Oleh HIRNYK
HRVATI I UKRAJINCI
„Već sam naslov knjige onda (1962.), kao i sada (2009.), upućivao je na veliku državu, koja se zove Rusija, nekada Rusko Carstvo, a sada Ruska Federacija; i prosječan čitatelj mogao je razumjeti, da se u knjizi radi isključivo o toj državi. U sintagmi ‘Kijevska Rusija’ nema mjesta za Ukrajinu, ovdje se ukrajinska povijest prešućuje, prilagođena je ruskoj imperijskoj istini, falsificirana i čak uzurpirana“, zaključuje Đuro Vidmarović.96 Zapravo je uvod simboličnog naziva „Nepoznata Ukrajina“ posvećen vrlo bolnoj temi „ukradenog imena“ i objašnjenju drugih „lingvističkih nejasnoća“ ukrajinskih povijesnih i zemljopisnih imena uvrštenih u hrvatski pravopis u ruskoj interpretaciji, učinivši Ukrajinu, jednu od najvećih europskih država, praktično nepostojećom u svijesti Hrvatâ. Na istu temu ponovno se vraća priređivač „Povijesti Ukrajine“, hrvatski Ukrajinac Sergej Burda, pišući o „terminološkoj zbrci u hrvatskoj historiografiji“, o ruskoj „politici asimilacije“ i „suvremenim svađama“ zbog razilaženja u interpretaciji povijesti Ukrajine.97 Sve navedeno upućuje na značenje ovoga pitanja s kojim će se oba naroda, vrlo bliska po duhu i povijesnoj sudbini, i dalje sudarati u prostoru koji se može nazvati nazivom terra incognita (nepoznata zemlja). Ne će biti slučajno da je Vidmarović jedan od recenzenata knjige Hrvoja Kačića, čiji prijevod evo predstavljamo ukrajinskim čitateljima. Kačić, naime, ne spada u krug intelektualaca, poput Daškevyča i Thompsonove, koji su se pomoću povijesne znanosti i komparativne književnosti borili protiv imperijalizma i kolonijalizma. Stoga bi suvišno bilo u njegovoj knjizi tražiti konstrukcije istančane i strogo postavljene na izvornim temeljima antikolonijalne demitologizacije. Zapravo, njegova knjiga mora postati izvornim temeljem za proučavanje procesa raspada jugoslavenskoga kolonijalizma koji je, geslima o „socijalizmu s ljudskim licem“ i vodećom ulogom u „bloku nesvrstanih“, desetljećima prikrivao vlastitu ostavštinu ruskoga kolonijalizma, naime „slijepi nacionalizam“ i „nemirni opskurantizam“. Hrvoje Kačić Hrvoje Kačić rođen je 1932. g. u Dubrovniku – jednome od znakovitih središta hrvatske kulture, koji prema važnosti i renesansnoj arhitekturi možemo u nas donekle usporediti, možda, s Lavovom. Školovao se na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Sarajevu. Godine 1964. obranio je doktorat. Kasnije stječe velik ugled kao stručnjak za pomorsko pravo u otežanim okolnostima, a vezano uz havarije i sudare brodova. Kačića pozivaju da sudjeluje na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima i u radu brojnih stručnih organizacija. Nikada se nije planirao baviti politikom ili 96 97
Isto, 8. Isto, 16-24.
505