Page 1

Veni Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka analizom opremljenosti naselja centralnim funkcijama

Sreten M. Jelić, Vukašin Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

Sara Ursić, Rašeljka Krnić, Anka Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment

UDK 316.334:316.4 ISSN 1846-5226

Gardens - How Temporary Urbanism Embraces the Garden Concept

Vladimir Stojanović, Bogdan Janjušević: Industrijsko nasleđe u

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Vojvodini: zaštita, tipologija i moguća revitalizacija danas

U ovom broju pišu:

Veni Marinković, Sreten M. Jelić, Vukašin Kolarević, Sara Ursić, Rašeljka Krnić, Anka Mišetić, Vladimir Stojanović, Bogdan Janjušević

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 1–95

Sociologija i prostor, godina 56., broj 210 (1), str. 1–95, Zagreb, siječanj–travanj 2018.

210 (1)


Sociologija i prostor – Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Sociology and Space – Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Učestalost izlaženja (godišnje: 3) – Frequency (annually: 3) Izdavač – Publisher Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb, Amruševa 11/II, P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska – Croatia Tel. (++385 01) 4810-264, 4922925, 4922-926; Fax (++385 01) 4810-263; E-mail: idiz@idi.hr

Glavna i odgovorna urednica – Editor-in-chief Anđelina Svirčić Gotovac

Izvršna urednica – Managing Editor Jelena Zlatar Gamberožić

Urednica za prikaze – Book Review Editor Ana Maskalan

Tajnik – Secretary Stjepan Tribuson

Uredništvo – Editorial Board Damir Demonja (Zagreb, Hrvatska) Tihomir Jukić (Zagreb, Hrvatska) Aleksandar Lukić (Zagreb, Hrvatska) Saša Poljanec Borić (Zagreb, Hrvatska)

Nenad Starc (Zagreb, Hrvatska) Đurđica Žutinić (Zagreb, Hrvatska) Milica Bajić Brković (Beograd, Srbija) Boštjan Kerbler (Ljubljana, Slovenija) Franc Trček (Maribor, Slovenija) Andrew Kirby (Arizona, SAD)

Savjet časopisa – Journal Council Ivan Cifrić (Zagreb), Ognjen Čaldarović (Zagreb), Sven Hemlin (Göteborg), Vlasta Ilišin (Zagreb), Denis Janz (New Orleans), Vjeran Katunarić (Zagreb), Gottfried Künzlen (München), Ivan Kuvačić (Zagreb), Maria de Nazare Oliveira Roca (Lisabon), Ksenija Petovar (Beograd), Katarina Prpić (Zagreb), Inga Tomić Koludrović (Zadar), Mirjana Ule (Ljubljana) Izdavanje časopisa novčano podupiru Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i izdavač. Sociologija i prostor (Sociology and Space) is published by the financial support of the Ministry of science, education and sport of the Republic of Croatia, with the assistance of the publisher (Institute for Social Research in Zagreb).

Obavijesti pretplatnicima Godišnja pretplata za Hrvatsku za pojedince iznosi 180 kn, a za ustanove i tvrtke 250 kn (cijena jednog primjerka 80 kn).

Godišnja pretplata za inozemstvo 25 €, ustanove i tvrtke 35 € (cijena jednog primjerka 12 €). Naknada za zračni prijevoz posebno se naplaćuje. Pretplate i uplatu slati na adresu: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 11/II., 10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 11986338639. Žiro račun kod Zagrebačke banke, Zagreb, broj 2360000-1101349645 s naznakom: za časopis “Sociologija i prostor”.

Information for Subscribers Annual subscription for Croatia is: 180 HRK for individuals, 250 HRK for institutions and firms (the price of one copy is 80 HRK). Annual subscription in other countries: 25 € for individuals, 35 € for institutions and firms (the price of one copy is 12 €). Air mail postage will be additionally charged. Annual subscription rates should be remitted, by chek only, to Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 11/II., HR-10000 Zagreb, Croatia, Registered No.: 11986338639, or to the bank account no. ZAGREBAČKA BANKA IBAN: HR5823600001101349645 (for Sociologija i prostor); or, by chek only, to ALGORITAM d.o.o., Odjel izvoza, Harambašićeva 19, 10001 Zagreb, Croatia, Registered No.: 11544939570, or to the bank account no. 23300031100203393 at Splitska banka d.d., Croatia (for Sociologija i prostor).


Opća obavijest autorima SOCIOLOGIJA I PROSTOR – četveromjesečnik za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja objavljuje samo znanstvene radove iz sociologije prostora (urbane i ruralne sociologije) i srodnih znanstvenih područja koja proučavaju selo, grad, prostor (urbanizma, arhitekture, socijalne geografije, demografije, urbane ekonomije, urbane antropologije, socijalne ekologije, urbane ekologije i dr.). Opseg rukopisa – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge i sažetak – ne smije prelaziti 27 kartica, od kojih na svakoj može biti najviše 1.800 slovnih mjesta. Rukopisu se prilažu dva sažetka, opsega do 250 riječi, na hrvatskom i engleskom jeziku, a iza sažetka navodi se popis najvažnijih ključnih riječi (najviše 8), odnosno ključni standardni pojmovi kojima se u rukopisu imenuju rabljeni teorijski pristupi, metodologija, iskustveni rezultati ili pravac promišljanja. Iznimno, specijalne bibliografije mogu biti opsega do 100 stranica, recenzija knjige i časopisa do devet (9), a prikaz knjige, monografije, bibliografije ili časopisa do pet (5) stranica. Rukopisi se upućuju na adresu: e-mail: sip@idi.hr, svircic@idi.hr Glavna i odgovorna urednica SOCIOLOGIJA I PROSTOR Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 8/III., p.p. 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska tel. (++385 01) 4922-925 i 4922-926, fax (++385 01) 4810-263 Podnošenje rukopisa podrazumijeva prijenos prava na objavljivanje, na zaštitu autorstva, te dozvole ili uskrate njegovog reproduciranja, u cijelosti ili u dijelovima, isključivo na Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

General Information to Authors

Prevoditeljica na engleski jezik – English translation

SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE) – Quarterly Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies publishes only scientific papers dealing with the sociology of space (both urban and rural) and related disciplines (urbanism, architecture, social geography, demography, urban economics, urban anthroplogy, social ecology, etc.).

Dobrila Vignjević

Volume of the manuscript – including notes, list of references used, tables, graphics and abstract – mustn’t exceed 27 pages, each of them having no more then 1.800 character places. The manuscript must be supplemented with two summaries, each of them up to 250 words, in Croatian and in English. After the text of abstracts give the key word list (no more than eight), key standard terms used in the manuscript to describe your theoretical approach, methodology, empirical results, or the line of reasoning. Exceptionally, special bibliographies can have up to 100 pages, peer-reviews of the books and journals up to nine (9), and surveys of the books, monographs, bibliographies or journals up to five (5) pages. The articles might be send to the following address: e-mail: sip@idi.hr, svircic@idi.hr Editor-in-chief SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE) Institute for Social Research in Zagreb, Amruševa 8/III., P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Croatia Phone (++385 1) 4922-925, 4922926 and 4810-264, fax (++385 1) 4810-263 Submission of the manuscript give the Institute for Social Research in Zagreb exclusive right to publish, to copyright, and to allow or deny reproduction of it, in whole or in part.

Lektorica – Lector Danijela Erceg

Suradnik za izdavačku djelatnost – Associate of Publishing Stjepan Tribuson

Dizajn – Design Igor Kuduz

Prijelom – Layout Stjepan Tribuson

Sponzorstvo, tisak i uvez – Sponsorship, printing and binding CEKIN d.o.o., Augusta Prosenika 11, Zagreb

Naklada – Circulation 200 primjeraka Tiskano u Hrvatskoj, 12. ožujka 2018. Printed in Croatia, 12th March 2018

Copyright © 2018 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – All rights reserved Radovi objavljeni u časopisu Sociologija i prostor referiraju se u sljedećim međunarodnim sekundarnim publikacijama The articles published in Sociologija i prostor (Sociology and Space) are indexed or abstracted in the following international secondary publications – SCOPUS – SocINDEX (EBSCO) – CSA SOCIOLOGICAL ABSTRACTS – CSA WORLDWIDE POLITICAL SCIENCE ABSTRACTS – CSA SOCIAL SERVICES ABSTRACT (SELECTIVE)


Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Godina 56. Zagreb, siječanj-travanj 2018. Broj 210 (1) str. 1-95

Sadržaj Članci Veni Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih procesa hrvatskih otoka analizom opremljenosti naselja centralnim funkcijama................................................................3 Sreten M. Jelić, Vukašin Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia............................................................................................................................35 Sara Ursić, Rašeljka Krnić, Anka Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens - How Temporary Urbanism Embraces the Garden Concept...............................................53 Vladimir Stojanović, Bogdan Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini: zaštita, tipologija i moguća revitalizacija danas......................................................................71 Recenzije i prikazi

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Vlasta Ilišin, Vedrana Spajić Vrkaš: Generacija osujećenih. Mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća (Marita Grubišić-Čabo)...............................................................91

1


Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies Volume 56 Zagreb, January-April 2018 Number 210 (1) pp. 1-95

Contents Articles Veni Marinković: Spatial Development Processes of Croatian Islands – the Analysis of Island Settlements in Terms of the Quantity and Quality of their their Central Functions............................................................................................................3 Sreten M. Jelić, Vukašin Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia.............................................................................................................................35 Sara Ursić, Rašeljka Krnić, Anka Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens - How Temporary Urbanism Embraces the Garden Concept...............................................53 Vladimir Stojanović, Bogdan Janjušević: Industrial Heritage in Vojvodina Today: Typology, Protection and Revitalization....................................................................71 Reviews and presentations

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Vlasta Ilišin, Vedrana Spajić Vrkaš: Generation of Disillusioned. Youth in Croatia at the Beginning of the 21st Century (Marita Grubišić-Čabo).......................................91

2


DOI 10.5673/sip.56.1.1 UDK 911.372.7(497.5)(210.7) Izvorni znanstveni rad

Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka analizom opremljenosti naselja centralnim funkcijama Veni Marinković Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split, Hrvatska e-mail: marinkovic.veni@yahoo.com SAŽETAK U radu se sagledava opremljenost hrvatskih otočnih naselja centralnim funkcijama te se razmatraju prostorno-razvojni procesi u međuovisnosti o stupnju centraliteta. Ukupno su obuhvaćena 303 naselja na 47 otoka, a centralne su funkcije analizirane u sklopu šest temeljnih skupina: uprava, zdravstvo, obrazovanje, pošta i telekomunikacije, opskrba i financijsko poslovanje, unutar kojih su razmatrani hijerarhijski rangirani sadržaji. Naselja su potom prema (ne)zastupljenosti pojedinih sadržaja razvrstana unutar pet skupina: „bez centraliteta“, „nedostatni centralitet“, „centralitet trećeg ranga“, „centralitet drugog ranga“ i „centralitet prvog ranga“ te su analizirana s obzirom na prostorni položaj, indeks promjene broja stanovnika te indeks starosti. Pokazani su prostorno-razvojni procesi hrvatskih otoka koji se očituju kroz polarizaciju naseljenosti i otočnu litoralizaciju, kao i nepovoljniji trendovi u manjim i slabije funkcionalno opremljenim naseljima. Ključne riječi: otoci, centralne funkcije, centralitet naselja, polarizacija, litoralizacija.

Centralne funkcije obuhvaćaju skup uslužnih djelatnosti tercijarnog i kvartarnog sektora koje osim potrebama vlastitog stanovništva služe i stanovništvu okolnih naselja, a zbog različite koncentracije sadržaja funkcija u prostoru se formira hijerarhija naselja i njihova gravitacijska područja (Malić, 1991.). Koncept centralnih naselja proizlazi iz teorije o centralnim naseljima, nastojeći objasniti veličinu i distribuciju naselja u određenom prostoru. Polazište je te teorije centralno (središnje) mjesto kao naselje koje osigurava opskrbu i usluge za stanovništvo pripadajućeg naselja te njegove šire ili uže okolice. Uže ili šire područje koje potpada pod utjecaj centralnog naselja predstavlja sferu njegovog gravitacijskog utjecaja. Međutim sva centralna naselja nemaju jednaku važnost, što ovisi o broju i vrstama centralnih funkcija u njima, pa se s obzirom na zastupljenost funkcija uobičajeno rangiraju na više stupnjeva (Vresk, 2002.).

Copyright © 2018 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1. Uvod

3


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

Teorija centralnih naselja kao predmet istraživanja u prostornim znanostima do sada je korištena u brojnim istraživanjima te primijenjena u plansko-strateškim dokumentima, pri čemu autori najčešće izdvajaju gravitacijska područja centralnih naselja te analiziraju opremljenost naselja brojem i vrstama centralnih funkcija. Tako je Laci (1979.) izradio sustav središnjih naselja Međimurja, Malić (1981., 1992.) je analizirao centralne funkcije naselja Središnje Hrvatske i unutrašnje Istre, Njegač (1999.) je istraživao funkcionalnu diferencijaciju i centralnomjesnu organizaciju Hrvatskog zagorja, Novosel-Žic (1986.) je istražila elemente centralnomjesne organizacije otoka Krka, Šakaja (1994.) je analizirala novinsku djelatnost u svjetlu teorije centralnih naselja, Lukić (2012.) je u sklopu tipologije ruralnih područja Hrvatske izradio mrežu središnjih naselja Hrvatske analizirajući broj i vrstu odabranih centralnih funkcija u naseljskom skupu Hrvatske, a Radeljak Kaufmann (2015.) je analizirala opremljenost centralnim funkcijama naselja Dalmacije. U plansko-strateškim dokumentima centralna naselja korištena su za planiranje razvoja harmonične hijerarhijske mreže naselja, s ciljem razvijanja ujednačenijih životnih uvjeta stanovništva. Pri tome se polazi od važnosti naselja za razvoj gravitacijskih područja, kao i njihovog utjecaja na procese urbanizacije i migracija, kao temelja optimalnoga prostornog razmještaja stanovništva te sveukupnoga ravnomjernijeg i usklađenijeg društveno-gospodarskog razvoja (Program prostornog uređenja RH, 1999.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Otočni prostor Hrvatske u kontekstu opremljenosti naselja centralnim funkcijama do sada nije analiziran kao jedinstvena cjelina. Ipak pregled zastupljenosti pojedinih sadržaja redovito je uvršten u regionalne analize i prikaze pojedinih otoka, pa tako Podgorelec i Klempić Bogadi (2013.) navode i argumentiraju zastupljenost sadržaja zdravstvene, poštansko-telekomunikacijske, financijske, obrazovne te opskrbne funkcije na primjeru malih otočnih zajednica šibenskih otoka, Magaš i Faričić (2000.) u prikazu geografskih osnova razvitka otoka Ugljana iznose njegov sustav i hijerarhiju naselja te odnos prema Zadru, a Magaš, Faričić i Surić (2001.) iznose osvrt na opremljenost centralnim funkcijama elafitskog otočja u međuovisnosti o blizini i gravitaciji Dubrovniku.

4

Kada je riječ o otočnom prostoru Hrvatske u kontekstu nacionalne mreže središnjih naselja, evidentno je nepostojanje naselja višeg ranga centraliteta od slabijih subregionalnih centara (Lukić, 2012.), odnosno manjih regionalnih središta na njima (Program prostornog uređenja RH, 1999.). Na otočnome prostoru nisu se razvila naselja višeg stupnja centraliteta zbog brojnih i složenih prirodno-geografskih, povijesnih, ekonomskih i demografskih faktora te suvremenih procesa kao što je litoralizacija, rezultirajući smještajem naselja višeg ranga centraliteta Južnog hrvatskog primorja izvan otočnog prostora. Lukić (2012.) tako izdvaja 12 slabijih subregionalnih centara na hrvatskom otočnom prostoru, koji su od sadržaja centralnih funkcija nužno trebali posjedovati osnovnu i srednju školu, dom zdravlja, ljekarnu i stomatologa, prekršajni sud, veći broj prodavaonica mješovitom robom te barem supermarket. Prema administrativnom značaju sva su navedena naselja sjedišta pripadajućih upravnih gradova ili općina. Nadalje izdvaja 17 područnih centara s obveznim sadržajima osnovne škole, ljekarne, stomatologa, u pravilu više prodavaonica te eventualno poslovnice banke, dok su prema administrativnom značaju ta naselja u pravilu sjedišta otočnih općina. Naposljetku izdvaja 32 lokalna centra s obveznim sadržajima


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

područne ili osnovne škole, liječnika opće prakse, poštanskog ureda te prodavaonice, dok su samo u rijetkim slučajevima naselja navedenog ranga centraliteta središta otočnih općina. Predmet istraživanja u radu opremljenost je otočnih naselja sadržajima centralnih funkcija te njihovo rangiranje prema zastupljenosti sadržaja tih funkcija. Naglasak je potom stavljen na razmatranja međusobnog odnosa stupnjeva središnjih otočnih naselja i prostorno-razvojnih procesa kroz analizu demografskih strukturnih i dinamičkih obilježja otočnih naselja. Osnovna je pretpostavka kako se na hrvatskom otočnom prostoru izdvajaju naselja i otoci različitog stupnja opremljenosti centralnim funkcijama te kako opremljenost utječe na suvremene socijalno-demografske procese otoka. Geografski obuhvat istraživanja u radu odnosi se na prostor 47 naseljenih otoka1 Hrvatske.

2. Metodološki okvir istraživanja

Analizom je obuhvaćeno šest osnovnih skupina centralnih funkcija koje služe zadovoljavanju potreba vlastitog te stanovništva okolnog gravitacijskog područja, a to su: „uprava“, „obrazovanje“, „zdravstvo“, „opskrba“, „financijsko poslovanje“ te „pošta i telekomunikacije“. Navedene skupine uobičajeno se koriste u kvantitativnim analizama opremljenosti naselja centralnim funkcijama (Njegač, 1999.; Lukić, 2012.; Radeljak Kaufmann, 2015.), dok su odabir sadržaja i njihovo hijerarhijsko stupnjevanje određeni s obzirom na specifične ciljeve istraživanja te logiku i zakonsku definiranost unutar pojedinih djelatnosti. S obzirom na to da je cilj istraživanja analizirati opremljenost centralnim funkcijama te rangirati otočna centralna naselja neovisno o kopnenim centrima, pojedine funkcije najvišeg hijerarhijskog ranga nisu uzete u obzir jer navedeni sadržaji nisu prisutni na otocima3. Kod funkcije „uprava“ razmatrane 1

To su: Krk, Cres, Lošinj, Susak, Ilovik, Unije, Vele Srakane, Male Srakane, Rab, Pag, Olib, Silba, Premuda, Ist, Molat, Vir, Zverinac, Sestrunj, Rivanj, Rava, Iž, Dugi otok, Ugljan, Ošljak, Pašman, Kornat, Vrgada, Prvić, Kaprije, Žirje, Murter, Krapanj, Zlarin, Drvenik Veli, Drvenik Mali, Čiovo, Šolta, Brač, Hvar, Vis, Biševo, Lastovo, Korčula, Mljet, Šipan, Lopud i Koločep. 2

To su naselja: Stanić i Važminež na otoku Cresu, Dolovo i Sršići na otoku Krku, Humac i Malo Grablje na otoku Hvaru, Oključina na otoku Visu, naselje Sv. Andrija na istoimenom otoku te tri svjetioničarske naseobine: Palagruža, Glavat i Sušac. 3

Radi se o npr. sadržajima prekršajnog, upravnog i trgovačkog suda, visokoškolskim ustanovama, bolnicama i kliničkim centrima.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

U istraživanju opremljenosti centralnim funkcijama naselja hrvatskih otoka primijenjen je kvantitativni pristup, koji podrazumijeva određivanje vrste i broja centralnih funkcija, odnosno analizu opremljenosti svakog pojedinačnog naselja hijerarhijski rangiranim sadržajima centralnih funkcija, a potom rangiranje naselja s obzirom na (ne)zastupljenost pojedinih sadržaja. Analitički skup čine 303 otočna naselja prema službenoj statistici upotrijebljenoj u Popisu stanovništva 2011. godine, od kojih je za potrebe ove analize izostavljeno osam otočnih naselja bez stalnih stanovnika2.

5


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

su lokacije sadržaja policijskih postaja, ureda državne uprave, općinskih sudova i sjedišta jedinica lokalnih samouprava, koji nisu hijerarhijski uvjetovani, međutim u navedenoj analizi indikator su diferencijacije naselja najvišeg ranga centraliteta. Funkcija „obrazovanje“ analizirana je prema zakonski osnovanoj hijerarhiji sadržaja područnih škola, osnovnih škola te srednjih škola. Kod funkcije „zdravstvo“ pošlo se od zakonski uvjetovane hijerarhijske podjele na primarnu zdravstvenu zaštitu, odnosno postojanje sadržaja doktora opće medicine, zatim sekundarnu zdravstvenu zaštitu, tj. postojanje određenih specijaliziranih liječnika te postojanje ljekarne u pojedinim naseljima. Funkcija „opskrba“ hijerarhijski je razmatrana kroz analizu lokacija prodavaonica prema tipu i veličini, odnosno postojanja najjednostavnijih i površinom najmanjih trgovina (marketa), zatim površinom većih i prodajnim artiklima raznolikijih supermarketa te najvećih hipermarketa. Kod funkcije „financijsko poslovanje“ određeni su sadržaji bankomata, poslovnica banaka te poslovnica FINA-e, dok je kod funkcije „pošta i telekomunikacije“ razmatrano postojanje sadržaja poštanskog ureda u naseljima. Kada je u pitanju otočni prostor, pored navedenih funkcija od iznimne je važnosti funkcija prometnog povezivanja otoka s kopnom, koja omogućava ostvarivanje redovne komunikacije, razmjene roba, migracije ljudi s otoka na kopno i obrnuto, kao i zadovoljavanje potreba otočnog stanovništva funkcijama koje nisu dostupne na otocima, sveukupno ostvarivanje integriranosti otočnog prostora s matičnim kopnom. Međutim, s obzirom na to da je lokacija sadržaja prometnog povezivanja otoka primarno uvjetovana položajem naselja, kako obalnih tako i onih bližih i okrenutih kopnu, u ovom slučaju ona nije razmatrana jer zbog same vrste prometa kojom se ostvaruje povezivanje (pomorski), radi se o očiglednom favoriziranju obalnih lučkih centara.

6

Drugi korak istraživanja obuhvaćao je određivanje kriterija za razvrstavanje naselja prema stupnjevima centraliteta. Ti kriteriji uvelike ovise o specifičnostima prostora istraživanja, kao i samim istraživačkim ciljevima. Primjerice Vrišer je (1968.) u centralna naselja uključio ona koja posjeduju najmanje pet funkcija: osmogodišnju školu, zdravstvenu stanicu (ambulantu, ljekarnu), poštu, mjesni ured, trgovinu prehrambenim artiklima ili mješovitom robom. U određivanju hijerarhije centralnih naselja Zapadne Hercegovine Šimunović (1997.) je prilagodio broj i metodologiju određivanja stupnjeva centraliteta predmetnom području, pa tako izdvaja pet razreda. Naseljima s nedostatnim centralitetom smatra sva ona koja ne posjeduju trgovinu mješovitom robom i područnu školu, dok naselja s centralitetom rangira u četiri stupnja, pri čemu kao kriterije koristi funkciju opskrbe, analizirajući lokacije specijaliziranih trgovina (npr. trgovina poljoprivrednim potrepštinama, odjećom i obućom), zatim različite profesionalne usluge (frizer i brijač, autoservis, servis kućanskih uređaja), kulturne ustanove (kino, kazalište) te vjerske ustanove (župni ured, biskupija). Radeljak Kaufmann (2015.) u analizi opremljenosti centralnim funkcijama naselja Dalmacije, osim naselja koja ne posjeduju niti jedan sadržaj funkcija te naselja jače opremljena centralnim funkcijama, izdvaja pet stupnjeva. Pri tome kao faktore prelaska naselja u viši stupanj koristi broj i hijerarhijski rang pojedinih sadržaja funkcija. Glamuzina i Glamuzina (1998.) pak metodom ankete određuju centralitet jedne jedinice lokalne samouprave, pri čemu centralne funkcije dijele na one najnižeg reda (osnovna škola, pošta, ambulanta, mjesni ured, kupnja namirnica), srednjeg reda (srednja škola, kino, općinski sud, banka, osiguranje, kupnja odjeće, obuće


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

i namještaja), višeg reda (kupnja nakita, okružni sud, turističke funkcije) i najvišeg reda (bolnice, visoka učilišta, kazališta). Kod određivanja centraliteta naselja otočnog prostora Hrvatske određeno je pet stupnjeva centraliteta naselja: • „bez centraliteta“ – naselja koja ne sadrže niti jedan sadržaj osnovnih funkcija • „nedostatni centralitet“ – naselja koja sadrže jedan do dva sadržaja, i to: poštanski ured i/ili market • „centralitet trećeg ranga“ – naselja koja sadrže tri do četiri sadržaja, i to: market i/ili poštanski ured i/ili područnu školu i/ili bankomat i/ili doktor opće medicine • „centralitet drugog ranga“ – naselja koja sadrže minimalno pet sadržaja, ali barem dva sadržaja višeg hijerarhijskog ranga u odnosu na prethodnu skupinu, i to: supermarket, poštanski ured, poslovnicu banke, osnovnu školu, specijaliziranog liječnika te sjedište jedinice lokalne samouprave te • „centralitet prvog ranga“ – naselja koja sadrže svih šest sadržaja centralnih funkcija, ali barem tri sadržaja višeg ranga u odnosu na prethodnu skupinu te barem jedan dodatni sadržaj iz funkcije „uprava“, osim sjedišta jedinice lokalne samouprave. Radi daljnje analize prostorno-razvojnih trendova otočna su naselja s obzirom na prostorni položaj diferencirana na obalna i unutarnja, temeljem lokacije naselja na obali ili u unutrašnjosti otoka. Od 303 analizirana naselja njih 149 definirano je kao unutrašnja, dok su 154 naselja određena kao obalna. Određivanje lokacija sadržaja centralnih funkcija provedeno je u razdoblju od 25. svibnja do 1. lipnja 2016. godine, prema službenim podacima pripadajućih institucija, ustanova i uslužnih sadržaja, i to analizom registara, baza podataka te službenih internetskih stranica.

Razmatranje utjecaja opremljenosti naselja centralnim funkcijama na prostorno-razvojne procese hrvatskih otoka provedeno je analizom distribucije sadržaja centralnih funkcija, zatim rangiranjem naselja prema opremljenosti centralnim funkcijama te analizom demografskih pokazatelja (indeks promjene broja stanovnika 2011./2001. te indeks starosti stanovništva 2011. godine) u međuovisnosti o stupnju centraliteta i prostornom položaju naselja.

3.1. Distribucija sadržaja centralnih funkcija Polazište u stupnjevanju otočnih naselja prema centralitetu predstavlja inventarizacija odabranih sadržaja centralnih funkcija. Njihova je distribucija pokazala kako je sadržaj marketa iz skupine „opskrba“ zabilježen u najvećem broju otočnih naselja, odnosno taj sadržaj pokazao je najslabiji centralitet. Od ukupno 303 u njih 162, odnosno 54% locirana je trgovina mješovitom robom. Lukić (2012.) je u istraživanju iz

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

3. Rezultati istraživanja

7


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

2003. godine pokazao kako 42,6% cjelokupnog naseljskog skupa Republike Hrvatske ima prodavaonicu osnovnom robom, odnosno ta je funkcija pokazivala nešto izraženiji centralitet u odnosu na dobiveni rezultat otočnih naselja. Razlog tomu potrebno je sagledati u fizičkoj odvojenosti otoka morem i nemogućnosti ostvarivanja cjelovitosti gravitacijskog područja te funkcije. S obzirom na to da otoci predstavljaju tip prirodno zatvorenog prostora, gravitacijski utjecaj te funkcije ograničenog je prostornog djelovanja i obuhvata u odnosu na kopnene prostore. Podgorelec i Klempić Bogadi (2013.) istražujući male hrvatske otoke zaključuju kako trgovina na otocima ima malo, a ponuda artikala u njima ograničena je uglavnom na živežne namirnice i osnovne potrepštine. Ispitujući stavove lokalnog stanovništva, zaključuju kako su stanovnici uglavnom nezadovoljni izborom robe i cijenama, zbog nepostojanja konkurencije i malog broja kupaca, što uvjetuje količinu i cijenu robe jer je u nju uračunata i cijena prijevoza s kopna. Ponuda u trgovinama na malim hrvatskim otocima uvelike ovisi o broju stanovnika, ali i turista u vrijeme sezone. Bez obzira na manjkavosti trgovačkih sadržaja na malim otocima, postojanje barem jedne lokalne trgovine iznimno je važno za zajednicu jer daje osjećaj sigurnosti i djelomične samostalnosti te smanjuje osjećaj potpune ovisnosti o kopnu.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Idući prema zastupljenosti sadržaj je poštanskog ureda, koji je imalo 106, odnosno 35% svih otočnih naselja. U otočnim zajednicama, posebice u prošlosti kada je fizička povezanost s kopnom i ostalim otocima bila znatno ograničenija, poštanski je ured bio među najvažnijim sadržajima jer se gotovo sva privatna i poslovna komunikacija odvijala pismima (Podgorelec i Klempić Bogadi, 2013.). Međutim danas kada se smanjila važnost pisane pošte, poštanski uredi dobili su neke dodatne funkcije kao što je mogućnost obavljanja novčanih transakcija i plaćanja računa, koje je na malim otocima moguće obaviti jedino u pošti. Ipak mnogi su poštanski uredi u malim otočnim naseljima ograničenih funkcija i radnog vremena (u pojedinim slučajevima na dva do četiri sata dnevno ili na određene radne dane u tjednu), stoga je moguće zaključiti kako taj sadržaj u potpunosti ne zadovoljava potrebe lokalnog stanovništva s obzirom na predviđene funkcije.

8

Rezultati za sadržaje iz funkcije „financijsko poslovanje“ pokazuju kako je 69 otočnih naselja (22,7%) imalo bankomat, 27 (8,9%) je imalo poslovnicu banke, dok je poslovnicu FINA-e imalo tek 16 otočnih naselja (5,2%). Razmotri li se prostorna distribucija tog sadržaja, može se zaključiti kako je poslovnica FINA-e bila prisutna isključivo na određenim većim otocima: Krku (2), Cresu (1), Lošinju (1), Rabu (1), Pagu (2), Murteru (1), Hvaru (1), Braču (2), Visu (1), Korčuli (3) i Lastovu (1). Distribucija sadržaja iz funkcije „obrazovanje“ pokazuje kako je 65 otočnih naselja imalo područnu školu te dodatna 34 naselja potpunu osnovnoškolsku razinu obrazovanja, dok je samo 15 otočnih naselja imalo instituciju srednjoškolskog obrazovanja. Nepostojanje odgojnih i obrazovnih institucija jedan od najvećih nedostataka otočnog života, koji prisiljava djecu na svakodnevno putovanje na kopno. Naime na malim hrvatskim otocima prisutan je višedesetljetni odlazak djece i mladih na školovanje u kopnena središta, nerijetko već u ranim fazama školovanja, kao prethodnica trajnog iseljenja. Zbog manjka ili nepostojanja adekvatne infrastrukture za


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

skrb o djeci (jaslice i vrtići), ali i obrazovnih institucija, kao i slabosti obrazovnog procesa u malim otočnim školama, nerijetko su s otoka prisiljene iseliti mlade obitelji. Nepostojanje školskih ustanova na otocima te istovremeno nemogućnost dnevne cirkulacije u škole na kopno temeljni je ograničavajući čimbenik ostanka mlađih obitelji na otocima, kao i doseljavanja obitelji s djecom školske dobi. Postojanje škola u otočnim zajednicama značajno je ne samo s obrazovnog aspekta nego i s društvenog jer je to simbol života i mogućnosti opstanka (Podgorelec i Klempić Bogadi, 2013.). Skračić (1994.) ističe kako je, kada je u pitanju otočno školstvo, potrebno krenuti od načela da škola na otoku mora djelovati bez obzira na broj djece, pa čak i onda kad ih uopće nema. Kad ih nema, autor argumentira, to je garancija da će ih biti te dodaje da je škola jedina institucija na otoku koja može preuzeti brigu o svim kulturnim i informativnim potrebama otočana.

