Page 1

Željka Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

Jelena Matić, Denis Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista: primjer grada Splita

Zdenko Braičić, Edina Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje

UDK 316.334:316.4 ISSN 1846-5226

na transformaciju i gravitacijsku usmjerenost prigradskog naselja Mošćenica

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Marco Antonio Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life - Municipal Elections en Magallanes Region, Chile, Period 1992 – 2012

U ovom broju pišu:

Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 191–289

Željka Tonković, Jelena Matić, Denis Bratko, Zdenko Braičić, Edina Džihić, Marco Antonio Barticevic Sapunar

Sociologija i prostor, godina 53., broj 203 (3), str. 191–289, Zagreb, rujan–prosinac 2015.

203 (3)


Sociologija i prostor – Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Sociology and Space – Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Učestalost izlaženja (godišnje: 3) – Frequency (annually: 3)

Nenad Starc (Zagreb, Hrvatska) Đurđica Žutinić (Zagreb, Hrvatska) Milica Bajić Brković (Beograd, Srbija) Boštjan Kerbler (Ljubljana, Slovenija) Franc Trček (Maribor, Slovenija) Andrew Kirby (Arizona, SAD)

Izdavač – Publisher Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb, Amruševa 11/II, P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska – Croatia Tel. (++385 01) 4810-264, 4922925, 4922-926; Fax (++385 01) 4810-263; E-mail: idiz@idi.hr

Glavna i odgovorna urednica – Editor-in-chief Anđelina Svirčić Gotovac

Izvršna urednica – Managing Editor Jelena Zlatar

Urednica za prikaze – Book Review Editor Ana Maskalan

Tajnik – Secretary Stjepan Tribuson

Uredništvo – Editorial Board Damir Demonja (Zagreb, Hrvatska) Tihomir Jukić (Zagreb, Hrvatska) Aleksandar Lukić (Zagreb, Hrvatska) Saša Poljanec Borić (Zagreb, Hrvatska)

Savjet časopisa – Journal Council Ivan Cifrić (Zagreb), Ognjen Čaldarović (Zagreb), Sven Hemlin (Göteborg), Vlasta Ilišin (Zagreb), Denis Janz (New Orleans), Vjeran Katunarić (Zagreb), Gottfried Künzlen (München), Ivan Kuvačić (Zagreb), Maria de Nazare Oliveira Roca (Lisabon), Ksenija Petovar (Beograd), Katarina Prpić (Zagreb), Inga Tomić Koludrović (Zadar), Mirjana Ule (Ljubljana) Izdavanje časopisa novčano podupiru Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i izdavač. Sociologija i prostor (Sociology and Space) is published by the financial support of the Ministry of science, education and sport of the Republic of Croatia, with the assistance of the publisher (Institute for Social Research in Zagreb).

Obavijesti pretplatnicima Godišnja pretplata za Hrvatsku za pojedince iznosi 180 kn, a za ustanove i tvrtke 250 kn (cijena jednog primjerka 80 kn).

Godišnja pretplata za inozemstvo 25 €, ustanove i tvrtke 35 € (cijena jednog primjerka 12 €). Naknada za zračni prijevoz posebno se naplaćuje. Pretplate i uplatu slati na adresu: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 11/II., 10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 11986338639. Žiro račun kod Zagrebačke banke, Zagreb, broj 2360000-1101349645 s naznakom: za časopis “Sociologija i prostor”.

Information for Subscribers Annual subscription for Croatia is: 180 HRK for individuals, 250 HRK for institutions and firms (the price of one copy is 80 HRK). Annual subscription in other countries: 25 € for individuals, 35 € for institutions and firms (the price of one copy is 12 €). Air mail postage will be additionally charged. Annual subscription rates should be remitted, by chek only, to Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 11/II., HR-10000 Zagreb, Croatia, Registered No.: 11986338639, or to the bank account no. ZAGREBAČKA BANKA IBAN: HR5823600001101349645 (for Sociologija i prostor); or, by chek only, to ALGORITAM d.o.o., Odjel izvoza, Harambašićeva 19, 10001 Zagreb, Croatia, Registered No.: 11544939570, or to the bank account no. 23300031100203393 at Splitska banka d.d., Croatia (for Sociologija i prostor).


Opća obavijest autorima SOCIOLOGIJA I PROSTOR – četveromjesečnik za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja objavljuje samo znanstvene radove iz sociologije prostora (urbane i ruralne sociologije) i srodnih znanstvenih područja koja proučavaju selo, grad, prostor (urbanizma, arhitekture, socijalne geografije, demografije, urbane ekonomije, urbane antropologije, socijalne ekologije, urbane ekologije i dr.). Opseg rukopisa – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge i sažetak – ne smije prelaziti 27 kartica, od kojih na svakoj može biti najviše 1.800 slovnih mjesta. Rukopisu se prilažu dva sažetka, opsega do 250 riječi, na hrvatskom i engleskom jeziku, a iza sažetka navodi se popis najvažnijih ključnih riječi (najviše 8), odnosno ključni standardni pojmovi kojima se u rukopisu imenuju rabljeni teorijski pristupi, metodologija, iskustveni rezultati ili pravac promišljanja. Iznimno, specijalne bibliografije mogu biti opsega do 100 stranica, recenzija knjige i časopisa do devet (9), a prikaz knjige, monografije, bibliografije ili časopisa do pet (5) stranica. Rukopisi se upućuju na adresu: e-mail: sip@idi.hr, svircic@idi.hr Glavna i odgovorna urednica SOCIOLOGIJA I PROSTOR Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Amruševa 8/III., p.p. 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska tel. (++385 01) 4922-925 i 4922-926, fax (++385 01) 4810-263 Podnošenje rukopisa podrazumijeva prijenos prava na objavljivanje, na zaštitu autorstva, te dozvole ili uskrate njegovog reproduciranja, u cijelosti ili u dijelovima, isključivo na Institut za društvena istraživanja u Zagrebu.

