Đuro VIDMAROVIĆ
HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU
Osnove filmske umjetnosti, Hrvatska usmena književnost, Književna stilistika, Hrvatski mediji; Mit, obred i običaj; te Hrvatska književnost Boke kotorske, a na Odjelu za kulturu i turizam drži kolegij iz Metodike interpretacije kulturne i prirodne baštine. Bila je mentorica u izradbi brojnih diplomskih radova. Bavi se istraživanjem starije hrvatske bokokotorske književnosti pa je u rujnu 1998. tiskala antologiju pod nazivom Hrvatska književnost Boke kotorske do preporoda, Erasmus naklada (Školska knjižnica; Hrvatska književnost od Bašćanske ploče do naših dana), 1998., 208. str., knj. 33-34. Druga njezina knjiga, tiskana 2001., Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke kotorske (Diorama, Zagreb, 80 str.), govori o bogatoj, ali zapostavljenoj hrvatskoj baštini bokokotorskoga kruga i u prilogu sadrži pretisak Vulovićeva djela kao i pretisak Pravilnika HKD-a Napredak u Kotoru iz 1892. godine. Koncem 2005. tiskala je knjigu „Razgovor duhovni Vicka Zmajevića“, (HKD Napredak, Zadar, 240 str.). Od 1998. do 2000. predsjednica je Organizacijskoga odbora akcije Hrvatski gradovi Hrvatima Boke, gdje je organizirala kulturne svečanosti u nekoliko hrvatskih gradova (Zagreb, Zadar, Split, Šibenik, Pula, Benkovac, Dubrovnik), te u Mostaru i Kotoru, sa zanimljivim programom hrvatske kulture i baštine Boke. Suautorica je (s gospodinom Božom Vodopijom) i scenaristica dokumentarnog filma „S Hrvatima Boke“, u produkciji HTV-a, proizvedenog 2001. Vanjska je suradnica na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, voditeljica projekta „Usmeno-književna baština zadarskog područja“, suradnica u projektu „Kulture u doticaju: Stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti“ glavnoga istraživača prof. dr. sc. Milorada Nikčevića. Dakle, pred nama je bokeljska Hrvatica koja je imala sreću što se može baviti književnom poviješću i književnom baštinom svojih sunarodnjaka u Zaljevu, i to u znanstvenoj zajednici matičnoga naroda. U tome je stekla zavidan ugled i velike zasluge. Stoga sa zadovoljstvom donosimo dijelove njezine studije „Kratki pregled starije hrvatske književnosti Boke kotorske“, kako bismo spoznajama do kojih je došla obogatili naš tekst. „Književna baština Boke kotorske – navodi dr. Vanda Babić – od humanizma do preporodnog doba po stilu, stihu, formi i jezičnom izričaju nedjeljiva je cjelina hrvatske književne baštine.“ Kako je bokokotorska književnost i umjetnost uopće vrlo često prisvajana i kako su je mnogi umetali u svoje nacionalne umjetnosti, autorica traži bolju brigu, skrb i zanimanje za veliko hrvatsko kulturno bogatstvo, koje se krije u Zaljevu hrvatskih svetaca i daje na uvid slabo poznatu Vulovićevu knjigu „Tko su bili starosjedioci Boke kotorske“ (Zagreb, 1892.) u kojoj leže mnogi odgovori na i danas često postavljana pitanja. Poznata je činjenica kako je literatura bokokotorskoga kruga, nastajala tijekom stoljećâ, bila neko vrijeme više predmetom političkih negoli književno-znanstvenih
247