Page 1

Branko Kranjèev

Sto godina vodovoda u Na{icama 1905. - 2005.


Branko KranjÄ?ev

Sto godina vodovoda u NaĹĄicama 1905. - 2005.

2005.


Izdavač: Našički vodovod d.o.o. Zavičajni muzej Našice

Za izdavača: Zvonko Belošević

Urednik: Silvija Lučevnjak

Lektor: Marija Matković

Tisak: TISAK d.o.o. Našice

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK 628.144 (497.5 Našice) (091) KRANJČEV, Branko Sto godina vodovoda u Našicama : 1905. - 2005. / Branko Kranjčev. - Našice : Zavičajni muzej Našice, 2005. ISBN 953-96722-7-9 110618090

ISBN: 953-96722-7-9


PREDGOVOR Uz stotu obljetnicu našičkog vodovoda Prije stotinu godina naš je grad dobio vodovod. Bio je to velik uspjeh tadašnjih stanovnika Našica koji je pokazivao razinu njihova tehničkog, gospodarskog, kulturnog i duhovnog razvoja. Tada se malo mjesta u Hrvatskoj moglo pohvaliti javnim vodovodom, a u Slavoniji smo bili među prvima. Ova značajna obljetnica izuzetno je važna i za trgovačko društvo Našički vodovod koje danas gospodari vodovodnim sustavom ovoga kraja s golemim značenjem za razvitak vodnoga gospodarstva ne samo Našica nego i cijelog našičkog područja. Zahvalni smo svima koji sudjeluju u obilježavanju ovoga jubileja, a posebno ističemo pokrovitelje proslave - Grad Našice i Hrvatske vode. U povodu 100. obljetnice našičkog vodovoda sa Zavičajnim muzejom Našice predstavljamo javnosti knjigu gosp. Branka Kranjčeva u kojoj je sažet hod kroz povijest ne samo našeg poduzeća nego i važan dio povijesti našega grada i ovoga dijela Hrvatske. Proslava je potaknula i obnovu izvorišta vodovoda u Seoni, gdje smo postavili novu skulpturu sv. Ivana Nepomuka. Možemo s ponosom reći da poduzeće Našički vodovod nastavlja svoju djelatnost na bogatoj tradiciji koja je započela prije jednoga stoljeća, a danas neprestano nastojimo pružiti što bolje komunalne usluga, svjesni da suvremeni razvitak tvrtke temeljimo na bogatoj tradiciji koju opisuje ova knjiga. Na taj način baština naših predaka postaje putokaz razvitka našeg poduzeća na dobrobit ovoga grada i cijelog našičkoga kraja.

Zvonko Belošević, direktor Našičkog vodovoda


Uvodna riječ autora Ovaj je rad zamišljen kao kratka povjesnica našičkog vodovoda koji upravo ove godine navršava stotu godišnjicu svoga postojanja i rada. U njemu se govori o počecima vodovoda: nastanku ideje o gradnji, graditeljima, troškovima gradnje, prvim korisnicima, kakvoći vode itd. Osim samih početaka vodovoda i prvih trinaest godina rada, koji padaju u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, u tekstu je prikazan povijesni hod vodovoda u državama koje su nastale nakon sloma te Monarhije. U Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, socijalističkoj Jugoslaviji i samostalnoj hrvatskoj državi. Prijelomni trenutak u stogodišnjoj povijesti našičkog vodovoda svakako je osnivanje prve Komunalne ustanove (poduzeća) u Našicama koja preuzima brigu o vodovodu. Riječ je o komunalnoj ustanovi «Napredak» Našice koju je 1953. godine utemeljila tadašnja Općina Našice. Njezin je početak bio vrlo težak. Imala je samo nekoliko zaposlenika i vrlo skromna sredstva za rad. No velikom agilnošću i entuzijazmom svih zaposlenika, ta se ustanova tijekom vremena uspjela afirmirati kao vrlo važan gospodarski subjekt i nositelj niza komunalnih djelatnosti, kao: proizvodnja i distribucija vode, odvodnja otpadnih voda iz kućanstava i industrije, održavanje čistoće, odvoženje i odlaganje otpadaka, grobljanska djelatnost, izgradnja, rekonstrukcija i popravak plinovoda i parovoda itd. Ta tvrtka i danas postoji i uspjelo se nosi sa svim teškoćama i problemima koje donosi vrijeme. Jer, gospodarenje vodama uz povećanu potrošnju vode i sve veće onečišćenje okoliša postaje vrlo složena i kompleksna djelatnost koja zahtijeva primjenu najsuvremenijih tehnoloških dostignuća i rješenja, počevši od vodoistražnih radova do raspodjele vode. Povjesnica našičkog vodovoda nastala je na osnovi konzultiranja mnogobrojnih izvora, ponajviše arhivskoga gradiva što se čuva na različitim mjestima: u sjedištu tvrtke u Našicama, državnim arhivima u Osijeku i Zagrebu te Muzeju Slavonije u Osijeku. Na žalost, neka razdoblja našičke vodovodne prošlosti nisu dobro «pokrivena» arhivalijama, pa ih je vrlo teško oživjiti. Stoga sam bio prisiljen pribjeći korištenju sekundarnih izvora. Ovaj predgovor završavam s napomenom da štivo koje je pred vama nije samo priča o jednom starom vodovodu, stogodišnjaku, o dužini i debljini njegovih cijevi, o njegovim graditeljima i korisnicima, nego je to i svojevrsna kronika društvenih događanja u sredini u kojoj je taj vodovod nastao i služio joj punih sto godina.

4

Branko Kranjčev, mr. sc.


5


6


VODOVOD U RAZDOBLJU AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE (1886. - 1918.) Prve aktivnosti u vezi s gradnjom vodovoda u Osijeku i Našicama (1886. - 1896.) Sve do kraja 19. stoljeća Osječani su se služili dravskom vodom i vodom iz površinskih bunara. No tada su nastali problemi. Naime, zbog sve većeg ulaženja otpadnih tvari u Dravu i površinske vode, bunarske vode i dravska voda bivale su sve manje upotrebljive za piće. Sve to nagnalo je Osječane na traženje novih rješenja kojima će se grad opskrbiti dovoljnom količinom jeftine, pitke i zdrave vode. S tim u vezi godine 1884. oglasilo se i vojno zapovjedništvo u Tvrđi jer tamošnji vojni vodovod više nije bio prikladan za uporabu. Od tada pa nadalje vodoopskrba grada Osijeka ne silazi s dnevnog reda sjednica Gradskog poglavarstva, stranica tiska i razgovora građana. Već godine 1886. u Osijek je pozvana češka tvrtka da dade stručno mišljenje o opskrbi grada pitkom vodom. Sljedeće godine, 1887., Gradsko je zastupstvo odvojilo 300 forinti za izradu opće osnove za gradnju vodovoda. Bio je to početak sustavna rješavanja vodoopskrbe. Zaredali su mnogi projekti što su ih izradili i ponudili stručnjaci širom Europe. U njima su ponuđena različita rješenja. U uži izbor ušla su ova tri načina opskrbe vodom: uzimanje dravske vode uz prethodno filtriranje, dobivanje vode kopanjem dubokih bunara i dovođenje vode iz gorskih izvora i potoka. U prvo vrijeme prevladao je prvi način opskrbe grada vodom. Dravski je vodovod bio najjeftiniji i jamčio je dostatnu količinu vode. Ali, bila je to ipak voda upitne kakvoće čija se onečišćenost, zbog sve jače industrijalizacije, povećavala. Stoga se taj način opskrbe vodom potiskuje u drugi plan. Ipak, na njega će se stručnjaci za vodoopskrbu poslije ponovno vraćati. Druga mogućnost opskrbe vodom također je ozbiljno razmatrana. Pretpostavljalo se da u gradu i okolici ima dovoljno kvalitetnih dubinskih voda do kojih se može doprijeti bušenjem dubokih bunara. No dubinska bušenja i mjerenja nisu to baš potvrdila. Ipak, i taj je način opskrbe vodom nekoliko puta aktualiziran. Godine 1908. gotovo se postiglo konačno rješenje. Ponudila ga je tvrtka David Growe iz Berlina. Posrijedi je bio projekt za opskrbu grada Osijeka vodom iz sedam dubinskih bunara u blizini Drave kraj Nemetina, a odobrila ga je Zemaljska vlada u Zagrebu 1909. Uz bunare projekt je obuhvaćao strojarnicu, uređaje za odželjezavanje vode, vodovodni toranj, dovod vode cijevima u grad i gradsku vodovodnu mrežu. Troškovnik je iznosio 2,5 milijuna kruna. Osijek je tada imao 22.000 stanovnika i oko 4.000 vojnika. Sve predradnje za taj vodovod obavljene su stručno, temeljito i sukladno mišljenjima priznatnih stručnjaka, stranih i domaćih. Kemijske i bakteriološke analize obavili su prof. dr. Schattenfroh na bečkom sveučilištu i prof. N. Vesin u Osijeku. Proračunata je i izdašnost dubokih bunara s obzirom na porast broja stanovnika u idućem 7


razdoblju. Pokazalo se da je voda bila čista i bistra, bez patogenih bakterija, tvrdoće od 22 do 24 stupnja, temperature oko +14 stupnjeva. Planirano je da se višak željeza jednostavnim postupkom (zračenjem i filtriranjem) posve odstrani. Troškovi gradnje nisu bili previsoki. No taj projekt nije doživio praktičnu primjenu. I treća mogućnost opskrbe grada vodom razmatrana je nekoliko godina. Stručnjaci su predlagali da se izgradi tzv. gorski vodovod koji bi se napajao gorskom vodom s područja Krndije ili Papuka. Oni su prvo bacili oko na orahovačko područje, na izvore oko manastira sv. Nikole, a zatim na Papuk, na snažan jankovački izvor, izvor Veličanke i izvor Kovačice. U vezi s tim obavljeno je niz predradnji: izmjerena je izdašnost izvora i gorskih potoka, utvrđen je način akumulacije vode, zacrtana je vodovodna trasa, izrađeni su troškovnici, načinjeni su izvedbeni projekti itd. Ideja o gradnji gorskog vodovoda s vodom iz okolice Orahovice aktualizirana je 1895. godine. Taj je vodovod trebao biti dugačak oko 76 kilometara. Njegovim cijevima trebalo je u Osijek stizati 40 litara vode u sekundi, odnosno 100 litara po stanovniku na dan. Voda je trebala sama doteći do korisnika tjerana silom teže. Ustanovljeno je da je izvrsne kakvoće. Ipak, nije baš sve bilo blistavo. Postojala je bojazan da vode u skoroj budućnosti ne će biti dovoljno i da će, zbog sječe šume, dotok bivati sve slabiji. Bilo je predviđeno da orahovačku vodu dobiju i usputna mjesta, posebno trgovište Našice.1 Takvom rješenju opskrbe vodom grada Osijeka priklonila se i Kraljevska županijska oblast. Dodatni razlog za to Županijska je oblast vidjela upravo u potrebama Našica. Naime, Našičani su se još 1894. godine obratili Zemaljskoj vladi u Zagrebu, tražeći od nje novčanu pomoć za kopanje arteškog bunara.2 Evo kako su se događaji dalje odvijali. Godine 1896., točnije 17. siječnja 1896., Županijska je oblast objavila oglas o dodjeli koncesije (dozvole) za gradnju vodovoda od Orahovice (Duzluka, manastira sv. Nikole) preko Našica do Osijeka.3 Na idućoj stranici donosimo presliku tog oglasa. Iz oglasa vidimo da je koncesiju za gradnju vodovoda zatražilo Dioničko društvo za vodovode, rasvjetu i loženje u Beču i Budimpešti. Prema zamisli te tvrtke, voda s izvora na manastirskom posjedu, čija je izdašnost procijenjena na 125 litara vode u sekundi (125 l/s), što je dovoljno za potrebe Osijeka i Našica, imala bi se dovesti željeznim cijevima promjera 300 milimetara. Kako vidimo, oglas sadržava i niz drugih važnih pojedinosti kao što su: smjer pružanja vodovoda, podaci o mjestu i zapremnini spremnika za vodu, temperaturi vode itd. Posebno je zanimljiv podatak o tome da će se uz cijelu vodovodnu trasu postaviti telefon kako bi se o možebitnim kvarovima moglo odmah obavijestiti vodovodno nadzorno osoblje.* Dana 16. ožujka 1896. u Našicama je održana sjednica Općinskog zastupstva na kojoj se, među ostalim, raspravljalo i o vodi. Sjednici su nazočila i dva važna gosta: Josip Zulechner, * Prvi telefon zazvonio je u Našicama tek 1902., a u Osijeku desetak godina prije. Više o tome vidi u članku B. Kranjčeva Prvi telefon u Našicama, Svibanjski zvuci, list učenika i učitelja Osnovne škole D. Pejačević, Našice, 1994., br. 17, str. 9.

8


9


kraljevski kotarski predstojnik i inženjer Karlo Wagenführer, predstavnik bečke tvrtke za vodovode, rasvjetu i loženje. Načelnik Kovačević obavijestio je prvo nazočne o pozitivnu odgovoru Zemaljske vlade (dopis od 8. veljače 1895.) u vezi s kopanjem arteškog bunara u Našicama. Za kopanje tog bunara Vlada je odobrila 1.850 forinti. No novac ipak nije došao u Našice jer se u međuvremenu Općinsko zastupstvo u kontaktu s bečkom tvrtkom za vodovode, rasvjetu i grijanje opredijelilo za gradnju vodovoda. Sukladno tome načelnik je zamolio nazočne da zaključe zamoliti Vladu da prenamijeni dodijeljena sredstva, što su ovi jednoglasno prihvatili. Prema tome, umjesto za kopanje bunara, dodijeljeni novac imao bi se upotrijebiti za gradnju vodovoda, konkretno: za podizanje javnih bunara i uvođenje vodovoda u javne zgrade i škole. Na kraju je načelnik Kovačević izrazio nadu da će Vlada rado prihvatiti zamolbu o prenamjeni dodijeljenih sredstava jer u Našicama ima dosta sirotinje. U Našicama postoji 240 kuća, a u trećini njih živi puka sirotinja.4 Dana 1. travnja 1896. u Našicama se sastalo Općinsko zastupstvo koje je opet raspravljalo o vodovodu u nazočnosti nadinženjera Karla Wagenführera. Zastupstvo je tada donijelo više zaključaka o vodovodu, a izdvajam sljedeće: - kubični metar vode korisnici će plaćati 15 forinti (pretpostavlja se da će dnevna potrošnja iznositi oko 100 kubičnih metara), - vodovod će se uvesti obvezno u sve kuće, isto vrijedi i za vodomjere, - troškovi postavljanja priključnih cijevi na kuće i unutarnjih instalacija otplaćivat će se 10 godina, - postavit će se 15 hidranata (uličnih priključaka za vodu), - novac za potrošenu vodu ubirat će Društvo za vodovode, rasvjetu i grijanje u Beču i Budimpešti, - ulice će se «škropiti» (to će se Društvu posebno plaćati), - postojeći bunari i dalje će se upotrebljavati, - na Pejačevićevu trgu iskopat će se javni izljevni bunar iz kojeg će se uzimati voda pri godišnjim sajmovima, - u skladu s donesenim zaključcima sklopit će se i ugovor sa spomenutom tvrtkom.5 Kako se i u Osijeku užurbano rješavao problem opskrbe vodom, 2. travnja 1896. sazvana je sjednica tamošnjeg Gradskog zastupstva. Njome je predsjedao veliki župan dr. Teodor Pejačević koji se inače živo zauzeo za rješavanje tog za Osijek i Našice prevažna pitanja. Glavna točka vijećanja bio je ugovor o vodovodu. Rasprava se vodila do podne i poslije podne. Najviše natezanja bilo je oko troškova uvođenja vodovoda u kuće i oko visine iznosa kojim će grad sudjelovati u podjeli ostvarena dobitka od prodaje vode. Kada su tako riješena sva otvorena pitanja, zastupnici su jednoglasno prihvatili ugovor, s time da se on pošalje na potvrdu Zemaljskoj vladi u nadi da će ga ona prihvatiti i da će zastupnici jedni drugima uskoro moći nazdraviti čašom čiste orahovačke vode.6 Dana 12. listopada 1896. Kraljevska županijska oblast u Osijeku odgađa donošenje odluke o produljenju koncesije za gradnju vodovoda od Orahovice do Osijeka koju je zatražilo Dioničko društvo za vodovode, rasvjetu i grijanje u Beču i Budimpešti.7 10


Aktivnosti u 1897. godini Osim već spomenuta Dioničkog društva za vodovode, rasvjetu i grijanje u Beču i Budimpešti, za gradnju vodovoda u Osijeku i usputno u Našicama zainteresirale su se još dvije strane tvrtke. Prvu ponudu u obliku projekta dao je 17. rujna 1897. David Growe, kraljevski dvorski i zdravstveni inženjer i vlasnik istoimene tvrtke u Berlinu. Njegova je tvrtka ponudila opskrbiti grad Osijek zdravom i pitkom vodom s izvora u planini Krndiji dovodeći je u grad željeznim cijevima. Prema Groweovu proračunu, u jednom danu imalo bi doteći najmanje 300 m³ vode. Cijena bi joj bila 44 novčića po kubičnome metru, a otkupnina za vodovod iznosila bi 3,600.000 kruna.8 Druga ponuda gradu Osijeku stigla je 4. studenog 1897. iz Francuske. To je ponuda tvrtke Compagnie nationale d’ utilité publique et d’ assainissement u Parizu (Narodno društvo za radnje javnog boljitka i zdravstva) koja je spremna opskrbiti Osijek filtriranom vodom iz rijeke Drave, i to u danu 4.000 m³. Prema tvrdnjama tvrtke, korištenje dravske vode ne bi zahtijevalo velike građevinske troškove.9 U rujnu 1897. Predsjedništvo Upravnog odbora Županije virovitičke u Osijeku obavijestilo je Zemaljsku vladu u Zagrebu i Općinsko zastupstvo u Našicama da je Dioničkom društvu za vodovode, rasvjetu i grijanje u Beču i Budimpešti oduzeta koncesija za gradnju gorskoga vodovoda iz Orahovice.10 Aktivnosti u 1898. godini Opskrba vodom u Osijeku ostala je i dalje otvorena. Konačno rješenje nije se još naziralo. U Gradskom zastupstvu i Županijskoj oblasti nastavilo se razmatrati prispjele ponude. U međuvremenu počelo je i pokusno bušenje dvaju arteških bunara dubine 80 i 300 metara u donjem gradu. Za to je utrošeno 35.000 kruna.11 Aktivnosti u 1899. godini Osječko Gradsko poglavarstvo donosi odluku o privremenu odustajanju od gradnje gorskog vodovoda kao preskupog. Rečeno je da će se način opskrbe vodom još svestranije i temeljitije proučiti prije donošenja konačne odluke.12 Aktivnosti od 1900. do 1903. Od 1900. do 1903. nastavlja se traganje za najboljim načinom opskrbe vodom. Ponovno se ozbiljno razmatraju i eksperimentalno provjeravaju sve mogućnosti, gorska, riječna (dravska) i bunarska (arteška) i njihove inačice. U vezi s tim na adresu Gradskog zastupstva neprestano stižu nove ponude i ideje.13 No tijek osječkih vodovodnih događanja ne ćemo dalje pratiti jer nisu u izravnoj vezi s onima u Našicama, koji su krenuli u drugom smjeru.

11


Našičani odlučili graditi svoj vodovod Što se događa u Našicama od 1900. do 1904.? Našičani ne čekaju skrštenih ruku rasplet vodoopskrbe u Osijeku. Iritirani dugotrajnim raspravama i kolebanjima Osječana, nestrpljivi Našičani donose odluku o gradnji vlastita gorskog vodovoda uz novčanu pomoć Zemaljske vlade. Odluku o tome donijelo je Općinsko zastupstvo godine 1900. Razumije se, ta se odluka nije mogla ostvariti preko noći. Do rješenja su potrošene još četiri godine: 1901., 1902., 1903. i 1904. To je tzv. pripremno razdoblje. U tom četverogodišnjem razdoblju obavljeno je niz različitih predradnji. Danas ne znamo točno koje su to predradnje prethodile gradnji vodovoda. Navest ćemo samo one o kojima je ostao pisani trag, i to u prvom redu u službenim glasilima Županije virovitičke te u arhivskom gradivu tvrtke Našički vodovod d.o.o. Riječ je o sljedećim predradnjama: - brojnim anketama Našičanima je pružena prilika da kažu što misle o vodovodu, - pregledana su postojeća gorska vrela u okolici Našica za koje se pretpostavljalo da bi mogla poslužiti za napajanje vodovoda. Izbor je pao na seonska vrela. To su vrela oko dva kilometra ponad sela Seone uz Seonski potok ispod Kranjčeva brda, - obavljen je konačan izbor mjesta na kojem će se graditi spremnik za vodu. U prvi se mah računalo da će se spremnik smjestiti kraj kapelice i obiteljske grobnice Pejačevićevih u Našicama. No zbog premale visinske razlike između kapelice i glavnog našičkog trga odabrana je druga lokacija (Zoljan), - ustanovljeno je da će vodovod davati 4.5 litara vode u sekundi ili 3.800 hektolitara na dan, - od Gradskog poglavarstva u Zagrebu zatraženi su cjenik za obavljanje «navrtanja» vodovoda i uz njega «spadajućih predmeta» (vodovodnih instalacija: cijevi, pipa, brtvi, ventila, vijaka, …), primjerak pravilnika o načinu provođenja natječaja i primjerak pravilnika o građevnim uvjetima, - obavljene su tehničke predradnje u vezi s gradnjom budućeg vodovoda, - na temelju obavljenih tehničkih predradnji pri Kraljevskoj županijskoj oblasti u Osijeku izrađen je izvedbeni građevinski operat (projekt), - ustanovljena je visina troškova i cijena (predračun). Predračun je iznosio 140.000 kruna, - zatražena je novčana pomoć od Zemaljske vlade. Vlada je prihvatila zahtjev. Općini je dodijeljena pripomoć od 20.000 kruna i povoljan dugoročni kredit, - raspisan je javni natječaj za izvođača radova. Za izvođača je pripremljen ugovor, 12


- od 10. listopada do 9. studenoga 1904. građevinski je operat izložen na javni uvid, - dobivena je pismena suglasnost grofa Teodora Pejačevića o ustupanju seonskih vrela, besplatno i bez odštete, - dobiven je pismeni pristanak grofa Pejačevića na izvlašćivanje nekih njegovih čestica oko seonskih vrela u korist budućeg vodovoda, također besplatno i bez odštete, - dobivena je suglasnost grofa Pejačevića da se preko većeg broja njegovih čestica u poreznim općinama Seona, Martin i Zoljan mogu besplatno i bez odštete položiti vodovodne cijevi. Nasuprot tome, seljaci iz navedenih sela nisu dali takvu suglasnost. Dapače, seljaci iz Seone javno su se usprotivili gradnji vodovoda, strahujući da će gradnjom vodovoda u selu nestati vode za piće i marvu, čak i u bunarima, - dobivena je suglasnost Zemljišne zajednice Našice da se preko njenih dviju čestica polože vodovodne cijevi,14 - 11. studenoga 1904. pri Županijskoj oblasti u Osijeku proveden je vodopravni postupak za dodjelu koncesije u vezi s gradnjom vodovoda u Našicama. Koncesiju je dobila Općina Našice. Prema toj koncesiji Općina ima pravo i dužnost: - «uhvatiti vrelo» iznad Seone na katastarskim česticama br. 446 i 477, porezna općina Seona, - odvoditi kaptiranu vodu cijevima od 125 milimetara do Našica i dalje po ulicama manje širine, - dati sagraditi spremnik za vodu od 300 m³ na brdu iznad Tajnovca i povezati ga s glavnom vodovodnom cijevi. Koncesionirana količina vode koja se mogla uzeti iz vrela iznosila je 4.5 l/s, a ostatak vode imao je dalje slobodno teći preko preljevnika u potok. Mjerenja su pokazala da seonsko vrelo daje minimalno 4.9 l/s. Koncesija je dodijeljena na 50 godina (do 1. siječnja 1955.)15 U daljnjem tekstu zadržat ćemo se malo na arhivskoj građi koja se čuva u sjedištu današnje tvrtke, a koja je u vezi s nabrojenim predradnjama. Iz sačuvana arhivskog materijala izdvajam: kartu krajobraza, zapisnik od 8. travnja 1903., izvješće o ispitivanju potoka kraj seonskih vrela od 12. prosinca 1903. i pravilnik o dobavnim i građevnim uvjetima. Kartu krajobraza (krajolika, okoliša) budućeg našičkog vodovoda izradio je Josip Doljak, kraljevski inženjer u Županijskoj oblasti u Osijeku. U mjerilu je 1: 2.280 metara, a sastoji se od dva dijela. Prvi dio karte, koji nije sačuvan, pokriva predio Našica, a drugi sačuvani dio prikazuje pak zapadno krilo vodovoda počevši od seonskih vrela do spremnika u Zoljanu i dalje do Novog Zoljana i Našica. Karta je crtana na posebnom papiru formata 0.34 x 2.27 m. Na njoj se dobro vidi smjer pružanja vodovoda, svi potoci, komunikacije, zemljišne parcele (katastarske čestice), mostovi, kuće, crkve i drugi objekti.16 13


14 Dio karte s prikazom predjela oko seonskih vrela


15

KaptaŞna kućica iznad seonskog vrela, studeni 2004.


Zapisnik od 8. travnja 1903. odnosi se na terensku provjeru građevinskog operata što ga je predložila Županijska oblast u Osijeku. Sadržaj zapisnika može se sažeti u ovih nekoliko bitnih točaka: - provjera operata za gradnju našičkog vodovoda obavljena je po nalogu Zemaljske vlade (Odjel za unutarnje poslove), - terensku provjeru operata obavili su nadinženjer Stjepan Bukl, predstavnik Vlade, i inženjer Josip Doljak, predstavnik Županijske oblasti uza sudjelovanje vlastelinskog i ovlaštena građevinskog mjernika Vilima Schlegela, - prema predloženu operatu za napajanje budućeg vodovoda ponuđena su tri rješenja: 1. seonska vrela i spremnik iza kapelice i grobnice Pejačevića, 2. isti način dovoda vode kao i u prvom rješenju, samo što bi se - umjesto dolinom Seonskog potoka, voda dovela do spremnika preko brda, 3. vrela između sela Martina i pustara Šipovac i Brezik. Pošto su spomenuti proučili predloženi operat i obišli teren, opredijelili su se za prvu varijantu kao najbolje rješenje za našičke prilike. Prema toj varijanti, voda bi se spuštala u Našice cijevima širine 125 milimetara, spremnik bi imao zapremninu 300 m³, a trošak bi iznosio 135.000 kruna (bez eventualnih provođenja cijevi ispod potoka te jedanput ispod, a drugi put iznad željezničke pruge). Svoje mišljenje o načinu napajanja vodovoda članovi povjerenstva završili su napomenom da se voda, koja se namjerava upotrijebiti za vodovod, mora svakako dati na ispitivanje u Zagreb.17 Izvješće Dragutina Römera o ispitivanju potoka kraj seonskih vrela datirano je s 12. prosinca 1903. Römer se uputio do seonskih vrela po nalogu velikog župana Županije virovitičke 12. studenoga i 4. prosinca 1903. U suhom potoku, u nazočnosti općinskog načelnika iz Našica, dao je iskopati oveću jamu ispod dna potoka. Opazio je da s lijeve obale potoka na više mjesta prodire voda. U svom izvješću on opisuje još neke istražne radnje u potoku i vrelu. Ovdje valja spomenuti jedan njegov zanimljiv pokus. Pretpostavljajući da bi izvorska voda mogla biti u vezi s potočnom, on je u potok poviše izvora bacio 50 kilograma soli i čekao do 16 sati (zbog drugih obveza dulje nije mogao ostati na terenu) da vidi što će se dogoditi. Nije se dogodilo ništa. U izvoru nije našao opipljive znakove prisutnosti soli.18 Iz vrlo opsežna i podrobno razrađena pravilnika (na 14 stranica) o dobavnim i građevnim uvjetima izdvajam desetak zanimljivih, a rekao bih još i danas aktualnih, pojedinosti: - prije izvođenja radnji poduzetnik je dužan položiti novčanu jamčevinu koja će mu se vratiti nakon isteka jamčevnog roka, - sve popravke poduzetnik je dužan «bezodvlačno» obaviti. Za to mora uvijek imati u pripravi radne sile,

16


- poduzetnik je dužan nadoknaditi svaku štetu nastalu krivnjom njegova osoblja prilikom izvođenja popravaka ili navrtanja, - svi ugrađeni dijelovi (instalacije) moraju biti posve istovjetni uzorcima koje je poduzetnik prije toga predao gradskom poglavarstvu, - poduzetnik je obvezan držati u pričuvi sve vrste upotrijebljenih instalacija i cijevi, - sve slavine za navrtanje i olovne cijevi iskušat će se prije upotrebe u nazočnosti izaslanika gradskog poglavarstva vodenim tlakom od 25 atmosfera, - sve poslove oko navrtanja smiju obavljati samo uvježbani i stručno naobraženi radnici, - navrtanja koja se rade noću izvode se od 22 sata navečer do 6 sati ujutro, - zatrpavanje jaraka poduzetnik izvodi tako da iskopanu zemlju nasipava u jarak u slojevima do 30 centimetara i svaki takav zasip dobro nabije; ako je zemlja suha, mora pojedine slojeve zalijevati vodom. Preostalu zemlju iz iskopa mora pak istog dana odvesti na određeno mjesto, - poduzetnik jamči za svako navrtanje i svaki popravak dvije godine.19 Godina 1905. - godina gradnje našičkog vodovoda Pošto su 1. siječnja 1905. okončane sve rasprave o vodovodu, riješena sva otvorena pitanja i sklopljen ugovor, u proljeće te godine, kako je i planirano, počela je i gradnja. Vodovod se gradio tijekom 1905. Gradilo se brzo i solidno. Radovi su izvođeni na više mjesta, djelomično i istodobno. U tome su sudjelovala tri poduzetnika: Aladar Tichy i Bauer iz Pečuha te Pavao Wranka iz Osijeka. Gradnja spremnika povjerena je bečkoj tvrtki Aktiengesellschaft für Betonbau. Što je sve učinjeno i sagrađeno u 1905. godini, vidjet ćemo u tekstu što slijedi. Pregled obavljenih poslova Tijekom gradnje vodovoda učinjeno je sljedeće: - obavljena je kaptaža* seonskih vrela, - podalje od vrela sagrađena je prihvatna kućica, - iznad sela Zoljana (Tajnovca) sagrađen je spremnik za vodu, - od vrela do glavnog trga u Našicama, i dalje po ulicama, iskopani su jarci za polaganje vodovodnih cijevi, - na više mjesta načinjeni su posebni iskopi, - u iskopane jarke položene su i zatrpane glavne i sporedne vodovodne cijevi, - nabavljeni su i ugrađeni ventili i hidranti, - napravljeni su javni bunari, - veći broj privatnih kuća dobio je vodu iz vodovoda. * Kaptaža - hvatanje podzemnog izvora u cijevi da se spriječi njegovo nekontrolirano istjecanje i gubljenje vode.