Centralna funkcija „uprava“ analizirana je prema četirima pojedinačnim funkcijama: središte jedinice lokalne samouprave, policijska postaja, ured državne uprave i općinski sud. Na 47 naseljenih otoka uspostavljeno je 46 jedinica lokalne samouprave. Ostale pojedinačne funkcije iz te skupine odabrane su s ciljem ukazivanja na upravno središte pojedinog otoka. Ukupno je na otocima bilo deset policijskih postaja, deset ispostava ureda državne uprave te sedam općinskih sudova. U pravilu je funkcija uprave na otocima organizirana tako da su na pojedinim većim otocima uspostavljena upravna središta, najčešće u najvećem naselju, u kojem su locirane sve upravne funkcije kojima gravitira ostatak otoka i/ili susjedni otoci, dok pojedini otoci upravno gravitiraju kopnenim centrima (slika 1).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Rezultati sadržaja funkcije „zdravstvo“ pokazali su kako je 58 (19%) otočnih naselja imalo najniži nivo primane zdravstvene zaštite, odnosno doktora opće medicine, a samo 37 naselja imalo je neki od oblika specijaliziranih liječnika (najčešće zubara, ginekologa i pedijatra). Uslugu ljekarne imalo je tek 38 otočnih naselja. Kvaliteta zdravstvene zaštite znatno se razlikuje na otocima ovisno o njihovoj veličini, broju stanovnika, udaljenosti od kopna te gospodarskoj i turističkoj razvijenosti (Babić, Lajić i Podgorelec, 2004.). Zdravstvena je zaštita, posebice na manjim i izoliranijim otocima, često dostupna samo povremeno, i to prema stalnom rasporedu obilaska liječnika. Specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita i bolničko liječenje osigurano je u bolnicama u kopnenim centrima, a manjim dijelom u specijalističkim ambulantama domova zdravlja na većim otocima, najčešće povremenim dolascima liječnika specijalista. Dio stacionarne zdravstvene zaštite provodi se u stacionarima otočnih domova zdravlja ili u specijalnim bolnicama (npr. na Rabu, Ugljanu i Korčuli).

9


sedam općinskih sudova. U pravilu je funkcija uprave na otocima organizirana tako da su na pojedinim većim otocima uspostavljena upravna središta, najčešće u najvećem naselju, u kojem su locirane sve upravne funkcije kojima gravitira ostatak otoka i/ili susjedni otoci, dok

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

pojedini otoci upravno gravitiraju kopnenim centrima (slika 1).

Broj sadržaja

Slika 1. Slika 1:centralnih Distribucija sadržaja centralnih funkcija otočnih naselja Distribucija sadržaja funkcija otočnih naselja 180 160 140 120 100 80 60 40 20 0

Izvor: prema obradi autora

Izvor: prema obradi autora

3.2. Otočna naselja prema stupnjevima centraliteta

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

3.2. Otočna naselja prema stupnjevima centraliteta

10

Otočna naselja rangirana su s obzirom na postojanje zadanog broja, vrste i hijerarOtočna naselja rangirana su sfunkcija obzirom u na pet postojanje zadanog vrste303 i hijerarhijskog hijskog ranga sadržaja skupina. Od broja, ukupno naselja njih 118, odnosno 38,9% nije imalo niti jedan sadržaj odnosno u potpunosti ranga sadržaja funkcija u pet skupina. Od ukupno 303centralnih naselja njih funkcija, 118, odnosno 38,9% nije je gravitiralo nekom drugom naselju. Skupini „nedostatni centralitet“, tj. imalo niti jedan sadržaj centralnih funkcija, odnosno u potpunosti je gravitiralo nekomonih naselja koja su imala jedan ili dva sadržaja (najčešće market i/ili poštanski ured) pripalo drugom naselju. Skupini „nedostatni centralitet“, tj. onih naselja koja su imala jedan ili dva je 89 naselja, tj. 29,4% svih naselja. Prema tim pokazateljima, više od dvije trećine sadržaja (najčešćenaselja market i/ili ured) pripalo je 89 naselja, tj. 29,4% svih naselja. svih otočnih bilopoštanski je podkapacitirano centralnim funkcijama, a njihovo stanovništvo u zadovoljavanju osnovnih potreba gravitiralo je drugom, funkcionalno 9 opremljenijem otočnom i/ili kopnenom naselju. Lukić (2012.) je pokazao kako su od ukupno 6.620 ruralnih naselja Hrvatske njih 5.804, odnosno 87,7% svih ruralnih naselja, bila slabije funkcionalno opremljena ili bez funkcija, dok njih 4.788, ili 72,3%, izuzev eventualno prodavaonice, nisu imala niti jednu drugu funkciju. Razlog nešto manjem udjelu te skupine kod otočih naselja potrebno je tražiti u temeljnom obilježju otoka kao prirodno zatvorenih prostora, kod kojih je zbog postojanja fizičkog ograničenja morem utjecaj centralnih funkcija, prvenstveno onih nižeg hijerarhijskog ranga, ograničen na prostor matičnog otoka. Lukić (2012.) nešto viši udio centralnih naselja u Dalmaciji i Južnom hrvatskom primorju, a time i na otocima, objašnjava mediteranskom urbanom tradicijom, koja ima odraz u suvremenoj naseljskoj mreži malih gradova, te procesu litoralizacije kroz funkcionalno jačanje obalnih, populacijski većih naselja. Skupini „centralitet trećeg ranga“ pripada 50 naselja, dok je naseljima iz skupine „centralitet drugog ranga“ pripalo 36 otočnih naselja. Skupini naselja najvišeg ranga centraliteta, odnosno onih s minimalno šest funkcija pripadalo je deset otočnih naselja (slika 2).


ima odraz u suvremenoj naseljskoj mreži malih gradova, te procesu litoralizacije kroz funkcionalno jačanje obalnih, populacijski većih naselja. Skupini „centralitet trećeg ranga“ pripada 50 naselja, dok je naseljima iz skupine „centralitet drugog ranga“ pripalo 36 otočnih V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka... naselja. Skupini naselja najvišeg ranga centraliteta, odnosno onih s minimalno šest funkcija pripadalo je deset otočnih naselja (slika 2). Slika 2. Slika 2: Distribucija otočnih centralnih naselja Distribucija otočnih centralnih naselja

Centralitet prvog ranga Centaralitet drugog ranga Centralitet trećeg ranga Nedostatni centralitet Bez centraliteta

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0 %

Izvor: prema obradi autora

Izvor: prema obradi autora

Prostorna distribucija otočnih naselja prema stupnjevima centraliteta pokazuje kako se u načelu na svakom većem otoku, neovisno o broju jedinica lokalne samouprave, ističe jedno naselje najvišeg stupnja centraliteta. Iznimke su otoci Pag i Hvar. Na otoku Pagu razvijaju se dva naselja najvišeg hijerarhijskog 10 ranga, Pag i Novalja, kao posljedica kontaktnog položaja tog otoka između Kvarnera i Dalmacije te kompleksnosti historijsko-geografskog razvitka otoka tijekom prošlosti, ali i u suvremenom razvoju (Faričić, 2003.). Na otoku Hvaru zastupljena su dva naselja najvišeg ranga centraliteta, Hvar i Stari Grad, primarno zbog podjednake zastupljenosti upravnih funkcija u njima, iako populacijsko i gospodarsko središte predstavlja naselje Hvar.

Unutar kvarnerske otočne skupine izdvajaju se tri otočna centra najvišeg ranga, a to su naselja Krk, Mali Lošinj i Rab. Središte otoka Krka istoimeno je naselje Krk, a osim što se ističe kao populacijsko težište otoka, sadrži sve predviđene funkcije iz skupine „uprava“, kojima se izdvaja kao funkcionalno središte otoka. Ostala općinska središta otoka, Baška, Malinska, Omišalj, Punat i Vrbnik, pripadaju naseljima iz skupine „centraliteta drugog ranga“ zbog nedostatka sadržaja upravne i obrazovne funkcije. Jedino unutarnje naselje, ujedno i općinsko središte, Dobrinj pripada skupini „centralitet trećeg ranga“ zbog nedostatka osmogodišnje škole (postoji samo područna škola s četirima nižim razredima) te poslovnice banke. Novosel Žic (1986.) također izdvaja tri stupnja centralnih naselja tog otoka, s naseljem Krkom kao vodećim, koji svojim funkcijama okuplja prostor čitavog otoka u jedinstveno gravitacijsko područje. U cresko-lošinjskoj otočnoj skupini izdvaja se naselje Mali Lošinj kao funkcionalno i upravno središte otoka Lošinja, Ilovika, Suska, Unija, Malih i Velih Srakana te

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

3.2.1. Kvarnerska otočna skupina prema centralitetu naselja

11


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

središnjeg i južnog dijela otoka Cresa. Sjeverni pak dio otoka Cresa gravitira istoimenom naselju, ujedno upravnom središtu Grada Cresa, međutim funkcionalno slabije opremljenom ostalim upravnim i obrazovnim funkcijama, stoga pripadajuće stanovništvo uglavnom gravitira ili susjednom Krku ili Malom Lošinju. Skupini „centralitet trećeg ranga“ pripadaju naselja Ilovik, Susak i Unije na istoimenim otocima, koji od funkcija sadrže tek one osnovne: područnu školu, market i poštanski ured. Otok Rab sadrži sve analizirane upravne te ostale sadržaje, koji služe za zadovoljavanje potreba stanovništva grada Raba te općine Lopar, a na njemu se izdvaja naselje Rab s najvišim rangom centraliteta (slika 3).

lika 3: Centralna Slika 3. naselja Kvarnerske i Sjevernodalmatinske otočne skupine

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Centralna naselja Kvarnerske i Sjevernodalmatinske otočne skupine

Izvor: prema obradi autora

Izvor: prema obradi autora

12

Dalmatinska otočna skupina prema centralitetu naselja


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

3.2.2. Dalmatinska otočna skupina prema centralitetu naselja

Unutar srednjodalmatinske otočne skupine izdvajaju se tri naselja najvišeg ranga centraliteta: Supetar, Hvar i Vis na trima najvećim otocima te skupine. Funkcionalno je središte otoka Brača naselje Supetar, otoka Hvara naselje Hvar, a otoka Visa naselje Vis. Te otoke karakterizira višejezgreni prostorni razvoj, pa se na njima izdvajaju po dva ili više sekundarnih, funkcionalno slabije opremljenih središta. To su Komiža na otoku Visu, Jelsa na otoku Hvaru te Bol, Milna, Postira, Pučišća i Selca na otoku Braču, ujedno središta otočnih jedinica lokalne samouprave, međutim ne sadrže dodatne upravne, srednjoškolske ili zdravstvene funkcije. Osim toga, kao tercijarni centri s obzirom na funkcionalnu opremljenost, na otoku Braču ističe se naselje Nerežišća te na otoku Hvaru naselje Sućuraj. Ta su naselja također središta otočnih lokalnih samouprava, ali su funkcionalno znatno slabije opremljena, pa osim osnovnih sadržaja marketa, poštanskog ureda, liječnika opće prakse i osnovne škole, uglavnom gravitiraju drugim otočnim ili kopnenim centrima. Otok Šolta specifičan je kao „otok bez grada“ (Blagaić Bergman, 2014.). Osim naselja Grohote, koje se izdvaja po potrebnim sadržajima iz skupine „centralitet drugog ranga“, te naselja Sto-

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sjevernodalmatinska otočna skupina specifična je po tome što se u njoj, izuzev naselja Pag i Novalja, ne izdvaja niti jedno naselje najvišeg hijerarhijskog ranga. Razlog je tomu blizina kopnenih centara Zadra i Šibenika, kojima otoci te skupine gravitiraju, te uvjeti historijsko-geografskog razvoja manjih otoka u sastavu tzv. urboarhipelaga, odnosno otoka kao perifernih dijelova većih kopnenih urbanih sustava (Skračić, 2008.; Faričić, 2012.). Kopnu najbliži otok Ugljan ističe se po sustavu naselja PrekoKali-Sutomišćica, specifičnom centralnom i funkcionalnom žarištu otoka. Njihov je centralitet, međutim, razmjerno slab s obzirom na blizinu Zadra, čiji se funkcionalni utjecaj snažno osjeća na čitavoj ugljanskoj zoni (Magaš i Faričić, 2000.), pa na njemu izostaju neki od analiziranih sadržaja uobičajeni za manje i slabije naseljene otoke, kao što su poslovnica FINA-e, pojedini sadržaji iz funkcije „uprava“ i sl. Osim naselja ugljansko-pašmanske otočne zone, unutar sekundarne skupine centraliteta sjevernodalmatinske otočne skupine uvršteno je upravno i populacijsko središte naselje Sali na Dugom otoku. Čuka (2006.) objašnjava kako je specifičnost tog otoka u odnosu na ostale otoke te skupine njegova udaljenost od kopnenog gravitacijskog centra Zadra, a ujedno i nepovoljniji demografski trendovi, zbog čega se na njemu nisu razvile funkcije najvišeg ranga centraliteta. Manji otoci sjevernodalmatinske skupine Ošljak, Rivanj, Sestrunj, Zverinac i Kornat pripadaju tzv. otocima dvostruke inzularnosti. Riječ je o otocima koji prometno, funkcionalno i administrativno gravitiraju nekoj od otočnih jedinica lokalne samouprave, koja pak dodatno gravitira nekom od kopnenih centara (Taglioni, 2001.). Ti otoci ne sadrže niti jedan od sadržaja analiziranih centralnih funkcija, pa u potpunosti funkcionalno gravitiraju susjednom otočnom centru. Ostale manje otoke Ist, Iž, Molat, Olib, Silbu, Premudu, Ravu, Vrgadu, Kaprije, Krapanj, Zlarin, Žirje i Prvić obilježava zastupljenost tek nekih od temeljnih sadržaja centralnih funkcija najnižeg hijerarhijskog ranga, kao što su područna škola, market, poštanski ured, bankomat, liječnik opće prakse, a navedene funkcije podmiruju tek djelomično potrebe lokalnog stanovništva, tako da su u najvećoj mjeri ti otoci funkcionalno usmjereni prema gravitacijskim kopnenim centrima, kojima ujedno administrativno pripadaju.

13


razvitku otoka u njegovom administrativnom sastavu. Otoci Drvenik Veliki i Mali upravno i Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

funkcionalno gravitiraju i pripadaju Trogiru, a nešto bolje opremljeniji i populacijski veći Drvenik Veliki pripada skupini „centralitet trećeg ranga“, dok je Drvenik Mali specifičan po morska,utjecaju koje pripada skupiniDrveniku „centralitet trećeg ranga“, za taj je otok Trogiru. specifično da gravitacijskom susjednom Velikom i kopnenom centru

se populacijski, ali i funkcionalno ne izdvajaju naselja koja su znatno opremljenija funkcijama. Razlog slabijoj funkcionalnoj opremljenosti Blagaić Bergman pronalazi Južnodalmatinska otočna skupina ističe se samo po jednom otočnom centru najvišeg ranga u blizini grada Splita te povijesnom razvitku otoka u njegovom administrativnom sastavu. Drvenik Veliki inaMali upravno i otoku. funkcionalno gravitiraju i pripadaju centraliteta, a toOtoci je naselje Korčula istoimenom Međutim taj otok obilježavaju tri Trogiru, a nešto bolje opremljeniji i populacijski veći Drvenik Veliki pripada skupini naselja iz skupine trećeg „centralitet ranga“, Mali Velaspecifičan Luka, Blato i Lumbarda.utjecaju Otoci Mljet i „centralitet ranga“,drugog dok je Drvenik po gravitacijskom susjednom Drveniku Velikom i kopnenom centru Trogiru.

Lastovo imaju po jedno naselje iz skupine „centraliteta drugog ranga“. Otoci iz elafitske otočna skupina se samo po jednom otočnomranga centru skupine Južnodalmatinska Lopud, Šipan i Koločep sadrže ističe tek određene funkcije najnižeg i unajvivećoj mjeri šeg ranga centraliteta, a to je naselje Korčula na istoimenom otoku. Međutim taj otok

gravitiraju kopnenom (slika 4).drugog ranga“, Vela Luka, Blato i Lumobilježavaju tri centru naselja Dubrovniku iz skupine „centralitet barda. Otoci Mljet i Lastovo imaju po jedno naselje iz skupine „centraliteta drugog ranga“. Otoci iz elafitske skupine Lopud, Šipan i Koločep sadrže tek određene funkcije najnižeg ranga i u većoj mjeri gravitiraju kopnenom centru Dubrovniku (slika 4).

Slika 4: Centralna naselja srednjodalmatinske i južnodalmatinske otočne skupine Slika 4.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Centralna naselja srednjodalmatinske i južnodalmatinske otočne skupine

Izvor: prema obradi autora

Izvor: prema obradi autora

3.3. Prostorno-demografski pokazatelji otočnih naselja prema stupnjevima centraliteta 14

Otočni je prostor Hrvatske prema podacima Popisa stanovništva 2011. godine zabilježio ukupno 124.955 stanovnika (Lajić i Mišetić, 2013.). U 118 naselja bez ikakvih postojećih


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

3.3. Prostorno-demografski pokazatelji otočnih naselja prema stupnjevima centraliteta Otočni je prostor Hrvatske prema podacima Popisa stanovništva 2011. godine zabilježio ukupno 124.955 stanovnika (Lajić i Mišetić, 2013.). U 118 naselja bez ikakvih postojećih funkcija zabilježeno je tek 7.089 stanovnika, odnosno 5,9% ukupnog otočnog stanovništva. U skupini naselja „nedostatnog centraliteta“ živjelo je 13,1% otočne populacije, dok je skupini naselja „centraliteta trećeg ranga“ pripadalo 18% stanovništva. Nadalje, u skupini naselja „centraliteta drugog ranga“ živio je udio stanovništva od 38,9% te naposljetku u deset naselja najvišeg hijerarhijskog ranga živjela je čak jedna četvrtina cjelokupne otočne populacije (slika 5). Takva distribucija ukazuje na polarizirani prostorni razvoj hrvatskog otočnog prostora, koji se očituje u koncentraciji većine otočnog stanovništva i funkcija u manjem broju centara, dok je preostali dio stanovništva disperziran u manjim naseljima nedostatne ili slabije opremljenosti centralnim funkcijama. Polarizacija kao pojam označava proces okupljanja ljudi i dobara u malom broju izrazito povoljnih točaka u prostoru. U teoriji razvitka pol podrazumijeva identitet mjesta i snagu koji privlače i koji su sposobni utjecati na razvitak okoline. Polarizacija kao proces ima svoju pozitivnu stranu, to jest po efikasnosti koju ima ekonomija razmjera, ali i negativnu, po koncentraciji koja izaziva negativne posljedice, primjerice u uvjetima življenja te opterećivanju prirodnih sustava (Filipić i Šimunović, 1993.). Slika 5: Distribucija udjela broja naselja i stanovništva prema stupnjevima centraliteta otočnih Slika 5 naselja

%

Distribucija udjela broja naselja i stanovništva prema stupnjevima centraliteta otočnih naselja

40,0 35,0 30,0 25,0 20,0

10,0 5,0 0,0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet trećeg ranga

Udio naselja

Centaralitet drugog ranga

Centralitet prvog ranga

Udio stanovištva

Izvor: prema obradi autora

Izvor: prema obradi autora Polarizirani prostorni razvoj otočnog prostora Hrvatske, koji se reflektira na neravnomjernu naseljenost otoka, preslika je stanja nacionalne i regionalne neravnomjerne naseljenosti, a posljedica je socioekonomskih i demografskih razvojnih tokova. Polarizirani prostorni razvoj otočnog prostora Hrvatske, koji se reflektira na neravnomjernu naseljenost otoka, preslika je stanja nacionalne i regionalne neravnomjerne naseljenosti, a posljedica je socioekonomskih i demografskih razvojnih tokova. Živić (2009.) tako naglašava

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

15,0

15


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Živić (2009.) tako naglašava kako je neravnomjeran razmještaj stanovništva jedan od temeljnih generatora poremećaja u gospodarskom i regionalnom razvoju, koji postaju zamašnjacima znakovitih demografskih, socijalnih, ekonomskih i kulturoloških problema. Problematiku dispariteta u regionalnom razvoju Hrvatske Pejnović (2004.) objašnjava gospodarsko-socijalnom tranzicijom Hrvatske u poslijeratnom periodu, koja se odvijala različitom dinamikom i s prostorno diferenciranim učincima, ovisno o promjeni težišta gospodarskoga razvoja i poredbenim prednostima pojedinih regija. Lajić (1992.) objašnjava kako je otočni prostor upravo u poslijeratnom periodu obilježen intenzivnim depopulacijskim procesom, prvenstveno kao posljedica emigracije otočnog stanovništva u kopnene centre. Iako je otočni prostor oduvijek karakteriziralo iseljavanje kao ključna odrednica demografskih promjena, s izraženim iseljeničkim valovima i periodima tijekom povijesti, upravo je poslijeratni period obilježen najintenzivnijim iseljeničkim valom. Uzroke otočnog iseljavanja nakon Drugog svjetskog rata potrebno je ponajprije sagledati u okvirima dinamičnog razvitka kopnenog dijela zemlje, gdje se ubrzano širila industrijalizacija i zapošljavanje u neprimarnim privrednim sektorima, dok su otoci ostali izvan tih zbivanja i nastavili živjeti u uvjetima autarkične privrede te u općem gospodarskom konceptu i strategiji državnog razvitka uglavnom zanemarene poljoprivrede i ribarstva. Zbog toga je, za razliku od ranijih iseljeničkih etapa koje su bile spolno selektirane, emigracija u poslijeratnom periodu podjednako obuhvatila obje spolne, kao i sve mlađe dobne skupine, pa su i ukupne demografske posljedice tog iseljeničkog vala bile izraženije od ranijih, a osim toga uvelike su se odrazile na urušavanje tradicionalnog otočnog života te poremećaje u odnosima dobnih skupina (Babić, Lajić i Podgorelec, 2004.). Te promjene upravo su ranije i intenzivnije zahvatile manja naselja i manje otoke, dok je tek manji broj većih otoka i naselja uspio donekle očuvati stabilnije demografske trendove i strukturna obilježja, pa stoga i veći broj i raznolikost sadržaja funkcija.

16

Nadalje, otočna su naselja podijeljena prema prostornom položaju na obalna i unutarnja. Distribucija naselja prema toj diobi pokazala je kako broj unutrašnjih naselja opada s porastom centraliteta, dok dvjema skupinama najvišeg ranga centraliteta pripadaju većinom ili isključivo obalna naselja. Od ukupno 149 otočnih unutrašnjih naselja više od polovice pripada skupini „bez centraliteta“, a također su brojnija i u skupini „nedostatni centralitet“. Broj unutrašnjih naselja znatno opada od skupine „centralitet trećeg ranga“, u kojoj iznosi tek jednu trećinu ukupnog broja naselja. Skupini „centralitet drugog ranga“ pripada tek sedam unutrašnjih otočnih naselja, dok naseljima najvišeg ranga centraliteta ne pripada niti jedno unutrašnje otočno naselje. S druge strane, znatniji porast broja obalnih naselja u odnosu na unutrašnja primjetan je od skupine „centralitet trećeg ranga“. U toj skupini broj obalnih naselja veći je za čak 75% u odnosnu na unutrašnja, te je još izraženiji u skupini naselja „centralitet drugog ranga“, gdje je udio obalnih za čak 81% veći u odnosu na unutrašnja naselja. Sva naselja najvišeg ranga centraliteta prema prostornom položaju pripadaju obalnim naseljima (slika 6). Nalazi takve distribucije ukazuju kako su u suvremenom otočnom razvoju obalna naselja znatno bolje opremljena centralnim funkcijama, čemu ujedno pridonosi i funkcija prometnog povezivanja otoka s kopnom, koja je, kako je već spomenuto, locirana u obalnim naseljima, ali i suvremena gospodarska orijentacija otoka na ljetni, kupališni turizam. Sukladno tomu obalni pojas, a posebice obalna naselja predstavljaju otočno populacijsko težište.


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

U unutrašnjim otočnim naseljima prema podacima Popisa iz 2011. godine živjelo je tek 25.098 stanovnika, odnosno jedna četvrtina cjelokupne otočne populacije, a u obalnim 99.857 stanovnika. Prosječno u unutrašnjem otočnom naselju živi tek 168 stanovnika, dok u obalnom 648, pa je prema tom pokazatelju prosječno obalno naselje oko četiri puta mnogoljudnije u odnosu na unutrašnje. Ukupni je broj stanovnika u unutrašnjim naseljima u odnosu na obalna bio veći samo u skupinama „bez centraliteta“ i „nedostatni centralitet“. Razlog tomu je veći ukupni broj unutrašnjih naselja u tim skupinama, što je posljedica koncentracije stanovništva u obalnim otočnim centrima. S druge strane, ukupni broj stanovnika obalnih naselja znatno se povećava od skupine „centralitet trećeg ranga“, pa tako u dvjema skupinama najvišeg centraliteta obalnih naselja živi čak 72% cjelokupne populacije obalnih otočnih naselja, odnosno 58% cjelokupne otočne populacije (slika 7). Starc (1992.) spominje kako se u poratnom razdoblju počinje izdvajati nekoliko većih otoka, čije razvojno središte raste na otočnoj obali, privlačeći stanovništvo iz otočne unutrašnjosti, pa tako otočna geografska sredina postaje razvojnom periferijom, dok geografska margina zonom razvoja. Time je pokazan proces litoralizacije na razini otoka, kroz okupljanje i koncentraciju stanovništva, funkcija te društvenog i gospodarskog potencijala u obalnim naseljima. Na primjeru Dugog otoka Čuka (2006.) zaključuje o negativnim posljedicama otočne litoralizacije na prostorni razvoj pojedinih naselja. U prošlosti kada su naselja većinom bila smještena na uzvisinama ili uz plodne zone unutrašnjosti otoka, poradi tranzicije s primarnog na sekundarni i tercijarni sektor djelatnosti ona se postupno spuštaju i šire prema obali, a otočno stanovništvo intenzivno naseljava obalni dio otoka, dok stare seoske otočne jezgre uglavnom zadržavaju stanovništvo starije životne dobi ili odumiru.

Broj naselja

Slika 6. Distribucija otočnih naselja premanaselja rangu centraliteta i prostornom Slika 6: Distribucija otočnih prema rangu centralitetapoložaju i prostornom položaju 90 80 70 60 50

30 20 10 0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet trećeg ranga

Unutrašnja

Izvor: prema obradi autora

Centaralitet drugog ranga

Centralitet prvog ranga

Obalna

Izvor: prema obradi autora

a

Slika 5: Distribucija otočnog stanovništva prema rangu centraliteta i prostornom položaju 45000

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

40

17


0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet trećeg ranga

Unutrašnja

Centaralitet drugog ranga

Centralitet prvog ranga

Obalna

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34 Izvor: prema obradi autora

Broj stanovnika

Slika 7. Slika 5: Distribucija otočnog stanovništva rangui centraliteta prostornom položaju Distribucija otočnog stanovništva prema ranguprema centraliteta prostornom ipoložaju 45000 40000 35000 30000 25000 20000 15000 10000 5000 0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet trećeg ranga

Unutrašnja

Izvor: prema obradi autora

Centaralitet drugog ranga

Centralitet prvog ranga

Obalna

Izvor: prema obradi autora

Nadalje,analiza analiza indeksa promjene stanovnika u razdoblju 2011. godiNadalje, indeksa promjene brojabroja stanovnika u razdoblju 2001. –2001. 2011.– godine

ne pokazuje niže vrijednosti kod unutrašnjih naselja u odnosu na obalna, što znači kako je stanovništvo unutrašnjih naselja u posljednjem međupopisnom razdoblju bilježilo intenzivniju depopulaciju ili sporiji porast broja stanovnika u odnosu na obalna naselja iz iste skupine centraliteta (slika 8). Također, primjetno je kako19je najveći porast stanovništva zabilježen kod obalnih naselja iz skupine „bez centraliteta“. Naime navedenim naseljima pripadaju uglavnom manja, obalna turistička naselja, izgrađena većinom kućama za odmor i/ili apartmanima, za koja je značajna pojava tzv. fiktivnog otočnog stanovništva, odnosno stanovništva prijavljenog prebivališta na otocima, ali koji na otocima borave tek sezonski ili povremeno. Pojavu fiktivnog otočnog stanovništva Lajić i Mišetić (2013.) izravno dovode u vezu s izraženim migracijskim saldom, koji je u pozitivnoj korelaciji s brojem stanova za odmor na otocima. Kod takvih naselja ujedno je značajna nedostatna infrastrukturna opremljenost, kao i opremljenost temeljnim funkcijama, kao što su trgovina osnovnim namirnicama, pošta ili bankomat. Radi se primjerice o obalnim naseljima otoka Visa (Rukavac, Milna, Rogačić), Hvara (Milna, Gromin Dolac, Ivan Dolac, Zavala), Lastova (Pasadur, Skrivena Luka, Zaklopatica), Mljeta (Požurska Luka, Saplunara, Ropa), Paga (Kustići, Potočnica, Vidalići, Košljun, Miškovići, Smokvica, Kolanjski Gajac) i Cresa (Beli, Merag, Miholašćica, Porozina, Vantačići, Zidarići). Iznimka je zabilježena u skupini „centralitet trećeg ranga“, u kojoj je indeks promjene broja stanovnika neznatno veći u unutrašnjim naseljima u odnosu na obalna naselja. Tu pojavu moguće je tumačiti kroz demostatističke metodološke osobitosti istraživanja otočnih područja, kod kojih male apsolutne bilježe velike relativne promjene (Lajić i Nejašmić, 1994.). Utjecaj na ukupni rezultat te skupine znatno ponderiraju naselja Nerežišća, Čara i Žrnovo, koja bilježe veći dio porasta, dok čak šest od ukupno 12 naselja iz te skupine bilježe pad broja stanovnika u posljednjem međupopisnom razdoblju.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

pokazuje niže vrijednosti kod unutrašnjih naselja u odnosu na obalna, što znači kako je

18


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

Slika8: 8. Indeks promjene broja stanovnika 2001./2011. godine otočnih naselja prema rangu Slika

Indeks promjene broja stanovnika 2001./2011. godine otočnih naselja prema rangu centraliteta i centraliteta i prostornom položaju prostornom položaju

Indeks promjene

120 100 80 60 40 20 0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet Centaralitet trećeg ranga drugog ranga Unutarnja

Izvor: prema obradi autora

Centralitet prvog ranga

UKUPNO

Obalna

Izvor: prema obradi autora

Analiza indeksa starosti otočnog stanovništva na znatno realnije strukturno Analiza indeksa starosti otočnog stanovništva ukazuje naukazuje znatno realnije strukturno stanje

stanje otočne populacije. Naime ukupni indeks starosti otočnog stanovništva iznosi 190, što znači da na 100 mladih do 19 godina dolazi čak 190 stanovnika starijih od na 65 100 godina, mladih doprema 19 godina dolazi čak 190 stanovnikapripada starijih odiznimno 65 godina, premapopulacijama čemu čemu otočna populacija starim (slika 9). Općenito, indeks starim starosti otočnog stanovništva opada s porastom otočna populacija pripada iznimno populacijama (slika 9). Općenito, indeks starosti ranga centraliteta naselja, što ukazuje na znatno povoljnija strukturna obilježja dobi u naotočnog stanovništva opada s porastom ranga centraliteta naselja, što ukazuje na znatno seljima višeg ranga. Najvitalnije je stanovništvo skupine „centralitet prvog ranga“, čiji povoljnija obilježja dobi u naseljima višeg ranga. Najvitalnije je zabilježeno stanovništvo je kod indeks strukturna starosti iznosi 134. S druge strane, najstarije stanovništvo skupine „centralitet ranga“, čiji indeks centralitet“, starosti iznosiindeksa 134. S druge strane, obalnih naseljaprvog skupine „nedostatni starosti od najstarije čak 276 te kod unutrašnjih naselja skupine „bez centraliteta“, indeksa starosti 235. Radi se uglavnom stanovništvo zabilježeno je kod obalnih naselja skupine „nedostatni centralitet“, indeksa o malim naseljima do oko 300 stanovnika, u kojima pretežito boravi stanovništvo starosti od čak 276 te kod unutrašnjih naselja skupine „bez centraliteta“, indeksa starosti 235. starijih dobnih skupina. Dobiveni rezultati dobnog sastava otočnog stanovništva Radi se uglavnom o malim dojeoko 300 stanovnika, u posljednjem kojima pretežito boravi potvrđuju ranije nalaze.naseljima Osim što pokazao kako se u međupopisnom razdobljustarijih nastavilo stanovništva, udio stanovništva se mlađih dobnih stanovništvo dobnihstarenje skupina.otočnog Dobiveni rezultati dobnogodnosno sastava otočnog skupina smanjio uz istodobno povećanja udjela stanovništva u starijim, Nejašmić potvrđuju ranije nalaze. Osim što je pokazao kako se u posljednjem međupopisnom razdoblju (2013.) pokazuje kako su središta otočnih općina, koja uglavnom pripadaju najvišim nastavilo starenjecentraliteta, otočnog stanovništva, udio sepoložaju mlađih dobnih skupina skupinama u nešto odnosno povoljnijem u odnosu nasmanjio ostala uz naselja, a istodobno povećanja udjelanastanovništva starijim, Nejašmić (2013.) su poglavito u odnosu male i vrloumale otoke skupno, koje pokazuje najčešćekako statistički čine jedno do dva naselja. središta otočnih općina, koja uglavnom pripadaju najvišim skupinama centraliteta, u nešto 21