General Information to Authors

Prevoditeljica na engleski jezik – English translation

SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE) – Quarterly Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies publishes only scientific papers dealing with the sociology of space (both urban and rural) and related disciplines (urbanism, architecture, social geography, demography, urban economics, urban anthroplogy, social ecology, etc.).

Dobrila Vignjević

Volume of the manuscript – including notes, list of references used, tables, graphics and abstract – mustn’t exceed 27 pages, each of them having no more then 1.800 character places. The manuscript must be supplemented with two summaries, each of them up to 250 words, in Croatian and in English. After the text of abstracts give the key word list (no more than eight), key standard terms used in the manuscript to describe your theoretical approach, methodology, empirical results, or the line of reasoning. Exceptionally, special bibliographies can have up to 100 pages, peer-reviews of the books and journals up to nine (9), and surveys of the books, monographs, bibliographies or journals up to five (5) pages. The articles might be send to the following address: e-mail: sip@idi.hr, svircic@idi.hr Editor-in-chief SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE) Institute for Social Research in Zagreb, Amruševa 8/III., P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Croatia Phone (++385 1) 4922-925, 4922926 and 4810-264, fax (++385 1) 4810-263 Submission of the manuscript give the Institute for Social Research in Zagreb exclusive right to publish, to copyright, and to allow or deny reproduction of it, in whole or in part.

Lektorica – Lector Danijela Erceg

Suradnik za izdavačku djelatnost – Associate of Publishing Stjepan Tribuson

Dizajn – Design Igor Kuduz

Prijelom – Layout Stjepan Tribuson

Sponzorstvo, tisak i uvez – Sponsorship, printing and binding CEKIN d.o.o., Augusta Prosenika 11, Zagreb

Naklada – Circulation 200 primjeraka Tiskano u Hrvatskoj, 28. siječnja 2016. Printed in Croatia, 28th January 2016

Copyright © 2015 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – All rights reserved Radovi objavljeni u časopisu Sociologija i prostor referiraju se u sljedećim međunarodnim sekundarnim publikacijama The articles published in Sociologija i prostor (Sociology and Space) are indexed or abstracted in the following international secondary publications – SCOPUS – SocINDEX (EBSCO) – CSA SOCIOLOGICAL ABSTRACTS – CSA WORLDWIDE POLITICAL SCIENCE ABSTRACTS – CSA SOCIAL SERVICES ABSTRACT (SELECTIVE)


Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja Godina 53. Zagreb, rujan-prosinac 2015. Broj 203 (3) str. 191-289

Sadržaj Članci Željka Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar............................................................................................................193 Jelena Matić, Denis Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista: primjer grada Splita..........................................................213 Zdenko Braičić, Edina Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju i gravitacijsku usmjerenost prigradskog naselja Mošćenica......................233 Marco Antonio Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life - Municipal Elections en Magallanes Region, Chile, Period 1992 – 2012.................................................................................... 255 Recenzije i prikazi

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik: Mladi u vremenu krize (Nikola Baketa)..............................................................................................275 Mirjana Kasapović: Kombinirani izborni sustavi u Europi 1945. – 2014. godine. Parne komparacije Njemačke i Italije, Bugarske i Hrvatske (Ivan Tomljenović).......................................................................................280 Dagmar Herzog: Sexuality in Europe. A Twentieth Century History (Zrinka Miljan)..........286

191


Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies Volume 53 Zagreb, September-December 2015 Number 203 (3) pp. 191-289

Contents Articles Željka Tonković: Hedonists and Utilitarians: Types of Visitors at the Shopping Centre Supernova Zadar.........................................................................................193 Jelena Matić, Denis Bratko: Destination Personality and the Prediction of Tourists’ Behavioural Intentions: The Case of the City of Split...............................213 Zdenko Braičić, Edina Džihić: The Influence of Urban Functions of Sisak and Petrinja on the Transformation and Gravitational Orientation of the Outlying Settlement of Mošćenica..............................................................................233 Marco Antonio Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life - Municipal Elections en Magallanes Region, Chile, Period 1992 – 2012....................................................................................255 Recenzije i prikazi

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik: Young People in the Time of Crisis (Nikola Baketa).....................................................................275 Mirjana Kasapović: Combined Electoral Systems in Europe from 1945 to 2014. Comparison of Germany and Italy, Bulgaria and Croatia (Ivan Tomljenović).......................................................................................280 Dagmar Herzog: Sexuality in Europe. A Twentieth Century History (Zrinka Miljan)..........286

192


DOI 10.5673/sip.53.3.1 UDK 316:366.1(497.5 Zadar) Izvorni znanstveni rad

Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar Željka Tonković Sveučilište u Zadru, Odjel za sociologiju, Hrvatska e-mail: zeljka.tonkovic@unizd.hr SAŽETAK U članku su izloženi i interpretirani rezultati anketnog ispitivanja posjetitelja trgovačkog centra Supernova u Zadru (N = 470). Polazeći od konceptualnog okvira koji razlikuje hedonistički (ekspresivni) pristup potrošnji od utilitarnog (instrumentalnog), osnovni cilj rada bio je ispitati zastupljenost hedonistički i utilitaristički orijentiranih tipova posjetitelja te razlike među njima. Uz to, cilj rada bio je ispitati funkcije trgovačkog centra Supernova te utvrditi u kojoj su mjeri razvijene socijalne funkcije. Istraživanje je pokazalo kako se taj trgovački centar primarno afirmirao kao mjesto za obavljanje kupovine, pri čemu su socijalne funkcije od sekundarne važnosti, osim kod mlađe populacije. Prema rezultatima istraživanja, hedonistički pristup potrošnji zastupljeniji je među ženama i mladima. Istraživanje je također pokazalo da su hedonistički orijentirani posjetitelji skloni češćim odlascima u trgovačke centre te da ih doživljavaju privlačnima zbog raznovrsnosti sadržaja i ukupnog ambijenta. Zaključni dio ukazuje na potrebu za detaljnijim istraživanjima, kvantitativnim i kvalitativnim, kojima bi se obuhvatilo više aspekata potrošačkih orijentacija i stilova. Ključne riječi: trgovački centar, potrošnja, tipovi potrošača, konzumerizam, slobodno vrijeme, socijalne funkcije.

Suvremeni trgovački centri karakterističan su proizvod i simbol socioekonomskih i kulturnih promjena koje se povezuju s postindustrijskim društvima (Bell, 1973.; Touraine, 1971.), u kojima potrošnja preuzima vodeću ulogu. Premda se pojava masovnog potrošačkog društva smješta u Sjevernu Ameriku 1950-ih godina (Duda, 2005.), tek od 1970-ih svjedočimo sve bržem širenju, a u novije vrijeme i radikalizaciji „sredstava potrošnje“ i kompleksnih „potrošačkih krajolika“ (Ritzer, 2005.). Radikalizacija potrošnje ogleda se u veličini novih objekata, njihovoj rastućoj učinkovitosti, sve prisutnijim tendencijama ponovnog „začaravanja“ te brisanju jasnih granica između stvarnosti i fantazije, privatne i javne sfere, visoke i niske kulture (Ritzer, 2005.). Posljedice tih procesa reflektiraju se u promijenjenoj prirodi potrošačkih iskustava i praksi, kao i u promjenama prostorno-funkcionalnih aspekata grada, odnosa gradskog središta i periferije te samog doživljaja i identiteta urbanog prostora (Miles i Miles, 2004.; Jayne, 2006.). Copyright © 2015 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1. Uvod

193


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

Multifunkcionalnost trgovačkih centara, suvremenih „katedrala potrošnje“ (Kowinski, 2002.), rezultat je povezivanja društvenih praksi povezanih s dokolicom1 i komercijalnih aktivnosti (Shields, 1992.). Prožimanje i brisanje granica između dokolice i aktivnosti vezanih uz potrošnju, a koje su ranije bile odvojene i vezane uz funkcionalno diferencirane prostore, mogu se interpretirati kao pokazatelji procesa de-diferencijacije u novoj simboličkoj „ekonomiji znakova i prostora“ (Lash i Urry, 1994.), koju karakterizira proces gubljenja granica između kulture i ekonomije te „estetizacija svakodnevice“, koja se poglavito ogleda u potrošnji (Featherstone, 1991.). Potrošnja u tom kontekstu postaje složen postupak identificiranja, rekodiranja i selekcije znakova, a potrošač djeluje kao svjestan akter (Shields, 1992.) koji refleksivno gradi vlastiti potrošački i životni stil kao i cijelu svoju „izabranu“ biografiju (Beck, 1992.; Giddens, 1991.). Brojna istraživanja pokazuju kako trgovački centri imaju razvijene socijalne funkcije te kako ih građani koriste kao mjesta okupljanja i druženja, zbog čega su suvremene prakse kupovanja često povezane sa zabavom i uživanjem u slobodnom vremenu (Goss, 1993.; Balsas, 2003.; Hromadžić, 2008.).2 Prema Shields (1992.), potrošnja predstavlja kompleksan proces i društvenu aktivnost koja uključuje istraživanje, razgledavanje i estetski doživljaj, te je uspoređuje s turizmom. Kako primjećuje Ferguson (1992.), trgovački centri tipični su prostori postmoderne, hedonističke i konzumerističke subjektivnosti, uz koju se vezuje diferencijacija i individualizacija životnih stilova i potrošačkih praksi. Novi životni stilovi orijentirani na potrošnju i slobodno vrijeme predstavljaju izvor novih identifikacija koje nadilaze tradicionalne, vertikalne izvore društvene diferencijacije kao što su rod, dob, klasa ili rasa (Tomlinson, 2005.; Tomić-Koludrović, 2002.).3 Umjesto „upadljive“ potrošnje (Veblen, 2003.), u hiperpotrošačkom društvu svjedočimo porastu intimizirane, emocionalne i iskustvene potrošnje (Lipovetsky, 2008.). Troši se ne radi isticanja vlastitog društvenog položaja nego radi emocionalnih, tjelesnih i drugih izvora osobnog zadovoljstva, potrošnja se shvaća kao igra i razonoda, često i kao užitak, a homo consumericus postaje nova inačica homo ludensa (Lipovetsky, 2008.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Jedno od ključnih pitanja koja se postavljaju u novijim teorijskim raspravama jest mogu li prostori potrošnje zamijeniti javne prostore gradova te kakav tip socijabil-

