Issuu on Google+

Hrvatska - izvor vode


Sadržaj:

2 Uvod

3 Europska politika u području gospodarenja vodama

4 Planski paket o vodama – Blueprint package

5 Akcijski plan za očuvanje vodnih resursa u Europi

6 Izvješće o provođenju Okvirne direktive o vodama i planova za upravljanje vodnim područjima

7 Izvješće o reviziji politike EU-a o nestašici vode i suše

8 Gospodarenje vodama u RH

9 Izvorske i mineralne vode u RH

10 Proizvodnja vode u bocama i europska politika Zaštita okoliša

12 Geotermalni potencijal Republike Hrvatske

13 Mogućnosti financiranja iz EU fondova

20 Zaključak


Impressum

Uvod

Izdavač Ured zastupnice u Europskom parlamentu Ivane Maletić

Vode su opće dobro i imaju posebnu zaštitu Republike Hrvatske, što je i zakonski određeno Zakonom o vodama (NN, br. 107/95, 63/11 i 130/11). Hrvatska pripada skupini država koje su bogate vodom, te vodni resursi još nisu postali ograničavajući čimbenik razvoja1.

Autori Ivana Maletić, Kristina Kosor, Mario Šiljeg, Marija Tufekčić, Siniša Širac Kontakt ZAGREB Hrvatska demokratska zajednica Trg žrtava fašizma 4 10 000 Zagreb STRASBOURG Parlement européen Bât. Winston Churchill M02060 1, avenue du Président Robert Schuman CS 91024 F-67070 Strasbourg Cedex +33(0)3 88 1 75734 +33(0)3 88 1 79734 BRUXELLES Parlement européen Bât. Altiero Spinelli 05E258 60, rue Wiertz / Wiertzstraat 60 B-1047 Bruxelles/Brussel +32(0)2 28 45734 www.ivana-maletic.com

Jedna od Inicijativa Europske unije koja je integrirana u strategiju Europe 20202 je Efikasna upotreba resursa u Europi, koja za cilj ima povećanje efikasnosti gospodarstva u upotrebi resursa, povećanje korištenja energije iz obnovljivih izvora i promoviranje energetske učinkovitosti. Naglasak Inicijative je na učinkovitosti koja je temelj održivog i konkurentnog gospodarstva. Promjene u okolišu uzrokovane antropogenim utjecajem i prirodnim pojavama utječu na zalihe voda i narušavaju njezinu kakvoću, zato je važno osigurati racionalno i održivo gospodarenje vodom uzimajući u obzir da je voda temeljni prirodni resurs i osnovna pretpostavka za održanje svih ekosustava na Zemlji. Na području upravljanja vodama, važniji ciljevi Europske unije su: • održati ekstrakciju vode ispod 20% od ukupnih raspoloživih obnovljivih izvora voda, • utjecaje suša i poplava svesti na minimum, te povećati zadržavanje vode u tlu i učinkovito navodnjavanje, • na alternativne izvore vode treba se oslanjati samo kada su sve ostale povoljnije mogućnosti iscrpljene, • u srednjoročnom razdoblju tri važna cilja prevladavaju u sektoru voda: dobar ekološki i kemijski status površinskih i podzemnih voda do 2015., usklađenost kakvoće vode za kupanje do 2015. te dobar ekološki status morskog okoliša do 2020.

Listopad/2013.

Prema UNESCO-u Hrvatska je na 3. mjestu u Europi i na 42. mjestu u svijetu u pogledu bogatstva vodnih resursa. 2 EUROPE 2020 : A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, COM(2010) 2020 final 1

2


Europska politika u području gospodarenja vodama

Zakonodavstvo Europske unije vezano uz vode je opsežno. Postoji više direktiva koje reguliraju područje voda te su neke od važnijih sljedeće: Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC), Direktiva o komunalnim otpadnim vodama (91/271/EEC), te Direktiva o vodi za piće (98/83/EC). Okvirna direktiva o vodama (dalje u tekstu: ODV) usvojena je 23. listopada 2000. Godine i predstavlja najznačajniji i ključni dokument EU zakonodavstva o upravljanju vodnim resursima do danas. Osnovni cilj ODV je zadržati vrlo dobro stanje voda tamo gdje takvo stanje postoji, spriječiti narušavanje postojećeg stanja i postići najmanje dobro stanje svih voda do 2015. godine. Dobro stanje podrazumijeva barem dobro kemijsko i ekološko stanje za površinske vode, te kemijsko i količinsko stanje za podzemne vode. Ciljevi Direktive postižu se usvajanjem i provođenjem Planova upravljanja vodnim područjima i Programom mjera za svako identificirano vodno područje. Ostali ciljevi ODV su spriječiti daljnje uništavanje vodenih cjelina, povećati i obnoviti stanje vodenih kao i kopnenih ekosustava i močvara koje direktno ovise o vodenim ekosustavima, uspostaviti održivo korištenje voda bazirano na dugoročnoj zaštiti vodnih resursa, osigurati smanjenje onečišćenja podzemnih voda i ublažavanje posljedica poplava i suša. Ključni principi provedbe Okvirne direktive uključuju cjelovito (integrirano) upravljanje na razini riječnih slivova

3


(do ODV to nije bio slučaj), izjednačavanje principa za međudržavne riječne slivove i podslivove, izrada planova upravljanja riječnim slivovima, održivo korištenje vode (princip predostrožnosti), financiranje (princip zagađivač plaća) i sudjelovanje javnosti u cijelom procesu. Mnogi europski riječni slivovi prelaze upravne i teritorijalne granice, te je većina izazova i poteškoća zajednička državama članicama, stoga je zajednički pristup i razumijevanje problematike ključno za uspješnu i učinkovitu implementaciju ODV-a. Slijedom navedenog, Europska unija je donijela strateški dokument pod nazivom Zajednička provedbena strategija (Common Implementation Strategy – CIS), čiji je cilj koherentna i ujednačena provedba Okvirne direktive o vodama koji definira smjernice unutar 14 područja: ekonomska analiza i okoliš, identifikacija vodenih cjelina, analiza pritisaka i posljedica, umjetne i jako promijenjene vodne cjeline, prijelazne i priobalne vode, interkalibracijska mreža, monitoring, sudjelovanje javnosti, geografski informacijski sustav, tipologija rijeka i jezera, postupak planiranja, močvarna područja, klasifikacija i proces interkalibracije. Ključni zahtjev ODV-a prema zemljama članicama i zemljama kandidatkinjama je izrada Plana upravljanja vodnim područjima i Programa mjera za svako vodno područje. Plan upravljanja vodnim područjima je integralni dokument kojim se stvara okvir za održivo upravljanje vodama te koji svojim planom mjera obvezuje zemlje na upravljanje vodama u skladu s brojnim okolišnim direktivama Europske unije. Plan upravljanja vodnim područjima donosi se za razdoblje od šest godina nakon čega se mijenja i dopunjuje za razdoblje od idućih šest godina. Navedeni dokument je vremenski usklađen za sve članice EU (rok za provedbu prvog plana upravljanja za sve zemlje članice određen je s krajem 2015. godine do kada treba biti pripremljen za provedbu i usvajanje plan upravljanja za iduće razdoblje od šest godina). Do svibnja 2012. sve zemlje članice su usvojile svoje planove upravljanja vodnim područjima izuzev Portugala, Španjolske, Grčke i Belgije iz razloga što nisu završile konzultacije vezane uz plan.

Planski paket o vodama – Blueprint package Europska komisija je 14. studenog 2012. objavila ‘’Planski paket’’ (Blueprint Package) koji se sastoji od 3 dokumenta: Akcijskog Plan za očuvanje vodnih resursa u Europi, Izvješća o provođenju Okvirne direktive o vodama i planova za upravljanje vodnim područjem i Izvješća o reviziji politike EU-a o nestašici vode i suši. Neke od preporuka unutar Planskog paketa su:

• Pojačati ambicije u poduzimanju mjera za postizanje dobrog statusa; • Procijeniti prepreke koje su onemogućavale provedbu u prvom ciklusu i poduzeti mjere da bi se prevladale u drugom ciklusu; • Unaprijediti i proširiti nadzor i prikupljanje podataka kako bi se osigurala statistički jasna i sveobuhvatna slika o stanju u vodenom okolišu u svrhu daljnjeg planiranja; • Nastaviti konsolidaciju multidisciplinarnog integriranog upravljanja vodama, tražiti rješenja koja će biti u ravnoteži sa ciljevima zaštite okoliša ali i dugoročno ekonomski održiva; • Koordinirati izradu planova zajedno sa zemljama u zajedničkim vodnim područjima, dogovoriti i provesti prekogranične mjere; • Transparentnost (uključiti sve zainteresirane sudionike od početka procesa planiranja); • Primijeniti ekološke protoke kako bi vlasti i korisnici znali koliko vode i kakav protok je potreban da bi se postigao dobar ekološki status; • Izrada vodnih računa u suradnji s državama članicama sa ciljem izračuna koliko vode se može koristiti i koliko bi se trebalo spremiti za održavanje funkcije ekosustava; poboljšati uređaje za prijenos podataka o količini vode, raspoloživosti i trendu potražnje da bi mogao razviti koherentan i učinkovit set mjera; • Uzeti u obzir klimatske promjene pri izradi Plana upravljanja vodnim područjem; • Koordinirati pripremu i savjetovanje o planovima upravljanja poplavnim rizicima s drugim Planom o upravljanju vodnim područjima da bi se osigurala usklađenost; • Osigurati transparentnost i pravednost pri utvrđivanju cijena vode te ih temeljiti na mjerenju; • Poboljšati analizu troškova i koristi (cost-benefit analiza) kako bi se osigurao povrat troškova; • Uskladiti odluke o financiranju s prioritetima i mjerama utvrđenim u planovima, uključujući i ispunjavanje zahtjeva europske politike gospodarenja vodama; • Uključiti u planove i programe mjera troškove mjera, odgovorna tijela i tijela za provedbu te izvore financiranja; • Koristiti proces izrade Plana upravljanja vodnim područjima za definiranje jasnog okvira za razvoj gospodarskih aktivnosti koji se oslanjaju na vodne resurse; • Poboljšati suradnju s poljoprivrednim zajednicama pri izradi Programa mjera za svako vodno područje kako bi se osigurala održivost; osigurati da Poljoprivredna savjetodavna služba ima pro-aktivnu ulogu te da iskoristi mogućnosti unutar Programa ruralnog razvoja; • Posvetiti više pažnje smanjenju raspršenih izvora onečišćenja jačanjem akcijskih programa za nitrate; • Uravnotežiti fakultativne i obvezne mjere u poljoprivredi kako bi se osigurali čvrsti temelji za sve programe ruralnog razvoja i međusobna usklađenost vodnih zahtjeva; • Povećati ovisnost o višenamjenskim mjerama zadržavanja prirodne vode; • Koordinirati i uključiti programe, planove i projekte

