122 | B i t i e v r o p s k i m u s l i m a n
Duhovnost je svijest, sjećanje i unutrašnji napor da se bori protiv ljudske prirodne tendencije da se zaboravi Bog, značenja života i Budući svijet. Cjelokupna propisana praksa islama, a iznad svega, naravno, namaz, su ustvari način da se sjeća (dhikr): Ja sam, uistinu, Allah, drugog Boga osim Mene, nema; zato se samo meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!43 Izvrsnost, definirana kao idealno ponašanje muslimana, znači da se postigne stanje u kojemu neko više ne zaboravlja. Izvrsnost (ihsan), rekao je Božiji Poslanik, jest "da služiš Bogu kao da Ga vidiš, pa iako Ga ti ne vidiš, On sigurno tebe vidi".44 To je da se nastoji biti s Bogom u svakoj mogućoj okolnosti. U brojnim diskusijama među sociolozima i stručnjacima za političke nauke, ova dimenzija je često zanemarena, kao da se "vjera" ili "duhovnost" ne mogu smatrati za "naučni i konstitutivni element" jednog "objektivnog identiteta". Međutim, i sama riječ "islam" znači "predanost" Bogu, što doslovno izražava akt služenja uporedo sa njegovim duhovnim horizontom. Prema tome, poštovati muslimanski identitet znači priznati ovu prvu i temeljnu dimenziju vjere i, dosljedno tome, dozvoliti muslimanima da obavljaju praksu koja oblikuje njihov duhovni život. Vjera i duhovnost naglašavaju ovu praksu koja izražava prisustvo suštinskog ubjeđenja koje daje značenje životu: odvojiti muslimane od njih znači odvojiti ih od samih sebe. Muslimanski identitet je prema tome, u osnovi "vjera, praksa i duhovnost". To je suštinski dimenzija intime i srca. 2. Razumijevanje teksta i konteksta: Nema istinske vjere bez razumijevanja: za muslimana ovo znači da razumije i izvore (Kur'an i Sunnet) i kontekst u kojemu on ili ona živi. Odgovornost svakog muslimana temelji se na ovom dvostranom aspektu "razumijevanja": to jest da razvije uporedo i "razumijevanje tekstova" i "razumijevanje konteksta" da bi našao način kako da ostane vjeran islamskom učenju. Ovo je temeljno učenje islamske pravne prakse još od vremena Božijeg Poslanika, neprestano održavano od strane velikih učenjaka tokom stoljeća. Kao takav, muslimanski identitet nije zatvoren, nije sveden na krute i nepromjenjive principe. Naprotiv, on se temelji na stalnom dinamičkom i dijalektičkom kretanju između izvora i ambijenta s namjerom da se nađe način za život u harmoniji. Zbog toga je razvoj intelektualnih vještina toliko važan u islamu i, kao takav, predstavlja temelj islamskog učenja. Musliman ne može biti zadovoljan hipotetičkim stanjem prirode: biti musliman znači da se nastoji povećati vlastita sposobnost, da se neumorno nastoji znati više čak do mjere da, u svjetlu islamskih izvora, možemo reći, kada je u pitanju obredna dimenzija, "da biti musliman znači učiti". Božiji Poslanik je rekao: "Tražiti znanje je obaveza za svakog muslimana i muslimanku".45 Općenitije, ovo znanje je uvjet za razumijevanje ne samo značenja samih islamskih izvora, nego i stvaranja i stvorenja. Prema Kur'anu, koji neprestano podstiče ljudska bića da koriste svoj razum, znanje i razumijevanje jesu načini da se intenzivira nečija svijest o Bogu: