Page 1

strukovnjak

LIST U»ENIKA STRUKOVNE ©KOLE VIROVITICA

GODINA 4 • BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Jesmo li spremni pokazati svoju originalnost

Kako smo osvojili Kreπimirov grad i hrvatske poduzetnike

Poloæaj mladih u druπtvu


sadræaj mladi - uspjeπna ekipa stereotipi Jesmo li spremni izdiÊi se iz svakodnevice Svijet u kojem æivimo Je li nam bolje nego prije 200 godina Napredak je jedino u tehnologiji Ærtva loπeg braka uvijek su djeca Kad muπkarac mora biti savrπen Ana Karenjina nekad i danas

Poloæaj mladih u druπtvu nije u pitanju - Vaænije je pitanje jesu li danaπnji mladi uspjeπna ekipa Kako smo osvojili Kreπimirov grad i hrvatske poduzetnike Predstavile se strukovne πkole virovitiËkog kraja

15 16 17 17 18 18 18

5 6-7 8

mladi i ljudska prava uËenik - uËitelj Moæe li Hrvatska bez uËitelja biti zemlja znanja UËenjem ostvarujemo svoje ciljeve, a u tome nam pomaæu uËitelji Kad gradimo kuÊu, zovemo zidare U nastavi treba biti aktivan

18 19 19

U organizaciji HHO-a Adrijana i Dubravko u πkoli ljudskih prava 9-12 Kako do tolerantnijeg druπtva 10 RazliËitosti moramo uvaæavati 11 Toleranciju uËimo od svojih roditelja 12 Nasilnici nam oduzimaju osnovna ljudska prava - a mi se pravimo da je sve u redu 13 Kako smanjiti nasilje 13 Tribina o ovisnost: Mladi doæivljavaju drogu kao opasnost za sebe i svoje prijatelje 14 2

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


uvodnik Dragi Ëitatelji,

kultura

kao πto primjeÊujete, neπto ranije no prethodna tri, Ëetvrti broj Strukovnjaka izaπao je iz tiska. VeÊ iz sadræaja moæete primijetiti da smo se ove godine nekako “uozbiljili”. Teme su nam aktualne, dogaaja je bilo mnogo, a zapravo smo se fokusirali na nas same. Tako u ovom broju moæete Ëitati o poloæaju mladih u druπtvu, njihovim pravima i odnosima s uËiteljima; nadalje bavimo se stereotipima oko nas.

Orhan Pamuk - prvi TurËin dobitnik Nobelove nagrade za knjiæevnost Izloæba Prvih pet stoljeÊa hrvatske umjetnosti Knjige Slavka Cimermana - sjeÊanja na putovanja Indijsko-hrvatsko prijateljstvo Arheoloπko iskopavanje ostataka srednjovjekovne utvrde u gradskom parku u Virovitici Mato Lovrak æivi u nama

iz πkolskog æivota

22 23

Za sve one koji joπ ne znaju dovoljno o pustolovinama naπeg sugraanina Slavka Cimermana, o tome tko je Orhan Pamuk, poËecima hratske umjetnosti ili pak iskapanjima u gradskom parku... zahvalite vrijednim mladim novinarima i opskrbite se novim informacijama.

24 25

Za kraj tu su i crtice iz πkolske svakodnevice, a znate da se u naπoj πkoli uvijek dogaa neπto zgodno...

26 27

U ime redakcije

4, 28-31

VjeronauËna radionica Agape: Sretni kad izmame osmijeh na lice Kako æive uËenici naπe πkole smjeπteni u UËeniËkom domu: U poËetku samo Ëekaπ da doe petak Izleti Radionice Predavanje Prigodnice Valentinovo 2007.

Sanja JankoviÊ Impressum Strukovnjak list uËenika Strukovne πkole Virovitica godina 4, broj 4 Nakladnik Strukovna πkola Virovitica Vukovarska cesta 1 Tel. 033/722-939 e-mail:info@ssv.hr Za nakladnika: Pavica BiondiÊ-IvankoviÊ, prof. Urednica: Sanja JankoviÊ U izradi lista sudjelovali: Ivana Bjelica, Helena Marijan, Helena GrgiÊ, Matko VukoviÊ, Ana ZrniÊ, Zvonimir JakπiÊ, Alan Bart, Ivana IliËiÊ, Marina Prister, Adrijana Tepeπ, Nikolina BoæiËeviÊ, Marina BoæiËeviÊ, Aleksandra UtjeπinoviÊ, Marija Bekavac, Jozo IliËiÊ, Valentina Petriπko, Kristina –uraπeviÊ, Martin NovakoviÊ, Mateja Szabo, Nikolina VukoviÊ, Snjeæana Ibriks, Ramona LesiÊ, Neno DragiÊ, Mihael GoriËki, Marijana Æagar, Gabriela SmokroviÊ, Ana Findrik, Sanja JankoviÊ Voditeljica: Marija Karácsonyi, prof. GrafiËka priprema i tisak: Grafoprojekt Virovitica Naklada: 200 kom. Fotografija na naslovnoj stranici: Dubravko Δuk (predsjednik VijeÊa uËenika Strukovne πkole i Ëlan Nacionalnog vijeÊa uËenika) za sudjelovanja u πkoli ljudskih prava

BROJ 4 • VELJA»A 2007.

3


πkolski æivot VJERONAU»NA RADIONICA AGAPE

Sretni kada izmame osmijeh na lica Agape dolazi iz grËkog jezika, a oznaËava najuzviπeniji oblik ljubavi. To je ljubav prema Bogu i drugim ljudima i Ëovjek koji ljubi takvom ljubavlju, spreman je uËiniti sve za dobrobit drugoga Na inicijativu Ramone LesiÊ, uËenice 3.c razreda, a u dogovoru s profesoricom Marijom OliÊ osnovana je vjeronauËna radionica pod nazivom Agape. Radionici su se mogli prikljuËiti svi kreativni uËenici naπe πkole bez obzira na razred i spol. No Ëini se da muπki dio ipak ne zanimaju takve vrste aktivnosti pa su Ëlanice ove skupine sve redom djevojke: Marina TomljanoviÊ (2.a), Jasmina GegiÊ (2.a), Marina Lacko (2.a), Valentina Pribil (3.a), Boæica JezerËiÊ (3.c), Ramona LesiÊ (3.c), Snjeæana Ibriks (3.c), Monika Peula (1.c) i Ivana JezerËiÊ (1.g) na Ëelu s profesoricom OliÊ. Radionica je poËela s radom u studenom 2006. godine, i to svakog utorka 15-17 h. Na radionici smo izraivale boæiÊne Ëestitke s namjerom da se prodaju, a novac prikupljen prodajom dade u dobrotvorne svrhe. »estitke su se prodavale 10. prosinca pred Crkvom svetog Roka zajedno s kolaËima koje su ispekli uËenici 1.g razreda naπe πkole. Prodajom Ëestitaka i kolaËa prikupili smo ukupno 1800

»lanovi zajednice “Ljubav i svjetlo”

kn. Od tog iznosa 800 kn smo odvojili za kupnju naoËala jednoj djevojci, a ostatak novca odluËili smo darovati zajednici „Ljubav i svjetlo“ koja okuplja djecu i ljude s posebnim potrebama koje smo jednom prilikom i posjetili i proveli s njima ugodno popodne. Osmjesi na njihovim

licima koji su iskazivali radost zbog naπeg posjeta dovoljno su velik poticaj da ponovno udruæimo snage i izmamimo osmijeh na neka druga lica, jer neËiji osmijeh je najveÊa hvala za naπ trud. Snjeæana Ibriks 3.c

RAMONA LESIΔ, U»ENICA KOJA JE POTAKLA RAD VJERONAU»NE RADIONICE:

Misija - pomoÊ drugim ljudima SreÊa je relativna. Nekome je sreÊa materijalno bogatstvo, a nekome zdravlje, ljubav i duhovna dobra. Meni sreÊu predstavlja moje zdravlje i zdravlje moje obitelji. Isto tako veliku

»lanice vjeronauËne radionice Agape

4

sreÊu mi predstavlja i pomaganje drugima jer mislim da svatko od nas ima svoju misiju na ovoj zemlji, a svojom smatram upravo tu. Ja radim na svojoj sreÊi, jer ona ne pada s neba.

Zbog toga sam dala prijedlog profesorici iz vjeronauka (jer sam smatrala da je ona najprikladnija za tako neπto) da osnujemo radionicu u kojoj Êe se izraivati boæiÊne Ëestitke kako bi se njihovom prodajom moglo pomoÊi onima kojima je to najpotrebnije i kako bi joπ netko, osim nas, mogao biti sretan. Na sreÊu ima ljudi koji razmiπljaju kao i ja, prva je profesorica koja se sloæila s tim i ravnateljica koja nam je to omoguÊila dajuÊi svoj pristanak da se to radi u ovoj πkoli. Ali to ipak ne bi bilo dovoljno da nema joπ nekoliko uËenica koje pomaæu u ostvarenju te radionice i daju svoj prilog za sreÊu nekog drugog, a time i sebi samima. Utjecajem svih nas radionica teËe glatko. Za potpunu realizaciju svega πto radimo moraju postojati ljudi koji Êe kupiti naπe proizvode, dakle oni koji na neki naËin razmiπljaju kao ja. Za ostvarenje naπe sreÊe nismo bitni samo mi, veÊ i ljudi oko nas, jer ne æivimo sami na ovom planetu. Ramona LesiÊ 3.c BROJ 4 • VELJA»A 2007.


mladi - uspjeπna ekipa POLOÆAJ MLADIH U DRU©TVU NIJE U PITANJU

Kristina KlariÊ i Sanja JankoviÊ

Poloæaj mladih, dakle nas, pripadnika ljudske vrste u dobi od 15 do 25 godina, u danaπnjem je druπtvu povlaπten. No sve ima svoju cijenu, a situacija se moæe matematiËki jednostavno prikazati i ovako: 50:50; biti ili ne biti; da ili ne; hoÊeπ - neÊeπ; uzmi ili ostavi. MoguÊnosti su naime nebrojene. Prvo, imamo zakonski reguliranu zaπtitu. Mladi se podupiru, financiraju, πtite im se interesi itd. Na konkretnom primjeru Hrvatske stvari stoje ovako: mala smo zemlja, imamo joπ manje stanovnika, potencijali su preveliki, kako agrarni, ekonomski, turistiËki, tako i joπ mnogi. U starom druπtvu postoji najuobiËajenija træiπna pojava - zakon ponude i potraænje. »ega je malo, ima visoku cijenu. A to smo mi. Traæena roba. Ta pogledajte samo oko sebe. Traæimo ovog, traæimo onog, nudimo ove moguÊnosti, nudimo one pogodnosti… Uvjeti su tek: prvo - biti mlai od 29 godina; drugo - ne biti stariji od 29 godina. Globalni rezime: moguÊnosti visokog obrazovanja najveÊe su u povijesti, razmjene studenata funkcioniraju do relacija Reykjavik - Wellington, komunikacija je bolja no ikad, informacije se utrkuju s brzinom svjetlosti… Sve knjige svjetskog znanja leæe otvorene i traæe (i one traæe) prstiÊe da ih listaju. A πto mi za to vrijeme radimo? Sjedimo ispred TV-a i preplitkih, preglupih, preispraznih BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Jesu li danaπnji mladi uspjeπna ekipa Ta pogledajte samo oko sebe. Traæimo ovog, traæimo onog, nudimo ove moguÊnosti, nudimo one pogodnosti… Uvjeti su tek: prvo - biti mlai od 29 godina; drugo - ne biti stariji od 29 godina. A πto mi za to vrijeme radimo? Sjedimo ispred TV-a i preplitkih, preglupih, preispraznih sitcomova, dok nam se mozak zatupljuje od toliko anti-znanja. Ili telefoniramo. Ili kafeniπemo. Ili igramo PC ili PS igrice. Ili tulumarimo. Ili spavamo.

sitcomova, dok nam se mozak zatupljuje od toliko anti-znanja. Ili telefoniramo. Ili kafeniπemo (ne uz najnovije disertacije, veÊ ekstra svjeæu porciju soËnih, tek ubranih supertraËeva, koji imaju efekt droge: najprije je osjeÊaj genijalan, pa se lako navuËeπ, pa postaneπ ovisnik, pa se viπe ne æeliπ i/ili ne moæeπ skinuti, a mozak se pretvori u spuævu). Ili igramo PC ili PS igrice. Ili tulumarimo. Ili spavamo. A tako smo genijalni. Imamo potencijale da Zemlju skrenemo s putanje. Odrasli su nam dali moguÊnost da ruπimo i gradimo, znajuÊi da se neÊemo pomaknuti iz poluleæeÊeg poloæaja, s poluzatvorenim oËima i poluotvorenim ustima. Sve neπto odimi-doimi.

A treba joπ toliko toga napraviti. Treba otkriti koja se dimenzija krije u Bermudskom trokutu, jesu li izvanzemaljci pomagali u gradnji piramida, gdje se nalazila Atlantida, moæe li Ëovjekov stroj premaπiti brzinu svjetlosti, postoji li Sirius C, moæe li se od velike hrpe niËega stvoriti energija… Previπe su toga zapoËeli i ostavili dopola uraeno. Vrijeme je da udarimo πakom o stol i uzdignute glave kaæemo: 'E, pa mi se ne predajemo tako lako kao vi!' Nije pravo pitanje - poloæaj mladih u druπtvu, veÊ - koliko su danaπnji mladi uspjeπna ekipa. U to Êete se morati uvjeriti sami, a mi - na posao. Sanja JankoviÊ, 4.b

5


mladi - uspjeπna ekipa »LANOVI VJEÆBENI»KE TVRTKE AZUR DD U ©IBENIKU PREZENTIRALI SVOJ - JEDAN OD TRIJU NAJUSPJE©NIJIH

Kako smo osvojili Kreπimirov Projekt PoduzetniËke tvrtke Strukovne πkole Virovitica Azur d. d. proizvodnja jednokratnih higijenskih podloæaka za toaletnu dasku - jedan je od triju najboljih poslovnih projekata u konkurenciji srednjih strukovnih πkola u Hrvatskoj, πto ih je na temelju svibanjskog natjeËaja 2006. g. odabralo struËno povjerenstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetniπtva. Stoga su predstavnici tvrtke - uËenici ekonomskog usmjerenja i mentorica profesorica Silvija Kekez - sudjelovali na desetom nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetniπtvu πto se odræalo u organizaciji Ministarstva od 1. do 3. lipnja u ©ibeniku i, uz joπ dvije pozvane srednje, kao i tri visoke πkole, predstavili projekt. Znate onaj osjeÊaj kada sjedite na kavi s gradonaËelnikom svoga grada, prije toga ste obavili razgovor s premijerom, a slijede joπ neke formalnosti u svezi glede konzultacija s kolegama poduzetnicima. Ne? Pa, naπ odgovor je drukËiji… Azur d.d. od svog osnutka biljeæi dinamiku rada i poslovanja. Nakon πto je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetniπtva raspisalo natjeËaj za najbolji poslovni plan novog proizvoda, mi smo se vrlo rado odazvali i nekako ga zbrdazdola napisali. No, ustanovilo se da je to ipak bilo sasvim dobro uraeno, Ëak πtoviπe - plan je uπao u finale i dok smo rekli 'jednokratni higijenski podloæak za toaletnu dasku', naπli smo se na kolodvoru u ©ibeniku. Vrijeme radnje: 1., 2. i 3. lipnja 2006. Mjesto radnje: ©ibenik = grad + Solaris. Protagonisti: Silvija Kekez, dipl. oecc., prof.u ulozi mentora, Kristina KlariÊ, Dubravko Δuk i Sanja JankoviÊ (u daljnjem tekstu - ja) u ulozi poduzetnika. Æanr: pustolovno-

dokumentarni film s elementima humora (uglavnom crnog).

Dan 1: Dubravko i πibensko-kninski æupan u prijateljstvu Doπavπi u kompleks hotela Solaris, odluËili smo se smjestiti i poÊi na sveËano otvaranje X. nacionalnog savjetovanja o gospodarstvu i poduzetniπtvu. I, kao u filmovima, kad recepcioner zbunjeno gleda uvjeravajuÊi vas da nemate rezervirano, a vi ste veÊ na rubu æivaca, jer znate da ste rezervirali… Da, baπ nam se to dogodilo. Prof. Kekez ostaje u 'Jakovu' (rezervacija potvrena), Δuk, JankoviÊ i KlariÊ - vi ste u hotelu 'Jure'. Napokon se smjestivπi, ponovno smo se okupili u 'Ivanu', gdje su se sve te trantljike odræavale. SlijedeÊi dobru staru 'æeljezo se kuje dok je vruÊe', nakon otvorenja Savjetovanja, nismo troπili ni trenutka, veÊ odmah krenuli u

U predvorju hotela “Ivan”

upoznavanje s pravim poduzetnicima i politiËarima. U samo sat i pol oduπevili smo desetke liËnosti (sve shemom: 'Oprostite, imate li trenutak. Mi smo… bla bla'). Toliko smo uzeli maha da Êe sutradan πibensko-kninski æupan naπeg Dubravka osloviti sa πefe, jer ga se mladi gospodin izuzetno dojmio! Izmeu ostalih, porazgovarali smo s ministrom VukeliÊem, njegovim zamjenikom g. ©oπiÊem, direktorima KonËara i HGK-a. I najbolje od svega, tremu smo ostavili doma. Nakon veËere slijedila je proba prezentacije grada-πkole-tvrtke putem PowerPointa i nekoliko monitora na pozornici u konferencijskoj dvorani. Prvo nas tri srednjoπkolske ekipe, pa onda tri sa sveuËiliπta. Slobodno pretpostavite kada smo iπli u krevet. Nezaobilazna je Ëinjenica da smo nas troje bili u dvije susjedne sobe, profesorica na drugom kraju hotelskog kompleksa… Ma, zaboravite.