194

1

Premda se pojmovi „slobodno vrijeme“ i „dokolica“ često koriste kao sinonimi, pojedini autori naglašavaju postojanje analitičke distinkcije. Primjerice, prema Ilišin (2007.), slobodno vrijeme obuhvaća sve vrijeme koje pojedinac provodi izvan rada, dok je dokolica manji dio slobodnog vremena u kojem se pojedinac može posvetiti aktivnostima po vlastitom izboru te ne uključuje tzv. poluslobodne aktivnosti, kao što su obiteljske obveze i kupovina svakodnevnih potrepština. 2 3

Povezanost između potrošnje i zabave ponekad se naziva shoppertainment (Balsas, 2003.).

To ipak ne znači da mogućnosti sudjelovanja u potrošačkoj kulturi nisu ograničene za socioekonomski i kulturno deprivilegirane slojeve. Prema Fergusonu (1992.), prostori potrošnje mogu se razumjeti kao prostori razlika, nejednakosti i eksploatacije, dok Ritzer (2005.) brojnim primjerima pokazuje kako su suvremeni „hramovi potrošnje“ klasno stratificirani. Pored toga, i sama sloboda izbora uvjetovana je stečenim kulturnim kapitalom (Miles, 2010.).


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

nosti stvaraju i podržavaju. Pojedini autori smatraju kako je društvenost potrošačkih prostora samo prividna, te ih interpretiraju kao „nemjesta“4 koja stvaraju „samotnjačku ugovornost“ (Augé, 2001.:86), odnosno kao prostore postsocijalnosti, u kojima uzajamnu interakciju i komunikaciju među ljudima postupno istiskuje interakcija s objektima kao što su potrošački proizvodi i robne marke (Ritzer, 2001.). Premda navedene kritike ne treba posve odbaciti, složenost potrošnje kao društvenog i kulturnog fenomena dovodi u pitanje mogućnost jednoznačnih interpretacija. Kao što tvrdi Zukin (2005.), kompleksnost i kontradiktornost potrošnje ogleda se već i u svakodnevnim konzumerističkim praksama koje, s jedne strane, pružaju mogućnost i slobodu ostvarivanja vlastitih potreba, želja i izgradnje identiteta, dok s druge strane legitimiraju kapitalizam. Sukladno tome, prostori potrošnje uključuju kompleksne i raznovrsne oblike socijabilnosti, a prakse koje se u njima odvijaju služe ne samo potvrđivanju i održavanju „mi-osjećaja“ među članovima obitelji, grupama vršnjaka i prijatelja (Matthews, Limb i Percy-Smith, 1998.) nego i afirmaciji novih oblika društvenosti i solidarnosti koji se temelje na specifičnim orijentacijama stilova života (Shields, 1992.; Miles, 2012.). Fragmentacija stilova života također se reflektira u pojavi različitih tipova potrošača i posjetitelja trgovačkih centara s obzirom na njihove motive za dolazak u trgovačke centre, potrošačke sklonosti, dostupne resurse te odnos prema potrošnji. Unatoč izrazitoj kompleksnosti potrošačkog iskustva te promjenjivim i nestabilnim strukturama posjetitelja trgovačkih centara5, brojna su istraživanja (Hirschman i Holbrook, 1982.; Woodward, Emmison i Smith, 2000.; Arnold i Reynolds, 2003.; Gorter, Nijkamp i Klamer, 2003.; Kim, Kang i Kim, 2003.; Autio, 2004.; Kim, 2006.; Teller, Reutterer i Schnedlitz, 2008.) pokazala da je moguće razlikovati dva osnovna tipa potrošača i posjetitelja trgovačkih centara: tzv. utilitarni tip, koji se prema potrošnji odnosi instrumentalno, doživljavajući je kao „posao“ koji treba što prije obaviti, pri čemu se nastoji uštedjeti i vrijeme i novac, i tzv. hedonistički tip, koji se prema potrošnji odnosi ekspresivno, doživljavajući odlazak u trgovački centar i cijeli proces

