Issuu on Google+

ISSN 1849-0735

v

-

Informativni mjesecnik ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i c

3 listopad/2013


Sadržaj 4

Ciljevi Kohezijske politike 2014. - 2020. i preduvjeti za uspješnu provedbu Goals of Cohesion Policy 2014. - 2020. and preconditions for its successful implemantation

6

Međunarodna konferencija: Izazovi korištenja EU fondova u Republici Hrvatskoj

10

Plan zaštite europskih vodnih resursa EU Water Blueprint for Croatia’s

12 16

Projekt: HRVATSKA - izvor vode

Postupak u slučaju prekomjernog deficita (EDP): detaljan opis formalnog postupka i koje mjere poduzeti u svrhu što bržeg i efikasnijeg izlaska iz Postupka?

25 27

Kretanje proračunskih prihoda i rashoda

Kohezijska politika u Sloveniji Dugoročna perspektiva: kratki pregled Cohesion Policy in Slovenia The long term perspective: short overview

34

Izvješće o globalnoj konkurentnosti - poticaj za strukturne reforme

36

Prestavljanje Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

38

Program Visitors: Mozartine posjetile Europski parlament

Impressum Izdavač Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić Glavna urednica Ivana Maletić Uredništvo Andrea Vodanović Andrea Veselčić Marija Tufekčić Ivana Petričko Tvrtko Lovrić Grafičko oblikovanje Blanka Poljak Prijevod Tonči Orlandini Izlazi mjesečno. Naslovna fotografija: Damir Fabijanić: Vransko jezero, Dinko Bažulić: Jankovac, Krka, Plitvička jezera, Goran Šafarek: Dobra, Dretuja, Gacka, Krka, Neretva, Zrmanja, Hrvoje Golubić: Kamačnik, Ivan Bizek: Zeleni vir, Ivica Drusany: Gacka, Sljeme, Martina Hohnjec: Rastoke, Slunjčica, Ognjen Karabegović: Savica, Sergio Gobbo: Peručko jezero, Zdravko Olujić: Modro jezero, Crveno jezero

Pisite nam!

ZAGREB Hrvatska demokratska zajednica Trg žrtava fašizma 4 10 000 Zagreb STRASBOURG Parlement européen Bât. Winston Churchill M02060 1, avenue du Président Robert Schuman CS 91024 F-67070 Strasbourg Cedex +33(0)3 88 1 75734 +33(0)3 88 1 79734 BRUXELLES Parlement européen Bât. Altiero Spinelli 05E258 60, rue Wiertz / Wiertzstraat 60 B-1047 Bruxelles/Brussel +32(0)2 28 45734 http://www.ivana-maletic.com ivana.maletic@europarl.europa.eu http://facebook.com/ivana.maletic.cro https://twitter.com/MaleticIvana http://www.youtube.com/user/MEPOfficeMaletic


Uvodna riječ Poštovani čitatelji, Održane su prve konferencije u organizaciji našeg Ureda: međunarodna konferencija o izazovima korištenja EU fondova u Republici Hrvatskoj i konferencija o našem važnom prirodnom bogatstvu – vodama pod nazivom Hrvatska – izvor vode. Cilj nam je bio ukazati Vladi koliko kasni sa pripremama za europske fondove u razdoblju od 2014.-2020. Nema pripremljenih projekata, još uvijek nisu raspisani natječaji, a kamoli da bi se trošila sredstva iz druge polovine 2013. Hrvatskoj su potrebna ozbiljna financijska ulaganja u pripremu projekata, neophodno je ojačati administrativne kapacitete i tako osigurati pravovremenu provedbu, te što prije kroz partnerske konzultacije definirati strateške dokumente. Vlada nije spremna ulagati sad za projekte u budućnosti, kratkovidna je i ne shvaća da je već priprema projekata investicijski bum koji je trebao tijekom 2012. i 2013. obuzeti Hrvatsku. Važnost uspješnog korištenja EU fondova Europska komisija ističe u gotovo svim preporukama koje se daju državama članicama u okviru Europskog semestra. To je još jedna od osobito aktualnih tema na razini Europske unije. U Parlamentu se raspravljalo o učinkovitosti provođenja preporuka danih u 2013. Zaključak je da treba intenzivirati mjere za jačanje poduzetništva i poduzetničkog okruženja, za jačanje tržišta rada te javnih servisa za zapošljavanje (HZZ kod nas). Važno je pojednostavniti javnu administraciju te smanjiti broj procedura i pravila. Provedba mirovinske reforme i reforme u sustavu zdravstva još su dvije najčešće davane preporuke. O višegodišnjem financijskom okviru još uvijek nije glasovano u Europskom parlamentu i traju pregovori između

Vijeća i Parlamenta u prvom redu o makroekonomskoj uvjetovanosti. Ne želimo prihvatiti da se države članice kažnjavaju u slučaju da ne ispunjavaju makroekonomske ciljeve na način da im se blokiraju ili oduzimaju sredstva europskih fondova. Tako npr. Republika Hrvatska sigurno ulazi u proceduru prekomjernog deficita i u slučaju usvajanja makroekonomskih uvjeta možemo ostati bez EU fondova ako ne provedemo, pravovremeno i učinkovito, sve mjere za smanjivanje deficita. Kazna za neprovođenje mjera je potrebna, ali ne u obliku oduzimanja sredstava koja su ključna za rast i razvoj. Vlada je objavila i otvorila javnu raspravu o prijedlogu Zakona o regionalnom razvoju. I ovim prijedlogom Zakona pokazuju da su bez vizije, ideje i znanja o regionalnom razvoju, području koje nam je ključno za uspješno korištenje EU fondova. Uvode pet područja planskog razvoja jer nemaju snage redefinirati NUTS II razinu pa samo dodatno administrativno kompliciraju ionako kompleksan sustav. U čitavom Zakonu niti jednom riječju ne spominju se ruralna područja što pokazuje da nije postignuta koordinacija s drugim tijelima prije slanja prijedloga Zakona van. Nadamo se da će od loših rješenja danih u ovom prijedlogu Zakona odustati sami.

Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić


www.gratiszeitung.org

4

Johannes Hahn*

Ciljevi Kohezijske politike 2014. - 2020. i preduvjeti za uspješnu provedbu

Goals of Cohesion Policy 2014. - 2020. and preconditions for its successful implementation

* Johannes Hahn, povjerenik Europske komisije za Regionalnu politiku

* Johannes Hahn, European Commissioner for Regional Policy


Kohezijska politika EU jest konkretna i vidljiva manifestacija investicijske potpore koja prati proces europske integracije, razvijajući potencijal rasta u regijama te smanjujući isključenost i siromaštvo. Europski strukturni i investicijski fondovi su glavni investicijski instrumenti koji provode europske, nacionalne i regionalne političke ciljeve u stvarnost te otvaraju mogućnost za našu ekonomsku preobrazbu.

The European Cohesion policy is a concrete and visible manifestation of the investment support which accompanies the process of European integration, developing the growth potential in the regions, reducing exclusion and poverty. The European Structural and Investment Funds are the main investment tools that translate the European, national and regional political objectives into reality and unlock our economic transformation.

8.5 milijardi eura sredstava koje će se dodijeliti Hrvatskoj tijekom sljedećih sedam godina predstavljaju jednu opipljivu prednost pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Iskustvo nedavno pridruženih država članica pokazalo je da su ta sredstva, gdje su razborito uložena, odigrala ključnu ulogu u njihovom ekonomskom razvoju. Ona će nedvojbeno pružiti stabilnu i vrijednu potporu kompetitivnosti i zapošljavanju u Hrvatskoj, koja je prijeko potrebna u ovim teškim vremenima.

The EUR 8.5 billion of funds allocated to Croatia in the next seven years is one tangible advantage of the accession of the country to the European Union. The experience in recent Member States has shown that these funds played a key role in their economic growth where invested wisely. It will undoubtedly provide a stable and valuable support to the competitiveness and employment in Croatia, so critical in the current difficult times.

U skladu s Europa 2020 - Europskom strategijom za pametan, održiv i uključiv rast, istaknuto je jedanaest tematskih prioriteta iz područja istraživanja i inovacija, potpore poduzetništvu, okoliša, prometa, obrazovanja te socijalne uključenosti. O svakoj pojedinoj državi članici ovisi koje će od tih zajedničkih prioriteta odabrati te ih prekrojiti u skladu s vlastitim potrebama, potencijalu rasta i strateškim prioritetima.

Eleven thematic priorities in the fields of research and innovation, business support, environment, transport, education and social inclusion have been outlined, in line with the 2020 Union strategy for smart, sustainable and inclusive growth. It is up to each Member State to select among these common priorities, and tailor-made them according to its needs, growth potential and strategic priorities.

Uspješnost kohezijske politike u Hrvatskoj, kao i u drugim državama članicama, ovisit će o sposobnosti donošenja teških odluka, koncentracije sredstava tamo gdje će imati najveći učinak te utvrđivanja jasnih ciljeva. Također će ovisiti i o sposobnosti mobiliziranja ideja i vještina, stvaranja potencijala rasta te konsolidiranja kompetitivnih prednosti države i njenih regija. U konačnici, sredstvima bi trebalo upravljati potpuno transparentno i uz poštivanje zajedničkih europskih pravila te u skladu s najvišim standardima.

The success of the Cohesion policy in Croatia as in the other Member States will depend on the capacity to make difficult choices, to concentrate funds where they can have the biggest impact, to fix clear objectives. It will also depend on the capacity to mobilize ideas and skills, to unlock the growth potential and consolidate the competitive advantage of the country and its regions. Finally, the funds should be managed in full transparency and respect of the European common rules and according to the highest standards.

Vjerujem da će Hrvatska kao nova država članica dati svoj doprinos uspjehu kohezijske politike EU. Mobilizacija snaga i ideja od ključne je važnosti. “Sporazum o partnerstvu”, strateški dokument u kojem se navode nacionalni investicijski prioriteti u Hrvatskoj za sljedećih deset godina trenutno pripremaju nacionalne vlasti pod koordinacijom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Ovim putem želio bih potaknuti predstavnike svih regija i sve interesne skupine da aktivno doprinesu raspravama te pripremama konkretnih projekata.

I trust that Croatia as a new Member state will bring its own contribution to the success of the European Cohesion policy. The mobilisation of the forces and ideas is crucial. The “partnership agreement”, a strategic document setting out the national investment priorities in Croatia for the next ten years is being prepared by the national authorities under the coordination of the Ministry of Regional development and EU funds. I encourage the representatives of the regions and all stakeholders to contribute actively to the discussions and preparation of concrete projects.

5


6

Međunarodna konferencija: Zagreb 20. rujna 2013.

Izazovi korištenja EU fondova u Republici Hrvatskoj Fotografija: PromoArt Studio d.o.o.


U Zagrebu je 20. rujna održana, u organizaciji našeg Ureda, međunarodna konferencija o izazovima korištenja europskih fondova u Republici Hrvatskoj. Premda primarno namijenjena predstavnicima lokalne i područne (regionalne) samouprave, na konferenciju su došli i predstavnici brojnih hrvatskih trgovačkih društava, neprofitnih organizacija, političkih organizacija, agencija, znanstvenih institucija… Svi zainteresirani da dopune svoja znanja o pripremi projekata i povlačenju europskih sredstava. Nametanje umjesto partnerskog odnosa Kao prvi predavač na konferenciji nastupila je Sabine Germe iz Uprave za regionalnu politiku Europske komisije, koja je i tijekom pristupnog razdoblja pratila pripreme RH. U izlaganju se osvrnula na problem koji je jedna od rak-rana hrvatskog sustava - na nedostatak otvorenosti i partnerskih konzultacija.

I o trećem problemu hrvatskog sustava raspravljalo se na konferenciji: strateški i operativni dokumenti RH za korištenje EU fondova iz perspektive 2014.2020. još nisu pripremljeni. Navedeno potencijalnim korisnicima, koji pripremaju projektne prijedloge, znatno otežava posao jer zbog nepostojanja nacionalnih okvira nemaju pravnu i proceduralnu sigurnost. Nepodnošljiva lakoća kašnjenja i improvizacije. Za razliku od RH - kako je na zagrebačkoj konferenciji predočio Armands Eberhards, čelnik Upravljačkog tijela za EU fondove Republike Latvije - ta je država strateške dokumente za novu perspektivu već izradila i predala Europskoj komisiji! Potpuno spremno, opet za razliku od RH, dočekuje financijsku omotnicu 2014.-2020. - koju rekli bismo inercijom planira maksimalno iskoristiti za razvojne projekte. S korištenjem sredstava kreću odmah - 1. siječnja 2014.

Jer su partnerstvo i suradnja između države i zainteresiranih lokalnih jedinica, udruga, poduzetnika, znanstvenika i svih ostalih sektora i dijelova društva jedno od glavnih načela kohezijske politike EU.

Na konferenciji su još nastupili Peter Wostner, tajnik u Ministarstvu ekonomskog razvoja i tehnologije Republike Slovenije, Marija Tufekčić, bivša ravnateljica Središnje agencije za financiranje i ugovaranje, danas savjetnica u Uredu zastupnice Ivane Maletić, te prof. dr. Mojmir Mrak s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani.

Izostanak intenzivnog ulaganja u pripremu projekata

Zaključci Konferencije

Zastupnica Maletić predstavila je financijsku omotnicu za RH i preduvjete koje je potrebno ispuniti da bi se omotnica mogla iskoristiti.

Iz svih izlaganja nedvosmisleno proizlazi što bi Vlada RH trebala poduzeti: • Definirati nacionalne strateške prioritete, • Strateške dokumente za EU fondove temeljiti na nacionalnim strateškim prioritetima, • Sve strateške dokumente pripremati u suradnji sa svim zainteresiranim stranama i otvoreno, • Dati jasne smjernice lokalnim i područnim (regionalnim) jedinicama kakvi i koji se projekti od njih očekuju, • Uložiti u pripremu projekata (800 milijuna eura potrebno je uložiti u pripremu 16 milijardi eura projekata) i podržati lokalnu i regionalnu (područnu) samoupravu jer im je fiskalni kapacitet malen, • Graditi administrativne kapacitete i znanje o upravljanju EU fondovima unutar svih sudionika kako bi se implementacija temeljila na načelima dobrog financijskog upravljanja

Pritom je, na temelju komparativnih podataka, zorno upozorila na drugi problem hrvatskog sustava - na nedostatno investiranje u pripremu EU projekata: - Kako bi se iskoristilo 8,1 milijardi eura iz omotnice, potrebno je pripremiti i u provedbi imati 16,2 milijarde. A priprema iznosi otprilike 3 do 5 posto vrijednosti projekta. Vlada bi, dakle, trebala uložiti više od 800 milijuna eura samo u pripremu projekata, a ona se hvali sa 120 milijuna kuna. To je ono što zabrinjava i Hrvatsku stavlja u poziciju da u prvim godinama članstva iskoristimo jako malo dodijeljenih sredstava (ispod 5 posto u prvoj godini). Nedostatak strategije Aktualna Vlada, umjesto što se trudi loše prikazati dobrim te manipulira brojkama i javnosti, mora pronaći mehanizme predfinanciranja i sufinanciranja projekata, a u fazi njihove pripreme mora financijski i administrativno pomoći lokalnim jedinicama, osobito onima niskoga fiskalnog kapaciteta.