Dan 2: WC-fora u dæepu premijera Sanadera

VirovitiËka ekipa u iπËekivanju rezultata

6

Nakon doruËka slijedila je joπ jedna proba i nastavak obraivanja svih sudionika i gostiju. No, mi smo si prisvojili neki πtandiÊ u hodniku hotela 'Ivan', raπirili svoje WC-fore, smjeπak na lice i prihvatili se posla. Upoznali smo se s Borisom MiπeviÊem (Nova tv - Novac), koji je obeÊao jednom napraviti reportaæicu o naπoj tvrtki. No, nekako u to vrijeme je premijer dolazio sa svojom delegacijom ©uker, »obankoviÊ i gorile, te se u cijeloj toj strci napravio Ëep upravo kraj naπeg πtanda. Odjednom je silni æamor prestao, samo se Ëulo πkljocanje foto-aparata. Nije da se hvalim, ali ispriËali smo mu toliko toga o proizvodu, 'Azuru' i πkoli u roku dvije minute, da je na kraju uzeo jednu WC-foru, stavio je u unutraπnji BROJ 4 • VELJA»A 2007.


mladi - uspjeπna ekipa SREDNJO©KOLSKIH PODUZETNI»KIH PROJEKATA

grad i hrvatske poduzetnike SILVIJA KEKEZ, VODITELJICA VJEÆBENI»KE TVRTKE AZUR d.d.

'GledajuÊi naπe uËenike na prezentaciji, mojoj sreÊi i ponosu nije bilo kraja'

VirovitiËki mladi poduzetnici s ministrom VukeliÊem

lijevi dæep sakoa i pristojno se rukovao s nama. Profesorica nam je kasnije priznala da je ona imala veÊu tremu nego mi. Popodne smo proveli obilazeÊi grad i zidine, ispijajuÊi sok i kavu u nekom kafiÊu kraj obale, smiπljajuÊi strategiju nastupa i prezentacije poslovnog plana za sljedeÊi dan te kupujuÊi suvenire. NaveËer smo se druæili s ekipom iz tvrtke Mell Mellis, a sve je to na kraju zavrπilo isprobavanjem trampolina u blizini hotela, gledanjem filma u sobi i tako…

Dan D: subota Nakon nekoliko sati spavanja, dan je zapoËeo kao i svaki drugi Dan D. O novom specijalitetu - kravata s Ëokoladnim preljevom, posavjetujte se s kolegom Dubravkom. O tome da se s laptopom na krevetu balkonska vrata ne ostavljaju otvorena - konzultirajte Kristinu i mene. Popucale πavove na hlaËama specijalizirala je Kristina, dok su preËeste 'plave' izjave ipak moj fah. Za sve ostale informacije - obratite se profesorici.

Bliski susret s premijerom Sanaderom BROJ 4 • VELJA»A 2007.

U 9 sati poËela su izlaganja u konferencijskoj dvorani, da bismo mi doπli na red tek oko 11 sati. Od silnog Ëekanja trema je nestala, a posao smo odradili savrπeno. Kako je publika glasala na posebne obrasce, morali smo priËekati prebrojavanje glasova. To vrijeme iskoristili smo za kavu s gradonaËelnikom g. Zvonkom Koænjakom i g. Anelkom RibiÊem, uz neobvezatan razgovor. Trenutak odluke nije proπao savrπeno, no zaista smo se osjeÊali kao pobjednici. Iako treÊi, na naπim se licima mogao vidjeti samo osmijeh prvaka jer na kraju krajeva, drugo ni nismo. Dodjeli nagrada slijedila je zdravica i brzinski sveËani ruËak, jer nas je veÊ Ëekao autobus za naπ stari, svakodnevni æivot. Sanja JankoviÊ, 4.b

Trodnevni boravak u ©ibeniku protekao je u radnoj, ali i zabavnoj atmosferi. Poπto su prva dva dana veÊ detaljno opisana, ispriËat Êu vam iz moje perspektive onaj najvaæniji, treÊi dan Savjetovanja. Subota. Ne bih toËno znala reÊi je li panika viπe hvatala mene ili moje mlade kolege. OdjeÊa na njima govorila je viπe od rijeËi. Mladi, ozbiljni, odgovorni, puni samopouzdanja, pravi poslovni ljudi. Vjerujem da mnogima od nas i vas nije lako stati pred oko dvjesto poslovih ljudi i jasno i saæeto, toËnije u 5 minuta, prezentirati svoj grad, πkolu i vjeæbeniËku tvrtku. Onoga trenutka kada su se Sanja, Kristina i Dubravko popeli na pozornicu, moju je paniku zamijenio ponos. Prezentacija je bila savrπena, profesionalno izvedena! »ula sam komentar jednog poduzetnika: 'Klinci su famozni. VeÊina nas koji smo tu izlagali, nismo im ni do koljena. Pogledaj tu odvaænost i samouvjerenost. Shvatio sam da se sve vaæno moæe reÊi i u pet minuta. Mislim da su nam odræali lekciju!'. Mojoj sreÊi nije bilo kraja. Neizmjerno sam ponosna na ovo troje mladih ljudi, koji su upornim radom i dugom pripremom potvrdili da iza truda i upornosti dolazi uspjeh. Dakako, spomenula bih i zahvalila se i Marini, Anamariji, Maji, Saneli, Nini, Aniti i Ivani, koji su svojim znanjem, trudom, odanoπÊu i odgovornoπÊu pridonijeli uspjehu. Dokazali su svojim kolegama da je znanje i upornost kljuË svakog uspjeha. Bila mi je Ëast uËiti i druæiti se s timom vjeæbeniËke tvrtke “Azur”, koji me je obogatio novim znanjima i idejama.

... i snimak za uspomenu na ©ibenik

7


mladi - uspjeπna ekipa NA SREDI©NJEM VIROVITI»KOM TRGU

Predstavile se strukovne πkole virovitiËkog kraja Upoznati graane s tim πto i kako rade strukovne πkole Virovitice i okolice, bio je cilj prezentacije u kojoj su sudjelovale Industrijsko-obrtniËka πkola, Strukovna i TehniËka πkola iz Virovitice, Srednja πkola iz PitomaËe te gosti Srednja πkola Bartola KaπiÊa iz Grubiπnog Polja, a u organizaciji Odbora za obrazovanje HOK ObrtniËke komore VirovitiËko-podravske æupanije. Strukovna πkola prezentirala je rad u ekonomskom i ugostiteljskom podruËju. Predstavnice PoduzetniËke tvrtke Azur predstavile su i prodavale svoje proizvode - jednokratne higijenske prekrivaËe za toaletnu dasku, ugostitelji su nudili osvjeæenje graanima - koktele nagraene na regionalnim i dræavnim natjecanjima, te okrepljujuÊe zalogaje uz savjete o zdravoj i vegetarijanskoj prehrani. Industrijsko-obrtniËka πkola izloæila je radove uËenika drvne, metalske i cvjeÊarske struke, a uËenici frizerskog smjera πiπali su graane i izraivali fen frizure. TehniËka πkola upriliËila je prezentaciju uradaka na CNC strojevima, a uËenici medicinske struke mjerili su tlak graanima. PitomaËani su prikazali izradu etno frizura, a gosti iz Grubiπnog Polja izradu cvjetnih aranæmana. Drvni tehniËari sa svojim proizvodima

Ugostitelji Strukovne πkole

Metalci

©umari

Frizeri i πminkeri

8

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


mladi i ljudska prava U ORGANIZACIJI HRVATSKOG HELSIN©KOG ODBORA U KRAPINSKIM TOPLICAMA ODRÆANO OKUPLJANJE HRVATSKIH SREDNJO©KOLACA: I U»ENICI NA©E ©KOLE ADRIJANA TEPE© I DUBRAVKO ΔUK SUDJELOVALI

U πkoli ljudskih prava ©kola se odræavala od 5. do 14. sijeËnja, a polazili su je srednjoπkolci iz cijele dræave, gdje smo sluπali predavanja, imali radionice na podruËju ljudskih prava… Program je interaktivan, a cilj je poticanje interesa mladih za podruËje ljudskih prava, prihvaÊanje razlika, poticanje multikulturalne tolerancije i nenasilno rjeπavanje sukoba te usmjeravanje mladih u moguÊnosti zaπtite njihovih osobnih prava, te poticanje njihova interesa za ukljuËivanje u inicijative civilnog druπtva Sve je poËelo sasvim sluËajno. VeÊ tri godine idem na dramsku grupu, glumim u kazaliπtu. Dosta je to naporno, oduzme ti puno vremena. Ali ako neπto doista voliπ i uæivaπ u tome, nije ti æao potroπenog vremena. Predivan je osjeÊaj stati pred publiku i nikoga ne vidjeti (osim reflektora koji je uperen izravno u tebe, obasjava cijelu scenu), a Ëuti i osjetiti æamore glasova koji komentiraju predstavu. Prije svake predstave imam tremu, no to je dobro, u malim koliËinama, znaËi da si odgovoran za ono πto radiπ. Ona nestaje onoga trena kada stanem na pozornicu. Sa svojom grupom sastajem se svake subote u kazaliπtu da bismo uvjeæbali tekstove i scene…

Program πkole ljudskih prava Tako je bilo i jedne subote u studenom, proπle godine, kada je dramska voditeljica Ivana MarijanËiÊ (dramska pedagoginja u Zagrebu koja dolazi u virovitiËko kazaliπte) pitala mog prijatelja Filipa i mene æelimo li iÊi u πkolu ljudskih prava. Na pitanje o Ëemu je rijeË dobili smo odgovor da Hrvatski helsinπki odbor za ljudska prava organizira πkolu ljudskih prava, koja se odræava 3-4 puta na godinu. Sjediπte HHO-a u Hrvatskoj je u Zagrebu u Bauerovoj 4/II, a predsjednik je Æarko Puhovski. ©kola se odræava u Krapinskim toplicama u vrijeme zimskih praznika, od 5. do 14. sijeËnja, besplatna je, a polazit Êe je joπ dvadesetak mladih srednjoπkolaca iz cijele dræave, gdje Êemo sluπati predavanja, imati radionice na podruËju ljudskih prava, program je interaktivan, a πkola ima cilj poticanje interesa mladih za podruËje ljudskih prava, prihvaÊanje razlika, poticanje multikulturalne tolerancije i nenasilno rjeπavanje sukoba. Osim toga cilj je usmjeriti mlade u moguÊnosti zaπtite njihovih osobnih prava, te potaknuti njihov interes za ukljuËivanje u inicijative civilnog druπtva. Dosad je u organizaciji HHO-a odræano 12 πkola na ovu temu. Pokazatelj uspjeπnosti πkole ogleda se i u interesu bivπih polaznika za ukljuËivanje u Omladinsku grupu HHO-a, unutar koje imaju moguÊnost inicirati i provoditi razne projekte na podruËju Republike Hrvatske. Mene je to odmah zainteresiralo. Pitala sam roditelje puste li me i objasnila o Ëemu se radi. BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Sudionici πkole ljudskih prava u radionici o azilu

Oni su rekli ako to zaista æelim, neka idem, samo ako ne moraju nakon tri dana dolaziti po mene (Ha-ha, jako smijeπno, mislila sam u sebi). SljedeÊe subote sam rekla odluËno Ivani da idem, na πto mi je rekla da je Filip odustao i da bi bilo dobro da povedem nekog deËka jer je uvijek viπe djevojaka a manje momaka. I tako sam pitala u razredu Roberta jer je on jako dobar i odgovoran deËko, a i zabavan, pokraj njega nikad nije dosadno, za razliku od nekih. No na moju æalost on nije mogao iÊi zbog osobnih razloga. Stoga sam se obratila svojoj dragoj razrednici, dala mi je popis momaka i jako sam joj zahvalna. Sada sigurno s nestrpljenjem oËekujete imena bisera. Pa krenimo redom, prvi na popisu je bio… ne æelim ugroziti njihov identitet (za sve informacije obratite se mojoj razrednici ili meni osobno). Uglavnom, popis sam dobila i krenula u lov. BuduÊi da sam Ëula da Dubravko (Δuk) ima obveza i da je mala moguÊnost da pristane, rekoh sama sebi, idem njega prvog pitati pa ako pristane,ok, a ako ne, nema veze, ionako je popis bio dug, pa valjda Êe netko pristati. Iπla sam ono, njega se prvog rijeπimo i idemo dalje. No Dubravko je pristao.

Upoznavanje Doπlo je vrijeme polaska. OsjeÊala sam laganu nervozu, πto od umora πto od radoznalosti. Napokon stiæemo do hotela. Dubravkov je cimer odmah doπao, ja sam svoju cimericu malo duæe morala Ëekati. Kada je doπla, bilo je veselja, Doroteja je stvarno otkvaËena cura i jako mi je drago πto mi je baπ ona bila cimerica. Zatim je slijedilo upoznavanje sa svima ostalima ukljuËujuÊi i predavaËe i upoznavanje sa πkolom. Bilo je deset djevojka i Ëetrnaest momaka. Prvo jutro. Dizanje u osam, doruËak. ToËno u 9:30 svi za stolom sjedimo i ulaze Boæica Ciboci, Æarko Puhovski i Mario, Ivan i Janko, mladi predavaËi. Predavanje Æarka Puhovskog bio je uvod u problematiku ljudskih prava, o individualnim i kolektivnim ljudskim pravima. U izdvojenim aktivnostima mogli smo birati hoÊemo li iÊi na forum kazaliπte ili na aktivizam u praksi. Odabrala sam naravno forum kazaliπte koje vodi Ivana MarijanËiÊ. Na forum se prijavilo samo nas sedmero. Ostali su iπli na aktivizam. Tako je proπao prvi dan. Nama svima jako naporno. I tako svaki dan svih desetak dana.

9


mladi i ljudska prava IduÊi dan je bilo najzanimljivije. PredavaËi su bili Saπa Madacki iz centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Dæenana Kalaπ iz Multidisciplinarnog druπtva za unapreenje mentalnog i socijalnog zdravlja u Sarajevu. Imali su predavanje, a kasnije i radionicu na temu identiteti, stereotipi i predrasude. OdliËno su to prezentirali, πalili su se, znali su kako temu prezentirati na jako zanimljiv naËin i svi smo ih paæljivo sluπali, bilo je tu i anegdota i viceva… pravo predavanje, svega po malo… pauza za ruËak pa izdvojene aktivnosti.

Tulum, izlet, predavanja… Oko deset sati dogovorili smo se da Êemo napraviti tulum. Nabavili smo piÊe, malo dotjerali salu, a neki su se sreivali po sobama, nastala je panika πto obuÊi, pogotovo mi djevojke. Ma ipak smo to nekako sredili. Tulum je poËeo, pridruæili su nam se i predavaËi, bilo nam je drago πto im je toliko stalo do nas. Svi smo se zabavljali, upoznavali… pri kraju je postalo dosadno pa smo Doroteja i ja krenule u sobu, ali nas je put odveo u sobu 410. Pitate se zaπto tamo, a ne u naπu sobu 414? Iz jednostavnog razloga - tamo su bila dva deËka Dalibor i Adrijan koji su takoer pobjegli s tuluma. I tako, malo smo priËali…neki se malo bolje upoznavali… dok su ostali tulumarili u sali, nas smo Ëetvero bili u sobi. Ne æelim vam otkriti detalje, to Êu ipak zadræati za sebe. Sve u svemu, Dalibor i ja smo iπli spavati

U trenucima opuπtanja

u pola sedam ujutro, a za Adrijana i Doroteju ne znam. Jutro je bilo kobno, predavanje i radionica, predavaËica je bila Tanja OpaËak iz ureda pravobraniteljice za djecu. Neki su kasnili na predavanje, neki bili pospani, neki sretni… vidjelo se da je tulum bio do ranih jutarnjih sati.

SljedeÊe jutro smo iπli na izlet u Klanjec i Kumrovec. Vidjeli smo izloæbu kipova, Titov rodni kraj… vraÊanje u hotel na ruËak i na predavanje Stjepana »luπËiÊa i Ranka Helebranta - tema policija i ljudska prava. Bilo je æestoko. Doslovce smo napali policiju kako je neljubazna, onda je svatko od nas ispriËao svoje iskustvo s policijom;

TRGOVINA LJUDIMA

Kako do tolerantnijeg druπtva Kada sam upitala svoje bliænje πto je za njih tolerancija, svatko je mislio drugaËije. Tolerancija je za njih bila poπtivanje drugih ljudi i njihove osobnosti, opraπtanje neËega i nekih postupaka koji se uËine, pristojnost, kulturno ponaπanje u druπtvu i da se mora paziti πto se govori da ne bi povrijedili druge, njihovu osobnost, ali prvenstveno da ne bi povrijedili sebe. Ja mislim da tolerancija znaËi najviπe poπtovati druge ljude, ali i snositi neπto ili to podnositi. Tolerancija je snoπenje i podnoπenje tuih, ali i svojih postupaka, te posljedica koje dolaze iza toga. Ljude oko sebe upitala sam i misle li da u danaπnjem druπtvu postoji tolerancija. NajËeπÊi odgovori koje su dali bili su: “Tolerancije nema, ona ne postoji.” “Tolerancije ima, ali u vrlo malim koliËinama i primjerima koji bi se mogli navesti.” Sada kada govorim i piπem o tome, mislim da tolerancija postoji, ali da postoji i netolerancija. Mnogo je primjera koji ukazuju na netoleranciju kao πto je nepoπtovanje drugih te posljedice koje nastaju iz vlastitih postupaka koje najËeπÊe snose drugi ljudi koji za to nisu krivi. Dokazi da postoji netolerancija su i u tome πto se sve manje poπtuju drugi ljudi. Danaπnje je druπtvo takvo da gotovo svi misle samo na sebe. U tome se vidi joπ jedan primjer netolerancije. Tako je to u danaπnjem druπtvu. Danas ima jako puno vrijeanja, psovanja, nekulturnog ponaπanja i nepoπtivanja prava na æivot. Sve je viπe ubojstava, ljudi ne poπtuju tue pravo na æivot i to da se svi raamo jednaki. Netolerancija postoji od davnina. To potvruje izrabljivanje, ubijanje i silovanje crnaca koje nisu poπtovali i nisu poπtovali njihova prava. Iako postoji jako malo primjera, tolerancija ipak postoji. Postoje ljudi koji æele pomoÊi drugima kako god mogu. Oni koji imaju manje, prije Êe pomoÊi onima u nevolji nego oni koji imaju viπe. Tolerancije je nekada bilo viπe. Djeca su morala poπtovati svoje roditelje govoreÊi im “vi”. Mladi su poπtovali sebe i nisu vrijeali druge, ali danas se rijetko πto tolerira. Nakon svega navedenog mislim da tolerancija postoji i ne tako davno tolerancije je bilo viπe, ali πto vrijeme dalje odmiËe, tolerancija se mijenja i pretvara se u netoleranciju. Pretvara se u neπto Ëega bi najmanje trebalo biti na ovom svijetu i u danaπnjem druπtvu. Netolerancija prevladava i teπko da Êe ikada viπe biti tolerancije koja Êe prevladavati umjesto netolerancije. Poπtovanjem drugih, njihove osobnosti i prava na æivot, snoπenjem posljedica koje smo sami uzrokovali svojim postupcima, svijet Êe æivjeti bolje, a druπtvo u kojemu æivimo i u kojemu Êe æivjeti naπa djeca bit Êe tolerantnije. Nikolina BoæiËeviÊ, 2.b