4


koji utječu na vodeni okoliš u Plan upravljanja vodnim područjima. Europski gospodarski i socijalni odbor je u lipnju 2013. godine utvrdio da su potrebni znatno veći napori da bi se dostigla stvarna dosljednost među politikama i da bi se ukinulo plaćanje naknada na pretjeranu potrošnju vode na ugrožavanje njenog morfološkog sastava i na zagađenje vode te isto tako, podržalo uključivanje ciljeva povezanih s vodom u druge ključne politike kao što su zajednička poljoprivredna politika za kojih se zauzela Europska komisija. Europski parlament, Vijeće i Komisija utvrdit će program rada na području upravljanja vodama za idućih 7 godina. Neke od važnijih preporuka Europskog gospodarskog i socijalnog odbora su sljedeće: uključivanje osnovnih mjera iz Okvirne direktive o vodama u mjere međusobnog usklađivanja, okretanje ekologiji prvog stupa (na područjima usmjerenim za ekološka pitanja), osmišljavanje programa ruralnog razvoja koji se bave problemom vode, financiranje u sklopu drugog stupa Zajedničke poljoprivredne politike za poboljšanje učinkovitosti sustava za navodnjavanje, poticanje mjera za prirodno zadržavanje vode (poplavne ravnice, močvarna područja ili tampon područja uz rijeke) iz razloga što su ključne za ponovno uspostavljanje funkcije ekosustava. Iznimno je važno da se financiranje u drugom stupu usmjeri na područja kojima je pomoć potrebna.

Akcijski plan za očuvanje vodnih resursa u Europi Akcijski plan za očuvanje vodnih resursa u Europi predlaže pristup s tri glavna cilja, uz mjere u 25 faza3: • Poboljšati provođenje sadašnje europske vodne politike koristeći se u potpunosti mogućnostima koje nude zakoni na snazi, • Poticati uključivanje ciljeva vodne politike u druga relevantna politička područja kao što su poljoprivreda, ribarstvo, obnovljive izvore energije, prijevoz kao i u kohezijske i strukturne fondove, • Popuniti nedostatke u postojećem okviru, posebice u vezi s instrumentima potrebnim za postizanje razumnije potrošnje vode. Plan o vodama je usko povezan sa strategijom Europa 2020, a posebno s programom za učinkovito korištenje resursa s obzirom na to da je Plan dio tog programa koji je posvećen vodi. Oko 60% europskog teritorija leži na prekograničnim vodnim područjima, iz čega slijedi da su hidrološki ciklusi toliko međusobno povezani da korištenje tla u jednoj zemlji može utjecati na taloženje izvan njezinih granica. Temeljem izvješća Europske agencije za okoliš i procjene Planova upravljanja vodnim područjima država članica

od strane Europske komisije, zaključeno je da su ciljevi postignuti samo u 53% europskih voda iz čega je vidljivo da su potrebne dodatne mjere da bi se očuvao i poboljšao status europskih voda. Izvješća su pokazala da je dobar ekološki status postignut samo u 43% vodnih područja i da su potrebne dodatne mjere koje bi se uključile u planove kako bi se ovaj postotak povećao na 53% do 2015. Pri procjeni kemijskog statusa voda zaključeno je da oko 40% voda ima nepoznat kemijski status iz čega proizlazi da je praćenje očito nedovoljno i neadekvatno u većini država članica. Eutrofikacija4 i dalje ostaje prijetnja dobrom statusu voda te se procjenjuje da je ovaj problem zahvatio 30% vodnih tijela unutar 17 država članica. Kada je riječ o kvaliteti vode, informacije navedene u prvom Planu upravljanja riječnim slivovima (2009.) pokazuju da više od polovice površinskih voda u Europi ne zadovoljava kriterije dobrog ekološkog stanja. Pored mjera utvrđenih starijim direktivama (o nitratima, komunalnim otpadnim vodama, industrijskim emisijama) potrebne su daljnje mjere za ispunjavanje ciljeva Okvirne direktive o vodama. Sve veći problem u Europi je nestašica vode. Velika područja, posebice u južnoj Europi, pogođena su nestašicom vode dok se istovremeno konkurentskim korištenjem povećava potražnja diljem kontinenta. U brojim europskim regijama nestašica vode predstavlja izravnu i dugoročnu prijetnju za ekosustave i opskrbu vodom u poljoprivredi, industriji i domaćinstvima. Učestalost i intenzitet poplava i suša te štete koje one uzrokuju za okoliš i gospodarstvo u zadnjih 30 godina su se pojačale. To se može pripisati klimatskim promjenama i drugim antropogenim pritiscima (npr. promjene korištenja tla). Od 1998. u Europi je od poplava smrtno nastradalo 700 osoba, otprilike pola milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a nastala (osigurana) gospodarska šteta iznosi najmanje 25 milijardi eura. Ostali važni pritisci na vode u EU-u dolaze od ispuštanja onečišćivača, hidromorfoloških promjena i uzimanja vode koji su uglavnom posljedica demografskog rasta, korištenja zemljišta i gospodarskih aktivnosti5. S obzirom da se vodeni okoliš diljem Europe razlikuje, u skladu s načelom supsidijarnosti ne predlaže se jedinstveno rješenje za sve. Plan naglašava ključne teme koje uključuju: poboljšanje uporabe tla, rješavanje problema zagađenosti vode, povećanje učinkovitosti i otpornosti vode te bolje upravljanje od strane tijela uključenih u upravljanje vodama.

Blueprint to Safeguard Europe’s Water Resources COM(2012) 673 FINAL Eutrofikacija je proces obogaćivanja vode nutrijentima, što rezultira povećanom primarnom proizvodnjom, tj. proizvodnjom akvatičnih biljaka. Nepovoljno utječe i na korištenje vodnih resursa za druge namjene. Naime, povećana produkcija akvatičnog bilja rezultira povećanim sadržajem organskih tvari, koje se bakterijski razlažu, stvarajući neugodne mirise, trošeći raspoloživi kisik te utječe na razvoj drugih vodnih organizama. 5 Blueprint to Safeguard Europe’s Water Resources 3 4

5


U zadnjih nekoliko desetljeća postignut je značajan uspjeh u postizanju bolje kvalitete vode, ali temeljem analiza prvog Plana upravljanja vodnim područjima više od polovice površinskih voda u Europi se nalazi u lošem ekološkom stanju i imaju loš potencijal te će za ispunjenje ciljeva Okvirne direktive o vodama biti potrebno provesti dodatne mjere. U planu su brojne mjere i programi za rješavanje problema na različitim razinama koje su podijeljene u tri faze: provedba, uključivanje ciljeva vodne politike u politike EU-a i popunjavanje nedostataka u postojećem okviru. Mjere su već poduzete, a planirano je da se završe do 2016. godine osim onih dugoročnih koje su planirane do 2021. godine. Opskrba vodom je oslabljena u više mediteranskih država. Pritisci na izvore vode se osjetno povećavaju te se pretpostavlja da će 80 milijuna stanovnika Mediterana biti u situaciji oskudice vode (manje od 500m³ godišnje po stanovniku) do 2025. godine. Sektor koji troši najviše vode je poljoprivreda s 64%, zatim industrija s 22% i sektor kućanstava s 14%. Desalinizacija morske vode predstavlja, u određenom broju država mediteranskog oboda koje su suočene s nedostatkom vode, rješenje za osiguravanje zaliha pitke vode priobalnom stanovništvu i to u perspektivi brzog povećanja potražnje za vodom u poljoprivrednom i industrijskom sektoru6. Na Sredozemlju proizvodnja postrojenja za desalinizaciju doseže 10 milijuna kubnih metara dnevno. Prema predviđanjima, do 2030. godine Sredozemlje bi moglo utrostručiti pa čak i učetverostručiti svoju proizvodnju vode desalinizacijom i doseći 30 do 40 milijuna m3/dan. U posljednjih 20 godina izgrađen je na Sredozemlju (Egipat, Alžir, Tunis, Španjolska) određeni broj manjih postrojenja za desalinizaciju (0,5 do 200 m3 dnevno) koja se smatraju obnovljivom energijom.

Izvješće o provođenju Okvirne direktive o vodama i planova za upravljanje vodnim područjima Drugi dokument iz Planskog paketa jest Izvješće o provođenju Okvirne direktive o vodama i planova za upravljanje vodnim područjima. Komisija je zaprimila 124 Plana upravljanja vodnim područjem od očekivanih 174. Analizom pristiglih planova vidljivo je da je napredak prema ciljevima očekivan, ali za značajan broj vodnih tijela se neće postići dobar status voda do 2015. godine. Glavne prepreke za postizanje dobrog statusa su hidromorfološki pritisci, zagađenja te preveliko korištenje vodenih resursa. Slijedom navedenog, zemlje članice mogu zatražiti 6