17


Za napajanje budućeg vodovoda kaptirana su vrela u dolini Seonskog potoka podno Kranjčeva brda. Sudeći prema sačuvanu nacrtu riječ je o dva-tri slabija i jednom jačem vrelu. Iznad ovog snažnijeg vrela podignut je manji objekt pravokutnog tlocrta djelomično ukopan u brdo. Pri dnu tog objekta s desne strane od ulaznih vrata postavljena je deblja betonska cijev za odvođenje nakupljene izvorske vode (vidi fotografije na stranici 15). Blizu spomenutih vrela sagrađen je drugi, znatno veći objekt. Smješten je sedamdesetak metara dalje od prethodnog, nizvodno uz Seonski potok. To je lijepo arhitektonski oblikovana kućica većih dimenzija uglavnom građena od armirana betona. U kućici je oveći bazen u koji se iz betonske cijevi slijevaju izvorske vode. Na drugoj strani bazena postoji otvor kroz koji voda dalje odlazi u cjevovod promjera 125 milimetara. Višak vode iz bazena odlazi pak slobodno van kraćom betonskom cijevi tvoreći tu potočić. U maloj pretprostoriji bazena snažan je ventil (zatvarač) za zatvaranje protoka vode kroz cjevovod. Na vrhu vanjskog zida postavljen je kip sv. Ivana Nepomuka*, zaštitnika od vodene stihije, zaštitnika brodara, mlinara i svećenika, najvažnijeg sveca mostova.

Izletnici iz Đurđenovca kraj prihvatne kućice tridesetih godina prošlog stoljeća. Na kućici je kip sv. Ivana Nepomuka. Iz fotodokumentacije Zavičajnog muzeja Našice. * Kip Ivana Nepomuka stajao je na prihvatnoj kućici sve do početka četrdesetih godina prošlog stoljeća, a onda je srušen i uništen. U Seoni se priča da je to učinjeno 1943. Rušenje se pripisuje partizanima.

18


Spremnik za vodu sagrađen je na brdu iznad Zoljana (Tajnovca). Smješten je uz drevnu rimsku cestu koja je prolazila hrptom brda. Od ceste je udaljen oko 25 metara. I spremnik je oveće zdanje arhitektonski oblikovano u duhu svoga vremena. Glavno pročelje kućice ožbukano je i jednostavno ukrašeno. Kućica sa spremnikom zacijelo je građevinski najzahtjevniji objekt vodovodnog sustava. Građena je prema nacrtima bečke tvrtke Aktiengesellschaft für Betonbau Diss & Comp. (Dioničarsko društvo za građenje betonom) iz kolovoza 1905. Najveći dio objekta je ispod zemlje. U prednjem djelu kućice, odmah iza ulaza dvije su pretprostorije, gornja i donja. U gornjoj pretprostoriji, uz rub bazena, načinjen je preljev preko kojeg se višak vode iz bazena ulijeva u cijev i izlazi van. Preljev se aktivira kad se bazen napuni vodom. U donjoj pretprostoriji, duboko u zemlji, u koju se ulazi zidnim ljestvama, ventili su za zatvaranje cijevi. Iz gornje pretprostorije dolazi se do bazena. Do dna bazena vodi 17 betonskih stuba. Bazen može primiti 300 m³ vode ili 3.000 hektolitara ili 300.000 litara. Njegove su dimenzije 11,00 x 10,50 metara. Visok je oko 4 metra, do preljeva ima 3.50 metara. U bazenu su ove cijevi: dovodna, odvodna i ispusne, široke su 125 milimetara. Vanjske su dimenzije kućice 3,94 x 5,20 metara. Premda je bazen građen brzo, svi poslovi nisu ipak obavljeni do otvaranja vodovoda.20 (Vidi slike na stranici 25) Jarci za polaganje vodovodnih cijevi iskopani su prvo od seonskih vrela do glavnog trga u Našicama u dužini od 8.778 metara, a zatim i u pojedinim ulicama za polaganje odvojaka; odvojak za Matanovce u dužini od 248 metara, odvojak za Preradovićevu ulicu u dužini od 1.369 metara, odvojak za Županijsku ulicu u dužini od 1.030 metara i odvojak za Miholjačku ulicu u dužini od 299.1 metar.* Najmanja dubina jarka bila je 1.80 metara. Na nekim mjestima kopalo se i dublje. Donja širina jarka iznosila je 0.60 metara.21 Osim spomenutih jaraka, koji su se ručno kopali, iskopano je i nekoliko posebnih iskopa, primjerice veliki iskop za polaganje cijevi na prijelazu preko brda dubok od 3 do 5 metara iz kojeg je izbačeno oko 1000 m³ zemlje te iskop kraj cijevi za otpust viška vode pokraj vrela.22 U iskopane jarke položene su glavne i sporedne cijevi. Kada su spojene, zatrpane su, a zemlja iznad njih isplanirana je. U zemlju su položene cijevi široke 125, 80 i 60 milimetara. Cijevi su izrađene od lijevanog željeza s kolčakom** na kraju. Zabrtvljene su olovom i kudjeljom. Izvana i iznutra zaštićene su tankim slojem bitumena. Cijevi od 125 milimetara unutarnjeg promjera položene su od seonskog vrela do glavnog trga u Našicama. Cijevi od 80 milimetara položene su od glavnog trga do kraja Preradovićeve ulice, zatim od glavnog trga po Županijskoj ulici do odvojka u Miholjačku ulicu. Cijevi od 60 milimetara položene su u Matanovačkoj ulici, dijelu Županijske ulice, od Miholjačke ulice do klaonice, i u Miholjačkoj ulici, od Županijske ulice do Schupichova paromlina. Nakon ugradbe cijevi su podvrgnute tlačnom pokusu od 10 atmosfera.23 * U vrijeme gradnje vodovoda u Našicama postoje: Pejačevićev trg, Ulica Matanovci, Preradovićeva ulica, Županijska ulica, Imbrišimovićeva ulica i Miholjačka ulica. ** Kolčak - prošireni kraj cijevi radi spajanja s drugom cijevi.

19


Nabavljeno je i ugrađeno u vodovod 20 ventila različita promjera. Ventili od 125 milimetara s potrebnom garniturom ugrađeni su na više mjesta, i to: dva u kućici za prihvat izvorske vode, četiri u pretprostoru spremnika za vodu, jedan na odvodnoj cijevi iz spremnika i jedan na glavnoj cijevi pred odvojkom u Matanovce. Ventili s promjerom od 80 milimetara ugrađeni su na ovim mjestima: jedan pred velikom gostionicom na trgu na odvojku u Preradovićevu ulicu, jedan pred velikom gostionicom na odvojku u Županijsku ulicu i jedan na kraju te ulice. Ventili promjera 60 milimetara ugrađeni su također na više mjesta, primjerice na odvojku u Matanovačku ulicu i Županijsku ulicu.24 U vodovod je ugrađeno i više hidranata* promjera 70 milimetara s kompletnom garniturom koji se pri aktiviranju automatski prazne. Postavljeni su na više mjesta, primjerice pred spomenutom gostionicom.25 Pri gradnji vodovoda 1905. godine u Našicama su iskopana četiri javna zdenca. Jedan je bio na glavnom trgu, jedan u Preradovićevoj ulici, jedan u Županijskoj i jedan u Matanovačkoj. Osim svoje vode, ti su zdenci sadržavali i vodu iz vodovoda. Naime, u njih se prema potrebi ispuštala i vodovodna voda. Bili su to tzv. izljevni zdenci. Najviše se upotrebljavao zdenac na Pejačevićevu trgu na kojem su se tada održavali sajmovi («vašari»). Zdence su napravili isti poduzetnici, tijekom velike kampanje, koji su gradili i vodovod. Zdenac na trgu stajao je oko 500 kruna. Danas više ne postoji ni jedan od tih zdenaca.26 Na slikama na idućoj stranici vidimo zdence na Pejačevićevu trgu. Kada su glavne i sporedne cijevi postavljene u zemlju i zatrpane, došli su na red kućni priključci i novo kopanje. U iskopanu zemlju položene su cijevi različita profila: od 13, 20, 25, 30 i 50 milimetara, ovisno o vodoopskrbnim potrebama korisnika. To su bile olovne cijevi i jedna cijev od lijevana željeza od 50 milimetara. Tako su, na primjer za priključke upotrijebljene 72 cijevi od 13 milimetara u dužini od 831.4 metra i 60 cijevi od 20 milimetara u dužini od 896 metara. Prvi popis korisnika vodovoda Prvi popis korisnika vodovoda sastavljen je prema vrsti izvedenih priključenja («navrtanja»). Popis se čuva među arhivalijama današnje tvrtke. Ovdje se daje cjelovit popis korisnika uz napomenu da je sveden na bitne podatke i da su na više mjesta ispravljena pogrešno napisana imena i prezimena korisnika, što sam ustanovio služeći se i drugim izvorima (Status animarum Župe Našice popis duša koje obvezuje crkveno lukno** i popis učenika i njihovih roditelja u školskoj dokumentaciji). Primjerice, u izvorniku stoji da je u Preradovićevoj ulici l08 kućevlasnik M. Mihalović, umjesto M. Mihaljević, a u istoj ulici broj 10l N. Kolarević, umjesto A. Volarević. * Hidrant - vodovodna slavina na koju se može prikopčati štrcaljka za vodu, osobito pri požaru, za polijevanje ulica itd. ** Lukno - davanje Crkvi u novcu ili proizvodima (žito, lan, drva, pilići itd.), propisima ili obvezama određen crkveni porez

20


Javni zdenac na Pejačevićevu trgu u Našicama. Iskopan je prije dolaska vodovoda. Detalj s razglednice u vlasništvu Josipa Suka iz Našica.

Javni zdenac na Pejačevićevu trgu. Iskopan poslije dolaska vodovoda. Iz fotodokumentacije Zavičajnog muzeja Našice. 21


Popis je načinjen prema iskazu Dragutina Kaderžaveka od 4. listopada i 11. studenoga 1905. Popis je kao spis poslan Kraljevskoj županijskoj oblasti u Osijeku, a naslovljen je s Iskaz o izvedenim navrtanjima našičkog vodovoda za uvedenje u privatne kuće (zgrade).27 U popisu koji slijedi uvršteni su ovi podatci: naziv ulice/trga, prezime i ime kućevlasnika te kućni broj. Matanovci (danas Ulica Vladimira Nazora) Dlouhy, Franjo (kbr. 7) Dlouhy, Franjo (kbr. 13) Filipović, Žiga (kbr. 24) Goldfinger, Adalbert (kbr. 15) Holubovski, Josip (kbr. 13) Kiš, Marija (kbr. 14) Imbrišimovićeva ulica (danas Ulica kralja Tomislava) Bakunić, Jozo (kbr. 19) Blau, M., udova (kbr. 2) Bureš, Danilo (kbr. 6) Fišer, Makso (kbr. 2) Guljaš, Ivan (kbr. 16) Kaderžavek, F., šumar (kbr. 10) Majstorović, Antun (kbr. 5) Našičko vlastelinstvo - Novi dvor Našičko vlastelinstvo - Stara pivara (kbr. 11) Našičko vlastelinstvo - Stara pivara (kbr. 13) Našičko vlastelinstvo - Stara pivara (kbr. 14) Našičko vlastelinstvo (kbr. 8) Novaković, Ignjat (kbr. 15) Općina Našice - općinska zgrada (kbr. 4) Općina Našice - pučka škola (kbr. 7) Polak, Adam (kbr. 12) Schmidt, Jozo (kbr. 17) Vajda, Ivan (kbr. 3) Pejačevićev trg Blau, Viktor (kbr. 13) Franjevački samostan Našičko vlastelinstvo - apoteka (kbr. 4 ?) Našičko vlastelinstvo - Binderhaus (kbr. 4) Našičko vlastelinstvo - mesnica (kbr. 11) Našičko vlastelinstvo - uredovnica (kbr. 17) Našičko vlastelinstvo (kbr. 3) Našičko vlastelinstvo (kbr. 4) Našičko vlastelinstvo (kbr. 5) 22


Našičko vlastelinstvo (kbr. 5) Našičko vlastelinstvo (kbr. 6) Našičko vlastelinstvo (kbr. 10) Našičko vlastelinstvo (kbr. 10) Našičko vlastelinstvo (kbr. 15) Našičko vlastelinstvo (kbr. 17) Našičko vlastelinstvo (kbr. 20) Vlastelinstvo - dvor Županijska ulica (danas Ulica J. J. Strossmayera) Beer, Franjo (kbr. 13) Bogdanović, L. (kbr. 47) Cajko, Mato (kbr. 46) Dreissinger, Ðuro (kbr. 17) Eisler, A. Klein, Jakob (kbr. 19) Klingelbruner (kbr. 49) Knežević, Ruža (kbr. 53) Našičko vlastelinstvo - oružnička postaja (kbr. 1) Našičko vlastelinstvo (kbr. 2) Našičko vlastelinstvo (kbr. 3) Našičko vlastelinstvo (kbr. 4) Našičko vlastelinstvo (kbr. 5) Našičko vlastelinstvo (kbr. 6) Našičko vlastelinstvo (kbr. 8) Našičko vlastelinstvo (kbr. 9) Našičko vlastelinstvo (kbr. 12) Našičko vlastelinstvo (kbr. 37) Našičko vlastelinstvo (kbr. 38) Općinska klaonica Pollak, Gavro (kbr. 13) Rosendorn (kbr. 23) Spiegel (kbr. 28) Svodoba, Ðuro (kbr. 18) Szabo, Pavao (kbr. 24) Weis Weis, Adolf (kbr. 34) Židovska općina - bogomolja (kbr. 30) Preradovićeva ulica (danas Ulica braće Radića) Bauer, Filip Beran, Josip Beran, Josip (kbr. 66) Boršić, Josip (kbr. 18) Culek, Florijan (kbr. 21) 23


Prihvatna kućica na izvorištu “Seona”, prosinac 2004.

Rezervoar za vodu iznad Tajnovca, glavno pročelje, ožujak 2005. 24


Radovi na obnovi prihvatne kućice na izvorištu «Seona», rujan 2005. 25


Divjanović, Mato (kbr. 42) Divjanović, Stjepan (kbr. 25) Drechsler, Samuel (kbr. 60) Čordašić, Mara Erney, Josip Fischer, Maxo (kbr. 95) Frank Fuchs, Hinko (kbr. 63) Gansberger, Šandor (kbr. 96) Gelenčir, Janoš / Ivan (kbr. 94) Horvatović, Andrija (kbr. 26) Janković, Josip (kbr. 22) Kapoši, Ivan (kbr. 97) Karas, Adam (kbr. 28) Klein, Jakob (kbr. 106) Klein, Jakob (kbr. 24) Konrad, N. (kbr. 39) Koprivčić, Andrija (kbr. 85) Kouba, N. (kbr. 105) Kovary Kovary, Ferdo Liebich, Bernard (kbr. 7) Lončarević, Mato (kbr. 53) Lončarević, N. (kbr. 50) Majstorović, Eva (kbr. 9) Majstorović, Mato (kbr. 8) Marković, Martin (kbr. 16) Mernyk, Manda, udova (kbr. 3) Mihaljević, Mijo (kbr. 108) Mijić, Ðuro (kbr. 109) Mijić, Mato (kbr. 82) Nagy, Ivo (kbr. 80) Našičko vlastelinstvo (kbr. 1) Našičko vlastelinstvo (kbr. 4) Našičko vlastelinstvo (kbr. 6) Našičko vlastelinstvo (kbr. 14) Našičko vlastelinstvo (kbr. 19) Našičko vlastelinstvo (kbr. 46) Našičko vlastelinstvo (kbr. 90) Novak, Karlo Općina Našice (kbr. 49) Pastor, Andrija (kbr. 51) Pisačić, N. (kbr. 72) Röder, Filip (kbr. 54) Roth, Šimun (kbr. 88) Saszi, Joško (kbr. 93) 26


Schlessinger, Viktor (kbr. 70) Schöwel, Franjo (kbr. 76) Schwabe, udova (kbr. 38) Sessler, H., udova Smoljanović, Danilo (kbr. 20) Steiskal, Franjo (kbr. 47) Svoboda Volarević, Antun (kbr. 101) Miholjačka ulica (danas Ulica Vatroslava Lisinskog) Schupich, Robert (kbr. 8) Vlastelinstvo - Stara pivara Vlastelinstvo (kbr. 6) Javni zdenci (bunari) Ulica, trg Pejačevićev trg Županijska ulica Preradovićeva ulica Matanovci Rekapitulacija Ulica, trg

Broj zdenaca 1

1 2 1

Broj kućevlasnika

Matanovci Imbrišimovićeva ul. Pejačevićev trg Županijska ul. Preradovićeva ul. Miholjačka ul. 3 Ukupno:

6 18 17 28 59 131

Troškovi gradnje vodovoda Koliko je stajala gradnja vodovoda doznajemo iz likvidacijskog obračuna troškova. Prema tom obračunu koji su 30. travnja 1906. podnijeli poduzetnici Tichy, Bauer i Wranka, a koji se čuva među arhivalijama tvrtke, troškovi gradnje iznosili su 102.177 kruna i 54 filira. U svom obračunu poduzetnici su sve obavljene poslove razvrstali u pet cjelina: - kopanje jaraka i iskopa, - nabava i ugradnja cijevi, - nabava i ugradnja ventila i hidranata, - nabava i namještanje bakrenih rešetki i nastavnih cijevi za hidrante, - gradnja javnih zdenaca. 27


U svakoj je cjelini točna specifikacija troškova. Do kraja 1905. poduzetnicima je na temelju doznačena kredita Zemaljske vlade pet puta (29. V., 1. VII., 9. VIII., 19. IX. i 30. XII.) isplaćeno 91.500 kruna. Iznos od 10.627 kruna i 54 filira ostaje za naplatu u 1906. godini. Međutim, u nekim drugim izvorima troškovi gradnje vodovoda drukčije su prikazani. U Kronici Franjevačkog samostana govori se o svoti od 150.000 kruna, a u Izvješću Županije virovitičke o 120.000 kruna. Razlika je dakle vrlo velika. Zašto? Zato što poduzetnici Tichy, Bauer i Wranka u svom obračunu nisu prikazili sve troškove povezane s gradnjom vodovoda, primjerice kod njih nema troškova odštete zemljišta, ni troškova uvođenja vodovoda u kuće. Ti su troškovi išli na račun Općine. Drugo, osim spomenutih poduzetnika u gradnji vodovoda sudjelovala je i tvrtka Aktiengesellschaft für Betonbau iz Beča. O tome govori i naknadni račun koji je 1906. načinjen u Županijskoj oblasti u Osijeku28 kao i zamolba našičkog Vodovodnog odbora poslana Zemaljskoj vladi (preko Županijske oblasti) u kojoj se traži pripomoć od 20.000 kruna za pokriće «još visećih tražbina gradnje vodovoda».29

Zapis o blagoslovu vodovoda u Kronici Franjevačkog samostana u Našicama iz 1906. godine

Ulomak teksta o otvaranju vodovoda u Izvješću Županije virovitičke za 1905. godinu

28


ÄŒlanak o posveti naĹĄiÄ?kog vodovoda u dnevnim novinama Slavonische Presse od 3. listopada 1905. 29


Javno obilježavanje završetka gradnje vodovoda Završetak gradnje vodovoda javno je svečano obilježen. U vezi s tim navode se dva različita datuma: kod samostanskog kroničara30, Placida Belavića31, i Srećka Majstorovića32, to je 18. studenoga 1906., a u županijskom Izvješću33 navodi se 1. listopada 1905. Koji je od tih dvaju datuma točan? Točan je datum koji stoji u Izvješću - 1. listopada 1905. Da je vodovod proradio već 1905., razvidno je već iz prethodna teksta. Osim toga, godina 1905. upisana je na prihvatnoj kućici kraj vrela i na spremniku. Vijest o otvaranju vodovoda prvo su objavile osječke novine Die Drau 1. listopada 1905. Malo poslije o tome pišu i osječke novine Slavonische Presse. Evo kako su svečano otvaranje vodovoda zabilježili samostanski kroničar, pisac Izvješća i novinar Slavonische Pressea.34 Kako članak o posveti našičkog vodovoda sadržava niz važnih pojedinosti, donosim ga u prijevodu: Posveta našičkog vodovoda Nedjelja bijaše veliki praznik za naše susjedno mjesto Našice jer je tog dana predano na uporabu jedno veliko dostignuće modernog napretka - našički gorski vodovod. U povodu tog svečanog čina osvanule su gotovo cijele Našice u prazničnom ruhu. Posveta vrela «Seona» održana je u nazočnosti Njegove Ekscelencije bana gospodina dr. Teodora Pejačevića, Njezine Ekscelencije grofice Lille Pejačević, oba gospodina grofa Marka i Elemera Pejačevića, ukratko u nazočnosti svih članova grofovske obitelji, brojnih uzvanika među kojima su bili gospodin Hrvoić, tajnik Zemaljske vlade, gospodin veliki župan Antun pl. Mihalović, županijski inženjer Doljak, činovnici Kotarske uprave, Kotarskog suda i Općine, te brojni gosti iz okolice. U 9 sati do podne gospodin gvardijan Bruno Kovačević služio je na vrelu svečanu misu na otvorenom, posvetio vrela i kipove sv. Ivana Nepomuka i sv. Marije. Nakon toga je gvardijan održao govor u kojem je istaknuo značenje vodovoda za mjesto Našice i u ime pučanstva iskazao zahvalnost Njegovoj Ekscelenciji banu, čijim nastojanjima mjesto uopće može zahvaliti za blagodat vodovoda. U jedan sat popodne u Našicama je priređen svečani ručak na kojem su bili Njegova Ekscelencija ban i nazočni uglednici. Tom su prigodom banu upućene srdačne ovacije. Vodovod privremeno nije stavljen u pogon jer još nije potpuno dovršen spremnik i jer još neka kućanstva u Našicama nisu dobila priključke. Dan poslije iste su novine donijele još jedan zanimljiv članak o posveti i otvaranju vodovoda. Riječ je o svečanu ručku koji je grof Pejačević priredio za sudionike svečanosti, u prostorijama našičke čitaonice. U prigodnu govoru on je, među ostalim, kazao i to da je nazočio posveti i otvaranju prvog vodovoda u Slavoniji.35 Što možemo zaključiti iz predočenih tekstova? Iz predočenih tekstova možemo vidjeti da su posveti vodovoda nazočili brojni dužnosnici različita ranga, počevši 30


od tada aktualnog hrvatskog bana dr. Teodora Pejačevića pa dalje, što nedvojbeno pokazuje da se gradnja vodovoda smatrala vrlo važnom i, za ono vrijeme, pravim tehničkim i građevinskim pothvatom u čijoj je realizaciji, na ovaj ili onaj način sudjelovao dio nazočnih dužnosnika. Opis trase vodovoda, način plaćanja vode i druge pojedinosti I na kraju evo još nekoliko važnih podataka o novom vodovodu: - Budući da se funkcioniranje vodovoda temeljilo isključivo na principu prirodnog pada, graditelji vodovoda morali su i te kako paziti na konfiguraciji terena kojim će proći vodovodna trasa. Zato su prvo odabrali stalne visinske točke (repere). Te su točke imale određenu apsulutnu nadmorsku visinu (vertikalna udaljenost neke točke od razine plohe mora). Potom su se sve točke na trasi mogle određivati s postavljenih repera. Određivanje visine stalnih točaka i točaka važnih za pružanje vodovodne trase radilo se pomoću nivelira (geodetski instrument za određivanje visinskih razlika između točaka). Evo podataka o apsolutnoj visini triju najvažnijih točaka: najjače vrelo 183.83 m, spremnik 177.44 m, glavni trg u Našicama (mjesto završetka glavne vodovodne cijevi) 153.66 m.