10

Svijet u koji se lako ulazi, ali se teπko iz njega izlazi Trgovina ljudima u danaπnje vrijeme je sve ËeπÊa pojava. Mnogi ljudi su izloæeni tom naËinu trgovanja. NajveÊi udio ljudi u toj trgovini je iz siromaπnijih zemalja. Kako nemaju novca za osnovne æivotne uvjete, prisiljeni su biti ærtva trgovanja. Da bi otiπli iz siromaπne u bogatu zemlju, stupaju u kontakt s nepoznatim ljudima koji Êe ih prevesti. Kada ih prevezu do odreenog cilja, ti ljudi misle da Êe si poveÊati æivotni standard, ali samo neki uspiju. VeÊina æena i djece zavrπe u svijetu prostitucije. U tom svijetu su prisiljeni raditi razne stvari bez svoje volje, kako bi zadovoljili potrebe pojedinca. Mnogi mladi æivoti su uniπteni u prostituciji. U taj svijet se ulazi lako, ali se teπko izlazi. Sve svjetske organizacije za zaπtitu ljudskih prava protive se trgovini ljudima. Jedan od naËina za zaustavljanje trgovine ljudima je poveÊana kontrola graniËnih prijelaza. U siromaπnim zemljama se potiËe zapoπljavanje i pomaæe ljudima kako bi se suprotstavili trgovini. Nadam se da u svijetu neÊe viπe biti trgovine ljudima, jer svaki Ëovjek ima pravo biti slobodan i raditi πto hoÊe. Neno DragiÊ 3.c BROJ 4 • VELJA»A 2007.


mladi i ljudska prava bili je tu i pijanih policajaca, i nekoliko anegdota. Evo jedne koja mi je ostala u sjeÊanju, a ispriËao ju je Dalibor, o tome kako su njegov tata i tatin prijatelj (policajac) otiπli u kafiÊ na piÊe i tamo bili priliËno dugo, na rastanku su se pozdravili i kad su izlazili iz kafiÊa, njegov prijatelj izvadi olovku iz dæepa i naplaÊuje kaznu svom prijatelju jer je ovaj nepropisno parkirao. Doπla nam je i Sanja Sarnavka iz udruge BABE, predavati o rodu i spolu - æenska prava na πto su deËki poludjeli; raspravljalo se o muπkoæenskim odnosima.

Radionice: idealna dræava, azil, diskriminacija, forum kazaliπte U petak su predavanja dræali Mario i Ivan, predstavili su omladinsku grupu HHO-a. Oni su zajedno s Jankom bivπi polaznici πkole ljudskih prava i koordinatori Omladinske grupe. Njihovo predavanje mi je bilo jedno od najdraæih. Imali smo radionicu o idealnoj dræavi. Podijelili smo se u nekoliko grupa i sami smo morali osmisliti svoju idealnu dræavu. Sve su propale osim jedne koja je bila previπe savrπena da bi propala. Radionicu o azilu vodila je Goranka LaliÊ i to je bilo jako zanimljivo; neki su glumili azilante pa smo se i smijali, zabavljali, ali i uoËili kako je jako teπko kako netko mora doÊi u drugu dræavi i traæiti azil, a ne poznaje ni jezik, a kamoli dræavu. U subotu imali smo radionicu o diskriminaciji, ksenofobiji, rasizmu pod vodstvom Hajdi Katinac iz Splita, koja je uz to vodila i aktivizam. Sran

Ovako izgleda idealna dræava

Dvornik, izvrπni direktor HHO-a, dræao je predavanje o suoËavanju s proπlosti. Gledali smo film o akciji Oluji i tad su probuene mnoge emocije. U prezentaciji forum kazaliπta sudjelovali su i glumci i gledatelji, koji ovdje nisu pasivni, veÊ su pozvani da zamijene protagoniste kako bi pronaπli rjeπavanja ili alternacije za potlaËeni lik na sceni. Mi smo sami sebi odabrali temu; Nikola i Nemanja prepriËali su nam stvarni dogaaj,

koji se odvijao u jednom kafiÊu u Vukovaru izmeu Hrvata i Srba. Prema tome smo sloæili scenu i odigrali je. Sudjelovali su i gledatelji, koji su pokuπali rijeπiti sukobe. Na kraju smo imali zavrπnu evaluaciju i dobili diplome za uspjeπno pohaanje πkole ljudskih prava, slikanje, zahvale i zavrπne rijeËi, a poslije je zapoËeo oproπtajni tulum. Kako se bliæio kraj prelijepe priËe, postali smo svjesni toga i pomalo tuæni, a neki su i

RazliËitost moramo uvaæavati Nasilje u πkolama svaki dan sve viπe raste. Nasilja ima u svakoj πkoli i u svakom obliku, no najËeπÊe nitko o tome ne govori otvoreno niti na pravi naËin. Svi su u neugodnoj situaciji, i nasilnik i ærtva, svatko ima neku svoju pozadinu i objaπnjenje zaπto su u nasilnoj situaciji. Neki su jednostavno nesretni kod kuÊe pa svoj bijes iskaljuju na uËenicima u πkoli, nekima je dosadno, a neki su nasilnici u πkoli, a kod kuÊe su ustvari ærtve nasilja

BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Tolerancija je podnoπljivost tuih miπljenja i uvjerenja. Imati obzira prema nekome, pomiriti se s razlikom u razmiπljanju, sve je to tolerancija. Svi bismo trebali tolerirati razliËitosti jer bi tako svijet mogao biti ljepπi. Sve bi cvjetalo, sve bi bilo savrπeno. Svatko bi mogao izraziti svoje miπljenje. Kada bismo tolerirali jedni druge, ne bi bilo svaa i ratova. Ljudi bi se slagali i podræavali. Da je bilo tolerancije, ne bi bilo tako mnogo nesreÊa. Tolerancijom moæemo promijeniti ovaj ruæni i tmurni svijet. Ljudi su sve mrzovoljniji, svaaju se, ratuju, nemaju obzira prema drugima. Tolerancija je u æivotu vaæna kao i ljubav. Ako nemamo tolerancije za druge, ni drugi je neÊe imati za nas. Tolerancijom uËimo poπtovati tue miπljenje, tue postavke, uËimo ne osuivati druge. Neki ljudi nemaju razumijevanja za ljude druge boje koæe, jezika i kulture jer misle da su manje vrijedni. Nitko ne moæe reÊi da poπtuje i prihvaÊa baπ sve, svakom neπto smeta, makar to neπto bilo i sitnica, no premda se ne slagali, razliËitost moramo uvaæavati. U svijetu nema dovoljno tolerancije. Ljudi bez potrebe osuuju jedni druge jer misle da je ono πto oni kaæu jedino ispravno. Svijet bi bio mnogo ljepπi kad bismo imali viπe razumijevanja i poπtovanja. Tolerancijom se ljudi pokuπavaju potaknuti na uvaæavanje razliËitosti

koje nas obogaÊuju. Tolerancija u druπtvu opada. Primjer opadanja tolerancije je nasilje u πkolama koje svaki dan sve viπe raste. Nasilja ima u svakoj πkoli i u svakom obliku, no najËeπÊe nitko o tome ne govori otvoreno niti na pravi naËin. Svi su u neugodnoj situaciji, i nasilnik i ærtva, svatko ima neku svoju pozadinu i objaπnjenje zaπto su u nasilnoj situaciji. Neki su jednostavno nesretni kod kuÊe pa svoj bijes iskaljuju na uËenicima u πkoli, nekima je dosadno, a neki su nasilnici u πkoli, a kod kuÊe su ustvari ærtve nasilja. Nasilje se u druπtvu ne tolerira. Svi se uvijek negativno izraæavaju o tome, postoje Ëak i zakoni koji brane svaku vrstu nasilja, no nasilje je uvijek prisutno u veÊoj ili manjoj mjeri, bar jedan pojedinac se uvijek javi i ide nasilnim putem i to onda stvara problem za πiru zajednicu. Druπtvo bi se trebalo potruditi da nae neke uËinkovite naËine kako bi zaustavilo nasilje i njegovo πirenje. Nasilnici se neÊe zaustaviti sami od sebe, njima je potrebna pomoÊ, a najgore je kad su ærtve nasilja djeca jer se oni ne mogu sami zaπtititi, stoga je moja poruka da je veÊ davno doπlo vrijeme da se nasilju stane na kraj i objasni svima kako je nasilno ponaπanje neprihvatljivo i πtetno. Marija Bekavac, 2. b

11


mladi i ljudska prava zaplakali. I sada kada ovo piπem, svega se prisjeÊam i kao da to ponovno proæivljavam: sjeÊam se kako sam, kad sam doπla u Krapinske toplice, bila okruæena breæuljcima, a na sam pogled uokolo hvatala me jeza, uopÊe nije bilo dodira s vanjskim svijetom, tri-Ëetiri kafiÊa, dvije malo veÊe trgovine,

Omladinska grupa HHO-a

Kako rijeπiti sukob - forum kazaliπte

Svi smo se uglavnom uËlanili u Omladinsku grupu HHO-a. i u sijeËnju smo se sastali u Zagrebu. Bilo je pomalo Ëudno ponovno vidjeti te ljude, na pozitivan naËin. Sada smo mogli razgovarati o nekim stvarima i saznala sam dosta toga, πto tamo nisam znala. Na sastanku smo razgovarali o buduÊim projektima i isplanirali njihovu provedbu.

banka, poπta… kao da sam uπla u veÊi BIG BROTHER, tako sam se osjeÊala dok se nisam malo privikla, a sada me uhvati tuga, jer je sve to prekrasna uspomena. Da mi netko opet kaæe da to sve joπ jedanput proæivim, odmah bih prihvatila, ma ne jednom… mladi iz cijele dræave, srednja πkola, svi smo se na neki naËin povezali, neki viπe, neki manje, o svemu smo otvoreno razgovarali, nije bili diskriminacije, svi smo se slagali, druæili, neπto novo nauËili, neopisivo iskustvo. Rijetko tko ima ovakvu priliku iÊi, kao πto sam iπla ja i jako sam zahvalna Ivani na pozivu, nadam se da je nisam razoËarala, i naravno hvala mojim roditeljima koju si mi dopustili da idem. I drago mi je πto sam tu priliku ponudila Dubravku i πto nije poæalio. Upoznala sam jako drage ljude, i djevojke i momke, ostala sam s njima u dobrim odnosima i Ëujemo se svaki tjedan da razmijenimo priËe, dogaaje… Tekst i snimci: Adrijana Tepeπ, 2. b

O cimerima i docimerima U sobi broj 413 do Doroteje i mene bili su Nikola i Nemanja iz Vukovara. Njih dvojica su najbolji prijatelji, vole se πaliti, znaju se zabavljati, a uz to Nikola piπe pjesme. U sobi 412 bila je koordinatorica Boæica, tako da smo svi veÊ znali da se, kada je ona u sobi, treba malo stiπati. U poznatoj nam veÊ sobi 410 bili su dva prijatelja iz Iloka, Dalibor i Adrijan. Oni su imali i leæaj viπka pa smo Doroteja i ja znali nekad prespavati kod njih. U sobi 409 bili su Dubravko i Nenad (na slici), u 415 Sanja i Ana iz GospiÊa, preko puta naπe sobe bile su Maja i Martina iz Kutine, do njih Ana i Ivan iz Benkovca. Ispod nas, na treÊem katu bili su Viπeslav i Danijel, dva Luke i da, naravno, tu su Mario, Ivan i Janko.

Toleranciju uËimo od svojih roditelja Tolerancija u naπem druπtvu jako je vaæna. Svaka osoba ima pravo na slobodu izbora. HoÊe li biti tolerantna ili ne, sve ovisi o njezinoj odluci. Toleranciju moæemo promatrati kao vrlinu. Nju stjeËemo iskustvom, znanjem, komuniciranjem… Naπ unutarnji glas - savjest pomaæe nam da budemo tolerantni, a to znaËi poπtovati druge, pomagati im i prihvaÊati u potpunosti. Svaki Ëovjek trebao bi znati tolerirati neke dogaaje iako mu se to i nije svidjelo. Treba znati biti tolerantan na pravi naËin. U naπem druπtvu ima sve manje tolerancije. Svi smo sebiËni i samo gledamo neËije nedostatke. Toleranciju prvenstveno uËimo od svojih roditelja koji su nam primjer cijeli æivot, ali najviπe kada se razvijamo i spoznajemo sami sebe. VeÊ u prvim mjesecima æivota, moæda i prilikom zaËeÊa po genskim osnovama svojih roditelja, odreuje se naπa tolerancija u buduÊnosti. Stare poslovice ne laæu kada kaæu: “Ne pada jabuka daleko od stabla” ili “Kakav otac, takav sin”. Prilikom odrastanja bitno je u kakvom okruæenju æivimo i s kakvim se osobama susreÊemo. »ovjek se izgrauje fiziËki, psihiËki, duhovno, karakterno, filozofski… ObiËno kod nas mladih razmiπljanja su da kada steknemo punoljetnost, mislimo da smo dovoljno odrasli,

12

da znamo πto nam je potrebno za æivot te smo puni optimizma i samouvjerenja. Kasnije kroz æivot shvatimo u kakvoj smo bili zabludi, jer æivot je mnogo kompliciraniji i teæi nego πto smo mislili. MetaforiËki mogu reÊi da je æivot samo san, a kad se probudimo, veÊ nas Ëeka smrt. Svaki dan nauËimo neπto novo i cijeli æivotni vijek nam nije dovoljan da bismo sve nauËili i znali se mudro i tolerantno ponaπati u svakoj situaciji. Netolerancija postoji jer su ljudi koji su odgovorni i koji bi nam trebali davati primjer, zaboravili na osnovne ljudske vrline. Njima su vaæniji osobni interesi nego interesi i problemi veÊine ljudi koji moraju biti pod njihovim utjecajem. Ako je istina da mlai moraju uËiti od starijih, bojim se da nasljeujemo sve one negativne osobine s kojima se danas susreÊemo. U danaπnje vrijeme ima sve manje druπtva koja su dobra, pozitivna i tolerantna i to je jako æalosno. »ovjeku je teπko biti dobar i ne grijeπiti pa zato Ëesto odlazi na loπu stranu. Tada su nezadovoljni, povuku se u osamu, padaju u depresiju, puni su pesimizma i poËinju se iskaljivati na slabijima. Zbog opÊeg nezadovoljstva æivotom, ponekad smo svjesni da ne moæemo traæiti toleranciju od svojih roditelja, profesora, lijeËnika… Nikad u æivotu

ne moæemo znati kakva Êe nas tragediju snaÊi i od koga Êemo trebati pomoÊ. U æivotu moramo pokuπati biti prijatelj svima. Iako ponekad imamo loπe miπljenje o nekoj osobi, mislimo da je nitko i niπta, zapravo smo svi jednaki. Svi smo jednako vrijedni i svakomu Êe doÊi dan kad Êe stati pred Boga i kajati se zbog svojih zlodjela zato πto nije bio tolerantan. Ne smijemo drugog ismijavati i izrugivati mu se samo ako mora nositi naoËale, ako se oskudno odijeva, siromaπan je, ruæan, u kolicima…Takvi najviπe trebaju naπu pomoÊ i od nas oËekuju toleranciju. Nepravda u toleranciji dogaa se i u religijama. KrπÊani, iako vjeruju u Isusa Krista, poπtuju druge koji imaju razliËito miπljenje, ali neke vjerske zajednice ne prihvaÊaju tua miπljenja i prema njima se ponaπaju netolerantno. Trebamo se uvijek ponaπati tolerantno i biti prijatelj svakome Ëovjeku, posluπati ga, pomoÊi mu, a od njega moæemo i mnogo nauËiti. Za mene je pravi Ëovjek onaj koji zna biti tolerantan. Da se svi tako ponaπamo, danaπnji svijet bi se uvelike promijenio, postao bi bolji, bez nasilja, ubijanja, ratova i boli. Tada bismo svi æivjeli idealnim æivotom kao u bajci - sretno i zadovoljno. Mateja Szabo, 2.b BROJ 4 • VELJA»A 2007.


mladi i ljudska prava NASILNICI NAM ODUZIMAJU OSNOVNA LJUDSKA PRAVA

A mi se pravimo da je sve u redu U svijetu ne postoji niti jedna dræava koja svim ljudima osigurava ista prava. Nemaju svi ljudi ista prava, a i ona koja imaju, u trenu nestaju. Za vrijeme ratova ljudi nemaju pravo glasa, mogu se samo nadati da Êe preæivjeti. Imaju li ubojice prava oduzimati æivote naπih najmilijih?