produženje roka za postizanje navedenog cilja. Rok za postizanje dobrog statusa može se produljiti ako je, između ostaloga, tehnički nemoguće ili nerazmjerno skupo za vratiti vodno područje u dobar status do 2015. godine. Ukupno 15% površinskih voda Europske unije ima nepoznat ekološki status, a 40% nepoznat kemijski status. U nekim zemljama članicama za 50% vodnih tijela nije poznat ni kemijski ni ekološki status. Razlog tome je neadekvatan monitoring i sustav praćenja. Prema Okvirnoj direktivi o vodama, zaštita vodenog okoliša i ekološki ciljevi u središtu su integriranog upravljanja na razini slivnog područja. Slijedom navedenog, očekivala se prilagodba postojećih zakonskih okvira i upravljačkih tijela, ali kod većine država članica se nije dogodila. Jasan i precizan pravni okvir te odgovarajuća upravljačka struktura vlasti bitni su preduvjeti za uspješno integrirano upravljanje riječnim slivom, tj. vodnim područjem. Ciljevi zaštite okoliša Okvirne direktive o vodama su uključeni kao dodatni ciljevi ali nisu integrirani u političke odluke. Sudjelovanje javnosti u cijelom procesu izrade Plana upravljanja vodnim područjima je još jedan element Okvirne direktive o vodama. Postići ciljeve Direktive je moguće jedino ako je dovoljna količina čiste vode dostupna za vodene ekosustave. U tom smislu, ekološki protok je potreban da bi se održao ekološki status i dostupnost vode za različite namjene. Količina vode je prepoznata kao važno pitanje u velikom broju riječnih slivova širem Europe. Također, upravljanje rizicima od poplava je sastavni dio integriranog upravljanja vodama, stoga je preporuka da se drugi ciklus Planova o upravljanju vodnim područjima uskladi s prvim Planovima upravljanja poplavnim rizicima. Učinkovito korištenje vode zahtijeva mjerenje količine vode koja se koristi. Cijene i tarife vode koja se koristi za navodnjavanje površina teško mogu dati poticaj za održivo korištenje. U nekim državama članicama, u sektorima kao što su poljoprivreda i kućanstva, mjerenje potrošnje vode nije u potpunosti implementirano. Povrat sredstava utrošenih na vodne usluga, uključujući troškove kapitala, osigurava potrebnu dugoročnu održivost ulaganja. Potrebno je osigurati da se sve ono što se proizvede korištenjem i odlaganjem vode adekvatno i zbrine. Štoviše, cijena vodnih usluga mora biti definirana po načelu zagađivač plaća. Postoji vrlo malo zemalja članica koje su implementirale transparentan povrat sredstava utrošenih na zaštitu okoliša i resursa prilikom korištenja vodnih područja. Povrat troškova se provodi, u većoj ili manjoj mjeri, u kućanstvima i industriji. Za poljoprivredu, u mnogim područjima se voda naplaćuje samo u ograničenoj mjeri. Analiza Planova upravljanja vodnim

Nacrt informativnog izvješća Stručne skupine za vanjske odnose o rješavanju izazova u vezi s vodom u regiji Euromed.

6


područjima pokazuje lošu kvalitetu procjene troškova i koristi. Potreban je značajan napredak u ovom području kao i za definiranje zajedničke metodologije za izračun troškova (troškovi zaštite okoliša i troškovi resursa) i koristi (uključujući i ekosustav), inače neće biti moguće osigurati implementaciju učinkovite politike cijena niti izbjeći pretjerane i neadekvatne mjere. Sektori koji imaju potencijalno važan utjecaj na vodne resurse jesu: planiranje korištenja zemljišta, poljoprivreda, urbani razvoj, hidroenergija, plovidba i zaštita od poplava. Plan upravljanja vodnim područjima pruža jedinstvenu priliku za interakciju s tim sektorima i razvijanje okvira unutar kojeg se te aktivnosti trebaju odvijati na održiv način. Implementacija Direktive zahtijeva integraciju ciljeva vodne politike u razvoj i planiranje gospodarskih aktivnosti koje se oslanjaju na vodu. Više od 90% analiziranih planova ukazuje na to da poljoprivreda ima značajan negativan utjecaj na vodna područja i to u vidu difuznih ili točkastih izvora zagađenja organskom tvari, odnosno prekomjernom količinom hranjivih tvari u vodi koja rezultira eutrofikacijom i hidromorfološkim pritiscima. Prijedlog Europske komisije o reformi Zajedničke poljoprivredne politike sadrži niz elemenata koji bi mogao uvelike poboljšati interakciju između poljoprivrede i vodne politike. To uključuje dodatno, ovisno o uvjetima, ozelenjivanje prvog stupa Zajedničke poljoprivredne politike i sustav programiranja s politikom ruralnog razvoja koja izričito identificira učinkovito korištenje vode i gospodarenje vodama kao drugu razinu prioriteta koji će se rješavati kroz ruralni razvojni program.

Izvješće o reviziji politike EU-a o nestašici vode i suše Izvješće o reviziji politike EU-a o nestašici vode i suše treći je dokument unutar Planskog paketa. Analizom Planova upravljanja vodnim područjima članica EU, nestašica vode je zabilježena na cijelom mediteranskom području i u nekim područjima središnje, istočne i sjeverne Europe dok je suša zahvatila veliki broj vodnih područje diljem Europe. Nestašica vode se ne smatra značajnim problemom unutar 41%, a suša unutar 40% Planova upravljanja vodnim područjima. Primijećeno je da se nestašica vode često jasno ne razlikuje od suše i obratno. Scenariji predviđanja potreba za vodom su predstavljeni u samo 35% planova, a scenariji dostupnosti vode u manje od 25% dok 90% planova nije specificiralo izvore financiranja za implementaciju određenih mjera. U 2011. i 2012. godini suša je pogodila veći dio južne, zapadne i sjeverne Europe. Količina oborina zabilježena 7

2011. godine bila je niža za 40% od uobičajene. U obje godine dostupnost vode u proljeće znatno je smanjena te su u velikim dijelovima Europe stupila na snagu ograničenja pri uporabi vode. Tijekom ljetnih mjeseci nestašica vode izraženija je u južnoj Europi , ali također postaje sve prisutnija u sjevernim vodnim područjima uključujući Veliku Britaniju i Njemačku. Očekuje se da će broj vodnih područja zahvaćen nestašicom vode porasti za 50%. Suša i nestašica vode uzrokuju gospodarske gubitke u sektorima koji koriste vodu i ima utjecaj na biološku raznolikost, kvalitetu vode, propadanje i gubitak močvarnih staništa, eroziju tla, degradaciju zemljišta i dezertifikacije. Neki od navedenih učinaka su kratkoročni i brzo se vrate u normalu, dok drugi učinci mogu ostati trajni. U nekim državama članicama razvijena je dodatna vodoopskrbna infrastruktura i to prije iskorištavanja punog potencijala mjera za očuvanje voda. U otprilike 30% Planova o upravljanju vodnim područjima predviđeno je da će dodatna ili nadograđena vodoopskrbna infrastruktura povećati dostupnost vode i smanjiti socio-ekonomske utjecaje smanjene raspoloživosti vode. Ponovno korištenje otpadnih voda kao mjera je zastupljeno u 50%, a metode umjetnog prihranjivanja i sakupljanje kišnice u 30% Planova o upravljanju vodnim područjima. Razvoj i nadogradnja postrojenja za desalinizaciju predstavljen je tek u nekoliko planova, ali je od velike važnosti za vodna područja u Južnoj Europi gdje je nestašica vode izraženija. U poljoprivredi, najvećem potrošačkom sektoru vode u EU, operativni troškovi za opskrbu vode samo se djelomično vrate i to za 10 država članica, dok su kapitalni troškovi često subvencionirani. Voda koja se koristi za potrebe poljoprivrede u EU se ne naplaćuje čak ni u onim područjima koja su izložena različitim pritiscima. Ne postoji financijski mehanizam za oporavak okoliša i korištenih resursa kao ni sustav poticaja za učinkovitije korištenje vode. Prilagodba korištenja zemljišta sa ciljem smanjenja ranjivosti vodnih resursa nije česta. Ekonomičnost i cost-benefit analiza rijetko je korištena od strane država članica da bi se identificirali prioriteti ulaganja u okviru Plana upravljanja vodnim područjem. Ostvaren je napredak pri integriranju aspekata količine vode u Zajedničku poljoprivrednu politiku te je prijedlog Komisije da Zajednička poljoprivredna politika uključi ciljeve ODV i uspostavi uvjete za korištenje ruralnih razvojnih fondova za projekte navodnjavanja kako bi se takav trend nastavio.


Gospodarenje vodama u RH

Odredbe ODV prenesene su u zakonodavstvo Republike Hrvatske preko Zakona o vodama (NN, br. 153/09, 63/11 i 130/11). Republika Hrvatska je prema tom Zakonu podijeljena na dva vodna područja: vodno područje rijeke Dunav i Jadransko vodno područje s tim što se vodna područja mogu dalje podijeliti na područja podslivova, područja malih slivova i sektore. Zaštita površinskih i podzemnih voda prioritet je hrvatskog vodnog gospodarstva i kao takva je postavljena u Strategiju upravljanja vodama iz 2009. godine i u nacrtu Plana upravljanja vodnim područjima iz 2010. godine. Politika zaštite okoliša smatra se jednom od najzahtjevnijih upravo zbog složenosti propisa kao i velikih izazova u njihovoj provedbi, kako za članice Europske unije tako i za kandidatkinje. Posebno su zahtjevni oni europski propisi za čiju su provedbu potrebna veća financijska ulaganja, poput direktiva koje se odnose na upravljanje i zaštitu voda. Hrvatska je tijekom pregovora o pristupanju zatražila prijelazna razdoblja za primjenu pojedinih europskih propisa u području gospodarenja vodama i to za: • sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda do kraja 2023. godine, • poboljšanje kvalitete vode za piće prema mikrobiološkim parametrima do kraja 2018. godine, uz dodatne tri godine nakon stupanja u članstvo za kemijske parametre. Zaštita vodnih resursa Hrvatske poboljšanjem sustava vodoopskrbe te integriranim sustavom upravljanja otpadnim vodama jedno je od dva prioritetna područja Operativnog programa Okoliš 2007. - 2013. Glavni cilj Prioritetne osi 2. je unaprijediti infrastrukturu komunalnih voda i povezanih usluga ulaganjem u izgradnju, odnosno obnovu objekata i pružanje podrške u pripremi i izradi projekata u tom sektoru. Mjere u sklopu ove prioritetne osi usmjerene su na uspostavu suvremenih sustava i mreža vodoopskrbe