Opis stalne točke br. 1 sa skicom početne dionice vodovodne trase - O važnosti mjerenja apsolutne visine karakterističnih točaka (repera) svjedoče i terenske bilješke i crteži inženjera Josipa Doljaka sačuvani u arhivskoj građi. Pogledajmo jedan njegov zapis sa skicom. Riječ je o stalnoj točki br. 1, kota 185.64 m, koja je uz desnu obalu Seonskog potoka na udaljenosti od 50 metara uzvodno od najjačeg izvora. Osim podataka o nadmorskoj visini te točke, skica donosi još jedan važan podatak. To je smjer pružanja vodovodne trase. Kako vidimo, trasa vodovoda imala bi 31


Skica položaja spremnika našičkog vodovoda (preuzeto iz arhivske građe sadašnje tvrtke) proći preko potoka. No to se ipak nije dogodilo. Da bi izbjegli ukrštanje trase i potoka, graditelji vodovoda obavili su korekciju potoka (iskopom zemlje premjestili su njegovo korito) i potom položili cijevi uz njegovu lijevu obalu.36 - Trasa vodovoda polazila je od seonskih vrela i išla dolinom Seonskog potoka do prvog mostića, gdje je prešla potok i penjala se prema spremniku što se smjestio na brdu zapadno od Tajnovca. Odavde se spuštala u Tajnovac do «državne ceste» Našice - Bektež. Put je dalje nastavila lijevim rubom ceste sve do Našica. Smjer kretanja trase vodovoda prikazan je na priloženoj skici. Skica je nastala prije gradnje vodovoda. - Kako se pri uvođenju vodovoda u kuće u kućne instalacije nisu postavljala brojila (vodomjeri) za mjerenje utroška vode iz javne mreže, korisnici su plaćali vodu prema veličini stambenog prostora. Prema odluci Općinskog zastupstva za svaku stambenu prostoriju ubiralo se po 5 kruna.37 - Sklopljeni je ugovor obvezivao graditelje vodovoda da nakon obavljena posla ostave Općini na raspolaganje određenu količinu pričuvna materijala 32


radi održavanja i eventualnih popravaka vodovoda. No osim toga, dio pričuvnog materijala kupljen je od poduzetnika. Među kupljenim materijalom našlo se: 15 željeznih cijevi od 125 milimetara u dužini od 45 metara, teških 1.426.50 kilograma; 8 željeznih cijevi od 80 milimetara u dužini od 24 metra, od koji je svaka teška 19.9 kilograma; 10 željeznih cijevi od 60 milimetara u dužini od 30 metara, od kojih je svaka teška 18 kilograma; 3 savinute cijevi od 125 milimetara; 1 ventil od 125 milimetara; 2 nastavne cijevi za hidrante itd.38 - Kada je sagrađen našički vodovod, voda se malo upotrebljavala izvan kućanstava. U Našicama nije bilo ni električne centrale, ni tvornice leda, ni drugih većih potrošača.39 - Kako je u Našicama do 1905. bilo malo zdenaca, dolazak vodovoda u Našice s nestrpljenjem su očekivali našički vatrogasci, nadajući se da će im on uvelike olakšati gašenje požara. I, kad je vodovod došao, odmah su iskušali njegovu učinkovitost, konkretno učinkovitost hidranata. Rezultat je bio povoljan, a voda je bila kristalno čista, zdrava i osvježujuća (Das Wasser ist crystallrein, gesund und erfrischend.).40 Uz godinu 1905. vezana je još jedna zanimljivost. Dana 26. prosinca 1905. obratio se Zemaljskoj vladi u Zagrebu Milan Crljenak, monter iz Beča, Dampfgasse 24, s molbom da bude namješten kao nadziratelj kod našičkog vodovoda. Nedugo potom Vlada je priopćila molitelju da je njegovu molbu ustupila na uredovanje Kotarskoj oblasti u Našicama, odnosno Općini Našice.41 Godina 1906. U ovoj godini nije bilo problema s radom vodovoda. Vode je bilo dovoljno i redovito je stizala. Pritužaba nije bilo. Dana 20. svibnja načinjen je novi popis korisnika vodovoda. Bio je gotovo istovjetan prvom popisu iz 1905. Sadržavao je samo podatke o dva nova kućevlasnika koji su se priključili na vodovod. Bili su to: Š. Kaufman (Matanovci br. 2) i N. Glück (Matanovci br. 1).42 Godine 1906. poduzetnicima je u cijelosti isplaćen preostali dio novca 10.627 kruna i 54 filira.43 U rujnu 1906. u bečkoj tvrtki Aktiengesellschaft für Betonbau doznačen je novac («zaslužbina») za gradnju spremnika, a na traženje Županijske oblasti u Osijeku tvrtki je vraćeno i jamstvo od 1.000 kruna.44 U mjesecu studenom ukrašen je kip Blažene Djevice Marije na glavnom trgu u Našicama. Oko kipa sagrađen je ograđeni bazen u koji je istjecala voda iz novoizgrađena vodovoda. Voda je izlazila iz cijevi koje su ugrađene u donjem dijelu pila. Izlazila je iz ralja dvaju zmajeva postavljenih s dviju nasuprotnih strana, a služila je općoj uporabi. Dana 25. studenoga tu lijepu fontanu, u nazočnosti brojnoga građanstva, blagoslovio je župnik i predstojnik našičkog samostana otac Bruno Kovačević.45 33


34

Topografska karta iz 1951. godine s ucrtanim dijelom vodovodne trase (mjerilo 1:50.000, reambulacija iz 1930. godine)


35

Ponuda dioničkog društva za filtriranje na veliko i izradu aparata iz Wormsa iz 1907. godine

Crtež uređaja za filtriranje iz 1907. godine


I na posljetku, 14. srpnja 1906. godine Kraljevska zemaljska vlada izdaje Općinskom poglavarstvu u Našicama rješenje o uzdržavanju vodovoda i nadzoru nad njim. Sam svečani čin predaje obavljen je međutim tek 12. prosinca 1906.46 Dana 15. listopada 1906. Županijska oblast u Osijeku obavijestila je Zemaljsku vladu u Zagrebu da je 12. listopada 1906. našički vodovod zapisnički predan (na nadzor i uzdržavanje) tehničkom izvjestitelju Kotarske oblasti u Đakovu. Tom prigodom preuzimatelj je upozoren i na sljedeće: - da se u spremniku moraju još obaviti neki poslovi, - da je Općina Našice za privremena čuvara vodovoda namjestila limara Đuru Svobodu, - da je Općina u kontaktu s monterom Milanom Crljenkom iz Beča koji je zainteresiran za mjesto hidrantara u našičkom vodovodu, - da Općinsko zastupstvo u Našicama mora sastaviti vodovodni statut (prema primljenu zagrebačkom uzorku) po kojem se sada privremeno «ravna».47 Godina 1907., godina prvih problema s vodovodom Ovu su godinu obilježila tri događaja. To su prvi znaci nezadovoljstva kakvoćom vode u novom vodovodu, prvi vodovodni pravilnik i dodjela novca za nabavu kipa Majke Božje na glavnom trgu u Našicama. Prigovaralo se zbog zamućenosti vode. Naime, poslije jačih kiša, osobito dugotrajnijih, iz vodovodnih je cijevi izlazila mutna voda. Taj je nedostatak zabrinuo i Općinsko poglavarstvo i nagnao ga na traženje rješenja. U prvi mah Poglavarstvo je rješenje problema vidjelo u postavljanju filtra, odnosno uređaja koji bi zamućenu vodu procijedio i pročistio. No kako je nabava i gradnja filtra tada značila ozbiljan stručni i novčani problem, Općinsko se poglavarstvo za pomoć obratilo višim vlastima. Tako su već od proljeća 1907. pa dalje počeli kružiti različiti dopisi poslani višim administrativnim instancijama (Kotarska oblast, Županijska oblast, Zemaljska vlada). Pogledat ćemo to na nekoliko konkretnih primjera. Pošto je iz Našica stigao zahtjev za novčanom potporom glede nabave filtra, 15. lipnja 1907. Zemaljska se vlada dopisom obraća Županijskoj oblasti u Osijeku s molbom da ova: 1. sastavi troškovnik u vezi s mogućim postavljanjem filtra što ga je ponudila njemačka tvrtka Aktiengesellschaft für Grossfiltration und Apparatebau iz Wormsa (Dioničko društvo za filtriranje na veliko i izradu aparata) i 2. pribavi stručno mišljenje mjerodavne osobe o svrhovitosti ugradnje filtra u našički vodovod, uzimajući u obzir dvije mogućnosti njegova smještaja (u kućicu od betona i kućicu od cigle).48 Županijska je oblast brzo reagirala učinivši sve što se od nje tražilo. Prema prvom prijedlogu (kućica od cigle), troškovi nabave, ugradnja filtra i gradnja kućice (bez carine i dopreme) iznosili su 9.000 kruna, a prema drugom (kućica od betona) 8.600 kruna. Stručno mišljenje o ugradnji 36


filtra dao je inženjer Josip Doljak. On smatra da je ugradnja filtra dobro rješenje za našički vodovod i njegovu mutnu vodu. Ipak, u svom pisanom očitovanju pokazuje određene ograde prema tom rješenju. Naime, smatra da se u njemu kriju i neke slabosti pa u vezi s tim, među ostalim, kaže: - da bi ugradnja filtra mogla smanjiti izdašnost vodovoda, i to zbog znatna gubitka tlaka u cijevima vodovoda. To će se neizbježno dogoditi pri prolasku vode kroz valjke filtra građene od porozna kamena. Doduše, tom bi se nedostatku moglo doskočiti tako da se voda u Našice otprema izravno, mimo spremnika. Tad bi se spremnik punio samo za manje potrošnje vode u Našicama; - kako bi se moglo dogoditi da ugrađeni filtri ne očiste vodu kako treba zbog relativno brzog protoka vode kroz porozne valjke; - da bi se moglo očekivati brzo onečišćenje filtra zbog nečistoće u vodi; - da bi čišćenje i popravak filtra mogli biti velik problem, a proizvođač filtra daje jamstvo samo za godinu dana. Inženjer Doljak u svom očitovanju predlaže i sljedeće: - da se aparat za filtriranje svakako smjesti u betonsku kućicu jer je ona malo jeftinija nego kućica od cigle, jer će betonska građevina bolje zaštititi vodu od vanjske temperature, jer će betonska građevina, čije je lociranje predviđeno podalje od naselja, bolje zaštititi uređaje smještene u njoj od eventualnih nasrtaja nepozvanih osoba; - da se od iste tvornice u Wormsu zatraži povoljnije jamstvo, jamstvo s duljim trajanjem; - da se od iste tvornice zatraži informacija o gradovima s već ugrađenim vormskim aparatima za filtriranje, kako bi se od njihovih uprava mogli zatražiti podaci o funkcioniranju ugrađenih filtara; - da se od tvornice filtara zatraži obavijest o visini tlaka potrebna za dobro funkcioniranje filtara koji bi morali u danu dati 300 m³ vode, bili čisti ili puni blata.49 (Ponuda dioničkog društva za filtriranje iz Wormsa i crtež uređaja za filtriranje prikazani su na stranici 35). Što se dogodilo poslije izrade troškovnika i Doljakova stručnog mišljenja? Zemaljska vlada u Zagrebu (Odjel za unutarnje poslove) dala je Županijskoj oblasti u Osijeku nalog o provođenju «doprinosbene rasprave» u Općinskom poglavarstvu u Našicama kako bi se osigurao novac potreban za nabavu i ugradnju filtra, 10.000 kruna.50 Budući da je nalog o održavanju rasprave prihvaćen, 30. rujna 1907. u Našicama je sazvana posebna sjednica na koju su pozvani: - svi članovi Općinskog zastupstva, - opunomoćeni izaslanik uprave Povjerbinskog plemićkog dobra Našice, - perovođa (pisar) Kotarske oblasti u Našicama, - nadinženjer Josip Doljak, stručni vještak Županijske oblasti i - županijski tajnik Julio Höcker, kao osoba zadužena za provođenje rasprave. 37


No sazvana sjednica ipak nije održana jer na nju nisu došli općinski zastupnici. Naime, kako se dan održavanja podudario sa židovskim blagdanom, na sjednici se nisu pojavili zastupnici židovske vjeroispovijesti od kojih su neki i članovi stalnog Vodovodnog odbora.51 Zato se sjednica morala odgoditi. Ona je ponovno sazvana za 4. studenoga 1907. Sjednici je nazočio potreban broj članova (kvorum) Zastupstva. Svi nazočni jednoglasno su se izjasnili da su za sada protiv ugradnje filtra kao rješenja za uklanjanje mutne vode u našičkom vodovodu. Svoju privremenu suzdržanost obrazložili su ovako: - ne postoji čvrsto i apsolutno jamstvo da će se ugradnjom filtra postići željena svrha (uklanjanje nepoželjnih primjesa u vodi). - ugrađeni uređaj za filtriranje, koji je viši od dva metra, smanjit će pritisak vode u cijevima, a time i dotok vode s vrela u spremnik koji je i inače dosta slab (zbog male visinske razlike između vrela i spremnika), znatno slabiji nego što je to odtok vode iz spremnika u Našice. Zbog svega toga gotovo redovito od 9 do 10 sati ujutro i oko 18 sati popodne u kućama koje su na višim položajima nestaje vode. Zbog slabijeg dotoka u spremnik, razina vode u njemu nije dovoljno visoka da bi mogla tjerati vodu u spomenute kuće. - za mutnu vodu u vodovodu Općinsko zastupstvo smatra odgovornim potok koji teče blizu vrela. Naime, misli da za jakih kiša mutna potočna voda zamuti vodu u vrelu jer je potok povezan s okolnim vrelima52 (na sljedećoj stranici donosimo izvadak iz zapisnika sjednice mjesnog odbora o tom pitanju). Takvo obrazloženje i suzdržanost Općinskog zastupstva u Našicama više su nego iznenadili Županijsku oblast. Ipak, oblasni su se dužnosnici ponadali da će zastupnici u Našicama nakon nekog vremena (kad udare jače kiše i kad voda ostane dulje mutna) promijeniti mišljenje, osobito ako im se sve potanko objasni. Istog mišljenja bila je i Zemaljska vlada.53 Dana 28. veljače 1907. Poglavarstvo trgovišta Našice izdalo je vodovodni «naredbenik» (propisnik, pravilnik našičkog vodovoda).54 Pravilnik je izradio Mjesni vodovodni odbor, a prihvatili su ga Općinsko poglavarstvo i Kotarska oblast. Na snagu je stupio 11. svibnja 1907. Otisnut je u tiskari Vatroslava Novakovića u Našicama. Ima 20 članaka. U pravilniku se govori o obvezama kućevlasnika, vodovodnim pristojbama, zadaćama vodovodnog nadzornika, minimalnoj dubini jaraka u koje se polažu vodovodne cijevi itd. Evo bitnih odrednica tog službenog akta: - radi redovita vraćanja dobivena kredita, koji se otplaćuje u godišnjim obrocima od 5.500 kruna, uvodi se vodovodni namet, - radi redovita održavanja vodovoda i možebitnih kvarova utemeljuje se novčana pričuva, - vodovodne pristojbe dužni su plaćati svi kućevlasnici, oni s uvedenim vodovodom i oni bez vodovoda, 38


Izvadak iz zapisnika Općinskog zastupstva 39


- mjesni vodovodni odbor može pojedine kućevlasnike (zbog siromaštva i drugih opravdanih razloga) djelomično ili posve osloboditi plaćanja pristojbi, - Općinsko poglavarstvo ima namjestiti vodovodnog nadzornika, koji je dužan, među ostalim, činiti sljedeće: - nadgledati vodovodne uređaje po kućama, - prijaviti svako nepravilno postupanje s vodom, - čistiti spremnik, vrela i glavne cijevi, - brinuti se o dobru funkcioniranju vodovoda, kakvoći i izdašnosti vodovoda, - uklanjati manje kvarove na javnom dijelu vodovoda. - uvođenje vodovoda u kuće i dvorište pada na teret kućevlasnika. U vezi s kipom Majke Božje na glavnom trgu u Našicama, 13. travnja 1907. Vlada je obavijestila Županijsku oblast u Osijeku o dodjeli novca, 5.782 krune i 15 filira, za nabavu toga kipa.55 Dana 27. travnja 1907. Županijska oblast u Osijeku obavijestila je pak Vladu u Zagrebu da u Našicama na Pejačevićevu trgu nije postavljen novi kip, već da je postojeći samo preuređen i ukrašen vodovodom te da je sve to stajalo 1.750 kruna, a ne 5.782 krune.56

Preuređeni kip Majke Božje na Pejačevićevom trgu oko 1910. godine

40


Naredbenik (pravilnik) naĹĄiÄ?kog vodovoda iz 1907. godine (naslovna stranica i dio teksta) 41


Vodovod u razdoblju 1908. - 1918. U ovom razdoblju vodovod je nastavio s radom uz već poznate probleme (povremeno zamućena voda i slabija izdašnost). Čini se da su se njegovi korisnici već pomalo navikli na to i pomirili s tim. U prilog tome govori dopis Zemaljske vlade od srpnja 1908. poslan Županijskoj oblasti u Osijeku kojim se Oblast poziva na davanje izvješća o tome što je s nabavom i ugradnjom filtra. Traži se također izjava tehničkog izvjestitelja Kotarske oblasti u Đakovu i izjava Općinskog poglavarstva u Našicama.57 Tako se vodovodno pitanje ponovno pokreće, a u njegovu rješavanju sudjeluju različite instancije vlasti. O tome svjedoči sačuvana korespondencija. Stoga danas možemo steći dosta dobru sliku o tome kako je vodovod funkcionirao, koje su ga teškoće pratile, kako su se ljudi nosili s njegovim nedostacima, što se činilo da se oni uklone itd. Pa pođimo redom. Zavirimo zajedno u taj papirnati svijet i pogledajmo što se u njemu krije. Dana 27. veljače 1911. Zemaljska je vlada naložila da se ustanove razlozi nedostatka vode u našičkom vodovodu i predlože mjere da se to ukloni.58 Dana 12. lipnja 1911. Vlada je također zatražila da se točno ustanovi zašto se poslije svake jače kiše zamuti voda u vrelu.59 Dana 9. veljače 1914. obratilo se Općinsko poglavarstvo Kotarskoj oblasti u Našicama s molbom da se obavi «izvid vodovoda» i ustanove uzroci nestašice vode.60 Dana 18. veljače 1914. Županijska oblast u Osijek naložila je da se obavi «izvid vodovoda» i ustanove uzroci nestašice vode.61 Za to je imenovano i posebno povjerenstvo u kojem su bili predstavnici Županijske oblasti, Kotarske oblasti i Općinskog poglavarstva. Imenovano se povjerenstvo sastalo i izišlo na teren. Nakon obavljena posla sastavilo je zapisnik. Najvažnije konstatacije u zapisniku mogu se izreći ukratko ovako: - vrelo u Seoni vrlo je izdašno. Daje mnogo više vode nego što je Našičani mogu potrošiti. Vrelo je toliko snažno da bi moglo podmiriti i deseterostruko veće potrebe, - voda je u vrelu mutna, mutna baš kao i u onom obližnjem potoku, pa članovi povjerenstva zaključuju da voda iz potoka prodire do vrela i zamućuje ga. - u spremnik se ulijeva dovoljno vode, 5 litara u sekundi, koliko je bilo i predviđeno, - u Našice također pristiže dovoljno vode. Imajući sve to na umu, povjerenstvo je zaključilo kako je glavni krivac za nestašicu vode njeno neracionalno trošenje. S tim u vezi dalo je ove prijedloge: - budući da je voda iz Seonskog potoka u vezi s vodom iz vrela, valjalo bi potok od 10 do 20 metara udaljiti od vrela kako bi se onemogućio prodor potočne vode u podzemni tok vrela, - valjalo bi svakako smanjiti neracionalno trošenje vode, 42


- valjalo bi također uvesti vodomjere u svih korisnika, i to ne zbog obračuna potrošene vode, nego zbog kontrole. Vodomjer bi pokazao je li kućanstvo prekoračilo dopuštenu granicu ili nije. S obzirom na to da je vodovod uveden u 248 kuća, nabava i postavljanje vodomjera stajali bi oko 20.000 kruna. No za početak bi bilo dovoljno da vodomjere dobiju samo oni kućevlasnici za koje se zna da troše mnogo vode, više nego što je njihova pristojba, - od kućevlasnika koji imaju neispravne kućne instalacije treba zatražiti da ih smjesta poprave. Ne učine li to, treba im zatvoriti vodu.62 Dana 7. rujna 1914. određene su mjere za uklanjanje postojećih nedostataka u vodovodu. No zbog nastala ratnog stanja, mjere su izostale, a stanje s vodovodom nije se promijenilo.63 Dana 21. rujna 1914. opet se preko Županijske i Kotarske oblasti oglasila Zemaljska vlada. Prema mišljenju Vlade (Odjel za narodno gospodarstvo), nedostatci u našičkom vodovodu mogu se riješiti na ovaj način: - da se kraj Pejačevićeva mauzoleja u Našicama sagradi novi spremnik sa 400 do 600 m³ iz kojeg bi posebnim cjevovodom voda išla do glavnog trga i dalje u Preradovićevu i Županijsku ulicu, dok bi voda iz postojećeg spremnika išla samo za opskrbu vlastelinskog dvora i Matanovaca. Tako bi iz postojećeg spremnika pritjecalo 5 l/s, a iz novog 13,6 l/s ili ukupno 18,6 l/s. Takva bi rekonstrukcija vodovoda stajala oko 35.000 do 40.000 kruna, - da se poviše vodovodnog vrela obavi «preloženje korita potoka» kako bi se preduhitrilo zamuljivanje vrela. Troškovi tog premještanja iznosili bi oko 1.800 kruna. Ako zainteresirane strane ne bi mogle namaknuti novac za predložene zahvate, Vlada predlaže ova rješenja: - da Županijska oblast odredi strogu vremensku podjelu korištenja vode po pojedinim dijelovima Našica. Predlaže da se dosadašnja trosatna raspodjela napusti i zamijeni boljom. Naime, trosatna razdioba nije pogodna za jutarnje sate jer se baš ujutro troši najviše vode, ponajviše za napajanje blaga, a blago ne može tri sata čekati na vodu. Zato bi vremenski uporabni odsječci trebali trajati pola sata, - da kućevlasnici za napajanje blaga naprave betonske valove koji bi se punili noću, - da se većim potrošačima vode ugrade vodomjeri, i to na njihov trošak. Potrošačima koji pak «rasiplju» vodu morali bi se zatvoriti ventili, - da se rekonstruiraju postojeći kućni izljevi. Rekonstrukciju valja izvesti tako da se izbjegne smrzavanje cjevovoda. Tako će nestati i potreba da voda u zimsko vrijeme neprestano teče iz kućnih izljeva.64 U travnju 1917. grof Teodor Pejačević požalio se Županijskoj oblasti u Osijeku rekavši da vodovod u višim dijelovima Našica ne daje dovoljno vode, i to nekoliko mjeseci u godini. Ubrzo nakon te pritužbe stigla je reakcija Županijske oblasti (Građevnog odjela). Predstavnici ureda izišli su 12. svibnja na teren, pregledali vodovod i o tome sastavili zapisnik koji je poslije dostavljen Vladi, 43


Kotarskoj oblasti i Općinskom poglavarstvu. U zapisniku se, među ostalim, govori i o načinu povećanja izdašnosti vodovoda. S tim u vezi spominje se ugradnja još jedne vodovodne cijevi kojom bi se povezalo vrelo sa spremnikom i ugradnja vodomjera u svih potrošača.65 Dana 15. svibnja 1917. pročelnik spomenuta ureda ing. Doljak ponovno izlazi na teren, pregledava vodovod, mjeri njegovu izdašnost i tlak i daje nove prijedloge. On smatra da se ugradnjom još jedne cijevi ne bi bitno povećala izdašnost vodovoda, osim u nekim mjestima. U sušnim mjesecima vrelo ne može napajati obje cijevi. Nadalje, Doljak smatra da ni ugrađeni vodomjeri ne bi mogli posve riješiti problem nestašice vode. Prema njegovu mišljenju, stalna izdašnost mogla bi se postići jedino tako da se iznad vrela, otprilike oko jedan kilometar, sagradi predgrada (Talsperre) kako bi se dobio veliki spremnik u kojem bi se skupljala oborinska i potočna voda. Taj bi spremnik bio oko 40 metara viši od vrela. Uvođenjem skupljene vode u vodovod udvostručila bi se njegova izdašnost i tlak. Da se spriječi zamućenje vode, na dno bazena morao bi se staviti pješčani filtar. Tako bi se postojeće vrelo i spremnik stavili izvan uporabe. Rabili bi se samo za vrijeme čišćenja i popravka novog spremnika. No kako se sve to ne može odmah ostvariti, inženjer Doljak predlaže: - da stručna osoba jednom u mjesecu pregledava ispravnost kućnih vodovoda, posebno izljeva i zahoda s tekućom vodom te da se inzistira na uklanjanju uočenih neispravnosti, - da se otvaranjem i zatvaranjem ventila pokuša ujednačiti tlak u vodovodu između viših i nižih dijelova naselja, - da se zamoli Zemaljska vlada da odobri izradu detaljna plana za rekonstrukciju vodovoda, - da Općinsko poglavarstvo svoje odredbe glede regulacije utroška vode ubuduće izdaje samo u sporazumu s Građevinskim uredom jer je ovaj zadužen za obavljanje tehničkog nadzora nad vodovodom.66

Crtež pregrade u dolini Seonskog potoka iz 1917. godine 44


Na molbu Općine Našice i prijedlog Građevinskog ureda u lipnju 1917. Zemaljska je vlada dopustila da se o «zemaljskom trošku» izradi iscrpna osnova za proširenje vodovoda radi povećanja njegove izdašnosti. Odmah potom u Građevinskom uredu započela je izrada te osnove. Prema njoj, zamišljeno je da se rekonstrukcija vodovoda izvede ovako: - u dolini Seonskog potoka, na mjestu na kojem je dolina najuža i gdje je dno korita potoka više 37 metara od vrela, sagradit će se veliko jezerce (vodnjak, spremnik) pomoću pregrade visoke oko 12 metara, - predgrada će se sagraditi 1,5 km iznad seonskog vrela, a izgradnjom pregrade bitno će se povećati izdašnost vodovoda i tlak u njegovim cijevima, - iza umjetnog jezerca otprilike su tri kilometra oborinskog područja koje će, s potokom, davati obilje vode u svako doba dana, - voda iz jezerca ići će vodovodnim cijevima od 150 milimetara u duljini od 1.500 metara do postojećih cijevi, - na dnu jezerca postavit će se filtar od pijeska i šljunka. Iznad tog sloja stavit će se kamen vapnenac (da voda postane malo «tvrđa»), - sadašnji spremnik bit će izvan uporabe. Poslužit će samo u izvanrednim situacijama, npr. kad bude čišćeno jezerce, - visina vode u punom jezercu kod pregrade iznosit će 233,15 metara, a visina najvišeg izljeva na trgu iznosit će oko 153,66 metara.67 U vezi s gradnjom pregrade načinjena je opsežna projektna dokumentacija iz koje izdvajamo samo detalj: Dana 27. listopada 1917. Zemaljska vlada u Zagrebu (Kulturno-tehnički odsjek) naložila je da se ispita voda u Seonskom potoku. Uzorak vode uzet je 14. studenoga u koritu iznad mjesta projektirane pregrade. Analiza vode obavljena je u Zavodu za istraživanje tla u Zagrebu. Pokazala je da je voda neznatno mutna, pomalo žućkasta i bez mirisa. Patogene bakterije nisu nađene u njoj. Tvrdoća vode iznosi samo dva njemačka stupnja. Ustanovljena je i količinska zastupljenost njenih bitnih sastojaka: dušične kiseline, amonijaka, vapna, klora itd. Analiza je pokazala da je voda iz Seonskog potoka «uporabljiva za piće».68 Dana 28. prosinca 1917. Županijska oblast u Osijeku (Građevinski ured) poslala je Kotarskoj oblasti u Našicama dopis u vezi sa smrzavanjem kućnih izljeva i nestašicom vode. Dopis Županijske oblasti poslan je nakon pritužbe grofa Pejačevića. U svojoj pritužbi grof je upozorio Građevinski ured na prekomjernu potrošnju vode zato što korisnici vodovoda, unatoč opetovanim zamolbama, ostavljaju po cijeli dan otvorene slavine kako bi spriječili smrzavanje vode u cijevima. Zbog takva rasipanja neki dijelovi Našica ostaju povremeno ili posve bez vode.69 Prema mišljenju Građevinskog ureda, valjalo bi učiniti sljedeće: - zabraniti držanje otvorenih slavina, a prekršiteljima zaprijetiti kaznom, - za jake zime hidrantar Ruškovski mora u pratnji redara zatvoriti dotok vode u sve neispravne i slabo zaštićene kućne priključke, koji će se otvoriti kad nastupe topliji dani. Za to vrijeme ukućani se mogu opskrbiti vodom iz javnih bunara ili u svojih susjeda s dobro uređenim vodovodnim instalacijama.70 45


Dana 28. prosinca 1917. stiglo je iz Zagreba i pismeno očitovanje Zavoda za ispitivanje tla o kakvoći vode iz Seonskog potoka i opravdanosti gradnje projektirana jezerca. Dosadašnje su analize pokazale da je potočna voda upotrebljiva za piće. No morala bi se ipak bistriti i «odbojadisati». Tvrdoća je vode malena. Na žalost, to se ne može promijeniti. Međutim, u Zavodu smatraju da bi još valjalo odrediti količinu mulja što ga voda nosi sa sobom jer će o tome ovisiti količina taloga što će se skupljati u jezercu. Nadalje, valjalo bi odrediti i količinu kisika i ugljične kiseline u vodi, a oborinsko područje iznad jezerca proglasiti zaštićenom šumom (Schutzwald).71 O gradnji umjetnog jezerca s pregradom stručnjaci Zavoda uglavnom se pozitivno određuju. Ipak, na operat su dali i neke kritičke primjedbe. Evo najvećih zamjerki: - iz operata se ne može točno doznati koliko će jezerce davati vode za napajanje vodovoda. Tek kada se to ustanovi, moći će se govoriti o isplativosti gradnje umjetnog jezerca, - mjesto jezerca dobro je određeno. No uzduž strana jezerca trebalo bi još ustanoviti debljinu akumulirana rastrošnog materijala i ilovinskog pokrova, - iz operata nije vidljivo hoće li jezerce biti puno do polovice svoje visine (što je bitno za temperaturu vode). Naime, ako je razina vode u jezercu ispod šest metara, temperatura vode nije dovoljno niska, a voda s visokom temperaturom nije okrepljujuća,72 Dana 9. siječnja 1918. mišljenje o gradnji jezerca za našički vodovod dao je Zdravstveni odsjek Zemaljske vlade u Zagrebu. U dopisu Odsjeka traži se: - da se šumsko područje u okolici jezerca proglasi zaštićenim područjem, - da se pri gradnji jezerca pomno očisti dno, - da pregrada (brana) bude visoka najmanje 12 metara, - da se voda koja dolazi u jezerce čisti i bistri, - da se voda koja istječe iz jezerca periodično podvrgava bakteriološkom ispitivanju, - da vodu treba izbistriti i «dekolorirati». Na kraju se ipak dodaje da se proširenje vodovoda ne smatra apsolutno nužnim s obzirom na to da postojeći vodovod daje na dan po glavi stanovnika 160 litara vode, što je prema međunarodnim mjerilima posve dovoljno. Naime, prema tim mjerilima dnevno se po glavi stanovnika predviđa: - za piće, kuhanje i umivanje 20 - 30 l - za pranje rublja 10 - 15 l - za zahode, kupke, blago i vrtove 60 l - za škole (po učeniku) 2 l Ukupno s gubitkom oko 100 l 73 I to bi bilo sve u vezi s prepiskom. Poslije 9. siječnja 1918. gubi se svaki pisani trag o radu vodovoda i aktivnosti državnih vlasti u vezi s njim. Čini se da je tada stalo vrijeme za našički vodovod. Danas ne znamo točno što je sve uzrokovalo 46


takvo mrtvilo. Pretpostavlja se da su za to najviše krive ratne okolnosti. Prisjetimo se: godina 1918. posljednja je godina Prvog svjetskog rata u kojem su aktivno sudjelovali mnogi Našičani, premda se rat nije vodio na području današnje Hrvatske; godina 1918. godina je sloma Austro-Ugarske Monarhije. Dana 3. studenoga 1918. Monarhija je priznala kapitulaciju.˝ Ovom prigodom spomenut ću samo desetak događaja iz druge polovice te prijelomne godine koji najbolje oslikavaju ovdašnje prilike: - sredinom 1918. počeo se naglo urušavati postojeći državni aparat. Proces raspada zahvatio je sve njegove dijelove, - u rujnu 1918. u okolici Našica pojavio se zeleni kadar (odbjegli naoružani vojnici iz različitih vojski umiruće države) čija je nazočnost bila popraćena pljačkom i nasiljem nad nedužnim pučanstvom, - u listopadu 1918. pojavila se epidemija španjolske groznice koja je svakodnevno odnosila svoje žrtve, - dana 24. listopada 1918. u Našicama je utemeljeno Narodno vijeće sa zadaćom osiguranja mira i reda u Našicama i na području cijele općine do uspostave nove vlasti, - dana 27. listopada 1918. u Našicama je nastupio «sudnji dan» kada su u Našice ušli pobunjeni i naoružani vojnici 23. austrijske pukovnije (oko 700 vojnika). Dio tih razularenih i pripitih vojnika, kojima se pridružilo i dosta ljudi sa sela, pa i Našica, počeli su nemilosrdno pustošiti. Razbijali su prozore i vrata, palili kuće, pljačkali dućane, provalili u vlastelinski podrum, obrušili se na vlastelinske zgrade itd, - dana 28. listopada 1918. utemeljena je Narodna straža (garda) kao oružana sila u funkciji Narodnog vijeća. Stražu su činili naoružani građani spremni braniti svoj dom i svoje mjesto, - dana 29. listopada 1918. Pejačevići su napustili Našice i otputovali u Mađarsku, - sredinom studenoga 1918. pripadnici Narodne straže odbili su položiti zakletvu novouspostavljenoj državi. Riječ je o državi koja je uspostavljena 19. listopada 1918, - u studenom 1918. pojačali su se nemiri i previranja u selima oko Našica. U nekim selima zavladala je anarhija. Pojavila se ideja o stvaranju «narodne republike», republike u kojoj bi narod trebao preuzeti svu vlast u svoje ruke, - u studenom 1918. na poziv nekolicine utjecajnih ljudi u Našice je stigla iz Osijeka Lovačka satnija predvođena kapetanom Brankom Kraljem, bivšim austrougarskim časnikom. Satnija je dobila zadaću uspostaviti red i mir, vratiti vlasnicima otete stvari, razoružati dio problematičnih pripadnika Narodne straže, likvidirati Vijeće vojnika, seljaka i radnika, - kako su postupci kapetana Kralja bili preoštri i nasilni, sredinom studenoga 1918. dio je Našičana zatražio da se pozove srpska vojska kako bi ona ovdje uspostavila red i mir. Ubrzo potom u Našice je stigla četa od 50 do 60 momaka predvođena potporučnikom Marijanovićem, 47