Prava imaju moÊni ljudi, voe najjaËih svjetskih sila, a mi obiËni ljudi moramo im se pokoravati. Problem je joπ veÊi kada te ljude diæemo u nebesa. Kakva prava imamo kada ih nam oduzme netko kome smo dali svoje povjerenje? Kakva su prava imali Æidovi, crnci, kakva prava imaju

narodi kada netko napada njihovu domovinu, æeli im je oduzeti... ljudi tada nemaju prava. Na svakom koraku oduzimaju nam naπa prava. Ulice su pune nasilja, a mi se pravimo da je sve u redu. Nemamo izbora, moramo tolerirati i opraπtati ljudima koji nam to rade, a moram ustvrditi da su to nasilnici, razbojnici i zloËinci, no mi im opraπtamo jer oni rade “samo za naπe dobro”. Nikolina VukoviÊ 2.b

Kako smanjiti nasilje

Nekolicina nijeËe prava veÊini Bio ja Aljona Ivanova ili Nelson Mandela, roen sam na ovom svijetu i imam pravo na æivot i jednakost. Ali moæemo li tu misao odraziti i na danaπnji svijet i ËovjeËanstvo? Naæalost ne. Povijest sama piπe priËe. Kako je bilo nekad, a πto je danas? Ljudi s obzirom ili bez obzira na boju koæe, vjeru i zajedniπtvo imaju ograniËeno pravo koje nekolicina nijeËe, diskriminira ili jednostavno gazi. Zaπto jedan Ëovjek ima pravo proliti krv na stotine ljudi ili jedna budala prepuna eksploziva uπetati u skupinu ljudi i raznijeti se? Je li to Ëast ili se na tome temelji neËija vjera - zasigurno ne jer oËito da netko nije dovoljno dobar da bi ostvario svoj cilj pa rjeπava problem nasiljem. Sve pada u vodu jer Ëovjek uzima odjednom velik dio kolaËa dok za nekolicinu ostaju samo mrvice. Iz dana u dan ljudski æivoti gasnu u æelji da ostvare svoja prava koja su tek samo neka daleka java i san. Pitam se probudi li se katkad kroz æivot u vama glas i zapita za protekle dogaaje i tad svjesno zakljuËite: imam li ja / jesam li imao na to pravo? Mihael GoriËki, 3.c

Radionica o nasilju

u adolescentskim vezama U Strukovnoj πkoli odræane su radionice za grupe od po dvadesetak uËenika, a vodila ih je profesorica Gordana LuËiÊ, voditeljica ©kole za mlade Plavog telefona, s viπe nego zabavnim temama: o ravnopravnosti spolova, pravima i potrebama svih ljudi te o nasilju, s naglaskom na ono u adolescentskim vezama. Kako je za navedene aktivnosti vremena uvijek malo, uËenici se nadaju ponovnom susretu u istoj edukativnoj formi. Navedene aktivnosti nastavak su lani uspostavljene suradnje ove virovitiËke srednje πkole s djelatnicima Plavog telefona i radionica za profesore. ©kola je za Ëlanove Roditeljskog vijeÊa organizirala i predavanje Centra za suzbijanje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo VirovitiËko-podravske æupanije o zlouporabi sredstava ovisnosti. Sanja JankoviÊ, 3. r. BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Nasilje postoji od poËetka, moæe se reÊi da je nastalo s ovim svijetom. U poËetku su se æivotinje borile za opstanak, kasnije ljudi, a danas se ljudi moraju boriti za opstanak, ali bez nasilja, no naæalost sve ga je viπe. Istina je da u danaπnjem svijetu postoji mnogo nasilja, ali πto je to nasilje? ZnaËi li to moæda nekoga ubiti, pretuÊi, povrijediti fiziËki ili emocionalno, govoriti ruæne rijeËi ili nekome prijetiti? Sve je to nasilje. Mnogi ljudi postaju nasilni, ubojice, zlostavljaËi zbog nekog razloga. Taj razlog uvijek postoji, a najËeπÊe ljudi postanu nasilni zbog toga πto ih u obitelji maltretiraju ili su doæivjeli neπto grozno u æivotu pa se nasiljem prema drugima æele osvetiti. Je li istina da nam nasilnici oduzimaju osnovna ljudska prava? Da, to je istina. Oduzimaju mnoga prava, a neka od tih prava su: pravo na æivot i pravo svakog Ëovjeka na slobodu. Svi ljudi raaju se jednaki i slobodni bez obzira na rasu, spol i vjeru, ali to oËito nekima nije jasno. Ti neki su nasilnici koji se povlaËe od davnina kao πto su ljudi koji misle da je ovaj svijet stvoren samo za njih i da su oni najpametniji na svijetu. Iz toga su proizaπli rasizam, gdje su stradali crnci samo zbog druge boje koæe i holokaust prema Æidovima, prema ljudima koji to nisu zasluæili i koji nisu bili krivi ni za πto. Primjere oduzimanja prava na æivot susreÊemo i Ëujemo na televiziji, radiju ili na internetu: netko je opljaËkao banku i pri tome su smrtno stradale jedna ili dvije osobe, muæ je ubio æenu zbog preljuba, æena je ubila muæa... Pravo na slobodu joπ je jedno ljudsko pravo koje vrijedi za sve ljude. Kako nam nasilnici oduzimaju to pravo? Takvi sluËajevi su najËeπÊi u obiteljima kada roditelji zatvore svoje dijete i tada ono nema slobodu. Oni misle da je to za njega najbolje, ali nije. Dijete se tada ne moæe fiziËki i emocionalno razviti, ne upoznaje druge osobe i ne zna kakav je pravi æivot. Ovaj bi svijet bio bolji bez nasilja, ali kada Êe i kako to biti? Ne znamo kada Êe to biti, ali kako bismo nasilje barem malo smanjili, trebamo poπtovati druge, njihova osnovna prava, a prije svega moramo poπtovati sebe. Nikolina BoæiËeviÊ 2.b

13


mladi i ljudska prava CENTAR ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE OVISNOSTI ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVO VIROVITI»KO-PODRAVSKE ÆUPANIJE 'SVETI ROK'

Mladi doæivljavaju drogu kao opasnost za sebe i svoje prijatelje Zaπto mladi uzimaju drogu, πto je joint, je li marihuana ljekovita u zdravstvu, koliko se dugo nakon konzumiranja moæe utvrditi da je netko uzeo sredstvo ovisnosti, moæe li netko iznenada doÊi u πkolu i testirati uËenike na drogu, gdje ovisnik moæe potraæiti pomoÊ, koja je razlika izmeu aktivnih i pasivnih puπaËa… neka su od pitanja koja su uËenici drugih razreda Strukovne πkole Virovitica postavili na tribini o temi ovisnosti odræanoj u njihovoj πkoli. O ovisnostima opÊenito i stanju na podruËju VirovitiËko-podravske æupanije te o ulozi Centra za prevenciju ovisnosti u sustavu borbe protiv zlouporabe sredstava ovisnosti uËenicima su govorili djelatnici Centra za prevenciju i suzbijanje ovisnosti VirovitiËko-podravske æupanije Vesna ©erepac, dipl. pedagog, dr. Miroslav Venus, Siniπa Brlas, dipl. psiholog, te mr. sc. Elvira KoiÊ. PredavaËi su uËenike upoznali s naËinom rada Centra te s rezultatima ankete πto su je proveli meu uËenicima πestih razreda osnovnih i drugih razreda svih srednjih πkola u æupaniji, a odnosila se na pitanja o sredstvima ovisnosti i Ëiji rezultati ukazuju da su srednjoπkolci uvelike u dodiru s takvim proizvodima i ljudima koji ih nelegalno prodaju.

U»ENI»KO VIJEΔE STRUKOVNE ©KOLE

Dr. Miroslav Venus govori o zlouporabi sredstava ovisnosti

Paæljivo sluπanje i praÊenje te komunikacija s predavaËima sugeriraju da je tema goruÊa i da mladi æele razgovarati (ili barem sluπati) o njoj jer osjeÊaju opasnost za sebe i svoje prijatelje. PredavaËi su pozvali uËenike da odgovore na

pitanja i pomoÊ bez ustruËavanja i bez straha potraæe u Centru u Virovitici i Slatini. Predavanje o istoj temi djelatnici Centra u istoj su πkoli odræali Ëlanovima Roditeljskog vijeÊa i razrednicima.

OËuvati πkolu i meuljudske odnose

Iako sa zakaπnjenjem (zbog preseljenja πkole u novu zgradu) u ponedjeljak 20. studenog 2006. godine sastali su se predsjednici razrednih

Predsjednik uËeniËkog vijeÊa Strukovne πkole Dubravko Δuk izabran je i za predstavnika osnovnoπkolaca i srednjoπkolaca u Nacionalnom vijeÊu uËenika RH

odjela. Na sastanku su takoer bile prisutne ravnateljica Pavica BiondiÊ-IvankoviÊ, struËna suradnica Maja PeËek i Ivanka ©timac, voditeljica

projekta Eko πkola. Za predsjednika uËeniËkog vijeÊa izabran je Dubravko Δuk iz 2.a razreda. UËeniËko vijeÊe se prema Pravilniku treba sastajati 2 puta u polugodiπtu, i to na inicijativu predsjednika vijeÊa. Ravnateljica nas je upozorila da mi kao svojevrsni posrednici izmeu nje i ostalih uËenika moramo brinuti i upozoriti kolege prvenstveno na oËuvanje novog πkolskog prostora, ali jednako tako i na ostale probleme kako bi nam svima bilo ljepπe i ugodnije provoditi vrijeme u πkoli. Profesorica ©timac je govorila o projektu Eko πkole u kojem bi trebali sudjelovati svi uËenici, i to na naËin da brinu za okoliπ koji nas okruæuje za dobrobit nas samih i ostalih ljudi. Profesorica je posebno naglasila da bi se u spomenuti projekt trebao ukljuËiti πto veÊi broj uËenika, pogotovo u razdoblju koje predstoji jer Êe biti organizirane brojne akcije vezane uz taj projekt. Ove πkolske godine naπa πkola mora naime potvrditi status eko πkole πto, vjerujem, neÊe biti veliki problem ako svatko od nas da svoj maleni doprinos. Snjeæana Ibriks 3.c

14

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


stereotipi STEREOTIPI U NA©OJ OKOLINI

Jesmo li spremni izdiÊi se iznad stereotipa i pokazati svoju originalnost

Moja okolina puna je stereotipa, a mi se povodimo za njima ne ispitujuÊi je li to istina. U danaπnjem svijetu koliko je lagano, toliko je i teπko biti drugaËiji, neujednaËen i neoriginalan. Od davnina su postojali stereotipi kojih se druπtvo dræalo iako su bili popriliËno besmisleni i smijeπni. Kao npr. u proπlosti. Æene su oduvijek imale niæe mjesto u druπtvu i muπkarci ih nikada nisu gledali kao nekoga tko ima pamet i da su u nekim stvarima puno bolje od njih. Za njih su one bile samo predmet poæude. Danas se taj stereotip promijenio, no ipak ne u potpunosti. Iako se æene smatraju vrlo loπim vozaËima, one gotovo nikad ne uzrokuju prometne nesreÊe i njih posebno ne zamara onih 0,00 promila. Takvih stereotipa o æenama ima u svakoj grani æivota, pa tako i u πkolstvu. Zaπto se podrazumijeva da Êe samo muπki dio druπtva upisivati elektrotehniku i uspjeπno je zavrπiti? Moæda bi neka æenska osoba bila u tom podruËju uspjeπnija. Zaπto bi samo æena bila ta koja se podrazumijeva da radi s djecom i da bude teta u vrtiÊu? Moæda bi neki muπkarac to puno bolje radio jer tko kaæe da su æene te koje su osjeÊajnije, njeænije, toplije, a muπkarci grubi, agresivni, pomalo bezosjeÊajni? Sve je to BROJ 4 • VELJA»A 2007.

stereotip koji se stvorio, a nije toËan. I muπkarci su vrlo osjeÊajni iako moæda tu stranu pokazuju malo bolje nego æene. Zaπto? Opet zbog druπtva koje bi ga na neki naËin predstavilo zbog toga kao slabiÊa, mamina sina. Sve su to popriliËno smijeπni stereotipi koji zapravo uopÊe nisu toËni. Moja okolina puna je takvih stereotipa koje je stvorilo jedno druπtvo, a mi se ostali povodimo za njima ne ispitujuÊi je li to istina. Ako se djevojka odjene za izlazak oskudno, smatra je se 'lakom' iako to moæda stvarno nije tako, nego samo voli taj stil odijevanja. Tako je i s vrstom glazbe koju sluπamo. Osobama koje sluπaju narodne pjesme stavlja se etiketa 'seljaka', a zaπto? Pa svi dobro znamo da s vremena na vrijeme svi to posluπamo unatoË Ëestim ismijavanjima i ruganjima toj vrsti glazbe. Ljudi su Ëesto povodljivi i misle ono πto im nameÊe druπtvo. U danaπnjem svijetu koliko je lagano, toliko je i teπko biti drugaËiji, bez one ujednaËenosti i neoriginalnosti. Osobu koja je samo svoja, originalna, koja se ne povodi za

danaπnjom modom, veÊ nosi ono πto se svia samo njoj, a ne πto je nametnula neka tvrtka samo da proda, Ëesto se Ëudno gleda na ulici i na neki naËin ljudi pomisle da je Ëudna. A zaπto? Zato πto nije kao milijuni i milijuni istih, ujednaËenih cura i deËki. Na neki naËin to je veÊ dosadno. Svi se isto odijevamo, sve je jednoliËno i monotono. Svi imamo sve isto. Divim se osobama koje su spremne izdiÊi se iznad toga i stvoriti svoj svijet i svoju originalnost. Mislim da ne trebamo prosuivati na temelju nekih stereotipa. Trebamo se prvo upoznati sa svime, situacijama i osobama i tek onda prosuivati. Trebamo imati svoje miπljenje i dræati se njega, a ne stereotipa. Posebno me ljuti kada se svi povode za time. Kao za tim da su plavuπe glupe, πto stvarno nije istina. Sve su to preuveliËane stvari koje treba ignorirati. Da su plavuπe glupe, zar bi u Saboru sjedila gospoa AntiËeviÊ-MarinoviÊ? Marina Prister, 2.a

15


stereotipi ©TO SE PROMIJENILO TIJEKOM STOLJEΔA

Svijet u kojem æivimo Ljudi su uvijek teæili nekom prestiæu, uvijek su se natjecali i æeljeli biti bolji od drugih. »injenica je da se danaπnji ljudi ne razlikuju od onih s poËetka 19. st., a jednako tako ni od starijih generacija

U kakav svijet ulazimo?

Ne znam tko je i kada izrekao ovu reËenicu, ali kada sam je Ëula, bilo mi je jasno da je to misao vodilja svim ljudima htjeli oni to priznati ili ne i nema dana da mi te rijeËi ne prou kroz glavu: „Iskoristi ili budi iskoriπten!“, to je glavni moto prema kojemu funkcionira cjelokupno ËojeËanstvo. Mislim poput veÊine - da Êe svatko prije iskoristiti nego dopustiti da bude iskoriπten.

Ljudima je oduvijek bio, i joπ uvijek jest cilj imati πto viπe novca i biti prihvaÊen u odreenom druπtvu. Pri tome se ne vodi raËuna o tome kako to postiÊi. U veÊini sluËajeva su to nemoralni naËini. Koliko samo puta Ëujemo iz raznih medija kako je netko primjerice opljaËkao banku i pri tome ubio jednu, dvije ili Ëak i viπe osoba. Taj pljaËkaπ pobjegne i u prvo vrijeme nastavi æivjeti

normalnim æivotom, a kasnije polako poËne troπiti i nitko i ne nasluÊuje niti se pita odakle potjeËe novac i svi su sretni i zadovoljni jer su naπli „sponzora“ koji Êe im plaÊati piÊe i skupe veËere. Zapravo je nevjerojatno koliko je malo potrebno da Ëovjek proda svoju duπu vragu. »ak i onih nekoliko pametnih ljudi koji u takvim situacijama otkriju istinu, zakljuËe da je bolje πutjeti i imati materijalne koristi od toga nego javno raskrinkati nekog kriminalca i ispasti budala koja na kraju od toga nema nikakve koristi. Da ne spominjem samo koliko je bitno u kakvim se „krpicama“ pojavljujeπ bilo gdje u javnosti i, πto je joπ vaænije, s kime se pojavljujeπ. Neki bi moæda, ËitajuÊi ovo, rekli da je moje razmiπljanje snobovsko i da tako ne razmiπlja normalna osoba. Tako bi, naravno, rekli kada bi ih netko traæio da javno iznesu svoje miπljenje, ali svatko bi se u sebi sloæio sa mnom. ZakljuËak svega reËenog je da ne postoji razlika izmeu druπtva u proπlosti i naπeg danaπnjeg druπtva. Novac je, kao πto rekoh, sve i svatko Êe uËiniti sve da ga se domogne. Naposljetku ljudi su ljudi, æivjeli oni u drugom, devetnaestom, dvadeset i prvom ili trideset i petom stoljeÊu. Snjeæana Ibriks, 3.c

Roditelji ponavljaju pogreπke iz proπlih vremena U danaπnje vrijeme ljudi imaju sve manje vremena za svoju djecu jer ,,jure” za slavom, bogatstvom i moÊi. Ljubav prema djeci nastoje nadomjestiti novcem i udovoljavanjem svim djeËjim æeljama. Na taj naËin ,,kupuju” djeËju ljubav ne misleÊi na posljedice. Upravo time su postigli suprotan efekt. Djeca ih navodno vole i oboæavaju dok su roditelji u moguÊnosti ispuniti njihove æelje, ali kad jednog dana ostare, a djeca bi trebala roditeljima posvetiti paænju, to izostaje. To je posljedica pogreπnog odgoja. Djeca nisu navikla da cijene svoje roditelje, novac, stvari jer im je sve bilo ,,stavljeno na dlan” i nisu se morali ni malo truditi. Tako je bilo i prije, a danas joπ viπe. To nije samo u danaπnjem druπtvu, veÊ i u prijaπnjem, ali i u drugim dræavama. Slika danaπnjeg druπtva je samo preslika prijaπnjeg, svijeta novca, slave i moÊi. I danas ako imaπ novca i moÊi, moæeπ biti glup i bez znanja, ali sva su ti vrata otvorena. Vrijednost i ljubav gledaju se kroz novac. Upravo zbog toga je sve manje istinske obiteljske povezanosti. Svi su onda, ali i sada stremili neËem viπem i veÊem ne mareÊi za druge, veÊ gledajuÊi na sebe. Ono πto su ljudske mane, sada su vrline i πto dalje idemo, sve je gore. Marijana Æagar 3. c

16

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


stereotipi

Je li nam bolje nego »ini mi se da je danaπnje druπtvo identiËno onome pariπkom s poËetka 19. stoljeÊa: tada i danas, novac je pokretaË svega, snaga, moÊ, sredstvo kojim sve moæemo kupiti. Ako se osvrnemo na Pariz poËetkom 19. stoljeÊa, moæemo vidjeti da su ljudi tada kao i danas, da bi uspjeli, prelazili preko svih moralnih naËela, gazili preko leπeva, odricali se roditelja (ali ne i njihova novca), pronalazili bogate ljubavnike (ili sami to postajali). Da bi Ëovjek uspio uÊi u visoko druπtvo, da bude vien i zapaæen, da ga se smatra za nekoga ili neπto, morao je zaboraviti ljubav i sve istinske vrijednosti. To je bio svijet novca, slave, moÊi, zao svijet u kojem se ne smiju pokazivati nikakve ljudske slabosti. Ljudi su morali biti sebiËni, nemilosrdni, iskoriπtavati druge. I tada se visoko druπtvo nazivalo druπtvom glupana i lopova, a ipak je veÊina æeljela meu njih. Nije ni sada situacija znatno drugaËija. Moæda se drugaËije zovu ljudi u visokom druπtvu, ali naËela su im ista kao prije dvjesto godina, novac takoer ima glavnu ulogu: ako ga imate u dovoljnim koliËinama, otvoren vam je put do svega: sve moæete, sve znate, sve si moæete priuπtiti, moæete kupiti πto god poæelite, bilo koju stvar, bilo koju vrstu ljubavi... Novac vas moæe dovesti do dalekih visina, ali ako ga nemate, padate u bezizlazni ponor.