8


i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, za otpadne vode iz domaćinstava i industrije te nadgradnju kanalizacijske mreže. Prioritetna os se sufinancira sredstvima iz programa IPA i Kohezijskog fonda. U 2008. godini ukupno je u funkciji bio 101 uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, dok se u 2009. godine taj broj povećao na 108 uređaja7. Iako je tijekom godina evidentan porast uređaja, na njima se pročišćava samo 62% komunalnih otpadnih voda prikupljenih sustavima javne odvodnje. Dodatni problem je nizak stupanj priključenosti stanovništva na uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda zbog nepovoljnih gospodarskih prilika, visokih troškova izgradnje sekundarne mreže i visine naplate priključaka. Potrebno je sustavno povećavati iskorištenost postojećih kapaciteta i učinkovitosti rada postojećih uređaja te provoditi mjere u cilju smanjenja količina otpadnih voda i unosa fosfata. Prema relevantnim podacima8, na sustave javne vodoopskrbe priključeno je 3,28 milijuna stanovnika, a efikasnost korištenja vode u posljednjih nekoliko godina iznosi oko 56%. To upućuje na velike gubitke vode u vodoopskrbnom sustavu koji iznose oko 44% što predstavlja problem u pogledu gospodarske učinkovitosti i smanjivanja rizika od onečišćenja voda. Strateški cilj vodnoga gospodarstva jest postupno smanjivanje gubitaka na prihvatljivu razinu od 15 do 20%. Postotak prosječne opskrbe iz javnog vodovodnog sustava u Hrvatskoj 1990. iznosio je samo 63%, dok je 2006. godine dosegao vrijednost 80%, što odgovara prosjeku EU9. Podzemne vode čine oko 90% voda zahvaćenih za javnu vodoopskrbu što posebno naglašava važnost zaštite podzemnih voda10. Vrlo se malo dostupnih resursa koristi (1%) te je mnogo gubitaka u distribuciji crpljene vode što rezultira gubicima prihoda od gotovo 286 milijuna eura (0,9 % BDP-a) godišnje i povećanim emisijama stakleničkih plinova kao posljedicama povećane potrošnje električne energije za crpljenje vode11. Od 2006. godine uočene su učestalije pojave lokalnih poplava koje su zahtijevale aktivnosti na obrani od poplava. Započete su aktivnosti na izradi dokumenata vezanih uz upravljanje rizicima od poplava koji bi se trebali donijeti krajem 2015. godine. Repubika Hrvatska navodnjava samo 0,5% površina što odgovara 3 627 ha. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku u 2010. godini za potrebe navodnjavanja zahvaćeno je 8,65 milijuna m3 vode. Za istu svrhu u funkciji je 13 crpnih stanica te 52 agregata čiji je ukupni kapacitet 2420 l/s. Izgrađeni sustavi za navodnjavanje obuhvaćaju 294 km kanal i 18 240 km cjevovoda. Glavni problemi u rješavanju pitanja navodnjavanja su velika rascjepkanost poljoprivrednih površina, velika heterogenost poljoprivrednih tala (veliki broj tipova tala), neujednačenih svojstava, tranzicija poljoprivredne proizvodnje, nedefiniranost prava

i obveza korisnika sustava navodnjavanja te nedefiniranost planova razvoja. Hrvatska raspolaže s oko 250 000 ha tala pogodnih za navodnjavanje i oko 600 000 ha tala umjereno pogodnih za navodnjavanje. Pogodnih tala za navodnjavanje najviše ima u Osječko-baranjskoj (cca 50 000 ha) i Vukovarsko-srijemskoj županiji (cca 45 000 ha). Republika Hrvatska svrstava se u države bogatije vodom s procijenjenim količinama od oko 25.160,00 m3/god/st što je svrstava na 3. mjesto, odmah iza Norveške i Islanda. Ipak, vremenska i prostorna raspodijela voda neravnomjerna je i nepovoljna, osobito ljeti u obalnom području. I u Europi su slatkovodni resursi neravnomjerno raspoređeni što je vidljivo kada se uzme u obzir gustoća naseljenosti. Jedna od zanimljivosti je da prema podacima Eurostata, europski slatkovodni resursi kreću se u rasponu manje od 500 m3/st na Malti i Cipru, do više od 500 000 m3/st na Islandu.

Izvorske i mineralne vode u RH Hrvatska je među rijetkim zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamče i osiguravaju pitku vodu. Na temelju članka 32. Pravilnika o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (NN, 13/12) Ministarstvo poljoprivrede objavilo je popis priznatih prirodnih mineralnih voda i prirodnih izvorskih voda u Republici Hrvatskoj. U tablicama 1 i 2 navedeni su oni izvori koji su podrijetlom iz RH. Tablica 1. Popis priznatih prirodnih izvorskih voda u Republici Hrvatskoj Trgovački naziv proizvoda

Naziv izvora

Mjesto korištenja

BELA

Podbela

Bela

BISTRA

Topličica

Gotalovec

CETINA

Cetina

Civljane

GACKA

Bobinac Sinac

Sinac

IVAL

Stari Golubovec

Stari Golubovec, Lobor

JANA

Sveta Jana

Svetojanske Gorice

RINA

Rina III

Raduč, Lovinac

SANTA

Krupa

Krupa, Kaštel Žegarski

STUDENA

Studena

Lipik

SVETI ROK

Sveti Rok (K3)

Sveti Rok

UN1QUE

ZG - 1

Apatovec

VIVA

Ljuta

Konavle

Izvorska voda dijeli na stolnu vodu i na vodu u boci. Os-

Odabrani pokazatelji stanja okoliša u Republici Hrvatskoj u 2011., Agencija za zaštitu okoliša 8 Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima, rujan 2012. 9 Strukturni pokazatelji EUROSTAT-A o vodi ne daju prosjeĉnu vrijednost za EU-27 već samo postotak za određeni broj država. 10 Agencija za zaštitu okoliša, Izvješće: Okoliš na dlanu, 2013. 11 Podaci UNDP-a, 2011. 7

9


novna razlika između izvorske vode i vode iz vodovoda je u mikrobiološkom onečišćenju. U Hrvatskoj je ta razlika minimalna dok je u drugim zemljama kvaliteta vode iz slavina niska. Upravo se ta činjenica može smatrati glavnim razlogom niže potrošnje izvorske vode u Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europe. Hrvatski prosjek konzumacije izvorskih voda na godišnjoj razini je oko 70 litara po stanovniku što je 2 puta manje od europskog prosjeka te je za očekivati kako će se taj jaz lagano smanjivati uz povećanje potrošnje vode u Hrvatskoj na oko 100 litara po stanovniku Tablica 2. Popis priznatih prirodnih mineralnih voda u Republici Hrvatskoj JAMINCA

Janino vrelo

Jamnička Kiselica

KAPLJICE

Kalničke kapljice

Apatovec

LIPIČKI STUDENAC

Antunovo vrelo

Lipik

STUDENAC

Grofova vrela

Lipik

U Hrvatskoj je proteklih godina došlo do ekspanzije u potrošnji izvorske vode što je dovelo do pojave sve više domaćih brandova izvorske vode pa je samim time i porasla ukupna proizvedena količina. U Hrvatsku se 2002. uvezlo oko 5 milijuna litara izvorske vode što je 2011. godine palo na 2 milijuna litara godišnje. Izvorska je voda postala sve više izvozni proizvod te izvozi višestruko premašuju uvoz izvorske vode. Tržište vode nezaustavljivo raste u posljednjih nekoliko godina. Prema podacima iz 2009. godine Hrvati su popili 327,8 milijuna litara vode iz boca od čega je iz uvoza bilo 17,8 milijuna litara. Ukupno se popilo 171 milijun litara gazirane i 139 milijuna litara prirodne izvorske vode. Potrošnja mineralne vode pala je za 24,3% u posljednjih sedam godina dok je potrošnja prirodne izvorske vode u bocama porasla za 376%. Domaćim tvrtkama država je izdala oko 30 koncesija za crpljenje i prodaju vode. U posljednjih sedam godina domaća proizvodnja mineralne i izvorske vode porasla je za 33,8% (364 milijuna litara). Važno je adekvatno upravljanje troškovima distribucije koji čine značajnu stavku u poslovanju s vodom. Efikasni distribucijski kanali kojima se minimiziraju troškovi prijevoza i slične stavke osnova su bez koje nema rentabilnog poslovanja. Prema hrvatskom zakonodavstvu voda se tretira kao opće dobro i ima posebnu zaštitu. Prema Zakonu o vodama privatizacija vodnog bogatstva nije moguća, odnosno bilo koji oblik prirodnih zaliha vode u Hrvatskoj ne može postati privatno vlasništvo već se eksploatacija vode rješava dodjelom koncesije. 12

Uzimajući u obzir da se u Hrvatskoj može crpsti 1,25 milijuna m3vode, a do sada je dosegnuta tek polovica od navedenog iznosa i to 634,7 tisuće m3 vode, možemo zaključiti da je vodni potencijal neprocjenjiv i golem te kao takav predstavlja izvrstan izvozni adut.

Proizvodnja vode u bocama i europska politika Zaštite okoliša Kao i svaka gospodarska aktivnost pa tako i eksploatacija, punjenje i distribucije izvorske vode trebala bi se odvijati u skladu s načelima zaštite okoliša i održivog razvoja. Hrvatskoj, kao članici Europskog federacijskog udruženja proizvođača vode u boci, jedan od glavnih ciljeva jest zaštita okoliša, tj. učinkovita uporaba resursa što je i dio strategije Europe 2020 te temelj konkurentnog gospodarstva. Jedan od prioriteta EU koji se financira kroz strukturne fondove, tj. Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond jest racionalno i učinkovito gospodarenje vodama. Naglasak se stavlja na integriranje vodne politike u ostale EU politike pa tako i u zaštitu okoliša. Tijekom posljednjih desetak godina znatna poboljšanja su učinjena tijekom proizvodnog procesa kako bi se smanjio utjecaj na okoliš i to kroz učinkovito upravljanje vodnim resursima, smanjenje emisije CO2, optimizacijom logistike i transporta, smanjenjem otpada i ambalaže i promicanja mjera za recikliranje i ponovno korištenje materijala. Uvođenje ekološke politike te energetsko učinkovitih mjera u borbi protiv klimatskih promjena, značajno je i očuvanju planeta za buduće generacije a isto tako i u cilju konkurentnosti. • Zaštita riječnih slivova Upravljanje sveobuhvatnim podzemnim vodama ključno je kako bi se osigurala zaštita od zagađenja izvora te da bi se jamčila kvaliteta i kvantiteta mineralnih i izvorskih voda. Očuvanje okoliša nije ništa novo za proizvođače vode u boci, pogotovo uzimajući u obzir da u Europi punionice štite slivna područja još od 19. stoljeća da bi očuvale ekosustave kroz koje voda prolazi prema izvoru. Mnogi proizvođači su uspostavili dugogodišnje partnerstvo s lokalnim zajednicama i vlastima kako bi se podigla svijesti o prirodnim staništima radi promicanja održivog razvoja. Tako je Nestlé Waters 1992. godine osnovao svoje poljoprivredno savjetodavno tijelo, poznato kao Agrivair, kako bi zaštitio slivna područja oko izvora podzemne vode u Francuskoj. Posljednjih 17 godina, Agrivair je usko surađivao s lokalnim poljoprivrednicima te promicao ekološki prihvatljive tehnike uzgoja i održive poljoprivrede, eliminaciju korištenja pesticida, redukciju nitrata i dr. Agrivair također pomaže poljoprivrednicima u vidu potpore, istraživanja i

