni strukture područja unutar kojih se pripremaju projekti na način da ih se više priprema u područjima koja su u funkciji podupiranja razvoja poduzetništva i gospodarstva, jačanja zapošljivosti radne snage kroz projekte edukacije, cjeloživotnog učenja, prekvalifikacije i sl., ali i u području zaštite okoliša i obnovljivih izvora energije što su i europski i hrvatski prioriteti. U Varaždinskoj županiji osnovano je i djeluje šest klastera i to u području ICT-a, drvoprerade, proizvodnje cipela, agro-turizma, te klaster poslovne zone i Euvitaklaster. Klasteri su izvrstan temelj za jačanje konkurentnosti pojedinog sektora, postizanje sinergije resursa i definiranje zajedničke strategije razvoja, a ujedno su i


28

element pametne specijalizacije regija koja je jedan od zahtjeva za korištenje EU fondova. Neki od prihvatljivih projekata za financiranje iz EU fondova su izgradnja štedljive ekološke javne rasvjete u Ludbregu u vrijednosti 1,1 milijun kuna, rekonstrukcija i prenamjena kurije Patačić u Vinici u vrijednosti 12 milijuna kuna, Izgradnja infrastrukture u poduzetničkoj zoni Ljubešćica u vrijednosti 17 milijuna kuna, Rekonstrukcija i obnova postojećeg Društvenog doma s uređenjem Trga u Visokom u vrijednosti 6,7 milijuna kuna. Na području Varaždinske županije jasno se uočava orijentacija na proizvodnju i izvoz. Shvaća se značenje ulaganja u poduzetništvo te važnost izravnih ili neizravnih mjera koje potiču razvoj srednjeg i malog poduzetništva.

Specifičnosti Karlovačke županije Popunjene upitnike u Karlovačkoj županiji dostavilo je 60% jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno njih 13 od ukupno 22. Ukupan broj projekata/projektnih ideja prikupljenih upitnikom je 107 i to u vrijednosti oko 3,04 milijardi kuna (riječ je o procjeni jer se za dio projekata vrijednost ne zna točno s obzirom da su tek u fazi projektne ideje). Od ukupnog broja prijavljenih projekata njih u vrijednosti 690 milijuna kuna potpuno je spremno za prijave na natječaje, 1,1 milijarda kuna je u nekoj od faza pripreme, a 1,2 milijarde kuna projekata je na razini ideje.Kada se analizira struktura

projekata po područjima najviše ih je, kao i u ostalim županijama, vezano uz javnu infrastrukturu i to komunalnu (projekti vodoopskrbe i odvodnje, gospodarenja otpadom, uređenja groblja, rasvjete, cesta), društvenu (izgradnja i dogradnja škola, dječjih vrtića, uređenje i izgradnja turističkih kapaciteta i infrastrukture) i gospodarsku (poduzetničke zone). Uz ove uobičajene projekte javne infrastrukture u Karlovačkoj županiji zanimljivi su projekti Obnove i gospodarskog korištenja Zvijezde (Karlovac) u vrijednosti 243 milijuna kuna, Karlovački muzejski prostor za budućnost u vrijednosti 11,5 milijuna kuna, Rekreativna zona „Kranjčevka“ u Ogulinu u vrijednosti 43 milijuna kuna, KAquarium u vrijednosti 32 milijuna kuna, Poduzetnički centar za preradu i prodaju proizvoda od slatkovodne ribe u vrijednosti 3,5 milijuna kuna, Nikola Tesla u Karlovcu – centar za približavanje prema ekonomiji temeljenoj na niskim emisijama Co2 u vrijednosti 26 milijuna kuna. Karlovačka županija je zajedno sa svojim općinama i gradovima spremna za prijavljivanje projekata na natječaje, ali nažalost natječaji su rijetki i vrlo se sporo raspisuju. Prvi je nakon dugog čekanja konačno otvoren 4. prosinca za poduzetničke i turističke projekte jedinica lokalne i područne samouprave i iz ove županije odmah se prijavljuju dva projekta. Lokalne jedinice su spremne, a Vlada je spora i zbog toga se sredstva ključna za rast i razvoj Republike Hrvatske ne koriste.