Referirajući se na Michela de Certeaua (2002.) i njegovu distinkciju „mjesta“ i „prostora“, Augé predlaže razlikovanje „mjesta“ i „nemjesta“. Općenitije, „mjesta“ se mogu odrediti kao „javna mjesta, javni prostori, slobodne, više ili manje organizirane, otvorenije ili zatvorenije površine koje služe svim građanima nekog grada“ (Čaldarović, 2009.:19), dok su „nemjesta“ prostori ustrojeni s određenom svrhom (npr. prijevoz, trgovina, slobodno vrijeme). Ipak, ne radi se o potpunoj suprotstavljenosti jer, kako tvrdi Augé (2001.:73-74), „U konkretnoj se stvarnosti današnjeg svijeta mjesta i prostori ili mjesta i nemjesta prepliću i prožimaju. Nema mjesta koje ne bi sadržavalo mogućnost nemjesta“. 5

Naime struktura posjetitelja pojedinog trgovačkog centra posljedica je većeg broja čimbenika, uključujući lokaciju centra, njegov sadržaj i razvijenost drugih funkcija osim trgovačkih. Stoga publike trgovačkih centara ponekad mogu odražavati socijalnu strukturu njihove neposredne društvene okoline, a ponekad mogu biti vrlo nestabilne i promjenjive, osobito u turističkim gradovima Osim toga, u jednom centru svaki se dan izmjenjuju različite prakse korištenja, koje su specifične za određene skupine (npr. slučajni posjetitelji, turisti, umirovljenici koji dolaze radi ugodnog, klimatiziranog prostora) (Morris, 2006.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

4

195


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

kupovanja kao stimulativan oblik razonode, užitak i doživljaj.6 Istraživanja su također pokazala da je hedonistički obrazac zastupljeniji među ženama i mladima (Woodward i sur., 2000.; Teller i sur., 2008.; Kim, 2006.) te da hedonisti češće posjećuju trgovačke centre, u njima se duže zadržavaju te ih češće koriste za razgledavanje, druženje, odlazak u kafiće i restorane (Teller i sur., 2008.). U svjetlu prethodno spomenutih teorijskih rasprava, hedonistički, ekspresivni odnos prema potrošnji može se smatrati jednom od određujućih karakteristika „hiperpotrošačkog društva“, u kojem dolazi do prevlasti estetskih i ekspresivnih vrijednosti stilova života i potrošnje, uz istodobni odmak od stroge utilitarnosti (Lipovetsky, 2008.). Prethodna istraživanja posjetitelja trgovačkih centara u Hrvatskoj (Lukić, 2002.; Jakovčić i Spevec, 2004.; Jakovčić i Rendulić, 2008.; Šimić, 2010.; Stanić, 2011.), pokazala su da trgovački centri privlače određene strukture stanovništva te da među posjetiteljima prevladava ženska populacija koja je mlade i relativno mlade dobi te obrazovanija od prosjeka (Stanić, 2011.). Radi se o populaciji koja u trgovačke centre dolazi ne samo radi obavljanja kupovine nego i radi provođenja slobodnog vremena u ambijentu koji doživljava ugodnim. Iz prethodnih istraživanja može se zaključiti kako na razvijenost socijalnih funkcija trgovačkog centra, te na posljedičnu zastupljenost posjetitelja koji dolaze radi druženja, razonode i socijalnih kontakata, utječe veći broj čimbenika, uključujući lokaciju centra, ponudu ugostiteljskih i zabavnih sadržaja, ali i unutrašnje uređenje i ukupni ambijent prostora (Stanić, 2011.; Lukić, 2002.; Jakovčić i Spevec, 2004.). Na primjeru trgovačkog centra Supernova Zadar, ovim radom žele se ispitati tipovi posjetitelja i istražiti trgovački centar kao prostor „hedonističke potrošnje“ (Hirschman i Holbrook, 1982.; Lipovetsky, 2008.).

2. Ciljevi i metode istraživanja

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ciljevi istraživanja bili su: (1) ispitati funkcije trgovačkog centra Supernova te utvrditi u kojoj su se mjeri u tom centru razvile socijalne funkcije; (2) ispitati razloge i učestalost dolaska u trgovački centar s obzirom na sociodemografska obilježja; (3) utvrditi zastupljenost utilitaristički i hedonistički orijentiranih tipova posjetitelja te ispitati razlike među njima.

196

U svrhu istraživanja konstruiran je anketni upitnik. Anketno ispitivanje posjetitelja trgovačkog centra Supernova u Zadru trajalo je tjedan dana (od 20. do 26. rujna 2013. godine). Kako bi se obuhvatile različite skupine posjetitelja, ispitivanje je provedeno u različita doba dana te je obuhvatilo radne dane, subotu i nedjelju. Radi reprezentativnosti uzorka ispitanici su birani metodom sustavnog uzorko-

6

Rezultati pojedinih istraživanja sugeriraju da je pored dvaju spomenutih tipova moguće razlikovati nekoliko podtipova (npr. Autio, 2004.; Kim i sur. 2003.). Osim toga, valja napomenuti kako se predložena klasifikacija odnosi na općeniti odnos prema potrošnji i trgovačkim centrima, a ne na ponašanje u specifičnim situacijama koje se može razlikovati od uobičajenog obrasca (npr. kupovanje poklona).


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

vanja na ulazima trgovačkog centra.7 Anketiranje su izvršili za to pripremljeni i instruirani anketari. Za utvrđivanje i analizu razlika korištene su sljedeće nezavisne varijable: spol, dob, stupanj obrazovanja, zanimanje, veličina mjesta stanovanja. Upotrebom hi-kvadrat testa ustanovljene su značajne razlike, a u članku su interpretirane samo one razlike koje su statistički značajne na razini 0.01 i manje.

3. Trgovački centar Supernova Zadar Trgovački centar Supernova Zadar otvoren je u studenom 2010. godine na rubnom području grada, uz prometnicu koja povezuje Zadar s autocestom A1. Prema klasifikaciji kupovnih centara koju predlaže Vresk (2002.)8, Supernova predstavlja primjer regionalnog trgovačkog centra smještenog na rubu urbaniziranog područja. Centar Supernova drugi je multifunkcionalni trgovački centar koji je otvoren u Zadru, nakon centra City Galleria, te je s površinom od 37.770 m2 najveći takve vrste u Zadarskoj županiji. Njegovo otvaranje dugo je vremena bilo medijski najavljivano te je privuklo nekoliko tisuća građana.9 S obzirom da se nalazi izvan užeg područja grada, slabo je povezan javnim gradskim prijevozom, stoga većina posjetitelja dolazi osobnim automobilom.10 Vanjskim izgledom Supernova nalikuje drugim trgovačkim centrima izvan grada, koji su najčešće arhitektonski uniformne i neambiciozne građevine jednostavnog, modernističkog tlocrta (Balsas, 2003.; Underhill, 2005.). Okoliš centra također je minimalno uređen, te osim velikog parkirališta, kafića i nekoliko prodajnih štandova nema drugih sadržaja koji bi mogli odvući pozornost posjetitelja od prodajnih prostora u unutrašnjosti. Interijer centra uređen je bez ambijentalnih detalja (npr. fontane, zelenilo), a jedinu poveznicu s lokalnim kontekstom predstavljaju fotografije sa zadarskim motivima. Struktura poslovnih prostora pokazuje da trgovački objekti čine više od 80% ponude, dok je ugostiteljska ponuda slabo razvijena, a u sklopu centra ne nalaze se popratni sadržaji kao što su kino ili uredi (Tablica 1.). Kako bi se povećala posjećenost i potaknula potrošnja, uprava tog trgovačkog centra redovito organizira promotivna događanja (npr. modne revije,

Tehnika sustavnog uzorkovanja sastoji se od izabiranja svakog n-tog ispitanika unutar populacije, pri čemu je odabir prvog ispitanika slučajan. Jednostavna primjena i jednoznačan izbor ispitanika osnovne su prednosti sustavnog uzorka pred primjenom jednostavnog slučajnog uzorka, zbog čega se ta tehnika često primjenjuje u terenskim istraživanjima poput istraživanja kupaca, gledatelja, posjetitelja ili prolaznika (Milas, 2005.). 8

Prema toj klasifikaciji, mogu se razlikovati četiri karakteristična položaja trgovačkih i poslovnih centara: središnja poslovna zona (najčešće u centru grada), smještaj unutar gradskih četvrti, smještaj na rubu grada te između gradova, odnosno izvan urbaniziranog područja (Vresk, 2002.). 9

Upravo je pojava gomile, a zatim i njezino korištenje u promotivne svrhe, jedan od ključnih elemenata uspješne izvedbe otvaranja novog trgovačkog centra (Morris, 2006.). 10

Radi bolje prometne povezanosti, centar je jedno vrijeme organizirao besplatne autobusne linije subotom i nedjeljom, što je naknadno ukinuto.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

7

197


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

prigodne akcije i popuste, late night shopping) te poseban program subotom namijenjen za obitelji s djecom.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tablica 1. Broj i struktura poslovnih prostora u trgovačkom centru Supernova Zadar

198

n

%

Trgovina na malo

70

82,4

Odjeća i obuća

38

44,7

Nakit i modni dodaci

12

14,1

Kozmetika

5

5,8

Sport i slobodno vrijeme

1

1,2

Putna oprema

1

1,2

Tehnička oprema

1

1,2

Oprema za kućanstvo

3

3,4

Ljekarna

1

1,2

Knjižara

2

2,4

Trafika

1

1,2

Igračke

1

1,2

Cvjećarna

1

1,2

Kućni ljubimci

1

1,2

Supermarket

1

1,2

Ostalo

1

1,2

Ugostiteljstvo

7

8,2

Kafići

3

3,4

Restorani

1

1,2

Pekarnice i sl.