European federation of bottled water: Achieving a sustainable life cyle

10


tehničke pomoć. Uspješno upravljanje poljoprivrednim područjima, šumama, parkovima i željeznicama je doprinijelo očuvanju prirodne kvalitete vode. Evian je 1926. definirao zaštitnu zonu oko riječnog sliva podzemnih izvora u Francuskoj kako bi ograničio ljudsku aktivnost u regiji. Očuvano slivno područje sastoji se od šuma, livada i močvara na vrhu. Gavot Plateau u francuskim Alpama je ključni prioritet za Evian jer to je mjesto gdje kiše i snijeg utječu u zemlju te se zatim prikupljanju i filtriraju na svoj izvor. Godine 1992. Evian osniva Udrugu za zaštitu riječnog slivnog područja mineralne vode Evian (APIEME) za poticanje suradnje među lokalnim poljoprivrednicima i vlasti, promicanje održivog razvoja i zaštitu močvarnih područja u tom dijelu grada. • Učinkovita uporaba vode Za 1 litru vode u boci potrebno je manje od 2 litre vode. Industrija za proizvodnju vode u boci ima daleko najniži vodni omjer u odnosu na svu drugu zapakiranu hranu i pića. Potrošnja vode tijekom životnog ciklusa se smanjuje. Učinkovita uporaba vode je važan cilj za sektor. Europski proizvođači aktivno prate svoju potrošnju vode za on-site industrijska postrojenja i implementiraju različite inovativne tehnologije kako bi se smanjio ‘’trag vode’’13. Evian, Francuska Postrojenje za proizvodnju vode Evian, vodu je uštedilo na način da je industrijsku vodu uzduž pokretne trake zamjenilo reciklirajućom koja se zatim ponovno koristiti za čišćenje. U posljednjih 5 godina ušteđeno je 3,5 milijardi litara vode. Natur Aqua, Mađarska Od 2006. godine postrojenje za proizvodnju mineralne vode u boci Natur Aqua u Mađarskoj ima implementiran sustav u kojem proizvedene otpadne vode prolaze kroz proces neutralizacija prije ulaska u kanalizacijsku mrežu te se zatim dodatno tretiraju u lokalnoj tvornici otpadnih voda. Čak 91% otpadnih voda se reciklira, tj. vraća u ponovnu uporabu. Radenska, Slovenia Modificirajući svoj proizvodni proces, Radenska je reducirala proizvodnju industrijskih voda za 188 000 m3 od 2003. godine Količina potrebna da bi se proizvela 1 litra vode reducirana je sa 2.08 litre 2003. na 1.67 litru u 2008. • Smanjenje emisije CO2 Sektor proizvodnje vode u boci ima ambiciozne ciljeve po pitanju smanjenja emisije stakleničkih plinova – jedan od ključnih pokazatelja zaštite okoliša. “Trag ugljika’’(engl. CO2 footprint) mjeri se količinom stakleničkih plinova koji se proizvedu kroz izgaranje fosilnih goriva ispuštenih preko punog životnog ciklusa proizvoda - od punjenja, pakiranja, distribucije, recikliranja do konačnog zbrinjavanja.

Iako voda u boci ima najniži trag ugljika u odnosu na ostale namirnice i svih pakiranih pića, proizvođači rade kontinuirano na daljnjim poboljšanjima, kao što su korištenje novih tehnologija i mjera uštede energije. Neke od mjera su promjena goriva i korištenje obnovljivih izvora energije, korištenje novih energetsko učinkovitih tehnologija i tehnologija niske emisije stakleničkih plinova i dr. Nestlé Waters Od 2002. Nestlé vode su postigle 11% smanjenja potrošnje energije na razini tvornice, a u posljednjih 5 godina emisije CO2 su reducirane za 30% za svaku proizvedenu litru vode u boci. • Transport i logistika Procjenjuje se da između 15% - 30% emisije ugljika dolazi iz transporta. Unutar sektora proizvodnje vode u boci, provodi se širok raspon inicijativa za povećanje prometne učinkovitosti i održivosti, uključujući smanjenje kilometara, koristeći alternativne i manje štetne vrste prijevoza (željeznički i morski prijevoz), maksimiziranje isporuke i dr. Bezoya, Španjolska Značajno je poboljšala prometnu učinkovitosti kroz poboljšanje sustava usmjeravanja i optimiziranjem odjela koji zaprima narudžbe i odjela koji ih izvršava. Opskrbljujući svoju mineralnu vodu izravno iz izvora u Španjolskoj, tvrtka je smanjila broj prijeđenih kilometara u jednoj godini za 6,2% te smanjila ukupan transport za 10% povećanjem stope punjenja. Nadalje, Bezoya je poduzela mjere za korištenje vozila koje pokreće komprimirani prirodni plin (CNG) ili ukapljeni naftni plin (UNP). • Pakiranje –ponovna uporaba i recikliranje/ označavanje Pakiranje igra važnu ulogu u zaštiti integriteta proizvoda i osiguranje kvalitete i sigurnosti hrane. Ambalaža koje se koristi u proizvodnji vode u boci može se reciklirati, bilo da je riječ o plastici, staklu ili aluminijskim limenkama. Sektor proizvodnje vode u boci podržava sveobuhvatna rješenja u svrhu smanjenja količine otpada i povećanja stope recikliranja kako bi se povećala ponovna uporaba materijala te cijeli proces učinio održiv. Iako se stope recikliranja razlikuju diljem Europe, došlo je do porasta recikliranja PET boca s 35% u 2005. na 48% u 2009., što uvelike pridonosi ispunjavanju EU ciljeva u sektoru zaštite okoliša. Tvrtke blisko surađuju s lokalnim vlastima s ciljem podizanja svijesti i poticanja nacionalnih programa za reciklažu. Istovremeno, ulažu u nove tehnologije recikliranja kako bi što veću količinu recikliranih materijala koristili pri pakiranju. R-PET plastika je plastika koja se već koristila pri

Trag vode pojedinca, nekog posla ili nacije se definira kao zapremina slatke vode koja se koristi za proizvodnju dobara ili vršenje usluga pojedinaca, obavljanja određenog posla ili cijele nacije. (Champagain, 2006.)

13

11


recikliranju boca. Font Wella, španjolski proizvođač vode u boci, prvi je koji integrirao 25% R-PET plastike u proizvodnju novih boca. • Težina boce Smanjenjem težine boce automatski se smanjuje i količina plastika koja se koristi. Što je boca lakša, manje se količine emisija otpuštaju prilikom transporta te se na taj način smanjuju ukupni troškovi. Od 1996. godine došlo je do 17% smanjenja ukupne težine PET boca koje se koriste u sektoru. Radenska, Slovenia Slovenski proizvođač mineralne vode u boci, u periodu od 2002. do 2008. godine, reducirao je korištenje PET materijala i to za 2400 t na način da je modificirao vrat boce i smanjio težinu.

Geotermalni potencijal Republike Hrvatske Termalne vode su vode koje se ubrajaju u ekološko, obnovljivo i čisto prirodno bogatstvo. Geotermalni vodonosni sustavi predstavljaju veliki gospodarski potencijal (Slika 1) te se već stoljećima koriste u lječilišnom i rekreacijskom turizmu. Danas kada potrebe za obnovljivim energetskim izvorima postaju sve veće, prepoznata je i njihova energetska važnost. Područje Hrvatske, naročito njen sjeverozapadni dio, obiluje izvorima geotermalne vode, dok mineralnih i termomineralnih izvora ima manje. Stavak 1., članak 14. Zakona o energiji (NN 68/2001) kaže: “Korištenje obnovljivih izvora energije u interesu je Republike Hrvatske“. Najčešći nedostatak obnovljivih izvora energije je taj što ne mogu kontinuirano opskrbljivati energijom. Geotermalna energija spada u obnovljive izvore energije koji kontinuirano mogu opskrbljivati energijom. Geotermalna energija i dizalice topline mogu imati vrlo važnu ulogu u energetskoj neovisnosti. Izravno korištenje geotermalne energije bez pretvorbe u drugi oblik moguće je u toplicama, poljoprivredi (grijanje staklenika/plastenika), akvakulturi (grijanje ribnjaka), industrijskim procesima (sušenje voća, povrća, ribe, drveta, papira..) i dr.

Slika 1. Geotermalni potencijal RH. Izvor: Institut Hrvoje Požar

12


Mogućnosti financiranja iz EU fondova

Programi mjera za svako vodno područje država članica sadrže različite instrumente (zakonske, administrativne, tehničke, infrastrukture, obuku i sl.), a potencijalno se financiraju na razne načine. Državnim proračunom će se pokriti dio mjera, ali i privatni sektor će osigurati dio sredstava npr. kroz odredbe povrata troškova. Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond te sredstva iz fonda Zajedničke poljoprivredne politike također značajno pridonose financiranju mjera Okvirne direktive o vodama. Ključna ulaganja unutar učinkovitog upravljanja vodama, koja bi se financirala iz Europskog fonda za regionalni razvoj te Kohezijskog fonda u financijskom razdoblju 20142020, projekti su učinkovite vodoopskrbe i upravljanje potražnjom vode. Korištenje sredstava Europske investicijske banke pri integriranju ciljeva Okvirne direktive o vodama još uvijek je nisko. Europska komisija predlaže novi LIFE program 20142020 kao mogućnost za sufinanciranje velikih projekata koji za cilj imaju implementaciju mjera unutar Okvirne vodne direktive. Važno je napomenuti da je ex-ante uvjet za mogućnost kandidiranja projekata za sufinanciranje iz strukturnih fondova EU postojanje strateških razvojnih dokumenata (sektorskih i nacionalnih) u kojima su takvi projekti utemeljeni, te da njihovi ciljevi moraju pokazati doprinos EU strateškim ciljevima u području gospodarenja vodama. Odluke o financiranju moraju odgovarati prioritetima u Planu upravljanja vodnim područjima. Većina planova ne sadrži precizne informacije o tome koliko će koštati provođenje mjera i kako će biti financirane. Mehanizme financiranja i dostupnosti sredstava potrebno je identificirati pri odabiru mjera jer u protivnom je proved-