Ljubav nekad i danas

se vjeËno isprepliÊu dobro i zlo, a u kome zlo najËeπÊe pobjeuje dobro. SliËnost æivota 19. stoljeÊa u Parizu i danaπnjeg i viπe je nego oËita: novac je uvijek i svagdje glavni pokretaË svega. Ako novca imamo u dovoljnim koliËinama, tada smo pripadnici visokog druπtva, tada smo netko, inaËe, oni πto prelaze preko leπeva, vrlo lako Êe i nas pregaziti da se uhvate visokog poloæaja. Sve ono πto krasi pravog Ëovjeka sastoji se u dobroti, moralnoj ËistoÊi, poπtenju, ljubavi... to sve ne dolazi u obzir ako æelimo uspjeti u æivotu. Tako je bilo prije, a tako je i danas. Ne vidim veliku razliku ni u Ëemu osim u tehnologiji. Ona je jako vaæna u razvoju danaπnjeg æivota . Bez nje nam je æivot nezamisliv i prema tome æelimo li uspjeti i postati Ëlanovi visokog druπtva, treba nam samo novac, a kako doÊi do novca, vrlo je lako shvatiti. Trebamo samo biti na pravome mjestu u pravo vrijeme i s „pravim ljudima“ i uspjeh nam je osiguran!!

Kakvu sliËnost moæemo naÊi u nekad pariπkom druπtvu i naπem sadaπnjem? Drevna poruka Svetog pisma kaæe: “©to je bilo, to Êe biti, πto se Ëinilo, to Êe se Ëiniti i nema niπta novo pod suncem”. Ljudske vrijednosti poput ljubavi, mrænje, lakomosti postojale su onda i sada. Sve se ponavlja kroz vrijeme. U pariπkom druπtvu s poËetka 19. stoljeÊa odnosi roditelja i djece nisu bili kao u danaπnje vrijeme, jer roditelji su svoju ljubav prema djeci iskazivali novcem i materijalnim dobrima. Dok to danas nije u potpunosti tako. Roditeljska ljubav se ne iskazuje samo u materijalnom i financijskom smislu, veÊ osjeÊajima i toplinom obiteljskog doma. U brakovima nije bilo niπta bolje jer su se sklapali zbog materijalnog bogatstva, dakle nije bilo ljubavi, pa su je mnogi traæili negdje drugdje, u drugim osobama (ljubavnicima/ljubavnicama). Ali kada bi je naπli, nisu je smjeli iskazivati. Individualne mane su postajale vrline. A iz toga πto je novac bio najvaæniji, vidimo da u takvom svijetu nije postojalo istinske sreÊe, jer prava sreÊa potjeËe od duhovnog, a ne od materijalnog bogatstva. Sada su ljudi, uglavnom, sretniji. Brakovi se veÊinom sklapaju zasnovani na ljubavi, poπtovanju i iskrenosti, bez miraza i uplitanja roditelja. Mogu zakljuËiti da onaj tko je bogat materijalnim bogatstvom ne mora znaËiti da je sretan i voljen, jer da bismo bili istinski sretni, moramo davati ljubav, ali i imati je od koga primiti.

Gabriela SmokroviÊ,3.c

Ramona LesiÊ 3.c

Mnogi bi rekli da sada ljudi æive bolje nego tada, ali kada se bolje razmisli, u danaπnjem vremenu stvoreno je mnogo prednosti, ali uz njih takoer suvremenih problema i poteπkoÊa. Ana Findrik, 3.c

Napredak je jedino u tehnologiji Kada bi postojala moguÊnost da se vratim u 19. stoljeÊe, vjerojatno nikada ne bih pristala. Razlozi za to su vrlo jednostavni: nedostajala bi mi tehnologija koja danas postoji, a drugi razlog je vrlo jednostavan, moj æivot bi i tada bio jednak sadaπnjem, skroman, jednostavan, æivot u kome

BROJ 4 • VELJA»A 2007.

17


stereotipi

Ljubav i brak iz narodne pjesme Sudbina Hasanaginice bila je odreena kompliciranim i zamrπenim odnosima izmeu likova. Sudbina æene u ovoj baladi bila je tragiËna zbog pogreπnog tumaËenja osjeÊaja duænosti i prevelikog ponosa. Hasanaga je turski plemiÊ, muπkarac, otac i muæ, "glava" obitelji i njegova je duænost bila da skrbi i brine za svoju obitelj. Hasanaginica je bila njegova æena. U djelu se o njoj govori kao o osobi koja nije imala svoje ja, svoj identitet, ona je bila poznata samo kao Hasanagina æena. Tu je joπ i njihovo petero djece i HasanaginiËin brat. Hasanaga je kao "glava" obitelji imao duænost brinuti i skrbiti o toj obitelji i kad je bio ranjen, mislio je da je iznevjerio svoju æenu i djecu, mislio je da ga æena neÊe posjetiti jer ga se stidi, a ona ga nije htjela posjetiti jer je pretpostavljala da Êe njemu biti neugodno zbog rana koje je zadobio. Zbog toga se razveo od supruge koju je njezin brat preudao za suca iako se ona nije htjela udati. Bivπi suprug joj je zabranio da via svoju djecu i ona je naposljetku umrla od tuge. Mislim da nije pravedno da se dogaaju takve tragedije zbog nesporazuma s muæem, æena ne bi smjela biti podreena muπkarcu, partneri bi u braku trebali biti ravnopravni, a najveÊa tragedija u ovom djelu za mene je to da majka mora protiv svoje volje biti odvojena od vlastite djece.

OSVRT NA MU©KO-ÆENSKE ODNOSE U NARODNOJ BALADI “HASANAGINICA”

Matija Deskar, 1.a

Karenjina nekad i danas Svima nam je poznat æivot Ane Karenjine i nedaÊe koje su je snaπle zbog njezinih postupaka. Ana je æivjela u devetnaestom stoljeÊu, ali i u petom stoljeÊu su postojale i joπ danas postoje neke druge Ane Karenjine. Æene kao nositeljice veÊine odgovornosti za svoju obitelj ponekad poæele pobjeÊi od tolikog pritiska, a takvi æenini postupci odraæavaju se na cijelu obitelj. Neke æene, kao Ana, ne prihvaÊaju brak bez ljubavi, a pravu ljubav spoznaju tek nakon udaje, i to u Ëovjeku koji nije njihov muæ. Sve te æene Ëesto nalaze utjehu u drugim muπkarcima koji im pruæaju ljubav i potporu. Æene te svojevrsne „izlete“ kriju od javnosti kao zmija noge. No, πto se dogaa kada se preljubi otkriju? Preljubnice zavrπe na stupu srama i sluæe kao loπ primjer drugima. Svi ih osuuju i nazivaju ih lakim æenama, πto je potpuno krivo, jer svi jako dobro znamo da postoji velika razlika izmeu preljubnica i lakih æena. Druπtvo Anu, ali i sve takve æene ne prihvaÊa jer igraju po vlastitim pravilima i time vrijeaju javni moral. Takoer, pravila koja vrijede za æene, ne vrijede i za muπkarce pa je Vronski (i ostali muπkarci) dobrodoπao u druπtvo, a Ana (i ostale æene) ne. Ako zbog preljuba doe do razvrgavanja braka, Ëesto se æeni oduzimaju djeca. To je krajnje nepoπteno i prema æeni i prema djeci, jer svaka ta æena nije to uËinila s namjerom da povrijedi svoju djecu. Uostalom djeca najbolje znaju πto se dogaa s njegovim roditeljima i zbog Ëega im je majka pribjegla tom „nemoralnom“ Ëinu. Je li to ipak malo previπe? Naravno da je, jer nisu samo æene krive. Naravno krive su jer su uËinile preljub, no postavlja se pitanje zaπto su to uËinile. Naravno ne zato πto im je u braku bilo sjajno. Niti zato jer su im muæevi pruæali bezuvjetnu ljubav i potporu jer da su im stvarno u braku „cvjetale ruæe“, ne bi Snjeæana Ibriks, 3.c imale potrebu to uËiniti.

18

Kad muπkarac mora biti savrπen Hasanaga je glava kuÊe stoga i junak svojoj æeni Hasanaginici. Njeni stavovi o muπkarcu su da on uvijek mora biti najjaËi i najpametniji. Ukratko, mora biti savrπen. Iako je to nemoguÊe, mnoge su æene dijelile to miπljenje. Muπkarcima je, naravno, laskao takav status, ali i oni su samo ljudi, kao i æene, pa su u mnogim situacijama bili jednaki ili Ëak slabiji od njih πto je bilo ponizno i za muπkarce i æene. U Hasanaginici Hasanaga obolijeva, ali ga njegova æena ne njeguje, Ëak ga i ne posjeÊuje. Hasanaga je iznenaen takvim ponaπenjem i istjera je iz kuÊe. Mislim da su æene tada imale kriva shvaÊanja jer su na svoje muæeve gledale kao na kojekakve bogove i kada bi shvatile da su u krivu, osjeÊale su se posramljeno. U tim vremenima je nedostajao i razgovor kojim bi se rijeπili ovakvi problemi, ali prije svega je nedostajalo iskrenosti. Æena se bojala muπkarcu pokazati svoje miπljenje, a on njoj svoju slabiju stranu. Mislim da takvi brakovi nisu imali nikakvu kvalitetu jer je temelj braka bio novac ili prijateljstvo roditelja obiju strana. Nitko nije posveÊivao paænju odnosu ili Ëak i prijateljstvu muæa i æene. Moæda bih, da sam æivjela u tom dobu, shvatila stavove takvih æena, ali gledajuÊi na to sada, mislim da ljudi nisu puno razmiπljali svojom glavom jer da jesu, moæda bi ovo djelo drugaËije zavrπilo. Ivana Bjelica, 1.a

OVAKO JA MISLIM:

Ærtva loπeg braka uvijek su djeca U virovitiËkom kazaliπtu pogledali smo humoristiËnu predstavu u kojoj se radi o nekim stvarnim i svakodnevnim dogaajima. Sve ono πto se u njoj odigrava nama se æeli prikazati smijeπno, a kad se osvrnemo oko sebe, vidimo da je to zaista tako. Predstava nosi naslov: ''Ubij me njeæno'' i prikazuje nesuglasice izmeu muæa i æene koji su u braku i ne slaæu se onako kako to brak zahtijeva. Predstava se razvija postupno, baπ kao u stvarnom æivotu, poËevπi od vjenËanja preko razliËitih konflikata i ispada izmeu muæa i æene. Æena se prikazuje kao manipulatorica koja je prezahtjevna, lijena i nerazumna dok se muæ prikazuje kao posluπan, razuman, nesiguran i saæaljiv, πto bi se kod nas u æargonu jednom rijeËju reklo ''papak''. To je samo predstava, no sve navedeno dogaa se svuda oko nas izmeu muæa i æene. Ja osobno ne volim kad Ëujem neke parove da se svaaju i da si izgovore toliko ruænih rijeËi zbog kojih se kasnije kaju. To je po meni nesvjesni ljudski Ëin u trenutku ljutnje koji bi se svakako trebao izbjegavati. ©to se tiËe braka, mislim da muæ treba poπtovati æenu, a isto tako i ona njega. Ne svia mi se narav muæa i æene iz predstave. Ne poπtuju

jedno drugo, a stupili su u neπto sveto - brak. Brak se treba temeljiti na ljubavi, poπtovanju i povjerenju. Naæalost danas je Ëest sluËaj nesloge u braku zbog Ëega dolazi Ëak do ubojstva i tuËnjave. »esto moæemo proËitati u novinama ili Ëuti na televiziji kako je muæ pretukao æenu, kako je æena ubila muæa i dr. Jedina ærtva u svemu tome su djeca koja su neduæna i koja moraju ispaπtati. Ako se veÊ dvoje ljudi odluËi na tako veliki korak u æivotu, da se sjedine, odnosno sklope brak, neka to bude neπto πto Êe im promijeniti æivot na pozitivno. Ako se te osobe vole, trebaju nastojati ne izgubiti jedno drugo, tj. ne ugasiti ljubav. Jako je puno djece kojima su roditelji rastavljeni πto je jako æalosno i naravno da Êe to dijete snositi psihiËke posljedice zbog toga. Poznam djevojku kojoj su roditelji rastavljeni i ona dobije svu potrebnu ljubav od njih, oni su dobrog financijskog stanja i pruæe joj sve πto æeli, no ona kaæe da bi dala sve to u zamjenu da su oni zajedno. U svakom sluËaju trebali bismo pogledati i viπe takvih predstava, koje su komiËne, iz kojih se moæe izvuÊi neπto pouËno i navesti nas na razmiπljanje o dogaajima u stvarnom svijetu. Aleksandra UtjeπinoviÊ, 2.b BROJ 4 • VELJA»A 2007.


stereotipi U»ENICI STRUKOVNE ©KOLE U KAZALI©TU VIROVITICA

Ubij me njeæno

Predstava „Ubij me njeæno“ je komedija. Zabavna, πaljiva predstava koja je zanimljiva do samoga zavrπetka. Govori o braËnim odnosima izmeu muπkarca i æene. U tom braku muπkarac pati veÊ od prvog dana nakon πto je rekao sudbonosno „da“ i uplovio u braËnu luku. Æena ga „ubija“ svojim komentarima, ponaπanjem i skeptiËnoπÊu, iæivcira ga te on zaæali πto se æenio. Æeni sve smeta, od toga πto joj muæ ruËa kod svoje mame, do toga πto ne primjeÊuje neke sitnice na njoj. Ona ga krivi za sve, a on jadan sve to trpi i dræi u sebi. U predstavi glume Vlasta i Igor Golub i Antun Vrbenski. Jedan glumac je pripovjedaË, ali „priskaËe“ u nekim scenama i glumi, dok ostala dva glumca glume braËni par. Glumci su savrπeno doËarali braËni æivot, bez obzira bio on istinit ili ne. Na pozornici su nam prikazani predmeti iz stana u kojem braËni par æivi. Svjetla na pozornici su usmjerena na glumce, kako bismo ih πto bolje vidjeli. Za svaku situaciju, odnosno scenu birana je glazba koja se savrπeno uklapa. Ana ZrniÊ, 1.a

Igor i Vlasta Golub - æivotni i kazaliπni supruænici

Predstava je vrlo pouËna i njezina tema je odnos i razumijevanje u braku. Glavni su likovi Tatjana i Kristjan. Na poËetku predstave je bilo vjenËanje i kasnije prva braËna noÊ. Tatjana je neprestano budila Kristjana, jer se bojala da u kuÊi curi plin i da Êe se uguπiti. Kristjan je mrzovoljno ustao iz kreveta, provjerio plin i vratio se na spavanje. Kad je uspio zadrijemati, Tatjana ga je opet probudila da ode ponovno provjeriti i da joj donese Ëaπu vode. Kristjan ju je posluπao, ali ga je ona i dalje nastavila buditi pa se naljutio jer je bila dosadna i nije mogao u miru spavati. Druga scena je bila kada Kristjan dolazi kuÊi sav sretan jer je dobio poviπicu od 1500,00 kuna i htio se pohvaliti svojoj supruzi, ali je ona bila prezauzeta pospremanjem kuÊe i kuhanjem ruËka da nikako nije uspjela saznati πto ima novoga kod Kristjana. Svaki put kad joj je htio reÊi za poviπicu, ona je otiπla u kuhinju, kupaonicu ili drugu sobu, te ga nije uspjela Ëuti, nego ga je poËela omalovaæavati i govoriti mu kako je nesposoban, da nikad niπta neÊe postiÊi u æivotu, a pogotovo dobiti poviπicu. Kasnije se svaaju kako je on viπe ne voli jer ne primjeÊuje da je juËer imala crvenu haljinu i smeu maramu, a danas crvenu haljinu, bijelu maramu i novu narukvicu... Svaaju se i oko svojih mama, te kako ga Tatjana stalno zove na posao… Jednom se nisu mogli dogovoriti kakav Êe film gledati pa su se opet posvaali. Kristjan ju je Ëak pokuπavao ubiti i odseliti se od nje. Doπao

je dan kad je Tatjana zatrudnjela i ponovno su se svaali jer je ona previπe zanovijetala da joj Kristjan donese vode, sendviË, pa da je pokrije…, a on je samo htio gledati utakmicu. Predstava je prikazana na humoristiËan naËin s muπkog stajaliπta kakve su æene u braku. Uæivala sam u predstavi i slaæem se da u braku postoje trenuci kada partneri jedan prema drugome imaju razumijevanja, kada se vole i oboæavaju, kada uæivaju zajedno u sretnim trenucima, ali naæalost to u ovoj predstavi nije prikazano jer su nam htjeli poruËiti zaπto je brak loπ i zaπto dolazi do razvoda. Mnogo brakova zavrπava razvodom, a 80 % njih koji su razvedeni ulazi u brak i kombinira svoje obitelji u novo kuÊanstvo, ponekad i s djecom iz prvog braka. Od 100 milijuna kuÊanstva, 30 % njih su samci. 29% Amerikanaca u dobi od 25 do 44 godine æivi samo, kao i 95 iznad 65 godina. To postaje zaprepaπÊujuÊe i tuæno, jer Bog nas je stvorio kao muπkarca i kao æenu koji bi trebali sretno zajedno æivjeti i sve dijeliti. I kod na postoji mnogo nevjenËanih koji æive sami, a ima i sve viπe onih koji su rastavljeni. Nekada nije bilo tako i od izuzetne vaænosti je bilo kada su parovi jedan drugome obeÊali - “Dok nas smrt ne rastavi”. Sada su æene obrazovane, imaju vlastitu karijeru, samostalne su i ne ovise o muπkarcu, imaju jednaku politiËku moÊ i graanska prava. Glavni razlog braËnih problema je gubitak ljubavi i premalo razumijevanja. Ljudi bi trebali svakodnevno njegovati brak i odræavati ga sretnim. »ak i male sitnice paænje ponekad mnogo znaËe. Kada doe do nesporazuma, ako ga ne znamo rijeπiti, ubrzo Êe prerasti u ljutnju i svau. Moramo znati dobro komunicirati s partnerom i sve probleme rijeπiti mirnim razgovorom. Iz predstave moramo izvuÊi pouku kako se ne smijemo ponaπati da ne bismo imali loπ brak, jer u braku mora postojati ljubav, sklad i razumijevanje. Brak je prava πkola ljubavi i o nama ovisi hoÊemo li nauËiti kako se ponaπati i znati ga odræati, te ono najvaænije - biti sretni. Mateja Szabo, 2.b

DOJMOVI Predstava je bila vrlo zanimljiva i smijeπna. Moæemo reÊi æiva komedija. U predstavi je rijeË o muπko-æenskim odnosima, ali s muπke strane. Govori o tome kako muπkarci misle da æene, kada ih sveÊenik pita æele li se udati za njih, odgovaraju „Da“ prije negoli sveÊenik uspije izreÊi pitanje do kraja. Muπkarci misle da im æele πto bræe sjesti na grbaËu i muËiti ih. Iskrivljena miπljenja muπkaraca o æenama prikazana su u predstavi na vrlo smijeπan naËin. U stvarnosti to nije tako, jer æivot muπkarca i æene nije komedija. Martin NovakoviÊ 2.b BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Mislim da æene u stvarnom æivotu nisu tako loπe kako ih se prikazuje u predstavi. One ipak marljivo rade tako πto kuhaju i Ëiste kuÊu. Neke æene su pak uspjeπne poduzetnice koje vode tvrtku i tako same brinu o svojoj egzistenciji. Ali naæalost neke æene su upravo poput one u predstavi. Niπta ne rade po cijeli dan, samo sjede i gledaju televiziju i smiπljaju kako Êe napakostiti muæu koji se umoran vraÊa s posla. On ne stigne ni sjesti, a æena ga veÊ poËne daviti glupostima. Takve æene treba ostaviti i natjerati ih da se same brinu o sebi.