3

3,4

Usluge

8

9,4

Operater

2

2,4

Čistionica i praonica rublja

1

1,2

Banka

1

1,2

Mjenjačnica

1

1,2

Kozmetički salon

1

1,2

Frizerski salon

1

1,2

Kladionica

1

1,2

Ukupno

85

100

Izvor: http://www.supernova.hr/zadar/hr


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

4. Rezultati istraživanja i rasprava 4.1. Sociodemografski profil ispitanika U istraživanju je sudjelovalo ukupno 470 ispitanika, od toga 63,6% žena. U uzorku su najviše zastupljeni ispitanici u dobi od 14 do 24 godine (36,6%), zatim oni koji imaju između 25 i 34 godine (26,2%). Većina ispitanika (73,6%) živi u Zadru (Tablica 2.). Prema obrazovnom statusu, najviše ispitanika je sa završenom srednjom školom (55,7%), dok tercijarno obrazovanje (najmanje završena viša škola) ukupno ima 32,1% ispitanika. Nešto više od polovine ispitanika (50,4%) čine zaposlene osobe, dok 20,6% uzorka čine studenti, 11,5% učenici, a 8,3% umirovljenici. Među ispitanicima koji su u vrijeme provedbe ankete bili u radnom odnosu, najzastupljeniji su oni s uslužnim i trgovačkim zanimanjima (25,3%), što je u skladu s gospodarskom i profesionalnom strukturom Zadra i Zadarske županije.11 Sljedeći po zastupljenosti visokoobrazovani su stručnjaci (18,6%) te uredski i šalterski službenici (17,7%).

11

Prema strukturi zaposlenog stanovništva, po djelatnostima u Zadru je 2011. godine bilo 20% zaposlenih u trgovini (Strategija razvoja grada Zadra, 2013.:54). 12

Tako je prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Zadru bilo 6,03% stanovnika u dobi od 15 do 19 godina, dok je u uzorku posjetitelja centra Supernova taj postotak 17,7%. Isto tako, dok u ukupnoj populaciji grada osobe od 20 do 29 godina čine 13,1%, njihova je zastupljenost u uzorku posjetitelja 31,5%. Iste je godine u Zadru, u dijelu populacije u dobi od najmanje 15 godina, udio stanovništva s višom i visokom stručnom spremom bio 19,4%, a u uzorku posjetitelja 31,1%. Prema istom popisu stanovništva 2011. u Zadru je bilo 8,7% nezaposlenog stanovništva (u dobi od najmanje 15 godina), dok je u uzorku posjetitelja taj postotak iznosio 6,6%.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Najveći dio ispitanika procijenio je imovinsko stanje svoje obitelji kao prosječno (70,9%), dok ih 25,1% smatra da žive bolje od većine drugih, a 5% lošije od većine drugih. U usporedbi s ukupnom populacijom grada, može se zaključiti da su posjetitelji trgovačkog centra Supernova mlađi, obrazovaniji i zaposleniji.12 Dobivena spolna, dobna i obrazovna struktura ispitanika može se također usporediti sa strukturom posjetitelja trgovačkog centra City Galleria u Zadru (Jakovčić i Rendulić, 2008.; Šimić, 2010.). Konzistentnost dobivenih nalaza pri tome upućuje na zaključak kako trgovački centri kontinuirano privlače slične strukture populacije, a to je pretežno ženska populacija te osobe mlađe dobi koje su u prosjeku obrazovanije i nešto boljeg imovinskog stanja u odnosu na ukupnu populaciju.

199


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

Tablica 2. Struktura uzorka prema spolu, dobi, stručnoj spremi i zanimanju Spol

n

%

Muškarci

171

36,4

Žene

299

63,6

Ukupno

470

100

n

%

Od 14 do 24

172

36,6

Od 25 do 34

123

26,2

Od 35 do 44

77

16,4

Od 45 do 54

47

10,0

55 i više

51

10,9

Ukupno

470

100

Stručna sprema

n

%

Osnovna škola

57

12,1

Srednja škola

262

55,7

Viša škola, prvostupnik

56

11,9

Visoka škola (fakultet, akademija)

85

18,1

Akademski stupanj (mr.sc./dr.sc.)

10

2,1

Ukupno

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Dob

200

470

100

Zanimanje

n

%

Učenici

54

11,5

Studenti

97

20,6

Nezaposleni

31

6,6

Uslužna i trgovačka zanimanja

60

25,3

Uredski i šalterski službenici

42

17,7

Rukovodeći službenici (menadžeri)

21

8,9

Visokoobrazovani stručnjaci

44

18,6

Inženjeri i tehničari

21

8,9

Privatni poduzetnici i obrtnici

31

13,1

Radnici

16

6,8

Poljoprivrednici, ribari i sl.

2

0,8

Umirovljenici

39

8,3

Kućanice

12

2,6

Ukupno

470

100%


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

4.2. Dolazak u trgovački centar: učestalost, razlozi i društveni aspekti Jedan od ciljeva istraživanja bio je ispitati razloge i učestalost dolaska u trgovački centar Supernova. Prema dobivenim rezultatima, čak 45,1% ispitanika u taj trgovački centar dolazi najmanje jednom tjedno, a 19,1% dolazi dva ili više puta tjedno. Utvrđene su statistički značajne razlike s obzirom na spol, pri čemu žene značajno češće posjećuju trgovački centar. Kao što je vidljivo iz rezultata izloženih u Tablici 3., 45% ispitanih muškaraca u trgovački centar Supernova dolazi jednom mjesečno ili rjeđe, za razliku od 24,7% žena. Također, 28,8% anketiranih posjetiteljica u Supernova centar odlazi jednom tjedno, dok je taj postotak kod muškaraca manji (21,1%). Veća zastupljenost žena među posjetiteljima suvremenih „hramova potrošnje“ (Ritzer, 2005.), kao i podatak da ih žene češće posjećuju, u skladu je s prethodnim istraživanjima (Woodward i sur., 2000.; Teller i sur., 2008.; Šimić, 2010.; Stanić, 2011.).13 Tablica 3. Učestalost dolaska u trgovački centar Supernova: razlike s obzirom na spol