13


ba mjera neizvjesna. Europska komisija je 6. listopada 2011. godine predstavila paket zakonodavnih prijedloga za kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2013. godine u kojima predlaže usmjeravanje financiranja usklađenih sa strategijom Europe 2020. S ciljem bolje koordinacije između različitih fondova EK predlaže uspostavu zajedničkih provedbenih pravila (Common Rules), za sve fondove (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za regionalni razvoj, Europski fond za ribarstvo). Projekti unutar sektora voda financiraju se iz Europskog fonda za regionalni razvoj (dalje u tekstu: ERDF) i Kohezijskog fonda. Za razliku od ERDF-a, koji je dostupan svim državama članica, Kohezijski fond podupire projekte u onim državama članicama čiji je GDP manji od 90 posto prosjeka EU-a. U razdoblju 2014-2020 Kohezijski fond na raspolaganju ima 69 milijardi eura. Okvirno više od 1/3 iznosa strukturnih fondova odlazi na infrastrukturne projekte zaštite okoliša što u razdoblju 2014-2020 iznosi preko 100 milijardi eura. Dodatno, u natječajima namijenjenim poduzetnicima ili za prekograničnu suradnju česti prioritet su ulaganja usmjerena na zaštitu okoliša. Od svih država članica, pa tako i od Republike Hrvatske, očekuje se da nacionalne sektorske strategije usmjeruju prema ostvarenju glavnih ciljeva Europske strategije 2020. U zajedničkoj regulativi koja određuje korištenje EU fondova, Europska komisija identificirala je 11 tematskih ciljeva u okviru kojih svaka država članica treba identificirati vlastita prioritetna područja za investicije i usmjeravanje sredstava iz EU fondova na način da kvalitetno pripremiti strateške dokumente i projekte te uspostavi institucionalnu strukturu i izgradi administrativne kapacitete za provedbu. Europska komisija je 26. kolovoza 2013. godine odobrila Nacionalni strateški referentni okvir za 2013. (dalje u tekstu: NSRO) koji predstavlja krovni programski dokument kojim se utvrđuju prioriteti korištenja sredstava iz strukturnih instrumenata Europske unije (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i Kohezijski fond). Obuhvaća razdoblje od 1. srpnja 2013. do 31. prosinca 2013. godine, kada završava aktualna financijska perspektiva EU (2007 – 2013) te predstavlja okvir za utvrđivanje opsega i sadržaja operativnih programa. Financijska sredstva za drugu polovicu 2013. godine prema Operativnom programu Okoliš unutar kojeg je jedan od prioriteta gospodarenje vodama, iznose 149,8 milijuna eura iz Kohezijskog fonda. Rješavanje posebnih rizika i prirodnih katastrofa te rješavanje velikih potreba za investicijama u sektoru voda s ciljem ostvarenja zahtjeva EU regulative, mjere su unu-

tar prioriteta ulaganja financiranih iz Kohezijskog fonda. Kohezijski fond će pomagati investicije koje doprinose održivom razvoju, prilagodbi klimatskim promjenama i zaštiti od rizika povezanih s klimatskim promjenama. Kohezijski fond financira velike infrastrukturne projekte od nacionalnog i regionalnog značaja, dok Europski fond za regionalni razvoj financira manje, one od lokalnog značaja. Najvažnija područja koja se financiraju su gospodarenje komunalnim otpadom, vodoopskrba i odvodnja (uključujući pročišćivače otpadnih voda), zaštita zraka i zaštita prirode kroz mrežu Natura 2000. Europski proračun za razdoblje 2014-2020 značajno pridonosi ostvarenju ekoloških ciljeva što posebnim programima osmišljenim za ovo područje omogućava da ekološki ciljevi budu čvrsto ugrađeni u sve politike pa tako i u gospodarenje vodama te ostale aktivnosti financirane od strane EU proračuna. Da bi bili odobreni za financiranje projekti moraju: imati inovativni karakter i značajne pozitivne učinke na okoliš, pružati mogućnost šire uporabe, pokazati europsku dodanu vrijednost i međunarodnu dimenziju projekta, biti dobro promišljeni iz tehničke perspektive i perspektive projektnog upravljanja. Uz strateške dokumente za financijsku perspektivu 2014-2020 trebalo je tijekom 2012. i sada u 2013. značajno intenzivirati pripremu projekata unutar sektora gospodarenja vodama. U novom programskom razdoblju prioriteti su projekti koji pridonose racionalnom gospodarenju vodama, mjerama zaštite od suša i poplava te projekti navodnjavanja. Ključni izvor financiranja projekata u području zaštite okoliša bit će Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. U okviru sektorskih strategija i regulative ovog fonda jasno su navedene prihvatljive aktivnosti koje će se financirati. Bitno je naglasiti da su to, u području vodnog gospodarstva, između ostalog i sljedeće: zaštita, obnova i unapređenje ekosustava, zaštita i obnova bioraznolikosti, poboljšanje upravljanja vodama i učinkovito korištenje vode u poljoprivredi, poboljšanje upravljanja tlom, učinkovito korištenje resursa itd. Međutim, horizontalni financijski instrumenti (strukturni, kohezijski i poljoprivredni fondovi) ne mogu u potpunosti pokriti sve prioritete i ciljeve u području politike zaštite okoliša i resursa. Zbog toga je Europska komisija već u prethodnim programskim razdobljima osnovala LIFE, a zatim i LIFE+ instrument koji pomaže u ostvarivanju politike i prioriteta zaštite okoliša. U financijskoj perspektivi 20142020 izdvojeno je 3,62 milijarde eura za LIFE+ program koji će imati dva potprograma – jedan za okoliš te jedan za

14


klimu. Svrha programa je ubrzati provedbu zajedničke europske politike zaštite okoliša i približiti se ciljevima strategije Europa 202014.

Primjeri projekata drugih država članica u području upravljanja vodama15, 16 MEDMANN - Svaka kap je važna u Mediteranskim zemljama (Grčka, Španjolska, Francuska, Italija) Prijetnja nestašicom vode veliki je problem za mnoge zemlje u zapadnom Sredozemlju. Dostupnost i kvaliteta vode i tla za različite namjene važni su za gospodarski razvoj i socijalnu skrb u regiji. Cilj projekta MEDMANN je integrirano upravljanje vodnim resursima, razvoj i usporedba zajedničkih međudržavnih metodologija za borbu protiv suše u zapadnim mediteranskim regijama i osiguranje kontinuiranog i unaprijeđenog gospodarskog rasta u regiji. Projekt ispituje načine ponovnog korištenja vode i promiče suradnju između regija i država u borbi protiv suše, razvija integrirani sustav za procjenu stanja površinskih i podzemnih voda. MADMANN naglašava regionalnu suradnju u upravljanju resursima i provodi studije utjecaja na okoliš zbog degradacije zemljišta. Posebna pozornost posvećuje se ekološkim utjecajima ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja koji mogu imati značajan utjecaj na lokalni razvoj i egzistenciju stanovnika. Projekt je sufinanciran kroz Europski fond za regionalni razvoj u iznosu od 787.791,00 eura.

Ponovna uporaba nusproizvoda nastalih proizvodnjom maslinovog ulja, Grčka U Grčkoj se pri proizvodnji maslinovog ulja koristi oko 2.500 do 3.000 preša. Glavni nusproizvodi prerade masline su vegetabilna voda i komina masline koji predstavljaju veliki ekološki problem. Iz financijskih razloga ona se neadekvatno odlažu u okoliš, more, rijeke, jezera i sl. budući da su većina proizvođača maslinovog ulja mali poduzetnici koji nemaju kapital za ulaganje u uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili adekvatno zbrinjavanje. Vegetabilna voda sadrži visoki udio polifenola koji imaju toksičan učinak ukoliko se ispuštaju u vodene ekosustave. Cilj projekta je uspostava demonstracijskog procesa za integrirano iskorištavanje nusproizvoda, tj. razvoj održivih naprednih procesa kojim bi se ponovno vratili prirodni antioksidansi iz vegetabilne vode. Procesi uključuju filtriranje vode te ekstrakciju polifenola koji imaju visoku tržišnu vrijednost. EU Politike i fondovi 2014 – 2020, Marija Tufekčić i Željko Tufekčić (2006.) Investing in our regions: 150 examples of projects co-funded by european regional policy 16 http://ec.europa.eu/regional_policy/projects/stories/index_en.cfm 14 15

15

Nadalje, čvrsti nusproizvod, tj. komina masline može se u kombinaciji s drugim organskim frakcijama (otpadnih voda), kompostirati i koristiti kao gnojivo, ili ako se suši ima visoku ogrjevnu vrijednosti i može se koristiti kao energent. Smanjuje se potrošnja vode i energije jer se dio vode vraća u proces, a komina se koristi kao energent. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1,2 milijuna eura, od čega EU sufinanciranje iznosi 0,6 milijuna eura. Hrvatska, koja raspolaže s oko 6 milijuna stabala maslina, oko 30.000 ha maslinika, 180 uljara te proizvodnjom od približno 7 milijuna litara ulja, zauzima 19. mjesto na ljestvici svjetskih proizvođača maslina i maslinova ulja. Važno je napomenuti da nositelj projekta u RH za ovakav tip ulaganja mogu biti poljoprivredne zadruge.

Jezero Karla, Grčka Projektom se oživjelo jezero Karla u Grčkoj koje je bilo suočeno s isušivanjem, i to obnavljanjem ekološke ravnoteže čime se postigla bolja kvaliteta pitke vode za lokalno stanovništvo i unaprijedio lokalni turizam. Neke od aktivnosti unutar projekta su uključivale pronalaženje izvora vode iz obližnje rijeke, hidrološke radove, izgradnju muzeja i održavanje info dana za edukaciju i informiranje lokalnog stanovništva i turista. Projektom se izgradio sustav akumulacije i sustav za prikupljanje vode s uključenim pročišćavanjem procjedne vode tako da se voda u jezero Karla dovodi preko rijeke Pinios. Nužno je bilo obaviti pripremne radove za zaštitu od poplava osobito u ravnicama. Infrastrukturni radovi i radovi za razvoj eko-turizma unutar projekta uključivali su izgradnju Prirodoslovnog muzeja i Informacijskog centra s ciljem predstavljanja prirodne i kulturne prošlosti područja, a očekuje se 5.000 posjetitelja godišnje. Tijekom projekta organizirale su se konvencije, informacijski dani, izložbe i marketinške kampanje kako bi se podigla svijest o važnosti jezera Karla. Očekivani rezultati projekta su poboljšanje 3.800 ha zemljišta, razvijanje 110 ha kulturne baštine, otvaranje 190 radnih mjesta tijekom faze razvoja i 20 radnih mjesta tijekom operativne faze.Ključni rezultat projekta je održivi razvoj vodnog tijela, smanjenje korištenja podzemnih voda za 17,8 milijuna m3 godišnje, smanjenje onečišćenja te količina pitke vode dostatna za 88.000 domova više. Projekt je sufinanciran Europskim fondom za regionalni razvoj u iznosu od 37,8 milijuna eura, dok je ukupna investicija iznosila 50 milijuna eura.