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

otočne populacije. Naime ukupni indeks starosti otočnog stanovništva iznosi 190, što znači da

19


povoljnijem položaju u odnosu na ostala naselja, a poglavito u odnosu na male i vrlo male Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34 otoke skupno, koje najčešće statistički čine jedno do dva naselja. Slika 9: Indeks starosti otočnog stanovništva 2011. godine prema rangu centraliteta i

%

Slika 9. prostornom položaju Indeks starosti otočnog stanovništva 2011. godine prema rangu centraliteta i prostornom položaju 140 120 100 80 60 40 20 0

Bez centraliteta

Nedostatni centralitet

Centralitet Centaralitet Centralitet trećeg ranga drugog ranga prvog ranga Unutarnja

Izvor: prema obradi autora

UKUPNO

Obalna

Izvor: prema obradi autora

4. Zaključak

4. Zaključak

Istraživanje opremljenosti otočnih naselja sadržajima centralnih funkcija, njihovo

Istraživanje opremljenosti otočnih naseljacentraliteta sadržajima centralnih funkcija, njihovo rangiranje rangiranje prema skupinama te analiza međuovisnosti opremljenosti

prostorno-demografskih indikatora ukazali su na određene premacentralnim skupinama funkcijama centraliteta teianaliza međuovisnosti opremljenosti centralnim funkcijama i

ključne karakteristike i procese suvremenog razvoja otočnog prostora Hrvatske, koje je moguće sagledati u kontekstu razvitka otočnog prostora.

prostorno-demografskih indikatora ukazali su na određene ključne karakteristike i procese

suvremenog razvoja otočnog prostora Hrvatske, koje je moguće sagledati u kontekstu razvitka

Analizom otočnog prostora.distribucije sadržaja centralnih funkcija otočnih naselja može se zaključiti

kako su pojedina naselja, dijelovi otoka ili čitavi otoci podkapacitirani sadržajima

temeljnih funkcija, kao centralnih što su opskrba, zaštita i dr., Analizom distribucije sadržaja funkcijaobrazovanje, otočnih naseljazdravstvena može se zaključiti kako su te u većoj ili manjoj mjeriotoka gravitiraju otoku ilisadržajima kopnenom centru.funkcija, Tu problemapojedina naselja, dijelovi ili čitavisusjednom otoci podkapacitirani temeljnih S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

tiku nužno je razmatrati s aspekta kvalitete života lokalnog stanovništva na otocima

20

kao što su jedan opskrba, zdravstvena zaštita iizdr., te u većoj ili manjoj mjeri i kao od obrazovanje, utjecajnijih faktora iseljavanja otočnih sredina u kojima nedostaju

gravitiraju susjednom ili kopnenom problematiku nužno je razmatrati s osnovni sadržaji.otoku S obzirom na to centru. da se Tu načela suvremene regionalne i otočne ra-

zvojne politike omogućavanju jednakosti životnih uvjeta i prilika aspekta kvalitete životatemelje lokalnognastanovništva na otocima i kao jedan od utjecajnijih faktora otočnih

i kopnenih sredina te stvaranju prilika za ravnomjerniji regionalni razvoj, opravdano je postaviti pitanje u kojoj je mjeri realno očekivati kako će stanovništvo otočnih naselja ostati ili novo doseliti ukoliko ona ne sadrže neke od temeljnih funkcija.

iseljavanja iz otočnih sredina u kojima nedostaju osnovni sadržaji. S obzirom na to da se

22

Nadalje, analizom su pokazana dva temeljna međuovisna procesa koja obilježavaju suvremeni otočni prostorni razvoj, a to su polarizacija i otočna litoralizacija, koji posljedično ostavljaju trag u strukturi suvremene naseljenosti te glavnim demografskim trendovima otoka. S obzirom na strukturu naseljenosti, hrvatske otoke obilježava polariziranost, odnosno koncentracija stanovništva, a posljedično i sadržaja funk-


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

cija u manjem broju uglavnom obalnih naselja te disperzija preostalih sadržaja i stanovništva u unutarnjim naseljima. Obalna otočna naselja pokazala su povoljnije i stabilnije demografske trendove i obilježje dobne strukture u odnosu na unutrašnja te istodobno bolju funkcionalnu opremljenost temeljnim sadržajima. S obzirom na navedeno moguće je potvrditi nastavak procesa rasta otočne geografske periferije, ili obalnog dijela kao njegove razvojne jezgre, a otočne geografske jezgre, ili njegove unutrašnjosti kao razvojne periferije. Nastavak i intenzitet tog procesa, koji za posljedicu u prostoru ostavlja smanjivanje te postupno gašenje velikog dijela razvojnog potencijala otoka, ujedno i produbljivanje unutarotočnog razvojnog jaza, uvelike će ovisiti o uključivanju unutrašnjosti u suvremene gospodarske i društvene razvojne tokove, kao što je uključivanje u turističku ponudu otoka, kao i revitalizaciji nekadašnjih glavnih djelatnosti tih dijelova otoka, primarno poljoprivrede. Potencijal za revitalizaciju otočne poljoprivredne proizvodnje i tradicijskog obrtništva, ali i diversifikaciju turističke ponude, prepoznat je s obzirom na rastuću suvremenu potražnju za izvornim i visokokvalitetnim proizvodima s otoka, kao i potražnju za iskustvom sudjelovanja u tradicijskim aktivnostima, primjerice berbi maslina i grožđa, ribolovu, tradicijskim regatama, izgradnji brodova, itd. Prepoznat je također od strane nacionalnih i tijela vlasti EU-a kroz uspostavljene potpore projektima proizvodnje i prerade poljoprivrednih i ostalih proizvoda na otocima. Primjer dobre prakse predstavlja uspostavljena oznaka kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“, koju je do sada dobilo više od 200 prehrambenih, kozmetičkih, odjevnih i kulturnih otočnih proizvoda i suvenira, a koji omogućavaju njihovu bolju prepoznatljivost i distribuciju na nacionalnom i međunarodnom tržištu. Također smo svjedoci sve raznolikije i bogatije selektivne turističke ponude na otocima, koja uključuje otočnu kulturnu i prirodnu baštinu, ali i sudjelovanje u otočnim aktivnostima kojima se djelomično valoriziraju dijelovi otoka ili čitavi manji otoci bez značajnije demografske perspektive. Stoga je, ukoliko se navedeni razvojni tokovi nastave, za očekivati da će se rast interesa za otočnim prostorom kao mjestom stanovanja i privređivanja nastaviti, a time i sve veće uključivanje sadašnje razvojne otočne periferije, odnosno manjih unutarnjih naselja u aktualnu gospodarsku i društvenu razvojnu jezgru.

1. Babić, D.; Lajić, I. i Podgorelec, S. (2004). Otoci dviju generacija. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti. 2. Blagaić Bergman, M. (2014). Etnološki i kulturnoantropološki doprinos otočnim studijima na primjeru otoka Šolte. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet. 3. Čuka, A. (2006). Utjecaj litoralizacije na demogeografski razvoj Dugog otoka. Geoadria, 11 (1): 63-92. 4. Faričić, J. (2003). Pag – otok na dodiru geografskih mikrosvjetova. Geografija. hr. http://www.geografija. hr/hrvatska/pag-otok-na-dodiru-geografskih-mikrosvjetova/. (Pregledano 20.12.2015.) 5. Filipić, P. i Šimunović, I. (1993). O ekonomiji obalnih područja: planiranje i upravljanje. Split: Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet. 6. Glamuzina, M. i Glamuzina, N. (1998). Problem centralnog naselja u općini Gradac. Geoadria, 3: 57-63.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Literatura

21


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

22

7. Laci, S. (1979). Centralna naselja Međimurja. Radovi, 14: 19-40. 8. Lajić, I. (1992). Stanovništvo dalmatinskih otoka: povijesne i suvremene značajke depopulacije. Zagreb: Consilium i Institut za migracije i narodnosti. 9. Lajić, I. i Mišetić, R. (2013). Demografske promjene na hrvatskim otocima na početku 21. stoljeća. Migracije i etničke teme, 29 (2): 169-199. 10. Lajić, I. i Nejašmić, I. (1994). Metodološke osobitosti demografskih istraživanja hrvatskog otočja. Društvena istraživanja, 12-13 (4-5): 381-396. 11. Lukić, A. (2012). Mozaik izvan grada: tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske. Smobor: Meridijani. 12. Magaš, D. i Faričić, J. (2000). Geographical Elements of the Ugljan Island Development. Geoadria, 5 (1): 42-92. 13. Magaš, D.; Faričić, J. i Surić, M. (2001). Elafitsko otočje fizičko-geografska obilježja u funkciji društveno-gospodarskog razvitka. Geoadria, (6): 31-55. 14. Malić, A. (1981). Centralne funkcije i prometne veze naselja središnje Hrvatske, Zagreb: Geografsko društvo Hrvatske. 15. Malić, A. (1991). Osnovne razvojne karakteristike centralnih naselja nižega reda u Republici Hrvatskoj. Acta Geographica Croatica, 26 (1): 59-64. 16. Malić, A. (1992). Centralne funkcije naselja unutrašnje Istre. Acta Geographica Croatica, 27 (1): 49-56. 17. Nejašmić, I. (2013). Demografsko starenje na hrvatskim otocima. Migracijske i etničke teme, 29 (2): 141-168. 18. Novosel Žic, P. (1986). Neki pokazatelji centralnomjesne organizacije otoka Krka. Radovi, 21: 29-36. 19. Njegač, D. (1999). Funkcionalna diferencijacija naselja i centralnomjesna organizacija Hrvatskoga zagorja. Hrvatski geografski glasnik, 61: 25-36. 20. Pejnović, D. (2004). Depopulacija županija i disparitet u regionalnom razvoju Hrvatske. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 4-5 (7273): 701-726. 21. Podgorelec, S. i Klempić Bogadi, S. (2013). Gradovi potopili škoje. Promjene u malim otočnim zajednicama. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti. 22. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (1999). Zagreb: Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja- Zavod za prostorno planiranje. 23. Radeljak Kaufmann, P. (2015). Opremljenost centralnim funkcijama naselja Dalmacije. Godišnjak Titius: godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke, 8: 83-101. 24. Skračić, V. (1994). Zadarski otoci – natuknice za izradu programa revitalizacije. Društvena istraživanja, 3 (4-5): 485-501. 25. Skračić, V. (2008). Mali otoci – prepoznatljiv znak hrvatske posebnosti na Mediteranu, u: Faričić, J. (Ur.). Otok Rava. Zadar: Sveučilište u Zadru, Razred za prirodne znanosti HAZU, Matica hrvatska – Zadar, Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. 26. Starc, N. (1992). Otoci, regije i razvojna politika. Društvena istraživanja, 1 (1): 115-126. 27. Šakaja, L. (1994). Novinska djelatnost u svjetlu teorije centralnih naselja. Hrvatski geografski glasnik, 56 (1): 83-98. 28. Šimunović, V. (1997). Hijerarhija centralnih naselja Zapadne Hercegovine. Acta Geographica Croatica, 32: 125-144.


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

29. Taglioni, F. (2011). Insularity, Political Status and Small Insular Spaces. The International Journal of Research into Island Cultures, 5 (2): 45-67. 30. Vresk, M. (2002). Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije. Zagreb: Školska knjiga. 31. Vrišer, I. (1968). Centralna naselja u Jugoslaviji, u: Kitoski P. (Ur.). Zbornik na VIII kongres na geografite od SFRJ vo Makedonija. Skopje. 32. Živić, D. (2003). Suvremene tendencije u razvoju stanovništva Hrvatske. Diacovensia: teološki prilozi, 11 (2): 253-279.

Izvori: UPRAVA 1. Ministarstvo uprave, Uredi državne uprave po županijama, https://uprava.gov. hr/ustrojstvo/uprava-za-politicki-sustav-drzavnu-upravu-te-lokalnu-i-podrucnuregionalnu-samoupravu/o-drzavnoj-upravi/ustrojstvo-drzavne-uprave-i-struktura-upravljanja/uredi-drzavne-uprave-u-zupanijama/710 (25.5.2016.) 2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijske uprave, http://www.policija.hr/ MainPu.aspx?id=1255 (25.5.2016.) 3. Pravosudna tijela RH, http://sudovi.pravosudje.hr/ (25.5.2016.)

OPSKRBA 1. Konzum, Prodavaonice, https://www.konzum.hr/Prodavaonice (27.5.2016.) 2. Studenac, Popis trgovina, http://studenac.hr/maloprodaja/popis_trgovina/ (27.5.2016.) 3. Tommy, Prodajna mjesta, http://tommy.hr/prodajna_mjesta/ (26.5.2016.) 4. LIDL, Trgovine, http://www.lidl.hr/hr/trazilica.htm (26.5.2016.) 5. Trgovina Krk d.d., Marketi, http://www.trgovina-krk.hr/prodavaonice/ (27.5.2016.) 6. NTL, Prodajna mjesta, http://www.ntl.com.hr/prodajna-mjesta (27.5.2016.) FINANCIJSKO POSLOVANJE 1. Splitska banka, Poslovnice i bankomati, https://www.splitskabanka.hr/poslovnice-i-bankomati/poslovnice (29.5.2016.) 2. Privredna banka Zagreb, Poslovnice i bankomati, https://www.pbz.hr/hr/poduzetnici/mreza-poslovnica-0, (29.5.2016.) 3. Erste Bank, Poslovnice i bankomati, https://www.erstebank.hr/hr/Poslovna_ mreza (29.5.2016.) 4. Raiffeisen Bank, Poslovnice i bankomati, https://www.rba.hr/poslovnice (30.5.2016.) 5. Jadranska banka, Popis polovnih jedinica i bankomata, http://www.jadranskabanka.hr/Default.aspx?sifraStranica=247 (30.5.2016.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

ZDRAVSTVO 1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Ugovoreni sadržaji zdravstvene zaštite u RH, http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/ugovoreni-sadrzaji-zdravstvene-zastiteu-rh/ (1.6.2016.)

23


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

6. Hrvatska poštanska banka, Poslovnice i bankomati, https://www.hpb.hr/hpbmreza/poslovnice (31.5.2016.) 7. Zagrebačka banka, Poslovnice i bankomati, https://www.google.hr/ search?q=www.zaba.hr+poslovnice (31.5.2016.) 8. FINA, Poslovnice, http://www.fina.hr/poslovnice (29.5.2016.) POŠTA I TELEKOMUNIKACIJE 1. Hrvatska pošta, Popis poslovnica, http://www.posta.hr/popis-poslovnica-4960 (29.5.2016.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

OBRAZOVANJE 1. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Popis ustanova u RH s osnovnoškolskim programima, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2197 (1.6.2016.) 2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Adresar srednjoškolskih ustanova i osnovnih umjetničkih škola, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2239 (1.6.2016.)

24


V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

Prilog

Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba

Bankomat

Poslovnica banke

FINA

Poštanski ured

+

Hipermarket

Market

+

Supermarket

+

Ljekarna

Srednja škola

+

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

Popis otočnih naselja s pripadajućim sadržajima centralnih funkcija

+

+

+

+

Beli Cres

+

+

+

Dragozetići Filozići Grmov Ivanje Loznati Lubenice Mali Podol Martinšćica

+

+

Merag Miholašćica Orlec Pernat Porozina Predošćica Stanić* Stivan Sveti Petar Valun Važminež* Vidovići Vodice Vrana Zbičina

+

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Cres

Zbišina

25


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

26

+

+

+

+

Pošta i telekomunikacije

+

+

+

+

+

Poštanski ured

Financijsko poslovanje Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Opskrba

Zdravstvo Srednja škola +

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

+

FINA

+

Bankomat

+

+ + + +

Poslovnica banke

+

Sjedište JLS

Krk

Bajčići Brusići Brzac Kornić Krk Lakmartin Linardići Milohnići Muraj Nenadići Pinezići Poljica Skrbčići Vrh Žgaljići Baška Batomalj Draga Bašćanska Jurandvor Čižići Dobrinj Dolovo* Gabonjin Gostinjac Hlapa Klanice Klimno Kras Polje Rasopasno Rudine Soline Sužan Sveti Ivan Dobrinjski Sveti Vid Dobrinjski Šilo Tribulje Žestilac Županje Barušići Bogovići Kremenići Ljutići Malinska Maršići Milčetići Milovčići Oštrobradić Porat Radići Sabljići

Općinski sud

Naselje Policija

Otok

Ured državne uprave

Uprava

Obrazovanje

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

+ +

+ + + + + +

+ +

+

+

+

+

+

+ + + + +

+

+ +

+

+

+

+

+ +

+ + + + +

+

+

+

+ +

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+


Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba

+

Poštanski ured

+

FINA

Bankomat

Poslovnica banke

Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Srednja škola

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

Sršići* Strilčići Sveti Anton Sveti Ivan Sveti Vid-Miholjice

+

Turčić Vantačići Zidarići Krk

Žgombići Njivice

+

Omišalj

+

+

+

+

+

+

+

Punat

+

+

+

+

+

+

+

Stara Baška

+

+

Garica

+

+

+

+ +

+

Kampelje Risika

+

Vrbnik

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Belej Ćunski Mali Lošinj

+ +

+

+

Nerezine Lošinj

+

+

+

+

+ +

+

Osor

+

Punta Križa

+

+

+

+

+

+

+ + +

Sveti Jakov Ustrine +

+

Ilovik

Ilovik

+

+

+

Male Srakane

Male Srakane

Susak

Susak

+

+

+

Unije

Unije

+

+

+

Vele Srakane

Vele Srakane Banjol

Rab

+

+

+

+

+

+

+

+

Barbat na Rabu

+

+

+

Kampor

+

+

+

Mundanije

+

Palit Rab

+ +

+

+

Supetarska Draga Lopar

+ +

+ +

+

+

+

+

+

+ +

+ +

+ +

+

+ +

+ +

+

+ +

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Veli Lošinj

+

27


Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba +

Gajac

+

+

+

Poštanski ured

FINA

Bankomat

Caska

Poslovnica banke

Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Srednja škola

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

Kustići Lun

+

+

Metajna

+

+

Novalja

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Potočnica Stara Novalja

+

Vidalići Zubovići

+

+

+

Bošana Dinjiška Pag

+

Gorica Košljun Miškovići Pag

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Smokvica Stara Vas Šimuni

+

Vrčići Vlašići Kolan

+ +

+

+

+

+ +

+

+

+

+

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Kolanjski Gajac

28

Mandre Povljana Molat Molat

+ +

+

+

+

+ +

+

Zapuntel Brgulje

Ist Iž

Ist Veli Iž

+

Mali Iž

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Olib

Olib

+

+

Premuda

Premuda

+

+

+

Rava

Rava

+

+

+


+

Banj

+ +

Kraj

+

Mrljane

+

Pašman

+ +

+

+

Tkon Ošljak

Ošljak

Rivanj

Rivanj

+

+

Sestrunj

+

Poljana

+ +

Sutomišćica

+

+

+

+

+

Ugljan

Pošta i telekomunikacije + +

+

+

+

+ +

Poštanski ured +

+

+

FINA

Financijsko poslovanje Bankomat

Hipermarket

Poslovnica banke

+

+ +

Lukoran

Preko Ugljan

+

+

+

Ždrelac

Sestrunj

Market +

Dobropoljana

Neviđane

Supermarket

Ljekarna

Opskrba

Zdravstvo Srednja škola

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+ +

+

+

Kali

+

+ +

+

+

+

+

Kukljica

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Božava

+

Brbinj

+

Dragove Luka Sali Dugi otok

+ +

+

+

+

+

+

Savar

+

Soline

+

+

+

+

Veli Rat Verunić Zaglav Žman Zverinac

Zverinac

+

+

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Pašman

Područna škola

Silba

Sjedište JLS

Silba

Općinski sud

Naselje Policija

Otok

Ured državne uprave

Uprava

Obrazovanje

V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

+

29


Kaprije Krapanj

+

Zlarin

Zlarin

+

Žirje

Žirje

Pošta i telekomunikacije Poštanski ured

FINA

Financijsko poslovanje Bankomat

Poslovnica banke

Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Opskrba

Zdravstvo Srednja škola

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+ +

+

+

Prvić Luka Prvić Šepurine

+

+

+

+

+

Kornati Murter

Murter

+

+

Kaprije

Kornat

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

+ +

Krapanj

Prvić

Osnovna škola

Vir

Područna škola

Vrgada

Vir

Sjedište JLS

Vrgada

Općinski sud

Naselje Policija

Otok

Ured državne uprave

Uprava

Obrazovanje

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

+

+

Betina

+

Jezera

+

Tisno

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Brusje Hvar

+ +

+

+

+

Jagodna Malo Grablje* Milna Sveta Nedjelja

+

Velo Grablje Zaraće Dol

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Rudina Hvar

Selca kod SG Stari Grad

+

+

+

+

+

+

Gdinj

+

Gromin Dolac Humac* Ivan Dolac Jelsa

+

+

Pitve Poljica Svirče

30

+

Vrbanj

+

+

+

+

+

+

+

+

+


Vrboska

Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba

+

+

+

Poštanski ured

FINA

Bankomat

Poslovnica banke

Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Srednja škola

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

+

Vrisnik Zastražišće Hvar

+

+

Zavala Sućuraj

+

Bogomolje

+

+

+

+

+

+

Selca kod Bogomolja Okrug Donji Okrug Gornji Čiovo

+

Slatine

+

+ +

+

+

+

+ +

Arbanija

+

Mastrinka

+

Žedno

+

Drvenik Mali

Drvenik Mali

+

Drvenik Veliki

Drvenik Veliki

+

+

+ +

+

+

+

+

+

+

+

+

Dračevo Polje Marinje Zemlje Milna Plisko Polje Podselje Podstražje

+

Rogačić

Vis

Vis

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Borovik Duboka Komiža

+

Oključna* Palagruža* Podhumlje Podšpilje Sveti Andrija* Žena Glava Biševo

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Rukavac

Biševo

31


Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba

+

+

+

+

+

+

+

+

Bol

+

+

+

+

+

Poštanski ured

+

Škrip

FINA

Supetar

Bankomat

+

Poslovnica banke

+

Hipermarket

Market

Mirca Splitska

Supermarket

Ljekarna

Srednja škola

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

+

+

+

+

+ +

+

+

+

+

+

+

+

Murvica Dol Postira

Brač

+ +

+

Gornji Humac

+

Pražnica

+

Pučišća

+

+

+

+

+

+

+ +

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Bobovišća Ložišća Milna

+ +

+

Donji Humac

+

Dračevica Nerežišća

+ +

+

+

Novo Selo

+

Povlja

+

Sumartin

+

Selca

+

+

Sutivan

+

+

+

+

+

+

+

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Donje Selo

32

Gornje Selo Grohote Šolta

+ +

+

+

+

+

Maslinica

+

Nečujam

+

Rogač

+

Srednje Selo Stomorska Koločep Lopud Šipan

Koločep

+

Lopud

+

Suđurađ

+

Šipanska Luka

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+ +

+


Čara Korčula

Korčula

+

+

+

+

Pošta i telekomunikacije

Financijsko poslovanje

Opskrba

+ +

+

+

+ +

+

Poštanski ured

FINA

Bankomat

Poslovnica banke

Hipermarket

Market

Supermarket

Ljekarna

Srednja škola

+

Doktor obiteljske medicine Specijalizirani liječnik

Osnovna škola

Područna škola

Sjedište JLS

Općinski sud

Policija

Naselje Ured državne uprave

Otok

Zdravstvo

Uprava

Obrazovanje

V. Marinković: Identifikacija prostorno-razvojnih trendova hrvatskih otoka...

+

+

+

+

+

+

+

Pupnat

+

+

+

Račišće

+

+

+

Žrnovo

+

Blato

+

+

Potirna

+ +

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Lumbarda

+

Smokvica

+

+ +

Vela Luka

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Glavat* Lastovo

+

+

+

Pasadur Lastovo

Skrivena Luka Sušac* Uble

+

Zaklopatica Babino Polje

+

+

+

+

+

+

+

+

Blato Goveđari

+

+

+

Korita

Maranovići Mljet

Okuklje Polače

+

Pomena

+ +

Prožura Prožurska Luka Ropa Saplunara Sobra

+

+

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Kozarica

* naselja bez stalnih stanovnika prema Popisu 2011. godine

33


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 3-34

Izvorni znanstveni rad

Veni Marinković Cluster for Eco-social Innovation and Development - CEDRA Split, Croatia e-mail: marinkovic.veni@yahoo.com

Spatial Development Processes of Croatian Islands – the Analysis of Island Settlements in Terms of the Quantity and Quality of their Central Functions Abstract The paper analyses Croatian island settlements in terms of the quantity and quality of their central functions. It examines spatial development processes in relation to the centrality degree and includes 303 settlements on 47 islands. Central functions are analysed in six basic groups: administration, healthcare, education, post and telecommunications, supply and financial operations, within which the hierarchically ranked facilities are considered. The settlements are then classified according to the (non)existence of specific facilities in 5 groups: “No centrality“, “Insufficient centrality“, “3rd rank centrality“, “2nd rank centrality“ and “1st rank centrality“ and analysed with regard to their position, population change index and age index. The main spatial development processes of Croatian islands are presented. They are manifested in the population polarisation and island littoralisation, as well as unfavourable trends in smaller and poorly equipped settlements.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Key words: islands, central functions, centrality of settlements, polarisation, littoralisation.

34


DOI 10.5673/sip.56.1.2 UDK 316.334.55:330.59-053.6(497.11) Prethodno priopćenje

Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia Sreten M. Jelić University of Belgrade, Faculty of Agriculture, Serbia e-mail: sjelic@agrif.bg.ac.rs

Vukašin Kolarević* University of Belgrade, Faculty of Agriculture, Serbia e-mail: vukasinkolarevic@gmail.com

Key words: subjective poverty, youth, rural areas, social exclusion.

*

Master’s degree student of Agricultural and rural development

Copyright © 2018 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

ABSTRACT Poverty is a complex phenomenon faced by youth too. The purpose of this research is to determine the presence of the problem of poverty among youth in rural areas of Serbia. Survey has been conducted in five villages of Paraćin municipality. Exactly 98 young men and women took part in the survey, ages between 20 and 34, and they were asked to answer questions regarding poverty, to estimate their own poverty, and their own social exclusion. Desk research was supplemented with empirical research in the mentioned areas. Results of research conducted in the field are represented in the second part of this paper. In order to perceive the position and poverty of youth, their satisfaction with their living environment, and social exclusion of youth, we relied on the questionnaire that enables expressing subjective welfare. Data obtained through research indicate that one in ten subjects of the survey is poor. The surveyed subjects belonging to the oldest age group (30-34 years of age) and residents of settlements in the vicinity of municipality’s center are in a more unfavorable position. Survey results show that the young in rural areas have been facing the problem of their own poverty to a great extend during their lives. Social exclusion was recorded with 42% of the subjects, who claimed that they had felt isolated from the community at some point in the past two years, due to lack of money.

35


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

1. Introduction Poverty is a widely spread phenomenon in rural areas of Europe. This problem particularly affects the lives of youth, and their level of satisfaction with their own life. Poverty, often seen as lack of financial means needed to satisfy basic life needs, demands broader monitoring through dimensions of material deprivation and social exclusion. Problem of poverty and social exclusion was also recognized by the EU, and its reduction is one of the goals of the Europe 2020 strategy. Given the fact that youth represents a “pillar” of society and mostly determines the prospect of its development (Nikolić, 2004:7), it is important to track paths and difficulties that the youth faces. “The young are a very vulnerable and imperiled segment of population, due to various reasons, with large-scale social changes always affecting them the hardest” (Mojić, 2012:5). The young represent a significant part of population in rural areas of Serbia. For this reason, and many other reasons such are specific dispersion of educational institutions, characteristic methods of finding employment and properties of rural environment, the position of youth ought to hold a more significant place in research of rural population situation.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Subjective poverty is defined based on the attitude of the surveyed subjects on the level of income which represents the limit of poverty and/or classification of the surveyed subjects in groups depending on the level of poverty. By examining poverty using the concept of subjective poverty, we can complement the evaluation of data regarding poverty, collected using official statistical research, and gain insight into new details about the problem of poverty for a target category and observed geographical location. Perceptions of the young from rural areas, regarding their financial position and the influence of lack of funds on their position within the community they live in can greatly supplement the gap caused by the insufficiently researched position of youth in rural areas of Serbia.

36

This research aims to show data on poverty of youth in rural areas of Serbia collected in previous researches and to provide an assessment of subjective poverty of this category of population based on data collected using empirical research. Ditto, this paper also examined the understanding of the problem of poverty by youth in rural areas.

2. Research Methods Lack of official definition of rural areas in Serbia notably hinders the process of drawing adequate conclusions in relation to the processes and problems occurring in the said areas. For the purpose of this research, settlements observed as rural are those settlements which were defined as other, according to a legal criterion used in the Census of Population, Households and Dwellings in the Republic of Serbia for the year 2011 (Vukmirovic, 2012b). Therefore, it was precisely these settlements, listed under other, that were selected for surveying youth. Urban settlement, even though it lacked the city status, was excluded from the analysis. Urban settlement,


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

at the same time the center of municipality, was observed exclusively as a criterion for the selection of other settlements, in accordance with their geographical position in relation to the central settlement. Because of the analysis of data from the database Socijalni profil opština (Social Profile of Municipalities), which includes no dichotomy between urban and other settlements, a classification of municipalities into more urban and more rural was performed. The key criterion of this classification was the city status held by the municipality’s center. Municipalities containing settlements that have city status, determined by the Law on Territorial Organization1, were observed as more urban municipalities. Names of cities are listed in the part of the paper titled Data on poverty of youth in rural areas of Serbia. Municipalities whose seats do not possess city status were observed as rural municipalities. Taking into account the phenomenon of prolonged transitions of the young, from schooling till employment, but also the general extended period of functional and financial emancipation from their parents, it is clear that the age interval for this age category is expanded. These processes are also characteristic for rural areas. Tomanović (2012a:12) considers that for the purpose of research which focus on youth and their problems, the upper age limit should be set at 30 or even 35.