- dana 1. prosinca 1918., kada je uspostavljena nova državna zajednica Kraljevstvo, Srba, Hrvata i Slovenaca, u Našicama, kao i u drugim mjestima, ukinuto je Narodno vijeće, - Dana 12. prosinca 1918. u Našice se iz Mađarske vratio grof Teodor Pejačević.74 Razumije se da je u takvim okolnostima problem vodovoda na dulje morao biti skinut s dnevnog reda. No kad je riječ o «sudnjem danu», valja kazati još nešto. U noći sa 27. na 28. listopada 1918. razularena je rulja na nekoliko mjesta podmetnula požare. Tako su našički vatrogasci imali pune ruke posla. U obuzdavanju vatrene stihije pomagali su im i građani. Za gašenje požara upotrebljavali su vodu iz hidranata i javnih bunara. Bila je to prva prava kušnja i provjera učinkovitosti tih dvaju vrlo važnih dijelova vodovodnog sustava.75

48


VODOVOD U RAZDOBLJU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE (1918. - 1941.) Našice nakon završetka Prvog svjetskog rata Kad je završio Prvi svjetski rat i 1. prosinca 1918. uspostavljena kraljevska Jugoslavija, prilike u Našicama bile su teške. Posljedice rata još su se dugo osjećale. Ljudi su živjeli teško. Sve je bilo jako skupo. Nedostajale su osnovne namirnice. Ipak, kad je profunkcionirala nova vlast, život se počeo vraćati u normalnu kolotečinu. Zna se da je vodovod u poslijeratnom razdoblju nastavio s radom i da je bio u nadležnosti Općine Našice. No zanimljivo je da se nova vlast intenzivno počela baviti vodovodom tek 1928. godine, dakle nakon desetogodišnje stanke. Uza stare vodovodne boljke, tada su na vidjelo dolazile sve više i nove, kao pucanje cijevi, pojava pukotina u spremniku za vodu, kvarovi na hidrantima i sl. Vodovodne aktivnosti u 1928. i 1929. godini Prvi potez koji je 1928. povukla nova vlast u vezi s vodovodom sastojao se u donošenju novog vodovodnog pravilnika. Novi pravilnik (Naredbenik našičkog vodovoda) donijelo je Općinsko poglavarstvo trgovišta Našica 14. srpnja 1928. Što sadržava taj pravilnik i po čem se razlikuje od onog iz 1907. godine? Ne donosi ništa bitno novo. Istovjetan je s prijašnjim pravilnikom. Nove su samo cijene vodovodnih pristojbi koje su sada malo više i iskazane u dinarima. Nadalje, nove su i više novčane kazne (globe) kojima se namjerava sankcionirati svako lakoumno i rastrošno «tratenje vode».76 Drugi konkretan potez na koji se odlučilo trgovišno Poglavarstvo bio je popravak napuklih vodovodnih cijevi. Naime, iz više napuklih cijevi voda je izlazila i gubila se u tlu pa je vodovod posve presahnuo, o čemu su pisale i ondašnje novine. Kada su cijevi u kolovozu 1928. popravljene, vode je bilo dovoljno.77 Tako je vodovodno pitanje na neko vrijeme skinuto s dnevnog reda. No ne zadugo - do idućeg ljeta. Dana 6. srpnja 1929. sastalo se Općinsko zastupstvo koje je, uz ostalo, raspravljalo i o aktualnim vodovodnim pitanjima. Zaključeno je da se vodovod rekonstruira.78 U skladu sa zaključkom Općinskog zastupstva od 6. srpnja 1929., 2. kolovoza 1929. sastalo se Općinsko poglavarstvo trgovišta Našica. Na sastanku se raspravljalo o stanju vodovoda i načinu uklanjanja nedostataka. S tim u vezi predloženo je: - da se pomno pregleda cijeli vodovod, osobito dovodna cijev, i točno ustanove svi njegovi nedostaci, - da se ustanovi u kakvu je stanju okoliš vrelišta, 49


- da se ustanovi izdašnost vrela, - da se ustanovi utjecaj klizanja tla na vodovodnu cijev, - da se točno ustanovi koliko je sada vode potrebno za opskrbu trgovišta, - da se ustanovi jesu li povremene nestašice vode u vezi s načinom rukovanja vodovodom, - da se ustanovi opravdanost eventualne rekonstrukcije vodovoda (gradnja novog spremnika, gradnja vodotornja itd.) i da se s tim u vezi izradi troškovnik i operat. Predloženo je također da se nabrojeni poslovi povjere inženjeru Radoslavu Franjetiću u Osijeku i da se izvedu na teret Općine. Za to je Općina izdvojila 16.000 dinara.79 Dana 11. kolovoza 1929. održana je posebna sjednica Općinskog povjerenstva (odbora) sastavljena od predstavnika Sreskog načelstva i Općinskog poglavarstva. Na sjedinici se govorilo o prijedlozima Općinskog zastupstva od 2. kolovoza 1929. Poslije svestrane rasprave zaključeno je da se prihvaćaju zaključci Zastupstva, osim jednog - onog koji se odnosi na osnovu. Naime, Povjerenstvo smatra da nisu potrebni novi nacrti jer u Općinskom poglavarstvu već postoje stari, upotrebljivi nacrti koje inženjer Franjetić može proučiti i upotrijebiti.80 Sa zaključcima Općinskog povjerenstva upoznat je inženjer Franjetić, tada «inspektor voda», koji se odmah prihvatio posla: pregledao je i proučio svu dotadašnju dokumentaciju o vodovodu, izišao je na teren i obavio sve predviđene poslove. Svoje mišljenje o svemu tome dao je 10. rujna 1929. Uobličio ga je na 16 stranica. Prije iznošenja njegova završnog mišljenja pogledat ćemo nekoliko njegovih usputnih razmišljanja i konstatacija. Detaljnim mjerenjima Franjetić je ustanovio da seonsko vrelo daje najmanje 4,76 l/s, a u vodovod dotječe 4,5 l/s, što znači da je vodovodu dnevno na raspolaganju 388,8 m³ kako je to i predviđeno projektom. Našice imaju sada 2.700 stanovnika. Ako se to zaokruži na 3.000, na osobu dolazi 129 litara vode na dan (jer je 388,8 m³ = 38.800 litara, a 38.800 : 3.000 = 129,33). Prema prikupljenim podacima u našičkim kućanstvima ima: 120 konja, 126 krava, 7 volova i 260 svinja. Uvidom na mjestu Franjetić je ustanovio da se voda dosta neracionalno upotrebljava. Tako primjerice, prekomjerno se ispušta za hlađenje pića, otvaraju se slavine radi sprječavanja smrzavanja cijevi, nepravodobno se uklanjaju kvarovi na vodovodnim instalacijama. U Našicama tada ima oko 250 kućnih priključaka. Ako bi sve kuće dobile vodomjere, to bi stajalo oko 250.000 dinara, što je vrlo mnogo. Zato Franjetić predlaže da se vodomjeri postave samo u jačih potrošača. Evo najzad i zahvata koje, po Franjetićevu mišljenju, treba učiniti: 1. preložiti (premjestiti) korito potoka kod vrela i zatvoriti pukotine u koritu potoka uz vrelo, 2. sniziti visinu cijevi kod spremnika, 3. sagraditi novi spremnik od 300 m³ u Našicama. 50


Udaljavanjem korita potoka za 10 do 20 metara od vrela onemogućio bi se kontakt mutne potočne vode s izvorskom vodom. Za to bi valjalo također cementirati pukotine u kamenu kod vrela. Troškovi premještanja potoka iznosili bi oko 30.000 dinara. Snižavanjem visine cijevi kod spremnika dobio bi se malo veći pritisak u cijevima vodovoda. Troškovi bi iznosili oko 10.000 dinara. Novi bi spremnik služio samo za opskrbu Kolodvorske ulice (ili Osječke ulice), a sve ostale ulice dobivale bi vodu izravno iz vrela. Tad bi se postojeći spremnik posve napustio. Podizanje novog spremnika sa 300 m³ s odgovarajućim zahvatima i cijevima stajalo bi oko 290.000 dinara. Uza sve to valja dodati i armature, nepredviđene troškove i radove od 70.000 dinara. Tako dobivamo ukupno 400.000 dinara.81 Dana 14. rujna 1929. Općinsko trgovišno poglavarstvo u Našicama dopisom br. 5381/1929. obavještava inženjera Franjetića, šefa Hidrotehničkog odjeljka tehničke sekcije u Osijeku, da se, sukladno odluci Općinskog zastupstva, obustavljaju svi poslovi glede pregleda i ustanovljivanja nedostataka općinskog vodovoda.82 Danas ne znamo zbog čega su obustavljeni svi radovi u vezi s vodovodom. Pretpostavlja se kako je Općinsko poglavarstvo, osim mišljenja inženjera Franjetića, željelo čuti i druga mišljenja. O tome svjedoči i sljedeći događaj. Dana 21. rujna 1929. u prostorijama Općinskog poglavarstva održan je poseban sastanak stručnjaka i predstavnika lokalne vlasti. Na sastanku su bili: ing. Radoslav Franjetić, inspektor voda, ing. Josip Ivančić, sveučilišni profesor i privatni poduzetnik iz Zagreba, Franjo Dlouhy, načelnik-komesar Sreskog načelstva i Vilim Schlegel, općinski odbornik i direktor vlastelinstva Našice. Na sastanku se raspravljalo o rekonstrukciji vodovoda. Završio je s ovim konstatacijama i preporukama: Usprkos dugotrajnu sušnu razdoblju, izdašnost je vrela dobra, višak vode slobodno otječe u potok preko preljeva. Budući da je potočna voda u dodiru s izvorskom, potrebno je «preloženjem» odmaknuti potok od vrelišta i njegovo korito ograditi betonskom obrambenom branom (gatom). Obzirom da je spremnik na vrlo nezgodnu mjestu (predaleko je od izvora, prevelika mu je nadmorska visina prema visini vrela), voda u nj dotječe cijevima od 125 milimetara, jedva 3,8 l/s od ukupne raspoložive količine, pa ga zato treba napustiti. Cjevovod u okolici spremnika na prijevoju brda treba spustiti za tri do četiri metra i tako povećati kapacitet vodovoda oko 100 posto (6,5 l/s). Za potrebe vodovoda treba sagraditi novi spremnik i smjestiti ga «podzemno na trgu ispod kipa sv. Marije». Uz novi spremnik išla bi i nova raspodjela vodovodne mreže u dvije visinske zone. U visokoj zoni našli bi se: trg, počeci Preradovićeve i Imbrišimovićeve ulice, a u nizinskoj zoni ostale ulice. Iz spremnika bi se opskrbljivala niska zona, a visinska bi zona dobivala vodu izravno iz vrela. 51


Neutrošen višak vode išao bi u spremnik namijenjen napajanju niske zone. Za provedbu te zonske razdiobe trebat će od novog spremnika sagraditi odgovarajući cjevovod od 80 milimetara. Kod svih industrijskih pogona treba odmah postaviti vodomjere i ukloniti postojeće nedostatke na kućnim priključcima. Približni troškovi tako zamišljene rekonstrukcije vodovoda iznosili bi 400.000 dinara.83 Nakon 21. rujna 1929. prekinuta je službena prepiska između predstavnika lokalnih vlasti i mjerodavnih instancija. Ipak, pojedinci iz tih krugova razmjenjuju pisma i informacije iz kojih se može vidjeti što se dalje čini radi rješavanja otvorenih vodovodnih pitanja. Dana 28. rujna 1929. stiglo je u Našice pismo inženjera Ivančića iz Zagreba adresirano na Vilima Schlegela, općinskog odbornika i direktora vlastelinstva Našice. Ivančić upozorava Schlegela na sadržaj razgovora što ga je na dan odlaska iz Našica vodio s Franjom Dlouhyjem, načelnikom Općinskog poglavarstva, a u vezi sa smještajem budućeg spremnika. Načelnik smatra da predložena lokacija (ispod kipa Majke Božje) nije baš sretno odabrana s obzirom na očekivane negativne reakcije pučanstva. Zato predlaže da se spremnik postavi u Matanovcima iza kapelice. Imajući to na umu, Ivančić odustaje od svog prijedloga i sada predlaže da se spremnik postavi pred Grögerovu kuću koja je također na glavnom trgu (Pejačevićev trg 3) uz Koščecovu ljekarnu (Pejačevićev trg 4), a načelnikov prijedlog o smještaju spremnika u Matanovce posve odbacuje kao deplasiran (Matanovci su 10 metara niži od trga, znatno bi se povećali troškovi). Nadalje, Ivančić dodaje da je napravio dodatne «hidrotehničke račune» koji pokazuju kako će iz vrela umjesto sadašnje dvije do tri litre vode u sekundi u Našice dolaziti od 6,5 do 7,5 litara u sekundi.84 Dana 9. listopada 1929. inženjer Ivančić piše opet Radoslavu Franjetiću u Osijek. Obavještava ga da je s planovima rekonstrukcije vodovoda skoro gotov i traži nacrt trga kako bi mogao točno locirati mjesto rezervoara.85 Dana 19. listopada 1929. načelnik Dlouhy sazvao je sastanak Odbora koji je raspravljao o rekonstrukciji vodovoda. Inženjer Ivančić, koji je također nazočio sastanku, podnio je referat i obrazložio svoj projekt rekonstrukcije vodovoda. Za boravka u Našicama ponovno je obišao vrelo i spremnik. Promatrajući tako okolicu vrela, zapazio je da je lijeva strana potoka poviše vrela «krš u malom stilu». Otud i zaključak da se s gradnjom betonskoga gata ne bi ništa postiglo jer bi potočna voda ipak pronašla put do vrela. U vezi sa starim spremnikom, Ivančić ostaje pri svom prijašnjem zaključku. Smatra da ga treba potpuno napustiti, proglasivši ga kardinalnom pogreškom prijašnjih graditelja. Na kraju još dodaje da će ovaj ostati spomenik pokojne Zemaljske vlade i mimo njene volje («a volje») što će ga čuvati kip Majke Božje.86 Dana 29. listopada 1929. Ivančić je poslao pismo Franjetiću u Osijek i opet ga moli neke crteže trga i upoznaje ga sa svojim novim proračunima glede veličine spremnika. Naime, uzimajući u obzir broj stanovnika u donjoj zoni (1.800 osoba) i kapacitet predložena spremnika (300 m³), zaključio je da je ovaj prevelik, pa predlaže da se sagradi novi spremnik zapremnine 180 m³.87 52


Nakon tog pisma čini se da je utrnula sva daljnja korespondencija, i privatna i službena. Prekid je trajao sve do kraja promatrana razdoblja, tj. do 1941. godine. Ipak, postojale su neke inicijative zainteresiranih strana u vezi s vodovodom, primjerice one inženjera Radoslava Franjetića. O tome danas svjedoče njegovi opširni zapisi o načinu mjerenja količine vode koja otječe sa zadane površine.88 Vodovodno pitanje na stranicama Hrvatskog lista 1936., 1939. i 1940. godine Dana 20. prosinca 1936. Hrvatski list donosi članak pod naslovom Uređenje vodovodnog pitanja u Našicama, iz kojeg doznajemo da je sredinom prosinca održana prva sjednica novog Općinskog odbora upravne Općine Našice, trgovište. Pošto su izabrani različiti odbori i pododbori, zaključeno je «da se uredi vodovodno pitanje, da se svim većim potrošačima vode postave vodomjeri te obavi kontrolni pregled vodovodnih objekata».89 Dana 18. listopada 1939. novine donose vijest o smrti bravarskog obrtnika Kolomana Ruškovskog. O njemu pišu kao istaknutom našičkom obrtniku i društvenom radniku. Dugi niz godina Ruškovski je bio predsjednik Obrtnog zbora, dozapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva i predsjednik Udruženja obrtnika. Tijelo tog velikog domoljuba i uglednog obrtnika, kako pišu novine, predano je majci zemlji na našičkom groblju u nedjelju, 14. listopada 1939. godine, uz nazočnost brojnih sugrađana.90 Dana 19. ožujka 1940. posljednji se put oglasio osječki Hrvatski list. Objavio je članak o komunalnim potrebama Našica. Uz uvođenje struje, kao glavna potreba navodi se proširenje i rekonstrukcija vodovoda. Prema riječima načelnika Pavoševića, čiju je izjavu prenio novinar Hrvatskog lista, našička je voda dobra i pitka, u blizini nema takve vode! No trebalo bi samo postaviti šire cijevi. Nužan je i uređaj za filtriranje vode jer su cijevi već «zamuljene» pa voda nije posve čista. Za uređivanje vodovoda Općina već ima 170.000 dinara. Od banske vlasti Općina namjerava zatražiti dugoročan beskamatni zajam. Banska je vlast obećala dati i aparat za filtriranje i 50.000 dinara za čišćenje vode. Inače, prema riječima načelnika, vodovod je uvela gotovo svaka kuća u Našicama. Bunara ima malo, samo desetak. To je zato što je mjesto na visokom položaju pa se teško dopire do vode. Da bi se došlo do vode, bunar se mora kopati od 13 do 14 metara, na nekim mjestima i do 30 metara.91 Iskazi Našičana o radu vodovoda Nakon 18. ožujka 1940. novine su ušutjele. O vodovodu ni traga ni glasa. Želeći popuniti tu prazninu porazgovarao sam s nekolicinom starijih Našičana. Zamolio sam ih da mi kažu nešto o tome kako je vodovod radio prije Drugoga svjetskog rata. Moji su sugovornici bili Ivan Sondić, Mato Svoren i Zlata Svoren. 53


Ivan Sondić rođen je u Našicama 1913. Kao svršeni učenik medicinske škole i njen odlikaš godine 1935. dobio je posao u Zagrebu, u kojem živi i danas. Prije odlaska u Zagreb, do 1935., živio je s roditeljima u stanu u Županijskoj ulici br. 20. Sondićevi su imali samo slavinu u dvorištu. Iz nje se uzimala voda i nosila u kantama u stan. Služila je za pranje rublja, kuhanje i održavanje osobne higijene. Voda za piće stajala je u kuhinji u posebnoj kanti uz koju je bio lončić. Slavina i cijev u dvorištu nisu se zimi smrzavale jer su bile dobro zaštićene. Vode je bilo dovoljno i bila je jako dobra.92 Mato Svoren rođen je u Našicama 1920. Njegovi roditelji, braća i sestre živjeli su u stanu u Radićevoj ulici (prije Preradovićeva br. 16). Vlasnik kuće bio je nadcestar Martin Marković. I Svorenovi su u dvorištu imali vodovodnu cijev sa slavinom koja je bila ugrađena u drveni stup. Voda se uzimala sa slavine i nosila u stan. Služila je za pranje, kupanje i piće. Kupanje se obavljalo u velikom drvenom koritu. No voda se upotrebljavala i izvan stana, osobito za zalijevanje vrtnih usjeva. Trebala je i svinjama. Godine 1927. Svorenovi su ušli u drugi stan, stan Janka Brdarića na početku Strossmayerove ulice. I u tom stanu do vode se dolazilo na stari način - iz slavine u dvorištu. Najzad 1941. Svorenovi su podigli vlastitu kuću (danas je ta kuća u Sokolskoj ulici 10). S vodovodom se ni tu nije ništa promijenilo na bolje. Tek negdje pedesetih godina u kupaonici je postavljena kada s tekućom vodom. Zahod nije mogao dobiti tekuću vodu jer u to vrijeme Našice još nisu imale kanalizacijsku mrežu. Za razliku od Ivana Sondića, Svoren se dobro sjeća vodovodnih neprilika iz predratnog vremena. Kaže da je voda nakon jačih kiša bila mutna. Još je veće neprilike donosila nestašica, osobito u sušnim ljetnim mjesecima. Sjeća se redukcije potrošnje uvedene zato što se cijelo mjesto nije moglo odjednom opskrbiti vodom. Zato se voda puštala po pojedinim ulicama. Taj je posao do rata obavljao Stanislav Ruškovski, majstor bravar. Osim puštanja vode, on je uklanjao i kvarove na instalacijama i postavljao nove priključke. Pri raspodjeli vode po ulicama pomagali su mu njegovi naučnici (šegrti) koji su se obično kretali na biciklima. Inače, po kazivanju gospodina Svorena, na održavanju vodovoda prije rata radili su još Koloman Ruškovski i limar Đuro Svoboda. U starijim kućama još se mogu naći vodovodne instalacije koje podsjećaju na majstora Svobodu i njegovo vrijeme. Primjerice, u Ulici braće Radića u dvorištu Ane Barić još i danas služi slivnik s natpisom Đuro Svoboda Našice (vidi sliku na idućoj stranici).93 Zlata Marija Svoren, rođena Ivančić, rođena je u Našicama 1928. Djetinjstvo i mladost provela je u kući djeda i bake, Ivana i Marije Turković u Strossmayerovoj ulici broj 26. Turkovićevi su u dvorištu imali bunar. Bio je dobar, uvijek pun vode. U dvorištu je stajala i slavina iz koje se uzimala voda za kućne potrebe. Prema kazivanju Zlate Svoren, ona je ponekad bila mutna. Bilo je i nestašice 54


vode, osobito u sušnim ljetnim razdobljima. Prljava iskorištena voda bacala se u jarčić koji je išao od slavine do uličnog jarka. Ulični jarak protezao se pak duž ceste, i to s jedne i s druge strane.94

Đuro Svoboda, 1872. - 1937.

55


Slivnik u dvorištu Ane Barić u Našicama, studeni 2004.

56


VODOVOD U RAZDOBLJU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (1941. - 1945.) Kako znamo, 10. travnja 1941. uz pomoć fašističkih sila Njemačke i Italije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska. Vezivanje Hrvatske uz fašističke sile značilo je istodobno i preuzimanje fašističkog modela organizacije vlasti i političke prakse Njemačke i Italije. Prilike u Našicama nakon uspostave hrvatske države Što se događa s našičkim vodovodom u endehazijskom razdoblju? Nema pisanih podataka o tome. Do sada nisu otkriveni. No postoji usmena predaja, postoje još živi svjedoci tog vremena. Usmena predaja kaže da je u tom razdoblju vodovod nastavio s radom i da se o tome brinula općinska vlast. Zna se i da su zbog dotrajalosti mreže stari problemi s vodovodom iz godine u godinu bivali sve veći. S druge strane, potrošnja vode neprestano se povećavala. Unatoč svemu tome nova se vlast nije posebno bavila rješavanjem starih i naslijeđenih problema. Novo vrijeme i okolnosti nametali su joj i nove prioritete. Prisjetimo se - nova je vlast sve vrijeme djelovala zapravo u ratnim uvjetima. Navest ćemo samo nekoliko podataka koji to potvrđuju. Mlada je hrvatska država od početka suočena s oružanom pobunom dijela svojih stanovnika i sve jačim širenjem ratnih sukoba u svom užem i širem okruženju. Stoga je velik broj njezinih građana bio u različitim vojnim formacijama: domobranskim, ustaškim i partizanskim, pa i u onima izvan granica Hrvatske. Tako i Našičani u to vrijeme ratuju u različitim vojnim postrojbama i na različitim stranama. Nova se vlast našla u vrlo teškom položaju, osobito u trima posljednjim godinama rata kada je djelovanje partizanskih snaga postajalo sve jače i učinkovitije. Primjerice, već 1943. godine partizani su porušili 1 km željezničke pruge Našice – Požega i uništili telefonske veze uz nju. Koncem 1944. diverzijama partizana i četnika prekinut je promet na pruzi od Našica do Zagreba preko Slatine. Pruga Našice – Slatina bila je djelomično minirana i «preorana» u dužini od 25 kilometara. Srušeno je i nekoliko mostova na pruzi, među njima i dva velika, prvi preko rijeke Vojlovice, drugi preko Voćinke. Većinu sela u okolici Našica, osim samih Našica i Đurđenovca, kontrolirale su partizanske snage. U Zagreb se tada moralo putovati preko Osijeka, Vinkovaca i Slavonskog Broda ili preko Mađarske. Međutim, i ova je veza poslije bila nesigurna. Naime, i 18 km pruge Našice - Osijek bilo je također minirano i uništeno. U posljednje tri godine života hrvatske države pojedini dijelovi našičke općine i kotara bili su nekoliko puta izloženi akcijama partizana, pljački i pustošenju. Partizani su izvršili dva oružana udara na Našice. Prvi 3. na 4. lipnja 1943., drugi u studenom 1944. No, Našice su pale u ruke partizana tek 16. travnja 1945., koji su cijelim našičkim krajem ovladali 17. travnja 1945. 57


Oružane akcije protupartizanskih snaga stacioniranih u Našicama i Đurđenovcu odvijale su se nekoliko puta i na različitim mjestima, uključujući tu i područje seonskih izvora i spremnika u Zoljanu. Jedan takav manji oružani okršaj dogodio se i u neposrednoj blizini seonskih izvora. Tom su prilikom kraći kraj izvukli partizani: poginula su četvorica, a peti se spasio bijegom. Ubijeni partizani pokopani su na mjestu pogibije. Nakon rata njihovi posmrtni ostaci preneseni su na groblje.95 Razgovor s Katarinom Irhom O radu vodovoda u endehazijskom razdoblju može se dosta doznati od starih Našičana. O toj temi razgovarao sam sa Zlatkom Marmanom, Anom Barić, Ivanom Umiljanovićem i Katarinom Irhom. Najviše podataka dobio sam u razgovoru (intervjuu) s gospođom Katarinom Irhom*, suprugom Dragutina Irhe. Irha je u razdoblju 1941. - 1945. održavao vodovodnu mrežu. Donosim u cijelosti taj razgovor (intervju). Gospođo Irha, recite prvo nešto o svom suprugu! Moj suprug Dragutin Irha sin je majke Julijane i oca Ivana. Rođen je u Đakovu 1. rujna 1911. Iste godine došao je u Našice u kojima ostaje sve do svoje smrti, 13. veljače 2004. Nekoliko godina (od 1. rujna 1926. do 23. siječnja 1932.) radi s ocem Ivanom, također limarom. Godine 1932. odlazi u vojsku iz koje se vraća 1934. Služi u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu u Beogradu. Za to vrijeme limarsku radionicu vodi majka Julijana. Otac Ivan umire 1935. Očeva i suprugova radionica bile su prvo u staroj kući u Strossmayerovoj ulici. Godine 1938. ulazim u bračnu zajednicu s Dragutinom. Godine 1941. selimo u noviju i prostraniju kuću koju smo naslijedili od pokojnog Đure Svobode s kojim smo bili u rodbinskoj vezi. Naime, Svoboda se oženio sestrom Dragutinove majke. U noviju kuću prelazi s nama i radionica. Moj je suprug umirovljen 1972. Od kada do kada je Vaš suprug radio za našički vodovod? Bilo je to razdoblje od 1941. do 1945. godine. To su od njega zahtijevale ondašnje vlasti. Do 1941. vodovodom se bavio Stanko Ruškovski. No 1941. pristupio je ustaškom pokretu i ostavio vodovod. Tako je moj suprug silom prilika postao vodovodni majstor sve do svršetka rata. Sve je to radio usputno uza svoje limarske poslove. No povremeno je obavljao neke vodovodne poslove i nakon rata, zato što se Ruškovski vratio kući tek nakon četiri, pet godina po svršetku rata. Krio se u Tuzli. Koje je poslove obavljao Vaš suprug? Bio je zadužen za nadgledanje i održavanje javne vodovodne mreže. On je otvarao i zatvarao vodu na «šahtovima»**. Šahtovi su bili na nekoliko mjesta, * Katarina Irha, rođena Mihelčić rođena je 1919. u Starom Petrovu Selu (Općina Nova Gradiška). Godine 1938. udala se za Dragutina Irhu i tako došla u Našice u kojima i danas živi u Strossmayerovoj ulici 22. ** Šaht - vertikalni otvor s poklopcem na razini tla za prilaženje instalacijama.