Nesnalaženje Vlade i sadašnji nerad manifestirat će se za tri godine kada nam se budu oduzimala sredstva. Naš cilj je uspješno korištenje EU fondova i zato nećemo prestati inzistirati na tome da Vlada gradi administrativne kapacitete u sustavu i hitno započne s intenzivnim ulaganjima u pripremu projekata – glavna je poruka i zaključak Konferencije.

7


8

Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.


9


www.ec.europa.eu

10

dr. Janez Potočnik*

Plan zaštite europskih vodnih resursa

Goals of Cohesion EU Water Blueprint

Važnost vodnih resursa za Hrvatsku vrlo je jasna. Hrvatska je u pogledu vodnih resursa treća u Europi te jedna od rijetkih država u Europi i svijetu koje posjeduju značajne rezerve nezagađene vode za piće. Nacionalni park „Plitvička jezera” predivan je primjer nedirnutih vodnih resursa te spektakularnih darova koje je priroda ponudila s gotovo nedirnutim krajolikom, svim životinjskim i biljnim vrstama koje su tu postojale i prije dolaska čovjeka. To je rijedak slučaj na globalnoj razini i radi toga ga ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo.

The importance of water resources for Croatia is clear. Croatia is fifth in Europe for its water resources, it is one of the few countries in Europe and in the world that has significant reserves of unpolluted drinking water. Plitvice Lakes National Park is a wonderful example of uncontaminated water resources and of the spectacular gifts nature can offer. This is a nearly untouched landscape, all species that have already existed before the coming of man, continue to exist. This is a rare case worldwide. And it should not be taken for granted.

* dr. Janez Potočnik, povjerenik Europske komisije za okoliš

* dr. Janez Potočnik, European Commissioner for Environment


Tijekom posljednjih trideset godina Europa se suočava s povećanjem učestalosti i intenziteta poplava i suša s negativnim učincima na okoliš i gospodarstvo. Fizičke promjene su, kao rezultat ljudskih aktivnosti, dovele do promjena u vodotocima, fragmentaciji staništa i preprekama za migraciju vrsta. Socio-ekonomske promjene, promjene iskorištavanja zemlje i klimatske promjene vjerojatno će pogoršati situaciju ne samo u Europskoj uniji, već u cijelom svijetu. Moramo biti sigurni da smo spremni odgovoriti na nove i rastuće izazove.

Over the past thirty years Europe has been experiencing an increase in the frequency and intensity of floods and droughts with their environmental and economic damages; physical modifications resulting from human activities have led to changes in water flows, habitat fragmentation and obstructions of species migration; socio-economic, land-use and climate change are likely to exacerbate the situation, and not only in the European Union. We need to make sure that we are ready to respond to new and growing challenges.

Okvirna direktiva o vodama Europske unije, koji je kamen temeljac vodne politike EU, jedan je od najopsežnijih i najambicioznijih dijelova okolišnog zakonodavstva EU. Ono postavlja uvjete za postizanje dobrog ekološkog položaja svih voda u EU do 2015. Međutim, unatoč mnogim uspjesima tijekom posljednjih desetljeća, u mnogim regijama vodno područje je još uvijek pod rastućim pritiskom od onečišćenja zbog domaće potražnje, ekonomskih aktivnosti te urbanog razvoja. 47 posto površinskih voda EU još uvijek je daleko od postizanja dobrog ekološkog statusa. Iz tog razloga, Europska komisija je u studenom 2012. usvojila “Plan zaštite europskih vodnih resursa”, novu strategiju za zaštitu vodnih resursa Europe koji će nam pomoći da usmjerimo svoje napore tamo gdje je to potrebno. Plan određuje tri ključna cilja: osigurati potpunu provedbu postojećeg zakonodavstva te donijeti korist koju građani EU očekuju; popuniti postojeće rupe uključujući rješavanje velikog jaza u poznavanju kvantitativnog upravljanja vodama koji postoji u mnogim europskim riječnim slivovima; te postaviti upravljanje vodnim resursima Europe u širu perspektivu uz rješavanje svih aspekata očuvanja voda, kao i interakcije voda s drugim resursima kao što su zemlja i energija. Važno je da se svim sektorima koji koriste vodne resurse održivo upravlja, kao što su industrija, poljoprivreda, urbani razvoj i proizvodnja energije.

The EU Water Framework Directive, the cornerstone of EU water policy, is one of the most comprehensive and ambitious pieces of EU environment legislation. It sets the conditions to achieve good ecological status of all EU waters by 2015. However, despite the many successes of the past decades, in many regions water is still under growing pressure from domestic demand, economic activities and urban development. 47% of EU surface water is still far from reaching good ecological status. This is why in November 2012 the European Commission adopted a ‘Water Blueprint’, a new strategy for the protection of Europe’s water resources. The Blueprint will help direct our efforts where they are needed. The Blueprint sets three key objectives: to ensure the full implementation of existing legislation and deliver the benefits that EU citizens expect; to fill existing gaps including addressing the big knowledge gap in water quantitative management that exists in many EU river basins; and to place the management of Europe’s water resources into a wider perspective, addressing all aspects of water preservation as well as water’s interactions with other resources such as land and energy. It is important that all sectors that use water resources such as industry, agriculture, urban development and energy production are sustainably managed.

Hrvatska je već ostvarila značajan napredak u implementiranju Okvirne direktive o vodama Europske unije u nacionalno zakonodavstvo. To će pružiti Hrvatskoj priliku da poboljša upravljanje vodama te postigne održivu ravnotežu između zaštite voda i ekonomskog razvoja. Kod rješavanja vodnih pitanja nije riječ samo o okolišu, već i o zdravlju i dobrobiti, gospodarskom rastu i napretku. To je način da se osigura razvoj i napredak turizma, ribarstva, poljoprivrede, prometa, energije te mnogih drugih grana gospodarstva. Zbog toga je važno da počnemo doživljavati vodu kao prirodni resurs te je njegovati kao dragocjen, a ipak krhak, resurs koji ona zapravo jest.

Croatia has already made important progress in transposing the EU Water Framework Directive into national legislation. This will offer Croatia the opportunity to improve water management and achieve a sustainable balance between water protection and economic development. Addressing water issues is not only about the environment, it is also about health and well-being, economic growth and prosperity. It is a way of ensuring that tourism, fishery, agriculture, transport, energy and many other industries develop and prosper. This is why it is important that we start understanding water as a natural resource and that we start cherishing it as the precious, yet fragile, resource that it actually is.

11


12

Projekt: HRVATSKA - izvor vode

Bruxelles, 2. listopada 2013. Zagreb, 4. listopada 2013. Pred brojnim uzvanicima predstavili smo, u organizaciji našeg Ureda, 2. listopada Republiku Hrvatsku u Europskom parlamentu na događaju pod nazivom Hrvatska – izvor vode (Croatia - a source of water). Od svih hrvatskih ljepota i bogatstava izabrana je voda jer je to naš vrijedan prirodni resurs s velikim gospodarskim potencijalom. Prema izvješću o vodnim zalihama koje je izradio UNESCO između 188 država svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoko treće mjesto, iza Islanda i Norveške. Cilj je bio ukazati na veliki potencijal koji Republika Hrvatska ima i koji je važno pametno iskoristiti. Pritom se ne misli na komercijalizaciju voda u smislu privatizacije jer je voda opće dobro i bogatstvo naroda i države. Međutim, važno je to dobro staviti u funkciju podizanja životnog standarda, rasta i razvoja. Godišnje samo iz Like milijarde eura vrijednosti vode istječe u more. Hrvatski vodni potencijal je golem te predstavlja izvrstan izvozni adut. Na predstavljanju Republike Hrvatske u Europskom parlamentu bile su izložene fotografije hrvatskih autora Bažulić, Bizek, Drusany, Fabijanić, Gobbo, Golubić, Hohnjec, Horvat, Karabegović, Šafarek, Olujić. Mogle su se vidjeti rijeke Zrmanja, Neretva, Cetina, Krka, Plitvička jezera, Modro i Peručko jezero te ostali hrvatski izvori vode. Kao nastavak predstavljanja u Bruxellesu, u Zagrebu je 4. listopada održana konferencija „Hrvatska – izvor vode“ na kojoj je predstavljeno hrvatsko vodno bogatstvo i mogućnosti koje u vodnom sektoru donosi članstvo u EU.

Cilj Konferencije u Zagrebu bio je skrenuti pažnju na ovo važno nacionalno bogatstvo i ukazati na važnost uključivanja politike upravljanja vodama u sve strateške dokumente Republike Hrvatske. Potrebno je još dosta sredstava uložiti u Republici Hrvatskoj da se osigura što bolja kvaliteta vode, smanje gubici iz vodoopskrbnog sustava, racionalno gospodari vodom, te spriječe zagađenja. Neophodna su ulaganja u sustav javne vodoopskrbe jer do 2023. godine želimo dosadašnji postotak od 80 posto priključenosti povećati na 95 posto, za što je potrebno oko 2 milijarde eura ulaganja. Izgradnja sustava zaštite od poplava i navodnjavanja od posebnog je značaja za Republiku Hrvatsku osobito zbog daljnjeg razvoja i jačanja poljoprivredne proizvodnje. Navodnjavamo 0,5 posto površina, a pogodnih tala za navodnjavanje je jako puno osobito u Osječkobaranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Sve su to prihvatljiva ulaganja za financiranje iz Europskih fondova, o čemu se detaljnije govorilo na Konferenciji u Zagrebu. Europski okvir i važnost vode u Europskoj uniji, na konferenciji je predstavila Mirella Rašić iz predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Povjerenik za zaštitu okoliša g. Janez Potočnik napisao je osvrt na strateške dokumente Europske unije u ovom području za ovaj broj Informativnog mjesečnika. Dr. Siniša Širac iz Hrvatskih voda sudionike je upoznao s organizacijom vodnog sektora, izmjenama zakona te pripremama i realizacijom projekata u vodnom gospodarstvu Hrvatske. Istaknuo je kako Hrvatska ima veliki


potencijal korištenja svoje kvalitetne pitke vode, što je posebno važno jer voda postaje strateški resurs. Ne treba zanemariti ni mogućnosti koje daju ostale komponente, a to su energetsko korištenje vode i navodnjavanje. Kao i sve države Europske Unije moramo ispuniti zahtjeve koje postavljaju direktive. Uz Okvirnu direktivu, dvije financijski najzahtjevnije direktive za Republiku Hrvatsku su Direktiva o otpadnim vodama i Direktiva o pitkim vodama. One su izuzetno tehnički, tehnološki i financijski ozbiljan zahvat za Republiku Hrvatsku i europski fondovi mogu značajno doprinijeti ispunjavanju obveza. Vezano uz opskrbu pitkom vodom, dr. Širac je napomenuo da demografska slika Hrvatske, rasprostranjenost stanovništva i gustoća naseljenosti pokazuju da će svaki daljnji pomak i u jednom postotku zahtijevati eksponencijalno veća ulaganja u Republici Hrvatskoj. Još od 2010. priprema se 39 projekata u vodama vrijednosti preko milijarde eura. U 2012. i 2013. identificirano je svega 16 dodatnih projekata za pripremu vrijednosti oko 300 milijuna eura. Vlada Republike Hrvatska ne prepoznaje važnost vodnog sektora, a ovom konferencijom se htjelo pokazati koliki su naši potencijali te da se kvalitetnim ulaganjima u vodni sektor europski fondovi mogu itekako dobro iskoristiti. Što Vlada čeka i zašto ne troši novac koji nam je već sad na raspolaganju? Odgovora, osim da to Vlada ne zna, nema. Docent Geotehničkog fakulteta Mario Šiljeg govorio je o stanju i perspektivi korištenja vode u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na projekte vodovoda i odvodnje. Kvaliteta voda u Republici Hrvatskoj, bilo da je riječ o podzemnim vodama, koje uglavnom participiraju u sustavu javne vodoopskrbe, ili o površinskim vodama, dobre je ekološke kvalitete. Najlošije stanje u sustavu javne vodoopskrbe je u Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje je priključenost na sustave jako niska i iznosi oko 32 posto, dok Primorsko-goranska županija prednjači s preko 97 posto razine priključenosti na sustav javne vodoopskrbe. Doc. dr.sc. Šiljeg naglasio je da treba pripremiti projekte vezane uz prilagodbu postojećih uređaja i već priključenih sustava javne vodoopskrbe novim standardima EU za što smo se obvezali ispuniti najkasnije do 2018. godine. Posebno je istaknuo projekte za uklanjanje arsena iz vode za piće u istočnim hrvatskim županijama.

Naglasak u svom izlaganju dr.sc. Šiljeg dao je problematici prekograničnog utjecaja izgradnje hidroelektrana na rijeci Trebišnjici na rijeku Neretvu i neretvansku dolinu. Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić ponudila je pomoć u zajedničkim aktivnostima upoznavanja institucija Europske unije s ovom iznimno bitnom problematikom. Marija Tufekčić, savjetnica u Uredu zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić, predstavila je zanimljive projekte na području voda iz država članica EU financirane iz EU fondova. Istaknula je da su potencijalni korisnici EU fondova u vodnom gospodarstvu još uvijek primarno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave gdje su i potrebe u području upravljanja vodama, odnosno vodovodnog i kanalizacijskog sustava vrlo velike s ciljem podizanja standarda Republike Hrvatske do standarda Europske unije. Nadalje, naglasila je da se ne smije zanemariti područje privatnog sektora u kojem su značajni potencijali i proizvođača voda i onih koji su naslonjeni na taj sektor, i to putem poticanja njihovih projekata obnove i modernizacije tehnološke proizvodnje te uvođenja novih marketinških pristupa s naglaskom na istraživanje i razvoj u tom segmentu. Tijekom izlaganja prikazala je brojne zanimljive projekte poput modernog sustava navodnjavanja i kontrole u Španjolskoj, nadogradnje vodoopskrbnog sustava u Portugalu koji je rezultirao povećanjem zaliha pitke vode, mjera sprečavanja poplava u Ateni izgradnjom željezničkog mosta, mreža oborinskih voda i sustava vodoopskrbe, izgradnje plutajuće tvornice pitke vode u Grčkoj kojom je povećana proizvodnja pitke vode i električne energije. Zastupnica Maletić naglasila je da su za nas, kao državu članicu EU, izdvojena značajna sredstva iz Kohezijske i Poljoprivredne politike. Europske fondove možemo koristiti za zaštitu i očuvanje voda i vodnog bogatstva, te za modernizaciju i proširenje proizvodnih pogona, za istraživanja, razvoj i inovacije. Poruka Vladi Republike Hrvatske na kraju konferencije je da Hrvatska ne smije sporo koristiti i gubiti europska sredstva koja su nam na raspolaganju jer su potrebe i potencijali ogromni. Vlada mora pronaći rješenja kako pomoći financijski i administrativno pripremu projekata osobito u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave koje nemaju dovoljan fiskalni kapacitet za ulaganja u pripremu projekata i sufinanciranje provedbe i na niskoj su razini razvijenosti.

13


14

B ruxelles

Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.