Vjerujem da su se mnogi od starije publike mogli pronaÊi u barem jednom dijelu predstave. Jedino πto mi se nije svidjelo je to πto se samo æenu vrijealo i ismijavalo, a time i cijeli æenski rod. Mislim da bi i æene mogle napraviti poduæu predstavu u kojoj bi se pokazale mane muπkog roda. Iako je ova predstava sluæila da nas samo zabavi, mislim da je ovo diskriminacija i da su æene joπ uvijek u loπijem poloæaju od muπkaraca. Baπ ovakve male sitnice dovode do tog velikog problema. Po mom miπljenju, predstava bi bila mnogo bolja da se prikazuju mane obiju strana.

Marko Glavica 2.b.

Ivana Bjelica, 1.a

19


uËenik - uËitelj MOÆE LI HRVATSKA BEZ U»ITELJA BITI ZEMLJA ZNANJA

UËenjem ostvarujemo svoje ciljeve, a u tome nam pomaæu uËitelji U naπoj πkoli su profesori πtrajkali i nosili znaËke na kojima je pisalo ''Moæe li Hrvatska BEZ NAS biti zemlja znanja?''. Mene je to potaklo na razmiπljanje. Svatko ima svoje miπljenje u vezi s time. Moæda Hrvatska moæe biti zemlja znanja i bez uËitelja, jer tu su znanstvenici, doktori, raznorazni specijalisti i struËnjaci. Ali svi oni su to πto jesu jer su iπli u πkolu da bi nauËili i imali su svoje uËitelje, koji su ih uËili, koji su im pomagali i govorili im sve πto trebaju znati da bi, kada zavrπe πkolu, mogli neπto raditi. Moæda ima onih koji misle kao i ja, a ima i onih koji misle

suprotno, da Hrvatska bez uËitelja moæe biti zemlja znanja. Da nema uËitelja, ne znam ni da bi bilo πkole, jer tko bi radio u njoj, odnosno πto bi se radilo u njoj. Prije, dok nije bilo πkola, ljudi su bili obrazovani kod kuÊe. U tu naobrazbu moæe se ubrojiti Ëitanje, pisanje i brojanje, a za viπu naobrazbu ipak treba netko tko je za to specijaliziran. Mislim da Hrvatska bez uËitelja ne moæe biti zemlja znanja, jer ne bi bilo viπe obrazovanih ljudi, zemlja bi bila manje razvijena i gospodarstvo se ne bi πirilo. Jozo IliËiÊ, 2.b

Svaki Ëovjek je viπe cijenjen kada je uËen. UËitelju kao Ëovjeku odano je viπe poπtovanja zbog toga πto je postigao. Godine uËenja i πkolovanja bivaju nagraene dobrim glasom i miπljenjem svakog Ëovjeka koji je svjestan πto sve mora proÊi do toga. Nagrada je i to πto se ne mora bojati za preæivljavanje. Pretpostavljam da uËitelj odabire taj posao zato πto æeli raditi s djecom i zato πto je imao potrebu za time. Ljudi koji su odabrali posao uËitelja radi preæivljavanja, ne mogu u tome uæivati onako kao bi trebali. Tada posao postaje problem.

MOTIVACIJA I U»ENJE UËenici najbolje uËe kada imaju volju za uËenjem. Uzalud uËiteljima sav trud da nauËe djecu ako oni to sami ne æele i ne trude se nauËiti ono πto im je primjereno i predvieno. Tada im πkola i gradivo postaju problem. Najteæe se prihvatiti uËenja, a uËitelji na to ne mogu utjecati niti pomoÊi ako uËenici to ne æele. Profesori bi se u svakom sluËaju trebali truditi da nam ono πto nas uËe bude zanimljivo. To mogu postiÊi tako da nam se prilagode i pokuπaju gradivo prikazati na najzanimljiviji naËin i da uËenici dobiju volju za uËenjem i postaju zainteresirani. Naravno da to nije lako, ali ako su uËitelji doista za taj posao koji rade, to im neÊe biti nikakav problem. Mislim da bi i oni sami bili najsretniji kada bi vidjeli da su uËenici zainteresirani.

U»ENJE I ODGOJ U svemu tome bitan je i odgoj. On se u πkoli dorauje. Poznati su i uËeniËki nestaπluci, ali to je normalno u tim godinama u kojima oni joπ ne znaju i nemaju sposobnost zrelog razmiπljanja. Jedan uËen Ëovjek moæe napraviti velike promjene u æivotima i zbog toga biti i nagraen.

UËitelje trebamo poπtovati

Baπ kao Nikola Tesla i ostali ljudi koji su izumili i izmislili mnogo toga bez Ëega ne moæemo zamisliti æivot. Sve to ne moæemo bez znanja, a za to su zasluæni profesori. Ipak, nije vaæno samo uËenje i punjenje glave mnoπtvom podataka koje ne razumijemo. UËenik mora razumjeti πto uËi i nekako se snaÊi u svemu tome. UËenje nam ne bi pomoglo ako nam sve πto smo uËili nestane iz glave u kratkom roku kao da nikad nije ni postojalo. UËenjem osiguravamo svoju egzistenciju. To je jedan od glavnih razloga zaπto se uopÊe i πkolujemo. Svakome je lakπe zaraivati, a da radi πto lakπi posao. Tako se πto dulje πkolujemo i postiæemo viπe razine sve dok ne ostvarimo πto æelimo. To je cilj uËenja. Zato nikako ne smijemo zaboraviti da nam u tome pomaæu profesori. Zbog toga ih trebamo poπtovati i odnositi se prema njima na najbolji moguÊi naËin. Takoer, zakljuËujem da se znanje isplati. UËenici to joπ ni ne mogu shvatiti. Posljedice se vide tek kasnije. Valentina Petriπko 2.b.

20

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


uËenik - uËitelj S U»ITELJIMA ILI BEZ NJIH

Kad gradimo kuÊu zovemo zidare Kako bi Hrvatska bila zemlja znanja, trebamo uloæiti mnogo truda. Koliko god se trudili, nikad neÊemo postiÊi ono πto postignemo uz uËitelje. Ako u neËemu pogrijeπimo, a moæe biti da i ne primijetimo ili ne obraÊamo paænju, oni su tu da nas upozore i pomognu da moæemo nastaviti. Ne smije nas biti stid ako posjedujemo puno znanja, veÊ se time trebamo ponositi. U davnoj proπlosti ljudi su se morali muËiti da bi preæivjeli. Svatko je morao raditi sve poslove. Nisu imali novca da plate zidara ili da kupe hranu. Kasnije, za vrijeme naπih baka i djedova, veÊ su postojali uËitelji. Oni nisu imali πkolu kao mi u danaπnje vrijeme. Osnovna πkola je trajala Ëetiri godine. U njoj su nauËili samo neke osnovne stvari: pisati, Ëitati, malo matematike i Êirilicu ili glagoljicu. ©kolski predmeti nisu bili kao danaπnji. Jedan od njih se nazivao domaÊinstvo. Tamo su uËili kuhati, πivati…

Danas se πkola razvila. Viπe nauËimo i imamo veÊe moguÊnosti za zapoπljavanje. UËitelji nas vode na pravi put. Neki od nas misle da su dovoljno pametni i odustaju od srednje πkole. No nitko ne moæe znati sve. Uvijek nam neπto nedostaje.

RODITELJI - PRVI U»ITELJI Ako æelimo neπto nauËiti i postiÊi u æivotu, dat Êemo sve od sebe. Traæit Êemo po mnogim izvorima. Da bismo se bolje izraæavali, trebali bismo πto viπe

Uz uËitelje nam je lakπe i sve nam bræe ide

Ëitati. Od malih nogu treba poËeti uËiti. Roditelji nam pomaæu da nauËimo uËiti. Uz njih prohodamo i izgovaramo prve rijeËi, ne baπ ispravno, ali s vremenom i to nauËimo. Kad malo porastemo, vjeæbamo Ëitati i pisati, i dalje nam pomaæu roditelji. Ako to dobro svladamo, sve nam je lakπe i bolje se snalazimo. Sad veÊ moæemo sami uËiti iz knjige. ©to se viπe posveÊujemo uËenju, sve viπe i viπe znamo. Najviπe Êemo znati raditi one stvari koje nas zanimaju. Zanimanjem za neπto dobit Êemo posao, a kroz posao nauËiti joπ mnogo toga, zaraditi i prehraniti svoju obitelj kojoj Êemo mi pomoÊi u njihovom uËenju kao πto su naπi roditelji nama. Sve se moæe uz puno truda, ali to moæemo i olakπati. Zaπto ne bismo uËili uz pomoÊ profesora? U svakom poslu nam je lakπe ako imamo neku struËnu osobu za taj posao. Kad npr. gradimo kuÊu, neÊemo je sami zidati, veÊ Êemo pozvati zidare, a za voenje knjiga Êemo zaposliti knjigovou. I Isus je bio uËitelj. On je propovijedao vjeru u Boga, htio je to prenijeti na uËenike s puno ljubavi. Ali vratimo se na profesore. Njima je trebalo puno vremena da steknu znanje kako bi ga prenijeli na druge. I to trebamo poπtovati. Uz njih nam je lakπe i sve nam ide bræe. Oni nam uvijek pojasne kad zatrebamo pomoÊ. Ako nam neπto u radu nedostaje, oni to nadopune. Nisu svi uËitelji isti. Svaki ima svoj naËin rada, ali se mi prilagoujemo njima i oni nama. Da njih nema, veÊina ne bi uËila jer ne vole, ali oni su ipak tu i podupiru nas. Stariji su i iskusniji. Tko ima viπe znanja, bolje Êe proÊi u æivotu i lakπe Êe pronaÊi dobar posao. Moæda netko od nas postane profesor i proπiri svoje znanje. Posao uËitelja nikad neÊe nestati. Hrvatska moæe biti zemlja znanja bez uËitelja, ali uz njih Êe to postati mnogo lakπe i bræe. Kristina –uraπeviÊ 2. b

U nastavi treba aktivno sudjelovati U danaπnjoj Hrvatskoj obrazovanje se povezuje sa svim drugim podruËjima ljudskog rada i predstavlja najsloæeniji proces odgoja i obrazovanja. Danas su potrebne promjene u πkoli i druπtvu. Treba mijenjati svijest i ponaπanje ljudi, a ljudi za to nisu dovoljno zainteresirani i spremni. Zato druπtvo pokreÊe akcije za jaËu edukaciju porodice, za njeno ukljuËivanje u odgojno-obrazovni proces. Danas se odnosi izmeu uËenika i uËitelja zasnivaju na obostranom razumijevanju i uvaæavanju. UËenici moraju poπtovati uËitelje, ne smiju biti bezobrazni, makar u veÊini sluËajeva jesu. S jednakim poπtovanjem se moraju odnositi prema uËiteljima kao i sa svojim bliænjima. UËenje se mora uvaæavati kao veliki faktor obrazovanja, jer bez uËenja nema svrhe iÊi u πkolu. Nije dovoljno samo sjediti u klupi, veÊ treba aktivno sudjelovati u nastavi i dobro organizirati svoje slobodno vrijeme. Kako bismo neπto postigli u æivotu, trebamo imati povjerenja u sebe i svoje znanje, a to moæemo imati jedino ako smo obavili svoje duænosti, a to su redovito polaæenje nastave, pisanje zadaÊa, uËenje.... UËitelji BROJ 4 • VELJA»A 2007.

svojim postupcima znaju buditi interes uËenika za nastavne sadræaje, kreativnost uËenika i povezivanje znanja s praksom. »esto se napada πkola i uËitelji meu kojima se ne nalaze jedini krivci za uËenikove neuspjehe. Cjelokupno druπtvo treba poraditi na

Stoga se danas u πkole sve viπe uvode suvremene metode u organizaciji nastave, radi se na uvoenju moderne tehnologije u odgoj i obrazovanje. Danaπnji uËitelji moraju svladavati rad na raËunalu i tako napraviti korak bliæe

odnosima roditelji-djeca-πkola. Istina je da su neki uËitelji svojom strogoπÊu i ne koristeÊi suvremene metode pouËavanja izgubili povjerenje uËenika. Zato je u danaπnjim πkolama dosta uËenika koji gube æelju za rad, bjeæe s nastave, a u velikoj mjeri napuπtaju πkolovanje.

danaπnjem uËeniku. Vaæni faktori su zbog toga i uËenici, uËenje i uËitelji jer bez jednog od tih faktora nema obrazovanja i napretka. Moramo se potruditi da budemo πto viπe obrazovani, a ne da smo neuki. Martin NovakoviÊ, 2.b

21


kultura ORHAN PAMUK

Prvi TurËin dobitnik Nobelove nagrade za knjiæevnost Roen je u Istanbulu 1952. godine u bogatoj industrijskoj obitelji koju opisuje u nekim svojim romanima koji su ranije nastali kao πto su Dzevdet-beg i njegovi sinovi i Crna knjiga koji je dosad najznaËajniji i jedna od najËitanijih knjiga u turskoj povijesti, te svoju obitelj opisuje i u najnovijem romanu Instanbul. ©kolovao se u Instanbulu, te na tehniËkom sveuËiliπtu upisuje studij arhitekture od kojega je odustao nakon tri godine i zavrπio novinarstvo i poËinje pisati 1974. godine. Orhan Pamuk je 2006. godine dobio Nobelovu nagradu za knjiæevnost. On u svom pisanju preispituje sloæeni identitet svoje zemlje kroz njezinu kulturu, tradiciju i bogatu povijest i sadaπnjost. Otkriva nove simbole koji prikazuju sukobe i uzajamno djelovanje kultura.

LJUDSKA IZGUBLJENOST... ZANIMLJIVOST Pamuk je 1998. odbio primiti poËasti dræavnog umjetnika, a to je obrazloæio ovako: 'Godinama kritiziram dræavu zbog zatvaranja autora tekstova i filmova, zbog rjeπavanja kurdskog problema silom i zbog nacionalizma. Danas uopÊe ne razumijem zaπto hoÊe da mi daju nagradu.' Zanimljivo je i to da je njegova knjiga Zovem se Crvena prevedena na 24 jezika.

“Ljudska izgubljenost uzrokovana gubitkom identiteta uslijed sukoba islamskih i europskih vrijednosti motiv je koji proæima cjelokupno Pamukovo stvaralaπtvo.” (New York Times) Pamukov moto oduvijek je bio: budi hrabar, budi zapadnjak πto viπe moæeπ i isto toliko pokuπaj biti istoËnjak, ali i istodobno tradicionalan. Njegova nova knjiga bavi se temom danas jedva postojeÊe umjetnosti, a to je islamsko slikarstvo. Za tu novu knjigu istraæuje stare rukopise, dokumente, crteæe i poneke dogaaje s kraja 16. st. Djela Orhana Pamuka prevedena su na mnoge jezike svijeta od Ëega i mnoga na hrvatski jezik (Bijeli zamak, Zovem se Crvena, Snijeg i Istambul).

KAKO HRVATSKA »UVA SVOJU TRADICIJU

SUDSKA TUÆBA Godine 2005. odvjetnici diæu tuæbu protiv Orhana Pamuka zbog izjave u vezi s armenskim genocidom i masakrom 30.000 Kurda u Anatoliji. Optuæbe protiv njega odbaËene su kada je priznao da mu je namjera bila skrenuti pozornost javnosti na problem slobode govora u suvremenom druπtvu. Prilikom jednog intervjua Pamuk je izjavio: 'Dolazim iz gradske obitelji. Moj je djed bio inæenjer, moj otac takoer i veÊ dugo æivimo u centru Istambula, tako da su se stvari, πto se mene tiËe, poklopile. »esto imam obiËaj reÊi da, kad se neπto potiskuje u proπlosti, ono u buduÊnosti uvijek ispliva. Ja sam ono πto ispliva.' Pripremile: Marina i Nikolina BoæiËeviÊ, 2. b

Staro selo Kumrovec

Kako su æivjeli ljudi na ovim prostorima, odavno i manje davno, najslikovitije nam doËaravaju tzv. etno-sela. Jedno od njih je i Staro selo Kumrovec u kojemu svaka kuÊa pokazuje jedan vid tradicijske kulture i obiËaja svakodnevnog seoskog æivota - od naËina odijevanja, kuhanja, stanovanja, preko obrta i specifiËnih poslova koje su obavljali naπi stari. Snimke iz Starog sela donosi Adrijana Tepeπ.