Operacija H2O, Portugal


Projekt je uključivao izgradnju novog sustava za distribuciju i pročišćavanje vode u borbi protiv zagađenja i suše. Regija Alto Zezere dijeli iste probleme kao i ostatak zaleđa Portugala: mala gustoća naseljenosti, visoka prosječna starost i nedostatak kvalificiranih mladih ljudi. Takva situacija često se povezuje s neadekvatnim upravljanjem vodom, razlomljenom distribucijskom mrežom i nedostatkom infrastrukture, što je rezultiralo manjkom kvalitetne pitke vode u regijama koje su podložne sušnim razdobljima. Projektom se osigurava voda za lokalno stanovništvo, reduciraju nastala onečišćenja, te omogućuje održiva i kvalitetna usluga prihvatljivih tarifa. Sustav je kapaciteta od 107.200 m3 vode po danu, što osigurava pitku vodu za 290.000 stanovnika i kapacitet pročišćavanja 54.000 m3 korištene vode. Projektom se poboljšao učinak na kvalitetu života i društveno-ekonomski razvoj. Do sada je zaposleno 100 ljudi, a očekuje se zapošljavanje još oko 30 ljudi. Početne faze projekta vezane uz studije, izgradnju, upravljanje omogućile su otvaranje 2.500 novih radnih mjesta. Projekt je sufinanciran Kohezijskim fondom u iznosu od 98,8 milijuna eura.

Čista voda, Estonija U Estoniji, državna Agencija za poduzetništvo koja je jedna od institucija odgovorna za upravljanje strukturnim fondovima, Europskim fondom za regionalni razvoj pruža potporu poduzetnicima koji su usmjereni na istraživanje i razvoj, patentiranje novih tehnologija te izvoz. Agencija nudi savjetodavne usluge vezano za postupke patentiranja, inovativne usluge, poslovni razvoj, financira preliminarne studije i dr. U 2005. godini omogućila je izvođenje 30 preliminarnih studija u vrijednosti od 0,3 milijuna eura i 34 projekta u vrijednosti od 7,8 milijuna eura. Tvrtka Fixtec osnovana 1992. krajnji je korisnik navedenih usluga koja se fokusirala na istraživanje i razvoj u području pročišćavanja otpadnih voda. Ovom financijskom potporom usmjerila se na proizvodnju malih uređaja za pročišćavanje organskih otpadnih voda, za kućanstva, hotele, domove za umirovljenike i dr., uzimajući u obzir da Finska od 2003. inzistira na biokemijskom pročišćavanju otpadnih voda, što uključuje i kućanstva. Inicijalni testovi za uređaje su provedeni 2003., cilj je bio optimizirati proces pročišćavanje (95% učinkovitost) i operativne troškove. Velika prednost navedenog uređaja je niska količina zaostalog mulja i jednostavnost izdvajanja dušika. Pilot postrojenje uspostavljeno je u prvoj polovici, a proizvodnja u drugoj polovici 2006., promocija uređaja trajala je nekoliko godina, nakon čega je uslijedilo i širenje na druga tržišta. Ukupno ulaganje je iznosilo 43.400,00 eura, od čega EU sufinanciranje iznosi 14.300,00 eura.

Nadogradnja vodoopskrbnog sustava, Portugal

Nadogradnja vodoopskrbnog sustava u Portugalu uključivala je izgradnju brane čime su se stvorile veće zalihe pitke vode za regiju i njene stanovnike te otvorila nova radna mjesta. Brana je sagrađena na rijeci Guadiana u regiji Alentejo na jugu Portugala. Projekt predstavlja jedan od tri podprojekta unutar vodoopskrbnog sustava regije. Brana pruža ujedno i zaštitu te se koristi kao mjesto za primarno skladištenje, pohranu vode i transport. Izgrađena je i sekundarna infrastruktura za vodoopskrbu te potrebe navodnjavanja. Cijeli projekt sastoji se od ukupno 15 brana, 314 km kanala, 9 crpnih stanica i 6 mini hidroelektrana. Dodatno stanovništvo koje se po završetku projekta priključilo na novi vodoopskrbni sustav procjenjuje se na 44.486. Ukupna investicija se procjenjuje na 65,1 milijuna eura, od čega EU sufinanciranje iznosi 41,2 milijuna eura i to Europskim fondom za regionalni razvoj.

Mjere sprječavanja poplava, Atena Nekontrolirana urbanizacija prošlih generacija dovela je do velikih proširenja korita rijeka u regiji Attica čime se povećala opasnost od poplava. Ovim projektom izgradio se 3.300m dug propust, pravokutnog oblika, 5x5 dimenzija kao mjera zaštite i sprječavanja poplava. Izuzev izgradnje propusta, projekt je uključivao i izgradnju željezničkog mosta, ponovno poravnanje i rekonstrukciju raznih javnih usluga - od zdravstva, vodoopskrbe pa sve do mreže za oborinske vode. Željeznički most zamijenio je već postojeći most koji je konstruiran od armiranog betona dužine 23,75 metara. Obje strane propusta sastoje se od zelenih površina, staza i biciklističkih staza. Procjena je da će 116.000 stanovnika imati koristi od projekta i zaštitnog sustava, dok je sama provedba projekta otvorila 712 radnih mjesta. Ukupna vrijednost projekta je 84 milijuna eura, dok je EU financiranje kroz Europski fond za regionalni razvoj iznosilo 71,4 milijuna eura.

Mjere navodnjavanja, Španjolska Kao odgovor na gospodarske izazove s kojima se suočavaju neke ruralne zajednice, ovim projektom pružio se potreban poticaj za poljoprivrednike u Castilla y Leon izgradnjom 30 km kanala za navodnjavanje. Projekt omogućuje navodnjavanje oko 39.600 hektara, što rezultira većim prihodom i uštedom vode za lokalno stanovništvo. Projekt je uključivao drugu fazu izgradnje kanala za navodnjavanje i modernizaciju procesa. Radovima unutar projekta odradili su se svi preostali radovi na glavnom kanalu iz prve faze, uključujući tri regulacijska rezervoara potrebna za odgovarajuće navodnjavanje čime se osiguralo kvalitetno funkcioniranje operativne infrastrukture.

16


U području brane i oko njega radovi su uključivali razvoj turističkog područja. Duž samog kanala u svrhu poboljšanja sigurnosti, cesta se nadogradila novim asfaltom, postavljeni su putokazi i zaštitna ograda te su se napravila poboljšanja na mjestima na kojima kanal prelazi poznati Camino de Santiago put. U pogledu kontrole vode, hidraulični upravljački sustav se pojačao automatizacijom vrata pri skretanju brane i izgradnjom posebnih preljeva i modernog sustava kontrole na različitim mjestima duž trase kanala. Procjenjuje se da će godišnja ušteda vode iznositi 217 milijuna kubičnih metara, što odgovara iznosu od opskrbe pitkom vodom potrebne za grad od 2.400.000 stanovnika. Tijekom faze radova, izravno su se ovim projektom otvorila 25 novih radnih mjesta, te još tri u vrijeme kada je sustav gotov i pušten u pogon. Ukupna investicija je iznosila 85,7 milijuna eura, dok je EU financiranje iznosilo 60 milijuna eura i to Europskim fondom za regionalni razvoj.

Vagoni vode u boci, Francuska (Sa des Eaux Mineral d’Evian) Kroz projekt Sirius 1, francuski proizvođač mineralne vode SA de Eaux Minerales d’Evian prešao je na željeznički prijevoz vode s izvora vode Volvic u središnjoj Francuskoj do njemačkog središta za distribuciju u Hockenheimu blizu Frankfurta (što predstavlja udaljenost od 711 km), odakle se voda cestama distribuira do krajnjih potrošača u Njemačkoj. Prije ovog projekta, cjelokupni transport se odvijao cestovnim prometom. Izmjena modaliteta znači da se 70% prosječne udaljenosti od Volvica do krajnjeg odredišta u Njemačkoj pokriva željeznicom. Ovakva promjena već je u jednoj godini rada ekvivalent uklanjanja 10.000 kamiona s ceste. Energija koja se uštedi dovoljna je za osvjetljenje grada sa 320.000 stanovnika. Direktor projekta opskrbnog lanca u Evianu kaže da se projektom povećao kapacitet s 2 vlaka tjedno u 2008. na 4 vlaka tjedno u 2010. Svaki vlak prenosi 1.000 tona vode. Procijenjena ekološka korist projekta je 6,9 milijuna eura u tri godine, dok je EU subvencioniranje iznosilo 0,56 milijuna eura kroz program Marco Polo.

Rapidcool - Tehnologija koja ohladi piće za 45 sekundi Rapidcool je inovativan projekt s podrškom Europske unije u programu financiranja istraživanja koji smanjuje trošak energije za hlađenje pića na prodajnim mjestima te prodavačima štedi novac i pomaže okolišu. Kombinirani komercijalni hladnjaci prema procjenama godišnje potroše 85 TWh električne energije, što je jednako potrošnji 20 milijuna kućanstava. Britanska tvrtka Enviro-Cool Limited razvila je uređaj za hlađenje pića u limenkama i bo-

17

cama sa sobne temperature na četiri stupnja celzija za 45 sekundi ili kraće. U usporedbi sa standardnim otvorenim hladnjacima za piće, ovakva tehnologija hlađenja uštedi preko 80% energije, dok u usporedbi s hladnjacima sa staklenim vratima i preko 54%. EU sufinanciranje iznosilo je 903 tisuće eura kako bi se razvio koncept za komercijalnu proizvodnju što je rezultiralo energetsko učinkovitom tehnologijom. Projekt je sufinanciran kroz Sedmi okvirni program za istraživanje.