15

Zagreb


16

dr.sc. Davor Galinec

Postupak u slučaju prekomjernog deficita (EDP):

detaljan opis formalnog postupka i koje mjere poduzeti u svrhu što bržeg i efikasnijeg izlaska iz Postupka Uvod U prošlom broju Informativnog mjesečnika opisani su osnovni pojmovi i „pravila igre“ kod Postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP). Detaljno su opisani svi koraci temeljem kojih neka država članica ulazi u Postupak i izlazi iz njega. Budući da je zbog odstupanja zabilježenih vrijednosti deficita i javnog duga Republike Hrvatske u odnosu na veličine propisane fiskalnim kriterijima iz Maastrichta, vrlo je izvjestan ulazak Republike Hrvatske u Postupak. Tijekom trajanja Postupka (u pravilu tri godine), država članica mora svesti deficit na razinu ispod 3% BDP-a te smanjiti jaz između postojeće razine javnog duga i referentne razine od 60% BDP-a

za prosječno 1/20 godišnje tijekom trogodišnjeg razdoblja. Od države članice se zahtjeva da predloži skup mjera koje planira provesti sa svrhom smanjenja deficita i javnog duga, pri čemu država članica ima potpunu slobodu u odlučivanju koje će mjere primijeniti (što ujedno ukazuje i na stupanj odlučnosti države da te mjere stvarno i provede). Ovisno o tome koliki je jaz deficita i duga u trenutku ulaska u Postupak u odnosu na referentne vrijednosti iz maastrich-škog ugovora, stručna tijela Europske komisije zadaju državi članici ciljne veličine deficita i duga za predstojeće trogodišnje razdoblje i ocjenjuju jesu li mjere koje predlaže država članica realno ostvarive i provedive (načelno u razdoblju od šest mjeseci). Ako tijela EK smatraju da predložene mjere

* dr.sc. Davor Galinec, autor je glavni savjetnik u Direkciji za statistiku HNB i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammerskjold. Stavovi dr.sc. Davora Galinca izneseni u ovom radu isključivo su osobni i stručni stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove institucije u kojoj je zaposlen, niti je na bilo koji način obvezuju.


nisu ostvarive ili nisu dovoljne u svrhu svođenja deficita i duga na ciljane razine, stručna tijela EK zasigurno će predložene mjere ocijeniti kao nerealne i zatražiti od države članice da predloži novi i realističniji skup mjera (što na neki način predstavlja i uplitanje EK na proces odlučivanja). U cijelom procesu provođenja mjera za smanjenje razine deficita i duga (brojnik izraza) u odnosu na BDP (nazivnik izraza), poželjno je i da zemlja ostvaruje gospodarski rast, tj. rast BDP-a1. Na taj način smanjuje se vrijednost brojnika i povećava vrijednost nazivnika izraza te dolazi do bržeg i efikasnijeg smanjenja vrijednosti pokazatelja deficita i duga u odnosu na BDP. Jedna od ključnih mjera za postizanje gospodarskog rasta zemlje (tj. povećanje BDP-a) je rast investicija. Ako se investicije povećavaju kao rezultat novih ulaganja inozemnih i domaćih ulagača, te investicije imaju izravan učinak na rast BDP-a i nemaju nikakav učinak na povećanje deficita i javnog duga. U slučaju da se investicije financiraju iz državnog proračuna, takav oblik financiranja ima izravan učinak na povećanje deficita i javnog duga u punom iznosu ostvarenih ulaganja. Ako se investicije financiraju iz EU fondova, u slučaju državnih investicija utjecaj na deficit (i/ili javni dug) mjeri se samo u iznosu koji država daje iz proračuna s namjenom sufinanciranja EU projekata, dok investicije privatnog sektora koje se financiraju iz EU fondova nemaju nikakav utjecaj na deficit i dug jer trošak sufinanciranja EU projekata u tom dijelu snosi korisnik iz vlastitih sredstava. Iz ovoga možemo zaključiti da je velike državne infrastrukturne projekte poželjno financirati iz EU fondova, budući da u vrijednosti deficita (i/ili duga) ulaze samo vrijednosti kojima država sufinancira projekt. Isto tako treba uzeti u obzir da je jedna od mogućih mjera koje poduzima EK u slučajevima da država članica ne ispunjava zadane ciljeve tijekom trajanja Postupka u slučaju prekomjernog deficita i privremena nemogućnost korištenja sredstava iz EU fondova, što se u konačnici može negativno odraziti na investicije i javnog i privatnog sektora, a samim time i na usporavanje gospodarskog rasta zemlje. U takvim uvjetima, vrijednost nazivnika (BDP) stagnira, zbog čega se mjere na strani brojnika (deficit, dug) moraju provoditi još intenzivnije i restriktivnije kako bi se ostvarila ciljna vrijednost pokazatelja deficita i javnog duga u odnosu na BDP. Slijedom svega navedenog, u ovom broju Informativnog mjesečnika dajemo pregled dosadašnje prakse (tj. poduzetih mjera i njihove učinkovitosti) izabranih država članica koje su po svojim glavnim značajkama usporedive s Hrvatskom i koje su uspješno izašle iz Postupka

1

(Litva i Latvija) ili im je trajanje Postupka produljeno u odnosu na prvobitno određeni rok (Češka, Slovačka, Slovenija).

Kako se formalno i proceduralno ulazi u EDP i izlazi iz njega? Kada država članica zabilježi vrijednost deficita većeg od 3% BDP-a (temeljem dostave podataka Eurostatu i verifikacije s njihove strane), Europska komisija priprema Izvješće Komisije (Commission report), a u roku od mjesec do dva sljedeća tri dokumenta (koji se objavljuju isti dan): Mišljenje Komisije o postojanju prekomjernog deficita (Commission opinion on the existence of an excessive deficit), Preporuku Komisije za izradu Odluke vijeća EU o postojanju prekomjernog deficita (Commission recommendation for a Council decision on the existence of an excessive deficit) te Preporuku Komisije za izradu preporuke Vijeća EU za prestanak situacije prekomjernog deficita (Commission recommendation for a Council recommendation to end the excessive deficit situation). Temeljem tih dokumenata Vijeće EU u roku od oko 10 dana do maksimalno 2 mjeseca donosi Odluku o postojanju prekomjernog deficita (Council decision on the existence of an excessive deficit) i Preporuku za prestanak situacije prekomjernog deficita (Council recommendation to end the excessive deficit situation). U toj Preporuci (temeljem Članka 126.7 TFEU) Vijeće EU poziva državu članicu da predloži mjere koje planira poduzeti i rok do kada država članica mora provesti mjere koje rezultiraju smanjenjem deficita ispod granice od 3% BDP-a (cit: „...specify the measures that are necessary to achieve the correction of the excessive deficit by 20XX.“) te joj zadaje za koliko u prosjeku godišnje mora biti ostvareno smanjenje deficita u odnosu na BDP (cit. „ensure an average annual fiscal effort of X % of GDP over the period 20XX-20YY“). Nakon što država članica predloži mjere za smanjenje deficita sukladno zadanoj dinamici i roku, Europska komisija potvrđuje realnost predloženih mjera i redovito prati njihovo ostvarenje. Po isteku razdoblja od šest mjeseci, EK ocjenjuje kako je država članica provela predložene i s njom usuglašene mjere smanjenje prekomjernog deficita u obliku Komunikacije Komisije prema Vijeću EU (Commission communication to the Council on action taken), a Vijeće EU u roku od oko mjesec dana donosi Zaključke (Council conclusions). Nakon toga EK redovito promatra ispunjavaju li se mjere i postavljeni ciljevi. U slučaju da država članica provodi dogovorene mjere i ispunjava ciljeve u zadanim rokovima, Komisija donosi Preporuku za izradu preporuke Vijeća o završetku situacije prekomjernog deficita (Commission recommendation for a Council recommendation to end the excessive deficit situation), što Vijeće u pravilu usvaja u roku od oko mjesec dana (Council recommendation to end the exces-

Mjere vezane uz gospodarski rast države članice iskazujuu svojim nacionalnim ekonomskim programima, koji se dostavljaju EK u sklopu mehanizma Europskog semestra

17


18

sive deficit situation). To se obično događa početkom godine koja slijedi godinu koja je postavljena kao ciljna za izlazak iz Procedure, da bi okončanjem Europskog semestra i uz kontinuirano praćenje situacije sredinom iste godine došlo i do formalnog izlaska države članice iz EDP procedure. Formalnu Odluku donosi Vijeće EU na preporuku EK (Council decision abrogating the decision on the existence of an excessive deficit). Ako država članica ne ostvaruje uspjeh u smanjenju deficita, nakon objave Zaključaka Vijeća, Vijeće EU (temeljem Članka 126.7 TFEU), objavljuje novu Preporuku za prestanak situacije prekomjernog deficita (Commission recommendation for a Council recommendation to end the excessive deficit situation), gdje je obično iskazan novi rok za okončanje situacije prekomjernog deficita (cit. „Country X should bring an end to the present excessive deficit situation by 20XX“), nove egzaktne ciljne veličine deficita za svaku godinu produljenog trajanja (cit. „Country X should reach a headline general government deficit target of X% of GDP in 2013, Y% of GDP in 2014 and Z% of GDP in 2015“), poziv na ustrajniju provedbu prvobitno predloženih mjera u ostvarenju ciljeva (cit. „Country X should rigorously implement the measures already adopted to increase mainly tax revenue and reduce the public sector wage bill...“), kao i poziv za podnošenje prijedloga za provedbu dodatnih mjera (cit. „In addition, Country X should specify, adopt and implement new structural consolidation measures, on top of those already included in the Commission services’ updated 2013 Forecast that are necessary to achieve the correction of the excessive deficit by 20XX“). U Tablici 1 prikazani su glavni koraci pri ulasku i izlasku u EDP proceduru za neke zemlje koje su iz nje izašle formalno 2012. i 2013. (Bugarska, Latvija, Litva, Mađarska), koraci pri ulasku i produljenju trajanja procedure (Češka, Slovačka, Slovenija) te duljina njihovog trajanja.

doblju 2004.-2008., ali zbog jakog djelovanja globalne ekonomske krize i krize Eurozone protiv kojeg se nisu mogli boriti bez provođenja dodatnih fiskalnih mjera, ponovno su ušle u Proceduru 2009. godine i definirano im je četverogodišnje razdoblje za izlazak iz Procedure (2013.). Slovenija je također ušla u EDP proceduru 2009. godine, ali joj je prvobitni rok od četiri godine produljen na šest godina (do kraja 2015. godine), pri čemu je od Slovenije zahtijevano da poduzme dodatne mjere i postavljene su joj nove ciljne veličine deficita za razdoblje 2013.-2015., što znači da bi Slovenija mogla izaći formalno iz EDP procedure sredinom 2016. godine. Mađarska je pod EDP procedurom provela devet godina (sredina 2004. - sredina 2013.), uz višekratna produljenja i postavljanje dodatnih mjera i ciljeva. Bugarska je u trenutku ulaska u proceduru 2010. godine imala deficit od 3,1% BDP-a, koji je provođenjem aktivnih mjera sveden na razinu od 2% u 2011 (ciljna godina za izlazak iz Procedure), odnosno 0,8% u 2012. godini (godina formalnog izlaska iz Procedure). Uspješni primjeri izlaska iz EDP procedure u ciljanom roku i uz striktnu primjenu predloženih mjera su Latvija i Litva, koje su 2009. godine ušle u EDP (u teškim makroekonomskim okolnostima), ciljna godina za eliminaciju prekomjernog deficita bila im je 2012., a formalno su izašle iz EDP-ja po završetku Europskog semestra 2013. godine. U nastavku slijede efikasnosti u provedbi mjera u odnosu na ciljne veličine tijekom trajanja Procedure i opis drugih učinaka koji su se neplanirano pojavljivali te mjera koje su promatrane države poduzele na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna s ciljem izlaska iz EDP procedure. Kod nekih država opis mjera je općenitiji (sukladno javno dostupnim dokumentima EK), a kod nekih je detaljniji (poglavito kod Latvije, u velikoj mjeri zahvaljujući informacijama iz intervjua s gospođom Sanitom Bajāre, državnom tajnicom u Ministarstvu financija Republike Latvije, u rujanskom izdanju Informativnog Mjesečnika).

Češka i Slovačka bile su obuhvaćene Procedurom u razTablica 1: Pregled provođenja Procedura proračunskog manjka po državama članicama

Država članica

Datum izvješća Komisije kojim je ustanovljeno kršenje fiskalnih uvjeta Ugovora iz Maastrichta (čl. 104.3/126.3 TFEU)

Datum Odluke Vijeća EU o postojanju prekomjernog deficita (čl.104.6/126.6 TFEU)

Bugarska Češka Latvija Litva Mađarska Slovačka

12.05.2010. 12.05.2004. 18.02.2009. 13.05.2009. 12.05.2004. 12.05.2004.

13.07.2010. 24.06.2004. 02.07.2009. 07.07.2009. 24.06.2004. 24.06.2004.

2011. 2008. 2012. 2011. 2007. 2007.

22.06.2012. 03.06.2008. 21.06.2013. 21.06.2013. 21.06.2013. 03.06.2008.

višekratno -

okončane

Češka Slovačka Slovenija

17.11.2009. 07.10.2009. 07.10.2009.

02.12.2009. 11.11.2009. 11.11.2009.

13.05.2009. 12.05.2004. 12.05.2004.

2013. 2013. 2013.

2015.

u tijeku

Inicijalni rok za Službeni prijedlog provedbu mjera datum izlaska Revidirani roka za provedbu koje rezultiraju iz EDP mjere smanjenja smanjenjem procedure prekomjernog prekomjernog (čl.104.12 eficita deficita /126.12TFEU)

Izvor: mrežna stranica Europske Komisije (http://ec.europa.eu/economy_finance/economic_governance/sgp/corrective_arm/index_en.htm)

Status EDP procedure


Češka (2009. - 2013.?) Iako je Češka bila pod EDP procedurom u razdoblju 2004.-2008. godine, zbog pogoršanja opće ekonomske situacije (dodatno pogoršane i utjecajima globalne ekonomske krize) i ponovnog eskaliranje proračunskog deficita, već 2009. godine ponovno je uključena u EDP proceduru s ciljem da svede proračunski deficit u prihvatljive okvire do kraja 2013. godine (Tablica 2). Ako češke vlasti budu uspješne u provođenju mjera, Češka bi 2014. godine mogla i formalno izaći iz EDP procedure. Osnovna preporuka EK iz 2009. godine bila je usmjerena na smanjenje deficita na razinu od 5,5% BDP-a u 2010. godini i na daljnje smanjenje deficita za po 1% godišnje u razdoblju 2011-2013. Javni dug raste tijekom promatranog razdoblja, ali kako je niži od referentne granice od 60% BDP-a, smanjenje javnog duga ne predstavlja primarnu svrhu EDP procedure.

u odnosu na ciljnu veličinu. Ako tijekom 2013. godine Češka ne ostvari zacrtani cilj, može se očekivati i produžetak trajanja EDP procedure (uz novi poziv češkim vlastima da intenziviraju postojeće i eventualno predlože nove mjere). U sklopu provedbe korektivnih mjera na državnom proračunu (Tablica 3), u svrhu povećanja fiskalnih prihoda povećana je stopa PDV-a, povećane su trošarine i porez na imovinu te socijalni doprinosi za jedan dio stanovništva, a intenzivirano je i povlačenje dobiti iz javnih poduzeća u državnom vlasništvu (u duljem roku ova bi mjera mogla biti kontraproduktivna jer nakon povlačenja dobiti od strane države javnom poduzeću ostaje manje raspoloživih vlastitih financijskih sredstava za razvoj te se u javnim poduzećima može pojaviti potreba za zaduživanjem na tržištu kapitala, a kod velikih zaduženja kreditori obično traže i garanciju države).

