stvo je potrajalo sve do pjesnikove smrti 1949. godine.
Vremeplov
Od kamene Madone do driveničkoga Klovića
22
Općina Crikvenica je godine 1955. na inicijativu tadašnjeg predsjednika općine, Dušana Cvetića, sagradila Zvonku Caru kiparski atelje, kao jedan od rijetkih, a možda i jedini namjenski građen atelje u našoj Županiji. Ovdje su nastali mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih djela manjeg formata pa i mnogobrojne slike. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svog vremena, radio skice i studije sklulptura u crtežu i glini, lijevao ih u sadri i pripremao za lijevanje u bronci. U ateljeu je i primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance i slučajne namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav. U tridesetim godinama prošloga stoljeća u njegovim radovima prevladavaju sakralne teme. Godine 1933. dovršava skulpturu Madone, jedan od rijetkih radova u kamenu, koji se danas nalazi ispred župne crkve Uznesenja Blažene djevice Marije. Sudjeluje i u pripremama za gradnju nove crkve sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža. Za novu crkvu je izradio i kip sv. Antona koji se nalazi u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U ovom razdoblju se sve više okreće bronci kao kiparskom materijalu koji najviše odgovara njegovom senzibilitetu i načinu rada. To mu omogućuje da se prepusti zadovoljstvu modeliranja gline, mirno i studiozno, za razliku od obrade kamenog bloka čekićem i dljetom, što nimalo nije odgovaralo njegovoj osobnosti. Do konca Drugog svjetskog rata, nastali su brojni portreti u bronci, od članova obitelji (nadgrobni spomenici majke i prve supruge Anke na crikveničkom groblju) do istaknutih ličnosti umjetničkog i društvenog života (biste Josipa Pančića u Bribiru i Stjepana Radića u Crikvenici) pa do poznatih Crikveničana (bista Leopolda Ivančića u
22
Lipanj 2012
parku crkve sv. Antona). Po završetku Drugoga svjetskog rata pretežno radi javne spomenike s temama antifašističke borbe te poprsja istaknutih osoba, Antuna Barca (u Srednjoj školi), Vladimira Nazora (ispred istoimene osnovne škole), a posebno je isticao Klovićevu skulpturu u Driveniku, kao jedan od najdražih radova. Carova medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s galebom (1953.), a nalazi se u Opatiji na morskoj hridi ispred hotela Kvarner. Po ljepoti i
izražajnosti slijedi ju skulptura Hygie (1955.-6.) izrađena kao poklon Riječkoj bolnici i dr. Kučiću u znak zahvalnosti za uspješno liječenje. Godine 2007. Grad Crikvenica je uredio zgradu Carovog kiparskog ateljea i pretvorio ju u Memorijalni atelje Zvonka Cara u znak zahvalnosti i sjećanja na ovog plodnog umjetnika. Sanja Škrgatić, prof. ravnateljica Ustanove u kulturi «Dr. Ivan Kostrenčić» Crikvenica
Svojedobno je, u vrijeme kada se uređivala zgrada Memorijalnog ateljea Zvonka Cara, bilo planirano i uređeje pomoćnog likovnog paviljona u kojem bi se održavale likovne radionice, kiparske kolonije, izložbe, razne priredbe i druženja. Ovi su programi trebali oživjeti stalni izložbeni postav Zvonka Cara, omogućiti ljudima da bolje upoznaju kiparov rad, a i turistima pružiti zanimljiv kulturnoturistički sadržaj. Ovu ideju povezalo bi se s idejom održavanja festivala malih kiparskih formi, svojevrsne kiparske minijature. Zatim, tu je ideja o oplemenjivanju naših parkova i javnih gradskih prostora suvremenim skulpturama i općenitom poboljšanju vizualne dimenzije javnih prostora u gradu. Možda je stota obljetnica umjetnikova rođenja prava prigoda za realizaciju ovih ideja.