58


primjerice pred starim hotelom, kod današnjeg starog samoposluživanja, na početku Radićeve ulice itd. Nadalje, povremeno je odlazio biciklom u Seonu do izvora i u Zoljan do spremnika. Tamo je pregledavao instalacije, čistio spremnik i odstranjivao nabacano smeće, granje i kamenje. Nered su pravila djeca, ali i odrasli, među kojima i vojska koja se kretala u šumi. Kad je odlazio na teren, bili smo u strahu. Bojali smo se za njega i strahovali da mu se štogod ne dogodi. Po šumi se kretala vojska, osobito u posljednjim godinama rata. Odlazio je od kuće i kad je pukla kakva cijev. Da bi uklonio kvar, morao je dosta kopati. Ispočetka je to sam činio, a poslije su mu dodijelili pomoćnika. Je li za rata voda redovito stizala u Našice? Da. Stizala je redovito i svakodnevno. Ne sjećam se potpuna prekida u opskrbi. Međutim, vode nije uvijek bilo dovoljno za sve, pa se puštala po ulicama u određenim razmacima. Kad je došla, hvatali smo je i skupljali u posudama. Moj se suprug bavio tom raspodjelom vode. Kakva je bila voda iz vodovoda? Bila je jako dobra. No ponekad je bila mutna. Zamutila bi se kada bi pale jače kiše ili kad je pukla cijev. Koje ste vodovodne uređaje imali u kući? U staroj kući bila je u nas samo slavina u dvorištu. Voda se tada nosila u kuću. Kupali smo se u velikom koritu. U novijoj kući bilo je drukčije. Vodu smo imali u kuhinji i kraj kade u kupaonici. Zahod je bio u dvorištu i nije imao vodu za ispiranje.

Dragutin Irha (1. IX. 1911. - 13. II. 2004.)

59


60


VODOVOD U RAZDOBLJU SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE (1945. - 1991.) Vodovod u razdoblju poslijeratne obnove i izgradnje, 1945. - 1955. Iz ovog poglavlja doznat ćemo što se događalo s vodovodom u prvim poratnim godinama i nešto kasnije. No pogledat ćemo prvo prilike u kojima se našao naš kraj, nakon Drugog svjetskog rata. U tom ratu našički je kraj pretrpio velike štete i gubitke. Izgubljeni su mnogi ljudski životi. Uništena su mnoga materijalna dobra. Neka su sela spaljena i opustošena. Oštećene su željezničke pruge i ceste. Zamrla je gospodarska djelatnost. Prepolovljen je stočni fond. Pojavio se velik broj ratnih stradalnika (ratnih invalida, ratne siročadi, beskućnika). Stoga je nakon završetka rata u prvi plan došla obnova zemlje. Bio je to temeljni i svenarodni zadatak u čijem je ostvarivanju sudjelovao narod okupljen u Narodnoj fronti (politička organizacija preko koje je Komunistička partija mobilizirala široke narodne mase u obnovi i izgradnji zemlje, prije Narodnooslobodilačka fronta). Tako su dobrovoljnim radom u malo više od dvije godine uklonjene mnoge ruševine, obnovljen velik broj porušenih kuća i drugih objekata, uspostavljen promet, obnovljen društveni i kulturni život, zbrinuta ratna siročad, osposobljena za rad neka poduzeća, tiskare, kinematografi, knjižnice, škole i dr. U isto vrijeme obavljena je kolonizacija* većeg broja obitelji iz pasivnih krajeva, izvršena agrarna reforma** i u prosincu 1946. nacionalizacija*** privrednih poduzeća, tvornica, banaka, rudnika i trgovina na veliko. I poljoprivreda se počela organizirati na tzv. socijalističkoj osnovi osnivanjem prvih seljačkih zadruga (proizvođačke zadruge temeljene na zajedničkom radu, zajedničkim sredstvima rada, na suvremenoj organizaciji rada te na temeljinim načelima poljoprivrednoga gazdinstva «socijalističkog tipa») i velikih državnih poljoprivrednih dobara****. Na razdoblje obnove nadovezalo se razdoblje planske gradnje. Tako je u prvi plan došao gospodarski razvitak. Snažan poticaj tom razvitku dao je Zakon o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede (od 1947. do 1951.). Kako se odvijala obnova i izgradnja na našičkom području, pokazat ćemo na više karakterističnih primjera, a pritom ćemo vidjeti i što se događalo s našičkim vodovodom. No, prije iznošenja konkretnih primjera obnove i izgradnje dajem * Kolonizacija - naseljavanje ljudi iz siromašnih krajeva u bogatije predjele iste zemlje. ** Agrarna reforma - raspodjela velikih posjeda seljacima koji nemaju zemlje. *** Nacionalizacija - postupak kojim država oduzima privatnim vlasnicima tvornice, banke, rudnike, željeznice i dr. u korist države.˝ **** Poljoprivredna dobra - dobra nastala poslije rata provođenjem Zakona o agrarnoj reformi i Zakona o zemljišnom fondu. Nastala su od zemljišta nekih veleposjednika i zemljišta iz općedruštvenog fonda kako bi se načinom proizvodnje, primjenom mehanizacije te znanstvenih dostignuća stvorila takva organizacija kojom će se postići veća produktivnost rada, a smanjiti troškovi proizvodnje i tako pokazati prednost krupnih gospodarstava pred individualnim malim posjedima.

61


dvije važne napomene. Svi predočeni primjeri preuzeti su iz osječkog Glasa Slavonije, a te novine, kao i svi informativni mediji toga vremena, režimski su orijentirane. Znači, njihova se uloga svodila uglavnom na opravdanje i hvaljenje mjera režima. Zato se preko takvih medija ne može dobiti prava slika ondašnje stvarnosti i raspoloženja naroda. Drugo, valja se prisjetiti da su Tito i Partija došli na vlast primjenom najokrutnijeg revolucionarnog nasilja (protivnici s kojima su se sučeljavali tijekom i nakon rata bili su najčešće likvidirani bez sudskih presuda). Isto tako, da bi se održali na vlasti, služili su se različitim oblicima fizičke i socijalnopsihološke represije u ime «diktature proletarijata» sukladno ideji o «revoluciji koja teče». Dana 27. travnja 1945. u Našicama je izabran Odbor Antifašističke fronte žena (AFŽ)* u koji su ušle Anka Vuković, predsjednica, Cecilija Jakovljević, potpredsjednica, Blaženka Pestiček, tajnica, Vera Vajduhar, blagajnica i odbornice Mira Feber, Zdravka Filipović, Danica Mrvoš, Jelena Kolarić, Mara Brnjik, Mara Rački i izvjesna gospođa Murat. Odbor je pokrenuo i organizirao više različitih aktivnosti: - prikupio je hranu za vojsku, - podijelio je darove školskoj djeci za Sv. Nikolu i Božić, - priređivao je priredbe u korist popaljenih sela i djece palih boraca, - prikupljao je hranu i kuhinjske potrepštine za Đački dom u Našicama.96 U svibnju 1945. na području našičkog okruga počelo je popravljanje u ratu oštećenih škola. Do tada su već popravljene zgrade u Našicama, Feričancima, Orahovici, Bankovcima i drugim mjestima.97 U svibnju 1945. i omladina našičkoga kotara dobila je priliku sudjelovati u obnovi zemlje. Omladina je: - popravljala i čistila željezničku prugu, - oprala 2.500 komada različitog rublja, - skupila veću količinu mlijeka (1.100 l), sira i vrhnja (150 kg), - skupila oko 900 kg povrća, 104 kg kruha, 77 kg masti, 21 kg mesa, 5 kg pekmeza, 3.850 jaja, 32 sapuna, 10 komada živadi i 45 kg kolača. Prikupljena hrana namijenjena je stanovnicima popaljenih sela.98 Dana 15. svibnja 1945. na pustari Drvaruši kraj Osijeka započeo je «kurs traktorista». Među polaznicima su tog tečaja, koji će trajati 30 dana, i oni iz našičkoga kotara. Glavna je zadaća tečaja - osposobiti polaznike za vožnju traktora i za obavljanje poljoprivrednih radova traktorom. Polaznici imaju besplatan stan, hranu i obuku. Nakon završene obuke stavljaju se na raspolaganje upravi poljoprivrednih mašinskih stanica (PMS) 99, koje su bile državna privredna poduzeća osnovana sa zadatkom da kao uslugu obavljaju mehaničku obradu zemljišta i ostale poljoprivredne radove pomoću poljoprivrednih strojeva na mehanički pogon. Počeci osnivanja PMS-a padaju u vrijeme početka rata. U Slavoniji je tijekom 1944. osnovano nekoliko stanica poljoprivrednih oruđa i mašina (SPOM) koje obavljaju strojnu obradu napuštene zemlje, vršidbu žita i druge poljoprivredne radove. Nakon toga počelo je sustavno osnivanje PMS-a u * Antifašistička fronta žena - organizacija žena u Narodnooslobodilačkoj borbi u sastavu Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte.

62


cijeloj zemlji, a osobito u nizinskim i žitorodnim krajevima. U razdoblju obnove i u 1947. i 1948. godini, poljoprivredne mašinske stanice osiguravale su obradu tijekom rata napuštene zemlje kao i zemlje onih kućanstava koja su u ratnim pustošenjima ostala bez potrebne radne snage i stoke. Kasnije, počevši od 1948., PMS su gotovo isključivo služile seljačke radne zadruge. Prema tadašnjoj zamisli poljoprivredne mašinske stanice trebale su biti snažan instrument «socijalističkog preobražaja» naše poljoprivrede. Rasformirane su polovicom 1950. Nakon ukidanja sredstva PMS-a (traktori, priključni strojevi, zgrade, radionice i dr.) prenesena su u novoosnovane fondove za mehanizaciju i kapitalnu izgradnju poljoprivrede. U mjesecu lipnju i srpnju 1945. započela je obnova željezničkih pruga. Prvo je popravljena pruga Našice – Slatina, i to za 50 dana. Zatim se popravljala pruga Osijek - Našice. Na njenoj obnovi radilo je 800 ljudi. Osim željezničara, u tome je aktivno i dobrovoljno sudjelovao narod i omladina.100 U srpnju 1945. na području našičkoga kotara počinju se osnivati seljačke radne zadruge. S tim u vezi izabrano je i kotarsko zadružno rukovodstvo u koje su ušli Ivo Blažević, predsjednik, Mile Opačić, potpredsjednik, Božo Buljan, tajnik i jedanaest odbornika.101 Do početka listopada iste godine na području kotara već je djelovalo 47 takvih zadruga. Među njima isticale su se zadruge u Koški, Budimcima, Ceremošnjaku, Feričancima, Našicama i Markovcu.102 Do kraja 1945. godine na području našičkoga kotara obnovljen je veći broj popaljenih i porušenih kuća, primjerice u Gazijama, Budimcima, Poganovcima i Gradcu. U obnovi kuća sudjelovali su i našički zidari i tesari predvođeni poslovođom Josipom Šišanom.103 U nedjelju, 23. ožujka 1946., oko 60 članova Krojačke zadruge «Sloga» iz Osijeka došli su kamionom u selo Budimce kako bi pomogli tamošnjim seljacima u šivanju i popravljanju odjeće. Što su učinili zadrugari? Popravili su šest šivaćih strojeva. Nadalje, pokrpali su 9 kaputa i dvoje hlače, prepravili su 4 kaputa, jedan zimski kaput i jednu haljinu, ostavili su mještanima nešto sukna, konca i dugmadi. Ono što nisu stigli napraviti, ponijeli su sa sobom u Osijek.104 Potkraj ožujka 1946. u središtu Našica provedena je radna akcija uklanjanja ruševina. U akciji je sudjelovala omladina i pripadnici Jugoslavenske narodne armije. Inače, na uklanjanju ruševina radilo se i prije. Naime, za rata ovdje su vođene jake ulične borbe, pa je više kuća oštećeno i porušeno.105 Premda se približio kraj građevinske sezone, na području našičkoga kotara na početku studenoga 1946. još je u tijeku živa građevinska djelatnost. Dodatan poticaj za to graditelji nalaze u predizbornoj kampanji. Što je do sada učinjeno? - sagrađeno je 100 zgrada, od planiranih 143, - radnici kombinata izradili su 130 vrata i 260 prozora, sve na dobrovoljnoj osnovi, - privode se kraju radovi na cesti Našice - Đakovo, - gradi se most od armiranog betona kraj Vukojevaca, - sagrađen je most na cesti Našice - Donji Miholjac, - privode se kraju radovi na školi u Ostrošincima, - obnavlja se veći broj zgrada u Našicama i okolici. 63


Najveći je problem u građevinskoj djelatnosti nedostatak građevnog materijala i stručne radne snage. Na trećem je mjestu nedostatak prijevoznih sredstava.106 U prosincu 1946. pokrenuto je osnivanje novih kotarskih obrtnih radionica. U Našicama već postoje tri takve radionice: postolarska, stolarska i četkarska. Najaktivnija je postolarska radionica sa 30 članova. Njezin je poslovođa Franjo Litarić. U radionici se popravlja stara obuća i izrađuje nova. Do sada je izrađeno više od 500 pari cipela. Temeljni problem postojećih radionica sastoji se u nedostatku materijala za rad i nedovoljnoj opremljenosti strojevima i radnim priborom.107 Sredinom kolovoza 1947. na poticaj Narodne fronte u Našicama je održan masovni sastanak na kojem se raspravljalo o uređivanju i obnovi Našica. Zaključeno je da se ima: - sagraditi nova tržnica (na mjestu stare općine), - urediti dječje igralište (na mjestu nekadašnje «Krndije» d.d.), - podići spomenik palim borcima (u parku), - urediti vodovod i javna kupaonica («kupatilo») s toplom i hladnom vodom koja će osobito dobro doći «trudbenicima našičkih privrednih poduzeća»*, - popraviti ceste i kanale i - obnoviti kino. Nadalje, zaključeno je da svaka punoljetna osoba dade i svoj doprinos obnovi i izgradnji svoga mjesta: 16 dobrovoljnih radnih sati i 50 dinara. Na kraju sastanka izabran je Odbor za provođenje akcija i zapovjednik radnih brigada - Stipo Kovačević.108 Dobrom organizacijom i agilnošću kotarskog rukovodstva, u kojem su Pavle Franković, predsjednik kotarskog Narodnog odbora, Jozo Brkić, tajnik Odbora i funkcionari Jozo Bošnjak, Đuro Vukadinović mlađi, Ivan Jedinak i Savo Đebić, velika ovogodišnja kampanja otkupa viška bijelih žitarica s uspjehom se privodi kraju. Tako se našički kotar, glede otkupa, našao među prvima u Slavoniji godine 1947. Prednjači selo Podgorač u kojem su na otkupu radili P. Franković i J. Bošnjak u suradnji s tamošnjim Mjesnim narodnim odborom. U tri dana seljaci su predali sve viškove. Ipak, ima pojedinaca koji opstruiraju kampanju otkupa, primjerice Mato Pritišanac u Šaptinovcima (dosad je predao samo 7 mtc žita, a zadužen je 30 mtc), Jozo Abičić i Pajo Balog, također iz Šaptinovaca i Simo Blažević iz Klokočevaca.109 Zahvaljujući nastojanjima Građevinskog odsjeka (pri Kotarskom narodnom odboru), planske komisije i građevinskog poduzeća, do sredine prosinca 1947. na području našičkoga kotara obnovljeno je i sagrađeno više kuća nego što je planirano. Za to je utrošeno 2,5 miljuna dinara. Osim toga, upotrijebljena su i sredstva iz fonda za obnovu, i to 600.000 dinara. * Prema kazivanju starih Našičana (Branka Đimotija i Mate Buljana) u Našicama je napravljena javna kupaonica s tuševima i kabinama na mjestu današnjeg «socijalnog». Radila je više godina. Navale kupača nije bilo.

64


Broj popravljenih i sagrađenih objekata po naseljima je ovakav: Budimci 16 Gradac 14 Bijela Loza 13 Vučkovac 8 Ostrošinci 7 Ličani 6 Babjak 5 Poganovci 4 Granice 4 Beljevina 3 Ličko Novo Selo 2 Našice 2 Stipanovci 1 Koška 1 Rozmajerovac 1 Brezik 1 Martin 1 Ordanja 1 Bokšić Lug 1 Veliku ulogu u obnovi i izgradnji imale su poljske ciglane, 6 ciglana u kojima su dobrovoljno radili frontovci. Izrađeno je oko 500.000 komada cigle. U tom poslu posebno su se iskazali Pero Tomičić u Bijeloj Lozi i Ante Stanić u Gradcu.110 Na početku srpnja 1948., zbog žetvenih radova, smanjen je intenzitet gradnje zadružnih domova* na području kotara Našice. Predviđeno je da se ove godine sagradi pet velikih domova, 9 domova srednje veličine i 3 mala. Osnovni materijal za gradnju domova proizvode poljske ciglane. Sada ih ima 11, a nakon žetve proradit će još 3. U proizvodnji cigle ističe se ciglana u Našičkoj Breznici.111 U našičkom kotaru s uspjehom se odvija kontrahaža** žitarica. Do 9. srpnja 1948. kontrahirano je 250 vagona bijelih žitarica i 44 posto kukuruza, što iznosi 44 posto od predviđene količine. U kontrahaži se ističe selo Koška koje je plan kontrahaže ostvarilo 80 posto. Slijede: Đurđenovac, Bijela Loza, Beljevina, Ledenik i Budimci.112 * Zadružni domovi - objekti koji se grade s namjerom da postanu žarišta kulturno-prosvjetnog rada i gospodarska središta sela. Zato prostorije doma obuhvaćaju uglavnom dva dijela: tzv. gospodarski dio s prodavaonicama i drugim poslovnim i uredskim prostorijama zadruge, i tzv. kulturni dio koji se sastoji od dvorane za priredbe, čitaonice i prostorija za seoske društvene organizacije. Te su prostorije predviđene, među ostalim, za održavanje različitih prosvjetnih, zdravstvenih, gospodarskih i drugih tečajeva, za prikazivanje poučnih filmova, okupljanje mladih itd. Posebnom odlukom vlasti iz 1954. domovi su proglašeni objektima društvenog standarda. Inače, gradnja zadružnih domova u Hrvatskoj otpočela je 1948. ** Kontrahaža - ugovaranje o kupnji ili prodaji, osobito pri kupnji poljoprivrednih proizvoda; u socijalističkoj privredi ugovaranje o kupnji odnosno prodaji (dobavi) važan je element u planskoj privredi.

65


Prema izvješćima poljoprivrednih mašinskih stanica od 3. studenog 1948., plan jesenskih radova ostvaren je 33 posto. No u ostvarivanju plana velike su razlike među stanicama. Prednjače Osijek (74 posto) i Našice (77 posto). Najslabije rezultate imaju stanice u Novskoj (39 posto), Županji (37 posto) i Bjelovaru (35 posto). Poljoprivredne mašinske stanice Osijek i Našice prednjače također u dubokom zimskom oranju.113 Prema pisanju Glasa Slavonije od 3. rujna 1949., u Zemaljskom poljoprivrednom dobru «Marko Belinić» u Našicama radi se punom parom. Redovito se premašuju radne norme. Nakon vršidbe prišlo se zaprašivanju strništa i oranju. Osim poljodjelaca, izvrsne rezultate postižu i stočari: radnici kod krava i svinja. Velik broj dobrovoljnih radnih sati do sada su dale sindikalne podružnice u upravama Šipovac, Lipine i Feričanci. U prvom polugodištu proglašeno je šest udarnika: Rozika Fodor, Bara Brkić, Marko Čorković, Marko Penić, Grga Resler i Dragan Resler. Nagrađena su 44 radnika.114 Duboko zimsko oranje na području našičkoga kotara u 1950. godini nije u cijelosti obavljeno. Plan oranja najbolje je ostvaren na privatnim seljačkim posjedima, 66 posto. Na državnim poljoprivrednim dobrima plan je ostvaren sa 65 posto, a na zemljištu seljačkih radnih zadruga s 33 posto. Takvo odstupanje od plana ozbiljno je dovelo u pitanje plan sjetve.115 U prosincu 1950. pozvano je u Pivnicu (radilište Drvnoindustrijskog poduzeća Đurđenovac) na obavljanje šumskih poslova 300 osoba s područja našičkog kotara. Pozvan je i veći broj konjskih zaprega. Na rad se odazvalo samo 82,6 posto pozvanih osoba, a odaziv osoba s konjskim zapregama bio je mnogo bolji - 97,4 posto. Potonje su bile podvrgnute mobilizacijskom postupku.116 Na početku 1951. godine na području našičkoga kotara postignuti su slabiji rezultati u ostvarivanju plana otkupa. Primjerice, Mjesni narodni odbor u Velimirovcu zatajio je u planu otkupa masti i svinja. Najveću krivnju za to snose «nesavjesni proizvođači». Takav je npr. Stjepan Hajduk koji je zadužen za predaju 400 kg kukuruza, jedne debele svinje i 25 kg masti. Suprotan primjer predstavlja pak Stjepan Halić koji je svoju obvezu podmirio za cijelu godinu. Predao je 40 kg masti, 50 kg svinjetine, 70 kg govedine. Osim toga, on je u cijelosti namirio porez za prvo tromjesečje 1951. godine.117 Na početku veljače 1951. iz našičkoga kotara poslana je u šumu oveća radna brigada koja izrađuje ogrjevno drvo. Pripadnici brigade do sada su postigli vrlo lijepe rezultate. Na radilištu se ističe skupina brigadira koje predvodi Stevo Vida. U 40 dana skupina je izradila 201 prostorni metar drva. Izvrsne rezultate postigle su i druge skupine: skupina Steve Kraljika, skupina Marka Belaja, skupina Mije Kramera i skupina Vinka Gunšića.118 Dana 23. kolovoza 1951. u Našicama je održan prvi Zbor birača. Na sastanku se najviše raspravljalo o našičkom vodovodu koji već odavno ne zadovoljava u cijelosti potrebe korisnika. Na žalost, prema riječima predsjednika Zbora, situacija se ne će u dogledno vrijeme promijeniti na bolje. Naime, za sada još nema dovoljno novca za rekonstrukciju vodovodne mreže. Isto vrijedi i za proširivanje kapaciteta vodovoda kopanjem bunara.119 66


Iz svega što je rečeno u ovom pregledu dade se zaključiti sljedeće: - u cijelom ovom razdoblju (od 1945. do 1952.) našički je vodovod u nadležnosti lokalne vlasti, - nema stalno zaposlenog osoblja zaduženog za nadzor i održavanje javne vodovodne mreže i objekata. U poslove održavanja lokalna vlast povremeno uključuje limara Dragutina Irhu, a nakon 1950., poslije povratka iz Tuzle, Stanislava Ruškovskog, - našički je vodovod u prilično lošem stanju. Star je i dotrajao. Vode ima sve manje, a ona se sve više troši, - u vrlo dinamičnu razdoblju obnove i izgradnje došla su na red i vodovodna pitanja. Premda veoma aktualna, ona ne dolaze u prvi plan. Nova je vlast imala tada svoje prioritete. Za potpuno rješavanje vodovodne problematike ona nije imala dovoljno ni mogućnosti ni volje. Tako je sve ostalo samo na manjim zahvatima i najnužnijim popravcima.

Stanislav Ruškovski (1908. - 1993.) sa suprugom Štefanijom

67


Godina početka rada prvog komunalnog poduzeća u Našicama Godina 1953. prekretnica je u povijesti našičkog vodovoda. Naime, te je godine, ili točnije 10. siječnja 1953. započela s radom Komunalna ustanova «Napredak» Našice. Tu ustanovu (tvrtku, poduzeće) sa samostalnim financiranjem osnovao je Narodni odbor gradske Općine Našice.120 Prema intencijama osnivača sadržaj rada ustanove čini obavljanje različitih komunalnih poslova, kao: - upravljanje javnim i stambenim zgradama, - održavanje vodovoda i objekata za opskrbu vodom, - održavanje zelenih površina (parkova, drvoreda i dječjeg igrališta), - održavanje ulica, trgova, mostova, propusta kanala i reklamnih stupova, - održavanje groblja i obavljanje pogrebne službe, - obavljanje živoderskih poslova (izbor i osiguranje mjesta za pokapanje uginulih životinja), - održavanje tržnice i sajmišta, naplata pijačne i sajmišne pristojbe, - održavanje gradske vage i naplata vagarinske pristojbe, - održavanje gradske klaonice i naplata pristojbe za klanje stoke. Kako vidimo, riječ je o dosta širokom krugu vrlo različitih poslova. Ipak, najvažniji posao ustanove sastojao se u pribavljanju i distribuciji vode. Ustanova je imala dva organa upravljanja: individualni i kolektivni. Individualni organ bio je direktor - Stjepan Kubica. Njega je postavio Narodni odbor gradske Općine Našice. Kolektivni organ činilo je devet članova (tri iz ustanove, tri iz Općine i tri iz društvenih organizacija i sindikata). Ustanova je imala četiri fonda kojima je samostalno raspolagala: fond za plaće službenika i radnika, investicijski fond, amortizacijski fond i pričuvni fond. Odluku o primanju službenika i radnika u radni odnos donosio je direktor ustanove uz prethodnu suglasnost Narodnog odbora Našice. Narodni odbor odlučivao je i o broju i vrsti radnih mjesta.121

Prvi direktor «Napretka» Stjepan Kubica (13. II. 1925. - 13. II. 1990.) 68


Djelatnost komunalnog poduzeća od 1953. do 1991. godine U prvim godinama djelovanja i postojanja ustanova je raspolagala vrlo skromnim kadrovskim i materijalnim potencijalom. U njoj je radilo samo nekoliko zaposlenika, a poslovi su se iz dana u dan, iz godine u godinu sve više povećavali. Za veće zahvate ustanova nije imala novaca, a osnovna sredstva bila su više nego skromna. Evo popisa koji to potvrđuje: Početna osnovna sredstva ustanove Komada - pisaći stroj 1 - uredski stol 2 - uredski ormar 2 - sobna peć 1 - bicikl 1 - sanduk za smeće 2 - mala drvena ralica za snijeg 1 - gumeno crijevo 26 m 1 - pijačna klupa od dasaka 30 - stalak (jarac) za pijačnu klupu 34 - rezač vijaka 1 - nakovanj 2 - crpka (pumpa) za ispitivanje priključaka iz 1936. g. 1 - mrtvačka kola iz 1922. g. 1 - drvene tačke 3 - drvena decimalna vaga nosivosti 1.000 kg iz 1928. g. 1 - mosna vaga s ogradom od željeznih šipki iz 1928. g. 1 - poljska kovačnica122 1 Tijekom vremena postupno se povećala opremljenost ustanove. Tako npr. već 1953. godine nabavljeno je sljedeće: - tačke s gumenim točkom - ručna brusilica - nakovanj težine 25 kg i - više drvenih klupa za park. K tome, na sajmištu je sagrađen veliki bunar s đermom promjera 120 cm, dubok 6 metara.123 Novoosnovana je tvrtka preuzela vodovod u vrlo kritičnu stanju. Evo što o tome 1953. piše Glas Slavonije u članku pod naslovom Kako se Našice opskrbljuju vodom. Prema pisanju člankopisca, našički je vodovod u lošem stanju, pa je opskrba stanovništva vodom iz dana u dan sve slabija. Zbog dotrajalosti vodovoda, iz glavnog cjevovoda izgubi se oko 10 posto vode, čime se još više smanjuje ukupni kapacitet vodovoda. Dapače, situacija se neprestano pogoršava. Vodovod tako biva sve slabiji, a potrošnja vode sve veća. Najveći dio grada danas je gotovo bez vode, ima je samo nekoliko sati u danu. To 69


se osobito dobro vidjelo prošlog ljeta kada istočni dio grada uopće nije po danu imao vode. Dobivao ju je samo noću kad je smanjena potrošnja. Nadalje, zbog dotrajalosti vodovodne mreže, sve se više pogoršava kakvoća vode. Za jakih kiša i za topljenja snijega voda je toliko mutna da se ne preporučuje za uporabu.124 Godine 1954. ovdašnja lokalna vlast dolazi na ideju da se kapacitet vodovoda poveća kopanjem bunara u okolici Našica. Stoga je pozvano zagrebačko poduzeće «Geoistraživanje» da ustanovi postojanje, odnosno nepostojanje vodonosnih horizonata u kvartarnim taložinama. Tako su izvedene dvije istražne bušotine na dijelu napuštene željezničke pruge u Markovcu (Na 1 i Na 2). Prva je bušotina imala 20 metara, a druga 34. Na žalost, dobiveni hidrološki i geološki pokazatelji bili su vrlo nepovoljni. Naime, pokazalo se da u zemlji ima vrlo malo vode i da je ona puna željeza (oko 20 miligrama u litri vode).125 Tako je ideja o kopanju bunara na samom početku doživjela fijasko, pa je na dulje vrijeme posve isključena iz planova rekonstrukcije vodovoda. Na žalost, vodoopskrbne prilike u Našicama nisu se bitno promijenile na bolje ni u idućih nekoliko godina. U jednom općem prikazu stanja zdravstva, školstva, prometa, vodoopskrbe, itd. iz sredine pedesetih godina nalazimo i ovakve podatke: - Grad Našice s vojnim garnizonom ima oko 5.000 stanovnika. Kroz postojeću vodovodnu mrežu može u grad doteći samo 4,5 l/s ili godišnje 141.620 m³ ili 28,3 m³ po stanovniku, odnosno 46 litara na dan, što je svakako nedovoljno. Za normalnu opskrbu stanovništva, industrijske pogone i napajanje stoke dotok bi trebao iznositi oko 8,3 l/s, a za 40 godina to bi iznosilo oko 15 l/s, - sadašnji je vodovod dotrajao i više ne može osigurati dovoljnu količinu vode. Dio se vode gubi, u cijevima se nataložio kamenac. Trebalo bi temeljito popraviti vodovod i povećati njegov kapacitet gradnjom bušenih bunara, - grad nema kanalizaciju. No modernizacija kolnika po ulicama, sve intenzivnija gradnja suvremenih zgrada i industrijskih pogona nameće pitanje kanalizacije kao imperativ. U samom gradu valjalo bi sagraditi nekoliko kilometara kanalizacijske mreže, - u Našicama nema javnih zahoda, te bi trebalo sagraditi barem dva, - u gradu nema organizirana odvoza smeća. Svaka zgrada ima svoje smetište u dvorištu. Komunalna ustanova «Napredak» brine se samo o čistoći tržnice, sajmišta i nekih javnih površina.126 Ipak, Našičani se ne mire s takvim stanjem. Već nakon nekoliko godina postojanja «Napredak» se afirmirao kao važan čimbenik u promicanju komunalne djelatnosti. Pogledajmo samo nekoliko podataka o djelatnosti te ustanove u 1956. godini: - u ustanovi radi 9 radnika, 3 službenika, 1 honorarni knjigovođa i 1 učenik u privredi, - na kraju godine ustanova je ostvarila prihod od 5,000.000 dinara, oko 20 posto više od planiranog.