Tijekom razdoblja 2009.-2011. godine Češka je uspijevala ostvarivati deficit manji u odnosu na ciljeve postavljene od strane EK, međutim tijekom 2012. godine ostvareni deficit je iznosio 4,4% BDP-a, tj. za 0,9% veći u odnosu na ciljnu veličinu postavljenu od EK. Prema Projekcijama EK u 2013. godini očekuje se deficit od 2,9% BDP-a, što je još uvijek za oko 0,4% BDP-a više Tablica 2: Uspješnost provođenja mjera smanjenja prekomjernog deficita tijekom EDP procedure (Češka, 2009. - 2013.) u % od BDP-a

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

- deficit

-0,7

-2,2

-5,8

-4,8

-3,3

-4,4

-2,9

- javni dug

29,7

28,7

34,2

37,8

40,8

45,8

48,3

-

-

-6,6

-5,5

-4,5

-3,5

-2,5

Cijane veličine po preporuci EK

Cijane veličine po preporuci EK - deficit - javni dug

nije zadano

Uspješnost (Ostvarenje - Ciljane veličine) - deficit

-

-

0,8

0,7

- javni dug Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

Tablica 3: Češka - pregled korektivnih mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna Prihodna strana: - povećanje stope poreza na dodanu vrijednost - povećanje trošarina i poreza na imovinu - povećanje socijalnih doprinosa za skupinu stanovništva s iznadprosječnim primanjima - povećanje dividendi iz dobiti javnih poduzeća Rashodna strana: - smanjenje iznosa socijalnih naknada (2010.) - zamrzavanje plaća u javnom sektoru - zamrzavanje iznosa mirovina - odgoda plaćanja obveza po potraživanjima za elementarne nepogode iz prethodnih godina - ograničavanje potrošnje po pojedinimpriračunskim pozicijama Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

1,2

-0,9

-0,4

nije zadano

19


20

Latvija (2009. - 2013.) Tijekom 2007. godine Latvija je imala proračunski deficit od svega 0,4% BDP-a i javni dug od svega 9% BDPa. Obzirom da Latvija spada u skupinu „malih otvorenih ekonomija“, već tijekom 2008. godine je osjetila prve učinke globalne svjetske krize po državne financije: deficit je naglo povećan na razinu od 4,2% BDP-a, dok je javni dug udvostručen u samo godinu dana (Tablica 4). U 2009. godini Latvija je i službeno ušla pod EDP proceduru i u toj godini je zabilježila rekordan deficit od 9,8% BDP-a, a javni dug je narastao na 36,9% BDP-a. Ciljevi postavljeni od strane EK zvučali su nevjerojatno: tijekom razdoblja 2010.-2012. smanjiti deficit za po 2,75% BDP-a godišnje u odnosu na deficit ostvaren u 2009. godini. Latvija je ozbiljno i odlučno pristupila fiskalnim reformama, a u ozbiljnost njezinih reformi povjerovale su i međunarodne financijske institucije (MMF, ECB, Svjetska banka, EBRD) te vlade nordijskih zemalja, Češke, Estonije i Poljske koje su Latviji odobrile paket financijske pomoći u iznosu od oko 7,5 mlrd. EUR (realizirano u 2009., 2010. i prvom tromjesečju 2012. godine), što se odrazilo i na povećanje javnog duga Latvije (taj dug će biti otplaćen vjerovnicima do kraja 2015. godine). U 2010. godini latvijske su vlasti uspjele dovesti razinu deficita na razinu od 8,1% BDP-a (ili za 1,1% BDP-a manje u odnosu na ciljanu veličinu), ali tijekom 2011. i 2012. godine djelovanje paketa mjera pokazalo se vrlo efikasnim: deficit je smanjen na 3,6% BDP-a u 2011., odnosno na 1,2% BDP-a u 2012. godini (Tablica 4).

Za uspjeh Latvije u postupku smanjenja prekomjernog deficita (osim inozemne financijske pomoći) presudna je bila i dobra kombinacija mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna (Tablica 5). Brojne mjere na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna rezultat su provođenja ozbiljne i intenzivne konsolidacije javnih financija, što najbolje potvrđuju i postignuti rezultati. Latvija je izašla formalno iz EDP procedure sredinom 2013. godine, a budući da zadovoljava i preostale maastricht-ške kriterije, od početka 2014. godine Latvija će postati i članica Eurozone, kao 18. zemlja koja uvodi euro. Na prihodnoj strani proračuna uočljivo je rasterećenje troškova rada, smanjenje udjela lokalne države u raspodjeli poreznih prihoda, uvođenje oporezivanja dobiti od kapitala, povećanje stopa PDV-a i trošarina, ukidanje raznih poreznih olakšica i poboljšanje poreznog nadzora. Na rashodnoj strani proračuna vidljivi su rezovi u smislu smanjenja plaća u javnom sektoru i sektoru lokalne države, smanjenje subvencija i potpora, smanjenje mirovina i svih vrsta socijalnih izdataka, ograničenje tekuće proračunske potrošnje i unaprjeđenje sustava upravljanja javnim dugom (što rezultira smanjenjem troškova kamata).

Tablica 4: Uspješnost provođenja mjera smanjenja prekomjernog deficita tijekom EDP procedure (Latvija, 2009. - 2013.) u % od BDP-a

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

- deficit

-0,4

-4,2

-9,8

-8,1

-3,6

-1,2

-1,2

- javni dug

9,0

19,8

36,9

44,4

41,9

40,7

43,2

-

-

-

-7,1

-4,3

-1,6

-

Cijane veličine po preporuci EK

Cijane veličine po preporuci EK - deficit - javni dug

nije zadano

Uspješnost (Ostvarenje - Ciljane veličine) - deficit

-

-

-

-1,1

- javni dug

0,7

0,4

Izvor: mrežna stranica Europske Komisije i Eurostata; * - projekcija EK (ECSpringForecast 2013)

Tablica 5: Latvija - pregled korektivnih mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna Prihodna strana: - povećanje stope poreza na dohodak i povećanje neoporezivog dijela plaće, povećanje razine minimalne plaće - povećanje udjela središnje države u zajedničkim poreznim prihodima uz smanjenje udjela lokalne države - proširenje osnovice za oporezivanje dobiti od kapitala (ne kapitalne dobitke, dividende i kamate) - odgoda planiranog povećanaj doprinosa za II. mirovinski stup - povećanje stope doprinosa za socijalno osiguranje - proširenje osnovice za oporezivanje nekretnina (uključuje uvođenje poreza od 3% na neobrađeno zemjište) - povećanje opće stope PDV-a s 18% na 22% i međustopa s 5% na 10% i s 10% na 12% i 22%. - povećanje svih oblika trošarina, uključujući trošarine na dizelska goriva namijenjena poljoprivrenicima - povećanje porezne stope na automobile velike zapremnine motora i uvođenje poreza na vozila u vlasništvu tvrtki Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

n.p.

nije zadano


- povećanje dividendi iz dobiti javnih poduzeća - ukidanje posebnih povlastica za poljoprivredu i turizam - poboljšanje poreznog nadzora

21

Rashodna strana: - smanjenje plaća u javnom sektoru i smanjenje materijalnih rashoda u državnim institucijama - unaprijeđenje sustava upravljanja javnim dugom (smanjuje troškove kamata) - smanjenje subvencija i potpora za različite programe i institucije - smanjenje masa plaća u podsektoru lokalne države (sukladno dinamici smanjivanja u ostatku javnog sektora) - spajanje i/ii ukidanje pojednih državnih agencija - smanjenje visine mirovina u slučajevima prijevremenog umirovljenja (s 80% na 50% iznosa pune miroviine) - smanjenje iznosa starosnih i punim mirovina za 10% i smanjenje starosnih mirovina za zapolene umirovljenike - smanjenje dječjih doplataka i obiteljskih naknada - smanjenje financiranja jedinica lokalne uprabe od strane središnje države - smanjenje rodiljnih naknada i naknada za bolovanje - smanjenje broja korisnika invalidskih mirovina i naknade za pomoć u kući - zamrzavanje iznosa mirovina (2011. neprimjena indeksacije) - ograničavanje potrošnje po pojedinim proračunskim pozicijama Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

Litva (2009. - 2013.) Za razliku od Latvije, Litva je 2009. godine ušla u EDP proceduru s nešto nižom početnom razinom prekomjernog deficita zabilježenog u prethodnoj godini (3,3% BDP-a). Tijekom 2009. godine ostvaren je deficit u iznosu od 9,4% BDP-a (ili 0,4% BDP-a manje u usporedbi s Latvijom). Isto tako, razina javnog duga bila je niža u odnosu na javni dug Latvije. Prva preporuka EK iz 2009. godine vezana uz ciljano smanjenje deficita određena je na način da se prekomjerni deficit smanji na prihvatljivu razinu do kraja 2011. godine, pri čemu deficit treba smanjivati za po 1,5% BDP-a godišnje. Kako poduzete mjere u 2009. i prvoj polovini 2010. godine nisu davale očekivane rezultate, EK je izdala novu Preporuku prema kojoj Litva mora u istom roku (2011.) smanjiti deficit na način da se početni projicirani deficit od 9,8% BDP-a u 2009. godini smanjuje godišnje po stopi od 3% BDP-a.

Na kraju 2012. godine deficit Litve iznosio je 3,2% BDPa, no EK je uzela u obzir procjene svojih stručnih službi da će projicirani deficit u 2013. godini iznositi 2,9% BDPa, kao i učinak reforme mirovinskog sustava od 0,2% BDP-a2. Uzevši u obzir te „olakšavajuće okolnosti“ i činjenicu da je razina javnog duga na 2/3 od referentnih maastricht-ških vrijednosti, Litva je i službeno izašla iz EDP procedure 21.06.2013. godine. Mjere koje je provodila Litva na prihodnoj strani proračuna odnose se na rasterećenje gospodarstva (smanjenje poreza na dobit), povećanje stope PDV-a i nekih neporeznih prihoda (Tablica 7). Na rashodnoj strani učinjeni su rezovi u smislu smanjenja mase plaća i plaća u javnom sektoru, državni investicijski projekti su preusmjereni na financiranje iz EU fondova te su provođene aktivne mjere vezane uz reformu mirovinskog sustava.

Tablica 6: Uspješnost provođenja mjera smanjenja prekomjernog deficita tijekom EDP procedure (Litva, 2009. - 2013.) u % od BDP-a

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

- deficit

-1,0

-3,3

-9,4

-7,2

-5,5

-3,2

-2,9

- javni dug

16,8

15,5

29,3

37,9

38,5

40,7

40,1

-

-

-9,8*

-6,8

-3,8

-3,0

-

Cijane veličine po preporuci EK

Cijane veličine po preporuci EK - deficit - javni dug

nije zadano

Uspješnost (Ostvarenje - Ciljane veličine) - deficit

-

-

-

- javni dug

-0,4

-1,7

-0,2

n.p.

nije zadano

Izvor: mrežna stranica Europske Komisije i Eurostata; * - projekcija EK (ECSpringForecast 2013)

Tablica 7: Litva - pregled korektivnih mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna Prihodna strana: - smanjenje stope poreza na dobit - povećanje određenih vrsta neporeznih prihoda - povećanje opće stope PDV-a 2 cit. „Lithuania’s systemic pension reform have been 0.2% of GDP in 2012, as confirmed by the Commission (Eurostat), they explain the excess over the 3 % of GDP Treaty reference value in 2012“


22

Rashodna strana: - smanjenje mase plaća i plača u javnom sektoru - smanjenje raznih vrsta socijalnih naknada (uključujući mirovine, bolovanje i rodiljne naknade) - povećanje dijela izdataka vezanih uz plaćanje kamata i državne investicije (sufinanciranje EU projekata) - smanjenje transfera u II. mirovinski stup - postupno povećanje starosne dobi za odlazak u mirovinu (od 2012. nadalje) Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

Slovačka (2009. - 2013.) U razdoblju od samo godinu dana, proračunski deficit Slovačke porastao je s 1,8% BDP-a u 2008. na 8% BDP-a u 2009. godini, tako da je Slovačka i formalno 2009. godine ušla u EDP proceduru. Preporuka koju je dobila Slovačka od EK za izlazak iz Procedure 2009. godine definirala je vrijednost projiciranog deficita od 6,3% BDP-a u 2009. godini i smanjenje deficita za po 1% BDP-a godišnje do kraja 2012. godine i dostizanje referentne vrijednosti od 3% BDP-a u 2013. godini. Ostvarene veličine deficita u razdoblju 2010.-2012. znatno su premašile ciljne veličine deficita po preporuci EK (u 2010. godini za čak 2,4% BDP-a, Tablica 8). O konačnom izlasku iz Procedure (predviđeno za sredinu 2014. godine) najviše će odlučiti konačni podaci o deficitu ostvarenom u 2013. godini (za sada EK predviđa deficit od 3% BDP-a). Za vrijeme trajanja EDP procedure razina javnog duga je gotovo udvostručena, s 27,9% BDP-a u 2008. na 52,1% BDP-a u 2012. godini (odnosno, 54,6% BDP-a u 2013. po projekcijama EK).

Po svemu sudeći, mjere koje je poduzimala Slovačka u svrhu izlaska iz EDP procedure očigledno su bile nedovoljno efikasne (Tablica 9). Da bi smanjili troškove poslovanja gospodarstva, na prihodnoj strani proračuna smanjene su trošarine na dizelska goriva (što se odrazilo na smanjenje proračunskih prihoda, no nije poznato koliko je ta mjera pomogla gospodarskom rastu), ukinute su određene porezne i dohodovne olakšice koje su se primjenjivale početkom kriznog razdoblja, uvedene su mjere za efikasniju naplatu poreza. Na prijedlog EK (tzv. Country Specific Reccommendations u sklopu mehanizma Europskog semestra), od Slovačke se očekuje da provede reformu mirovinskog sustava i poboljša troškovnu efikasnost zdravstvenog sustava. Mjere usmjerene na rashodnu stranu proračuna nisu brojne i svode se na smanjenje proračunske potrošnje za nabavu roba i usluga i smanjenje razine državnih investicija koje se financiraju iz državnog proračuna.

Tablica 8: Uspješnost provođenja mjera smanjenja prekomjernog deficita tijekom EDP procedure (Slovačka, 2009. - 2013.) u % od BDP-a

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

2013.