The young were classified based on the distance of their place of dwelling from the municipality’s center, and based on their age into three age groups. Research was conducted in five villages of Paraćin municipality. For the sake of determining the significance of geographical location for the position of youth, these settlements were divided into those in the vicinity of the municipality’s center (Striža and Tekija), and those which are significantly distant (Raševica, Potočac i Svojnovo).The lastmentioned settlements are more than seven kilometers away from the municipality’s center, while Striža and Tekija are adjacent to it. For the purpose of this paper, significantly distant settlements were designated in this way, because young people living in these settlements need to use their own automobileor services of public transportation 1

Law on Territorial Organization (Official Gazetteof RS, No. 29/2007 and 18/2016)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Data presented in this paper were gathered through two phases of research. The first phase included a review analysis of data regarding poverty of youth in rural areas. The second part, qualitative research, was conducted through semi-structured interviews with the young from rural areas. The survey sample included 98 young people from five villages in Paraćin municipality. The head office of this municipality, the urban settlement of Paraćin, does not hold the city status, which was the criterion used in the selection of research territory. According to data gathered in the last census of population in the Republic of Serbia, 518.688 young people, ages between 20 and 34, lived in settlements under the category of other (Vukmirović, 2012b:43). For a population of this size, the size of the sample was set by determining the level of reliability of 95%, and the interval of reliability of 10. The necessary size of the sample, 96 surveyed, was exceeded in order to prevent problems which may occur in the process of data entry, i.e. lack of some answers.

37


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

in order to reach municipality’s center. Consequently, for this group of youth, the municipality center, as the “nucleus” of employment offer formation and other activities, is less available. A similar division was made in the Pavis et al. (2000:2) and Cartmel & Furlong (2000:31-33) research, due to the influence of geographical position of youth within rural areas, into categories signifying their economic stability, possibility of finding adequate employment and their status within their community. The sample was also divided into three age groups, namely: 20-24, 25-29 and 30-34 years of age. This was done for the purpose of gaining insight into the period of transition of youth, which represents a particularly fertile ground for the problem of poverty. Namely, the youth in Serbia is characterized by a slower tempo of transition into adulthood, with a recorded high level of their financial dependence (ages between 19 and 24) on their parents (Tomanović, 2012b:82-84), which can affect the rating of subjective poverty. Set of questions which was used to establish the opinions of youth about the problem of poverty consists of open and closed questions. The open questions were questions which allowed the young to describe the notion of poverty and to highlight the actors which could help the youth in their struggle with poverty. Answers were coded, and then classified into an appropriate group of answers. Subjective poverty of youth was recorded using two variables in this research. The youth used the first variable to assess whether the income at the disposal of their household was enough to place it outside of poverty. The second variable indicates the percentage of youth which experienced the feeling of poverty in their lifetime, to a certain extent. Financial position of the youth affects their social position, which was also a subject of this research. This set of questions provided us with the answer whether or not the young in rural areas were poor. If they answered that they were poor, the answer allowed us to establish the percentage of representation intervals of the mentioned category in overall youth population in rural areas.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

A SPSS software package, version 21, performed the descriptive analysis of the gathered data.

38

3. Defining Objective and Subjective Poverty 3.1. Objective Poverty Determination of the rate of objective line of poverty depends on the approach used to calculate it. Objective poverty is determined based on absolute or relative line of poverty. Albeit the approach of absolute poverty is abandoned in EU countries, it still represents an important indicator of life quality of the Balkan states residents. This approach enables us to determine the percentage of population unable to satisfy their basic living needs measured using a consumer basket. In EU countries, this concept is perceived as a concept of extreme poverty, something that cannot be


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

said for official statistics of Serbia. Extreme poverty is largely equated with absolute poverty across the EU, since a certain group of people, such are the homeless, is exposed to it (Matković, 2014:11). However, the concept of extreme poverty in Serbian statistics is interpreted through the perspective of food, i.e. the quantity of consumption necessary for satisfaction of basic needs for food (RZS, 2008:182). While absolute poverty is based on measuring consumption, relative poverty is based on the assessment of situation on the basis of income. Relative poverty is measured using multiple indicators, with the rate of risk of poverty being the most emphasized in publication of results. This indicator shows the percentage of population whose equivalent income is under the line representing 60% of the median of equivalent national income (RZS, 2015:4). Moreover, this percentage does not represent the percentage of the poor, but the percentage of those individuals which are at a higher risk of entering poverty. The general problem of an objective approach to measuring poverty consists of finding an appropriate and reliable economic resource, which is at people’s disposal, and defining how and where to draw the line of poverty (Penttilä & Nordberg, 1999:1).

3.2. Subjective Poverty

Subjective poverty represents a measure established using a personal attitude of the surveyed regarding his position and possibility to find himself outside of poverty. As such, it is susceptible to variations, depending on the current level of satisfaction with living conditions and expectations of the surveyed regarding his future. Accordingly, the measure of subjective poverty ought to be taken into account as a framework for understanding the measures of absolute and relative poverty. In order to perceive the position and poverty of youth, their satisfaction with the environment they live in, and social exclusion of the young, it is possible to use a questionnaire used to express subjective welfare. Construction of these questions depends on the needs, and they can be in the form of open questions, multiple answers questions, or in theform of scales (Petrović, 2013:19-20). In SILC2 research, 2

Survey on Income and Living Conditions

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Measuring absolute and relative poverty is supplemented with the concept of subjective poverty. Subjective poverty data can be used to test objective lines of poverty, but also to identify social problems and to create an evaluation of objective policies (Matković, 2014:19-20). Having in mind that the high natural consumption and low representation of income coming from a full- time employment are characteristic for rural areas, concept of subjective poverty can be used to surpass these limitations, which can occur during the process of measuring objective poverty. Namely, the percentage of natural consumption in other areas of Serbia is 10,6%, while income coming from a full-time employment represent about 37% of total income in money and income in kind (Republički zavod za statistiku, 2017:7).

39


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

the possibility of a household to “make ends meet” actually represents an indicator of subjective poverty. Šućur (2006:246) thinks that, when designing questions regarding subjective poverty, in order to get more reliable answers it is more purposeful to formulate the questions which would allow the surveyed to identify himself within the referent groups, instead expecting the surveyed to provide an evaluation of a concrete financial level which marks the poverty limit. The same author (2006:246) explains this by a potential occurrence of abstinence with the surveyed when asked to rate the necessary or desired level of income, which can affect the quality of the answer. Subjective poverty of youth in rural areas will be covered by a set of questions shown in the section Research results – Perceptions of youth from rural areas about poverty and their position.

4. Data Regarding Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Despite the fact that the situation of the young has been accentuated as extremely disadvantageous for years, little has been done to change this situation (Ilišin, 2005:132; Nikolić, 2004:7). We have witnessed that an increasing number of political actors have been declaratively asserting the necessity to keep the young, both in villages and in the country, because the young represent the foundation upon which future development of the country will be based (Stojanović, 2017:40-61; Vlada Republike Srbije, 2014). The young, ages between 20 and 34, living in other settlements, represent a significant percentage of total population (7,22%), of population living in other settlements (17,79%) and total population of population ages between 20 and 34 (36,62%)3.

40

“Research done by numerous authors, conducted in the last two decades, noted that poverty particularly affects rural areas (Bogićević et al., 2003:28; Ersado, 2006:9; Babović, 2011:194; Jelić and Jovanović, 2011:186; Stojšin, 2015:368 – taken from Jelić and Kolarević, 2016:218)”. Same conclusions were reached by the official research of Statistical Office of the Republic of Serbia (Vukmirović and Smith Govoni, 2008:19; Matković, Krstić and Mijatović, 2015:23) and of the Social inclusion and reduction of poverty task force of the Republic of Serbia, published in Siromaštvo u Srbiji (Poverty in Serbia), conducted for the period between 2010 and 2014 (Mijatović, 2013:39; Mijatović, 2014:19). The mentioned research also accentuated the state of higher level of poverty among youth compared to that among their older compatriots (Matković et. al, 2015:25; Mijatović, 2014:11). Contrary to this, data about poverty recorded in Studija o životnom standardu 2002-2007 (Study about life standard 2002-2007), formed using the principle of expenditure revealed that the young, ages between 20 and 34, do not stand out compared to other age groups, and that

3

Account of authors based on data gathered by the Census of Population, Households and Dwellings in the Republic of Serbia for the year 2011.


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

they are even less threatened by poverty than the majority (Vukmirović and Smith Govoni, 2008:21). Even though the problem of insufficient empowerment of youth in villages has been recognized by the public opinion too, the mechanism of monitoring the state and trends of the problem of poverty in this population has not been adequately developed. General problem of evaluation of data published by the official Statistical Office of the Republic of Serbia and the entire coverage of the monitored phenomenon, consists of the inability to disaggregate a string of indicators needed to successfully analyze important segments of social life. The previous passage confirms this.

The most extensive research of poverty, i.e. social exclusion in rural areas of Serbia, was conducted by a group of authors in 2010, under the patronage of UNDP4. This research did not recognize the young, ages between 15 and 24, as an age group particularly endangered by the problem of poverty and material deprivation. Namely, according to the results of the said research, the young do not deviate negatively from the indications of financial poverty and the indications of material deprivation of other age groups (Cvejić et al., 2010:52). Authors highlight children, ages 0 to 14, as an age group that is especially affected by financial poverty and material deprivation in rural areas (Cvejić et al., 2010:11). In more than a third of youth (38%), ages between 15 and 24, in rural areas, indications of financial poverty were established, while indications of material deprivation were recorded with 32,8% of members of this age group (Cvejić et al., 2010:52). This data indicates that research in poverty of youth in rural areas of Serbia is necessary in future.

4

United Nations Development Programme

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

SILC research, that has been conducted in Serbia since 2013, also doesn’t allow for the examination of youth poverty in rural areas. Multiple indicators gathered during SILC research provide an insight in the differences of income and living conditions, either in relation to the level of urbanization (for cities, towns and suburbs and rural areas) or in relation to age groups, comparable to those in EU countries and countries in in process of joining the EU. However, it is impossible to “cross-reference” data using these two criteria. Depending on the year of SILC research, Eurostat publishes data of variables of insufficiently researched aspects of social inclusion. This data, contained in the so-called ad-hoc modules (EU-SILC ad hoc modules), does not include dissemination in relation to the level of urbanization. These types of limitations support the fact that, despite an expanded specter of indicators, the mechanism used to monitor poverty in Serbia and the EU does not allow for the identification of those individuals who need help to exit the circle of poverty the most. Namely, none of the existing approaches enables us to identify common characteristics of youth in the circle of poverty, such are: size of the settlement they live in, distance of their settlement from major municipal centers, level of education of youth, gender of the young, etc.

41


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

In order to analyze the dynamics of youth poverty in rural areas in continuity, it is necessary to include local institutions in the process of problem monitoring. However, local level monitoring of the problem of poverty is also limited by problems of context understanding and problems of covering reference groups. Namely, despite the proposed indicators for social inclusion monitoring5, which include indicators of financial poverty and material deprivation, most of them is inapplicable to rural areas population. Indicators of financial poverty in Babović et al. (2012:17) are based on the evaluation of data regarding the number and structure of monetary social assistance and one-time social aid users, found in databases of the Ministry of Labor, Employment, Veteran and Social Policy and Social Work centers. These indicators can be calculated using the Socijalni profil opština (Social profile of municipalities) database, formed by the Ministry of Labor, Employment and Social Policy of the Republic of Serbia6. The first problem of data evaluation from this database used for monitoring youth poverty in rural areas occurs due to inadequate division of age groups. Namely, we can say that the mentioned database, regarding the 18 to 26 age group, can be observed as youth group. However, by forming the second (at the same time the largest) age group, ages 27 to 65, the context of data monitoring and comparison of poverty in different age groups is disturbed. The assumption that the youth population is represented by the 18 to 26 age group creates the second problem. Disaggregation, for the purpose of creation of a dichotomy of urban (more urban) and rural (more rural) settlements, is only possible by disaggregating settlements into those municipalities with cities as their centers, and municipalities with centers which are not cities. Therefore, it is not possible to gather data that will reveal the number of social aid users stationed in urban, i.e. other settlements. If we are unable to gather such data, it implies that we are unable to identify which groups are in need of assistance in their struggle with poverty. Simply put, it is possible that the majority of social aid users in municipalities with a city as their center is actually located in other settlements, or that, for example, the majority of social aid users in municipalities with non-city centers is actually recorded in the municipality’s urban settlements. Chart 1 shows the percentage of monetary social aid users (MSA), ages between 18 and 26, according to the type of municipality they live in. Hypothetically, in more urban municipalities (municipalities with cities as their centers), the percentage of MSA users, ages 18 to 26, is lower in both observed groups, compared to the same age group in more rural municipalities (municipalities with non-city centers). This data doesn’t say much about youth poverty outside of cities.

5

Babović, M., Vuković, O., Cvejić, S. & Vuković, D. (2012). Socijalno uključivanje na lokalnom nivou – lista indikatora (Social inclusion on local level – list of indicators). Beograd: SeConS – Grupa za razvojnu inicijativu. 6

42

http://www.minrzs.gov.rs/lat/socijalni-profil-opstina.html (Accessed on: 13/07/2017)


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

Chart 1. Percentage of MSA users, ages between 18 and 26, according to the type of municipality they reside in Percentage of MSA users, ages between 18 and 26 Municipality type January 2011.

January 2014.

Municipalities with cities as their centers7

1,62%

2,99%

Municipalities without cities as their centers

2,67%

4,68%

Source: Calculated by authors based on the Socijalni profil opština database, formed by the Republic of Serbia’s Ministry of Labor, Employment, Veteran and Social Policy7

Socijalni profil opština database stopped being created in 2015, while Social Work centers data about MSA users are not publicly accessible. Given that these are data of public significance, it is possible to obtain them through municipal Social Work centers. However, it is necessary for this data to become publicly accessible, in order to understand the problem of poverty in rural areas of Serbia. On the other hand, indicators of material deprivation (Babović et al., 2012:12) are based upon data gathered by the Statistical Office of the Republic of Serbia for the needs of the Census. The ten-years-long interval for gathering data of such significance indicates an important hiatus in local-level material deprivation monitoring, that must be overcame as soon as possible.

5. Research Results – Perceptions of Youth from Rural Areas About Poverty and their Position

Even though the problem of poverty is a publicly well represented issue, this subject remains largely unknown to a fair share of youth. Namely, one in four surveyed in this research has no vision about poverty (25,51%). These survey subjects were unable to remember any notion or situation that is associated with poverty. The young in rural areas perceive the problem of poverty primarily as lack of basic living conditions (25,5%), along with lack of financial means (23,5%). Graphic 1 shows coded answers, of the young in rural areas, to the following question: “How would you describe poverty?”.

7

Articles 20 and 21, of the Law on Territorial Organization (Official Gazette of RS, No. 29/2007 and 18/2016) defined the following as cities in the Republic of Serbia: Valjevo, Vranje, Zaječar, Zrenjanin, Jagodina, Kragujevac, Kraljevo, Kruševac, Leskovac, Loznica, Niš, Novi Pazar, Novi Sad, Pančevo, Požarevac, Priština, Smederevo, Sombor, Sremska Mitrovica, Subotica, Užice, Čačak, Šabac and Belgrade.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

5.1. Defining Poverty by Youth in Rural Areas

43


Even though the problem of poverty is a publicly well represented issue, this subject remains largely unknown to a fair share of youth. Namely, one in four surveyed in this research has no vision about poverty (25,51%). These survey subjects were unable to remember any notion or Sociologija i prostor, (2018) 35-52 situation that is associated with poverty. The56young in 210 rural(1): areas perceive the problem of poverty primarily as lack of basic living conditions (25,5%), along with lack of financial means (23,5%). Graphic 1 shows coded answers, of the young in rural areas, to the following question: Graphic 1. “How would you describe poverty?”. Defining poverty by youth in rural areas, expressed in percentages

Graphic 1. Defining poverty by youth in rural areas, expressed in percentages The poor are IDP and the Romani Spiritual and moral poverty Inability of further improvement Insufficient jobs Insufficient initiative of people Lack of monetary funds Lack of basic living conditions Descriptions of states and manifestations of poverty Cannot define poverty 0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

By categorizing systemized answers8, we have established that the young 12 from rural areas, who had provided answers to this question, mostly identify poverty with poverty on the very edge of survival (87,2%). Only 10,3% of answers referred to identification of poverty as spiritual and emotional poverty. Cultural and educational poverty is not in rural area youth’s focus, given the fact that only one survey subject equaled poverty to this category. Also, only one survey subject recognized poverty as poverty of the Romani national minority and poverty of internally displaced persons (IDP) who had to relocate due to war, which is a part of social poverty.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

5.2. Subjective Poverty of Youth in Rural Areas

44

In this research, subjective poverty was evaluated by interpreting answers given to the question: “According to your opinion, how far above or below are you from the level of income necessary to keep your household outside poverty?” Results are shown in Chart 2.

8

Categorization of answers was performed according to Stančić and Dimitrijević (2005:27), into the following categories: Poverty on the edge of survival, Poverty in the sphere of culture and education, Social poverty, and Spiritual and Emotional poverty.


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

Approximately at the level

Just under the level

Far under the level

Total

Significantly distant settlements

15 37,5%

13 32,5%

8 20,0%

2 5,0%

2 5,0%

40 100,0%

Settlements in the vicinity of municipality’s center

9 25,0%

14 38,9%

9 25,0%

1 2,8%

3 8,3%

36 100,0%

24 31,6%

27 35,5%

17 22,4%

3 3,9%

5 6,6%

76 100,0%

20-24

7 35,0%

10 50,0%

2 10,0%

1 5,0%

0 0,0%

20 100,0%

25-29

7 29,2%

9 37,5%

6 25,0%

0 0,0%

2 8,3%

24 100,0%

30-34

10 31,3%

8 25,0%

9 28,1%

2 6,3%

3 9,4%

32 100,0%

Total

Age group

A significant number of survey subjects (22) was unable to rate the income of their household compared to the imagined line of poverty. Only 5% of surveyed subjects belonging to the youngest age group, 20 to 24, are placed below poverty line, determined by the concept of subjective poverty. Older age groups are in a more disadvantageous position, given the fact that 8,3% of surveyed subjects, ages 25 to 29 and 15,7% of subjects from the oldest age group (30 to 34) are below poverty line. On the other hand, by observing the criteria of settlement’s distance from the municipality’s center, we can reach a conclusion that the young in significantly distant settlements feel less endangered. Of the total number of subjects, 70% of those living in significantly distant settlements consider themselves to be above poverty line, opposed to 64,5% of youth living in settlements closer to municipality centers. Total poverty was rated using the answers of 10,5% of youth from rural areas, who find that their income is insufficient to keep them from poverty. However, the percentage of those subjects who perceive themselves as being on poverty line is no negligible (22.4%), which proves that a significant percentage of youth in villages is in risk of poverty. The other variable used to evaluate subjective poverty of the surveyed is the attitude of youth towards the representation of the feeling of poverty during their life.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Just above the level

Distance of settlement

Far above the level

Chart 2. Subjective poverty of youth in rural areas, according to the distance of their place of residence from the municipality’s center and according to age group, expressed through answers to the question: “According to your opinion, how far above or below are you from the level of income necessary to keep your household outside poverty?”

45


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

25-29 30-34

Total

Age group

Most of the time

20-24

Often

Total

Occasionally10

Significantly distant settlements Settlements in the vicinity of municipality’s center

Seldom9

Distance of settlement

Never

Chart 3. Subjective poverty of youth in rural areas, according to the distance of their place of residence from the municipality’s center and according to age group, expressed through answers to the question: “How often in your life have you had the feeling of living in poverty, by the standards of the time?”

17 32,7% 6 13,0% 23 23,5% 9 31,0% 5 16,7% 9 23,1%

13 25,0% 15 32,6% 28 28,6% 10 34,5% 10 33,3% 8 20,5%

16 30,8% 15 32,6% 31 31,6% 8 27,6% 9 30,0% 14 35,9%

1 1,9% 8 17,4% 9 9,2% 2 6,9% 2 6,7% 5 12,8%

5 9,6% 2 4,3% 7 7,1% 0 0,0% 4 13,3% 3 7,7%

52 100,0% 46 100,0% 98 100,0% 29 100,0% 30 100,0% 39 100,0%

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

910

This variable confirms that younger age groups from rural areas are in less risk of poverty. Namely, two thirds of the young, ages 20 to 24, from rural areas consider that they had not faced poverty, to a significant extent, in their life. On the other hand, a larger representation of the feeling of poverty in various periods of life was recorded in older age groups (half of those in the 25 to 29 age group, and 55,4% of those in the 30 to 34 age group). The young living in significantly distant settlements felt less endangered, compared to their peers living closer to municipality’s center. One in five subjects (21,7%) living in the vicinity of municipality’s center had felt poor, according to standards of the time, often or most of the time in their life, while only one in eight (11,5%) subjects from significantly distant settlementsfelt the same. Those individuals who possess a better soil structure are in less peril of poverty (Bogdanov & Petrović, 2010), which could represent a potential factor for a lower level of subjective poverty in youth in significantly distant rural settlements, along with a stronger focus of households towards agriculture. However, caution is advised when evaluating results about subjective poverty of youth, as they might be a consequence of a paradoxical state. Namely, Bird et al. (2010:11) consider that people may feel less poor in distant areas due to a high level of poverty of other members of their community, or at times due to their small-sized community. Having in mind the results shown in charts 2 and 3, a small review is needed, in the form of a comparation between the results and subjective poverty of the entire population of the Republic of Serbia. Households that struggle to „make ends meet“

9

occasionally is from time to time; now and then; once in a while; irregularly; at infrequent intervals 10

46

seldom is infrequently, rarely.


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

make 32.7% of all households (Republički zavod za statistiku, 2017b:3). Based on the results of this research, we have determined that somewhere between 6.6% and 7.1% of youth in rural areas find themselves in the same position. These are the young people that rated their position in the most unfavorable manner using via two variables shown in the previous two charts. Gained data indicates that youth in rural areas do not represent a category of population particularly inperiled by poverty.

5.3. Social Exclusion of Youth in Rural Areas Due to Financial Poverty Due to lack of funds and the inability of employment, the young are often excluded from society. Social exclusion of youth in rural areas, due to lack of money, reveals the extent to which monetary deprivation affects lives of village youth. One in two subjects, ages 30 to 34, has felt isolated from his community due to lack of money in the last two years. Younger survey subjects feel less excluded, based on the same criteria, but the recorded percentages are nevertheless high (for the young, ages 20 to 24, the percentage is 31%, while for those ages 25 to 29, it is 43,3%). Evident gradation in the level of social exclusion is also noticeable via the place of living criterion. Youth in significantly distant rural settlements feel less excluded due to lack of money in comparison to their compatriots who live close to urban centers (30,8% in isolated settlements, as opposed to 56,6% in settlements closer to an urban settlement). Behavior, i.e. leisure activities of youth, differ due to the level of urbanization of their settlements. Stanojević (2012:157-158) established a direct connection between the decrease of urbanization and the rise of significance of socially active leisure activities, in forms of socializing and sports. This way, the young who lack other forms of leisure, create social connections that remain strong, due to a restricted geographical space, tradition, and kinship. In this case, physical distance from an urban settlement may serve as a stimulus for the creation of a stronger bond between youth, and a better mutual understanding of financial scarcity, something that could represent a subject of a new research dealing with the problems of youth in the contryside.

Significantly distant settlements Distance of settlement

Settlements in the vicinity of municipality’s center Total 20-24

Age group

25-29 30-34

Yes 16 30,8% 26 56,5% 42 42,9% 9 31,0% 13 43,3% 20 51,3%

No 36 69,2% 20 43,5% 56 57,1% 20 69,0% 17 56,7% 19 48,7%

Total 52 100,0% 46 100,0% 98 100,0% 29 100,0% 30 100,0% 39 100,0%

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Chart 4. Social exclusion of youth in rural areas due to financial poverty according to the distance of their place of residence from the municipality’s center and according to age group, expressed through answers to the question: “Had there been moments in the past two years, that you had felt isolated from the community you live in, due to lack of money?”

47


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

5.4. Actors Who Can Help Young People from Rural Areas in Their Struggle Against Poverty Graphic 2 shows attitudes of the young from rural areas, which can be used to conclude from whom do the young expect support in their struggle for improving life standard. Just about every other survey subject was unable to name an institution or an individual couldare actively affect present the improvement of and financial of institutions, and theirwho activities, insufficiently in rural areas, that thesituation young are youth in rural areas. This result supports the claim that institutions, and their activiunaware of their programs for improvement of youth position. Most of the young (about 34%) ties, are insufficiently present in rural areas, and that the young are unaware of their think that the for stateimprovement and local governments pivotal for reduction youth poverty. of programs of youthareposition. Most of theofyoung (about Only 34%)8% think that the state and local governments are pivotal for reduction of youth poverty. Only the surveyed think that the problem of youth poverty can be solved via active involvement of 8% of the surveyed think that the problem of youth poverty can be solved via active business entities and creation of new jobs. The young from rural areas insufficiently rely on their involvement of business entities and creation of new jobs. The young from rural own knowledges and skills, andtheir at the same time on theand functional relations generated by areas insufficiently rely on own knowledges skills, and at the same time on the functional relations generated by institutions such are Youth Offices, Youth institutions such are Youth Offices, Youth Cooperatives, and educational institutions. According Cooperatives, and educational institutions. According to research results, the young to research results, the young consider their role to be small (almost non-existent), in the struggle consider their role to be small (almost non-existent), in the struggle against poverty, against poverty, that the in ruralare areas are discouraged a largeextent, extent, when when itit meaning thatmeaning the young in young rural areas discouraged to atolarge comes to their potentials. comes to their potentials. Graphic 2. Graphic 2: Answers of youth in rural areas to the question: “Which institutions, organizations, of youth in rural areas to the question: “Which institutions, organizations, or individuals could orAnswers individuals could be of use to youth in their struggle against poverty?”, expressed in percentages be of use to youth in their struggle against poverty?”, expressed in percentages The young as individuals NGO Business entities Red Cross Youth Cooperatives Youth Offices Educational institutions Social Work Center National Employment Service (NES) The Ministry of Agriculture

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

State, municipality, city Does not know 0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

6. Conclusion 6. Conclusion

The young in rural areas represent a significant portion of population in Serbia. However, some of them are facing poverty. We have established that the problem of young youth inpoverty in rural areasa is not sufficiently covered by research the Republic The rural areas represent significant portion of population in Serbia. in However, some of Serbia. This paper presents data regarding subjective poverty of youth in rural of them are facing poverty. We have established that the problem of youth poverty in rural areas areas, data that can be used to recognize the proportions of this problem for the is mentioned not sufficiently covered by research in the Republic of Serbia. This paper presents data population.

48 16


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

Due to high incidence of financial poverty and material deprivation of youth in rural areas of Serbia, recorded in research done so far, show that it is necessary to monitor these phenomena and to determine their causes. Opinions about the problem of youth poverty in rural areas of Serbia differ. Even though numerous attitudes of authors indicate that the young are not in a position that is any more disadvantageous than the position of other age categories, this category definitely deserves more significant monitoring through scientific research. Surveyed subjects predominantly observe the problem of poverty as lack of basic living means, and lack of financial means. Surveyed individuals rarely identified this problem as spiritual and emotional poverty, as well as poverty of culture and education. Inability of 25,5% of surveyed subjects to describe the problem of poverty indicates that the young are insufficiently familiar with this problem. Data regarding subjective poverty indicates that one in ten surveyed subjects is poor. The subjects belonging to the oldest age group (30-34 years of age), and residents of settlements in the vicinity of municipality centers are in a more disadvantageous position. The other variable confirms that these categories are in a more disadvantageous position when it comes to poverty. Also, this variable was used to determine that the young in rural areas had greatly faced the problem of their own poverty in their lifetime. Financial poverty of youth in rural areas of Serbia significantly causes their social exclusion. This phenomenon was recorded in 42% of subjects, who claimed that they had felt isolated from their community at some point in the last two years, due to lack of money.

References 1. Babović, M. (2011). Socijalno uključivanje: koncepti, stanje, politike. Beograd: SeCons –Grupa za razvojnu inicijativu. 2. Babović, M.; Vuković, O.; Cvejić, S.; Vuković, D. (2012). Socijalno uključivanje na lokalnom nivou – lista indikatora. Beograd: SeConS - Grupa za razvojnu inicijativu. 3. Bird, K.; McKay, A. and Shinyekwa, I. (2011). Isolation and poverty: The relationship between spatially differentiated acces to goods and services and poverty. London: Chronic Poverty Research Center. 4. Bogdanov, N. and Petrovic, M. (2010). Financial Poverty and Material Deprivation in Rural Serbia. Brussels: Conference Western Balkans: Poverty and Inclusion.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Previously presented data support the claim that the problem of the lack of data regarding the problem of poverty can be compensated by examining subjective poverty. This method of examination is not just a necessity, but also a need for the purpose of discovering common characteristics of those individuals who are “trapped” by poverty. By determining these specificities, we can greatly facilitate the understanding of a complex concept, such is poverty.

49


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

50

5. Bogićević, B.; Krstić, G.; Mijatović, B.; Milanović, B. (2003). Siromaštvo i reforma finansijske podrške siromašnima. Beograd: Centar za liberalno-demokratske studije. 6. Cartmel, F. and Furlong, A. (2000). Youth unemployment in rural areas. York: Joseph Rowntree Foundation. 7. Cvejić, S.; Babović, M.; Petrović, M.; Bogdanov, N.; Olivera, B. (2010). Socijalna isključenost u ruralnim oblastima Srbije. Beograd: UNDP Srbija, Centar za inkluzivni razvoj. 8. Ersado, L. (2006). Rural Vulnerability in Serbia. Washington, DC: World Bank, Europe and Central Asia Region The World Bank 9. Ilišin, V. (2005). Političke vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i promjene, u: Ilišin, V. (Ur.). Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. 10. Jelić, S. i Jovanović, T. (2011). Ruralno stanovništvo i siromaštvo u Srbiji. Ekonomika poljoprivrede, LVIII (Specijalni broj – 2): 175-189. 11. Jelić, S. i Kolarević, V. (2016). Fenomen socijalne isključenosti u periodu tranzicije u Srbiji. Sociološki pregled, vol. L (2016), no. 2: 209-228. 12. Matković, G.; Krstić, G. i Mijatović, B. (2015). Srbija: prihodi i uslovi života 2013. Beograd: Republički zavod za statistiku. 13. Matković, G. (2014). Merenje siromaštva – teorijski koncepti, stanje i preporuke za Republiku Srbiju. Beograd: Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva. 14. Mijatović, B. (2013). Siromaštvo u Srbiji 2011, 2012. i 2013. godine. Beograd: Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlada Republike Srbije. 15. Mijatović, B. (2015). Siromaštvo u Srbiji u 2014. godini. Beograd: Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlada Republike Srbije. 16. Mojić, D.(2012). Između sela i grada, Mladi u Srbiji u prvoj deceniji trećeg milenijuma. Čigoja štampa, Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. 17. Nikolić, M. (2004). Uvod: mladi su budućnost ovog društva, u: Nikolić, M. et al. (Ur.). Mladi zagubljeni u tranziciji. Beograd: Centar za proučavanje alternativa. 18. Pavis, S.; Platt, S. and Hubbard, G. (2000). Young people in rural Scotland Pathways to social inclusion and exclusion. York: Joseph Rowntree Foundation. 19. Penttilä, I. and Nordberg, L. (1999). Objective and Subjective Measures of Poverty in the European Community Household Panel. Bulletin of the International Statistical Institute, 52nd Session. https://www.stat.fi/isi99/proceedings/arkisto/ varasto/nord0702.pdf. (Accessed 4 April 2017) 20. Petrović, M. (2013). Subjective Well-Being, Activation Policies, and the Inclusion Agenda in Ruggeri Laderchi C. & Savastano S. Poverty and Exclusion in the Western Balkans. New York: Springer. 21. Republički zavod za statistiku (2015). Siromaštvo i socijalna nejednakost u Republici Srbiji u 2014. RZS, Announcement no. 083. year LXV, Beograd. 22. Republički zavod za statistiku (2017). Anketa o potrošnji domaćinstava: Prihodi u novcu i naturi i lična potrošnja domaćinstava u Republici Srbiji u 2016. RZS, Announcement no. 079 – year LXVII, Beograd. 23. Republički zavod za statistiku (2017). Anketa o prihodima i uslovima života u Republici Srbiji za 2016. godinu. Announcement no. 087, year LXVII, Beograd.