70


Pregled obavljenih poslova po područjima izgleda ovako: Vodovod - tijekom godine obavljalo se tekuće održavanje vodovodne mreže. Obavljeno je i nekoliko većih popravaka, - Matanovci su dobili novu širu glavnu cijev, čime je osigurana redovita opskrba vodom, - Jugoslavenska armija izmijenila je glavni dovodni vod promjera 150 milimetara od izvora u Seoni do spremnika u Zoljanu. Dio izvađenih željeznih cijevi, oko 900 metara, dopremljen je u Našice gdje je očišćen i premazan. Iduće godine zamijenit će se i glavna cijev od spremnika u Zoljanu do Našica, - osim tekućeg održavanja, vodovodna radionica «Napretka» posebno se bavila i uvođenjem vodovoda u Šumariji Koška i postavljanjem vodovodnih instalacija u Ekonomsko-poljoprivrednoj školi u Markovcu. Sajmište - na sajmištu je načinjen odvodni kanal od betonskih cijevi dugačak oko 100 metara, - posađeno je oko 300 topola, - sajmište je isplanirano i nasipano, - napravljena je prilazna cesta dugačka oko 80 metara, - iskopan je novi bunar. Vage - obavljen je generalni popravak vaga i njihovo baždarenje. Parkovi - povremeno su čišćeni, nasute su staze, obojene su klupe, košena je trava, - popunjeni su novim sadnicama. Groblje - košena je trava, nasipane su i čišćene staze, - popravljen je krov na kapelici. Ulice - redovito su čišćene (blato je strugano i odvoženo), - održavani su postojeći prijelazi. Načinjena su i tri nova pješačka prijelaza, - obavljena je rekonstrukcija ceste u Matanovcima, - popravljeni su neki nogostupi, - drvored je popunjen novim sadnicama.127 Prvi plan rekonstrukcije dotrajala vodovoda iz 1959. godine Na početku 1959. Narodni odbor Općine Našice u suradnji s poduzećem «Napredak» pokreće postupak radi trajna rješenja vodovodnog pitanja. Obraća se zagrebačkom poduzeću «Sanitoprojekt» i naručuje idejni projekt rekonstrukcije 71


72

Našičko sajmište 1960. godine. Fotografija: Slavko Ollrom


dotrajala vodovoda. Iste godine poduzeće izrađuje projekt rekonstrukcije i proširenja vodovoda u dvije varijante. Prema prvoj varijanti, rekonstrukcija bi bila ovakva: - izvor u Seoni ostaje i dalje u uporabi, - od Seone do Našica polaže se u zemlju nova šira cijev, - popravlja se dotrajali spremnik u Zoljanu, - radi povećanja kapaciteta vodovoda u vodoopskrbni sustav uključuju se dva nova izvora u Gornjoj Motičini - Zmajevac i Polata, - za spomenute izvore grade se kaptažne građevine, - za oba izvora u Gornjoj Motičini gradi se spremnik zapremine 290 m³, - od Gornje Motičine polaže se u zemlju cjevovod koji se spaja sa seonskim cjevovodom. Dakle, prema toj varijanti, vodovod i dalje funkcionira na gravitacijskom načelu. Nema strojnog pogona. No, nema ni sigurna jamstva da voda dosegne najviše zgrade u Našicama. Nema ni jamstva o osiguranju dovoljnog tlaka. Cijena opisanog zahvata izosila bi 92,924.981 dinar. Osim toga, cijeli se vodovod mora još jednom pregledati, pretresti i popraviti.

Tržnica u Našicama 1960. godine. Fotografija: Slavko Ollrom

73


Kaptažni objekt na vrelu Polata u Gornjoj Motičini

Kaptažna kućica iznad vrela Zmajevca u Gornjoj Motičini, studeni 2004. 74


75

Kaptažni objekt na vrelu Toplica u Gornjoj Motičini


Druga varijanta postavlja rekonstrukciju ovako: - dosadašnji izvor u Seoni ostaje u uporabi, te se ne postavljaju šire cijevi, - u sustav vodovoda uključuju se kaptirani izvori u Gornjoj Motičini Zmajevac i Polata, - voda iz tih izvora spaja se u posebnoj komori odakle odlazi u cjevovod, - pred ulazom u Našice gradi se sabirni spremnik zapremnine 100 m³ u koji se ulijeva voda iz Seone i Gornje Motičine. Iznad spremnika nalazi se strojarnica s tri crpke iz koje se voda tlači u gradsku mrežu, a dio neutrošene vode ide pak u vodotoranj koji se gradi u Našicama. Zapremnina je vodotornja 290 m³. Cijena opisana zahvata iznosi 90,025.183 dinara. U njoj nisu pogonski troškovi i dva nova radna mjesta. Razumije se da i ta varijanta predviđa temeljito pretresanje vodovodne mreže i njen popravak. Prednost joj je pred prijašnjim sustavom u tome što osigurava stalan i ujednačen tlak u vodovodu od 3,5 atmosfera. Njena je slaba strana u tome što se voda mora prepumpavati, a to povećava troškove pogona. Nadalje, ona predviđa 2 strojara. Sve to daje godišnje troškove od oko 2,6 milijuna dinara.128 S obzirom na visoke troškove rekonstrukcije i skromna novčana sredstva Općine Našice i «Napretka», nije teško pretpostaviti kakvu je sudbinu doživio ponuđeni projekt. Njegova realizacija odgođena je na neodređeno vrijeme. Postupno uključivanje izvora u Gornjoj Motičini u sustav našičkog vodovoda Nova prilika da se nešto učini s vodovodom došla je na početku 1961. Poticaj za to došao je od garnizona Jugoslavenske armije u Našicama. Za potrebe rekonstrukcije vodovoda garnizon je ponudio dio novčanih sredstava. Za uzvrat je pak tražio redovitu opskrbu «kasarnskoga kruga» dovoljnom količinom vode. Ponudio je 20,000.000 dinara. O tome svjedoči ugovor sklopljen između zainteresiranih strana (Narodni odbor Općine Našice i Vojna pošta 3945 - 27 Sarajevo) od 12. lipnja 1961. Iste godine započela je rekonstrukcija koja se izvodila tri godine, 1961., 1962. i 1963. Evo kako je tekla: prvo je zamijenjen stari dovodni vod novim i širim (200 milimetara). Tako je povećan dotok vode dva i po puta. Prva dionica tog cjevovoda (izvorište Seona - kasarnski krug) puštena je u rad 6. studenoga 1962. Do kraja te godine podignuti su i kaptažni objekti na izvorima Polata i Toplica u Gornjoj Motičini. Iduće godine, 1963., ti su izvori povezani novim cjevovodom dugim 4.200 metara sa seonskim cjevovodom. Sva tri izvora davala su oko 9 l/s: Seona 5 l/s, Polata 1 l/s i Toplica 3 l/s. Prema tadašnjim proračunima ustanovljeno je da će grad Našice i garnizon imati dovoljno vode u idućih 30 godina. Radove na kaptiranju obavili su uglavnom radnici «Napretka».129 Na žalost, spomenuta predviđanja nisu se ostvarila. Ubrzo nakon opisane rekonstrukcije u gradu opet nije bilo dovoljno vode. Zato je 1965. godine u vodovodni sustav uključeno još jedno vrelo u Gornjoj Motičini - Zmajevac. Zmajevac je davao oko 1 litru vode u sekundi. Tako je iz Gornje Motičine u Našice sada stizalo oko 5 l/s. Budući da je tada našički vojni garnizon tražio 76


Polaganje cjevovoda Gornja Motičina - Seona oko 1965. godine (lijevo stoji Stanislav Ruškovski, desno Stjepan Kubica)

Polaganje cjevovoda od salonitnih cijevi promjera 200 mm kod dječjeg vrtića u Našicama, 1970. godine (u prvom planu Stjepan Kubica, iza njega Franjo Vinković i Josip Karliček) 77


siguran i stalan dotok vode u krug kasarne, u Gajiću iznad kasarne, blizu željezničke pruge, sagrađen je oveći betonski bazen. U njemu se skupljala voda koja je služila isključivo za potrebe vojske. Služio je svrsi više godina. Nakon nekoliko godina u Našicama se opet pojavila nestašica vode. Tako su redukcije postale uobičajena praksa «Napretka». Primjerice, godine 1968. od korisnika vodovoda zatraženo je: - da ne upotrebljavaju vodu za zalijevanje vrtova, pranje automobila i građevinske radove, - da smanje potrošnju vode u kućanstvu na najnužnije. U isto vrijeme priopćen im je i vremenski raspored raspodjele vode po ulicama. Recimo, Strossmayerova ulica, Tomislavova ulica i Ulica V. Lisinskog imale su vodu samo od 12 do 22 sata.130 Tada je najzad svima postalo jasno da sva postojeća vrela ne mogu nasmagati toliko vode koliko je grad može potrošiti. Zato se poduzeće «Napredak» odlučilo na novi vodozahvat. Kraj vrela Toplica sagrađen je akumulacijski bazen i strojarnica s crpkama pomoću kojih se voda tlačila u cjevovod. Tako je povećana količina vode sa 14 na 18 litara u sekundi. Izgradnjom strojarnice označen je i kraj isključivo gravitacijskog vodovoda.131 Postupno uključivanje bunara u okolici Velimirovca u sustav vodovoda Potkraj šezdesetih i na početku sedamdesetih godina Našice ulaze u razdoblje modernizacije i pojačane gradnje stambenih i drugih objekata, među kojima je i dosta visokih. Primjerice, godine 1970. sagrađena je zgrada nove osnovne škole i bolnice. Sve je to pojačalo potrebe za vodom, a vode nije bilo dovoljno za redovitu opskrbu. Pojedine ulice morale su se isključivati iz mreže. Zbog nedovoljna tlaka voda nije mogla sama doseći visoke zgrade. U takve objekte ugrađeni su hidrofori*. No zbog čestih redukcija ti uređaji nisu mogli dobro funkcionirati. Tako je cijeli sustav počeo sve više otkazivati. Nov i radikalan zaokret u napajanju vodovoda nametao se kao imperativ. Kako u okolici Našica nije više bilo pogodnih vrela, aktualizirano je pitanje kopanja bunara i podzemnih voda. Ispitivanje podzemnih voda povjereno je zagrebačkoj tvrtki «Geotehnika». U blizini Velimirovca, oko 6 kilometara od središta Našica, ta je tvrtka 1972. provela opsežne vodoistražne radnje. Rezultati ispitivanja bili su vrlo povoljni. U sklopu istraživanja iste je godine izveden i prvi bunar, EB-5. Dubina bunara iznosila je 40 metara. Vodonosni horizont u bunaru bio je na dubini od 16 do 33 metra ( -16 do - 33 m). Bunar je zacijevljen. U njega je stavljena snažna crpka koja je spuštena na dubinu od 20 metara. Pokazalo se da je izdašnost bunara vrlo velika. Davao je oko 40 litara vode u sekundi. No iscrpnom analizom ustanovljeno je da se ona ne može izravno upotrijebiti za piće u sirovu stanju jer sadržava nepoželjne sastojke, kao željezo, mangan, sumporovodik. Primjerice, u litri vode ima oko 0,7 do 1,0 miligrama željeza. Zato se takva voda prije slanja korisnicima mora obvezno kondicionirati.132 * Hidrofor - uređaj koji vodu iz spremnika ili bunara razvodi po objektu.

78


Na temelju rezultata prijašnjih hidrogeoloških istraživanja i kvalitete podzemnih voda, zagrebačka tvrtka «Investprojekt» pošla je korak dalje. Ona je 1974. izradila novi idejni projekt vodoopskrbe Našica i okolnih naselja Martina, Markovca, Brezika i Velimirovca. Projekt je utemeljen na obilnu korištenju podzemnih voda preko baterije bunara i deferizacije vode u crpnoj i filtarstanici.133 Tijekom 1979. godine obavljeno je kontrolno crpljenje bunara EB-5. Postignut je maksimalan kapacitet od 40 litara u sekundi.134 Iste godine provedena su i geoelektrična ispitivanja u okolici Našica u tzv. trokutu Našice - Klokočevci - Našička Breznica radi praćenja produktivnog vodonosnog horizonta na širem području. Ta su istraživanja pokazala da oko bunara EB-5 treba očekivati deblji kvartarni (aluvijalni) nanos povoljna sastava. Nadalje, zaključeno je da se upravo tu trebaju locirati budući istražni i eksplotacijski radovi.135 Godine 1980. dovršena je kraj Zoljana gradnja Tvornice cementa koja je otpočela 1975. Tijekom gradnje tvornice postavilo se pitanje njene opskrbe vodom. U dogovoru i u suradnji s «Napretkom» nađeno je odgovarajuće rješenje. Za opskrbu cementare poslužio je stari dio našičkog vodovoda, ali i vrela u Gornjoj Motičini. U tu svrhu izmijenjen je dio starog cjevovoda, sagrađen je novi cjevovod od Tajnovca do tvornice, prerađen je postojeći spremnik sa zasunskom komorom itd. Za potrebe cementare osigurano je 20 litara vode u sekundi. U normalnim okolnostima vrela u Seoni i Gornjoj Motičini daju znatno više vode od te količine. Tijekom vremena u cementari su smanjene potrebe za tehnološkom vodom.136 Godine 1980. izbušena su dva nova bunara kraj Velimirovca. Ti su bunari sjeverno od bunara EB-5. Međusobno su udaljeni 220 metara. To su EB-6 i EB-7. Prvi je bunar dubok 47 metara, drugi 57. Oba imaju slične karakteristike kao i bunar EB-5. Pokusno crpljenje vode iz tih bunara dalo je vrlo dobre rezultate.137 Istodobno s bušenjem bunara kraj Velimirovca tekle su i pripreme za gradnju crpne i filtar-stanice i vodotornja u Našicama. Gradnja stanice započela je 1978. i trajala je do 1983. U filtar-stanici, koja je smještena u posebnoj zgradi, odvija se deferizacija. Iz vode se izdvaja željezo, ali i drugi nepoželjni elementi i spojevi, kao mangan, amonijak i sumporovodik.138 To odstranjivanje izgleda ovako: na ulazu u filtar-stanicu dozirne crpke ubrizgavaju u cjevovod sirove vode otopinu natrijevog hipoklorita i otopinu kalijevog permanganata. Natrijev hipoklorit u vodi stvara čisti kisik. Oslobođeni kisik oksidira željezo iz vode i uništava sve bakterije. Kad se otopljeno željezo u vodi veže s kisikom, nastaje trovalentno željezo netopivo u vodi koje će se zadržati u slojevima filtra. Kalijev permanganat osigurava pak oksidaciju mangana u sirovoj vodi. U filtar-stanici ugrađena su četiri filtra od kojih svaki ima kapacitet 15 l/s, što daje ukupno 60 l/s. Prerađena voda tlačnim cjevovodom dospijeva izravno u mrežu, a višak odlazi u Našice u vodotoranj. Uporabna dozvola za crpnu i filtar-stanicu, tlačni cjevovod i vodotoranj izdana je «Napretku» 10. lipnja 1983. Dozvolu je izdao Općinski komitet za privredu Općine Našice.139 79


Kućica bunara na vodocrpilištu «Velimirovac», 2005.

Pogled na bunar u polju vodocrpilišta «Velimirovac», 2005. 80


Projektna dokumentacija za gradnju vodotornja izrađena je 1978. u Zagrebu u Zavodu za projektiranje «Invest-projekt». Taj je objekt omogućio stvaranje nužne akumulacije vode namijenjene pokrivanju vršnih opterećenja, a osigurao je nesmetan i miran rad crpki na crpnoj stanici. Vodotoranj je smješten na najvišoj točki u Našicama, na platou Klara. U njega ulazi tlačni cjevovod promjera 300 milimetara. To je dovodni i odvodni cjevovod, tj. kada je manja potrošnja vode, njegova se vodosprema puni, a kada je potrošnja veća, iz njega se nadopunjuje manjak vode u mreži. Drugi je cjevovod u vodotornju također promjera 300 milimetara. To je preljev i ispust iz vodospreme. Vodosprema je u vrhu tornja i ima zapremninu oko 330 m³. Visina je vodenog stupca četiri metra. Dno je vodospreme na visini od 25 metara, a preljev je na visini od 29 metara. Budući da je vodotoranj sagrađen na visokom položaju, iz njega se dobro vidi grad i okolica, pa može služiti i kao dobar vidikovac. Ispod vodospremnika oveći je prostor (oko 120 m2) koji se može opremiti kao ugostiteljski objekt. Do njega se dolazi spiralnim stubama ili dizalom.140 Godine 1987. na vodocrpilištu «Velimirovac» u krugu filtar-stanice izbušen je novi bunar EB-5/1. Izbušen je zato da bi zamijenio stari bunar iz 1972. EB-5 koji se urušio i kolabirao. Bunar je dubok 57 metara. Zacijevljen je čeličnim cijevima promjera 600 milimetara. Filtarska sekcija bunara zahvaća vodonosnik debljine 27 metara u intervalima od -27 do -37 metara i od -41 do -53 metra. U njemu je potopljena crpka. Smješten je u poluukopanu betonskom oknu u kojem je povratni ventil, zasun na elektromotorni pogon i električni uređaji u zidnom ormaru. Tlačni cjevovod od bunara do stanice ima promjer od 150 milimetara. Upravljanje je tim bunarom, kao i ostalima, daljinsko. Obavlja se preko zapovjedne ploče u objektu deferizacije. Iste godine, 1987. zagrebačka tvrtka «Geofizika» izbušila je na vodocrpilištu «Velimirovac» i bunar B-4. Bunar je bušen u promjeru od 1.000 milimetara, a zacijevljen je čeličnim cijevima promjera 600 milimetara i mostičavim filtrima. Dubok je 50 metara. Testiran je 1996. Do sada nije bio u uporabi.141 Uključivanjem bunara s vodocrpilišta «Velimirovac» u vodoopskrbni sustav našičkog vodovoda napokon je uspješno riješeno pitanje vodoopskrbe Našica. Dapače, zbog izdašnosti tih bunara otvorena je i mogućnost širenja vodovodne mreže na okolna naselja. Hidrogeološka istraživanja pokazala su da podzemne vode ima dovoljno i da se ona redovito obnavlja, uglavnom infiltracijom oborina kroz polupropusne pokrovne naslage sagrađene od praha i gline debljine oko 15 metara. Ispod tih je slojeva vodonosnik koji čine propusni slojevi sastavljeni od pijeska i šljunka. Debljina pjeskovito-šljunkovitih slojeva na području Velimirovca iznosi od 32 do 38 metara. Raspored slojeva dobro se vidi na litološkom profilu bunara EB-5/1 (vidi prikaz na stranici 86).142 Ipak, uključivanjem vodocrpilišta «Velimirovac» u vodoopskrbni sustav našičkog vodovoda nije došao kraj «Napretkovih» traganja za izvorskom vodom što se krije u badenskim vapnenačkim naslagama na sjevernim obroncima Krndije. U prilog većem korištenju izvorske vode govore u prvom redu 81


Crpna i filter-stanica na vodocrpilištu «Velimirovac», 2005.

Crpna i filter-stanica u Velimirovcu, unutrašnjost, 2005. 82


Crpna i filter-stanica u Velimirovcu, unutrašnjost, 2005.

Uređaj za pročišćavanje vode u stanici «Velimirovac», 2005. 83


gospodarstveni razlozi. Izvorska voda ne zahtijeva velike pogonske troškove. Drugo, to je voda dobre kvalitete i može se upotrebljavati neprerađena. Imajući to na umu, poduzeće «Napredak» godine 1989. i 1990. pokreće niz aktivnosti radi povećanja ekonomičnosti vodoopskrbnog sustava. Tada su provedena opsežna hidrogeološka istraživanja. Obavili su ih stručnjaci Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. Ona su obuhvatila ove aktivnosti: - rekognosciranje terena, - izradu hidrogeološke karte badenskog vodonosnika šireg područja Seone i Gornje Motičine, - mjerenja izdašnosti postojećih vrela, - utvrđivanje načina napajanja badenskog vodonosnika, - otkrivanje mjesta istjecanja podzemnih voda, - izvođenje istraživačkih bušotina, itd. U prvoj fazi istraživanja zaključeno je da je badenski vodonosnik vrlo zanimljiv za «rudarenje» jer su u njemu znatno veće količine podzemne vode nego što se trenutačno koriste. Isto tako ustanovljeno je da postoje povoljni uvjeti za akumuliranje tih voda i za njihovo intenzivno obnavljanje u kišnim razdobljima.143 Istraživanja su nastavljena i u 1991. godini. «Geofizika» iz Zagreba načinila je dvije istraživačke bušotine pokraj vrela Toplica u Gornjoj Motičini. Sve to dovelo je do izbora mjesta i načina izvođenja pokusno-eksploatacijskog bunara na lokaciji Toplica. Predviđeno je da se bunar izvede u vodonosniku građenom od čvrstih litotamnijskih vapnenaca (djelomično raspucanim) s proslojcima vapnenoga kršja s djelomično zastupljenim pjeskovito-prašinastim do glinovitim materijalima. No, bunar je izveden tek nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske.14 Odvodnja i kanalizacija Pitanje odvodnje i kanalizacije pojavilo se već u prvim godinama postojanja vodovoda. No, kao goruće pitanje nametnulo se tek sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Tada gradnja kanalizacije ulazi prvi put u nacrt društvenog razvitka Općine Našice za razdoblje od 1976. do 1980.145 To dakako ne znači da se prije toga na tom području nije ništa učinilo. Ipak, valja kazati da su to bila samo djelomična i nesustavna rješenja. Primjerice, Narodni odbor Općine Našice na sjednici održanoj 19. travnja 1957. odlučuje da se Komunalnoj ustanovi «Napredak» iz sredstava općinskog investicijskog fonda dade zajam od 15,000.000 dinara s rokom vraćanja od 40 godina, i to 9,000.000 dinara za asfaltiranje ceste kroz Našice i 6,000.000 dinara za gradnju kanalizacije u Strossmayerovoj ulici.146 Na žalost, u spomenutu planskom razdoblju s izgradnjom kanalizacije nije se daleko odmaklo. Stoga će pitanje kanalizacije dobiti svoje stalno mjesto u svim idućim planovima razvoja Općine Našice i u njegovu rješavanju, osim «Napretka», sve će više sudjelovati «zborovi radnih ljudi i građana u mjesnim zajednicama i radnici u osnovnim i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama». Tako 84


primjerice u društvenom planu Općine Našice za razdoblje od 1986. do 1990. stoji, među ostalim, i to da će se u Našicama proširiti postojeća vodovodna mreža i prići gradnji zatvorenog kanalizacijskog sustava jer je za gradnju kolektora* odglasan samodoprinos. Planirano je da se kanalizacijom obuhvate onečišćene otpadne vode iz svih dijelova grada. Gradnja kolektora počela je 1986. Cijeli sustav odvodnje podijeljen je na dva dijela, sjeverni i južni, a svaki taj dio dobio je svoj kolektor. Gradnja se nastavila i u idućim godinama. Tako su postupno sve otpadne vode s dijelom oborinskih koje se skupljaju uglavnom na asfaltiranim i krovnim površinama odvođene preko rasteretnih građevina do recipijenata** Našičke rijeke i potoka Darne. Sustav odvodnje počiva na gravitacijskom načelu. No neki rubni dijelovi grada, koji ne mogu funkcionirati po tom načelu, rješavaju se otpadnih voda sabirnim kanalima uz ceste koji prihvaćaju tu vodu i odvode je do prirodnih i umjetnih recipijenata. Isto vrijedi i za otpadne vode u okolnim naseljima.147

* Kolektor - glavna cijev gradske kanalizacije u kojoj se skupljaju otpadne vode. ** Recipijent - primatelj

85


Litološki i tehnički profil bunara EB-5/1 na vodocrpilištu «Velimirovac»

Prostorni raspored bunara na crpilištu «Velimirovac» : EB-5, EB-5/1, EB-6, EB-7, EB-4 (mjerilo 1:25.000) 86


Vodotoranj u Našicama, 2005. 87


88


VODOVOD U RAZDOBLJU SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE (1991. - 2005.) Rad i razvoj tvrtke nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske Nakon uspostave samostalne hrvatske države (25. lipnja 1991.) tvrtka nastavlja s radom. Dapače, unatoč ratnim okolnostima i velikoj materijalnoj šteti koju je pretrpjela u rujnu 1991., tvrtka bilježi vrlo dinamičan i uspjeli razvoj i na unutarnjem i na vanjskom planu. Sukladno novim političkim i društvenim okolnostima, prolazi kroz privatizaciju, mijenja naziv, unutarnji ustroj pa i način i djelokrug rada. Promjene su još vidljivije na vanjskom planu, u razvitku tvrtke i neprestanu širenju vodovodne i kanalizacijske mreže, povećanju materijalne osnove rada, modernizaciji opreme i uređaja, povećanju kapaciteta proizvodnje i prerade podzemnih voda, boljem iskorištavanju voda iz gorskog vodonosnika itd. Spomenimo samo nekoliko važnih događaja i aktivnosti koje su bitno utjecale na rad i razvoj tvrtke. Evo ih u kronološkom slijedu: 1991. - oštećen vodotoranj u Našicama, oštećenja sanirana 1992. 1992. - u Gornjoj Motičini počelo bušenje novog bunara, posao završen 1993. 1994. - počela obnova i proširenje filtar-stanice u Velimirovcu, radovi završeni 1997. 1996. - na vodocrpilištu «Velimirovac» izvedeno dodatno osvajanje i testiranje bunara B-4 - u Našicama sagrađena mrtvačnica 1998. - kraj izvora u Seoni izvedena istražna bušotina - počela gradnja uređaja za pročišćivanje otpadnih voda 2002. - za potrebe javnog trženja obnovljena i uređena gradska tržnica. Evo sada i kratkog opisa nabrojenih događanja. Dana 20. i 21. rujna 1991. izvršen je oružani napad Jugoslavenske armije na Našice i susjedna naselja Martin i Zoljan. Oštećeno je više privatnih i društvenih objekata, a među njima i vodotoranj u Našicama. On je izravno pogođen s više snažnih projektila (vidi slike na stranici 90). Kako se nastala oštećenja nisu mogla odmah ukloniti, stavljen je izvan uporabe. Ponovno je proradio 1992. Šteta na vodotornju procijenjena je na 122.729 njemačkih maraka.148 89