- deficit

-1,8

-2,1

-8,0

-7,7

-5,1

-4,3

-3,0

- javni dug

29,6

27,9

35,6

41,0

43,3

52,1

54,6

-

-

-6,3

-5,3

-4,3

-3,3

-3,0

Cijane veličine po preporuci EK

Cijane veličine po preporuci EK - deficit - javni dug

nije zadano

Uspješnost (Ostvarenje - Ciljane veličine) - deficit

-

-

-

-2,44

-0,8

-1,0

- javni dug Izvor: mrežna stranica Europske Komisije i Eurostata; * - projekcija EK (ECSpringForecast 2013)

Tablica 9: Slovačka - pregled korektivnih mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna Prihodna strana: - smanjenje trošarine na dizelska goriva (-) - ukidanje poreznih i dohodovnih olakšica prethodno uvedenih u sklopu antikriznih mjera - uvođenje mjera za efikasniju naplatu poreza - reforma mirovinskog i poboljšanje troškovne efikasnosti zdravstvenog sustava (CSR preporuka EK) Rashodovna strana: - smanjenje proračunske potrošnje za nabavu roba i usluga - smanjenje državnih investicija koje se financiraju iz proračuna (s 1,6% BDP-a u 2010. na 1,2% BDP-a u 2012.) Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

0,0

nije zadano


Slovenija (2009. - 2013./2015.?) U godini pristupanja Slovenije eurozoni (2007.), državni proračun je bio potpuno uravnotežen (0% BDP-a). Deficit je narastao na 1,9% BDP-a u 2008., a zbog jakih učinaka globalne krize i krize eurozone po slovenske javne financije, u 2009. zabilježen je velik rast deficita na razinu od 6,2% BDP-a, tako da je Slovenija te godine i formalno uključena u EDP proceduru (Tablica 10.). Temeljem Projekcije EK o vrijednosti deficita od 6% BDP-a u 2009. godini, Sloveniji je dana Preporuka da do kraja 2013. godine izađe iz Procedure i pri tome u razdoblju 2009.-2013. godine smanjuje vrijednost deficita u prosjeku za 0,75% godišnje. Ostvarene vrijednosti deficita u tom razdoblju bile su nešto niže u odnosu na ciljne vrijednosti postavljene od EK, a najveće odstupanje je zabilježeno u 2011. godini. U tom razdoblju je i razina javnog duga povećana s 35% BDP-a u 2009. na 54,1% BDP-a u 2012. godini. Prema projekcijama EK javni dug Slovenije će u 2013. godini doseći vrijednost od 61%, a u 2014. čak 66,5% BDP-a, zbog čega će vjerojatno u sklopu Procedure doći i do uvođenja preporuka za smanjenje javnog duga. Trenutno se u medijima dosta piše i o potrebi da Slovenija zatraži od ECB-a i drugih institucija paket financijske pomoći (što je Latvija efikasno iskoristila), no slovenske vlasti za sada opovrgavaju tu mogućnost. Zbog slabih uspjeha u otklanjanju prekomjernog deficita, Sloveniji je trajanje EDP procedure produljeno do kraja 2015. godine, a recentnom Preporukom EK postavljeni su Sloveniji i egzaktne ciljane vrijednosti deficita po godinama (4,9% BDP-a u 2013, 3,3% BDP-a u 2014 i 2,5% BDP-a u 2015. godini). Isto tako, EK je u svojim dokumentima utvrdila da

je porast javnog duga u Sloveniji rezultat porasta primarnog deficita, a u manjoj mjeri i naraslih troškova kamata na dug, uz prisutne rizike aktiviranja garancija koje je dala slovenska država pojedinim tvrtkama. Troškovi sanacije bankarskog sustava na teret državnog proračuna dosta su visoki, a EK u svom „Commission staff working document-u“ (CSWD) i Preporukama iz svibnja 2013. godine dodatno konstatira i postojanje ostalih makroekonomskih neravnoteža u gospodarstvu te potrebu za održivim poboljšanjima na područjima fiskalne i makroekonomske politike i politike tržišta rada, kako bi se njihovim istovremenim provođenjem postiglo smanjenje makroekonomskih neravnoteža i smanjenje pretjeranog deficita3. Za vrijeme dosadašnjeg trajanja EDP procedure, slovenske su vlasti provodile mjere na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna (Tablica 11.). Gospodarski sektor se rasterećuje na prihodnoj strani kroz višekratno smanjenje poreza na dobit, proračunski prihodi se nastoje povećati kroz povećanje visine i obuhvata trošarina, povećanje cijena cestarina i oporezivanje aktivnosti bankarskog sektora (koji je i jedan od uzročnika lošeg stanja slovenske ekonomije). Na rashodnoj strani, u prvo vrijeme je bila usporena indeksacija plaća u javnom sektoru, koje su tijekom 2012. i 2013. zamrznute, pa čak i nešto smanjene. U javnom sektoru su ukinuti i bonusi na plaće i odgođeno se primjenjuje sustav promaknuća. Isto tako, smanjene su proračunske potpore i smanjene socijalne olakšice, a u 2012. su zamrznute i vrijednosti mirovina (neprimjena indeksacije, Tablica 11.)

Tablica 10: Uspješnost provođenja mjera smanjenja prekomjernog deficita tijekom EDP procedure (Slovenija, 2009. - 2013./2015.) u % od BDP-a

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012. 2013.*

2014.*

2015.*

- deficit

0,0

-1,9

-6,2

-5,9

-6,4

-4,0

-5,3

-4,9

-

- javni dug

23,1

22,0

35,0

38,6

46,9

54,1

61,0

66,5

-

-

-

-6,0

-5,3

-4,5

-3,8

-4,9

-3,3

-2,5

Cijane veličine po preporuci EK

Cijane veličine po preporuci EK - deficit - javni dug

nije zadano

Uspješnost (Ostvarenje - Ciljane veličine) - deficit

-

-

-

0,7

-1,9

-0,3

-0,4

- javni dug Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

Tablica 11: Slovenija - pregled korektivnih mjera na prihodnoj i rashodnoj strani državnog proračuna Prihodna strana: - višekratno povećanje trošarina na duhanske proizvode, alkohol i mineralna goriva - smanjenje stope poreza na dobit (s 20% na 18%, pa na 17%) - povećanje olakšica za istraživanja i razvoj i investicije kod obračunavanja poreza nan dobit i dohodak (-) - uvođenje novog ekološkog nameta (CO2) u cijenu mineralnih goriva - povećanje nameta za rad preko studentskih servisa - povećanje cijena cestarina - uvođenje novih poreza na financijske transakcije i korekcija poreza na aktivu banaka

1,6

nije zadano

23


24

Rashodna strana: - usporena indeksacija plaća u javnom sektoru u odnosu na planiranu (2010. - 2011.) - neprimjerena indeksacija plaća u javnom sektoru (2011. - 2013.) - ukidanje bonusa na plaće; neprimjerena (ili odgođena primjena u 2012.) sustava promaknuća u javnom sektorru - smanjenje neto plaća 3% u javnom sektoru (2012.) - smanjenje proračunskih potpora - neprimjerena indeksacija za socijalne naknade - smanjenje olakšica za djecu kod obitelji s višim primanjima, smanjenje razine minimalnog dohotka,... - smanjenje proračunskih izadataka za investicije (intezivnije korištenje EU fondova) - zamrzavanje iznosa mirovina (2012. neprimjerena indeksacija) Izvor: mrežna stranica Europske Komisije

Zaključci i pouke U sklopu EDP procedure Europska komisija zadaje ciljane veličine smanjenja deficita za vrijeme trajanja procedure, a ako dođe do produljenja ciljevi se postavljaju egzaktno za svaku godinu (primjer Slovenije). Države članice same predlažu EK mjere koje misle provesti na prihodnoj i rashodnoj strani proračuna sa svrhom smanjenja prekomjernog deficita, a analitičke službe EK ocjenjuju jesu li te mjere realne i dovoljne, a po potrebi sugeriraju i provođenje dodatnih mjera. Na iskustvima promatranih država lako možemo uočiti da su države članice koje su bile dovoljno odlučne u provođenju restriktivnih mjera na rashodnoj strani proračuna uglavnom i uspjele izaći iz EDP procedure u prvobitno utvrđenom roku (primjer Latvije), što se nedvojbeno odrazilo i na pad životnog standarda stanovništva. Mjere na prihodnoj strani uglavnom su bile vezane uz rasterećenje gospodarstva i pojačano oporezivanje potrošnje. Isto tako, kod niti jedne od promatranih država na popisu mjera na prihodnoj strani proračuna ne uočavamo postojanje stavke pod nazivom „(očekivani) prihodi od privatizacije...“. EK traži primjenu mjera kod kojih su rezultati vidljivi kroz šest mjeseci, što je u slučaju prihoda od privatizacije vrlo dvojbeno: u roku od šest mjeseci teško je u uvjetima opće krize provesti cjelokupan proces privatizacije i prihodovati novac od prodaje u proračun. Ako to država želi učiniti pod svaku cijenu, upitan je i iznos prihoda od privatizacije pošto će zainteresirani kupci zasigurno u takvim uvjetima vršiti pritisak na „spuštanje cijene od strane prodavatelja“. Ako i kakvih (ne)planiranih privatizacijskih prihoda i bude, dobro će doći u sklopu provođenja mjera. Riječ je ipak o jednokratnim prihodima i nesustavnom rješenju.

Fotografija: PromoArt Studio d.o.o.


25

Fotografija: PromoArt Studio d.o.o.

Ivana Maletić

Kretanje proračunskih prihoda i rashoda Već duže vrijeme prate nas vijesti o proračunskim problemima i to posebno na prihodnoj strani, vijesti o velikim deficitima, dugovima, fiskalnim pravilima, kolapsu javnih financija, novim zaduženjima i slično. Utjecaj javnih financija na proračunske tijekove direktan je i vrlo značajan, a naročito se to odnosi na prihodnu stranu proračuna.

Gospodarska aktivnost: Bruto domaći proizvod u drugom je tromjesečju 2013. godine realno smanjen 0,7% u usporedbi s istim tromjesečjem 2012. Dakle, trend kontinuiranog smanjenja realne gospodarske aktivnosti se nastavlja. Smanjenje drugog tromjesečja 2012. u odnosu na isto razdoblje 2011. godine iznosilo je 2,5%. Smanjenje gospodarske aktivnosti u prvom tromjesečju 2013. bilo je snažnije od smanjenja u istom razdoblju 2012. godine (1,5% prema 1,1%).

U nastavku se daje nekolicina pokazatelja (međugodišnje promjene): %

I-VI 2012

I-VI 2013

Industrijska proizvodnja

-6,1

-1,3

Promet u trgovini na malo

-3,7

-0,9

Indeks potrošačkih cijena

2,6

3,3

Stopa registrirane nezaposlenosti

18,6

20,4

Proračunski prihodi: Uvidom u brojke za prvih osam mjeseci koje je Ministarstvo financija objavilo na svojim stranicama vidljivo je kako su ukupni prihodi prikupljeni u iznosu od 70,3


26

milijardi kuna. Prihodi državnog proračuna u 2013. zabilježili su međugodišnje smanjenje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine od 3,2%, odnosno manji su za 2,3 milijarde kuna. Navedeno pokazuje kako Vlada vodi potpuno pogrešnu fiskalnu politiku kojom je gospodarstvo dovela do ruba propasti povećanjem poreza te je isti negativan efekt postigla na samom proračunu – prihodi su pali daleko jače i od najpesimističnijih očekivanja. Porez na dohodak: 72,1 milijuna kuna ili oko 10% više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Na prvi pogled izvršenje iznenađuje usporedimo li kretanje stope nezaposlenosti u promatranom razdoblju, no prisjetimo se da su od 1. ožujka 2012. godine izmijenjeni porezni razredi za primjenu stopa poreza na dohodak koji su rezultirali ovakvim kretanjem prihoda od poreza na dohodak. Porez na dobit: 1,8 milijardi kuna ili 32,1% manje nego u istom razdoblju prethodne godine. Porez na dobit vezan je uz poslovanje obveznika ovog poreza u prethodnoj godini. Obveznici plaćaju porez po predujmovima, a tijekom godine obračuna se razlika plaćenih predujmova u prethodnoj godini i stvarne porezne obveze. Porez na dodanu vrijednost: 306 milijuna kuna manje ili 1,1% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Od 1. ožujka 2012. na snazi je standardna stopa PDV-a od 25% (podignuta za dva postotna boda) te je od početka 2013. ukinuta nulta stopa PDV-a. Porezne izmjene trebale su rezultirati značajnim međugodišnjim rastom ovog proračunskog prihoda, ali zbog loše ekonomske politike gospodarska aktivnost i potrošnja potpuno nestaju. Vlada je uspjela sve zaustaviti, pa i prihod koji je trebao dati pozitivan rezultat, značajno pada. Doprinosi: 946 milijuna kuna ili 3,7% manje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Ovakvo kretanje gotovo je u potpunosti utjecaj porezne izmjene kojom je stopa zdravstvenog doprinosa, koji je na teret poslodavaca, smanjen za dva postotna boda (s 15% na 13%). Doprinosi poslodavaca su u prvih osam mjeseci smanjeni na godišnjoj razini za otprilike navedeni iznos međugodišnjeg smanjenja ukupnih doprinosa. Carine: u prvih osam mjeseci su ostvarene 130 milijuna kuna manje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U zadnje tri godine (2010. do 2012.), prvih osam mjeseci u godini u prosjeku je iznosilo oko 66% ukupnog

godišnjeg ostvarenja prihoda prema konačnim rezultatima. Kada bi pretpostavili da isto barem okvirno vrijedi i u 2013. godini tada bi konačni prihodi proračuna na razini 2013. mogli biti prikupljeni negdje u iznosu 107109 milijardi kuna.

Proračunski rashodi: Proračunski rashodi izvršeni su u iznosu 83,3 milijarde kuna u prvih osam mjeseci 2013. godine čime su za 4,1% ili 3,3 milijarde kuna veći u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Iz izvršenja državnog proračuna jasno je da Ministarstvo financija i Vlada ne upravljaju rashodnom stranom proračuna. Primjerice, planom za 2013. rashodi za zaposlene predviđeni su u iznosu 20,7 milijardi kuna što je prema izvršenju 2012. manje za 7,5% ili 1,7 milijardi kuna. U prvih osam mjeseci, rashodi za zaposlene bilježe smanjenje od 4,8% implicirajući probijanje planiranog iznosa prema kraju godine. Isto tako, naknade građanima i kućanstvima rastu preko 5% u prvih osam mjeseci iako je plan za 2013. podrazumijevao međugodišnje smanjenje od 0,4% u odnosu na izvršenje 2012. Razlog rastu ove kategorije su upravo na njenim najznačajnijim stavkama: mirovinama, koje pokazuju međugodišnji rast od 2,7% te zdravstvu, s međugodišnjim rastom od 10,2%. Uz sve to, financijski rashodi bilježe međugodišnji rast od čak 20%. U posljednje tri godine (2010. do 2012.) prvih osam mjeseci u godini u prosjeku je iznosilo približno 66% ukupnog godišnjeg ostvarenja rashoda prema konačnim rezultatima. Pod pretpostavkom da isto barem okvirno vrijedi i u 2013. godini tada bi konačni rashodi proračuna na razini 2013. mogli biti izvršeni negdje u iznosu 125128 milijardi kuna.

Proračunski saldo: Iako krajnje generaliziranje, računanje potencijalnih prihoda i rashoda proračuna svakako ukazuje na pomak stvarnih trendova izvršavanja državnog proračuna u odnosu na planske veličine. Vlada nas sigurnim korakom vodi u smjeru rekordnog deficita u povijesti Republike Hrvatske koji bi mogao dosegnuti 18 milijardi kuna što je 5,3% BDP-a. Vlada nije nastavila strukturne reforme započete u ranijim razdobljima. Vlastitih ideja nema, nema još niti naznake neke od reformi koje bi kvalitetnom reorganizacijom dovele do povećanja učinkovitosti i smanjenja rashoda državnog proračuna.