29

Grčko predsjedavanje EU:

Europski prosperitet, stabilnost i gospodarski rast Od 1. siječnja 2014. Europskom unijom predsjeda Grčka. Ovoj mediteranskoj zemlji to je peti put od njenog ulaska u Europsku uniju 1981. godine. Nakon Grčke predsjedanje od srpnja preuzima Italija.

Istaknuto je da će borba protiv financijske i ekonomske krize u eurozoni i završavanje nove arhitekture europske monetarne unije sigurno biti prioriteti i za druga predsjedništva u godinama koje dolaze.

Grčka preuzima predsjedanje Vijećem EU-a u isto vrijeme kad ekonomska kriza nameće provedbu restriktivne fiskalne politike za očuvanje financijske stabilnosti i konsolidiranje javnih financija. Opseg i intezitet krize, kao i razine recesije i nezaposlenosti koja je usljedila, uzdrmala je povjerenje europskih državljana u institucije EU-a i njihovu sposobnost za izradu i provedbu pouzdane i učinkovite gospodarske politike s ciljem bržeg oporavaka, prosperiteta i povećanja zaposlenosti, posebno u zemljama koje su bile izravno pogođene krizom.

Kao glavni cilj navodi se očuvanje stabilnosti zajedničke valute uz produbljivanje integracije u monetarnoj uniji i koordinacija nacionalnih fiskalnih i ekonomskih politika.

Glavni ciljevi za vrijeme Grčkog predsjedavanja bit će borba protiv ekonomske i financijske krize, pitanje migracija i upravljanja granicama, te pomorska politika. Gospodarski rast i razvoj je najvažnije pitanje za grčko predsjedništvo kao i inicijative i akcije za zaustavljanje rasta nezaposlenosti te poticanje stvaranja radnih mjesta. Zbog naraslog nepovjerenja građana, prioritet je, prema mišljenju grčkog predsjedništva reafirmacija uloge EU-a kod građana.

Nastojat će se probuditi veća solidarnost među zemljama EU-a pri upravljanju valovima imigranata kako bi se zajednički očuvala sigurnost kopnenih i morskih granica EU-a. Imigracijski valovi, uzrokovani nestabilnošću na europskoj periferiji, stavili su dodatni teret na članice EU-a, upravo u razdoblju ekonomske krize kada su svi napori trebali biti usmjereni na očuvanje stabilnosti i poticanje rasta. Taj teret najviše je pao na članice koje se nalaze na vanjskim granicama, a to su upravo one koje su najjače pogođene recesijom i nezaposlenošću. Kao tradicionalno pomorska zemlja, Grčka stavlja naglasak i na korist pomorskih aktivnosti za europsku ekonomiju u cjelini držeći kako je ključna ideja redefinirati i ponovno pokrenuti europsku pomorsku politiku u svim njezinim aspektima.


30

Svakoga utorka u Business.hr kolumna zastupnice Ivane MaletiÄ&#x2021;


Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić

je ekonomska stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i europskih fondova.

Magistrirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svoj rad započela je u Ministarstvu financija, najprije kao stručna suradnica i savjetnica, a zatim kao pomoćnica ministra. Nakon četrnaest godina radnog iskustva u ministarstvu osniva Centar za razvoj javnog i neprofitnog sektora i postaje njegova predsjednica. Međunarodno je priznata predavačica i savjetnica u području financijskog upravljanja te je održala brojne seminare na temu financijskog menagementa, proračunskih procesa, javnih financijskih reformi i dr. Objavila je velik broj stručnih i znanstvenih radova, suautorica je više značajnih knjiga na području javnih financija te sudjeluje u brojnim istraživačkim projektima. Aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske u Europsku uniju kao zamjenica glavnog pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova). Na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament, izabrana je kao zastupnica s liste Hrvatske demokratske zajednice. Članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za proračun (BUDG), a posebno prati Proračunsku kontrolu (CONT), Regionalni razvoj (REGI) i Zapošljavanje (EMPL).


v

I n fo r m a t i v n i m j e s e č n i k Ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i ć

www.hdz.hr www.eppgroup.eu

I'M siječanj 2014.  

Informativni mjesečnik Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you