S. M. Jelić, V. Kolarević: Subjective Poverty of Youth in Rural Areas of Serbia

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

24. Stančić, S. i Dimitrijević, S. (2005). Mladi o siromaštvu i načinima za njegovo prevazilaženje u Republici Srpskoj. Banja Luka: ART Print. 25. Stanojević, D. (2012). Slobodno vreme mladih, u: Čigoja, Ž. i Mojić, D. (Ur.). Mladi – naša sadašnjost. Istraživanje socijalnih biografija mladih u Srbiji. Beograd: Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. 26. Stojanović, B. (2017). Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih u Republici Srbiji. Beograd: Krovna organizacija mladih Srbije. 27. Stojšin, S. (2014). Osnovne dimenzije pojmova socijalne isključenosti i siromaštva – problem indikatora, u: Šljukić, S. i Ristić, D. (Ur.). Strukturne promene u savremenim društvima. Novi Sad: Filozofski fakultet, Odsek za sociologiju. 28. Šućur, Z. (2006). Objektivno i subjektvino siromaštvo u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 13 (3-4): 237-255. 29. Tomanović, S. (2012a). Od omladine do socijalnih biografija mladih u postsocijalističkoj transformaciji društva, u: Čigoja, Ž. i Mojić, D. (Ur.). Mladi – naša sadašnjost. Istraživanje socijalnih biografija mladih u Srbiji. Beograd: Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. 30. Tomanović, S. (2012b). Tranzicija (prelazak) u odraslost: tempo obeležja i promene in: Čigoja, Ž. i Mojić, D. (Ur.). Mladi – naša sadašnjost. Istraživanje socijalnih biografija mladih u Srbiji. Beograd: Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu. 31. Vlada Republike Srbije (2014). Nacionalna strategija za mlade za period od 2015. do 2025. godine. Beograd: Službeni glasnik Republike Srbije broj 22/2015. 32. Vukmirović, D. i Smith Govoni, R. (2008). Studija o životnom standardu 20022007. Beograd: Republički zavod za statistiku. 33. Vukmirović, D. (2012a). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011: Starost i pol. Beograd: Republički zavod za statistiku. 34. Vukmirović, D. (2012b). Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011: Sistematski spisak naselja u Republici Srbiji. Beograd: Republički zavod za statistiku. 35. Zakon o teritorijalnoj organizaciji. Službeni glasnik Republike Srbije broj 129/2007 i 18/2016.

51


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 35-52

Prethodno priopćenje

Sreten M. Jelić Sveučilište u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Srbija e-mail: sjelic@agrif.bg.ac.rs Vukašin Kolarević Sveučilište u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Srbija e-mail: vukasinkolarevic@gmail.com

Subjektivni doživljaj siromaštva među mladima u ruralnim područjima Srbije Sažetak Neimaština je kompleksan fenomen s kojim se suočavaju mladi ljudi u današnje vrijeme. Namjera je ovoga članka utvrditi prisutnost tog problema među mladim stanovništvom ruralnih područja Srbije. Istraživanje je provedeno u pet sela općine Paraćin na uzorku od 98 mladih žena i muškaraca u dobi od 20 do 34 godine. Postavljena su im pitanja o siromaštvu i zatraženo je da procijene vlastitu neimaštinu i posljedičnu društvenu isključenost. Istraživanje je provedeno empirijskom metodom u ranije spomenutim područjima. Rezultati rada na terenu predstavljeni su u drugom dijelu članka. Za bolju procjenu položaja i siromaštva mladih, njihovog zadovoljstva životnom okolinom te percepciju socijalne isključenosti korišten je upitnik koji omogućuje subjektivan iskaz o osobnom blagostanju. Podaci dobiveni istraživanjem pokazuju da je jedan od deset ispitanika siromašan. U lošijem su položaju ispitanici iz najstarije dobne skupine (30 – 34 godine) kao i stanovnici koji žive u blizini središnjeg gradskog naselja. Rezultati pokazuju da se mladi iz ruralnih područja susreću s problemom siromaštva u velikoj mjeri cijeli svoj život. Društvena isključenost zabilježena je kod 42% sudionika koji tvrde da su se u protekle dvije godine osjećali izolirani od zajednice zbog nedostatka novca.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ključne riječi: subjektivno siromaštvo, mladi ljudi, ruralna područja, društvena isključenost.

52


DOI 10.5673/sip.56.1.3 UDK 316.334.56:711.4(497.5) Prethodno priopćenje

„Pop-up“ Urban Allotment Gardens - How Temporary Urbanism Embraces the Garden Concept Sara Ursić Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb, Croatia e-mail: sara.ursic@pilar.hr

Rašeljka Krnić Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb, Croatia e-mail: raseljka.krnic@pilar.hr

Anka Mišetić University of Zagreb, Faculty of Architecture, School of Design, Croatia e-mail: anka.misetic@arhitekt.hr

At the same time we are witnessing the emergence of temporary urbanism within urban space involving the provisional usage of unused spaces for a wide range of activities. It allows for the transformation of traditional categories (e.g. gardens, parks) into a hyper contemporary category of urban space that contains desirable characteristics such as availability, mobility, re-use and temporality, i.e. urban gardens that sprout or ‘pop up’ as part of civil society initiatives or festival events. Temporary urbanism and pop-up gardens are considered through allotment gardens in Croatia. They present the revival of urban agriculture and are explored in relation to their polyfunctional character that addresses economic, ecological and social questions.

Copyright © 2018 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

ABSTRACT In the contemporary urban context it can be argued that the concept and practices of urban gardens represent one of the key tools for achieving the universal urban goal - sustainability and smartness. Functions of contemporary urban gardens are part of a new urban paradigm: caring for the environment, rediscovering social interaction and reconnecting with nature.

53


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

Returning to the statement thatcontemporary urban gardens are part of a new urban paradigm and bearing in mind the bipolarity of urban gardening, the research analyses the attitudes of students of architecture towards the concept, usage and design of urban gardens in several operational categories such as temporary-permanent, amateur-professional, bottom-up vs. top-down approach, space-place. Their roleoffuture designers and innovators who are expected to deliver sustainable urban forms is extremely important. Key words: temporary urbanism, urban policy, urban gardens, place, space.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1. Introduction

54

Cities are such complex and dynamic places that are growing out of symbiotic connections between usually L or XL planning projects on the one side and more spontaneous everyday praxis of urban life. This, as we called it, a symbiotic relationship, is a base for city growth around the world. In the modern urban context, two global objectives are implemented in it at the local level: sustainability and smartness. When talking about contemporary urbanism, it is impossible to skip the two mentioned concepts that, along with revitalization , regeneration, re - use and re - imagining, represent know - how urbanism today (Elin, 1999; Duaney, 2015).After listing the requirements of thevitalcity, such as “city full of life, dynamism, cutting edge trends, public health and wealth” (Tunstorm, 2007:685), one realizes that the concept and praxis of urban gardens can integrate one of the key tools to achieve those, nearly universal, goals of each urban area and (local) community that resides in it. Being a permanent part of the urban tissue in various changing shapes, urban allotment gardens do not represent a completely new urban phenomenon, however, contemporary urban allotment gardens’ functions are part of a new urban paradigm that includes concern for the environment, calls for rediscovering social interaction and new forms of socialization by returning to nature. The call for reorganization and the opening of abandoned, unused or decayed spaces in order to expand the public space, has long been a part of the research of urban studies in quest of socially sustainable development / transformation of urban space (Moore, 2015; Bagaeen,2006).„In response to the growth of vacant spaces within cities, greater attention has been drawn to alternative urban uses and the demarcation of areas where ‘meanwhile activities‘ take place or colloquially termed ‘meanwhile spaces’“ (Moore-Cherry, 2016:2). At the same time Godot - like quest for authenticity, uniqueness and livability of a city bring into question urban planning scales. New urban policies are reflected even in the popular culture. Critically acclaimed American TV series ‘’Parks and Recreations’’ offer great example of the state, procedures and related social barriers that collide with concepts of green urbanism in everyday life. The story is built around a large hole that was left on the ground, Lot48, after investors fled from another more or less ambitious housing project. Transformation of unused urban space, the so-called pit, into the park is shown as the paradigmatically “impossible mission”. Administrative mess, the relationship with the residents, ensuring the necessary budget are just some obstacles that the protagonist encounters through several seasons of the series .Vast space in the mid-


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

dle of built neighborhood is being used as allotment garden, as camping site and as junk space until the pit is covered with land and then the second phase starts. To make long story short, building a park isn`t as simple as one could think. In this paper the central issue is urban allotment gardens’ functioning as re-imagined phenomenon in the city, in relation to the space-time aspect that contemporary types of urbanism deal with. In order to analyze contemporary urban allotment gardens as a part of new urban paradigm, and bearing in mind the often bipolar dimensions of urban gardening, research analyses architecture students’ attitudes on concept, usage and design of urban gardens to consider operational categories such as temporary-permanent, amateur-professional, bottom-up-top down and space-place and their roles as designers and social innovators who are expected to deliver future sustainable urban forms. In this sense, the comparison of a park and a garden, along with their functions and positions they have in the whole of urban area, is inevitable. We were especially interested in the way students of architecture and urbanism perceive their roles and potential of modern cities. The space-time aspect of ‘the urban’ in literature appears in various terms, one of which is temporary urbanism whose main objective is temporary use of space for a wide range of activities, ranging from formal to informal (Bishop and Williams, 2012). In order to learn that, we have analyzed concepts of parks and urban gardens, assuming that the park is something planned, permanent, public, large-scale, top down, and lacks subjectivity, while modern concept of allotment garden includes adjectives such as small scale, community oriented, unplanned or semi-planned, semi-public and bottom up. In terms of social identity parks can be connected to urban identity, and allotment gardens, because of their agricultural dimensions, to rural or folk identity.

Talking about urbanism means thinking of urbanism as a way of living, but also as a built environment (Wirth, 1938).By emphasizing some of the basic requirements of modern urbanism, such as sustainability and smartness, we can find a large number of theoretical concepts and examples that are divided according to the basic field they come from. Whether a starting point is ecological, technological, economic, political, architectural or social dimension, city urbanism nowadays seeks to satisfy those elementary requirements.Having in mind previously mentioned, if we are to explore the transformation of design and usage of urban greenery it is necessary to mention the concept of everyday life that de Certeau and Lefebvre have already identified as important aspect of social studies, especially when it comes to time-space relationship. By introducing temporality into the analysis of ‘the urban’, de Certeau talks about strategies and tactics. The strategies are always based on the space and we can call them permanent, they seem to be imposed and top down, while the foundations of tactics is time that makes them “ forms of everyday creativity” (Chase, Crawford and Kalinski,1999:9) or as Lydon and Garcia explain, “response of the weak” to strategy as “a formal tool of the powerful.” (Lydon and Garcia, 2015:43).In sociological sense

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

2. Aspects of Pop-up Urbanism

55


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

that means changing the direction of urbanism toward local community as one of the key actors of sustainable urban transformation. If we define urban transformation as “ongoing process of making and remaking our cities” through “ideal goals of urban planning… such as: economic growth, environmentally sustainable development and social justice” (Wise and Clark, 2017:1) we can connect that shift from strategy to tactics and its popularity to the beginning of mainstream glocal politics where previously established concept of “park” and “greenery”, as a top down approach of urban planning, changes. The management sector is rapidly turning to participation as a key precondition of development of the so called temporary urbanism(s) on the one hand, and socially sustainable urban communities, on the other hand. The number of types of urbanism is already that big that it requires a proper typology that would facilitate orientation in semantic chaos. Barnett (2011) has divided a total of 60 types of urbanisms in six categories: system urbanisms, green urbanisms, traditional urbanisms, community urbanisms, sociopolitical urbanisms and headline urbanisms. Taking into account the concept of urban gardens that is analyzed in this paper, we have to emphasize the vast amount of green and community urbanisms. In the category of ‘green’ there are; ecological, landscape, sustainable, environmental, clean and agricultural urbanisms, while in the community urbanisms Barnett puts 17 different types; participatory, consumer based DIY, informal, open source, opportunistic, and then guerilla, gypsy, instant, pop-up, temporary, everyday, exotic, radical, bircole, magical and slum urbanisms. Although not included in Barnett’s classification, there are also tactical urbanism, bottom-up urbanism, performative urbanism adaptive urbanism, and the so-called screensaver architecture (Moore, 2015).This amount of different types of urbanism goes in favor of the complexity of the phenomenon, and the fact that the listed terms are not mutually exclusive shows that, when it comes to contemporary urbanism, we actually talk about numerous processes that simultaneously, and more or less connected, are happening in the city at any given moment.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Based on definitions of green and community urbanisms we can conclude that they differentiate in 3 aspects; whether they are part of public policy or are independent, whether they are related to temporary or permanent change of space and whether they change, complement or renew certain urban space.

56

Although the urban gardens are often linked to the concept of guerilla urbanism (Rubić i Gulin Zrnic, 2015) this study concentrates on the space-time segment of the transformation of perception of urban greenery, which we observe from the pop up urbanism perspective. Realizing the pop up phenomenon as part of a temporary urbanism, the name itself indicates that the volatility and the changing nature of these types of urbanisms are key features that share common characteristic of being “alternative form of urban development” (Barnett, 2011).Avoiding any further conceptual differences analysis of various types of temporary urbanism, pop-up urbanism separates itself from other types by being not exclusively limited to improving public spaces, but involving different public and commercial events, along with community projects. Exactly this aspect allows the reciprocal relationship between the public and the private, resulting in introducing the general public to transformation of the city.


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

The last aspect of pop-up urbanism is immersion which refers to the experience of a certain place that pop up urbanism transforms by creating a new or slightly modified image of a specific place in town that opens itself to its customers which emphasizes “the way those experiences work to reimagine and reshape the city”. Such a temporary, pop-up type of urbanism also includes urban gardens i.e. numerous versions of the same. The temporality, as a key feature of contemporary urban allotment garden, seemingly removes the requirement of rigid spaciousness, but at the same time allows for one traditional category, such as garden, to be transformed into a hyper modern, while carrying in itself key features of urban space today: temporality, mobility and availability. Although allotment gardens are not a new phenomenon, if understood as part of the new urban concepts they fit into the urban trend that is being developed and is based on participation and the re-creation of nature into the city. Since it floats somewhere between space and time, pop up urbanism can be analyzed as a bond of tactics and strategy regarding aforementioned characteristics. Exploring the transformation of perception on urban greenery through the most general terms, parks and gardens, we are trying to analyze the concept of temporal through variable pop up urbanism, which floats between top down and bottom up approach, and an integral part of any urbanism, everyday life of course

3. Park vs. Urban Allotment Garden The integration of nature into urbanism is a historical aspect of development of every city. It can be traced back all the way from the emergence of the first cities and great civilizations of Egypt, Greece and Rome that have, over the centuries, created different types of “nature” of the city, to the emergence of garden city movement and the modern city as we know it nowadays. Urban allotment gardens as well as parks are spaces in the city in which multitude of dimensions are intertwined. Thus, the concept and practice of urban allotment gardens and parks in the research discourse can be discussed through:

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Harris defines pop-up geographies through three aspects: interstitiality, flexibility and immersion. Flexibility refers to the dual ability of pop up to relocate a specific place to another location or to use a specific location for the creation of different places at different times.Interstitiality, as a characteristic of pop up urbanism, further defines the concept “as spaces of alterity, disrupting both the rhythms and Aesthetics of city spaces by repurposing sites temporarily (...)”(Harris, 2015:596).By filling the gaps in the urban tissue, Harris believes that pop up spaces “challenge ideas” about space and time while emphasizing that further event-full of pop up urbanism, which brings around the fact that something is happening in the city. All kinds of events are often organized and “makes possible the weeding-out illegal or undesirable occupation of interstices” (Harris, 2015:598). The perception of urban design through different types of social events is one of pioneering forms of integration of social life in urbanism. The whole urban development is characterized by some form of temporary urbanisms, through festivals, processions, fairs and various urban rituals that have left a mark on the urban tissue. “These spectacles ignited the imagination of the public officials and citizens, and functioned in a short time-span as urban design proposals for improvements to towns and cities” (Sotelo, 2013:16).

57


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

1. Environmental dimension: greening the city, production of foods, eating organic as well as minimizing the time of food transportation (from production to table); 2. Social dimension - the terms community garden or public park is often used in the name itself to emphasize the function of community, which is an important aspect of both; within this dimension we can talk about the economy of the urban gardens as well as about the various city policies that ease or complicate the development of urban greenery; 3. Urbanistic dimension - in which we deal with the space in which urban gardens and parks exist as well as the architecture and aesthetics of them together with design and usage.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Taking into consideration the historical aspect and the different typologies, but also architecture, green zones of cities are part of, what we today call, the urban phenomenon and their importance in terms of sustainability is being analyzed increasingly. “Gardens and parks - as important parts of cities’ green zones – are a reflection of the contemporary culture, and the philosophy and man’s relationship toward nature and area of residence and stay” (Šimleša, Butorac, 2007:1084).Apart from being a part of the culture and aesthetics, as well as the “lungs” of the city, parks and gardens are also considered open public spaces. In the category of public space, UN habitat positions them alongside playgrounds, beaches, waterfronts and river banks as “available to all without charge and are normally publicly owned and maintained. In many cases, however, they are accessible during daylight hours only” (2015:27). Although being in the same category, public space, park and garden differentiate: the park is defined as “a piece of public land in or near a city that is kept free of houses and other buildings and can be used for pleasure and exercise” while the garden is defined as “an area of ground where plants (such as flowers or vegetables) are grown” (Merriam-Webster, 2017).

58

Jurković makes a difference between a park and a garden based on other aspects, the park is «designed space», while the garden is a «certain property», but points out that the terminology is not harmonized (Jurković,2004). The most general definition becomes more complicated when we introduce other terms that are related to park and garden, such as public park and allotment garden. Distinguishing between park and garden as two different forms of urban greenery serves to emphasize the relationship between space and time we previously mentioned. The identity of park as urban and permanent settlement that will show primarily cultural necessity for, according to Jurković, establishing a balance with nature, establishing order, action and selecting, borders with the artistic act, while the identity of the garden as a rural area, in its essence, is about fulfilling the primary function of survival. If viewed from this perspective, park and garden can be seen as conflicting spatial manifestations. What follows,in the contemporary practice, is further blending of the so-called astyphilia (desire for urban life) and the more profound awareness of the different pillars of sustainability that are submerged in the concept of multifunctional everyday life. Crawford additionally emphasizes that relationship by describing everyday life as “zone of social transition and possibility with the potential for new social arrangements and forms of imagination” (Chase, Crawford and Kalinski, 1999:9).


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

4. Local Perspective: A Glance Through Croatian Urban Gardens Despite a long tradition of urban parks, the phenomenon of urban gardens in Croatia is a relatively new phenomenon in comparison to some other more developed Western countries. As a topic in public discourse it is imposed only sporadically, mainly within the narrow circle of professionals, so it’s not surprising that urban gardening, as a subject of scientific study in Croatia, is still in its infancy. On the other hand, research on architecture of parks, history and urbanism of parks, is a much more prevalent theme in Croatian academic community. Parks are studied as part of the cultural and architectural heritage, as elements of cityscape, as garden art, and as part of public space (Jurković, 2004;Obad Sćitaroci and Bojanić-Obad Šćitaroci, 1996).Research on parks can be done from agronomic, architectural and sociological perspective, but regardless of starting point, it is clear that parks are one of the par excellence urban elements. Croatian cities have a long tradition of park architecture and most of cities’ parks and gardens are carefully designed and integrated in urbanism of cities. Nowadays they are part of the urban identity, but their reconstruction and revitalization rarely satisfy citizens. Considering the widest range of academic literature on urban gardens showed that this topic has aroused interest in various disciplines, especially in the spectrum of social and humanity sciences such as ethnology of everyday life, urban sociology, cultural geography, urban anthropology, landscape architecture, etc., leading to the fact that this subject is being approached interdisciplinary more often.

Researches on forms of engaged relationship toward the space and the town as a whole along with cultural-anthropological considerations of different cultural codes that make daily life in an urban context, have led author Gulin Zrnić to recognize urban gardens as an important factor in the process of developing social practices in public spaces that create everyday living in the smaller urban units such as neighborhoods / districts (Gulin Zrnić, 2012). The phenomenon of urban gardening in the city is analyzed with a special attention to different types of gardens - “wild” gardens that were created in the squatted urban land by individual initiatives and community gardens that were organized mostly by civil society organizations, with a special attention on different aspects of the investment in the development of urban gardens (Biti, Blagaić Bergman, 2014).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

While dealing with the alternative urbanization and identities of new areas, ethnologist Dunja Rihtman -Augustin, in her book Ethnology of our everyday life (1988), was among the first, in the Croatian scientific context, to mention and reflect on the so-called wild gardens i.e. vegetable gardens in Zagreb. They are created in the suburbs or in neglected, unregulated parcels in the city, as a result of the processes that can be considered predecessors of bottom-up approach in Croatia. According to author, the practice of urban gardening is the result of heterogeneous phenomenon of alternative urbanization and the process of usurpation of the city (RihtmanAuguštin, 1988).

59


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

Sociologists emphasize possible potential of having “the nature in the city” as a public good in the context that is marked by “privatization processes, fencing, excessive regulation and organization, and especially excessive construction, thus losing the essential element of ‘the natural’ in a town. Its natural presence offers exactly that while providing an important aesthetic and perceptive dimension and usefulness for residents of urban areas” (Čaldarović and Šarinić, 2010). Butorac and Šimleša (2007) have, in their work, problematized increasingly evident reduction of public space and green areas and the impact of the profit on the creative process of designing some spaces including parks. While considering the phenomenon of urban gardens from a sociological perspective, they treat urban gardens as something special within the green zones because of the role they have in the economic, social- therapeutic and ecological sense. In a somewhat more indirect way, but thematically linked, Puđak (2011) warns about the importance of organic farming as an alternative approach to food production which implies specific social relations to nature and technology. In the authors’ opinion, conventional agriculture has contributed to global environmental problems. Therefore, we should encourage organic farming practice as a healthier way of life and as a survival strategy for rural and urban population, where urban gardens can definitely have their role.

5. Results

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

5.1. Methodology

60

Trying to integrate theoretical concepts of multitude of modern urbanisms with the relationship of parks and gardens in the urban space while taking into account the call for participation and, increasingly popularized, bottom up approach, we explored attitudes and perceptions of future professionals in the field of architecture and urbanism, the students of Faculty of Architecture, from the University of Zagreb. The question that we brought to the fore is whether urban allotment gardens in the city can provide something really new and to which extent they would change the image of the city and urbanism as a way of life. We were also interested in what kinds of benefits they provide to the local community and socially sustainable development of the city. Empirical research was conducted on 98 students of architecture and sample included total population of first year master`s degree students. Questionnaire had 26 mostly closed questions that coveredthree main issues: difference between concepts of urban garden and park, attitudes on urban garden concept and visions for urban garden development. Statistical analysis included descriptive statistics and more complex techniques such as sematic differential and factor analysis. All data was processed in SPSS 19.


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

Distribution of male and female respondents was 30.6% male and 69.4% female. Most respondents (71.5%) have spent childhood in the urban environment while 17.3% respondents grew up in the rural setting and 11.2% in the suburban environment. However, half of respondents (55.1%) grew up in the family house that included garden and 44.9% respondents lived in apartment buildings.

5.2. Analysis Assuming that gardens and parks are, in their different manifestations, part of urban elements, we analyzed the status of a garden and a park in correlation to other open public spaces such as squares, streets, coasts and boardwalks, playgrounds and marketplaces. When compared to other elements of the city’s open spaces, a garden is, according to respondents, the least important element of the city (57.2%), its status in the urban structure has notweyet been clearlyextremely defined, whileand thewepark difference is even more apparent when isolate the answer important can (99%) is the most important public space in a city (fig.1). The difference is even more apparent see that when compared to other urban structures the garden is considered irrelevant. when we isolate the answer extremely important and we can see that when compared to other urban structures the garden is considered irrelevant. Fig. 1

Figure 1.

These results indicate the obvious conceptual and semantic distinction between the two terms which, as we have seen in the literature, are often perceive as synonyms. These results indicate the obvious conceptual semantic distinction between the two However, the difference betweenand the notion of urban parks andterms gardens as two which, as we have seen in the literature, are often perceive as synonyms. However, the separate categories cannot be read from this ranking of the importance of open space area inthe the city. Using semantic differential as categories a method which can show difference between notion of urban parks and gardens as two separate cannot be semantic between concepts, respondents ratedUsing parksemantic and urban garden read from thisdifferences ranking of the importance of open space area in the city. through sixteen bipolar pairs: traditionalmodern, old-new, rural-urban, spontanedifferential as a method which can show semantic differences between concepts, respondents ous -planned, close-far, warm-cold, natural - artificial, open-closed, uniforms-mulrated park and urban garden through sixteen bipolar pairs: traditional- modern, old-new, ruraltiform, beautiful-ugly, attractive-repulsive, weak-strong, interesting-boring, usefulurban, spontaneous -planned, disincentive, close-far, warm-cold, natural - artificial, uniforms-useless, stimulatingstatic–dynamic (figopen-closed, 2.). multiform, beautiful-ugly, attractive-repulsive, weak-strong, interesting-boring, useful--

Very stimulatinghigh percentage(91.7%) of the(figrespondents useless, disincentive, static–dynamic 2.).

evaluated park as open, while 87.5% respondents perceive it as beautiful, 85.5% as useful, 84.6% as attractive, Very high percentage(91.7%) of the respondents evaluated park as open, while 87.5% 68.1% as urban and 64.9% as planned space.

respondents perceive it as beautiful, 85.5% as useful, 84.6% as attractive, 68.1% as urban and 64.9% as planned space. When it comes to the term garden, 85.5% respondents evaluated the term as primarily new,

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

How relevant are public open spaces for cities? (% of answers quite important and extremly important)

61


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

When it comes to the term garden, 85.5% respondents evaluated the term as primarily new, followed by attributes such as modern (84.5%), urban (80.4%), useful (79.3%) and attractive (75.1%). Distinguishing between the two concepts is mostly evident in open - closed and static -

Distinguishing between the two concepts is mostly evident in open - closed and dynamic pairs where the park is significantly more open, probably as traditionally being a static - dynamic pairs where the park is significantly more open, probably as trapublic space, and urban garden is more dynamic, a place that adapts to the urban tissue , ditionally being a public space, and urban garden is more dynamic, a place that which makes close totissue the pop, which -up concept. Also,it itclose is evident thatpop the urban garden is Also, it is adapts to theit urban makes to the -up concept. perceivedthat as a new - spatial element in the urban context. evident the socio urban garden is perceived as a new socio - spatial element in the urban context.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Figure 2. Fig.2Sematic differential on park and urban allotment garden (mean) Sematic differential on park and urban allotment garden (mean)

62

The same concepts were used in another statistical method, factor analysis, which was used to determine the possible different groupings of adjectives that could The same concepts were used in another statistical method, factor analysis, which was used to deepen the understanding of the perception of our operational concepts of a park determine the possible different groupings that could deepen the understanding and an urban garden and we triedoftoadjectives group the results in groups of functional and formal potentials of these different urban spaces. thegarden case and of the termto urban garof the perception of our operational concepts of a park and anIn urban we tried den factor analysis showed three factors that explained 52,3% of variance. In the first factor, 27,3% of variance, the following factors were grouped; beautiful - ugly, 13 repulsive - attractive, interesting - boring, stimulating - unstimulating that altogether connect aesthetics to activity in a specific area, and talk about the urban garden


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

function in terms of relaxing recreational potential with contribution to the aesthetics of the overall image of the city. Garden’s importance for city is explained by another factor, 16,5% of variance, which contains three pairs; traditional - modern, old and new , and rural- urban. We called this factor the identity potential of urban gardens, since it’s about the contribution that a garden has as a specific kind of form in the urban structure. Modern paradigm of urban garden transforms the traditional perception of the garden towards the modern, new and urban, while having in mind that in Croatia the tradition of the garden in a town is dominantly marked by public park and private garden. The third factor is the one regarding the space - time category or dynamic potential of urban garden. It explains 8,4% of variance, including two pairs; monotonous – various and static - dynamic, that in the case of an urban garden goes in favor of diversity and dynamism of the space of urban garden, as an element of modern temporary urbanisms with multiple potentials. When it comes to the perception of the park, the situation is somewhat different. Factor analysis, which explains 51% of variance, identified three factors, but grouped them differently than they were grouped in the case of the urban garden. The first factor, 28,6% of variance, includes pairs monotonous-various, interesting boring and static-dynamic, thus making itself dynamic potential of the park whereas the elements of nature contribute to the dynamic of the dominantly artificial (built) city environment.

Since respondents perceive urban garden as sort of an urban novelty, as opposed to, let’s say park, which is more traditional type of designing the urban landscape, we wanted to know what the most important functions urban garden has, for both, urban space and residents of the city that participate in the activities of urban gardens. According to the respondents, the most important function of the garden by far is a therapeutic one, relieving stress and relaxing (93.9%), which corresponds to the experience of an urban garden as a popular and contemporary space that could help solve the equally popular and contemporary urban problems - stress. Another important function, according to our respondents, is to increase greenery in cities (79.6%), thus increasing the chances for the realization of ecological optimum and ensuring optimum living conditions. Socializing (73.4%) is the next one, highlighting the social role that a garden has. It is interesting that the respondents singled out savings on food (33.6%) and healthy food supplies (44.9%) as the least important.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Another factor, 13% of variance, includes two pairs of adjectives, those being usefuluseless and stimulating-disincentive that in the case of the park represent (re)creation / (re)creative potential. The table shows that the respondents experienced park as useful (85.5%) and stimulating (82.5%), so we can conclude that the park is seen as a good source of (recreational) active potential. The third factor, 9,8% of variance, includes two pairs of adjectives, attractive-repulsive and beautiful-ugly, and makes aesthetic potential of the park which, as mentioned earlier, is one of the significant qualities of the park.

63


greenery in cities (79.6%), thus increasing the chances for the realization of ecological optimum and ensuring optimum living conditions. Socializing (73.4%) is the next one, highlighting the social role that a garden has. It is interesting that the respondents singled out Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69 savings on food (33.6%) and healthy food supplies (44.9%) as the least important. Those two functions were shown in other studies as the most important arguments in participating in urban garden activities (fig. 3).

Those two functions were shown in other studies as the most important arguments in participating in urban garden activities (fig. 3).