22

BROJ 4 • VELJA»A 2007.


kultura NA IZLOÆBI 'PRVIH 5 STOLJEΔA HRVATSKE UMJETNOSTI'

Oæivjela davna stoljeÊa Izloæba ''Prvih pet stoljeÊa hrvatske umjetnosti'' odræala se u Zagrebu u Galeriji KloviÊevi dvori od rujna do studenog 2006. g. Glavna tema je bila koliko je Hrvatska pridonijela europskoj umjetnosti od 800. do 1300. godine. UËenici naπe πkole posjetili su izloæbu 22. rujna 2006. Zidovi izloæbenog prostora bili su tamno zelene boje, a predmeti blago osvijetljeni radi boljeg uËinka. Mogli su se vidjeti vrlo vrijedni i lijepi predmeti i slike. VeÊina ih je bila inspirirana vjerom, a poneke i vladarima tog doba. Izloæeni unikati su ujedno, osim πto su bili prava remek-djela, bili i povijesni zapisi putem kojih smo saznali mnogo o æivotu u doba kada su ova djela nastala. Motovunsko raspelo jedno je od najvrjednih predmeta te izloæbe. Prikazuje Krista na kriæu i kako On ne osjeÊa fiziËku bol i time istiËe simboliku Njegova uskrsnuÊa. To kiparsko djelo nastalo je u 13. stoljeÊu i potjeËe iz crkve u Motovunu. Izloæen je bio i relikvijar glave sv. Jakova koji je nastao poËetkom 12. stoljeÊa u Zadru i smatra se najljepπim relikvijarom. Dala

ga je izraditi udovica Boæna za spas duπe svog pokojnog muæa Kaæe. Na relikvijaru se mogu primijetiti apostoli i medaljoni sa svetaËkim likovima koji su odjeveni na klasiËan rimski naËin - u toge. Izloæeni su i dijelovi slikarske umjetnosti meu kojima je i Gospa od Ænjana, naslikana krajem 13. stoljeÊa. Ta slika je zanimljiva zbog koriπtenja æivih boja i nevidljivih slojeva otkrivenih restauratorskim sondama koje pokazuju drugaËije poloæaje ruku. Bile su izloæene i razne skulpture koje su imale veliko znaËenje u 11. stoljeÊu. Mnogi izloπci bili su vrijedni ne samo gledanja, veÊ i divljenja. Izloæba je oæivila pet navedenih stoljeÊa kako bi nas podsjetila na vrijednosti koje naπa domovina ima, a i da neke potakne da stvore nova umjetniËka djela. Hrvatska je ostavila

Motovunsko raspelo

veliki trag u umjetnosti i ova izloæena djela Êe se zauvijek cijeniti, a mi smo sretni πto smo bili barem maleni dio koji je oæivio bogatu hrvatsku umjetnost. Ivana Bjelica, 1.a

OSVRT NA IZLOÆBU

Skup prekrasnih i jedinstvenih djela Izloæba je bila interesantna iako su je mnogi pogledali na brzinu. Kada smo doπli pred galeriju, posluπali smo zanimljivu interpretaciju tajnovitog Ëovjeka koji je doπao iz susjednog kafiÊa kako bi nam objasnio πto je zapravo umjetnost. Joπ pamtim onu njegovu reËenicu za koju je napomenuo da je nikako ne smijemo zaboraviti:'Jedno je raditi za novce, a drugo za druge ljude.' Meni ta njegova reËenica nije bila baπ najjasnija, ali bitno da je on znao πto je htio reÊi (ako je uopÊe i znao). Podijelio nam je joπ nekoliko savjeta koji su bili popraÊeni urnebesnim smijehom. Neki su bili zbunjeni tom situacijom, dok su se drugi samo smijuljili i dobacivali neπto naπem ''prijatelju-umjetniku''. Nakon monologa koji nisam dobro Ëula od buke, uπli smo u galeriju zbunjeni s kiselim osmijehom na licu. Na ulazu smo morali ostaviti torbe u garderobi pa su mnogi, umjesto da razgledavaju izloæbu, razmiπljali hoÊe li naÊi svoje stvari kad se vrate pa su samo ''prozujali'' prostorijama, uzeli svoje stvari i otiπli razgovarati s naπim novim prijateljem koji se, dok smo mi bili u galeriji, osvjeæio u fontani i zabavio time prolaznike. Kada smo izaπli, on je veÊ zavrπio sa svojom predstavom, a mi smo poËeli raspravljati o tome kako nam se svidjela izloæba. Naravno da su komentari bili razliËiti, ali meni se jako svidjela iako se ni ja nisam baπ dugo zadræala unutra. Svaka izloæba je zanimljiva na svoj naËin i svaka ima svoj cilj koji æeli postiÊi izlaganjem umjetniËkih djela, a cilj ove izloæbe je bio prikazati ulogu hrvatske umjetnosti u Europi. Mogu zakljuËiti da je ta uloga velika i znaËajna. Hrvatska zasigurno ima visoku kvalitetu za izraæavanje na umjetniËki naËin. Umjetnost je najzanimljiviji naËin izraæavanja naπih stavova i ideja i u tome je njena ljepota. Ona je svagdje oko nas i samo je treba pretvoriti u djela koja vrijedi pamtiti i izlagati na vaænim izloæbama poput ove. Umjetnici od 9. do 14. stoljeÊa ostavili su velik trag iza sebe koji je sada skup prekrasnih i jedinstvenih djela. Nadam se da Êe i ovo razdoblje u kojem mi æivimo biti prikazano na umjetniËki naËin i postati dio velikog bogatstva hrvatske umjetnosti. Gospa od Ænjana BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Ivana Bjelica

23


kultura KNJIÆEVNI SUSRET

Knjige - sjeÊanja na putovanja Tijekom Mjeseca hrvatske knjige odræana je knjiæevna matineja sa Slavkom Cimermanom u naπoj novoj πkolskoj knjiænici. Mnogobrojni uËenici naπe πkole doπli su na susret s virovitiËkim piscem da bi sluπali priËe s njegovih putovanja diljem svijeta. Pisac je humoristiËnim dijelovima priËa nasmijao publiku i time ostavio lijep dojam. Njegova prva knjiga “Svijet na dlanu” napisana je za vrijeme njegova boravka na prekooceanskim brodovima, a “Drumske skitnice” objavljene 2006. godine je putopis Suveniri iz cijeloga svijeta iz zbirke nekadaπnjeg pomorca

ostvaren putovanjem autostopom πto je autor proæivio kao osamnaestogodiπnjak. U dva πkolska sata mi uËenici shvatili smo da u æivotu nije tako lako kako mi zamiπljamo i da je potrebna velika hrabrost i upornost da se odluËimo na putovanje kakvo je proπao Slavko Cimerman. UËenici su ulaskom u knjiænicu mogli pogledati izloæbu nacionalnih suvenira iz cijelog svijeta koji mnogo vrijede, a pisac ih Ëuva kako bi oËuvao lijepe, ali i tuæne uspomene. Na kraju susreta pisac nas je upoznao sa svojim daljnjim knjiæevnim planovima te nas zainteresirao za svoje buduÊe namjere i mislim da Êe veliki dio publike nastaviti pratiti njegov rad. Mi se nadamo da je ovo bio samo jedan u nizu brojnih sastanaka u novim πkolskim prostorima i da Êemo posluπati joπ mnoge knjiæevnike koji Êe nas upoznati sa svojim radom i koji Êe nas nauËiti o knjiæevnosti i opÊenito o æivotu. Melita GrgiÊ, 1.a

Slavko Cimerman svojim je priËama ostavio okupljene bez daha

ODJECI DRÆAVNOG SUSRETA LIDRANO 2006. Na dræavnom susretu literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaπtva Lidrano 2006. πto se odræao u Zadru i Zatonu naπu su æupaniju predstavljali uËenici i njihovi mentori Ëiji su rad, zajedno s ostalim pozvanima, Ëlanovi prosudbenih povjerenstava uvrstili na vrh proπlogodiπnje proizvodnje izvannastavnih aktivnosti s podruËja cijele dræave. Od predloæenih osnovnoπkolskih radova s podruËja naπe æupanije sudjelovali su

uËenica Mirna OstroπiÊ s monologom Zec i kornjaËa (Ezop) i njezin voditelj Denis OstroπiÊ te dramska skupina Osnovne πkole Petra PreradoviÊa iz PitomaËe sa scenskom igrom voditeljice Boæice RakijaπiÊ Uzbuna u Kokodakovcu. Stvaralaπtvo srednjih πkola predstavljali su: Slaven GrgiÊ (Srednja πkola Stjepan IvπiÊ Orahovica) recitirajuÊi pjesmu Sergeja Jesenjina Tko sam, πto sam (voditeljica

Sudionici dræavnog Lidrana triju sjevernih æupanija

24

Ljubica BeπliÊ), Dora Golub (Gimnazija Petra PreradoviÊa Virovitica) samostalnim novinarskim radom Da Vincijev kod ili rasprava o tome kako napraviti dobar bestseler (voditeljica Zdenka Kos), te uËeniËki listovi MAGG (Gimnazija PP Virovitica, urednica Emina PrpiÊ i voditeljica Zdenka Kos) i Strukovnjak (Strukovna πkola Virovitica, urednik David MuflizoviÊ i voditeljica Marija Karácsonyi).

»lanovi dræavnog povjerenstva komentiraju πkolske listove BROJ 4 • VELJA»A 2007.


kultura O HRVATSKIM IZDANJIMA VELIKIH INDIJSKIH EPOVA RAMAJANE I MAHABHARATE U STRUKOVNOJ ©KOLI GOVORIO INDIJSKI VELEPOSLANIK U REPUBLICI HRVATSKOJ RAJIV MISRA

Indijsko-hrvatsko prijateljstvo dosegnulo i do naπe πkole U organizaciji udruge za promicanje vedske kulturne baπtine Lotos i Hrvatsko-indijskog druπtva prijateljstva indijski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Njegova Ekscelencija Rajiv Misra posjetio je 1. prosinca 2006. g. VirovitiËko-podravsku æupaniju te, u pratnji Andrije KarafilipoviÊa, koordinatora i glavnog tajnika druπtva prijateljstva te æupana Zvonimira ©imiÊa i njegovih suradnika, u prostorima Strukovne πkole predstavio nova hrvatska izdanja Mahabharate i Ramajane. Na susretu je prvotno govoreno o gospodarskoj suradnji Indije i Hrvatske. Prijateljski odnosi tih dviju zemalja zapoËeli su joπ za vrijeme Jugoslavije dok je na vlasti bio predsjednik Josip Broz Tito. Gospodarska suradnja Indije i Hrvatske trenutaËno se dobro razvija te je spomenuta i moguÊa suradnja na podruËju informatike u kojoj se Indija unatrag nekoliko godina zaista iskazala. Veleposlanik Misra spomenuo je dobru suradnju Indije s tvrtkama KonËar i Pliva. ©to se tiËe kulturnih veza, istaknuo je æelju za veÊom kulturnom povezanoπÊu koja se moæe ostvariti uz pomoÊ knjiæevnosti i filma te planiranom razmjenom studenata. Veleposlanik je obeÊao da Êe dovesti glazbene i plesne skupine iz svoje zemlje u Viroviticu. Ono πto se njega osobno dojmilo u Hrvatskoj, kako je rekao, morska je obala. Dok je kulturna veza Indije s VirovitiËko-

podravskom æupanijom u razvoju, gospodarska je veza neπto skromnija te se odvija tek nekoliko godina. Na ovom gospodarsko-kulturnom susretu odræano je i predstavljanje hrvatskog izdanja indijskih knjiga Mahabharata - peta veda i Ramajana - æivot kralja Rame. Te knjige ubrajaju se u sto najvaænijih djela svjetske knjiæevnosti i obrauju se u nastavnim programima u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko izdanje ovih dvaju djela nije doslovni prijevod, veÊ adaptacija, saæeti prikaz izvornih epova. Veleposlanik Misra izrazio je sreÊu zbog tiskanja ovih dvaju djela na hrvatskom jeziku. Izjavio je da Mahabharata i Ramajana imaju posebno mjesto u æivotu svakog Indijca te da su vaæan dio hinduizma.

Rajiv Misra sa suradnicima i domaÊinima

Sadræaj knjiga sudionicima skupa pribliæio je dr. Ante SimoniÊ. Mahabharata je veÊ tisuÊljeÊima osnova indijske mitske, religijske i filozofske misli. Po predaji, obuhvaÊa 110.000 πloka, odnosno 32 sloga i tako je sedam puta duæa od Ilijade i Odiseje zajedno, a oko tri puta duæa od Biblije. Kako je reËeno na ovom skupu, Mahabharata je priËa o romantici, pohlepi i poæudi. Ramajana je slavljena zbog ljepote izraza i dubine dijaloga, ali ponajviπe zbog nenadmaπnih osobina svojih likova. Sastoji se od 48.000 stihova. Dobrim odnosima Indije i Hrvatske pridonio je i ovaj susret. Ivana IliËiÊ, 1.b

Slaven GrgiÊ nastupio je u crkvi sv. Donata

Izloæba πkolskih novina priËvrπÊenih na morsku travu - David i Emina pored Strukovnjaka i MAGGA BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Zadar nas je doËekao otvorenih vrata

25


kultura U GRADSKOM PARKU U VIROVITICI

Arheoloπko iskopavanje ostataka srednjovjekovne utvrde Virovitica je smjeπtena u ravnici izmeu obronaka Bilogore na jugu i rijeke Drave na sjeveru. O njezinoj starosti govori povelja kojom je stekla status povlaπtenog trgoviπta, πto ju je 1234. g. dodijelio slavonski herceg Koloman. Povelja se Ëuva u Arhivu Hrvatske u Zagrebu. U njoj se prvi put spominje ime Virovitice kao „magna villa Vereucha “. U srediπtu grada nalazi se park u kojem je dvorac grofa PejaËeviÊa. Dvorac je star 200 godina, kao i park u kojem se nalazi. Dvorac je sagraen na poviπenom dijelu oko kojega se nalazi opkop, po Ëemu se moæe zakljuËiti da se oko njega nekada nalazila voda koja je πtitila srednjovjekovni dvorac od napada. Tijekom II. svjetskog rata Nijemci su u opkopu s juæne strane dvorca sagradili bazen, koji su njihovi vojnici koristili za kupanje. I nakon rata bazen je joπ nekoliko godina koriπten za kupanje, nakon Ëega je zapuπten. PoËetkom 1990. g. poËela je izgradnja novog bazena i prilikom njegova produbljivanja otkopani su piloti drvenog mosta i pronaen je ulaz u podzemni tunel. Zbog vaænosti

arheoloπkog otkriÊa cijelo podruËje gradskog parka proglaπeno zaπtiÊenom arheoloπkom zonom. Godine 1998. napravljen je Projekt za obnovu gradskog parka i te godine se zapoËelo s daljnjim arheoloπkim iskapanjima. Sa zapadne strane parka, na kosini na kojoj se nalazi dvorac pronaen je ulaz u srednjovjekovnu tvravu, koja se nalazi ispod danaπnjeg dvorca. Ulaz u srednjovjekovnu tvravu bio je zazidan, na zidu je pronaen grb grofa PejaËeviÊa, a sa strane su bili postavljeni heraldi - Ëuvari grba. Oni su danas restaurirani i izloæeni u holu dvorca. Tijekom 2003. g. zapoËela su iskapanja na »uvari grba grofa PejaËeviÊa sjeveroistoËnom dijelu platoa i tamo su pronaeni Na istom mjestu pronaena je i veÊa koliËina ostaci srednjovjekovne kule iz 15. st. Njezin promjer posua i Ëaπa koje su koristili ljudi u to doba. je 16 metara, a iskopano je 2 metra u dubinu. Pronaene su drπke noæeva koje su bile izraene Iskapanja su nastavljena tijekom 2004., 2005. i od kostiju. Naeno je i dosta æivotinjskih kostiju, 2006. godine. Ëijom Êe se analizom utvrditi koje su æivotinje tada Tijekom 2005. g. nastavljena su arheoloπka uzgajali i Ëime su se ljudi onog vremena hranili. iskapanja kod zapadnog ulaza u utvrdu i na 3 metra Takoer je pronaena topovska municija - kamene dubine takoer su pronaeni piloti drvenog mosta kugle, te keramiËki „peËnjaci“ - dijelovi kaljevih pa se pretpostavlja da je i s te strane bio most i peÊi, raznih oblika. Sve pronaene arheoloπke uzlaz u nekadaπnju utvrdu, preko opkopa iskopine Êe se restaurirati i zaπtititi te izloæiti. napunjenog vodom. Nalaziπte je ponovno zatrpano Na podruËju gradskog parka i dalje Êe se zemljom radi oËuvanja do sljedeÊih arheoloπkih nastaviti s arheoloπkim iskapanjima jer se iskapanja. pretpostavlja da je to podruËje bogato arheoloπkim nalazima, a to potvruje i Ëinjenica da arheoloπka iskapanja financira dræava putem Ministarstva kulture. Nakon zavrπenih arheoloπkih istraæivanja restauratori Êe obaviti restauraciju nekih najbolje saËuvanih dijelova srednjovjekovne utvrde. Tada Êe biti dostupna svim πetaËima parka. Ti nalazi Êe dati dodatni povijesni znaËaj gradu. Matko VukoviÊ, Zvonimir JakπiÊ, Alan Bart, 1. a

Ostaci srednjovjekovne kule

26

Iskapanja kod zapadnog ulaza u utvrdu

Rad je napravljen uz pomoÊ ge Silvije SalajiÊ, viπe kustosice, voditeljice Arheoloπke zbirke u Gradskom muzeju. BROJ 4 • VELJA»A 2007.


kultura HELENA MARIJAN, U»ENICA PRVOG RAZREDA NA©E ©KOLE, UPOZNAJE NAS S LJEPOTAMA SVOGA ZAVI»AJA I PODSJEΔA NA DJETINJSTVO