27

Fotografija: PromoArt Studio d.o.o.

dr. Peter Wostner*

Kohezijska politika u Sloveniji Dugoročna perspektiva: kratki pregled1

Cohesion Policy in Slovenia The long perspecitve: short overview1

1. Kohezijska politika prije 2004.

1. Cohesion policy before 2004.

U razdoblju od 1992. do pristupanja 2004. godine, Slovenija je zaprimila 450 milijuna eura financijskih instrumenata koji se mogu smatrati prethodnicima instrumenata kohezijske politike. Približno tri četvrtine tog iznosa zaprimljeno je u pretpristupnom razdoblju, tj. do 1999. godine, što zapravo znači da približavanje datumu pristupanja nije bilo popraćeno povećanjem pred-kohezijskog financiranja. To je donekle specifično za Sloveniju, koja je u to vrijeme bila najrazvijenija od

In the period from 1992 until accession in 2004 Slovenia gained €450 million from financial instruments that can be considered as predecessors to cohesion policy instruments. Approximately three quarters of this sum was received in the pre-accession period, i.e. until 1999, which means that, effectively, getting closer to the date of accession was not underpinned by an increase of pre-cohesion funding. This is somewhat specific for Slovenia, which, at the time, was the most developed

* dr. Peter Wostner, tajnik u Ministarstvu ekonomskog razvoja i tehnologije, Republika Slovenija. 1 Za pregled potkrijepljen dokumentima, referirajte se na predstojeći Wostnerov rad, “Cohesion Policy in Slovenia over the last 20 years”, koji će se objaviti u okviru studije “Cohesion policy’s as a function of EU budget from the CEE member states point of view”, koja je i sama pripremljena u okviru FP7 projekta Grincoh (http://www.grincoh.eu/), dostupnog i na adresi http://ssrn.com/abstract=2261803.

* Peter Wostner, PhD, Ministry for Economic Development and Technology, Republic of Slovenia. 1 For a more substantiated overview refer to Wostner, forthcoming, »Cohesion Policy in Slovenia over the last 20 years«, to be published in the framework of the study “Cohesion policy’s as a function of EU budget from the CEE member states point of view”, itself prepared in the framework of the FP7 Grincoh project (http://www.grincoh.eu/) also accessible at http://ssrn. com/abstract=2261803.


28

svih pristupnih država te su joj, kao posljedica toga, dodijeljeni nesrazmjerno mali iznosi sredstava. Tako su u pristupnom razdoblju nakon 2000. godine, dodijeljena sredstava ostala manje-više jednaka kao i u prethodnom razdoblju, tj. u rasponu od 40 do 50 milijuna eura. Do 1999. godine potpora se zaprimala kroz program Phare te kroz bilateralnu pomoć. Osim institucionalnog jačanja, koje je obuhvaćalo približno polovicu ukupnog iznosa financiranja, Phare je bio usmjeren na podržavanje prekogranične suradnje (od 1994. godine) i nacionalnih pilot projekata koji su doprinosili postizanju ekonomske i socijalne kohezije. Nakon 2000. godine, uvedena su tri odvojena pretpristupna instrumenta: nastavio se program Phare, nadopunjen programom ISPA (prethodnikom Kohezijskog fonda) te programom SAPARD, prethodnikom Programa ruralnog razvoja. U tom je razdoblju financiranje iz navedena tri instrumenta iznosilo približno 0,15% BDP-a. To je razdoblje karakterizirano pristupom slučaj-poslučaj, koji se temeljio na projektima pilotske prirode. Cilj za kojim su ti projekti težili bilo je kreiranje puta za naredna razdoblje kako bi se interesne skupine na svim razinama upoznale s mogućnostima financiranja iz EU fondova.

among the accession countries and as a consequence was allocated disproportionately small amounts of money. Thus, in the accession period after 2000 per year allocation remained more or less the same as in the previous period, i.e. in the range of €40-50 million. Until 1999 support was received through Phare programme as well as through bilateral help. Apart from institutional strengthening, which accounted for approximately half of all available funding, Phare was also directed towards supporting cross-border cooperation (since 1994) and towards supporting national pilot projects contributing towards economic and social cohesion. After 2000 three separate preaccession instruments were introduced: Phare programme continued, complemented by ISPA, predecessor to Cohesion Fund, and SAPARD, predecessor of Rural Development Programme. In this period funding from these three instruments amounted to approximately 0.15% of GDP. This period was characterised with a case-by-case, project based approach of pilot nature. The ambition of these projects was to pave the way for the later period in order to familiarise stakeholders on all levels with EU funding opportunities.

U isto vrijeme, institucionalni kapacitet unutar Vlade trebao je značajno ojačati kako bi bio spreman za punopravno članstvo, što je posebno važno s obzirom na koordinaciju državnih tijela. U to vrijeme, koordinaciju čitavog procesa izvršavao je Vladin ured za europske poslove u suradnji s ministarstvom za regionalni razvoj u pogledu komponente ekonomske i socijalne kohezije. Taj bi se proces još uvijek mogao smatrati testiranjem, a ne stvarnim “učenjem kroz rad”, budući je financiranje bilo previše ograničeno, pa se provedba i dalje izvršavala na temelju slučaj-po-slučaj.

At the same time institutional capacity within the government was supposed to get significantly strengthened in order to be prepared for the full membership. This was particularly relevant as regards coordination of government departments. Coordination of the whole process was at the time performed by the Government Office for European Affairs in cooperation with ministry responsible for regional development, the latter as far as economic and social cohesion component was concerned. However, this process could still be considered as testing and not actual “learning by doing” as funding was simply too limited so that implementation continued to be performed on a case-by-case basis.

Nadalje, stvarna moć donošenja odluka, kao i provedba, bila je čvrsto u rukama Europske komisije koje je bilo u velikoj mjeri neizbježno, budući su se zakonodavni sustavi pristupnih država još uvijek usklađivali sa pravnom stečevinom Europske unije. Međutim, navedena okolnost ozbiljno je potkopavala vjerojatnost spajanja mogućnosti financiranja iz EU fondova s cjelokupnim razvojem kreiranja politika na državnoj razini na dublji način.

Furthermore, the actual decision-making power as well as implementation was firmly in the hands of the European Commission. This was to a large extent unavoidable given that legal systems of accession countries were still getting aligned with those of the acquis, however this circumstance seriously undermined actual possibility to merge EU funding opportunities with overall development policy-making of the government in a more profound way.

Konačno, uslijed izravno primjenjivih pravila provedbe te interpretacija koje je pružila Europska komisija, uključene strukture navikle su se na te standarde koje su, u prosjeku, bile više ograničavajuće od onih koje je poticala kohezijska politike u kasnijoj fazi punopravnog članstva. Budući da su u većoj ili manjoj mjeri iste strukture i isto osoblje radili na oba procesa prije i nakon

Finally, due to directly applicable implementation rules and the interpretations that were provided by the European Commission, the structures involved got used to those standards, which, on average, tended to be more restrictive than those of the cohesion policy in the later, full membership, phase. However, given that, more or less, the same structures and personnel were working


pristupanja, izvjesne su prakse preuzete na isti način čak i pod punopravnim članstvom kada se mogao usvojiti fleksibilniji pristup.

2. Prva financijska perspektiva: razdoblje 2004. - 2006. Za razdoblje 2004.-2006., Slovenija je imala na raspolaganju 458 milijuna eura za trogodišnje razdoblje, od čega je 237.5 milijuna dolazilo iz Strukturnih fondova, 190.6 milijuna iz Kohezijskog fonda, a preostalih 30.1 milijun iz dvije Inicijative Zajednice; Interreg i Equal. Prema tome, godišnja se alokacija povećala na približno 150 milijuna eura, što je predstavljalo trostruko povećanje u odnosu na prethodno razdoblje. Unatoč uočljivom povećanju financiranja iz kohezijske politike, to bi ipak trebalo staviti u perspektivu. Usporedivi iznosi s obzirom na dostupnost financiranja jasno pokazuju zašto se razdoblje 2004.-2006. može smatrati razdobljem postupnog uvođenja za Sloveniju ne samo u institucionalnom smislu, već i u financijskom. Prosječni intenzitet pomoći regija čiji razvoj zaostaje, u okviru Objective I regions (koji obuhvaća promicanje razvoja i strukturnih prilagodbi) u “starim” državama članicama bio je 2,5 puta veći nego u pristupnim državama, čak i kada se uzme u obzir Kohezijski fond. Usporedba intenziteta pomoći samo iz Strukturnih fondova pokazuje razliku od preko 3,5 puta. U tom okviru, pozicija Slovenije još je nepovoljnija, budući je njezin intenzitet pomoći iznosio samo 60% intenziteta pomoći države s najnižim intenzitetom pomoći među starim državama članicama (Švedska), i samo 1/3 ukoliko bi se isključio Kohezijski fond. Do istog se zaključka može doći u pogledu BDP-a, budući je Slovenska alokacija bila ispod 0.6%, što je opet samo oko polovine alokacije Istočne Njemačke u to vrijeme. U pogledu onoga što se financiralo, opseg Kohezijskog fonda bio je u većoj ili manjoj mjeri utvrđen na razini Europske unije, tj. jednaki su dijelovi namijenjeni prometnoj i okolišnoj infrastrukturi, dok je opseg Strukturnih fondova u mnogo većoj mjeri prepušten samim državama. U slučaju Slovenije, preko 50% bilo je namijenjeno inovacijama, turizmu, promicanju poduzetništva i razvoju poslovnih zona, 30% razvoju ljudskih potencijala, dok je za restrukturiranje poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iskorišteno 15% sredstava iz Strukturnih fondova. Prema Wostneru, 20042, upotreba Strukturnih fondova u Sloveniji je bila usporedno mnogo više orijentirana prema proizvodnom sektoru bez osnovne infrastrukture (približno 35% u usporedbi s prosjekom od 20,1% u starim državama članicama i 17,6% u pristupnim državama) i ljudskim potencijalima (30,6% u usporedbi s prosjekom od 23,1% i 20,5%) te ispod

Wostner P, 2004, “EU Cohesion Related Funds in Slovenia”, The Journal for Money and Banking, Vol. 53, No. 5.

2

on both processes, before and after accession, number of practices were taken over in the same fashion even when more flexible approach could be adopted under the full membership.

2. First financial perspective: the 2004-2006 period For the 2004-2006 period Slovenia jad at its disposal €458 million for the three year period, of which €237.5 million fell on Structural funds, €190.6 million on Cohesion fund and the remaining 30.1 million on the two Community initiatives, Interreg and Equal. Per year allocation thus increased to app. €150 million, which represented a three fold increase relative to previous period. In spite of the noticeable increase of cohesion policy funding, this should nevertheless be put in perspective. Comparable figures on available funding namely clearly demonstrate why 2004-2006 period can be considered as a phasing in period for Slovenia not just institutionally, but also financially. Average aid intensity of objective 1 regions in “old” member states was namely more than two and a half times greater than in the acceding countries even after taking into account Cohesion fund. Comparing only Structural funds aid intensities would deliver a difference of over three and a half times. In this framework, Slovenian position was even more disadvantaged as its aid intensity was actually only 60% of the country with the lowest aid intensity among the old member states (Sweden), and only one third if Cohesion fund was to be excluded. The same conclusion can be reached in terms of GDP, as Slovenian allocation was below 0.6%, which is again only around half of Eastern Germany’s allocation at the time. In terms of the what funding was used for, Cohesion fund scope was more or less determined at the EU level, i.e. equal shares going for transport and environmental infrastructures, while the scope of the Structural funds was to a much greater extent left to the countries themselves. In the Slovenian case over 50% was aimed at innovation, tourism, entrepreneurship promotion and development of business zones, 30% for human resources development, while restructuring of agriculture, forestry and fisheries received 15% of the Structural funds. According to Wostner, 20042, Slovenian use of Structural funds was comparatively much more oriented towards productive sector without basic infrastructure (approximately 35% compared to the average of 20.1% and 17.6% respectively in old Member and Acceding Countries) and human resources (30.6% compared to the average of 23.1% and 20.5% respectively) and below average for basic infrastructure

Wostner P, 2004, “EU Cohesion Related Funds in Slovenia”, The Journal for Money and Banking, Vol. 53, No. 5.

2

29


30

prosjeka za osnovnu infrastrukturu (približno 19% u usporedbi s 41,3% i 19,4%). Takva struktura rashoda bi se zasigurno mogla smatrati modernom i prikladnom, te posve u skladu s prioritetima utvrđenim kako na razini EU, tako i na nacionalnoj razini, tj. korištenje EU fondova s ciljem razvijanja konkurentnog gospodarstva temeljenog na znanju. Razdoblje 2004.-2006., koje bi se u smislu stvarne provedbe trebalo smatrati razdobljem 2004.-2009., moglo bi se široko razdvojiti na prvu fazu “uspostave”, kada su se sve institucije i sustavi još uvijek uspostavljali, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu, te drugo naprednije razdoblje, kada su se provedbeni sustavi počeli etablirati na temelju već stečenog iskustva. Uvođenje pravila kohezijske politike u nacionalni okvir obilježeno je velikim neizvjesnostima te često i nepotrebnim složenostima, primjerice u smislu institucionalne strukture. Slovenija je neke od njih uspjela ispraviti relativno brzo (npr. ukidanje posredničkih tijela prve razine), dok su neke ustrajale. Dobar primjer izazova kojima se bavilo bilo je uvođenje jedinstvenog upravljačkog tijela za kohezijsku politiku pri kraju 2005. godine, što je otvorilo put za stvarnu koordinaciju razvojnih politika unutar vlade. Međutim, još uvijek je otvoreno pitanje u kojoj mjeri je ta prilika za bolju koordinaciju provedena u praksi. To razdoblje je također obilježilo prijelaz na stvarno programski, tj. dugoročni pristup kreiranju politike, iako s ograničenim opsegom intervencija zbog ograničenog financiranja. Unatoč administrativnom opterećenju, kako za korisnike tako i za administraciju, EU fondovima je posvećena velika pažnja, osobito s obzirom na to da su se neke od najnaprednijih mjera orijentiranih na konkurentnost financirale kroz Strukturne fondove. Nadalje, premda je financiranje iz kohezijske politike bilo potpuno integrirano u državni proračun, nije bilo neuobičajeno da programi/ ministarstva s dobrom izvedbom dobiju “povišicu” s obzirom na očekivani proračun. To se najčešće događalo s obzirom na očekivanja unutar dane godine, međutim bilo je situacija u kojima je dolazilo do općeg povećanja proračuna koji su bili najočitiji kao posljedica uvođenja ugovaranja iznad visine dodijeljenih sredstava u 2006.

3. Tekuće razdoblje 2007.-2013. Razdoblje 2007.-2013. bilo je vrlo pozitivno za Sloveniju, budući je pregovarani intenzitet pomoći iz kohezijske politike bio među najvišima, tj. šesti najviši između svih država članica. Slovenija se smatrala jednom regijom

(approximately 19% compared to 41.3% and 19.4% respectively). Such a structure of expenditures could surely be considered as modern and appropriate and fully in line with the priorities set both on the EU as well as national level, i.e. using EU funds to developed competitive, knowledge based economy. The 2004-2006 period, which in terms of actual implementation should be considered as 2004-2009 period, could broadly be separated in the first, “setting-up” stage, where all the institutions and systems were still being established, both in qualitative and quantitative terms, and the second, more advanced, period, when implementation systems started to settle down on the basis of the already acquired experience. Introduction of cohesion policy rules in the national framework was namely characterised with great uncertainties and often also unnecessary complexities (e.g. in terms of the institutional structure). Slovenia was able to amend some of them rather quickly (e.g. abolition of first level intermediate bodies), some of them persisted. A good example of challenges that were addressed was the introduction of a single managing authority for cohesion policy at the end of 2005, which opened the doors for real coordination of development policies within the government. It is still an open matter however to what extent this opportunity of better coordination was also put into practice. This period was also characterised with transition to a real programming, i.e. long-term, approach to policy making, albeit with a restricted scope of interventions due to limited funding. In spite of the administrative burden, both for the beneficiaries but also for the administration, EU funds received great deal of attention, especially given that some of the most advanced, competitiveness oriented, measures were financed through Structural funds. Furthermore, even though cohesion policy funding was fully integrated into national budget, it was not uncommon that well performing programmes / ministries were able to get a “top up” to their expected budgets. This was most often true with regards to expectation within a given year, however there were also global top-ups – this was most obvious due to introduced over-commitment of funds in 2006.