90

Oťtećenja na vodotornju nastala uslijed granatiranja 1991. godine


91

Oťtećenja na vodotornju nastala uslijed granatiranja 1991. godine


U namjeri da se što više iskoriste vode gorskog vodonosnika, čije korištenje ne zahtijeva nikakvo kondicioniranje, tijekom 1992. i 1993. na lokalitetu Toplica u Gornjoj Motičini izbušen je novi bunar. Bunar je u krugu postojećeg izvorišta «Toplica». Izvela ga je «Geotehnika» iz Zagreba, a zove se BM-1/1. Širok je 300 milimetara, a dubok je 31 metar. Vodonosni je sloj na dubini od -16 do -18 metara. Čini ga raspucani litotamnijski vapnenac. Bunar daje oko 10 l/s. Kakvoća je vode izvrsna. Iznad bunara izrađena je mala crpna stanica izvedena u obliku podzemnog šahta. U bunaru je potopljeni crpni agregat koji tlači bunarsku vodu u sustav. Međutim, za većih razina podzemne vode stanica ne treba biti u pogonu. Naime, tada voda ulazi u sustav gravitacijskim putem. Izgradnjom tog bunara bitno je povećana količina vode koja se dobiva iz Gornje Motičine. Prije njegove izgradnje u krugu izvorišta «Toplica» već je postojao jedan kaptirani izvor, dva kopana bunara u njegovoj blizini i crpna stanica. U sušnu razdoblju, za niskog vodostaja podzemne vode, sva voda s izvorišta skuplja se u jednom od spomenutih kopanih bunara i preko crpke tlači u cjevovod.149 Godine 1994. u vodoopskrbi stanovnika Našica i okolnih naselja pojavili su se vrlo ozbiljni problemi. Pokazalo se da kapacitet crpilišta u Velimirovcu nije više dovoljan za normalnu opskrbu. Stoga je odlučeno da se proširi njegov kapacitet. U tu svrhu zagrebačko poduzeće «Hidroprojekt - ing» u svibnju 1994. izradilo je projekt obnove vodoopskrbnog sustava. Iste godine počela je i njegova realizacija. Radovi su okončani 1997. U tom razdoblju riješena su dva velika problema. Prvo, sanirani su kvarovi i oštećenja na postojećoj filtar-stanici nastali tijekom višegodišnjeg rada (primjerice promijenjena je mineralna ispuna u filtrima, zamijenjene su dvije dotrajale dozirne crpke). Drugo, dograđena je i proširena filtar-stanica. U dograđeni dio postavljeni su novi filtri. Tako je uz šest novih bitno povećan kapacitet prerade vode. Uključivanjem novih i starih filtara osiguran je protok vode od 150 l/s. Nova filtar-stanica dobila je ove prostore: strojarnicu, dva spremnika za prerađenu vodu po 70 m3, prostoriju za klorinator i uskladištenje potrebnih kemikalija i spojni hodnik koji povezuje stari i novi dio pogona.150 U travnju 1996. obavljeno je dodatno osvajanje i testiranje bunara B-4 na crpilištu «Velimirovac» kako bi se napokon mogao uključiti u vodoopskrbni sustav. Bunar je 1987. izradila «Geofizika» iz Zagreba. Bušen je u promjeru od 1000 milimetara, dubok je 50 metara, a zacijevljen je čeličnim cijevima i mostićavim filtrima promjera 600 milimetara. Bunar se morao podvrgnuti dodatnu osvajanju i testiranju zato što je dulje mirovao. Radove je s uspjehom obavilo poduzeće «Geoistraživanje» iz Zagreba. Postupkom osvajanja poboljšana je izdašnost bunara. Nadalje, na kraju procesa osvajanja voda je postala posve bistra i čista (bez krutih čestica).151 Dana 1. studenoga 1996. otvorena je nova mrtvačnica na gradskom groblju u Našicama. Objekt je projektirao «Portal», poduzeće za inženjering i projektiranje u povijesnom i recentnom graditeljstvu s p.o. u Zagrebu. Isto poduzeće izradilo je i dokumentaciju za proširenje groblja. U projektiranju je sudjelovao arhitekt 92


Goran Jukić, podrijetlom iz Našica. Gradnju mrtvačnice izvelo je poduzeće Našički interijer d.o.o. Prilaznu cestu do mrtvačnice iz Ulice Josipa Kozarca gradilo je poduzeće SCAT - ING. Isto je poduzeće uređivalo i okoliš (betonske staze, plato, odlagalište smeća, parkiralište itd.). Zgrada mrtvačnice podignuta je na novom dijelu gradskog groblja koje ima površinu od 32.818 m2 . Smještena je na obronku južnog završetka staroga groblja s pješačkim pristupom preko tog groblja i kolnim pristupom iz Ulice Josipa Kozarca. Zgrada mrtvačnice služi za pripremu i obavljanje ceremonije pogreba pokojnika, a sastoji se od ovih prostora: - velikog trijema ispred ceremonijalne dvorane (154,5 m2), - ceremonijalne dvorane (133,2 m2), - prostorija za prihvat pokojnika (22,3 m2), - spremišta za potrepštine nužne za pokop, - hodnika, - ureda, - garderobe, - sanitarnog čvora, - krovne terase. Na rubu krovne terase, koja je u razini staroga groblja, raspoređeni su betonski cvjetnjaci sa zemljom i raslinjem. Stražnji dio terase ograđen je visokom metalnom dekorativnom ogradom. Na terasi se nalazi tornjić sa zvonom. Zgrada mrtvačnice ima priključenje na električnu, vodovodnu, kanalizacijsku i telefonsku mrežu. Troškovi gradnje zgrade i uređenja okoliša iznosili su oko 3,5 milijuna kuna.152 U studenom i prosincu 1998. kraj seonskog izvora poduzeće «Geoid - Beroš» iz Varaždina izvelo je posebno istražno bušenje. Tom prigodom načinjena je tzv. pijezometarska bušotina, duboka 100 metara. Izvođenjem te bušotine dobiveni su dragocjeni podaci o litološkom sastavu naslaga, njihovu prostornom rasporedu i količini vode koja je u njima. 153 Godine 1998. počela je gradnja uređaja za pročišćivanje otpadnih voda u Markovcu (blizu benzinske crpke). Gradnja tog objekta ima uporište u zakonskim propisima. Naime, prema tim propisima, tvrtke koje se bave odvodnjom otpadnih voda moraju se brinuti i o njihovu pročišćivanju. S obzirom na to da je riječ o vrlo velikoj i zahtjevnoj investiciji (više od 10 milijuna kuna), gradnja uređaja za pročišćivanje odvija se postupno, u dvije temeljne faze. Sada je pri kraju izvođenje prve faze. Kad završe radovi iz te faze, otpadne će se vode moći mehanički pročišćivati. Tek nakon obavljenih radova iz druge faze otpadne će se vode pročišćivati kemijski i biološki. U uređaj za pročišćivanje ugradit će se strana oprema.154 Sredstva za gradnju uređaja pribavljena su dugoročnim zajmom. Dio su osigurale Hrvatske vode (oko 50 posto), a ostatak sama tvrtka. Dana 7. prosinca 2002. proradila je obnovljena gradska tržnica u Vinogradskoj ulici br. 5 u Našicama. Projekt rekonstrukcije te javne građevine i okolnog prostora izradila je tvrtka «Valenčak» d.o.o. za projektiranje, inženjering i konzalting Našice. Građevinske radove izveli su sami zaposlenici Našičkog 93


Gradska tr탑nica, otvoreni i zatvoreni prostor, 2005. 94


Novi dio gradskog groblja i mrtvaÄ?nica, 2005. 95


vodovoda. Poduzeće Agrostroj d.o.o. za proizvodnju metalnih konstrukcija, strojeva i uređaja Našice izradilo je krovište, a poduzeće SCAT - ING d.o.o. asfaltiralo je vanjske prostore. Tržnica se sastoji od zatvorenih i otvorenih prostora. Zatvorena je tržnica prizemnica koja ima površinu od 383 m2. Otvoreni dio tržnice ima površinu od oko 1.440 m2. Osim prostora za trženje, zatvorena tržnica ima predprostor, dva sanitarna čvora i skladište za čuvanje vaga, suncobrana i drugih predmeta u vezi s prodajom robe. Građevina ima priključke na infrastrukturu: vodu, kanalizaciju i struju. Za zagrijavanje prostora služe peći na kruto gorivo. Na otvorenom dijelu tržnice smješteni su stolovi. Tu je sagrađeno i 50 parkirališnih mjesta. Glavni pješački i kolni prilaz tržnici izveden je iz Vinogradske ulice. Tržnica je u stambeno-prostornoj zoni grada, a dani su trženja srijeda i subota. Problem otpadaka riješen je kontejnerima za privremeno odlaganje u krugu tržnice.155 Za rekonstrukciju i uređivanje tržnice utrošeno je oko 600.000 kuna. Za djelatnost tvrtke od 1991. do 1995. možemo općenito kazati da je bila vrlo uspješna, o čemu najbolje svjedoči tabela koja prikazuje investicijska ulaganja od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 1994. godine:

Da se u tvrtki i ove jubilarne godine odvija vrlo živa djelatnost svjedoče podatci o «investicijama u tijeku»koje su prikazane u donjoj tabeli:

96


Radilo se mnogo i na svim stranama. Teško bi bilo sve učinjeno i nabrojiti. U donjoj tabeli možete pogledati samo najkrupnija investicijska ulaganja, ulaganja čija vrijednost iznosi više od milijun kuna:

97


Tvrtka danas U ovom poglavlju prikazat ćemo ukratko, u nekoliko točaka, aktualno stanje u tvrtki: njezin organizacijski ustroj, dosegnuti stupanj razvoja, prirodne resurse kojima gospodari, njezine kadrovske potencijale itd. Opći podaci o tvrtki Tvrtka Našički vodovod djeluje danas kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću u većinskom vlasništvu Grada Našica i vlasničkim udjelima općina na čijem području djeluje. Tvrtka trenutačno zapošljava 80-ak djelatnika. Osim stalnih djelatnika, povremeno angažira i sezonce. Sjedište je tvrtke u Vinogradskoj ulici br. 3 u Našicama. Tu je upravna zgrada tvrtke, oveće dvorište i više radnih prostorija. Prostora nema dovoljno. Tvrtka radi u vrlo skučenim uvjetima. Dio je radnih strojeva izvan kruga tvrtke, na javnim prostorima. Informatičkom opremom, radnim strojevima i drugim sredstvima za rad tvrtka je dosta dobro opremljena. Izgradnja nove upravne zgrade s odgovarajućim gospodarskim dvorištem nameće se danas kao imperativ. Vlasnička struktura tvrtke Tvrtka Našički vodovod djeluje danas kao društvo s ograničenom odgovornošću. Temeljni kapital društva iznosi 57,983.800 kuna. Članovi su društva Grad Našice, Općina Donja Motičina i Općina Podgorač. Njihovi su poslovni udjeli sljedeći: Grad Našice 53,600.000 kn ili 92,44 % Općina Donja Motičina 2,186.100 kn ili 3,77 % Općina Podgorač 2,197.700 kn ili 3,79 % 156 Organizacijski ustroj tvrtke U organizacijskom ustroju tvrtke danas možemo razlučiti ove cjeline: - Skupštinu društva, - Nadzorni odbor, - Upravu, - poslovne jedinice. Skupštinu društva čine njegovi članovi: Grad Našice, Općina Donja Motičina i Općina Podgorač. Svaki član ima u Skupštini određeni broj glasova, ovisno o visini poslovnog udjela. Na svakih 1.000 kuna temeljnoga kapitala stječe se pravo na jedan glas. Tako Grad Našice sada ima u Skupštini 56.389 glasova, Općina Donja Motičina 2.299 glasova i Općina Podgorač 2.311 glasova. Skupštinu saziva, u pravilu, Uprava društva. Ona obavlja ove poslove: odlučuje o planovima rada i razvoja društva, 98


izmjenama društvenog ugovora, financijskim izvješćima, uporabi ostvarene dobiti i pokriću gubitaka; bira i razrješava članove Nadzornog odbora društva na prijedlog Gradskog vijeća Grada Našica. Društvo ima svoj Nadzorni odbor. Odbor ima sedam članova koji se biraju na četiri godine. Bira ih Skupština društva na osnovi pisanog prijedloga osnivača tvrtke. Odbor nadzire vođenje poslova društva, sklapa ugovor o radu s direktorom, te odlučuje i o drugim pitanjima koja su mu dana u nadležnost Zakonom o općim aktima društva. Dana 8. kolovoza 2005. za članove novog Nadzornog odbora izabrani su: 1. Franjo Kanđera iz Jelisavca, 2. Božo Bošković iz Velimirovca, 3. Antun Alošinac iz Našica, 4. Ante Sertić iz Markovca, 5. Vinko Peršić iz Donje Motičine i 6. Goran Đanić iz Podgorača. Sedmi je član Odbora Oto Dudjak iz Našica na kojeg se ne odnosi odluka o opozivu jer njegov mandat još traje. Na konstituirajućoj sjednici Nadzornog odbora održanoj 5. rujna 2005. za predsjednika Odbora izabran je Franjo Kanđera, dipl. ing. građevinarstva iz Jelisavca, a za njegova zamjenika Oto Dudjak, dipl. ekonomist iz Našica. Upravu Društva čini direktor. Funkciju direktora od 1978. do danas, dakle punih 27 godina, obavlja Zvonko Belošević, osoba čije mandatno razdoblje karakterizira vrlo dinamičan i uspješan rad i razvoj tvrtke.

Direktor Zvonko Belošević

99


Direktor zastupa društvo pojedinačno i samostalno. Imenuje ga Nadzorni odbor na četiri godine. Pri imenovanju Odbor raspisuje javni natječaj. Poslove društva direktor vodi samostalno i na vlastitu odgovornost. Poslovne su jedinice: (1) vodovod i kanalizacija, poslovođa Ratimir Svoren, (2) posebne komunalne usluge, poslovotkinja Ankica Mirković, (3) zanatska djelatnost, poslovođa Josip Babić i ing. Vladimir Lončarević, (4) zajedničke službe. Svaka poslovna jedinica ima svoje područje djelovanja i svoje rukovoditelje/ poslovođe. Vodovod i kanalizacija obuhvaća proizvodnju i distribuciju vode, odvodnju i pročišćivanje vode, održavanje vodovoda i kanalizacijske mreže te održavanje vodomjera i očitavanje utroška vode. U sklopu posebnih komunalnih usluga organizirana je grobljanska djelatnost, djelatnost trženja, odlaganje komunalnog otpada i gradska čistoća. Zanatska djelatnost usmjerena je na gradnju novih dijelova vodovodne, kanalizacijske i plinske mreže te obavljanje uslužnih poslova za građane, poduzeća i druge pravne subjekte. Pri toj je radnoj jedinici organizirana nabava i prijevoz robe i reprodukcijskog materijala te skladišni poslovi. Poslovna jedinica Zajedničke službe obuhvaća Upravu društva, pravnokadrovsku službu, službu za računovodstvo i financije i tehničko-komercijalnu službu, odnosno ostalo režijsko osoblje. Voditelji odjela u okviru tih službi jesu: - Ivan Rončević, dipl. iur., pravno-kadrovska služba, - Dragica Ostroški, računovodstvo i financije, - Damir Farkaš, dipl. ing. strojarstva, tehničko-komercijalna služba, - Danijel Peršić, ing. građevinarstva, služba za razvoj i investicije, - Dario Peršić, ing. građevinarstva, zanatska operativa. Shema je organizacijske strukture Društva ovakva:

100


Distribucijsko područje Našičkog vodovoda U sustavu Našičkog vodovoda danas je više naselja. Osim grada Našica, tu je i 17 naselja u njegovoj okolici. Duljina vodoopskrbne mreže, uključujući tu i magistralne cjevovode i sekundarnu mrežu, iznosi više od 180 kilometara. Sve to solidna je osnova za širenje konzumnog područja prema Orahovici, Koški i Podgoraču te uklapanje Našičkog vodovoda u budući regionalni vodoopskrbni sustav Slavonske Podravine. Evo podataka o duljini vodovodne mreže i uključenosti kućanstava u sustav Našičkog vodovoda:

Naselja Pribiševci i Klokočevci u sustavu su đurđenovačkog vodovoda. Ipak, desetak kuća, koje se nalaze u graničnom području dvaju općina, uključene su u sustav Našičkog vodovoda. Prostorni raspored naselja u sustavu Našičkog vodovoda prikazan je na karti na sljedećoj stranici. 101


Karta našičkog područja

Nada Cerovečki, medicinska sestra i Branko Belošević, zaposlenik tvrtke, s uzorkom vode pred vodotornjem u Našicama, travanj 2005. 102


Potrošnja vode Ne postoje podaci o potrošnji vode koju je Našički vodovod isporučivao korisnicima u proteklih 100 godina. Podaci o tome mogu se naći u sjedištu tvrtke tek za posljednjih tridesetak godina. Evo kako se voda trošila u tom razdoblju. Pogledat ćemo potrošnju, u kubičnim metrima, tijekom intervala od deset godina, posebno za gospodarstvo, a posebno za kućanstva:

Što možemo zaključiti iz tih pokazatelja? Prvi zaključak – u promatranu razdoblju potrošnja vode neprestano je rasla, osim u posljednje vrijeme kada je smanjena. Trend smanjivanja potrošnje i dalje se nastavlja. Prema podacima iz 2004. godine potrošnja vode pala je na 854.421 m3. Drugo, iz priložene tablice vidimo da se više vode trošilo u gospodarstvu nego u kućanstvima. Tek godine 1993. prevagu u potrošnji odnijela su kućanstva. I taj se trend dalje nastavlja. Među gospodarskim subjektima najveći je potrošač vode Tvornica cementa u Zoljanu. Neko vrijeme ona je trošila više od 190.000 m3 vode. Međutim, posljednjih godina jako je smanjena potreba za tehnološkom vodom, primjerice 2003. ona je iznosila samo 58.950 m3. Na kraju valja dodati i to da je, prema podacima za 2004. godinu, ukupna količina zahvaćene vode (izvorske i bunarske) iznosila 1,621.000 m3, a ukupna količina prerađene i izvorske vode bila je 1,512.000 m3. I dalje - količina isporučene vode potrošačima bila je 854.421 m3. Prema tome, iskorišteno je samo oko 56 posto prerađene i izvorske vode. Još je veća razlika u količini zahvaćene i isporučene vode. Kakvoća vode Kakvoća vode u Našičkom vodovodu redovito se prati. Za to se provode odgovarajuća mjerenja i ispitivanja u Zavodu za javno zdravstvo Županije osječko - baranjske (Služba za zdravstvenu ekologiju, Odjel za ispitivanje voda). Uzorke vode za analizu dobiva Zavod preko svojih djelatnika u ispostavi Našice. Uzorci se uzimaju u pravilu jedanput u mjesecu, a po potrebi i češće. Mjesta uzorkovanja su: - izvorište «Seona» kraj Seone, - vodocrpilište «Toplica» u Gornjoj Motičini, - crpna i filtar-stanica «Velimirovac» (uzorak sirove bunarske vode i uzorak prerađene vode), 103


104


105


Izgradnja kanalizacije u Martinu, ljeto 2005. 106


Prizori s odlagališta komunalnog otpada Pepelane, ljeto 2005. Za buldožerom (razrivačem) Josip Mihaljević 107


- vodotoranj u Našicama, - Radioton Našice, proizvodnja sokova, - Opća županijska bolnica Našice, kuhinja, - Vojarna u Našicama, kuhinja, - Tvornica cementa u Zoljanu, kuhinja, - Dječji vrtić «Zvončić» Našice, kuhinja. Uzorci vode uzimaju se povremeno i na drugim mjestima. Analitičko izvješće Zavoda obuhvaća tri skupine parametara: fizikalne, kemijske i mikrobiološke. Na kraju izvješća daje se zaključno mišljenje o zdravstvenoj ispravnosti vode. Velika većina dosadašnjih nalaza bila je uredna, u više od 90 posto slučajeva. Ako nalazi nisu bili uredni, primjerice, kada je voda bila onečišćena patogenim bakterijama, tvrtka je, u dogovoru s ispostavom u Našicama, poduzimala korektivne mjere. Ilustracije radi donosim dva nalaza Zavoda za javno zdravstvo od 27. travnja 2005. (vidi stranice 104. i 105.). Uzorci su uzeti na crpnoj stanici Velimirovac. Riječ je o uzorku sirove (neprerađene) vode i uzorku pročišćene vode spremne za isporuku potrošačima. Javna odvodnja U posljednje vrijeme na području djelovanja tvrtke intenzivno se gradi odvodni sustav koji najvećim dijelom služi za odvodnju otpadnih voda u stanovanju i poslovanju, a u manjoj mjeri za odvodnju voda s javnih površina. U odvodni sustav danas su uključena ova naselja: Našice, Brezik i najveći dio Markovca. U naselju Martin gradnja je odvodne mreže u tijeku, a u naseljima Vukojevci, Stipanovci i Podgorač mreža postoji, no nije u nadležnosti tvrtke. Evo osnovnih pokazatelja o opsegu izgrađenosti odvodnog sustava: - dužina glavnoga kolektora s preljevnim građevinama 8.340 m - dužina sekundarne mreže (ulične kanalizacijske mreže) 34.490 m - broj kanalizacijskih priključaka 2.332 U skoroj budućnosti sustavom odvodnje i pročišćivanja otpadnih voda obuhvatit će se naselja Brezik, Markovac, Martin, Našice, Velimirovac i Zoljan. Uređaj za pročišćivanje otpadnih voda gradi se u Markovcu. Budući da je kapacitet tog uređaja relativno velik, na njega bi se mogla priključiti još neka naselja: Jelisavac, Lađanska, Ribnjak, Lila i Vukojevci. Kraj uređaja za pročišćivanje gradi se i odlagalište za odlaganje proizvoda pročišćivanja. Odlaganje komunalnog otpada Odlaganje komunalnog otpada jedna je od vrlo važnih djelatnosti tvrtke. Budući da je «proizvodnja» otpada sve veća, ta djelatnost postaje sve važnija. Organiziranim odvozom otpada danas su obuhvaćena ova naselja: Našice, Martin, Zoljan, Markovac, Vukojevci, Stipanovci, Budimci, Poganovci, Bijela Loza, Kršinci, Ostrošinci, Podgorač, Razbojište, Jelisavac, Lađanska, Ribnjak, Lila, Donja Motičina, Seona, Brezik i Velimirovac. Otpad se prikuplja u kantama 108


(oko 50 posto), vrećama (oko 20 posto) i na druge načine. Za odvoz otpada tvrtka upotrebljava dva specijalna vozila i traktor s prikolicom. Traktor s prikolicom služi za odvoz otpada iz poduzeća i za odvoz tzv. zelenog otpada iz parkova. Odvoz se obavlja jedanput u tjednu. Organiziranim odvozom obuhvaćen je velik broj kućanstava. Količina komunalnih otpadaka iznosi danas oko 18 tona u danu. Evo podataka o količini otpada za srpanj 2005.: - kućni savjeti 27.638 m3 - gospodarstvo 65.645 m3 - kućanstva 426.803 m3 Ukupno: 520.086 m3 Najveći dio otpadaka ubraja se u kategoriju bezopasna otpada, a samo se manji dio uvrštava u kategoriju opasnog (motorna ulja, zauljeni predmeti, ambalaža od lakova i slično). Za odlaganje komunalnog otpada služi deponij Pepelane između naselja Makloševca i Ceremošnjaka, oko 7 kilometara od Našica i oko 500 metara od ceste Makloševac - Ceremošnjak. Taj se deponij rabi od 1983. godine. Prema nalazima stručnjaka, mjesto deponija dobro je odabrano. Pritom se u prvom redu misli na njegove geološke i hidrološke značajke. Godine 1996. poduzeće I.P.Z. Uniprojekt MCF d.o.o. iz Zagreba načinilo je projekt sanacije deponija. Tvrtki je predloženo da prijeđe na nov sustav odlaganja otpada, na tzv. sanitarno odlaganje. To znači da se otpaci kontrolirano odlažu na prethodno pripremljen teren u slojevima, a zatim strojno zbijaju i prekrivaju inertnim materijalom. Ispunjeni se prostori na kraju ozelenjuju mladim drvećem. No kako sustav sanitarnog deponija bitno povećava troškove odlaganja komunalnog otpada, projekt iz 1996. još nije doživio praktičnu primjenu. Tako npr. projekt zahtijeva da na odlagalištu postoji portirnica (s uredom, garderobom i sanitarnim čvorom), garaža za smještaj mehanizacije i opreme, cisterna s tehnološkom vodom, sabirna betonska jama za skupljanje procjednih voda s odlagališta itd. Razumije se, uza sve to, potrebna je i nova mehanizacija i veći broj zaposlenika.157 Prošle godine Grad Našice ponovno je aktualizirao pitanje sanacije odlagališta. S tim u vezi izradio je prijedlog troškovnika sanacije koji iznosi 5,800.000 kuna.158 Financijsko poslovanje tvrtke Pokazatelji o financijskom poslovanju tvrtke postoje za cijelo vrijeme njena djelovanja. U tablici se daju za razdoblje od 1954. do 2004. u razmacima od 10 godina:

109


Popis zaposlenika tvrtke U tvrtki je do sada našao posao velik broj zaposlenika. U popis što slijedi uvršteni su svi zaposlenici, bivši i sadašnji. Popis sadržava dva osnovna podatka o njima: vrijeme početka rada i vrijeme prestanka rada. Razumije se, za zaposlenike koji sada rade izostao je datum prestanka rada. Popis je načinjen u lipnju ove godine. U nj nisu uvrštene osobe koje su u tvrtki provele kraće vrijeme, najčešće samo na određeno vrijeme.

110


111


112


113


114


115


116


POGOVOR I tako stigosmo do kraja naše priče o vodovodu u Našicama, priče koja je okončana 1. listopada 2005. godine, tj. o stotoj obljetnici svečana otvaranja našičkog vodovoda. Starom dijelu vodoopskrbnog sustava već su davno pridruženi novi, mnogo snažniji dijelovi sustava u Gornjoj Motičini i Velimirovcu čije je srce vodotoranj u Našicama. Našem stogodišnjaku i tvrtki koja se brine o njemu želim sretan ulazak u drugo stoljeće njegova postojanja i rada, a napose uspješan povijesni hod kroz to stoljeće na dobrobit svih korisnika. Direktoru tvrtke Zvonku Beloševiću zahvaljujem pak na tome što mi je dao priliku istraživati prošlost našičkog vodovoda. Rezultat je mog jednogodišnjeg rada ova knjiga, ova povjesnica našičkog vodovoda. I, rekao bih, ne samo knjiga. Tu je i više usputnih rezultata. Kako ovi «derivati» prelaze okvire zadane teme, o njima ovdje ne ću posebno govoriti. Samo ću ih nabrojiti i ukratko opisati. Kao najvažnije izdvojio sam: - otkrivanje naziva i sudbine skulpture postavljene 1905. na prihvatnoj kućici, - otkriće skulpture postavljene 1905. na spremniku, - stvaranje zbirke arhivske građe u vezi s poviješću vodovoda, - determinaciju paleontološkog materijala izvađena iz bunara na vodocrpilištu «Velimirovac», - otkriće arheološkog nalazišta blizu seonskog vrela, - nastanak rukopisa (rada) o temi Našice prije sto godina. (1) Godine 1905. na izvorištu «Seona» (na prihvatnoj kućici) postavljena je oveća skulptura koja je tu bila sve do prije šezdesetak godina, kada je srušena i uništena, o čemu su me informirali mještani Seone. Preko osječkog dnevnika Slavonische Presse, od 1. listopada 1905., doznao sam da je riječ o kipu sv. Ivana Nepomuka. Tako se javila ideja o izradi i postavljanju novoga kipa na istome mjestu koju sam podijelio s nekolicinom zaposlenika tvrtke. Ideja je pala na plodno tlo i 1. listopada 2005. Nepomuk je opet ugledao svjetlo dana. (2) Iz dnevnika Slavonische Presse doznao sam da je 1905. na kućici spremnika bio također postavljen jedan kip - kip Majke Božje. Kad sam ovog proljeća došao na to mjesto, kipu nije bilo ni traga ni glasa. Ljudi u Seoni i Zoljanu s kojima sam poslije razgovarao kazali su mi da je kip negdje potkraj prve Jugoslavije pretrpio znatna oštećenja, što se pripisuje «zubu vremena» i nestašnim pastirima. Prema kazivanju Mirka Malnića i njegove rođakinje Marije Solomun iz Zoljana, početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća kip je skinut sa spremnika i prenijet kod stolara Marka Puhanića (1920. - 1962.). Puhanić ga je obojio i popravio koliko je mogao i umio. Tako obnovljen kip dospio je u crkvu sv. Katarine u Tajnovcu gdje je godinama stajao. No prije dvije - tri godine krenuo je opet na put i završio na novoj adresi. U ožujku 2005. otkriven je i identificiran u Franjevačkom samostanu u Našicama. Sada je u tijeku postupak njegove restauracije. 117


Kip Majke Božje sa spremnika našičkog vodovoda, ožujak 2005.

