Boris Domagoj BILETIĆ, Rovinj
Uz 10. obljetnicu smrti ANĐELKO: PRIJATELJ, INTELEKTUALAC, PJESNIK
Govoriti o Anđelku Novakoviću (Priko/Omiš, 1951. – Zagreb, 2003.) danas, desetljeće nakon njegova nenadana odlaska u dimenziju o kojoj samo Bog i vjernik mogu suvislo, nije moguće ne uzmu li se u obzir bitna obilježja Anđelkova – najprije kao čovjeka, a potom samoizborom svojim potisnuta pjesnika i, znano je, angažirana intelektualca koji to nije želio biti nametanjem svoje osobnosti, kako se to danas uglavnom čini bez pokrića, negoli cjelovitim, uvjerljivim i dostojanstvenim habitusom jedne markantne, sveusvemu uzorne i rijetke ljudske pojave na nebu hrvatske kulture i umjetnosti pisane riječi.* * Riječ prigodom obilježavanja 10. obljetnice piščeve smrti u Narodnoj knjižnmici Omiš, 26. rujna 2013.
163