Fig. 3 3. Figure

What are the most important functions of urban allotment gardens in cities? (% of answers quite important and extremly important)

These results continue to confirm that architecture students recognize the social and relaxing potential of a garden, whereas conceptually they haven’t moved from what These results park continue to confirm that architecture students recognize the social and relaxing traditional offers to a city. The economic and nutritional importance have not potential of recognized a garden, whereas conceptually they haven’tfor moved from what traditional park yet been as a compelling argument the acceptance of urban gardens.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

15

64

According to respondents, the biggest obstacle for the concept of urban gardens to come to life in Croatia are the regulations and the decisions of the city administration (66.3%), followed by a lack of time (64.3%) and a lack of interest among the citizens (63,3%). Criticism against the city government, in this case, is actually criticism of top-down approach which often requires breaking administrative barriers. However, it is important to emphasize that there is a significant progress regarding regulations on urban allotment garden as from 2013 city administration made it legal to rent urban allotment plots. Despite that, there is a collective perception that bureaucratic obstacles that often complicate efficient and flexible management of the city in general and that goes in favor of the growth of new practice of temporary and pop up gardens that do not require specific bureaucratic millstone. The following obstacles are part of the phenomenon of contemporary everyday sociology in which the problem of (free) time is connected with the inability to develop specific interests that would connect members of the community or neighborhood. In the case of Croatia, according to the respondents, the process of the revitalization of the city while using contemporary green urbanism, is facing two types of obstacles, topdown and bottom-up, due to the lack of interest that would guarantee more specific results. However, one should have in mind that these are attitudes and perceptions of just one group of professional community, which can be interpreted in the light of personal participation interests, in the practice of urban gardens, whether it’s about


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

a professional interest or personal motivation for urban agriculture. Having this in our minds, we asked respondents about their participation in the urban garden, and the results showed that huge majority have no active involvement in urban gardens (94.9%), and that a large part of them would be willing to make time once a month (39.8%) or a week (33.7%), to work in the garden. Besides their personal involvement, we also asked students of architecture who, according to them, should play a crucial role in making decisions about integrating urban gardens in the urbanism of a town (fig.4). Citizens and civic initiatives (90.7%) and architects and urban planners (88.7) are the ones. Citizens and professionals working together goes in favor of bottom-up approach. When it comes to city administration, the respondents believe that decisions about urban gardens should be left to micro-local level, i.e. local, and block committees (85.4%). Fig. 4

Figure 4. Who should have the most important role in decision-making on projects regarding urban allotment gardens? (% of answers quite important and extremly important)

Despite above mentioned, respondents felt that the urban gardens, as one element of town in urban and spatial planning, were dealt with slightly (43.9%) or not at all Despite above mentioned, respondents felt that the urban gardens, as one element of town in (35.7%). urban and spatial planning, were dealt with slightly (43.9%) or not at all (35.7%).

proach,iswith regard a large number beingapproach, designedwith in such (68.4%), on the roofs to of buildings. The canof bemodern viewed asbuildings the mainstream

a way to incorporate some form of greenery, from green roofs to the tropical forests

regard to upper a large number modernfor buildings being designed in such a waysustainability. to incorporate The on the floors, of usually the purpose of environmental some of desirable greenery, from green roofs the tropical on the upperwith floors,infield usually(67.3%), for nextform most locations are tosuburbs andforests family houses

neglected and shores of rivers, and desirable sea (66.3%) green areas between the purpose ofparks environmental sustainability. Thelakes next most locations are suburbs and buildings (61.2%). It turns out that desirable locations could be characterized as less visible locations or private places.

family houses with infield (67.3%), neglected parks and shores of rivers, lakes and sea (66.3%) green areas between buildings (61.2%). It turns out that desirable locations could be

Urban centers (23.3%) are theorleast adequate characterized as less visible locations private places. locations for urban gardens. These results show that there is a noticeable tendency of respondents to keep urban gar-

Urban areisthe least adequate locations for urban gardens. Theseare results dens centers in the (23.3%) area that underused or vast or hidden and that they not show willing to that there is a noticeable tendency of respondents to keep urban gardens in the area that is underused or vast or hidden and that they are not willing to sacrifice previously designed or constructed open space, especially if it is center of the city.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

The most appropriate place for urban gardens, for the greatest number of respond-

entsmost (68.4%), is on the roofs buildings. be viewed as the The appropriate place for of urban gardens,The for can the greatest number of mainstream respondents ap-

65


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

sacrifice previously designed or constructed open space, especially if it is center of the city. By analyzing these results it is clear that respondents’ interest to participate in the field of designing urban gardens exists, particularly when it comes to professional engagement. However, one can also easily conclude that the future experts in the field of architecture and urban planning perceive the value of urban gardens more through the prism of park architecture, with regard to recreation, relaxing,(non) aesthetic and design aspects, than through environmental and nutritional value of urban gardens.

6. Conclusion

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Urban gardens nowadays are considered a phenomenon that could unite various requirements of postmodern urbanism: environmental and social sustainability, flexibility, mobility, temporality, the participation of local communities, sensitivity to context, and rediscovering human scale in a mass society. They are certainly one of the bearing elements of modern reconceptualization of urban space, whose advantage is the possibility of localization and incidence in different forms. In this paper, we dealt with paradigm shift from the architecturally-designed parks and gardens and other urban greenery to urban allotment gardens as part of the movement of “temporary” urbanisms, while questioning the terms urban garden and park within the contemporary context and including possibilities of innovative forms of greenery in the urban space along with their numerous functions.

66

Despite recognizing the phenomenon as “modern, new and urban”, respondents’ perception of possible social functions of urban garden, and its position in relation to other public locations, is relatively conservative. Although there is a desirable alliance between citizens and professionals, which are highlighted as main performers of promoting urban gardens, students of architecture leave the impression that they cannot fully present mobilization capacity of urban garden for the inclusion of local community in participatory processes, nor can they present the suitability of the concept for the restructuring of urban forms. The reason for the fact that they still see urban allotment gardens within the traditional “green space” can be found in the lack of initiatives and experiences of promoting urban allotment gardens in Croatian cities. Although in the hierarchy of open urban spaces its status is not yet clearly defined, the results showed that in the perceptions of students of architecture urban allotment garden differs from a traditional park in dynamism, diversity and temporality, making it compatible contemporary approach of pop-up urbanism and opens up possibilities for innovative management of urban areas. Undoubtedly, urban allotment gardens have the potential to be vital elements of a modern dynamic town, since they themselves create open concept that flexibly responds to the rapidly changing context. Leaning on a long tradition of integrating parks in the city structure, urban allotment gardens have responded to the transformation of the contemporary city in an innovative and dynamic way.Abandoning rigid spaciousness and static of classic parks, while transcending the usual concept of urban greenery,


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

urban allotment gardens nowadays reflect temporality, mobility and availability of contemporary urban spaces and reveal themselves as a trump card of socially and environmentally sustainable city.

1. Bagaeen, S. (2006). Redeveloping former military sites: competitiveness, urban sustainability and public participation. Cities, 23 (5): 339-352. 2. Barnett, J. (2011). A Short Guide to 60 of the Newest Urbanisms. Planning Chicago, 77, 4: 19-21. 3. Biti, O. and Blagaić Bergman, M. (2014). Urbani vrtovi u Zagrebu – ulaganja i izloženost, inicijative i perspektive. Sociologija i prostor, 200 (3): 261-277. 4. Bishop, P. and Williams, L. (2012). The Temporary City. London: Routledge. 5. Butorac, M. and Šimleša, D. (2007). Zelena srca gradova- važnost vrtova i perivoja u urbanim područjima. Društvena istraživanja, 16 (6): 1081-1101. 6. Chase, J.; Crawford, M. and Kaliski, J. (1999). Everyday urbanism: Featuring John Chase. New York, N.Y: Monacelli Press. 7. Čaldarović, O. and Šarinić, J. (2010). Socijalna važnost prirode u urbanom kontekstu. Društvena istraživanja, 108/109: 733-747. 8. Duaney, A. (2015). in: Lydon, M. and Garcia, A. (Eds.). Tactical Urbanism: Short-term Action for Long-term Change. Island Press. 9. Elin, N. (1999). Postmodern urbanism (revised edition). New York: Princeton Architectural Press. 10. Gulin Zrnić, V. (2012). Gradski mali vrtovi – urbane heterotopije. Zarez, 14/345: 11. Harris, E. (2015). Navigating Pop-up Geographies: Urban Space–Times of Flexibility, Interstitiality and Immersion. Geography Compass, 9/11: 592-603. 12. Jurković, S. (2004). Park ostvarenje sna. Teorija vrtne umjetnosti. Zagreb: Naklada Jurčić d.o.o. 13. Merriam-Webster, Inc. (1996). Merriam-Webster dictionary online. Springfield, Mass: Merriam-Webster. 14. Moore, T. (2015). Screensaver Architecture. Volume 43: 4-9. 15. Moore-Cherry, N. (2016). Beyond art in ‘meanwhile spaces’: Temporary parks, urban governance and the co-production of urban space, in: Murzyn Kupisz, M. and Działek, J. (Eds.). The Impact of Artists on Contemporary Urban Development in Europe. Netherlands: Springer. 16. Obad Šćitaroci, M. and Bojanić-Obad Šćitaroci, B. (1996). Parkovna arhitektura kao element slike grada. Prostor, 4 (1/11): 79-94. 17. Puđak, J. and Bokan, N. (2011). Ekološka poljoprivreda –indikator društvenih vrednota. Sociologija i prostor, 190 (2): 137-163. 18. Rihtman-Auguštin, D. (1988). Etnologija naše svakodnevice. Zagreb: Školska knjiga. 19. Rubić, T. and Gulin Zrnić, V. (Ed.) (2015). Vrtovi našega grada: Studije i zapisi o praksama urbanog vrtlarenja. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatsko etnološko društvo. 20. Sotelo, F. (2013). Beyond the Ephemeral: Preserving the Existing Built Environment with Temporary Urban Interventions. Columbia University Academic Commons. http://hdl.handle.net/10022/AC:P:20678.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

References

67


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 53-69

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

21. Tunstrรถm, M. (2007). The vital city: constructions and meanings in the contemporary Swedish planning discourse. Town Planning Review, 78, 6: 681-698. 22. UN Habitat (2015). Global Public Space Toolkit From Global Principles to Local Policies and Practice. http://unhabitat.org/books/global-public-space-toolkitfrom-global-principles-to-local-policies-and-practice/. 23. Wirth, L. (1938). Urbanism as a way of life. American Journal of Sociology, 44 (1): 1-24. 24. Wise, N. and Clark, J. (2017). Urban transformations: Geographies of renewal and creative change. New York, NY: Routledge.

68


S. Ursić, R. Krnić, A. Mišetić: „Pop-up“ Urban Allotment Gardens...

Prethodno priopćenje

Sara Ursić Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska e-mail: sara.ursic@pilar.hr Rašeljka Krnić Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska e-mail: raseljka.krnic@pilar.hr Anka Mišetić Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna, Hrvatska e-mail: anka.misetic@arhitekt.hr

Urbani vrtovi – privremeni urbanizam i koncept privremenog urbanog vrta Sažetak U kontekstu suvremenog grada, koncept i praksa urbanih vrtova predstavljaju jedan od ključnih alata za postizanje gotovo univerzalnog cilja svakog urbanog prostora: održivost i „smartness“. Osim toga poziv za reorganizacijom i otvaranjem napuštenih, neiskorištenih ili zapuštenih prostora u svrhu proširenja javnog prostora već je dugo dio istraživanja urbanih studija u potrazi za ravnotežom unutar urbanog prostora. Taj zahtjev i mainstream popularnost doveo je i do početka svojevrsne institucionalizacije urbanih vrtova koji su danas često dio prostornih planova i urbanih politika, mijenjajući ustaljeni koncept „parka“ i „zelenila“ kao top down pristupa urbanog planiranja.

Danas u većini Hrvatskih gradova postoje urbanih vrtovi, a mnogi gradovi su i institucionalizirali njihovo postojanje. Kada je u pitanju prostorno uređenje i dizajniranje urbanih vrtova, posebnu pažnju zauzimaju upravo privremeni urbani vrtovi kao dio građanskih inicijativa ili festivalskih događanja čija je funkcija širenje popularnosti urbanih vrtova posebno među mlađom populacijom. Imajući na umu mnogobrojne, često bipolarne dimenzije urbanog vrta, u ovom istraživanju analizirali smo stavove studenata arhitekture o konceptu, korištenju i oblikovanju urbanih vrtova u Hrvatskoj kroz nekoliko operacionalnih kategorija kao što su prolazno-stalno, amaterski-profesionalno, bottom-up – top-down te prostor-mjesto. Ključne riječi: privremeni urbanizam, urbani vrtovi, prostor, mjesto.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Istovremeno na urbanoj prostornoj sceni svjedoci smo pojave privremenog urbanizma čiji su osnovni ciljevi privremeno korištenje gore opisanih prostora za širok spektar aktivnosti koje variraju od formalnih do neformalnih. Privremenost urbanog vrta kao njegova ključna osobina naizgled ukida zahtjev prostornosti, ali istovremeno omogućava da se jedna tradicionalna kategorija kao što je vrt transformira u hiper suvremenu noseći u sebi ključne osobine urbanog prostora danas: privremenost, mobilnost, dostupnost.

69


DOI 10.5673/sip.56.1.4 UDK 725.4.025(497.113) Pregledni rad

Industrijsko nasleđe u Vojvodini: zaštita, tipologija i moguća revitalizacija danas Vladimir Stojanović Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Srbija e-mail: vladimir.stojanovic@dgt.uns.ac.rs

Bogdan Janjušević Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Petrovaradin, Srbija e-mail: bogdan.janjusevic@pzzzsk.rs SAŽETAK U proteklih nekoliko decenija teme o industrijskom nasleđu su relativno često prisutne u praktičnim i naučnim raspravama. One su relativno široke i kreću se u rasponu od identifikacije, preko zaštite i obnove, do održivog korišćenja. S obzirom na bogatu industrijsku prošlost, Vojvodina je višestruko značajna kako u Srbiji, tako i šire, za proučavanje industrijskog nasleđa. Ovaj rad se, nakon kraćeg istorijskog osvrta na industrijski razvoj u Pokrajini, bavi mogućnostima primene aktuelnih tipologija industrijskog nasleđa, kao i temama o njegovoj zaštiti. Pitanja zaštite bi trebalo potražiti i u održivim vidovima korišćenja objekata industrijskog nasleđa, u situaciji kada njihova primarna funkcija nije aktuelna i kada novi vidovi neadekvatnog korišćenja prete da izbrišu materijalne tragove ovog važnog dokaza industrijalizacije u Vojvodini. Ključne reči: industrijsko nasleđe, deindustrijalizacija, Vojvodina, tipologija, zaštita, revitalizacija, održivi razvoj.

Koreni procesa industrijalizacije u Vojvodini sežu do druge polovine 18. stoleća, u vreme Habsburške monarhije, kada je poljoprivreda na teritoriji današnje Pokrajine bila osnova za razvoj austrijske industrije i kada su ovde počele da se otvaraju prve manufakture za preradu poljoprivrednih proizvoda (Mirnić, 1963.). Proces industrijalizacije je nastavljen u 19. i potom u 20. stoleću. Iz tog perioda datiraju brojna industrijska postrojenja koja se, tek sa počecima deindustrijalizacije, nakon raspada Jugoslavije, analiziraju u kontekstu zaštite nasleđa. Ovde se postavljaju i neke važne dileme – koliko su ti objekti vredni, koliko može biti korisna njihova zaštita, gde je mesto industrijske baštine u planovima održivog razvoja.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1. Uvod

Copyright © 2018 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

71


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

U skladu sa prethodno navedenim, osnovna istraživačka pitanja u ovom radu se odnose na: (1) analizu mogućnosti zaštite industrijskog nasleđa Vojvodine, pre svega kroz prizmu zakonodavstva; (2) tipologiju nasleđa, što je pokušaj uvođenja sistematičnosti u njegovom proučavanju i korišćenju i (3) prezentaciju onih vidova održivog korišćenja industrijskog nasleđa koji bi se mogli primeniti i u slučaju industrijskog nasleđa Vojvodine. Definicije industrijskog nasleđa, od samih početaka proučavanja ove oblasti, insistiraju na širokom pristupu, kao i na odbacivanju rigidnih granica u određenju ovog segmenta baštine (Hudson, 1963.). Industrijsko nasleđe obuhvata fragmente industrijske kulture koji imaju istorijsku, tehničku, društvenu, arhitektonsku ili naučnu vrednost. Industrijsko nasleđe čini najraznovrsnija materijalna i nematerijalna zaostavština: objekti, mašine, radionice, mlinovi, fabrike, rudnici, skladišta, prodavnice, mesta za proizvodnju i prenos energije, saobraćajna infrastruktura, radničke kolonije i nematerijalno nasleđe (The Nizhny Tagil Charter for the Industrial Heritage, 2003.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Razumevanje industrijskog nasleđa povezano je sa procesima industrijalizacije i deindustrijalizacije. Industrijalizacija je proces u kome industrijska delatnost ima dominantnu ulogu u ekonomiji neke nacije ili regije, spontano ili kao rezultat planiranja (Smith, 2001.). Deindustrijalizacija je neprekidno opadanje industrijske aktivnosti i kapaciteta, uključujući i nivo zaposlenosti (Lee, 2001.). U centru i jednog i drugog procesa nalazi se pojam industrijskog predela, neophodan za razumevanje šireg konteksta u proučavanju industrijskog nasleđa. Koncept industrijskog predela koristi se da opiše i klasifikuje zaostavštinu materijalne industrijske kulture, kako bi joj se pripisalo novo značenje, sa ciljem stvaranja teorijske osnove i praktične metodologije za nove proizvodne sisteme i kulturno korišćenje (Loures, 2008.). Vojvodina je u prethodnih 200 godina prošla i kroz jedan i kroz drugi proces, a kao posledica toga, u Pokrajini su i danas uočljivi brojni industrijski predeli.

72

Brojni autori proučavaju industrijsko nasleđe i njegov značaj. Zbog njegove arhitektonske, društvene, istorijske i tehnološke vrednosti, ono može biti važan faktor u formiranju kulturnog identiteta. Isto tako, ono može biti snažan faktor u urbanoj regeneraciji (Cizler, 2012.). Lokacije napuštenih industrijskih objekata obično se nalaze na obodima centralnih zona gradova, pa su iz tog razloga one podesne za projekte koji za posledicu imaju značajne socijalne efekte. Takođe, prisutan je i javni interes, oličen u težnji stanovništva, da se zaštiti postojeća slika mesta i tako odbrani identitet okruženja (Mihajlov, 2009.). Čak i u oceni da je u poslednjih nekoliko godina ostvaren pomak u „spontanom“ prepoznavanju potencijala industrijskog nasleđa, činjenica je da industrijsko nasleđe u Vojvodini nije dovoljno proučeno, zaštićeno i u funkciji održivog razvoja. Situacija na terenu ide u prilog ubrzanom nestajanju velikog broja objekata industrijskog nasleđa. U većim gradovima (npr. Novi Sad) već je porušen jedan deo nasleđa radi izgradnje stambeno-poslovnih kompleksa na atraktivnim lokacijama. Za razliku od većih gradova, u manjim sredinama su ove zgrade često napuštene i prepuštene propadanju.


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

2. Pregled dosadašnjih inicijativa, istraživanja i literature o zaštiti, tipologiji i održivom korišćenju industrijskog nasleđa u svetu

Teme u vezi sa zaštitom industrijskog nasleđa se počinju pojavljivati u međunarodnim dokumentima i poveljama osamdesetih godina 20. stoleća. Preporuku o zaštiti i konzervaciji industrijskog, tehničkog i građevinskog nasleđa u Evropi usvojio je Savet Evrope 1990. godine (Recommendation No. R (90) 20. of the Committee of Ministers to member state on the protection and conservation of the Industrial, technical and civil engineering heritage in Europe, 1990.). Na Generalnoj skupštini Međunarodnog saveta za spomenike i spomeničke celine (International Council on Monuments and Sites – ICOMOS) 2011. usvojeni su „Dablinski principi“ u kojima se između ostalog daju najaktuelnije definicije industrijskog nasleđa, uključujući pojedinačne objekte, celine i urbane predele. Ovde se ističe da je neophodno osigurati delotvornu zaštitu i očuvanje struktura industrijskog nasleđa, lokacija, područja i predela. Na putu do tog cilja neophodno je razviti i koristiti integrisani popis objekata i predela industrijskog nasleđa (uključujući dokumente, crteže i arhive). Neophodno je zakonsko prepoznavanje, adekvatna zaštita i upravljanje, kako bi se obezbedilo očuvanje tih objekata i predela (Joint ICOMOS – TICCIH Principles for the Conservation of Industrial Heritage Sites, Structures, Areas and Landscapes – The Dublin Principles, 2011.).

Nešto složenija tipologija data je jednoj u američkoj klasifikaciji, odnosno, prema „Istorijskom američkom inženjerskom registru“ koji navodi deset kategorija industrijskog nasleđa: 1. rudarska industrija (podzemni i površinski kopovi, solane); 2. industrija „rasutih“ proizvoda (poljoprivredna proizvodnja, topionice, hemijska industrija, prehrambena industrija, metalska industrija, tekstilna i drvna industrija); 3. prerađivačka industrija (proizvodnja mašina, transportnih sredstava, finalnih metalnih proizvoda, industrija oružja, finalna obrada drveta i drugih materijala, precizna mehanika i drugo); 4. komunalna infrastruktura (vodovod i kanalizacija, snabdevanje gasom i električnom energijom); 5. proizvodnja energije (vodene turbine, parne turbine); 6. transport (železnice, putevi, kanalska mreža i navigacija, luke, lukobrani, dokovi, obalski nasipi, svetionici, brodovi, aerodromi i letelice, naftovodi i gasovodi); 7. komunikacije (telefon i telegraf, radio i televizija); 8. mostovi, stubovi i akvedukti; 9. tehnologije gradnje (temelji, skeletne konstrukcije, međuspratne konstrukcije, krovne konstrukcije i drugo);

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tipologiju industrijskog nasleđa prepoznaje više inicijativa i konkretnih dokumenata. Industrijsko nasleđe u Evropi može se klasifikovati u nekoliko kategorija. Ako se uzme u obzir namena za koju su pojedini objekti podignuti, onda se oni mogu svrstati u sledeće tipove: (1) objekti namenjeni industrijskoj proizvodnji, (2) objekti namenjeni proizvodnji energije, (3) objekti hidrotehničkog karaktera, (4) objekti transportne infrastrukture (Fetisov, 2013.).

73


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

10. specijalizovane strukture i objekti (brane, tuneli, hidraulične prevodnice, kanali, navodnjavanje, fabrički dimnjaci, peći, rashladna postrojenja, magacini i drugi skladišni prostor, radničko stanovanje, muzeji tehnike) (Falser, 2001.). Pored ovih osnovnih tipologija, koje mogu imati varijacije u zavisnosti od karakteristika lokalnog nasleđa na koje se istraživanje odnosi, mogu se razviti i složenije tipologije koje se odnose na uske specifičnosti pojedinih objekata ili postrojenja. Tipologija industrijskih objekata može biti izvedena na osnovu specijalizovane namene zgrada, na primer, proizvodne, pomoćne, energetske industrijske zgrade, zgrade u funkciji transporta, magacini i druge zgrade za skladištenje. Prema svojoj nameni mogu se dalje deliti i proizvodne zgrade, na primer, mašinska, građevinska industrija, upravne zgrade, magacini i slično (Fetisov, 2013.). Osim prethodno pomenutih tipologija ističe se i fotografska tipologija industrijskih objekata koju su tokom četiri decenije svog fotografskog, umetničkog i istraživačkog rada razvijali Bernd i Hila Beher (Becher i Becher, 2004.). Njihove fotografije predstavljaju konceptualnu umetnost, tipološku studiju i topografsku dokumentaciju. Oslanjajući se na tradiciju nemačkih majstora fotografije iz dvadesetih godina 20. veka, oni su se posvetili fotografskom dokumentovanju industrijske arheologije, istovremeno stvarajući i tipološku studiju industrijskog nasleđa.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Najzad, analiza održivog korišćenja industrijskog nasleđa se posmatra kao pitanje održivog razvoja gradova (Sýkora et al, 2010.) i regija, a veoma često je posmatrana i kroz konkretne studije slučaja, na primer, Idrija u Sloveniji. U ovoj destinaciji se potencira povezanost prirodnog i tehnološkog razvoja, uočljiva posebno u razvoju rudarstva tokom prethodnih 500 godina. Nakon gašenja rudarstva šansa privrednog razvoja je otkrivena u turizmu, koji se zasniva na zaštiti rudarskog nasleđa, a počiva i na edukaciji o povezanosti ljudi i prirode. Zaštita industrijskog nasleđa ovde se vidi kao dužnost lokalnih autoriteta (Gorjup-Kavčič et al, 2010.).

74

Koncepcija održivog razvoja je postala opšteprisutna u globalnoj debati, a različiti akteri koriste ovaj pojam da bi izrazili različite vizije za privredu, životnu sredinu i društvo. Svima je zajedničko to što se ističe razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, bez mogućnosti ugrožavanja zadovoljavanja potreba budućih generacija (Adams, 2009.). Održivi razvoj objekata industrijskog nasleđa se posmatra kao katalizator prostorno i društveno širih promena, koje uključuju i analizu potreba zajednica lokalnog stanovništva. Ovde je akcenat na ponovnoj upotrebi industrijskih postrojenja, što pruža šansu za uključivanje lokalnog stanovništva u procese rekonstrukcije industrijskog nasleđa. Takva rekonstrukcija u poslednjih nekoliko decenija uvažava karakter i integritet tih objekata (Industrial Heritage in Europe, 2013.). U sadejstvu sa ekonomskim pitanjima i investicijama, industrijsko nasleđe se veoma često vidi kao resurs za razvoj turizma. Turizam industrijskog nasleđa se bazira na: (1) obilasku industrijskih muzeja, eksterijera i predela; (2) poštovanju estetskih vrednosti arhitekture i artefakata i (3) uživanju u nematerijalnoj baštini kroz učestvovanje u kulturnim događajima koji su zasnovani na industrijskoj tradiciji (Feifan Xie, 2015.).


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

3. Razvoj industrije u Vojvodini kao istorijski uslov postanka industrijskog nasleđa Nakon potiskivanja Turaka, sa područja današnje Vojvodine, na istorijsku pozornicu je stupio prosvećeni apsolutizam Marije Terezije, paralelno sa formiranjem Vojne granice i brojnim kolonizacijama. Etnički dominantni među doseljenicima bili su Nemci. Njihove kolonizacije su realizovane u više navrata tokom 18. veka (Kicošev i saradnici, 2006.). Kolonizacije su bile od presudnog značaja za formiranje specifičnog društvenog okvira u kome će se razvijati područje današnje Vojvodine u predstojećim stolećima. Pored toga, razvoj Ugarske je vidno zavisio od Austrije, što se odrazilo na vid i stepen privrednog razvoja. Na primer, privredni razvoj Bačke tokom 18. veka u tesnoj je vezi sa interesima tadašnje Austrije. Još 1768. Marija Terezija upućuje pitanje Ekonomskom savetu o mogućnostima privrednog unapređivanja ovih krajeva. Savet preporučuje da se oni pretvore u centre za proizvodnju sirovina i poluproizvoda (lana, konoplje, svile, vune), uz paralelno razvijanje domaće radinosti. To je uticalo na stvaranje razgranate mreže manjih privrednih centara kao što su: Apatin, Odžaci, Senta, Bečej, Bačka Palanka, Buljkes, Bezdan, Crvenka i Sivac (Mirnić, 1963.).

Ipak, pogrešno je smatrati da je celokupni industrijski razvoj Ugarske, pa tako i Vojvodine, zavisio samo od poljoprivrede. Izgradnja Velikog Bačkog kanala krajem 18. i početkom 19. veka predstavljala je u tadašnjoj Evropi jedan od najvećih hidrotehničkih projekata, usmeren na isušivanje vodoplavnih zemljišta i stvaranje unutrašnjih plovnih puteva. Prvobitno kanal je povezivao Dunav kod Bačkog Monoštora i Tisu kod Bačkog Gradišta. Zbog pomeranja korita Dunava sredinom 19. stoleća vodozahvat je izmešten kod Bezdana (slika 1), dok je krajem istog stoleća zbog regulacionih radova na Tisi, „ušće“ kanala izmešteno kod Bečeja (Milošev, 2002.). Izgradnja kanala je kasnije bila podsticaj za podizanje drugih industrijskih objekata, na primer mlinova, od kojih je onaj u Malom Staparu do danas očuvan i predstavlja reprezentativan objekat industrijske baštine.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ugarska privreda tog vremena je bila pod snažnim uticajem Bečkog dvora, i to u politici koja se zasnivala na principu unapređenja austrijske privrede, dok je Ugarska dobila ulogu liferanta poljoprivrednih proizvoda. Oslanjanje na poljoprivredu dovelo je do razvoja sledećih industrijskih grana: (1) mlinske industrije (Novi Sad, Nova Palanka, Senta, Sombor, Crvenka, Subotica, Kikinda); (2) industrije šećera (Novi Vrbas, Crvenka, Zrenjanin); pivarske industrije (Bečej, Apatin, Čelarevo, Zrenjanin, Pančevo, Sremska Mitrovica); (3) industrije za preradu kudelje (Odžaci, Apatin, Novi Vrbas, Čelarevo, Novi Futog, Novi Sad, Torža). (Mezei, 1959.).

75


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Slika 1. Početak Velikog Bačkog kanala kod Bezdana, sa prevodnicom iz 1856. godine – prvim betonskim objektom ovakve vrste u Evropi

Foto: Lazar Lazić

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Na osnovu istorijskih izvora moguće je zaključiti da je lokacija industrije na području današnje Vojvodine inicirana dvema grupama faktora lokacije: (1) faktori prirodne sredine i (2) društveni faktori (socio-ekonomski faktori). Mada faktori prirodne sredine nemaju tako veliki značaj za lokaciju savremenih industrijskih objekata, ispostavlja se da u istorijskom tumačenju njihov značaj za lokaciju industrije Vojvodine jeste velik. Samo je u povoljnim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju bilo moguće razvijati privredne grane koje su obezbeđivale sirovinsku bazu za austrijsku industriju, u koju su spadale i sledeće poljoprivredne kulture: konoplja, lan, svilena buba, pa čak i pirinač (npr. Peklapusta u Bačkoj).

76

4. Pristup zaštiti industrijskog nasleđa u Vojvodini Zakonodavstvo u Srbiji ne prepoznaje industrijsko nasleđe kao posebnu vrstu kulturnog dobra već se ono može zakonski štititi kao spomenik kulture ili prostorna kulturno-istorijska celina na osnovu aktuelnog Zakona o kulturnim dobrima (Službeni glasnik RS, br. 71/94.). To je osnovni zakon koji reguliše oblast zaštite kulturnih dobara u Republici Srbiji i ovim zakonom uređuje se sistem zaštite i korišćenja kulturnih dobara i utvrđuju uslovi za obavljanje delatnosti zaštite kulturnih dobara. Manji broj objekata industrijskog nasleđa uživa status nepokretnog kutlurnog dobra. Među njima su: Kompleks crpne stanice „Kučka“ i stari pogon fabrike čarapa „Vukica Mitrović“ u Apatinu, Kudeljara (Mljač) u Bačkom Petrovcu, Prevodnica „Šlajz“ u Bečeju“ (kategorisana kao kulturno dobro od izuzetnog značaja) i drugi. U evi-


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

denciji nadležnih zavoda za zaštitu spomenika kulture nalazi se veći broj objekata industrijskog nasleđa koji zbog komplikovane i dugotrajne procedure još uvek ne uživaju zakonsku zaštitu. Valorizacija industrijskog nasleđa se može izvršiti na nekoliko različitih nivoa: (1) istorijski nivo – ističe svedočanstvo o epohi industrijalizacije, koja je kako u svetu, tako i u Vojvodini, donela modernizaciju, urbanizaciju i savremeno doba (izgradnja fabričkih zgrada, stambenih naselja, javnih ustanova); (2) tehnološki nivo – oličen u očuvanju mašina i postrojenja, koja su svojevremeno predstavljala revolucionarne pronalaske; (3) arhitektonski nivo – ogleda se u primeni novih građevinskih materijala i konstruktivnih sistema, koji su veoma značajni za lokalno graditeljsko nasleđe; (4) društveni nivo – najkompleksniji je za razumevanje, jer naglašava pitanje identifikovanja sa nasleđem i krizu identiteta nakon deindustrijalizacije (Cizler, 2016.). Slika 2. Fabrika kanapa i užarije u Odžacima, koja je bitno promenila lokalnu istoriju ovog mesta (razglednica s početka 20. stoleća)

Svaki od pomenutih nivoa jeste ili može biti prisutan u valorizaciji industrijskog nasleđa Vojvodine i svaki od njih je nesumnjivo važan u zaštiti tog nasleđa. Razvoj industrije je uticao na promenu ekonomske istorije u Vojvodini. U regiji koja je prirodno predodređena za razvoj poljoprivrede, doneo je industriju koja je bitno povezana sa urbanizacijom. O tome svedoče i mnoga istraživanja (Mezei, 1959.). Međutim, isto tako je zanimljivo da lokaliteti industrijskog nasleđa mogu isticati istoriju koja je izostala u udžbenicima ili poznatijim knjigama. Takva istorija „marginalnog“ predstavlja život ljudi na način koji je provokativan i zanimljiv širem auditorijumu (Johnson, 2009.). Iz toga sledi da je zaštita objekata industrijskog nasleđa istovremeno i zaštita manje poznatih istorijskih događaja od zaborava. Kao primer može poslužiti porodica Ertl u čijem je vlasništvu bila Fabrika kanapa i užarije u Odžacima (slika 2). Oni su značajano unapredili sredinu u kojoj su živeli kroz podizanje radničkih kolonija, sportskih terena, javnih ustanova. Konačno, fabrika koju su osnovali nakon Drugog

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Izvor: Preslika stare razglednice

77


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

svetskog rata je zapošljavala 2.500 radnika (Stojanović, 2007.). Industrijalizacija je, posebno na prelazu 19. u 20. vek, uticala na uvoz mašina i opreme za industrijsku proizvodnju, kao značajnih tehničko-tehnoloških inovacija tog vremena. Mnoge od njih još uvek nisu evidentirane, a mnoge su trajno izgubljene u gašenju i privatizaciji fabrika u protekle dve decenije. Dalje, zaštitom industrijske baštine, takođe se čuva i arhitektonska baština u Vojvodini. Arhitekturu industrijskih objekata karakteriše svedena dekorativnost, uravnotežene proporcije i ritmičnost prozorskih okvira i krovnih masa. Zahvaljujući postignutom skladu arhitektonskih elemenata, mnogi industrijski objekti u Vojvodini spadaju među veoma značajne primere graditeljskog nasleđa. Neki od vrednijih objekata su u stilu secesije, kao na primer oni sagrađeni prema projektu Lasla Sekeljija (László Székely), priznatog arhitekte iz Temišvara (Karavida, 2014.).