Mato Lovrak æivi u nama Mjesto iz kojeg dolazim je Veliki Grevac. Nalazi se u Bjelovarsko-bilogorskoj æupaniji, na pola puta izmeu Bjelovara i Daruvara. Mjesto nije preveliko, ali je poznato kao mjesto velikog djeËjeg pisca Mate Lovraka. Mato Lovrak roen je, æivio i radio u mom mjestu. Radio je kao uËitelj u naπoj osnovnoj πkoli, a uz to je postao slavan pisac pa je zasluæio da se naπa πkola zove po njemu. Osim πto πkola nosi njegovo ime i prezime, dobio je i svoj - Lovrakov centar koji je smjeπtan kraj najpoznatijeg grevaËkog ribnjaka. U centru se nalaze motivi iz Lovrakovih djela: vlak i vodenica. Zimi, kad ima snijega, vlak podsjeÊa baπ na onaj iz knjige Vlak u snijegu, a vodenica je nalik onoj koju je obnavljala Perina druæina. Sve se to isplati vidjeti jer je u prirodnoj veliËini i izgleda baπ onako kako se opisuje u djelima. Posjetiteljima je pravi doæivljaj to vidjeti pa se Ëesto upute u naπe mjesto, a i sami GrevËani ovdje uæivaju. Lovrakov centar je mjesto stvoreno za odmor, zabavu i druæenje. Pravi seoski turizam. A najbolje se zabave uËenici iz drugih osnovnih πkola kada pogledaju neπto o Ëemu su Ëitali. UËenici imaju priliku sve to vidjeti na jednom mjestu, ali i proπetati grevaËkom Stazom

Osnovna ©kola Mate Lovraka

Tu se nalazimo

Vlak u snijegu

prijatelja prirode te posjetiti spomen-sobu Mate Lovraka u naπoj πkoli. U sobi se nalaze Lovrakova djela i neki predmeti iz njegova doba. Joπ nas neπto veæe uz Matu Lovraka. U Velikom se Grevcu svake godine odræavaju Lovrakovi dani kulture. Tada nas posjete nagraeni uËenici iz drugih osnovnih πkola. Oni su obiËno nagraeni knjigom i pohvalom za neki svoj rad koji je bio uspjeπan na natjeËaju. Za nagraene i sve ostale goste uËenici naπe πkole odræe priredbu u kojoj pjevaju, sviraju, glume i recitiraju. Tada imamo osjeÊaj da je naπ najdraæi pisac joπ s nama. I dok se god taj obiËaj bude njegovao i posjeÊivao Lovrakov centar i njegova soba, on Êe æivjeti. Uæivat Êe u tome πto neprestano

Veliki Grevac

Ribnjak u blizini kojeg su vlak i vodenica BROJ 4 • VELJA»A 2007.

mislimo na njega, πto se ponosimo njime i πto ga na neki naËin posjeÊujemo… Pa tako koji god gost posjeti naπu πkolu, ne izae, a da ne Ëuje ili ne vidi neπto πto ga podsjeti na naπeg Matu Lovraka. Tko god doe u Veliki Grevac, mora obiÊi prirodne i povijesne ljepote naπeg mjesta. ©to joπ reÊi? To ne mogu opisati rijeËima, veÊ kako biste znali da govorim istinu, trebate se uputiti u moje malo mjesto i sve ovo pogledati… Helena Marijan, 1. a

27


πkolski æivot KAKO ÆIVE U»ENICI NA©E ©KOLE SMJE©TENI U U»ENI»KI DOM U VIROVITICI

U poËetku samo Ëekaπ da doe petak… Svaki od Ëetiriju odgojitelja ima svoju odgojnu skupinu i vodi aktivnost kojom se moæemo baviti u svoje slobodno vrijeme: dramsko-recitatorsku aktivnost, stolni tenis i rukomet, nogomet, novinarsku druæinu, streljaπtvo, πah i ekoloπku aktivnost

Sudionici radionice o adaptaciji

PoËetkom ove πkolske godine upisala sam se u ekonomsku πkolu i u uËeniËki dom. Prije mog dolaska u dom dobro sam razmislila o buduÊem domskom æivotu. »ula sam da je to korisno i zabavno iskustvo nakon kojeg se postaje zreliji, samostalniji i odgovorniji. Ali i teπko je odvojiti se od obitelji, posebno ako ste jako bliski. Tako je i meni bilo teπko u poËetku. Bojala sam se kako Êu se uklopiti u novom prostoru i s novim druπtvom, s djevojkama u sobi… Pitala sam se koliko Êe mi nedostajati roditelji i mlai brat. Ali u tri mjeseca stekla sam dojam da me je veÊina prihvatila takvu kakva jesam, a to mi je najvaænije. Prvi tjedan bilo je najteæe. Samo sam Ëekala da doe petak i da idem kuÊi k svojoj obitelji. Kad sam ih prvi put vidjela, nakon pet provedenih dana u domu, bila sam sretna i znala sam da Êu moÊi izdræati bez njih do sljedeÊeg petka i

tako svaki tjedan. Odmah sam sklopila prva prijateljstva i saznala da nisam jedina iz moga kraja. I od tog trenutka postalo mi je u domu dobro i lijepo. Stanovnici doma iz mnogih su mjesta oko Virovitice, tj. malo πire. Ima nas iz okolice Bjelovara i Daruvara, Orahovice pa Ëak i iz daljega. Svi smo tu kako bismo uspjeπno zavrπili svoje πkolovanje te zbog toga πto nam je jeftinije biti u domu nego plaÊati mjeseËnu kartu. Ovako se stignemo i odmoriti i, naravno, uËiti. U virovitiËkom UËeniËkom domu je trenutaËno devedeset pet uËenika i uËenica koji idu u sve virovitiËke srednje πkole. Iz Strukovne πkole u domu stanuje sedamnaest uËenika. Meu njima sam i ja. Naπa odgojiteljica je Suzana Sokele koja, kao i ostali odgijitelji, dolazi u πkolu na informacije te redovito biljeæi naπe ocjene i potiËe pojedince na uËenje.

Zadnjih godina naπi uËenici postiæu dobre rezultate pa smo sudionici dræavne domijade. UËenici se natjeËu u nizu sportskih disciplina (nogomet, rukomet, koπarka, odbojka, streljaπtvo, stolni tenis i πah), kao i u kulturnom stvaralaπtvu (dramski izraz, recitacija, glazbeni izraz, ples i folklor) i u multimedijalnom izrazu (slikarstvo, kiparstvo, primijenjena umjetnost, dizajn, fotografija, instalacija, crteæ, videozapis i dr.) Dan u domu ne poËinje svakomu u isto vrijeme. Oni koji imaju poslijepodne nastavu bude se malo kasnije. DoruËak je u sedam sati. Nakon doruËka od devet do jedanaest traje uËenje. U dvanaest je ruËak, a onda od 14 do 16 sati opet uËenje - za one koji su ujutro bili vrijedni i posjetili πkolu. UËiti moæemo u sobama, uËionicama, info sobi, sobi za sastanke, dvorani ili u kancelarijama odgojitelja. Onaj tko hoÊe, uvijek nae mjesto. PomoÊ oko uËenja pruæaju nam naπi odgojitelji. Imamo Ëetiri odgojitelja koji imaju svoje odgojne skupine i dva noÊna koja paze na nas preko noÊi. Svaki od njih vodi i neku aktivnost kojom se moæemo baviti u svoje slobodno vrijeme. Suzana Sokele ima dramskorecitatorsku aktivnost, Æeljko Srnak vodi stolni tenis i rukomet, Draæen JurkoviÊ nogomet, Vojo BoæiÊ novinarsku druæinu koja uvijek nae neku temu o kojoj piπe, Staniπa ÆarkoviÊ vodi

DOMSKI REÆIM

Domska knjiænica

28

U domu, da bi opstao, moraπ se odviknuti od nekih svojih navika i postati obzirniji prema drugima. Moraπ naÊi zajedniËki jezik, iako to nije uvijek moguÊe. Radi lakπeg sporazumijevanja u sobi moraπ se i slagati s cimerima. Ja sam u trokrevetnoj sobi. To mi se svia jer bih teæe uËila da sam u sobi s viπe kreveta. U domu su uglavnom Ëetverokrevetne i πesterokrevetne sobe. Nekoliko soba je trokrevetno i jedna dvokrevetna.

Sveti Nikola i Krampus posjetili i naπ dom BROJ 4 • VELJA»A 2007.


πkolski æivot streljaπtvo, Ivica »uljak πah i Snjeæana BrkiÊ, naπa medicinska sestra, vodi ekoloπku aktivnost. Te aktivnosti pomaæu nam kako bismo razbili dosadu i svoje vrijeme uloæili u neπto korisno i zanimljivo. Meni nikad nije dosadno. Ako mi se pribliæava osjeÊaj dosade, skoknem do najzabavnijih osoba u domu ili do odgojitelja na malo razgovora. Malo se naπalimo, razmijenimo novosti i dosada me napusti. U 18 sati imamo veËeru nakon koje opet uæivamo. Nakon veËere bavimo se slobodnim aktivnostima, a Ëesto imamo i radionice na koje idemo prema interesu. Ponekad imamo i programe obogaÊivanja æivota u domu kao πto je bio program za BoæiÊ, a sada pripremamo i program za Valentinovo i maskenbal. Na kraju πkolske godine imat Êemo program za ispraÊaj maturanata.

Radionica o zdravoj prehrani

DOMIJADE Osim toga organiziramo i razliËite izlete (posjet Jankovcu, izlet u Cinestar, posjet Muzeju za umjetnost i obrt i posjet kazaliπtu u Zagrebu). U travnju sudjelujemo na regionalnim natjecanjima meu domovima, tzv. domijadama, a ako osvojimo prvo mjesto, idemo na dræavno natjecanje. Zadnjih godina naπi uËenici postiæu dobre rezultate pa smo sudionici dræavne domijade. UËenici se natjeËu u nizu sportskih disciplina (nogomet, rukomet,

TERENSKA NASTAVA HOTELIJERSKO-TURISTI»KIH KOMERCIJALISTA - IZLET U BIZOVA»KE TOPLICE

koπarka, odbojka, streljaπtvo, stolni tenis i πah), kao i u kulturnom stvaralaπtvu (dramski izraz, recitacija, glazbeni izraz, ples i folklor) i u multimedijalnom izrazu (slikarstvo, kiparstvo, primijenjena umjetnost, dizajn, fotografija, instalacija, crteæ, videozapis i dr.). Sve u svemu, domski æivot je teæak dok se ne navikneπ. A kasnije ti sve postane normalno. Na prvom mjestu ti mora biti uËenje, a tek onda zabava i rezultati Êe se vidjeti… Helena Marijan, 1.a

NOVO USMJERENJE U STRUKOVNOJ ©KOLI - SLASTI»ARI

Hotelijeri u - hotelu Peku fine kolaËe U naπoj se πkoli od ove πkolske godine obrazuju uËenici u novom usmjerenju - slastiËari.Deset uËenika - zasad u kombinaciji s konobarima - sluπaju novi program i svakog tjedna praktiËno primjenjuju svoje znanje (na slici sa struËnom uËiteljicom Melitom BalenoviÊ). U slasnost slastiËarskih specijaliteta Ëesto se uvjere i profesori kojima uËenici donesu na probu svoje proizvode, a oni zaËas planu.

Polaznici prvog razreda hotelijersko-turistiËkog komercijalista (1.d) u prvom su polugodiπtu u okviru nastave ugostiteljskog posluæivanja posjetili BizovaËke toplice kako bi se upoznali s poslovanjem takvog objekta. UËenici su se oduπevili ljepotom hotela, koji im se, kako su rekli, uËinio kao iz bajke. Niti unutraπnjost nije zaostajala za vanjskim izgledom - sve je lijepo i besprijekorno ureeno, a osoblje ljubazno. Izletnici su obiπli kuglanu, dvoranu za tjelovjeæbu, blagovaonicu, kuhinju, restoran, praonicu rublja, hotelske sobe te bazene za rekreaciju s ljekovitom vodom. Tanja JuriπiÊ, 1.d BROJ 4 • VELJA»A 2007.

29


πkolski æivot ALKOHOL U ©KOLI?

Kako prepoznati dobro vino Vino treba dobro promotriti...

U okviru predmeta enologije s gastronomijom uËenici ugostiteljskih usmjerenja Strukovne πkole govore o tome kako se ocjenjuju vina. Na sat obrade te teme profesorica Karmenka Picek pozvala je Marijana Lincmajera iz Poljoprivredno-savjetodavne sluæbe VirovitiËko-podravske æupanije i on je uËenicima odræao predavanje o temi ocjene vina te su upriliËili kuπanje sedam uzoraka vina - pet iz virovitiËkog vinogorja i dva iz maloprodaje. UËenici su u dvije grupe vina kuπali, biljeæili svoje ocjene osobina vina ocjenjivih vanjskim osjetilima.

... pomirisati ...

... kuπati ...

... i - ispljunuti

sliËice iz πkolske svakodnevice: BoæiÊ

©kolu treba lijepo urediti

30

Djedica uvijek donese darove BROJ 4 • VELJA»A 2007.


πkolski æivot VALENTINOVO 2007. - NATJE»AJ ZA NAJLJEP©U LJUBAVNU PJESMU ILI PRI»U

Pobjednice V. TomekoviÊ i I. Bjelica Proglaπenjem najuspjeπnijih uËeniËkih radova na temu ljubavi u NatjeËaju za najljepπu ljubavnu pjesmu ili priËu Valentinovo 2007., uruËivanjem darova i valentinovske poπte i prigodnim programom obiljeæen je dan zaljubljenih u naπoj πkoli. U programu koji svake godine zadobiva sve veÊu pozornost uËenika - kako za sudjelovanjem u natjeËaju, izvedbi programa, tako i za praÊenjem - sudjelovali su uËenici od prvog do Ëetvrtog razreda pjesmom i plesom (pod vodstvom prof. OliÊ i prof. ©olc) te prigodnim stihovima i mislima o ljubavi (pripremila prof. Balaæ). Brojni su uËenici s nestrpljenjem oËekivali i poπtu koja je u πkolske sanduËiÊe pristizala desetak dana, a na kraju sveËanosti uruËili su im je valentinovski poπtari i poπtarice.

REZULTATI Na natjeËaj su pristigla 44 uËeniËka rada ljubavne pjesme i priËe. Radove su procjenjivala dva povjerenstva: uËeniËko i povjerenstvo profesora hrvatskog jezika. Najbolja tri po izboru uËeniËkog prosudbenog povjerenstva (u sastavu Sanja BalogoviÊ, Mirela KrizmaniÊ - 2.c, te Sanela Leπ i Dajana LuliÊ - 4.b): 1. Moja prva ljubav - Vlatka TomekoviÊ, 1.b 2. Poæeliπ li nekad, Sanja JankoviÊ, 4.b; 3. Bez naslova, Kristina KlariÊ, 4.b. Prosudbeno povjerenstvo profesorica hrvatskog jezika najboljim je radom proglasilo pjesmu Ivane Bjelice (1.a) Ukradi svijeÊu za mene. Sanja JankoviÊ - druga nagrada uËenika

Marijo ©ijan UËenice 4. a - redovite su sudionice svakog kulturno-umjetniËkog programa

Prvonagraena Vlatka TomekoviÊ s ravnateljicom

POSJETILI SMO VIROEXPO

PomoÊnice Djeda BoæiÊnjaka

BROJ 4 • VELJA»A 2007.

Slovenski izlagaË rado je pozirao s uËenicama 1.a razreda

31


OD PODSTANARA DO SVOGA DOMA GOSPODARA

Iz centra u predgrae naπa nova adresa je Vukovarska 1 Gradnju zgrade Strukovne πkole vrijednu 30 milijuna kuna financirali su æupanija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta, a radove izvele graditeljske tvrtke s podruËja æupanije Croming, Brana i FilipoviÊ i opremio je virovitiËki Tvin.

Tri mjeseca prije useljenja πkola je pravo gradiliπte

Na otvaranju je govorio ministar Dragan Primorac...

Jedna od zasluænih osoba za gradnju zgrade je i bivπa ravnateljica Strukovne πkole Vida TurËinoviÊ koja prilikom sveËanog otvaranja nije krila svoju radost

... i predsjednik Vlade RH Ivo Sanader

SveËanost otvaranja uveliËao je i pjevaËki zbor HPD-a Rodoljub (u Ëijim su redovima i naπe profesorice D. ©olc i K. Picek)

Svi se joπ uvijek lako, no nerado, moæemo prisjetiti onih (ne)uvjeta rada Strukovne πkole na Trgu Ljudevita PataËiÊa. VirovitiËko-podravska æupanija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta svojom su financijskom potporom omoguÊili da tome doe kraj. Kao plod dvogodiπnjeg projekta (o kojem smo opπirno govorili u ranijim izdanjima naπeg lista!), niknula je nova πkolska zgrada. Shodno tome, sveËanosti otvaranja prisustvovao je i sam predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader, Ëak tri ministra - Dragan Primorac, Ivica Kirin i Ivan ©uker, virovitiËko - podravski æupan, virovitiËki gradonaËelnik te nekolicina saborskih zastupnika i Vladinih duænosnika. Prisutnima se obratila ravnateljica πkole Pavica BiondiÊ-IvankoviÊ, naglaπavajuÊi da su ispunjeni uvjeti odræavanja nastave u jednoj smjeni, jer napokon ima dovoljno prostora za svih 690 uËenika i 50 profesora. Æupan Zvonimir ©imiÊ i ministar Primorac su se u svojim govorima sloæili da su preseljenjem stvoreni preduvjeti otvaranja Visoke πkole za menadæment u turizmu i informatici, jer je osloboen nekadaπnji prostor πkole. Zavrπnu rijeË imao je premijer, koji je otvorio zgradu Strukovne πkole, dok ju je milanovaËki æupnik veleËasni Ivica ©oh tradicionalno blagoslovio. Nakon toga su svi zainteresirani imali priliku razgledati unutraπnjost i uvjeriti se u mnoπtvo specijaliziranih uËionica, ugostiteljske praktikume i πkolski restoran, Ëiji se poËetak rada nestrpljivo iπËekuje. Sanja JankoviÊ, 4. b

Æupan Z. ©imiÊ predaje ravnateljici P. BiondiÊ-IvankoviÊ dokumente πkole

I onda su πkolu zaposjeli uËenici ...

strukovnjak br 4  

Jesmo li spremni pokazati svoju originalnost Kako smo osvojili Kreπimirov grad i hrvatske poduzetnike Kako smo osvojili Kreπimirov grad i hr...

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you