3. The current 2007-2013 period 2007-2013 period was very positive for Slovenia as negotiated cohesion policy aid intensity was among the highest, i.e. the sixth highest among all the member states. Slovenia was still considered as one region and its development level was just below the 75% EU


i njena razina razvoja bila je tek malo ispod EU prosjeka od 75% u smislu BNP-a po glavi stanovnika. To je omogućilo Sloveniji da nakon pregovaranja ugovori financijsku omotnicu 3,6 puta veću od one iz razdoblja 2004.-2006., u komparativnom smislu. Slovenija je imala pristup 4.2 milijarde eura, od čega je jedna trećina, ili 1.4 milijarde eura dodijeljena Kohezijskom fondu, dok su druge dvije trećine sredstava (2.7 milijardi eura) bile dostupne kroz Strukturne fondove. Preostalih 104 milijuna eura bilo je namijenjeno cilju Europske teritorijalne suradnje. Opsežnije financiranje iz kohezijske politike podudaralo se s razdobljem ekonomske ekspanzije, budući su u godinama programiranja, 2006. i 2007. godine, stope rasta stvarnog BDP-a dosezale jedinstvenih 5.8%, odnosno 7%. U takvoj okolini znatno uvećanih prihoda nacionalnog proračuna iz unutarnjih i vanjskih razloga, znatno su se povećala i politička očekivanja. Kao posljedica toga, opseg potpore se zamjetno povećao, premda doduše manje nego u nekim drugim državama. Nova područja intervencije su, između ostalog, uključivala: znatno proširenje financiranja za regionalni razvoj utemeljen na inicijativi odozdo prema gore, održivu energiju, ulaganja u institucionalni kapacitet, izgradnju infrastrukture za visoko obrazovanje, ulaganja u centre za hitnu pomoć, socijalno poduzetništvo i neke inovativnije mjere socijalne uključenosti, kao i povećano financiranje za sport i kulturnu infrastrukturu. Slika 1. prikazuje u koje je svrhe financiranje u razdoblju 2007.-2013. izvorno namijenjeno. Slika 1: Predviđena upotreba kohezijskog financiranja u Sloveniji u razdoblju 2007.-2013.

average in terms of GNI per capita. This allowed Slovenia to negotiate financial envelope, which was 3,6 times greater than that of the 2004-2006 period, on comparable terms. Slovenia had access to €4,2 billion, out of which one third or €1.4 billion were allocated to Cohesion fund, while through Structural funds other two thirds of money were available (€2.7 billion). The remaining €104 million were intended for European Territorial Cooperation objective. More extensive funding from cohesion policy coincided with the period of economic expansion, since in the years of programming, 2006 and 2007, real GDP growth rates were reaching unprecedented 5.8 and 7% respectively. In such an environment of greatly increased revenues of the national budget, for both internal and external reasons, political expectations greatly increased as well. As a consequence scope of support increased noticeably, though admittedly less than in some other countries. New areas of intervention, among others, included: greatly extended funding for regional development based on the bottom-up initiative, sustainable energy, investments in institutional capacity, provision of higher education infrastructures, investments in medical emergency centres, social entrepreneurship and some more innovative social inclusion measures as well as increased funding for sports and cultural infrastructures. Figure 1 illustrates for what purposes the 2007-2013 funding was originally intended for. Figure 1: Foreseen use of 2007-2013 cohesion funding in Slovenia.

2,4% Učinkoviti javni sektor/Efficient public sector 4,0% Održiva energija/Sustainable energy 4,1% Sustavi edukacije i treninga/ Education and training systeme 6,6% Turizam kultura i sportovi/ Tourism, culture and sports 11,6% Ljudski potencijali - politika aktivnog zapošljavanja /Human resources - active employment policy 13,2% Okolišna infrastruktura/ Environmental Infrastructure 15,4% Razvoj regija/ Development of Regions 19,9% Pouzetništvo i konkurentnost/ Entrepreneurship and competitiveness 22,8% Prometna infrastruktura/ Transport Infrastructure

Izvor: Nacionalni strateški okvir za Sloveniju, vlastiti izračuni i prezentacija

Source: National Strategic Framework for Slovenia, own calculations and presentation

31


32

Na općoj razini, 40% je dodijeljeno za razvoj infrastrukture, jednak udio za konkurentnost, inovacije, poduzetništvo, turizam i regionalni razvoj, dok je ostalo dodijeljeno za razvoj ljudskih potencijala – navedeni udjeli odgovaraju udjelima tri operativna programa koji predstavljaju temelj za upotrebu financiranja cilja konvergencije u Sloveniji koji se čini kao razborita struktura. Međutim, detaljnija analiza otkriva da je zapravo, barem izvorno, udio financiranja za razvoj različitih vrsta infrastruktura bio prilično velik, približno 70% te je rezultat snažne pristranosti prema izgradnji infrastruktura u području regionalnog razvoja, ali i turizma te, u određenoj mjeri, ekonomske konkurentnosti. To je također prepoznato nakon izbijanja krize kada je 2010. Slovenija izmijenila svoje operativne programe i smanjila infrastrukturni udio na 65% (uglavnom na račun ekonomskih i prometnih infrastruktura) u korist politika istraživanja i razvoja, inovacija i konkurentnosti. Kao posljedica toga, udio sredstava namijenjenih poduzetništvu, konkurentnosti, inovacijama te istraživanju i razvoju povećao se s izvornih 19,9% na ukupno 21,2%, što je jedan od najvećih udjela među značajnijim primateljima. U pogledu provedbene strukture, Slovenija je izabrala kontinuitet iz prethodnog razdoblja držeći se centraliziranog pristupa koji bi u načelu trebao omogućiti razvoj snažne centralne koordinativne institucije. Međutim, to se i dalje nije u potpunosti realiziralo u praksi za koji postoje dva razloga. Vanjski razlog je bio to što je postojao snažan i kontinuiran pritisak na upravljačko tijelo koje je prvenstveno bilo usredotočeno na apsorpciju s jedne strane, te na pravilnost rashoda s druge. Iznutra, uloga središnje koordinativne institucije, upravljačkog tijela, spuštena je u niži rang zbog političkih ciklusa što je rezultiralo fluktuacijom osoblja s jedne strane, te slabim političkim pozicioniranjem upravljačkog tijela unutar vlade što je često spriječavalo učinkovite intervencije, s druge strane. Ako su prethodna razdoblja bila obilježena upotrebom sredstava samo u obliku darovnica, u razdoblju 2007.-2013. uvedene su složenije sheme financijskog inženjeringa. U slučaju Slovenije ono je bilo ograničeno na instrument Jeremie tipa za razvoj malog i srednjeg poduzetništva, uključujući razvoj fondova poduzetničkog kapitala. Međutim, čini se da postoji okvir za širu upotrebu takvih instrumenata, što je u određenoj mjeri spriječeno zbog formalnih ograničenja, budući da se instrumenti financijskog inženjeringa u razdoblju 2007.2013. ne mogu financirati iz Kohezijskog fonda. Administrativno opterećenje, za korisnike kao i za administraciju, kao posljedicu je imalo konzervativniji pristup nekim od već utvrđenih politika. U ovom su pogledu bile osobito važne mjere vezane uz aktivno tržište rada, gdje

On a global level 40% were allocated to infrastructure development, the same share for competitiveness, innovation, entrepreneurship, tourism and regional development and the rest for human resources development – these shares broadly correspond to the shares of the three operational programmes that represent the basis for the use of convergence objective funding in Slovenia. This seems to be a reasonable structure, however more detailed analysis reveals that in fact, at least originally, the share of funding for development of different types of infrastructures was rather high, approximately 70%. This was due to strong bias towards provision of infrastructures in regional development, but also tourism and to a certain extent economic competitiveness. This was also recognised after the outburst of the crisis as in 2010 Slovenia modified its operational programmes and reduced the infrastructural share to 65% (mainly at the expense of economic and transport infrastructures) to the benefit of R&D, innovation and competitiveness policies. As a consequence, the share of money going for entrepreneurship, competitiveness, innovation and R&D increased from original 19.9% to 21.2% in total, one of the highest share among the more significant recipients. In terms of the implementation structure Slovenia opted for continuity from the previous period, thus sticking to the centralised approach. This should in principle enable development of strong central coordinating institution, however this continued not to be fully realised in practice. There are two reasons for this. The external reason was that there was strong and continued pressure on the managing authority, which was primarily focused on absorption on the one hand and regularity of expenditures on the other. Internally, the role of the central coordinating institution, the managing authority, was downgraded due to political cycles resulting in staff turnover on the one hand and in weak political positioning of the managing authority within the government, which often prevented effective intervention, on the other. If previous periods were characterised by the use of funds only in the form of grants, 2007-2013 period also saw introduction of more complex financial engineering schemes. In the case of Slovenia this was limited to the use of Jeremie type instrument for SME development, including development of venture capital funds. There appears to be scope however for broader use of such instruments, which to a certain extent was hindered also due to formal restrictions as financial engineering instruments in 2007-2013 period cannot be financed from the Cohesion fund. Administrative burden for beneficiaries as well as administration resulted in a more conservative approach


su standardizirani pristupi imali prednost na račun eksperimentiranja. Još jedan primjer bile su mjere vezane uz inovacije te istraživanje i razvoj u kojima se težilo izbjeći kompleksnije zahtjeve u pozivima za projekte, gdje je to bilo moguće. Kriza je imala zamjetan učinak na kohezijsku politiku, ne samo u smislu potrebnih intervencija (kao posljedica su bili modificirani operativni programi), već i u pogledu apsorpcijskog kapaciteta. Premda su se potrebe drastično povećale, korisnicima je postalo mnogo teže nositi se s provedbenim sustavom kohezijske politike. To je bilo osobito jasno s obzirom na financiranje likvidnosti. Kao posljedica toga, uveden je izvjestan broj mjera za pojednostavljenje (npr. prihvatljivost PDV-a ili predfinanciranje iz nacionalnog proračuna), što je popravilo situaciju u određenoj mjeri. Unatoč tomu, potpora privatnom sektoru iz kohezijske politike, osobito u razdoblju 2009.-2010. bila je besprimjerna, ističući važnu ulogu kohezijske politike u svladavanju krize. Što se tiče javnih ulaganja, najveći je problem bio kolaps građevinskog sektora, koji je rezultirao raširenim zatvaranjima. Kao posljedicu toga, trebalo je pokrenuti nove procedure javne nabave. Međutim, uzevši u obzir situaciju na tržištu, bilo je još više pritužbi što je rezultiralo daljnjim kašnjenjima u ugovaranju. Razdoblje 2007.-2013. otkrilo je različite institucionalne i administrativne apsorpcijske kapacitete ministarstava i njihovih provedbenih tijela od kojih su neka djelovala u potpunosti u skladu s uspostavljenim sustavom, dok se u drugima i dalje nailazilo na poteškoće. U teoriji, to bi trebalo imati posljedice u smislu ili izravne institucionalne potpore i/ili preusmjeravanja financiranja u područja politike koja bolje funkcionira. To je, međutim, samo iznimno bio slučaj zbog političkih razloga. Područja politike koja zahtijevaju vrlo jasan politički okvir odozgo prema dolje te ona gdje je stvarna provedba ovisna o višestrukim institucijama bila su osobito problematična. Postalo je jasno da su provedbeni kapacitet i potencijal pojednostavljenja ovisni o provedbenom sustavu kohezijske politike samo u ograničenoj mjeri. Velike prepreke se zapravo mogu naći u drugim nacionalnim propisima kao što je izdavanje građevinskih dozvola i općenito prostorno planiranje, proračunske procedure itd.

to some of the already established policies. Particularly important in this regard was active labour market related measures, where standardised approaches were favoured at the expense of experimentation. Another example was innovation and R&D measures where more complex requirements in the calls for projects tended to be avoided where possible. The crisis had noticeable impact on cohesion policy not just in terms of the needed interventions (as a consequence of which operational programmes were modified), but also in terms of absorption capacity. Even though the needs increased dramatically it became much harder for the beneficiaries to cope with the cohesion policy implementation system. This was particularly evident as regards provision of liquidity financing. As a consequence number of simplification measures were introduced (e.g. eligibility of VAT or prefinancing from the national budget), which to a limited extent improved the situation. Nevertheless support to the private sector, especially in 2009-2010 period, from the cohesion policy was unprecedented underlying important role of cohesion policy in fighting the crisis. As far as public investments were concerned the biggest problem was collapse of the construction sector resulting in widespread closures. As a consequence new public procurement procedures needed to be initiated, but given the situation in the market, there were even more complaints resulting in further delays in contracting. 2007-2013 revealed differing institutional and administrative absorption capacity of ministries and their implementing bodies with some operating fully in line with the set system, while with others number of difficulties continued to be found. In theory this should have consequences in terms of either direct institutional support and/or redirection of funding to the better performing policy areas. This however was only exceptionally the case due to political reasons. Particularly problematic were policy areas that require very clear top-down policy framework and where actual implementation is dependent on multiple institutions. It became clear that implementation capacity and simplification potential is only to a limited extent dependent on the cohesion policy implementation system. Major obstacles can actually be found in other national regulations like provision of building permits and spatial planning in general, budgeting procedures, etc.