118


Fosilni školjkaš iz porodice Unionidae s vodocrpilišta «Velimirovac»

Srednjovjekovna keramička posuda nađena kraj izvorišta «Seona»

119


(3) Prikupljajući podatke o prošlosti vodovoda susreo sam se s većom količinom arhivske građe koja se čuva u sjedištu tvrtke, Muzeju Slavonije u Osijeku, državnim arhivima i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Dio te građe kopirao sam ili fotografirao. Tako je nastala moja zbirka arhivskog materijala u kojoj su različiti spisi, karte, crteži, slike, novinski članci, oglasi, redovi vožnje, cjenici, telefonski imenici, itd. (4) Pri bušenju jednog od bunara na vodocrpilištu «Velimirovac» u izvađenom litološkom materijalu našlo se i nešto fosilnog sadržaja. Dio tih iskopina završio je u vitrini kod direktora Beloševića. Kako su one privukle moju pozornost, predložio sam mu da ih preko Zavičajnog muzeja Našice dade na determinaciju, što je i prihvatio. Stručna ekspertiza materijala obavljena je u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu kod mr. sc. Zlate Jurišić-Polšak koja je ustanovila da je riječ o nekoliko fragmenata fosilnog školjkaša iz porodice Unionidae čiji predstavnici i danas žive kao tzv. biserka u potocima i rijekama. To su slatkovodni polusesilni organizmi koji popravljaju kakvoću vode filtrirajući je i pročišćujući. Osim fosilnog školjkaša iz porodice Unionidae, u pošiljci su bila dva pužića roda Melanopsis sp. i nekoliko valutica šljunka. Pomoću materijala izvađena iz bunara stručnjaci su ustanovili litološku građu i starost slojeva na vodocrpilištu «Velimirovac». (5) Prije nekoliko godina blizu kaptažnog objekta na izvorištu «Seona» našao je Franjo Bošnjaković, djelatnik Policijske postaje u Našicama, nekoliko neobičnih predmeta (nalaza). Kad sam se poslije s njim dva puta našao na mjestu na kojem su nađeni, vidio sam da je riječ o zanimljivim artefaktima (litičkim, keramičkim i osteološkim). Preko Zavičajnog muzeja u Našicama o tome su obaviješteni stručnjaci Instituta za arheologiju u Zagrebu. Stručnu ekspertizu obavila je dr. sc. Kornelija Minichreiter koja je ustanovila da je riječ o višeslojnom arheološkom nalazištu iz prapovijesnog i srednjovjekovnog razdoblja s vrlo zanimljivim i vrijednim nalazima. Kako vidimo, mjesto tog nalazišta, nekad obitavališta ljudi, nije slučajno odabrano (smješteno je u plodnoj potočnoj dolini zaštićenoj okolnim brdima i uz izdašno vrelo). Prema tome, prvi konzumenti vode iz toga gorskog vrela nisu bili Našičani s Kaderžavekova popisa korisnika našičkog vodovoda iz 1905. i 1906., već prastanovnici ovih prostora koji su živjeli nekoliko tisuća godina prije njih. (6) Vrlo opsežan i zanimljiv «derivat» nastao tijekom istraživanja prošlosti našičkog vodovoda jest gotovo već dovršeni rukopis o temi Našice prije sto godina, u kojem sam na temelju mnogobrojnih izvora «oživio» prilike i događaje u godini gradnje našičkog vodovoda, godini 1905. Riječ je, dakle, o prikazu svekolikih tadašnjih prilika: političkih, školskih, kulturnih, zdravstvenih, vremenskih, gospodarskih, prometnih, demografskih i drugih, ali i događaja i njihovih glavnih protagonista.

120


BILJEŠKE Dr. Stjepan Sršan: Vodoopskrba i odvodnja grada Osijeka, u knjizi: Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Osijeku, Gradsko poglavarstvo Osijek i Školska knjiga d.d. Zagreb, Osijek, 1996., str. 187. -191. 2 Vjesnik županije virovitičke, Osijek 1896., br. 7., str. 5. 3 Isto kao 2. 4 Isto kao 2., br. 7., str. 5. 5 Isto kao 2., br. 8., str. 62. 6 Isto kao 2., br. 7., str. 5. 7 Isto kao 2., br. 22., str. 176. 8 Izvješće Upravnog odbora Županije virovitičke za godinu 1903., Osijek, 1904., str. 264. 9 Isto kao 8., str. 264. 10 Hrvatski državni arhiv u Zagrebu (dalje HDA), Spis br. 195/1897. 11 Isto kao 8., g. 1902., str. 316. 12 Isto kao 11. 13 Isto kao 1., str. 188. - 189. 14 Arhivsko gradivo Našičkog vodovoda d.o.o. Našice (dalje AGNV), zapisnik od 11. studenoga 1904. o provedenoj raspravi o gradnji vodovoda. 15 AGNV, Mišljenje inženjera R. Franjetića o našičkom vodovodu od 10. rujna 1929. 16 AGNV, Karta krajobraza našičkog vodovoda, 2. dio, mjerilo 1 : 2.280 17 AGNV, Zapisnik o provjeri građevinskog operata od 8. travnja 1903. 18 AGNV, Izvješće Dragutina Römera o ispitivanju Seonskog potoka od 12. prosinca 1903. 19 AGNV, Pravilnik o dobavnim i građevnim uvjetima grada Zagreba, godine 1903., 1904. i 1905. 20 AGNV, Nacrti za gradnju rezervoara iz 1905. godine 21 AGNV, Proračun troškova za gradnju vodovoda u Našicama iz 1905. i Likvidacioni obračun o dobavi i izvedenim radnjama kod našičkog vodovoda iz 1906. 22 Isto. 23 Isto. 24 Isto. 25 Isto. 26 AGNV, Iskaz o navedenim navrtanjima našičkog vodovoda i uvedenje u privatne kuće (zgrade) 27 Isto. 28 HDA, Naknadni račun o primljenom i utrošenom novcu za podmirenje troškova gradnje našičkog vodovoda iz 1906. 29 HDA, Zamolba Vodovodnog odbora od 23. kolovoza 1906. kojom se traži pripomoć od 20.000 kruna za pokriće troškova gradnje vodovoda 30 Kronika Franjevačkog samostana u Našicama, svezak 3., g. 1906. 31 Placido Belavić: Našice, povjesničke crtice, Tiskara „Srijemskih novina“, Vukovar, 1911., str. 39. 32 Srećko Majstorović: Našice kroz 700 godina, 1229. -1929., Vicepostulatura, Zagreb, 1973. 33 Isto kao 8., g. 1905., str. 216. 34 Slavonische Presse, Osijek, 3. listopada 1905., str 1. 35 Isto kao 34., 4. listopada 1905., str. 2. 36 Isto kao 8., za g. 1905., str 215. 37 Isto kao 8., za g. 1906., str. 316. 1

121


AGNV, Likvidacioni obračun poduzetnika iz 1906. AGNV, Stručno mišljenje inženjera R. Franjetića o manjkavostima u našičkom vodovodu od 10. rujna 1929., str. 2. 40 Isto kao 34., 21. listopada 1905., str. 2. 41 HDA, Milan Crljenak, molba za namještenje kod našičkog vodovoda od 26. prosinca 1905. 42 AGNV, Iskaz o izvedenim navrtanjima našičkog vodovoda za uvedenje u privatne kuće od 20. svibnja 1906. 43 AGNV, Isto kao 38. 44 HDA, Dopis Županijske oblasti Zemaljskoj vladi od 15. listopada 1906. 45 Silvija Lučevnjak: Kip Bezgrješne Djevice Marije u Našicama, Dar, list Župe sv. A. Padovanskog, Našice, 2004., br. 3., str. 1. 46 Isto kao 2., g. 1906., br 15., str 140. 47 HDA, Zapisnik o predaji vodovoda u nadzor i uzdržavanje tehničkom izvjestitelju iz Đakova od 12. listopada 1906. 48 AGNV, Dopis Zemaljske vlade u Zagrebu Županijskoj oblasti u Osijeku od 15. lipnja 1907. 49 AGNV, Dopis Županijske oblasti u Osijeku Zemaljskoj vladi u Zagrebu od 12. srpnja 1907. 50 AGNV, Dopis Zemaljske vlade u Zagrebu Županijskoj oblasti u Osijeku od 18. rujna 1907. 51 AGNV, Izvadak iz sjedničkog zapisnika upravne Općine Našice od 30. rujna 1907. 52 AGNV, Izvadak iz sjedničkog zapisnika uprave Općine Našice od 4. studenoga 1907. 53 AGNV, Dopis Županijske oblasti u Osijeku Zemaljskoj vladi u Zagrebu od 11. studenoga 1907. 54 AGNV, Naredbenik našičkog vodovoda, izdalo Poglavarstvo trgovišta Našice 28. veljače 1907. 55 HDA, Dopis Zemaljske vlade u Zagrebu Županijskoj oblasti u Osijeku od 13. travnja 1907. 56 HDA, Dopis Županijske oblasti u Osijeku Zemaljskoj vladi u Zagrebu u vezi s preuređenjem kipa Majke Božje u Našicama od 15. travnja 1907. 57 AGNV, Dopis Zemaljske vlade u Zagrebu Županijskoj oblasti u Osijeku od 20. srpnja 1908. 58 AGNV, Zapisnik o pregledu vodovoda od 20. srpnja 1908. 59 AGNV, Isto kao 57. 60 AGNV, Zapisnik o izvidu našičkog vodovoda od 23. veljače 1914. 61 AGNV, Isto kao 60. 62 AGNV, Isto kao 60. 63 AGNV, Zapisnik o pregledu vodovoda od 12. svibnja 1917. 64 AGNV, Isto kao 63. 65 AGNV, Isto kao 63. 66 AGNV, Isto kao 63. 67 AGNV, Isto kao 63. 68 AGNV, Osnova za rekonstrukciju vodovoda u Našicama iz 1917. g. 69 AGNV, Nalaz Zavoda za istraživanje tla u Zagrebu od 14. studenoga 1917. 70 AGNV, Smrzavanje kućnih izljeva, dopis građevnog ureda u Osijeku Kotarskoj oblasti u Našicama od 28. prosinca 1917. 71 AGNV, Isto kao 69. 72 AGNV, Mišljenje Zavoda za istraživanje tla u Zagrebu o mogućnosti i shodnosti projektiranog jezerca od 28. prosinca 1917. 73 AGNV, Mišljenje Odjela za narodno gospodarstvo o gradnji umjetnog jezerca (rezervoara) za našički vodovod od 9. siječnja 1917. 74 Branko Kranjčev: Našice u prijelomnoj godini 1918., neobjavljeni rukopis, Našice, 2004. 38 39

122


Isto kao 74. AGNV, Naredbenik našičkog vodovoda iz 1928. 77 Hrvatski list, Osijek, 29. VIII. 1928. 78 AGNV, Zapisnik od 2. kolovoza 1929. 79 AGNV, Isto kao 78. 80 AGNV, Izvod iz zapisnika Općinskog povjerenstva od 11. kolovoza 1929. 81 AGNV, Stručno mišljenje inženjera Franjetića od 10. rujna 1929. 82 AGNV, Dopis Općinskog poglavarstva inženjeru Franjetiću od 14. rujna 1929. 83 AGNV, Zapisnik od 21. rujna 1929. 84 AGNV, Pismo inženjera Ivančića Vilimu Schlegelu od 28. rujna 1929. 85 AGNV, Pismo inženjera Ivančića inženjeru Franjetiću od 9. listopada 1929. 86 AGVN, Pismo inženjera Ivančića inženjeru Franjetiću od 28. listopada 1929. 87 AGNV, Pismo inženjera Ivančića inženjeru Franjetiću od 29. listopada 1929. 88 AGNV, Metoda mjerenja približne količine vode u vodotoku, Osijek, 1934. 89 Isto kao 77., 20. XII. 1936., str. 17. 90 Isto kao 77., 13. X. 1939., str. 7. 91 Isto kao 77., 19. III. 1940., str. 7 92 Pismeni iskaz Ivana Sondića iz Zagreba Branku Kranjčevu od 26. veljače 2005. 93 Usmeni iskaz Mate Svorena Branku Kranjčevu od 6. ožujka 2005. 94 Usmeni iskaz Zlate Svoren Branku Kranjčevu od 15. ožujka 2005. 95 Branko Kranjčev: Našički športski klub «Krndija» Našice u razdoblju Nezavisne Države Hrvatske, neobjavljeni rukopis, Našice, 2004 . 96 Glas Slavonije Osijek, 27. IV. 1945., str. 3. 97 Isto kao 96., 19. IX. 1945., str. 3. 98 Isto kao 96., 7. VI. 1945., str. 4. 99 Isto kao 96., 22. VI. 1945., str. 3. 100 Isto kao 96., 1. VII. 1945., str. 5. 101 Isto kao 96., 12. VII. 1945., br. 150 102 Isto kao 96., 9. V. 1945., str. 4. 103 Isto kao 96., 11. XI. 1945., str. 4. 104 Isto kao 96., 26. III. 1946., str. 3. 105 Isto kao 96., 31. III. 1946., str. 3. 106 Isto kao 96., 6. XI. 1946., br. 482. 107 Isto kao 96., 12. XII. 1946., str. 4. 108 Isto kao 96., 22. VIII. 1957., str. 4. 109 Isto kao 96., 28. VI. 1947., str. 3. 110 Isto kao 96,. 18. XII. 1947., str. 3. 111 Isto kao 96., 8. VII. 1948., str. 3. 112 Isto kao 96., 9. VII. 1948., str. 3. 113 Isto kao 96., 6. XI. 1948., str. 1. 114 Isto kao 96., 3. IX. 1949., str. 3. 115 Isto kao 96., 16. II. 1951., str. 1. 116 Isto kao 96., 3. I. 1951., str. 1. 117 Isto kao 96., 22. II. 1951., str. 3. 75 76

123


Isto kao 96., 22. II. 1951., str. 4. Isto kao 96., 24. VIII. 1951., str. 2. 120 AGNV, Rješenje Narodnog odbora gradske Općine Našice br. 168 od 10. siječnja 1953. 121 Isto. 122 AGNV, Popis osnovnih sredstava «Napretka» iz prvih godina djelovanja 123 AGNV, Popis osnovnih sredstava «Napretka» iz prvih godina djelovanja 124 Isto kao 96., 19. I. 1953., str. 2. 125 Idejni projekt gradskog vodovoda Našice, «Sanitoprojekt», Zagreb, 1957., str. 6. - 9. 126 AGNV, Izvještaj o stanju zdravstva, školstva, prometa, trgovine i dr. iz 1955. godine 127 AGNV, Izvještaj o poslovanju Komunalne ustanove «Napredak» Našice za godinu 1956. 128 AGNV, Idejni projekt gradskog vodovoda Našice, «Sanitoprojekt», Zagreb, lipanj 1959. 129 AGNV, Zapisnik o tehničkom pregledu obavljenih radova od 28. prosinca 1962. 130 AGNV, Obavijest Komunalnog poduzeća «Napredak» Našice o štednji i raspodjeli vode od 11. srpnja 1968. 131 AGNV, Projektni zadatak za izradu glavnog projekta novog vodozahvata za našički vodovod, Našice, 1974., str. 2. - 3. 132 AGNV, Isto. 133 AGNV, Isto. 134 AGNV, Hidrogeološka studija našičkog vodonosnika, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, 1988., str. 4. 135 Isto. 136 AGNV, Rekonstrukcija vodovoda iz Seone i Motičine, glavni projekt, «Invest-projekt», Zagreb, 1978. 137 Isto kao 134. 138 AGNV, Uputa za rukovanje i održavanje opreme za pripremu vode, «Vodotehnika», Zagreb, 1996., str. 3. 139 AGNV, Dozvola za uporabu objekata sistema vodoopskrbe u Našicama od 10. lipnja 1983. 140 AGNV, Glavni projekt vodotornja gradskog vodovoda u Našicama, «Invest-projekt», Zagreb, 1978. 141 AGNV, Izvješće o dodatnom osvajanju pokusno-eksploatacionog zdenca B-4 na crpilištu «Velimirovac», «Geoistraživanje», Zagreb, 1996. 142 AGNV, Izvedbeni projekt bunara EB-5/1 na crpilištu «Velimirovac», «Hidroprojekt», Zagreb, 1987. 143 AGNV, Vodoopskrbni sustav Našica, Izvori iz tortonskog vodonosnika, 1. faza istraživanja, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1990., str. 16. i 17. 144 AGNV, Vodoopskrbni sustav Našica, Izvori iz prigorskog vodonosnika, 2. faza istraživanja, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1992., str. 24. i 25. 145 Nacrt društvenog plana Općine Našice za razdoblje od 1976. do 1980. godine, Skupština Općine Našice, Izvršno vijeće, materijal za javnu raspravu, Našice, 30. lipnja 1976. 146 AGNV, Rješenje Narodnog odbora Općine Našice od 19. travnja 1957. 147 Dugoročni plan razvoja Općine Našice do 2000. godine, Delegatski vjesnik Općine Našice, br. 109. - 112. od 5. XI. 1984., str. 27. 118 119

124


DODATAK Seona, 1. listopada 2005. Poštovane dame i gospodo, dragi sugrađani, cijenjeni gosti! U ovoj svečanoj prigodi čast mi je pozdraviti ovaj skup u ime Poglavarstva Grada Našica i svoje osobno ime. Osobit pozdrav upućujem i nazočnim predstavnicima „Hrvatskih voda“ te djelatnicima „Našičkog vodovoda“, koji današnjom svečanošću obilježavaju 100. obljetnicu svoga poduzeća. S velikim zadovoljstvom predstavljam danas ovdje lokalnu zajednicu koja se s ponosom prisjeća trenutka prije stotinu godina, kada su upravo na ovome mjestu stajali neki naši prethodnici, slaveći otvaranje izvorišta vodovoda u Seoni, kao početka prvog vodovoda u ovome dijelu Hrvatske. Na spomen tog čina postavili su ovdje skulpturu sv. Ivana Nepomuka, koju danas iznova postavljamo na isto mjesto, više od pola stoljeća poslije njena nestanka. Ovo je trenutak u kojem se trebamo prisjetiti svih napora naših predaka da Našice i našički kraj uvedu na početku tada novoga, 20. stoljeća, u razdoblje razvitka komunalnih usluga bez kojeg je nezamisliv prosperitet bilo koje sredine. Našice su tada imale ljude s vizijom jasnih potreba ovoga kraja i uspjelo riješile problem vodovoda s kojim se ukoštac tada nisu mogle uhvatiti ni mnogo veće i bogatije sredine od našičke, a neke ga nisu riješile ni do danas, stoljeće nakon postavljanja prvog našičkog vodovoda. Čast mi je biti danas na čelu ovoga grada koji se može pohvaliti ovakvim jubilejom, 100. obljetnicom ovako važnog gradskog vodovoda, no ujedino svjestan i obaveze koju smo preuzeli ovom vrijednom tradicijom. Grad Našice uvijek je nastojao, a to radi i sada i tako ćemo nastojati raditi i ubuduće, da se vrijedni temelji na kojima počiva gospodarska snaga ovoga kraja održavaju i nadopunjavaju, prateći potrebe naših građana i korisnika komunalnih usluga. Prilika je ovo da se naglasi kako na ovome području ne prestaju napori da se u svako mjesto, u svaku ulicu i gospodarski pogon dovede kvalitetna vodovodna i kanalizacijska mreža, te da se jednako tako skrbi i za potrebe novih crpilišta vode i u konačnici njenu kvalitetnu odvodnju kroz kanalizacijski sustav. Na ovim će tekovinama Grad Našice i ubuduće graditi kvalitetan život svojih građana, ponoseći se vrijednostima naše gospodarske baštine u kojoj 100. obljetnica našičkog vodovoda zauzima izuzetno važan dio. Voda je naše neprocjenjivo blago, izvorište života i zalog naše budućnosti. Budimo stoga spremni sačuvati ono što smo naslijedili od svojih predaka i obnovljeno, dopunjeno našim vrijednostima, predati novim generacijama, kao što činimo s ovim kipom sv. Ivana Nepomuka kojega danas ponovno postavljamo na njegovo izvorno mjesto! dr. Zdravko Rončević gradonačelnik Grada Našica 125


126

Djelatnici Našičkog vodovoda ispred obnovljene kućice vodovoda u Seoni, 2005. godine


127

Pogled na središte Našica i vodotoranj, 2005.


Poštovani uzvanici, čast mi je pozdraviti vas u ime Zavičajnog muzeja Našice i svoje osobno ime u trenutku kada se okupljeni nalazimo ispred spomenika kojeg danas postavljamo na izvorište našičkog vodovoda u Seoni. Dopustite mi da vam prenesem pozdrave akad. kip. Stjepana Gračana, autora spomenika, koji danas nije mogao biti s nama i u čije vas ime sve najsrdačnije pozdravljam! Zamoljena sam od strane autora da progovorim nešto o skulpturi i njemu samome, pa mi dopustite u ovoj prilici nekoliko osnovnih biografskih podataka o g. Stjepanu Gračanu. Rođen je u Prugovcu kraj Kloštra Podravskog, na početku godine koja će ovim prostorima donijeti vjetrove Drugog svjetskog rata, iste one vjetrove koji će ovdje, u Našicama, prekinuti postojanje skulpture čije će ispražnjeno mjesto g. Gračan upravo danas svojim umjetničkim djelom popuniti. Svoje školovanje Stjepan je Gračan završio u Osijeku i svoj slavonski zavičaj uvijek će nositi sa sobom, vraćajući mu se i kao čovjek i kao umjetnik. Kiparstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, diplomiravši 1967. godine, da bi specijalizirao monumentalnu skulpturu u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića, doajena hrvatskog kiparstva. Djelovao je u Zagrebu, gdje od 1988. godine radi kao likovni pedagog na Akademiji likovnih umjetnosti u zvanju izvanrednog, a od 1996. godine redovitog profesora. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama i povremeno se bavi kazališnom scenografijom. Njegova javna plastika postavljena je u nizu hrvatskih gradova, od kojih ću spomenuti samo onu u Osijeku, skulpturu Augusta Cesarca ili popularnog „šetača“ s kojom smo se, vjerujem, svi susreli u poznatom prolazu osječkog blok-centra. Napominjem da je s ovom temom, uprizorenjem lika hrvatskog književnika i političara Augusta Cesarca, Stjepan Gračan prisutan još od 1983. godine i u prostoru našega grada. Naime, te godine našička je srednja škola, koja je tada nosila Cesarčevo ime, postavila u neposrednoj blizini školske zgrade njegovo poprsje Augusta Cesarca, a već 1984. i poprsje Josipa Kozarca. Njegove veze s Našicama intenziviraju se 2004. godine, kada prvi puta dovodi studente zagrebačke Likovne akademije na ljetnu praksu u okviru XIX. saziva Kolonije umjetničke keramike „Hinko Juhn“ Našice. Upravo tada se u gradu započinje razmišljati o načinu na koji će se dogodine obilježiti značajna obljetnica našičkog vodovoda, pa Zavičajni muzej Našice dostavlja poduzeću „Našički vodovod“ upravo nabavljenu fotografiju rezervoara u Seoni iz 1920-ih godina. Na toj je fotografiji po prvi puta bila nešto jasnije vidljiva skulptura koje su se sjećali samo stariji žitelji ovoga kraja, jer je nepovratno izgubljena prije pola stoljeća. Sretnim slučajem otkrivamo da je druga nestala skulptura Majke Božje s rezervoara našičkog vodovoda u Zoljanima sačuvana i da se nalazi u Franjevačkom samostanu Našice. U razgovorima s rukovodstvom „Našičkog vodovoda“ rađa se odluka da se umjesto izgubljene skulpture sv. Ivana Nepomuka izradi nova, zamjenska, a da se skulptura Majke Božje popravi i da se obje postave na svoja izvorna mjesta. Bit će to ne samo doprinos programu ovoga jubileja, već i 128


dostojan iskaz brige ove sredine za svoje nasljeđe, koje je u jednom trenutku naše prošlosti bilo necivilizirano prekinuto. Razmišljajući o umjetniku kome bi se mogao povjeriti ovaj zadatak, ponudili smo uspostaviti vezu između „Našičkog vodovoda“ i prof. Gračana, koji bi mogao ovaj zadatak, s obzirom ne samo na svoju profesionalnu reputaciju, nego i na uspostavljene relacije prema Našicama, uspješno obaviti. Nismo se prevarili! Pred nama je skulptura sv. Ivana Nepomuka, rađena na tragu izgleda one izgubljene, no s jasnim pečatom majstorske ruke prof. Stjepana Gračana, koji je u duhu najboljih vrijednosti svoje figuralne plastike modelirao spomenik koji se svojim formatom, bojom, obradom materijala i ikonografskim sadržajem uspješno uklopio u prostor zidanog portala seonjanskog izvorišta. Suzdržana, a opet prepoznatljivo ekspresivna i u pokretu i u formi, ova se skulptura stopila s okolišem, pokazujući nam koliko je nedostajala sva ova desteljeća. Namjerno iščupati kip iz svoga postolja bio je možda samo lakomislen i barbarski čin nekoga pojedinca, ali namjerno nepostavljen, odnosno neobnovljen spomenik bio je svjestan i promišljen čin politike koja je brisanjem tragova, osobito onih vjerskih, pokušavala iz duše ovoga naroda iščupati pamćenje o vlastitoj kulturi i identitetu. No, ovo je mjesto pamtilo i nije zaboravljalo tko smo, te je strpljivo čekalo trenutak kada će opet, u svojoj potpunosti, još jednom svjedočiti o trajnim vrijednostima ovoga naroda. Taj dan smo dočekali i s velikim veseljem danas u Seoni gledamo obnovljeni kip sv. Ivana Nepomuka, rad ak. kip. Stjepana Gračana, izliven u patiniranoj bronci u renomiranoj zagrebačkoj ljevaonici umjetnina „Ujević“. Nadamo se da ćemo uskoro imati prilike vidjeti i obnovljenu skulpturu Majke Božje na rezervoaru u Seoni. Prepuštamo ovaj kip njegovom trajanju, uz želju da se povijest u ovome slučaju više ne ponovi i da ovdje ostane kao trajan spomen onima koji će, možda, za 200. obljetnicu našičkog vodovoda ponovno stajati na ovome mjestu. Do tada, neka bistra voda naše Krndije napaja dragu nam ravnicu i naše domove, ispraćena pogledom svetoga Ivana Nepomuka, koji se brižno naginje nad zrcalnu ljepotu njenoga toka blagoslivljajući je znakom svojega križa. Silvija Lučevnjak, prof. ravnateljica Zavičajnog muzeja Našice

129


130


Model skulpture sv. Ivana Nepomuka u ateljeu prof. Stjepana GraÄ?ana

131


132


BILJEŠKA O AUTORU Rođen je 1936. Godine 1970. završio je studij pedagogije i sociologije, a 1977. i studij muzeologije. U prosvjetnoj je struci radio od 1955. do 1999. Od 1970. intenzivno istražuje povijesno, kulturno i prirodno naslijeđe lokalne sredine. U novije vrijeme posebno se bavi temama iz povijesti školstva, zdravstva, sporta i gospodarstva. Otud i njegovo zanimanje za povijest našičkog vodovoda.

133


SADRŽAJ PREDGOVOR .......................................................................................... 3 VODOVOD U RAZDOBLJU AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE (1886. - 1918.) Prve aktivnosti u vezi s gradnjom vodovoda u Osijeku i Našicama, 1886. - 1896. ............................................................ 7 Aktivnosti u 1897. godini .......................................................................... 11 Aktivnosti u 1898. godini .......................................................................... 11 Aktivnosti u 1899. godini .......................................................................... 11 Aktivnosti u Osijeku od 1900. do 1903. .................................................... 11 Našičani odlučili graditi svoj vodovod ...................................................... 12 Godina 1905., godina gradnje vodovoda ................................................... 17 Pregled obavljenih poslova Prvi popis korisnika vodovoda Troškovi gradnje vodovoda Javno obilježavanje završetka gradnje vodovoda Opis trase vodovoda, način plćæanja vode i druge pojedinosti Godina 1906. .............................................................................................. 33 Godina 1907., godina prvih problema s vodovodom ................................ 36 Vodovod u razdoblju 1908. - 1918. ............................................................ 42 VODOVOD U RAZDOBLJU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE (1918. - 1941.) Našice nakon završetka Prvog svjetskog rata ............................................ 49 Vodovodne aktivnosti u 1928. i 1929. godini ............................................ 49 Vodovodno pitanje na stranicama Hrvatskog lista godine 1936., 1939 i 1940. ........................................................................ 53 Iskazi Našičana o radu vodovoda .............................................................. 54 VODOVOD U RAZDOBLJU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (1941. - 1945.) Prilike u Našicama nakon uspostave hrvatske države ............................... 57 Razgovor s Katarinom Irhom .................................................................... 58 VODOVOD U RAZDOBLJU SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE (1945. - 1991.) Vodovod u razdoblju poslijeratne obnove i izgradnje, 1945. - 1952. ........ 61 Godina početka rada prvog komunalnog poduzeća u Našicama ............... 68 134


Djelatnost komunalnog poduzeća od 1953. do 1991. ................................ 69 Prvi plan rekonstrukcije dotrajalog vodovoda iz godine 1959. Postupno uključivanje izvora u Gornjoj Motičini u sustav vodovoda Postupno uključivanje bunara u okolici Velimirovca u sustav našičkog vodovoda Odvodnja i kanalizacija VODOVOD U RAZDOBLJU SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE (1991.- 2005.) Rad i razvoj tvrtke nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske ...... 89 Tvrtka danas ............................................................................................... 98 Opći podaci o tvrtki Vlasnička struktura tvrtke Organizacijski ustroj tvrtke Distribucijsko područje našičkog vodovoda Potrošnja vode Kakvoća vode Javna odvodnja Odlaganje komunalnog otpada Financijsko poslovanje tvrtke Popis zaposlenika tvrtke POGOVOR ............................................................................................. 117 BILJEŠKE .............................................................................................. 121 DODATAK ............................................................................................. 125 BILJEŠKA O AUTORU ........................................................................ 133

135


Grafičko oblikovanje: Zvonko Pinter Unos teksta u računalo: Ivan Jurjević Jasna Jurković Autor crteža na prednjoj strani korica i stranicama 5 i 115: Zlatko Helebrandt Naklada: 500 kom. Tiskanje završeno u prosincu 2005.

136


Ureðaj za proèišæavanje otpadnih voda za Grad Našice

ISBN 953-96722-7-9

Vodovod spomenica  

Izdavač: Našički vodovod d.o.o. Zavičajni muzej Našice Za izdavača: Zvonko Belošević Urednik: Silvija Lučevnjak Lektor: Marija Matković...

Vodovod spomenica  

Izdavač: Našički vodovod d.o.o. Zavičajni muzej Našice Za izdavača: Zvonko Belošević Urednik: Silvija Lučevnjak Lektor: Marija Matković...

Advertisement