5. Mogućnost primene aktuelnih tipologija industrijskog nasleđa u Vojvodini

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

U ovom istraživanju biće izvedena osnovna tipologija industrijskog nasleđa u Vojvodini, zasnovana na nameni većih grupa objekata, kompleksa ili infrastrukture i bazirana na tipologiji karakterističnoj za evropske gradove. Takođe, ona će biti prilagođena lokalnom istorijskom razvoju. Za izvođenje kompleksnije tipologije industrijskog nasleđa u Vojvodini, po prethodno navedenim specifičnim parametrima i usklađeno sa američkom tipologijom (HAER – Historic American Engineering Record), neophodna su obimna istraživanja, za koja do sada nisu stečeni odgovarajući uslovi.

78

Uzimajući u obzir funkciju industrijskih objekata, a na osnovu izvršenih istraživanja za potrebe ovog rada, mogu se izvesti sledeći osnovni tipovi industrijskog nasleđa: 1. Objekti industrijske proizvodnje: 1a. prerada poljoprivrednih proizvoda i prehrambena industrija, 1b. industrija građevinskog materijala, 1c. tekstilna industrija i prerada sirovina za tekstilnu industriju, 1d. industrija finalnih proizvoda i ostali industrijski pogoni; 2. Industrijski objekti za proizvodnju energije; 3. Objekti radničkog stanovanja; 4. Hidrotehničko nasleđe; 5. Objekti transportne infrastrukture.

5.1. Objekti industrijske proizvodnje Kao prvi tip industrijskog nasleđa izdvajaju se objekti namenjeni industrijskoj proizvodnji. U okviru ovog tipa može se izdvojiti nekoliko podtipova kojima bi se definisala vrsta proizvodnje koja se u ovim objektima odvijala. Prvi podtip predstavlja prerada poljoprivrednih proizvoda i prehrambena industrija. Industrijski razvoj Vojvodine usko je povezan sa industrijskom revolucijom


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

u Mađarskoj koja se zapravo odvijala osamdesetih godina 19. veka (Karavida, 2016. a). Fabrička prerada žitarica i mesa, i proizvodnja šećera, obeležila je ovaj period privrednog razvoja. U Vojvodini se industrijska proizvodnja, slično kao i na teritoriji cele tadašnje Ugarske, bazirala pre svega na preradi poljoprivrednih proizvoda i proizvodnji hrane i pića (mlinovi, klanice, pivare, šećerane i sl.). Mlinska industrija je bila najzastupljenija širom Bačke, Banata i Srema. U urbanističkom, arhitektonskom i tehnološkom smislu mogu izdvojiti tri vrste kompleksa: pivare, šećerane i klanice (Karavida, 2016. a,b). Začeci pivarske industrije mogu se pronaći još početkom 18. veka. Prva vojvođanska pivara je osnovana 1722. u Pančevu. Apatinska pivara je sagrađena 1756. godine po tadašnjim evropskim standardima (slika 3). Za razliku od drugih pivara, gradi je Carska komora. Po arhitekturi fabričkih zgrada, tehnologiji i proizvodnim kapacitetima, već tada je odgovarala parametrima industrijskog preduzeća (Karavida, 2016. a). Industrijska proizvodnja piva postojala je i u Pančevu, Bečeju (osnovana 1754.), Zrenjaninu (osnovana 1745., modernizovana 1891.-1911.) (slika 4), Vršcu (osnovana 1742.) i Čelarevu (sagradio Lazar Dunđerski 1891.) (Tufegdžić, 2014.). Industrija šećera se razvija početkom 20. veka kada počinje sistematski uzgoj šećerne repe zahvaljujući državnoj poljoprivrednoj politici. Prve izgrađene šećerane bile su u Velikom Bečkereku (1910.), Crvenki (1911.) i Vrbasu (1912.). Građene su van naseljenih mesta sa zgradama paviljonskog tipa. U okviru kompleksa su građene i administrativne zgrade kao i zgrade za stanovanje među kojima su se razlikovale vile za rukovodeći kadar, stanovi za činovnike i stanovi za radnike (Karavida, 2014.; Karavida, 2016. a; Vrbaški, 2009.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 3. Zgrade u sastavu Apatinske pivare (prvi put sagrađena 1756. godine)

79


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Slika 4. Zgrade u sastavu Zrenjaninske pivare na obali Begeja

Izvor: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin

Početkom 20. veka u Vojvodini se grade savremene klanice koje su morale da zadovolje stroge zakonske akte po pitanju higijene i tehničkih standarda. Stručnjak koji se specijalizovao za objekte ove vrste bio je Laslo Sekelji, gradski arhitekta iz Temišvara. Po njegovim projektima izgrađene su klanice u Temišvaru, Velikom Bečkereku, Somboru i Pančevu, sve u periodu između 1904. i 1914. godine (Karavida, 2014.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Drugi podtip predstavlja industrija građevinskog materijala (ciglane, cementare). Tokom 19. veka proizvodnja cigle prelazi u manufakturnu, a zatim u industrijsku proizvodnju. Nakon uvođenja Hofmanove kružne peći započinje industrijska proizvodnja keramičkih proizvoda. U Vojvodini je postojao veliki broj ciglana od kojih su do danas sačuvane ciglana Ferenca Rajhla u Subotici, ciglane u Bačkoj Topoli, Plavni, Uzdinu, Kovinu, Debeljači, Stanišiću i drugim mestima (Vujović, 2016.).

80

Pored opeke proizvodio se i crep (prvobitno samo biber crep), a nešto kasnije i keramički proizvodi (fabrika „Polet“ u Novom Bečeju iz 1907.) (Vujović, 2016.). Proizvodnja cementa je započela sredinom 19. veka u Beočinu gde je eksploatisan laporac kao osnovna sirovina. Zahvaljujući ovoj činjenici u Beočinu nastaje veliki industrijski kompleks i tri tipske kolonije građene za smeštaj radnika i njihovih porodica. Jedan broj zgrada korišćenih u procesu proizvodnje sačuvan je do danas, kao i nekoliko upravnih zgrada. Jedan od najznačajnijih objekata do danas sačuvanih u krugu fabrike je vodotoranj iz 1896. godine, sagrađen od armiranog betona (Janjušević, 2015.). Treći podtip je predstavljala tekstilna industrija i prerada sirovina za tekstilnu industriju čiji koreni datiraju još iz 18. veka. U Vojvodini se grade kudeljare, svilare


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

i tkačnice, najčešće u blizini izvora sirovina radi jednostavnijeg i jeftinijeg procesa transporta i proizvodnje. Konoplju donose kolonisti sredinom 18. veka, mada je ovde i od ranije poznata. Najznačajnija fabrika za preradu kudeljnog vlakna na ovim prostorima bila je Ertlova fabrika u Odžacima, osnovana 1907. godine (Stojanović, 2007.). Svilarstvo je bilo podsticano državnom politikom još od 1751. godine, a izgradnja svilara i pratećih objekata intenzivirana je u periodu od 1880. do prvih godina 20. veka (Vujović, 2016.). Tkačko zanatstvo i oprema za rad dolazi krajem 19. veka iz Mađarske i Češke. Najpoznatija tkačnica, u Bezdanu, poseduje razboje iz 1871. godine (Vujović, 2016.). Četvrti podtip čine industrija finalnih proizvoda i ostali industrijski pogoni. Pored navedenih podtipova, među objektima industrijske proizvodnje u Vojvodini je tokom prve polovine 20. veka funkcionisalo više fabrika finalnih proizvoda. U Zrenjaninu je još sredinom 19. veka osnovana fabrika nameštaja „Bence“, a početkom 20. veka fabrika tepiha „Dunđerski“. Fabrika metalnog nameštaja postojala je i u Subotici. Nakon završetka Prvog svetskog rata i ujedinjenja sa Srbijom, Pančevo postaje sve značajniji industrijski centar zbog blizine nove prestonice. Ovde je 1929. godine počela sa radom „Prva pančevačka parna stolarija i strugara“, 1931. fabrika sijalica „Tesla“, 1932. fabrika stakla, zatim livnica u Kačarevu, fabrika dugmadi u Ivanovu, nekoliko štamparija i „Utva“ u Pančevu koja je osnovana 1940. godine (Vujović, 2016.). U Novom Sadu je 1923. godine osnovana fabrika aviona „Ikarus“, koja je kasnije preseljena u Zemun.

5.2. Industrijski objekti za proizvodnju energije

5.3. Objekti radničkog stanovanja Objekti radničkog stanovanja su planski građeni objekti, odnosno, naselja čija je namena bila smeštaj radničkih porodica, a čiju su izgradnju finansirala velika kapitalistička preduzeća poput rudnika ili fabrika. Ovaj vid stanovanja je poznat pod nazivom radničke kolonije (Janjušević, 2015.). Radničke kolonije predstavljaju poseban tip industrijskog nasleđa. One su građene u blizini rudnika ili industrijskih postrojenja. Najznačajnije radničke kolonije građene u 19. i prvoj polovini 20. veka postoje u Vrdniku (gde su građene za potrebe rudnika mrkog uglja), Beočinu (za potrebe fabrike cementa), Vrbasu, Odžacima (za potrebe Fabrike za preradu kudeljnog vlakna) i Zrenjaninu (u sklopu kompleksa šećerane).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Kao poseban tip izdvajaju se industrijski objekti za proizvodnju energije (termocentrale, hidrocentrale), odnosno, električne energije. Ovaj tip objekata u Vojvodini se pojavljuje krajem 19. i početkom 20. veka kada se grade i prve električne centrale (električna centrala u Subotici puštena je u pogon 1896., Somboru 1903., a Novom Sadu 1910. godine). Pored termoelektrana, koje su proizvodile najveći deo električne energije, postojala je i proizvodnja struje na hidrotehničkim objektima (prevodnica na Malom Staparu, za lokalne potrebe).

81


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Prva radnička kolonija u Beočinu sagrađena je između 1855. i 1860. godine i nazvana je „Filijala“. Centralna radnička kolonija, koja se nalazi u neposrednoj blizini fabrike, sagrađena je u periodu od 1894. do 1914. i uz nju se formirao centar današnjeg grada sa pratećim objektima i administrativnom upravom. Treća radnička kolonija, u Donjem Šakotincu, osnovana je takođe u 19. stoleću, u dolini zapadno od fabrike cementa (Janjušević, 2015.).

5.4. Hidrotehničko nasleđe Teritorija današnje Vojvodine obiluje raznovrsnim hidrološkim objektima. Prvi radovi na regulaciji voda zabeleženi su još za vreme Rimskog carstva u Sremu. Ozbiljniji melioracioni radovi započeli su sa uspostavljanjem Habsburške vladavine u 18. stoleću. Godine 1728. počinju radovi na iskopavanju Begejskog kanala, odnosno veštačkog korita Begeja dugog 70 kilometara, od Temišvara do Bečkereka (Đekić i Milić, 2016.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 5. Hidrotehnički objekat crpne stanice kod Žablja iz 1898. godine

82

Foto: Lazar Lazić

Najobimniji melioracioni radovi izvedeni su na teritoriji Bačke. Započeti su krajem 18. stoleća, a nastavljeni tokom čitavog 19. stoleća. Prvi kanal je izgrađen između 1793. i 1802. godine po projektu Jožefa i Gabora Kiša i povezivao je Dunav i Tisu od Bačkog Monoštora do Bačkog Gradišta (Milošev, 2002.; Bakić, 2011.). Osim na mestima gde se kanal spajao sa Dunavom i Tisom, vodne stepenice sa prevodnicama postojale su i u Vrbasu, Malom Staparu i Srbobranu. Od prvobitno sagrađenih prevodnica danas je u funkciji samo ona u Malom Staparu (Đekić i Milić, 2016.), a takođe su još sačuvane prevodnice u Bezdanu (slika 1) i Bečeju. Kanalska mreža je građena radi isušivanja močvarnog zemljišta i njegovog privođenje poljoprivrednoj nameni, zbog


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

navodnjavanja i brodskog saobraćaja (Petrović, 1978.; Gavrilović, 1972.). Ovom tipu objekata industrijskog nasleđa pripadaju i brojne crpne stanice za odvođenje visokih voda, od kojih su posebno značajne one u Žablju (slika 5) i Plavni.

5.5. Objekti transportne infrastrukture Među objektima transportne infrastrukture, koji se mogu svrstati u industrijsko nasleđe Vojvodine, izdvajaju se objekti železničke infrastrukture (železničke stanice, ranžirne stanice). Prvi voz na području današnje Vojvodine pojavljuje se 1854. u južnom Banatu, a 1857. puštena je u promet pruga Segedin – Velika Kikinda – Temišvar (Stanojev, 2002.). Početkom 20. stoleća, Vojvodina je imala najgušću železničku mrežu u Podunavlju što je doprinelo ekonomskom razvoju i omogućilo urbanizaciju i dalji razvoj industrijske proizvodnje. Gustina železničke mreže uslovila je izgradnju velikog broja železničkih stanica i pratećih objekata. Najveći broj ovih zgrada rađen je po tipskim projektima, a njihova veličina je varirala od lokalnih potreba, odnosno veličine naselja i ranga železničkog čvora. Postojali su tipski projekti za stanične zgrade I, II i III klase. Železničke stanice su najčešće građene sa dve etaže, a objekti koji su podignuti početkom 20. veka pokazuju veću slobodu u arhitektonskom i likovnom oblikovanju, često pod uticajem tada aktuelnog secesijskog stila. Zgrade koje se posebno ističu slobodnijim konceptom su železnička stanica u Vršcu, izgrađena 1902. od klinker opeke, stanice u Horgošu i Naumovićevu (u stilu secesije) i u Novom Žedniku (u duhu arhitekture „Grupe mladih“ iz Budimpešte) (Prčić-Vujnović, 2016.).

Tipologije industrijskog nasleđa i njihovo razvijanje, mogu biti i jesu važni koraci u boljem prepoznavanju objekata industrijskog nasleđa Vojvodine, sa svim odlikama i specifičnostima. S obzirom na to da je jedan od preduslova održivog korišćenja ovog segmenta baštine i poštovanje karaktera nekog objekta, onda razvrstavanje po tipovima može da pomogne u boljem razumevanju osobenosti konkretnih tipova i pojedinačnih objekata. Takav pristup je preduslov za razvijanje modela održivog korišćenja, koje mora biti usklađeno sa zaštitom i vrednostima objekata industrijskog nasleđa.

6. Održivo korišćenje objekata industrijskog nasleđa u Vojvodini Tema održivog korišćenja industrijskog nasleđa je stara više decenija i u žižu interesovanja je došla sa procesom deindustrijalizacije, koja je društvima Zapadne Evrope poznata od šezdesetih godina 20. veka (Mackinnon i Cumbers, 2007.). To je mnoge industrijske regije nateralo na ekonomsko restrukturiranje koje treba posmatrati kao ključni segment ukupne transformacije ranijih industrijskih struktura u cilju oživljavanja ekonomske konkurentnosti i produktivnosti, uz održavanje ili jačanje zaposlenosti (Koutský et al, 2011.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Pored staničnih zgrada građene su i prateće zgrade, kao što su vodotornjevi (za potrebe hlađenja parnih lokomotiva), magacini, kružne okretnice i drugi objekti. Među objektima ove vrste posebno se ističu oni na železničkoj stanici u Bogojevu.

83


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Revitalizacija i novi vidovi korišćenja objekata industrijskog nasleđa nužno nameću potrebu podrobnijeg poznavanja istorije objekta ili industrijskih predela u gradovima. Industrijski predeli ili stari industrijski regioni, kako se još spominju u literaturi, odlikuju se sledećim osnovnim parametrima: (1) povećana gustina stanovništva; (2) natprosečno prisustvo industrijske infrastrukture; (2) rana pojava industrijalizacije u odnosu prema drugim delovima zemlje; (3) regionalna ekonomija koju odlikuje nadmoć konkretnog proizvodnog sektora; (4) preovladavanje velikih organizacija (ili jedne organizacije) i (5) mala sposobnost da se procesi transformacije sprovedu isključivo sa internim resursima (Hamm i Wienert, 1990.). Postavljanje ovih parametara u vezu sa razvojem industrijskih regiona ili pojedinih centara u Vojvodini, može se uočiti da njihov industrijski razvoj obeležavaju upravo navedene odlike. Gustina stanovništva je povećana u gradovima koji su zabeležili pojačan industrijski rast od 19. veka do danas. U mnogim gradovima i danas se jasno uočava povećano prisustvo industrijskih objekata, a u nekima od njih ovi objekti jasno doprinose oblikovanju fizionomije i ukupne vizure (npr. Pančevo, Zrenjanin, Novi Sad, Vrbas i drugi). Dominantna grana je industrija poljoprivrednih proizvoda, jasno potvrđujući da su industrijski objekti Vojvodine nastajali iz manufaktura i na osnovu akumulacije kapitala. Najzad, nakon Drugog svetskog rata u razvoju industrijskih predela i centara Vojvodine preovladavale su institucije velikih organizacija, sa naglašenom ulogom monopola.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Korišćenje industrijske baštine na način koji naglašava njen kulturni značaj široko je rasprostranjen. Ovo je važno za prostore koji su pretrpeli opadanje industrijske funkcije, naročito u saznanju značaja kulture za politike razvoja. Kultura se često vidi kao idealna zamena za napuštene industrijske objekte, kao instrument koji će kreirati novu privlačniju sliku grada (Cizler, 2016.). Jedan od najčešćih načina prenamene je preobraćanje objekata u muzej, mada su ovde prisutni i drugi vidovi novog korišćenja. Funkcionalno upotrebna vrednost kulturnog nasleđa prioritetna je za donošenje odluke o daljem postupanju prema nasleđenoj baštini. Rekonstrukcija i novi vidovi korišćenja objekata uključuju osmišljavanje i realizaciju sledećih sadržaja: (1) tematski muzej, (2) tematski park, (3) poslovno-zabavni centar; (4) art-centar (galerije i izložbeni saloni); (5) poslovno-stambeni objekti (Milanović et al, 2013.).

84

Trenutno je u Vojvodini najpoznatiji primer nekadašnje fabrike Petar Drapšin („Kineska četvrt“) u Novom Sadu. Ovaj prostor je dugo bio zapušten, a delimično je to i danas. Ipak, u prethodnih deset godina ovde su se spontano koncentrisale kulturne i ugostiteljske ustanove, pa je „Kineska četvrt“ danas sedište četiri institucije kulture, tri slikarska i tri muzička ateljea, jednog pozorišta i dva objekta za organizovanje kulturnih i umetničkih dešavanja. Zbog pažnje koju izaziva i brojnih aktivnosti koje se ovde preduzimaju, kompleks bivše fabrike bi trebalo da postane novo kulturno središte grada do 2021. godine, kada će Novi Sad biti Evropska prestonica kulture. Ukoliko se to i dogodi, onda bi ovaj objekat mogao biti skoro jedini primer očuvanja industrijskog nasleđa u Vojvodini kroz uvođenje kreativnog distrikta i primer održive revitalizacije. U teoriji i praksi turizam se često prepoznaje kao jedan od faktora u aktivnom i održivom korišćenju industrijskog nasleđa (Feifan Xie, 2015.). Veliko interesovanje


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

za ovu oblast uticalo je i na veliki broj različitih pristupa u proučavanju turizma koji se bazira na industrijskom nasleđu. Prema jednom shvatanju industrijski turizam se definiše kao poseta mestima industrijske proizvodnje, koja su aktuelna i još uvek u funkciji, s ciljem upoznavanja procesa proizvodnje. To je iskustvo koje izaziva posebno oduševljenje nečim što je nezaboravno i autentično (Otgaar et al, 2010.). Turizam industrijskog nasleđa obuhvata turizam koji se bazira na poseti industrijskih objekata koji nisu više u funkciji. To je isključivo oblik turizma na onim industrijskim lokacijama na kojima je primarna funkcija prestala (Frew, 2000.). Postoji više oblika korišćenja industrijskog nasleđa u turizmu: (1) obilazak i razgledanje objekata; (2) edukativna prezentacija estetskih elemenata osobene industrijske arhitekture; (3) edukativna prezentacija radnog procesa i tamo gde je moguće demonstracija rada starih mašina; (4) prenamena objekata u rekreativne svrhe (sportski tereni, rekreacija, razonoda); (5) prenamena objekata u kulturne turističke centre, koji popularizuju kulturne sadržaje o industrijskom nasleđu ili nekom drugom segmentu nasleđa; (6) preuređenje u hotelske i ugostiteljske objekte. Slika 6. Prevodnica u Malom Staparu

Foto: Lazar Lazić

Foto: Lazar Lazić

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 7. Nasleđe u Malom Staparu u funkciji planiranog turističkog lokaliteta – mlin (desno) i zgrada Tehničke direkcije kanala (levo)

85


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Ukoliko se izuzmu planovi razvoja i informacije na internet portalima, npr. turističke organizacije Pančeva i Odžaka, za sada u turizmu Vojvodine nije prisutna turistička prezentacija industrijske baštine. Put ka održivom razvoju turizma, zasnovanom na industrijskoj baštini, zaustavlja se na planovima. Konkretan primer je i Strategija razvoja turizma u opštini Odžaci (2007.), koja prepoznaje „turizam industrijskog nasleđa“ kao jedan od prioritetnih turističkih proizvoda, s ciljem pokretanja turističkih sadržaja u nekadašnjoj Fabrici kanapa i užarije. Nažalost, tada identifikovani nedostaci, kao što su nedovoljno razvijena svest o novoj nameni, propadanje objekta i odsustvo zaštite, nikada nisu otklonjeni. Prvobitnu ideju turističkog preuređenja ometa i nedostatak preduzetničkog duha. Dokument Prezentacija, promocija i aktiviranje prirodnih i kulturnih sadržaja Malog Stapara (2010.), kompleksa objekata industrijskog nasleđa (slika 6), predviđa prenamenu objekata industrijskog nasleđa u turističke kapacitete i sadržaje (muzeji, sadržaji animacije, ugostiteljski kapaciteti). Ovaj primer je drugačiji od prethodnog utoliko što je objekat u konzervatorskom smislu prilično rekonstruisan (slika 7), ali bez funkcije novog korišćenja u turističke svrhe, zbog odsustva inicijative.

7. Zaključak S obzirom na postavljena istraživačka pitanja, a u vezi sa zaštitom, tipologijom i održivim korišćenjem, jedan od ciljeva ovog rada je da obrazloži važnost, sadržajnost i složenost industrijskog nasleđa Vojvodine. Osnovni cilj je se da ukaže na neophodnost zaštite ovog segmenta baštine, jer se time ne čuvaju samo graditeljski objekti, već se podstiče i očuvanje identiteta i društveno-ekonomski razvoj (održivo korišćenje). Nažalost, dosadašnja praksa uglavnom upućuje tek na sporadične primere planiranja takvog korišćenja.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Vojvodina ima dugu tradiciju razvoja industrije i shodno tome veliki broj industrijskih objekata, predela i značajno nematerijalno nasleđe, što je posledica njene industrijske prošlosti. Zakonodavstvo u Srbiji ne prepoznaje takve objekte kao posebnu vrstu kulturnog dobra, već se oni mogu zakonski štititi kao neka od postojećih kategorija kulturnih dobara na osnovu nadležnog Zakona.

86

Razvijanje tipologija, kao sastavni deo procesa inventarizacije industrijskog nasleđa, trebalo bi da pomogne boljem prepoznavanju ovakvih objekata na terenu. Skretanje pažnje javnosti na vrednost industrijskog nasleđa i mogućnosti korišćenja njegovih potencijala za dobrobit zajednice, jedan je od početnih koraka u revitalizaciji ove vrste baštine. Lokalne samouprave, specijalizovane ustanove, kao i javne ličnosti imaju mogućnost da zanemarene oblike nasleđa prezentuju široj publici putem publikacija, izložbi, televizijskih emisija, interneta i drugih vrsta medija. Na taj način bi se podstaklo interesovanje za održive investicije u ove objekte i njihovo promovisanje u cilju razvoja turističke ponude, kao dobrog načina održivog korišćenja industrijskog nasleđa. Revitalizacija kroz održivo korišćenje objekata industrijskog nasleđa može se posmatrati i u svetlu razvoja kulture ili turizma. Tek sporadični primeri u Vojvodini svedoče


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

o tome, poput napuštene fabrike Petar Drapšin u Novom Sadu, koja je na putu da postane kulturni distrikt. Razvoj turizma u objektima industrijskog nasleđa ima tek uporište u lokalnim planovima, ali ne i u njihovoj realizaciji, što je samo još jedan od dokaza kompleksnosti praktične primene ideja revitalizacije ovog segmenta kulturne baštine.

1. Adams, B. (2009). Sustainable development, in: Gregory, D.; Johnston, R. J.; Pratt, G.; Watts, M.; Whatmore, S. (Eds.). In The Dictionary of Human Geography. Chichester. John Wiley & Sons Ltd: 739-739. 2. Bakić, S. (2011). Stara brodska prevodnica kod Bečeja (istraživanja i projekat obnove). Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine, XXIV-XXV: 7-23. 3. Becher, B. i H. (2004). Typologies of Industrial Buildings. Cambridge, Mass. MIT Press. 4. Cizler, J. (2012). Urban regeneration effects on industrial heritage and local community – Case study: Leeds, UK. Sociologija i prostor, 50 (2): 223-236. 5. Cizler, J. (2016). Aktiviranje napuštenih industrijskih objekata u gradovima: institucionlna ograničenja u Srbiji. Doktorska disertacija u rukopisu. Beograd: Arhitektonski fakultet, Univerzitet u Beogradu. 6. Đekić, M. i Milić, B. (2016). Hidrotehničko nasleđe, industrijsko i tehničko nasleđe u Vojvodini. Zrenjanin: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, 7-21. 7. Falser, M. (2001). Is Industrial Heritage under-represented on the World Heritage List?. Industrial Heritage Analysis, Global Strategy Studies. http://whc.unesco. org/archive/ind-study01.pdf. (Pregledano 18.10.2016.) 8. Feifan Xie, P. (2015). Industrial Heritage Tourism. Bristol, Buffalo, Toronto: Channel View Publications. 9. Fetisov, O. (2013). Analysis of the Modern Typology and Classification of Industrial Architecture in European Urbanized Cities. CESB13 Prague. Industrial heritage regeneration. 10. Frew, Elspeth A. (2000). Industrial tourism: A conceptual and empirical analysis. Unpublished PhD dissertation, Victoria University of Technology. 11. Gavrilović, S. (1972). Plovidba na kanalima DTD. Novi Sad: Hidrosistem DTD. 12. Gorjup-Kavčič, M.; Režun, B.; Eržen, U.; Peljhan, M.; Mulec, I. (2010). Natural, Cultural and Industrial Heritage as a Basis for Sustainable Regional Development within the Geopark Idrija Project (Slovenia). Novi Sad: Geographica Pannonica, Department of Geography, Tourism and Hotel Management, Faculty of Science, 138-146. 13. Hamm, R. i Wienert, H, (1990). Strukturelle Anpassung altindustrieller Regionen im internationalen Vergleich. Berlin: Duncker & Humbolt. 14. Hudson, K. (1963). Industrial Archaeology: An Introduction. London: John Baker. 15. Industrial Heritage in Europe, 2013. http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/XrefXML2HTML-en.asp?fileid=19493&lang=en. (Pregledano 21.01.2018.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Literatura

87


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

88

16. Janjušević, B. (2015). Industrijsko nasleđe Beočina – istraživanje i mogućnosti revitalizacije. International conference: Heritage in Context of New creative Spaces for Cultural and Economic Development. Novi Sad. 17. Johnson, N. (2009). Heritage, in: Gregory, D.; Johnston, R. J.; Pratt, G.; Watts, M.; Whatmore, S. (Eds.). In The Dictionary of Human Geography. Chichester: John Wiley & Sons Ltd, 327-328. 18. Joint ICOMOS – TICCIH Principles for the Conservation of Industrial Heritage Sites, Structures, Areas and Landscapes – The Dublin Principles, 2011. https:// www.icomos.org/Paris2011/GA2011_ICOMOS_TICCIH_joint_principles_EN_ FR_final_20120110.pdf. (Pregledano 10.05.2017.) 19. Karavida, V. (2014). Gradska klanica arhitekte Sekelji Lasla u Zrenjaninu, Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine 20. Petrovaradin: Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, 65-73. 20. Karavida, V. (2016a). „Industrijska arhitektura Zrenjanina“. Beograd: Glasnik Društva konzervatora Srbije 37, 157-161. 21. Karavida, V. (2016b). „Industrijska proizvodnja prehrambena industrija“. Zrenjanin: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, 22-37. 22. Kicošev, S.; Bubalo-Živković, M. i Ivkov, A. (2006). Stanovništvo Bačke. Novi Sad: Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo; Prirodno-matematički fakultet. 23. Koutský, J.; Slach O. and Tomáš B. (2011). Restructuring Economies of Old Industrial Regions – Local Tradition, Global trends. In The Scale of Globalization. Think Globally, Act Locally, Change Individually in the 21st Century. Ostrava: University of Ostrava, 166-173. 24. Lee, R. (2001). Deindustrialization, in: Johnston, R. J.; Gregory, D.; Pratt, G.; Watts, M. (Eds.). In The Dictionary of Human Geography. Oxford: Blackwell: 158-158. 25. Loures, L. (2008). Industrial heritage: The past in the future of the city. WSEAS Transactions on Environment and Development, 4: 687-696. 26. Mackinnon, D and Cumbers, A. (2007). An Introduction to Economic Geography – Globalization, Uneven Development and Place. Pearson, Prentice Hall, Harlow. 27. Mezei, S. (1959). Razvoj industrije u Bačkoj. Novi Sad: Istorijski arhiv PK SKS za Vojvodinu. 28. Mihajlov, V. (2009). Socijalni motivi i efekti regeneracije industrijskog nasleđa. Sociologija i prostor, 47 (2): 139-164. 29. Milanović, Đ.; Radanović, M.; Milosavljević, I.; Milanović, J.; Rudnik Milanović, A.; Jurišić, M. (2013). Industrijsko nasleđe – zaštita i revitalizacija. Kragujevac: Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. 30. Milošev, Ž. (2002). Hidrotehnički radovi u Banatu i Bačkoj pre izgradnje Hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav. Hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav – 25 godina posle. Novi Sad: Javno vodoprivredno preduzeće Vode Vojvodine. 31. Mirnić, J. (1963). Radnički pokret u Bačkoj. Novi Sad: Istorijski arhiv Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Srbije za Vojvodinu. 32. Otgaar, A.; Berg, L.; Berger C.; Xiang Feng., R. (2010). Industrial Tourism: Opportunities for City and Enterprise. Aldershot: Ashgate. 33. Petrović, N. (1978). Plovidba i privreda srednjeg Podunavlja u doba merkantilizma. Beograd.