33


34

Ivana Maletić

Ivana Petričko

Izvješće o globalnoj konkurentnosti - poticaj za strukturne reforme Izvješće o globalnoj konkurentnosti (The Global Competitiveness Report) mjeri konkurentnost 148 država u različitim fazama gospodarskog razvoja. Metodologija Svjetskog gospodarskog foruma temelji se na analizi 12 faktora konkurentnosti koji uključuju institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, zdravstvo, osnovno i visoko obrazovanje, efikasnost tržišta rada, efikasnost tržišta roba, tehnološku spremnost, financijsko tržište, veličinu tržišta, poslovnu sofisticiranost i inovativnost. Nakon što je rang Hrvatske proteklih godina bio u trendu opadanja, u ovogodišnjem Izvješću zabilježeno je lagano poboljšanje. Ovogodišnji rast za 6 pozicija u odnosu na 2012. smješta Hrvatsku na 75. mjesto među 148 država svijeta. Problem je što ovaj rast nije rezultat pozitivnih pomaka u Republici Hrvatskoj već negativnih procesa u pojedinim državama (Ukrajina i Slovačka) koje su pale na ljestvici konkurentnosti. Jasno su vidljiva područja u kojima su potpuno izostale reforme: od stvaranja povoljnog poslovnog okruženja, učinkovitog javnog sektora, do podizanja produktivnosti i konkurentnosti u sektoru poduzetništva. Očito je da se na područjima ključnim za podizanje gospodarskog rasta i razvoja ne radi. Švicarska, kao prvorangirana, odnosno najkonkurentnija država na svijetu, zadržala je vodstvo na ljestvici kao i prethodne godine, a slijede Singapur, Finska, Njemačka, SAD i Švedska. Članice iz petog vala proširenja EU imaju različite trendove. Bugarska i Rumunjska bilježe rast, dok Slovenija, Češka, Slovačka i Mađarska bilježe pad. Ostale države u okruženju također su zabilježile pad konkurentnosti uz iznimku Crne Gore i Makedonije koje su i ove godine poboljšale svoje pozicije i nalaze se

na 67. odnosno 73. mjestu u odnosu na 72. odnosno 80. mjesto prethodne godine. Cilj Republike Hrvatske je ući među 40 najkonkurentnijih država svijeta, a primjer Cipra koji je u godinu dana napredovao za čak 16 mjesta, zahvaljujući strukturnim reformama u sklopu primjene Lisabonske strategije, pokazuje da je moguće postići tako značajan napredak. Ovogodišnji rezultati Hrvatske pokazuju zamjetan pad ocjena makroekonomskog okruženja (68. mjesto u odnosu na 60. prethodne godine), zdravlja i osnovnog obrazovanja (66. mjesto u odnosu na 60. prethodne godine) i efikasnosti tržišta rada (114. mjesto u odnosu na 106. prethodne godine). Poboljšane su ocjene razvoja financijskog tržišta (78. mjesto u odnosu na 92. prethodne godine) i poslovne sofisticiranosti (88.mjesto u odnosu na 96. prethodne godine), dok ostali faktori ostaju uglavnom na istoj razini. Ovogodišnji rezultati „Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2013.-2014.“, pokazuju da države koje potiču inovativnost i imaju jak institucionalni okvir napreduju i nalaze se među najkonkurentnijim državama svijeta. Reforme u Hrvatskoj se moraju provoditi i pritom moraju biti snažne i dinamične. Promjene se moraju događati na području reforme tržišta rada, makroekonomskog okruženja, jačeg poticanja stranih ulaganja, obrazovanja, a inovacije i nove tehnologije trebaju postati prioriteti kako državne tako i poslovne politike. Samo spremnošću i znanjem za provedbu strukturnih reformi moguće je vratiti se na pozicije gdje smo bili i pokušati biti konkurentniji od država u okruženju. Snažan gospodarski rast i smanjenje stope nezapos-


lenosti moguće je postići samo uz veliko povećanje kvalitete radne snage, a to znači velik porast udjela tercijarno obrazovanih ljudi u radnoj snazi. To je neophodno za prijelaz u vrlo otvoreno gospodarstvo u kojem bi udio visokotehnološke proizvodnje u ukupnoj proizvodnji i izvozu trebao rasti. Dakle, krajnji cilj povećanja konkurentnosti hrvatskih proizvoda na tržištu EU trebao bi donijeti veći udio izvezene robe i usluga u BDP-u, tj. povećanje toga omjera sa sadašnjih oko 50% na više od 65% u sljedećih 10 godina. Prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma, kvantitativni pokazatelji za stavku Opterećenost regulativom su poražavajući. Dodijeljen nam je indeks 2.3 i svrstani smo na 143. mjesto od 148 država. Regulativa u Hrvatskoj opsežna je i prekomplicirana. Treba zaštiti privatno vlasništvo, poboljšati zakonsku regulativu i sudsku zaštitu. Kada se govori o reformama, naglasak je na pojednostavljivanju struktura i sniženju troškova, uz orijentaciju prema rezultatima. Regulatorna reforma treba težiti jasnijim i usklađenijim propisima, uz procjene učinaka. Najveće prepreke investicijskoj klimi jesu birokratske prepreke i zato je reforma javne uprave jedna od ključnih za postizanje gospodarskog rasta i razvoja. Pojednostavljenje struktura i postupaka uključuje modernizaciju javne uprave pomoću informacijskokomunikacijske tehnologije koja bi zamijenila nepotrebnu papirologiju, pečate i kemijske olovke te uspostavila sustav elektroničkog upravljanja dokumentima i podacima uz siguran sustav elektroničke pošte. Moguća implementacija e-uprave kao jedno od mogućih rješenja problema preopterećenosti birokracijom rezultirala bi značajnom racionalizacijom troškova javnog novca. Proces digitalizacije upravnih postupaka promijenio bi kulturu upravne komunikacije s naglaskom na jednostavnost, brzinu i efikasnost koji bi koristio i javnim službenicima i korisnicima javnih usluga. U okviru e-uprave, potrebno je obrazovati ljudske potencijale te educirati korisnike o mogućnostima korištenja javnih usluga. U konačnici, korist bi imali svi građani i poslovni sektor, što bi rezultiralo liberalizacijom investicijske klime i nizom pozitivnih učinaka za hrvatsko gospodarstvo. Prema Izvješću, potrebno je poduzeti značajne reforme u području tržišta rada budući da je ocijenjeno kao jedno od najproblematičnijih područja. Trenutna regulacija odgovara samo onima koji već imaju siguran posao. Institucije vlasti, sindikati, porezna uprava i mirovinski sustavi trebali bi prikupljati, razmjenjivati i objavljivati

informacije o točnom broju prijavljenih radnika, broju kompanija protiv kojih su podnesene prijave ili koje su kažnjene zbog kršenja zakona o radu, imena kompanija koje plaćaju, odnosno ne plaćaju doprinose. Vlada treba učinkovitije surađivati s poslodavcima i bankama i raditi na restrukturiranju dugova i dobivanju povoljnijih poslovnih kredita. Hrvatsko gospodarstvo obilježava visoka stopa nezaposlenosti. Dinamika otvaranja novih radnih mjesta u Hrvatskoj je spora zbog većeg broja čimbenika, uključujući i nefleksibilno tržište rada. Iznimno strogi propisi o zaštiti zaposlenja koji ograničavaju fluktuaciju radnih mjesta i razmjerno visoki jedinični troškovi rada koji destimuliraju zapošljavanje i ulaganje samo su neki od ključnih primjera krutosti na tržištu rada. Visoke stope nezaposlenosti mladih često su pokazatelj krutog tržišta rada, što je povezano s teškoćama i troškovima zapošljavanja i otpuštanja zaposlenih. Te su značajke tržišta rada uobičajene i za druga tranzicijska gospodarstva s nefleksibilnim tržištima rada. Kako bi se otvorila potrebna nova radnih mjesta u Hrvatskoj, moguće je pokrenuti reforme kao što su i mnoge države članice EU učinile, poput Njemačke, Španjolske, Italije i Slovenije. Primjerice, Njemačke reforme tržišta rada imale su za cilj olakšati stvaranje novih radnih mjesta pomoću osnivanja agencija za privremeno zapošljavanje, provedene su reforme naknada za nezaposlenost (do 12 mjeseci puna, zatim znatno niža), reforme Zavoda za zapošljavanje u smislu decentralizacije usluga i centralizacije kontrole te je povećan broj otvorenih centara za zapošljavanje. S druge strane, Španjolska je uvela pravo na obrazovanje zaposlenih do 20 sati godišnje, novu vrstu ugovora o radu pripravnika (osposobljavanje na radnom mjestu), modifikaciju instituta stalnog sezonca (veća fleksibilnost i mogućnost prekovremenog rada) te reformu sustava kolektivnih pregovora. Italija je u sklopu reforme tržišta rada uvela posebni formular za otkaz ugovora o radu koji onemogućuje izmjenu datuma otkaza, uveden je posebni doprinos od 1,4% koji poskupljuje rad na određeno vrijeme (vraća se poslodavcu u slučaju da osobu zaposli putem ugovora o radu na neodređeno vrijeme) te su smanjeni troškovi otpuštanja starijih radnika. Odlučnost i brzina provedbe strukturnih reformi radi povećanja konkurentnosti gospodarstva ublažavaju posljedice recesije i određuju brzinu oporavka nacionalnog gospodarstva. Bez reformi nema stabiliziranja rashodne strane proračuna, niti mogućnosti da se smanji deficit i uspori rast javnog duga. U sljedećem broju Informativnog mjesečnika poseban tematski članak biti će posvećen iskustvu Latvije, Poljske i Irske u provođenju strukturnih reformi.

35


T 36

Andrea Vodanović

Andrea Veselčić

Marijana Kisić

Marija Tufekčić

Ivana Petričko

Tvrtko Lovrić

Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.

Ivan Dvornik


Poštovani čitatelji, u ovom broju IM-a predstavljamo vam naše urede u Zagrebu i Bruxellesu. U Uredu u Bruxellesu rade dvije asistentice i dvoje stažista, a u Zagrebu dvoje lokalnih asistenata i stručna savjetnica. Zajedničkim radom do sada smo predstavili Hrvatsku na eventu u Europskom parlamentu, organizirali nekoliko stručnih konferencija, izložbu, koncert, izdajemo Informativni mjesečnik i još mnogo toga. U ovom mjesecu započinjemo sa stručnim savjetovanjima o europskim fondovima u brojnim lokalnim sredinama u Hrvatskoj i na taj način ćemo dodatno intenzivirati naš rad po pitanju informiranja hrvatskih građana o europskim temama. Aktivno pratimo Odbore za Ekonomsku i monetarnu politiku, Regionalni razvoj, Proračun, Proračunski nadzor te Zapošljavanje i socijalna pitanja. U nastavku možete upoznati naš tim.

Andrea Vodanović iz Vodica naša je asistentica u Bruxellesu. Stručna specijalistica međunarodnih odnosa i diplomacije stažirala je u Bruxellesu u Europskom parlamentu 2010. i u Centru za europske studije od 2012. do zapošljavanja u našem Uredu. Radila je kao mentorica na govorničkoj školi Ivo Škarić, a od 2009. - 2013. obnašala je dužnost vijećnice u Županijskoj skupštini Šibensko – kninske županije.

Marija Tufekčić

svojim uključivanjem u rad I’M Ureda u tim donosi iskustvo rada u Saboru, Vladi i Ministarstvu financija, ali i jedinstveno petogodišnje iskustvo rada s EU fondovima u Hrvatskoj. Četiri godine radila je kao ravnateljica Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU gdje je stekla iskustvo uspostave sustava upravljanja EU fondovima, pripreme natječajne dokumentacije te provođenja postupaka odabira i provedbe projekata financiranih iz fondova EU. Marija je magistra ekonomskih znanosti s bogatim radnim iskustvom, ali i majka troje djece – Dominika, Ane i Ivana.

Ivana Petričko

radi u našem Uredu u Zagrebu na analizi projekata gradova, općina i županija i ostalim aktivnostima Ureda. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja obnašala je funkciju predsjednice Koordinacijskog odbora i Mandatne komisije u Parlamentu mladih grada Bjelovara. Na završnoj je godini diplomskog studija financija i bankarstva na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Izvršavala je funkciju sveučilišnog demonstratora u području kontrolinga, revizije, analize i planiranja. U okviru programa ERASMUS, studirala je na Humboldt-Universitätu u Berlinu. Voditeljica je projekta „Lokalokracija“ koji se temelji na razvoju lokalnih jedinica.

Andrea Veselčić asistentica je u našem uredu u Tvrtko Lovrić radi kao asistent u našem uredu u Bruxellesu. Rođena je 1989. godine u Vinkovcima. Studentica je druge godine diplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao usmjerenje je odabrala političku komunikaciju. Volontirala je u brojnim udrugama i humanitarnim organizacijama. Deset godina se profesionalno bavila sportom. Od stranih jezika govori engleski.

Marijana Kisić je stažistica u našem Uredu u

Bruxellesu. Diplomirala je turistički menadžment na Veleučilištu u Šibeniku. Aktivno sudjeluje na događajima koje organizira njena lokalna zajednica, kao što su koncerti, Sportske igre mladih u organizaciji Frame i dr. Ima 26 godina i živi na Miljevcima. Aktivno koristi hrvatski, engleski i talijanski jezik.

Ivan Dvornik je stažist u našem Uredu u Bruxellesu. Rođen je u Splitu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Trenutno je kandidat za magistra Međunarodne političke ekonomije pri Međunarodnom Sveučilištu u Dubrovniku (DIU), gdje je ujedno i stekao titulu prvostupnika Međunarodnog poslovanja i ekonomije. Tijekom svog školovanja, Ivan je sudjelovao u raznim aktivnostima, poput organiziranja evenata i provođenja istraživanja povezanih s projektima u Dubrovniku. Bio je također aktivan u studenskom vijeću DIU-a. Govori hrvatski i engleski.

Zagrebu. Završio je stručni studij poslovne ekonomije na Visokoj poslovnoj školi ‘’Libertas’’ u Zagrebu, gdje trenutno završava specijalistički studij Menadžmenta u međunarodnoj i unutarnjoj trgovini. U Hrvatskoj demokratskoj zajednici obnaša dužnost člana Nacionalnog predsjedništva Mladeži HDZ-a i dopredsjednika Mladeži HDZ-a Grada Zagreba. Aktivno se služi engleskim, a pasivno talijanskim jezikom.

37


38

Program Visitors: Mozartine posjetile Europski parlament U organizaciji Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić prvi hrvatski posjetitelji u sklopu programa ‘Visitors’ došli su u posjetu u Europski parlament. Program Visitors omogućuje svakom zastupniku u Europskom parlamentu pozivanje 110 posjetitelja godišnje iz njihove domovine. S obzirom da je Republika Hrvatska država članica od 1. srpnja 2013. naši zastupnici imaju mogućnost dovesti 55 posjetitelja preko programa Visitors do kraja ove kalendarske godine. Naš Ured upravo organizira dolazak i druge grupe posjetitelja iz različitih općina, gradova i županija za koje će tom prilikom biti organiziran i poseban okrugli stol na temu korištenja europskih fondova. Nagrađivani djevojački zbor Mozartine nastupio je u Europskom parlamentu na događaju ‘Hrvatska - izvor vode’ prilikom kojeg su predstavljeni hrvatski vodni potencijali, te održan koncert u crkvi Gospe od Spasenja u samom centru Bruxellesa.

Fotografije: PromoArt Studio d.o.o.


Fotografija: PromoArt Studio d.o.o.

Zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić je ekonomska stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i europskih fondova.

Magistrirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Svoj rad započela je u Ministarstvu financija, najprije kao stručna suradnica i savjetnica, a zatim kao pomoćnica ministra. Nakon četrnaest godina radnog iskustva u ministarstvu osniva Centar za razvoj javnog i neprofitnog sektora i postaje njegova predsjednica. Međunarodno je priznata predavačica i savjetnica u području financijskog upravljanja te je održala brojne seminare na temu financijskog menagementa, proračunskih procesa, javnih financijskih reformi i dr. Objavila je velik broj stručnih i znanstvenih radova, suautorica je više značajnih knjiga na području javnih financija te sudjeluje u brojnim istraživačkim projektima. Aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske u Europsku uniju kao zamjenica glavnog pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova). Na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament, izabrana je kao zastupnica s liste Hrvatske demokratske zajednice. Članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za proračun (BUDG), a posebno prati Proračunsku kontrolu (CONT), Regionalni razvoj (REGI) i Zapošljavanje (EMPL).


Znati prošlost. Živjeti sadašnjost. Promišljati budućnost.

v

-

Informativni mjesecnik ureda eurozastupnice I v a n e M a l e t i c

www.hdz.hr www.eppgroup.eu


I'M listopad 2013.