Postrojenje za ekološko odsoljavanje, Grčka U južnoj regiji Aegeanu u Grčkoj izgrađeno je plutajuće neovisno postrojenje za pretvaranje morske vode u pitku vodu koje radi na obnovljive izvore energije. Sustav desalinizacije, razvijeno na Sveučilištu u Egejeu, ekonomičan je i ekološki prihvatljiv te potpuno neovisan jer djeluje pomoću energije iz vjetrogeneratora i fotonaponskih sustava. Postrojenje za ekološko odsoljavanje pokriva sezonske potrebe pitkom vodom otoka Notio Aigaio te značajno doprinosi poljoprivredi i drugim djelatnostima izvan naseljenih područja. Glavna prednost sustava je u tome što za razliku od velike većine postojećih sustava ne koristi nikakve kemikalije pred obradom morske vode. Sustav je opremljen s nekoliko senzora te je u mogućnosti prikupiti podatke o vjetru, vodi i parametrima vezanim uz rad što ga čini plutajućim istraživačkim laboratorijem. Postrojenje proizvodi 70 m³ vode za piće dnevno i na taj način zadovoljava potrebe 300 ljudi. Razdoblje isplativosti je 3 godine nakon čega će sustav raditi još besplatno narednih 20 godina, koliki mu je i radni vijek. Bitno je naglasiti da uzrokuje minimalne poremećaje u životnom ciklusu otočana i da ima nultu stopu emisije stakleničkih plinova. Ukupna investicija projekta je 2,9 milijuna eura, od čega je 1,3 milijuna eura financirao Europski fond za regionalni razvoj.

Hidroelektrana, Portugal Hidroelektrana Soccoridos razvijena je kako bi se optimizirala proizvodnja vode za lokalno stanovništvo i navodnjavanje te kako bi se iskoristili izvori obnovljive energije. Koristeći sustav tunela i kanala dužine 15.5 kilometara, projekt do kraja iskorištava geografski razmještaj otoka – prikupljajući vodu na brdovitom sjeveru i prenoseći je prema jugu. Projekt je učinio opskrbu vodom i električnom energijom pouzdanijom i za opću upotrebu i za navodnjavanje te je minimizirao gubitak vode. Glavne koristi su se osjetile u Funchalu i Camari de Lobos gdje stanuje 50% stanovništva Madeire. Javna elektroenergetska tvrtka Madeire transformirala je hidroelektranu u Soccoridos u reverzibilni sustav koji omogućuje proizvodnju električne energije tijekom cijele godine, bez obzira na oborine. Posebno u ljetnoj sezoni, voda bi se mogla upumpavati natrag u rezervoare te ponovo koristiti za


proizvodnju električne energije. Pokrivena su čak i vršna razdoblja kada pumpe rade noću i pohranjuju vodu za dnevnu upotrebu. Projekt se sastoji od četiri glavne faze: izgradnja tunela koji spaja Covao i Campanario (sjeverni i južni dio); izgradnja skladišnog rezervoara u Socorridosu; obnova dva postojeća tunela; uspostava crpne stanice u Socorridosu. Tunel Covao, koji može zaprimiti do 32.500 m³, dobavlja vodu za navodnjavanje te je pohranjuje kako bi se garantirala pouzdana opskrba vodom i električnom energijom. Skladišni rezervoar u Socorridosu podzemni je rezervoar koji može zaprimiti do 40.000 m³ vode i posjeduje crpnu opremu. Tuneli Encumeada i Canal do Norte mogu pohraniti do 55.000 m³ i reguliraju protok vode, omogućujući da se jedan dio šalje u postrojenje za pročišćavanje voda za javnu uporabu, a drugi koristi za navodnjavanje. Projekt se financirao kroz Europski fond za regionalni razvoj, a sufinanciranje je iznosilo 17,3 milijuna eura.

Geotermalna energija, Mađarska Kroz projekt kojeg podržava Europski fond za regionalni razvoj, mali gradić na jugu Mađarske – Kistelek, izbušio je bunar do termalnih voda 1.700 metara ispod površine, koji može opskrbljivati osam javnih institucija. Energetski troškovi Multifunkcionalnog centra za sportove i programe značajno su smanjeni kao posljedica uvođenja okružnog sustava geotermalnog grijanja. Mađarska je poznata po svojim obilnim zalihama geotermalne energije, s temperaturama koje dvostruko nadvisuju prosjek ostatka Europe. Dubokovodni izvori već dugo pružaju pouzdan izvor prihoda vlasnicima toplica. Sada se ta energija koristi kako bi se pružila jeftinija i ekološki prihvatljivija opskrba grijanjem. Projekt obuhvaća izgradnju cjevovoda u dužini pet kilometara kako bi se termalna voda prenijela u osam javnih institucija čiji su sustavi grijanja nadograđeni jeftinijom, ekološki prihvatljivijom tehnologijom. Zastarjeli sustavi koji su se pokazali skupim su zamijenjeni sustavom kojem gotovo i ne treba nadzor, što je rezultiralo uštedama od oko 10% s obzirom na grijanje u predmetnim institucijama, te smanjenjem razine onečišćenosti grada. Projekt je započet u listopadu 2005., a završen u lipnju 2007., EU sufinanciranje iznosilo je 1,16 milijuna eura.

prethodno sufinancirao Europski fond za regionalni razvoj u razdoblju 2000.-2006.) pomoću izgradnje spojne cjevovodne i distribucijske mreže. Pokriveno projektno područje prostire se od La Venta del Pobre-a do Campo de Tabernas-a u Almeriji. Infrastruktura u funkciji, prema procjeni, može dostavljati ukupni volumen od 8 milijuna kubičnih metara vode godišnje. Korisnici projekta su stanovnici i oni koji navodnjavaju u području između Sierra Alhamilla-e i Sierra de los Filabres-a u Almeriji, budući da se njihove potrebe za vodom mogu zadovoljiti tijekom narednih 20 godina. To područje obuhvaća 15 općina s kombiniranom populacijom od približno 17.000 ljudi. Početna razvojna faza projekta otvara 100 izravnih radnih mjesta. Projektom se također poboljšavaju i mehanizmi koji se trenutno koriste za precizno praćenje potrošnje vode u tom području. Projekt se financirao kroz Europski fond za regionalni razvoj. Ukupna investicija iznosi 28,36 milijuna eura, od čega EU sufinanciranje iznosi 19,85 milijuna eura.

Katalonski institut za istraživanje voda, Španjolska Europska komisija podržala je projekt izgradnje Katalonskog instituta za istraživanje voda (ICRA). Doprinos Europskog fonda za regionalni razvoj iznosi 1,68 milijuna eura, odnosno 50% ukupnog proračuna od 3,36 milijuna eura. Katalonski institut za istraživanje voda u Gironi (ICRA), osnovan 2006., prvenstveno se bavi razvojem istraživačkih projekata, razmjenom znanja i inovacijama u područjima vezanim uz vodni ciklus i upravljanje vodama kao i obukom istraživača i visoko specijaliziranih tehničara na terenu. Projekt, kojeg sufinancira EU, sastoji se od opremanja centra laboratorijima i znanstvenim instrumentima koji su mu potrebni za funkcioniranje. Konkretno, planirane radnje uključuju izgradnju testne platforme za nove tehnologije i vodne eksperimente (PLANTEA), instalaciju opreme u istraživačkim laboratorijima te prijenos i nabavu znanstvenih instrumenata.

Desalinizacijsko postrojenje, Španjolska Projektom se poboljšava opskrba stanovništva vodom, gradnjom sustava koji regulira i distribuira vodu proizvedenu u obližnjem desalinizacijskom postrojenju. Nova crpna stanica te stanica za pročišćavanje vode i rezervoar za navodnjavanje u kombinaciji sa 165 km novih cjevovoda, uvelike će poboljšati kvalitetu života u 15 lokalnih općina, osiguravajući ispunjenost potreba za vodom. Ključna ideja iza ovog procesa jest redistribuiranje resursa koje proizvodi desalinizacijsko postrojenje Carboneras (kojeg je

18


19


Zaključak

Pitanje vode temeljno je pitanje jer ono je osnovno životno dobro za ljude i prirodne ekosisteme, kao i zajednička baština svih ljudskih bića. Izvješća su pokazala da veliki broj vodnih područja ima nepoznat kemijski status iz čega proizlazi da je monitoring voda neadekvatan i nedovoljan. Nadalje, dobar ekološki status postignut je u manje od 50% vodnih područja, više od polovice površinskih voda ne zadovoljava kriterije dobrog ekološkog stanja, sve veći problem je nestašica voda, poplave i suše su učestale, a i prisutne su ostale prijetnje vodama poput onečišćenja, hidromorfoloških utjecaja i dr. Analiza stanja voda u Republici Hrvatskoj pokazala je da su glavni izazovi unutar vodne politike gubici iz vodoopskrbne mreže koji iznose 44%, a trebali bi se svesti na 15% do 20%, nizak stupanj priključenosti stanovništva na sustav javne vodoopskrbe kao i niska stopa navodnjavanja.

Kao rezultat svega navedenog, ekološki i kemijski status europskih voda je ugrožen, više dijelova EU prijeti nestašica vode te većina vodenih ekosistema postaje podložnija poplavama i sušama. Europska unija mora se fokusirati na zeleni rast i postati resursno učinkovitija da bi postigla održivi oporavak iz trenutne ekonomske i ekološke krize, prilagoditi se klimatskim promjena i raditi na otpornosti prema ekološkim katastrofama. Preporuke Europske komisije su da se vodna politika integrira u sve ostale politike, a posebno u Zajedničku poljoprivredu politiku. To je i očekivano budući da sektor poljoprivrede najveći potrošač vode. Stoga napore treba uložiti da se osigura dobra kvaliteta voda, smanje gubici iz vodoopskrbnog sustava, racionalno gospodari vodom te spriječe zagađenja.

Uzimajući u obzir prirodne potencijale Republike Hrvatske, povoljnu umjerenu klimu, kvalitetna tla i bogate vodne resurse, navodnjavanje se ne provodi u onolikoj mjeri kolike su stvarne mogućnosti, važnost i potrebe, naročito jer je navedeno kao jedna od mjera kojom bi se umanjile štete nastale sušom. Glavni uzroci negativnog utjecaja na status vode su povezani te uključuju klimatske promjene, korištene zemlje, ekonomske aktivnosti kao što je proizvodnja energije, industrija, poljoprivreda i turizam, urbani razvoj i demografske promjene. Utjecaj ovih promjena vidljiv je u pogledu emisija štetnih tvari, prekomjernog korištenja voda, fizičke promjene voda te poplave i suše, koje će biti sve učestalije ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere.

20


www.ivana-maletic.com www.hdz.hr www.epp.eu


[MEDIJI] Hrvatska - izvor vode