V. Stojanović, B. Janjušević: Industrijsko nasleđe u Vojvodini...

Zahvalnica Ovo istraživanje je podržao Pokrajinski sekretarijat za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost (Autonomna Pokrajina Vojvodina), projekat „Geotransformacija prostora Vojvodine u službi regionalnog razvoja“ 142-451-25811/2017-04.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

34. Prčić-Vujnović, G. (2016). Graditeljsko železničko nasleđe, Industrijsko i tehničko nasleđe u Vojvodini. Zrenjanin: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, 53-67. 35. Prezentacija, promocija i aktiviranje prirodnih i kulturnih sadržaja Malog Stapara (2010). Novi Sad: Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Prirodno-matematički fakultet. 36. Recommendation No. R (90) 20. of the Committee of Ministers to member state on the protection and conservation of the Industrial, technical and civil engineering heritage in Europe, Council of Europe, 1990. http://www.culturanorte.pt/fotos/ editor2/1990-recomendacao_relativa_a_protecao_e_conservacao_do_patrimonio_tecnico_industrial_e_das_obras_de_arte_na_europa-conselho_da_europa. pdf. (Pregledano 10.05.2017.) 37. Službeni glasnik RS, br. 71/94, Zakon o kulturnim dobrima. 38. Smith, D. (2001). Industrialization, in: Johnston, R. J.; Gregory, D.; Pratt, G.; Watts, M. (Eds). In The Dictionary of Human Geography. Oxford: Blackwell, 388-389. 39. Stanojev, T. B. (2002). Prva železnička pruga u Vojvodini, Zbornik radova Pruge i vozovi u Vojvodini. Pruge i vozovi u Vojvodini, PČESA. Novi Sad: Kulturnoistorijsko društvo Proleće na čenejskim salašima. 40. Stojanović, V. (2007). Razvoj morfoloških karakteristika Odžaka od XVIII do XXI veka. Novi Sad: Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Prirodnomatematički fakultet. 41. Strategija razvoja turizma opštine Odžaci (2007). Novi Sad: Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Prirodno-matematički fakultet. 42. Sýkora, M.; Holický M. and Marková, J. (2010). Advanced assessment of industrial heritage buildings for sustainable development cities development. Prague: CESB 10 Prague Conference. 43. The Nizhny Tagil Charter for the Industrial Heritage, The International Committee for the Conservation of the Industrial Heritage: Nizhny Tagil, 2003. 44. Tufegdžić, A. (2014). Tri veka vojvođanskih pivara: kontekst i kontinuitet. Doktorska disertacija u rukopisu. 45. Vrbaški, Đ. (2009). Pregled rada i razvoja Fabrike šećera „Bačka“ Vrbas 19132007. Vrbas. 46. Vujović, J. (2016). Prerađivačka industrija, Industrijsko i tehničko nasleđe u Vojvodini. Zrenjanin: Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin, 38-51.

89


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 71-90

Pregledni rad

Vladimir Stojanović University of Novi Sad, Faculty of Natural Sciences and Mathematics, Department of Geography, Tourism and Hotel Management, Serbia e-mail: vladimir.stojanovic@dgt.uns.ac.rs Bogdan Janjušević Petrovaradin Province Institute for the Protection of Cultural Monuments, Serbia e-mail: bogdan.janjusevic@pzzzsk.rs

Industrial Heritage in Vojvodina Today: Typology, Protection and Revitalization Abstract In the past few decades, issues related to industrial heritage have often been discussed at academic and practitioners’ forums. Topics on industrial heritage are broad and range from identification, protection and revitalization to the sustainable use of industrial heritage. Because of the province’s rich industrial past, the study of industrial heritage in Vojvodina is important both in Serbia and beyond its borders. This paper presents a brief historical overview of industrial development in the province of Vojvodina, followed by typological examples of industrial heritage and discussion about industrial and cultural heritage protection. The most effective way to protect industrial heritage structures today is their sustainable re-use since these buildings have lost their primary function and new forms of improper use threaten to wipe out all important evidence of industrialization in Vojvodina.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Key words: industrial heritage, deindustrialization, Vojvodina, typology, protection, revitalization, sustainable development.

90


Recenzije i prikazi DOI 10.5673/sip.56.1.5

Vlasta Ilišin i Vedrana Spajić Vrkaš (ur.)

Generacija osujećenih: mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća

Knjiga Generacija osujećenih: mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća sadrži rezultate istraživanja o populaciji mladih provedenih 2013. godine u svrhu (između ostalog) izrade Nacionalnog programa za mlade 2014. – 2017. U uvodnom poglavlju autorice opisuju kontekstualnu sliku života mladih u Hrvatskoj, naglašavajući promjenu političkog i ekonomskog poretka, rat, privatizaciju, gospodarsku krizu i ulazak Hrvatske u Europsku uniju kao glavne čimbenike koji populaciju mladih, već ranjivu zbog činjenice da se nalaze u tranziciji između djetinjstva i odraslog svijeta, čini dodatno ugroženima u hrvatskom društvu. Opći cilj istraživanja prikazanih u ovom radu jest detektirati i analizirati potrebe, probleme i potencijale mladih, a specifični ciljevi uključuju usporedbe dobivenih rezultata s prijašnjim istraživanjima1 i povezivanje rezultata s relevantnim socijalnim obilježjima populacije. Za prikupljanje podataka koristio se strukturirani upitnik, koji je sastavljen uzimajući u obzir prethodna istraživanja kako bi se omogućila komparacija. Također, dodani su novi indikatori koji su prikladni u smislu specifičnog konteksta u kojem se mladi nalaze. Uzorak se sastoji od 2.000 ispitanika u dobi od 15 do 29 godina iz cijele Hrvatske, a korišteno je višeetapno probabilističko uzorkovanje. Za obradu podataka korišten je SPSS. U istraživanju su provedene o univarijantne, bivarijantne i multivarijantne analize te komparativna analiza. Dunja Potočnik u radu „Obiteljske okolnosti mladih“ proučava obitelj kao „mjesto najsnažnije izloženosti socijalizacijskim utjecajima i prijenosa vrijednosti, stavova, znanja i vještina“ (str. 67). Analiza obiteljske situacije mladih pokazuje prevlast tradicionalnog modela bračne zajednice kako kod mladih tako i kod njihovih roditelja, pa tako

1

Komparacija s dvama prijašnjim istraživanjima Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu: Vrijednosni sustav mladih i društvene promjene u Hrvatskoj (1999.) i Mladi i europski integracijski procesi (2004.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2017., 458 str.

91


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 91-95

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

preteže broj mladih koji su odrasli u cjelovitim obiteljima, kao i broj mladih koji su u bračnoj zajednici u usporedbi s onima u partnerskoj zajednici2. Ipak, udio je mladih koji još nisu stupili ni u jednu od ovih dviju vrsta zajednice 85%. Prediktori su za bračni i roditeljski status mladih stupanj obrazovanja roditelja i radni status roditelja. Autorica nadalje analizira obrazovanje mladih i njihovih roditelja, radni status roditelja i mjesto prebivališta, te prepoznaje nastavak trenda visoke socijalne reprodukcije i prostornu podjelu kao zabrinjavajuće diskriminacijske faktore za uspješno obrazovanje i ostatak života mladih. Što se tiče odlaska iz roditeljskog doma, mladi su u Hrvatskoj u najgoroj poziciji u okviru EU-a3. Kao glavni razlog tome navode financijske poteškoće, njih čak 82,2%. Ova se generacija mladih po mišljenju autorice može opisati pojmom „bumerang generacije“, koju karakterizira vraćanje u roditeljski dom nakon neuspješnog pokušaja osamostaljenja i formiranje višegeneracijskih obitelji.

92

Vedrana Spajić Vrkaš i Dunja Potočnik u idućem radu pod nazivom „Mladi i obrazovanje pred izazovima globalne konkurentnosti“ proučavaju razine znanja stranih jezika i računalnu pismenost mladih kao dva elementa obrazovanja spomenuta i u Europskom referentom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje te važna za novu vrstu globalnih prilika u kojima se mladi nalaze. Tako samo oko 3% mladih ne govori ni jedan strani jezik, a u svojem poznavanju stranih jezika ne zaostaju za europskim prosjekom ni po jezičnoj kompetenciji ni po broju stranih jezika koji se predaju u školama. Devet desetina mladih donekle ili u potpunosti razumije i govori engleski jezik, trećina njih njemački, petina talijanski, a najmanji broj španjolski, francuski i ruski. Čimbenici su koji utječu na jezičnu kompetentnost mladih obrazovanje mladih i roditelja, ali i regionalna pripadnost u slučaju njemačkog i talijanskog, dok je za španjolski, zanimljivo, bitan spol ispitanika. Broj mladih koji redovito pretražuju internetske stranice u zadnjih se deset godina utrostručio, dok čak dvostruko više mladih računalo koristi za učenje i vježbanje. Faktorska analiza svrhe korištenja računala pokazala je kako se većina mladih služi računalom kao sredstvom komunikacije i za recepciju kulturnih sadržaja4, manji broj ispitanika koristi ga za stvaralačke aktivnosti5, dok je treći faktor edukacija6 srednje zastupljen. Informatička pismenost mladih u Hrvatskoj ne odstupa od europskog prosjeka, ali su zato informatičko obrazovanje u školama i digitalizacija škola u Hrvatskoj lošiji u usporedbi s EU-om. Osim tih kompetencija autorice su istražile i stavove mladih o obrazovanju, konkretnije oko pitanja koristi obrazovanja za pojedince i za društvo. Odgovori ispitanika pokazali su kako je važnost obrazovanja pala u očima mladih u usporedbi s ranijim istraživanjima, ali autorice to interpretiraju kao porast opreza da se obrazovanju ne da prevelik značaj, a ne potpuno razočaranje u obrazovanje. Najčešći razlog koji 2

U EU-u je veći broj mladih u bračnoj od onih u partnerskoj zajednici još u Poljskoj, Luksemburgu, Rumunjskoj, Litvi i Malti. 3

Tri četvrtine mladih žive u roditeljskom domu.

4

U taj faktor ulaze slušanje glazbe, komunikacija e-mailom ili putem društvenih mreža, gledanje filmova i pretraživanje internetskih sadržaja. 5

U faktoru su programiranje, crtanje, izrada grafike i pisanje blogova.

6

Čitanje stručnih članaka i knjiga, učenje i vježbanje.


Recenzije i prikazi

mladi navode kako bi objasnili rano napuštanje škole jest siromaštvo, a uz to češće navode osobne nedostatke kao razlog, dok bi trebali biti svjesniji institucionalnih propusta koji ne omogućuju svima jednaku šansu za pristup školovanju. Iste autorice napravile su istraživanje „Mladi u Hrvatskoj: sudjelovanje na tržištu rada i prostorna mobilnost“. Sudjelovanje na tržištu rada kod mladih se pokazalo jako lošim, sa samo 35,5% zaposlenih mladih, a raste trend prekarnog rada. Prosječno rade tri sata dulje od norme i dobivaju 20% niže plaće od prosječnih za svoj rad. Polovica mladih koji se bave poljoprivredom želi pronaći drugo zanimanje, a razlozi koje navode svode se na veliku nekonkurentnost malih poljoprivrednika u Hrvatskoj. Čimbenici su koji utječu na zaposlenje mladih socioprofesionalni status, obrazovanje, dob, regionalna pripadnost, mjesto stanovanja, obrazovanje roditelja i spol. U stavovima o radnom mjestu njih 94,9% naglasilo je sigurnost radnog mjesta. Nezaposleni mladi pokazali su veliku prostornu i profesionalnu mobilnost, ali pod uvjetom da je posao dobro plaćen. Ipak malen je broj onih koji bi napustili Hrvatsku radi bilo kakvog posla, dok je najveći broj onih koji bi bili spremni otići na neko vrijeme, ali se i vratiti.

Marko Kovačić i Anja Gvozdanović u svojem radu „Poznavanje generacijskih problema i potreba kao temelj kvalitetne politike za mlade u Hrvatskoj“ naglašavaju potrebu za sistematičnim, detaljnim proučavanjem skupine kako bi na snagu mogle stupiti politike koje su u skladu s njihovim problemima i potrebama. Mladi kao najvažnije probleme društva identificiraju nezaposlenost, mito i korupciju te gospodarske probleme, dok kao glavne aktere sposobne za rješenja vide stručnjake i intelektualce, mlade te političare i političke stranke. Što se tiče problema mladih, najviše ih navodi nezaposlenost, važnost „veza“ nasuprot sposobnosti i stručnosti te nedostatak životne perspektive, a potencijalne mjere rješenja vide u jednakim šansama za obrazovanje i zapošljavanje, prilagodbi obrazovanja i većem sudjelovanju mladih u procesima odlučivanja. Akteri koje je najveći broj mladih prepoznao za 7

Komparacija odgovora iz 2004. i 2013. godine.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Istraživanje Vlaste Ilišin „Mladi i politika: trendovi (dis)kontinuiteta“ fokusira se na politički aspekt populacije mladih. Ispitivanja o stavovima, vrijednostima i mišljenjima mladih pokazala su nekoliko alarmantnih rezultata, kao što je brojka od 45,2% mladih bez stranačkih preferencija; 54,3% bez ikakvog interesa za politiku; 57,7% potpuno i uglavnom nezadovoljnih demokracijom u Hrvatskoj; 37,5% ispitanika za najbolje rješenje u slučaju kada demokracija teško funkcionira odabire potrebu za jakim vođama; porast iskazanog nepovjerenja prema EU-u s 13,9% na 28,9%7; niske razine povjerenja u institucije. Interpretacija rezultata percepcije političkih prioriteta pokazala je oslabljenje postmodernističkih vrijednosti kod mladih. Mladi kao krivce za takvu situaciju vide podjednako društvo i sebe. Po stavovima se međusobno najviše razlikuju s obzirom na socioprofesionalni status, stupanj obrazovanja, stranačke preferencije, a malo manje po dobi, spolu te regionalnoj i religioznoj pripadnosti. Slijedom rezultata istraživanja autorica zaključuje kako su mladi sve ciničniji i kako se okreću ispunjavanju individualnih, pragmatičnih interesa.

93


Sociologija i prostor, 56 (2018) 210 (1): 91-95

rješavanje svojih problema jesu roditelji, vlada i svaka mlada osoba za sebe. Što se tiče upoznatosti mladih s organizacijama kojima je cilj promicanje njihovih interesa, ispitanici nisu pokazali osobitu informiranost. Autori zaključuju to poglavlje prijedlogom o otvaranju centara i savjetovališta za mlade, a svi su se ponuđeni centri8 pokazali jako poželjnima, s najmanje 54,2% podrške. Idući rad autorice Vlaste Ilišin „Neke dimenzije slobodnog vremena mladih“ pokazao je kako mladi ove generacije nastavljaju trend sklonosti dokolici i razonodi. Razliku od prošlih generacija čini sve veće korištenje novih tehnologija. Količina slobodnog vremena kod 73,1% mladih iznosi tri ili više sata. Autorica je faktorskom analizom ustanovila osam obrazaca aktivnosti u slobodnom vremenu: elitno-kulturni, urbani, aktivistički, obiteljski, sportski, pasivni, ruralni i medijski. Na način provođenja slobodnog vremena najviše utječu socioprofesionalni status, stupanj obrazovanja, dob i regionalna pripadnost.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Zdravstvenu sliku populacije mladih obradila je Dejana Bouillet u radu „Zdravlje i rizična ponašanja suvremene generacije mladih“. Ciljevi tog rada uključuju uvid u zdravstvene teškoće, rizična ponašanja i način na koji se mijenjaju kroz vrijeme, kao i što na njih najviše utječe. Broj je mladih koji su prijavili teže bolesti 4,5%, dok je broj onih koji imaju psihičke smetnje čak 6,3%, a broj mladih prekomjerne težine 10,1%. Pokazalo se kako se u spolnim odnosima neodgovorno ponaša njih 25%. Mladi koji su skloni visokorizičnom ponašanju nekoliko se puta mjesečno ili češće rizično ponašaju u prometu, seksualnim odnosima, konzumiranju alkohola te se povremeno nasilno ponašaju. Čimbenici koji utječu na percipirano zdravlje i rizično ponašanje uključuju dob, spol, religioznost, obrazovanje i obrazovanje oca. S obzirom na te utjecaje, autorica zaključuje kako postoji potreba za jasnijim društvenim stavom o poželjnosti određenih vrsta ponašanja, pa je nužna stroža kritika prema konzumaciji alkohola i duhana, kao i jasnija edukacija mladih o korištenju kontracepcije. Kako bi se pokazale ukupne značajke populacije mladih, ali i društva u kojem se nalaze, Vlasta Ilišin i Anja Gvozdanović provele su istraživanje pod nazivom „Vrijednosti, (ne)zadovoljstvo životom i percepcija budućnosti mladih“. Faktorskom analizom odgovora ispitanika o njihovim vrijednostima iskristalizirala su se tri čimbenika: društveni uspjeh9, individualna autonomija10 i tradicionalizam11. Više od polovice ispitanika ima slijedeće interese: prijateljstva i poznanstva; seks i ljubav; obiteljski život; brak i djeca; rad i posao; putovanja; školovanje i obrazovanje; te zabava i razonoda. Najviše se mladih, njih 59,7%, proklamira religioznima. Okolnosti bitne

8

Centar za informiranje, savjetovališta, smještaj, računalne radionice, tribine o problemima, društvene igre, video i filmske radionice, umjetničke radionice, tehničke radionice, ambulanta, mediji za mlade i književne večeri. 9

Materijalističke vrijednosti, s dominantnim ciljem povećanja moći i javne afirmacije.

10

Nezavisni izbor zanimanja, osigurani materijalni uvjeti, uživanje u zabavi i razonodi, društvena afirmacija. 11

94

Religija, obitelj, nacija.


Recenzije i prikazi

za društveni uspjeh autorice su podijelile u tri faktora: socijalna privilegiranost12, osobne kompetencije13 i pripadnost grupi14. Životom je zadovoljno 66,1% ispitanika.

Svako od devet poglavlja knjige daje uvid u različite vidove populacije mladih. Knjiga je iznimno bogata podatcima i analizama mlade populacije te je smatram temeljnom literaturom i putokazom za svakoga tko kani na bilo koji način proučavati mlade, promišljati i raditi na politikama za mlade i baviti se tematikom mladih. Dodatna vrijednost tih istraživanja mogućnost je usporedbe s istraživanjima prijašnjih generacija mladih u Hrvatskoj, čime se daje uvid i u trendove, poboljšanja ili pogoršanja tijekom vremena. To je posebno potrebno u stvaranju politika za mlade koje bi zaista bile usmjerene na poboljšanje njihovih prilika. Posebice je neophodno kada se u obzir uzme velika količina problematičnih saznanja o populaciji mladih prikazana u ovoj knjizi. Kao što u uvodu naglašavaju Vlasta Ilišin i Vedrana Spajić Vrkaš, mladi su jedan od najboljih indikatora društvenih problema, pa je svakako poželjno raditi i dalje na prepoznavanju i rješavanju njihovih poteškoća kako bi se cjelokupno društvo poboljšalo. Količina podataka u istraživanjima nije dopustila dublje ulaženje u interpretacije, međutim svi su autori naglasili potrebu za daljnjim istraživanjima, a ishodi njihovih istraživanja uvelike pomažu kod daljnjeg usmjerenja na određene teme koje zahtijevaju najveću pozornost. Marita Grubišić-Čabo, mag. soc. Zagreb 12

Mladi su unutar ovog faktora naglasili važnost prednosti koje nisu povezane s individualnim trudom i kompetencijom. 13

Individualna znanja, vještine i trud.

14

Pripadnost većinskoj naciji i religiji, poslušnost pretpostavljenima.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Autorice Mirjana Adamović i Ana Maskalan napisale su rad „Pogledi iz rodne perspektive na neke vrijednosti i interese mladih“. Cilj toga rada bio je utvrditi utjecaj roda/spola na prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti i na interesne orijentacije mladih. Autorice su koristile teorijsku perspektivu intersekcionalnosti, koja u obzir uzima razne uloge koje pojedinac može imati, a koje mogu biti diskriminatorne, što se u konkretnoj populaciji primjenjuje na žene u populaciji mladih, uz dob i spol kao čimbenike. U usporedbi s istraživanjem iz 2005. godine, pokazalo se kako se kod obaju spolova smanjilo prihvaćanje liberalno-demokratskih vrijednosti, uključujući ravnopravnost žena. Analiza interesa pokazala je kako spol igra veliku ulogu u formiranju identiteta, pri čemu žene puno manje participiraju ili pokazuju zainteresiranost za postignuća u tehnici, vojsci i sportu. Međutim to istraživanje nije potvrdilo pretpostavku kako će mlade žene biti manje orijentirane na javnu domenu, a više na privatne interese, budući da oba spola pokazuju veću sklonost privatnim interesima. Žene veću važnost pridaju obiteljskom životu, braku i djeci, vjeri i vjerskom životu, ali i rodnoj ravnopravnosti. Opadanje vrijednosti rodne ravnopravnosti i perpetuiranje rodnih stereotipa, uz većinsku apolitičnost mladih, autorice ističu kao najalarmantnije zaključke svog istraživanja.

95


UPUTE SURADNICIMA SOCIOLOGIJA I PROSTOR – četveromjesečnik za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja objavljuje samo znanstvene radove iz sociologije prostora (urbane i ruralne sociologije) i srodnih znanstvenih područja koja proučavaju selo, grad, prostor (urbanizma, arhitekture, socijalne geografije, urbane ekonomije, urbane antropologije, socijalne ekologije, demografije i dr.). Primaju se samo neobjavljeni radovi, a u časopisu se objavljuju na hrvatskom i engleskom jeziku. Svi radovi prolaze kroz anonimni recenzentski postupak (s obavezno dvije recenzije - double-blind review, iznimno tri). Članci – uključujući bilješke, literaturu, tablice, grafičke prikaze i sažetak, ne smiju prelaziti 27 kartica teksta (1.800 znakova s bjelinama jedna je kartica teksta). Članku se prilažu sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku, opsega do 250 riječi, a iza sažetka navodi se popis najvažnijih ključnih riječi (do 8 riječi), odnosno ključnih pojmova kojima se u rukopisu označavaju spominjani teorijski pristupi, metodologija, iskustveni rezultati ili pravac promišljanja. Recenzije i prikazi nisu strogo prostorno profilirani te ne smiju prelaziti 8 kartica teksta. Knjige i časopisi koji se prikazuju ne smiju biti stariji od tri godine. U prikazu se, osim imena i prezimena autora čije se djelo prikazuje te naslova djela, navodi naziv izdavača, mjesto izdavanja, godina izdavanja i broj stranica. Na kraju samoga prikaza autor prikaza stavlja svoj potpis punim imenom i prezimenom. Radovi se šalju u Word formatu, fontu 12 i elektronskom poštom na adresu / e-mail: svircic@idi.hr i stjepan@idi.hr. Na prvoj stranici rada navodi se ime i prezime autora, naziv i adresa ustanove u kojoj je autor zaposlen, e-mail adresa i naslov rada. Numeracija stranica označava se u donjem desnom kutu na svakoj stranici (uključujući i stranice s bibliografijom). Bilješke (fusnote) dolaze na podnožju stranice gdje se nalazi brojčana oznaka fusnote. Svako poglavlje te tablice i slike moraju biti numerirane i imati naslov ili ukoliko su uzete iz drugog izvora onda taj izvor mora biti naveden. Tablice moraju biti crno-bijele i izrađene u programima MS Officea standardiziranom tabulacijom. Izbjegava se pisanje u kurzivu osim ukoliko želite određeni pojam naglasiti u kontrastu prema ostalim pojmovima u tekstu. Pojedinačne riječi ili fraze koje se koriste iz stranih jezika – ukoliko nisu citati – pišu se u kurzivu. Naslovi filmova, glazbenih djela ili likovnih djela navode se kurzivom (Let iznad kukavičjeg gnijezda, Trubadur, Da Vincijeva Mona Lisa). Datumi se navode u sljedećoj formi: 7. prosinca 1981. Brojevi kojima započinje rečenica i aproksimativni brojevi izražavaju se riječima – tisuću, milijun, stotina i sl. Brojevi od 10,000 prema više koriste interpunkcijsku oznaku zareza npr.: 105,278. Ukoliko ima više od 6 znamenaka, koristi se isto oznaka zareza i to odvajajući po tri znamenke brojeći s desne strane broja npr. 8,753,875,000. Citirati se može izravno – koristeći navodnike, i neizravno – prepričavanjem. Citat koji se izravno prenosi iz teksta drugog autora stavlja se u navodne znakove. Ako se izravno citira veći dio teksta, a jedan se dio želi ispustiti, ispušteni dio označava se znakom […]. Radovi u bibliografskom popisu navode se abecednim redom. Ukoliko se navodi više radova istog autora, koji imaju istu godinu izdanja, treba ih razlikovati slovima (a, b, c itd.) iza godine izdanja.


INSTRUCTIONS TO AUTHORS SOCIOLOGY AND SPACE is a quarterly journal for spatial and socio-cultural development studies. It publishes only scientific papers dealing with the sociology of space (both urban and rural) and related disciplines (urbanism, architecture, social geography, demography, urban economics, urban anthroplogy, social ecology, etc.). Submitted articles receive two (occasionally three) double-blind peer reviews, cannot be previously published and are in the Croatian and English language. Articles (including footnotes, bibliography, charts and tables, abstract) may be up to 27 cards of text in length (one card of text consists of 1,800 characters with spaces). Each article is preceded by an abstract in Croatian and English, up to 250 words in length, followed by keywords (maximum number of words is 8) which reveal the theoretical approaches, methodology, empirical results or the line of reasoning in the manuscript. Reviews are not strictly limited to space issues and cannot have more than 8 cards of text. Reviewed books and journals have to be published within the last three years. Each review states the name of the author and the title of the reviewed work, the publisher, the place and date of publication and the number of pages. Each review is signed by the reviewer’s full name. All papers are submitted electronically in Word format (font 12) to the following e-mail addresses: svircic@idi.hr and stjepan@idi.hr. The first page of the paper contains the author’s full name, e-mail address, the place of employment (name and address), the paper title. Pages are numbered at the bottom right hand corner (bibliography pages included). Footnotes are numbered and placed at the bottom of the page. Every chapter, tables and figures are numbered and clearly captioned, their source mentioned. Tables are black and white in standard MS Office programmes. Italic type is to be avoided unless it is used for terms which are in contrast with the rest of the text. Words and phrases from foreign languages (unless they are quotes) are written in italic type. Movie titles, art and music works are also written in italic (One Flew Over the Cuckoo’s Nest, the Troubadour, da Vinci’s Mona Lisa). Dates are written as follows: 7th December 1981. Numbers which are at the beginning of a sentence and approximate numbers are written as follows: a hundred, a thousand, a million. Numbers over 10,000 are written using commas, e.g. 105,278; 8,753,875,000. For direct quotes, quotation marks are used. A direct quote from another author’s text is put in quotation marks. If a part of the quoted text is omitted, this is marked as follows: […]. Works in the bibliography are listed in alphabetical order. If several works of one author are listed and the year of release is the same, letters a, b, c etc. are put after the year of publication. Primjeri/Examples: Knjiga - jedan autor u tekstu

(Kuvačić, 2004.)

Kuvačić (2004.)

(Kuvačić, 2004.:235)

bibliografski popis Kuvačić, I. (2004). Uvod u sociologiju. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.


Knjiga - dva autora u tekstu

(Tomić-Koludrović i Leburić, 2002.) Tomić-Koludrović i Leburić (2002.) (Tomić-Koludrović i Leburić, 2002.:169)

bibliografski popis Tomić-Koludrović, I. i Leburić, A. (2002). Sociologija životnog stila. Zagreb: Jesenski i Turk. Knjiga - tri autora u tekstu

(Ilišin, Marinović Bobinac i Radin, 2001.) – prvi put navesti sva tri autora, zatim: (Ilišin i sur., 2001.) Ilišin i sur. (2001.) (Ilišin i sur., 2001.:93)

bibliografski popis Ilišin, V., Marinović Bobinac, A. i Radin, F. (2001). Djeca i mediji. Zagreb: IDIZ. Knjiga - više od tri autora u tekstu

(Sekulić i sur., 2004)

Sekulić i sur. (2004.)

Sekulić i sur., 2004.:105)

bibliografski popis Sekulić, D.; Šporer Ž.; Hodson R.; Massey, G.; Županov, J. (2004). Sukob i tolerancija: O društvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo. Članak u časopisu - jedan autor u tekstu

(Marinović Jerolimov, 2005.) (Marinović Jerolimov, 2005.:317)

Marinović Jerolimov (2005.)

bibliografski popis Marinović Jerolimov, D. (2005). Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.: između kolektivnog i individualnog. Sociologija sela, 168 (2):303-338. Članak u časopisu - dva autora u tekstu

(Perasović i Bartoluci, 2007.) (Perasović i Bartoluci, 2007.:108)

Perasović i Bartoluci (2007.)

bibliografski popis Perasović, B. i Bartoluci, S. (2007). Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu. Sociologija i prostor, 175 (1):105-120. Članak u časopisu - tri autora u tekstu

(Štulhofer, Jureša i Mamula, 2000.) – prvi put navesti sva tri autora, zatim: (Štulhofer i sur., 2000.) Štulhofer i sur. (2000.) (Štulhofer i sur., 2000.:869)

bibliografski popis Štulhofer, A.; Jureša, V. i Mamula, M. (2000). Problematični užici: rizično seksualno ponašanje u kasnoj adolescenciji. Društvena istraživanja, 50 (6):867-896. Članak u časopisu - više od tri autora u tekstu

(Balenović i sur., 2000.)

Balenović i sur. (2000.) (Balenović i sur., 2000.:813)

bibliografski popis Balenović, T.; Hromatko, I.; Markovina, J.; Perica, V.; Paratušić, A.; Poljanić, S. (2000). Studentska percepcija seksualnog uznemiravanja. Društvena istraživanja, 50 (6):811-828.


Zbornik u tekstu

(Grubišić i Zrinščak, 1999.) (Grubišić i Zrinščak, 1999.:143)

Grubišić i Zrinščak (1999.)

bibliografski popis Grubišić, I. i Zrinščak, S. (Ur.) (1999). Religija i integracija. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Članak u zborniku u tekstu

(Jukić, 1999.)

Jukić (1999.)

(Jukić, 1999.:60)

bibliografski popis Jukić, J. (1999). Religijske integracije i uloga pomirenja, u: Grubišić Ivan i Zrinščak Siniša (Ur.). Religija i integracija. Zagreb: Institut društvenih zna- nosti Ivo Pilar. Članak u novinama u tekstu

(Dumenil i Bidet, 2007.) (Dumenil i Bidet, 2007.:24)

Dumenil i Bidet (2007.)

bibliografski popis Dumenil, G. i Bidet, J. (2007). Jedan drugi marksizam za jedan drugi svijet. Le Mond diplomatique, listopad 2007. Institucionalne publikacije u tekstu

(Državni zavod za statistiku [DZS], 2006.) – prvi put navesti puni naslov institucije (DZS, 2005.) DZS (2006.) (DZS, 2006.:987) – u sljedećim navođenjima koristiti akronim

bibliografski popis Državni zavod za statistiku (2006). Statistički ljetopis 2006. Zagreb: Državni zavod za statistiku. Radovi s interneta u tekstu

(Cedermann, 2007.) Cedermann (2007.) (Cedermann, 2007.:86)

bibliografski popis Cedermann, L-E. (2007). Computational Models of Social Forms: Advancing Generative Process Theory. American Juornal of Sociology, 110 (4). Pregledano 29. studenog 2007. (http://www.journals.uchicago.edu/AJS/journal/con- tents/v110n4. html?erFrom=-1669774549191795122Guest). Zakoni i pravilnici u tekstu

(Zakon o zaštiti okoliša [ZOZO], NN 110/07) – prvo navođenje (ZOZO, NN 110/07) – sljedeća navođenja

bibliografski popis Zakon o zaštiti okoliša, Narodne novine 110 od 2007. Molimo suradnike časopisa da se pridržavaju ovih pravila i da poštuju i slijede norme hrvatskoga standardnog jezika. Uredništvo časopisa ima slobodu ne prihvaćati tekstove autora ukoliko se ne pridržavaju ovih naputaka. Za sva ostala pitanja autori se mogu javiti uredništvu koje će u najkraćem mogućem roku pronaći rješenje. Uredništvo


Profile for Institute for Social Research in Zagreb

Sociologija i prostor / Sociology and Space - Vol.56 No.1 (210)  

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja / Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Sociologija i prostor / Sociology and Space - Vol.56 No.1 (210)  

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja / Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Profile for idiz
Advertisement