Žene

n

%

n

%

Dva i više puta tjedno

30

17,5

60

20,1

Jednom tjedno

36

21,1

86

28,8

Dva do tri puta mjesečno

28

16,4

79

26,4

Jednom mjesečno i rjeđe

77

45,0

74

24,7

Ukupno

171

100

299

100

Značajne razlike utvrđene su i s obzirom na dob. Rezultati pokazuju kako u trgovački centar Supernova najčešće dolaze osobe u dobi između 25 i 34 godine, među kojima ih 32,5% dolazi dva i više puta tjedno, a 22% jednom tjedno. U centar Supernova često dolaze i ispitanici koji imaju između 35 i 44 godine, među kojima ih ukupno 52% dolazi barem jednom tjedno. S druge strane, najmlađi ispitanici i dobne skupine iznad 44 godine dolaze nešto rjeđe. Neposjedovanje vozačke dozvole i osobnog automobila, koji je glavni način dolaska u taj trgovački centar, njegova udaljenost od obrazovnih institucija i loša povezanost javnim prijevozom mogući su uzroci nešto rjeđeg dolaska mladih.

13

Ti podaci mogu sugerirati da je kupovina uobičajeni „ženski posao“, a potrošački prostori jedno od poprišta neplaćenog obiteljskog i kućanskog rada žena (Morris, 2006.). Kako primjećuje Miles (2010.), već su prve robne kuće bile prihvaćene kao prihvatljivi javni prostori za žene, za razliku od drugih javnih prostora u kojima su prevladavali i dominirali muškarci, što je doprinijelo stvaranju predodžbe o kupovini kao primarno ženskoj aktivnosti. Promatrani iz feminističke perspektive, prostori potrošnje ne doprinose emancipaciji žene u javnoj sferi, nego reproduciraju i učvršćuju patrijarhalne odnose u društvu, primjerice preko reklamne industrije koja uspostavlja stereotipnu i hiperseksualiziranu sliku žene (Ferguson, 1992.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Muškarci

201


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

Tablica 4. Učestalost dolaska u trgovački centar Supernova: razlike s obzirom na dob

Od 14 do 24

Od 25 do 34

Od 35 do 44

Od 45 do 54

55 i više

n

%

n

%

n

%

n

%

n

%

Dva i više puta tjedno

24

13,9

40

32,5

12

15,6

6

12,7

8

15,7

Jednom tjedno

45

26,2

27

22

28

36,4

9

19,2

13

25,5

Dva do tri puta mjesečno

47

27,3

21

17

18

23,3

8

17,0

13

25,5

Jednom mjesečno i rjeđe

56

32,6

35

28,5

19

24,7

24

51,1

17

33,3

Ukupno

172

100

123

100

77

100

47

100

51

100

Istraživanjem se nastojala ispitati važnost pojedinih čimbenika za dolazak u trgovački centar. Ispitanicima je bilo ponuđeno 10 različitih odgovora te su za svaki trebali procijeniti važnost na skali od 1 („uopće nije važno“) do 5 („jako važno“). Prema dobivenim rezultatima (Prikaz 1.), najvažniji su razlozi za dolazak veliki izbor trgovina (86,6%), a zatim povoljne cijene i rasprodaje (79,1%). Pristupačnost lokacije (72,3%), dostupnost parkirnih mjesta (68,9%) te veliki izbor ostalih sadržaja u centru (64,3%) također su se pokazali kao važni razlozi za dolazak. S druge strane, nekoliko pokazatelja ukazuje na to da se u trgovački centar Supernova često dolazi zbog drugih razloga osim kupovine: ugodna atmosfera važna je za 76,2% ispitanika, opuštanje i šetnja za 41,3% ispitanika, a organizirana događanja za 31,8% ispitanih.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Prikaz 1. Važnost pojedinih čimbenika za dolazak u trgovački centar Supernova (%)

202


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

Utvrđene su značajne razlike s obzirom na spol i dob. Pri tome je veći postotak žena kao važne ili vrlo važne čimbenike istaknuo veliki izbor trgovina (92,3%), povoljne cijene i rasprodaje (85,3%), zastupljenost određene robne marke (54,6%) i zanimljiva događanja organizirana u centru (35,1%), za razliku od muškaraca, koji su te razloge procijenili manje važnima (veliki izbor trgovina 76,6%; povoljne cijene i rasprodaje 68,4%; zastupljenost određene robne marke 43,3%; događanja 25,7%). Nadalje, pored očekivanih razlika među dobnim skupinama14, rezultati pokazuju da je zastupljenost određene robne marke nešto važniji čimbenik za mlađe dobne skupine (primjerice, za 56,8% ispitanika od 14 do 19 godina). Analiza podataka također je pokazala da su mogućnost opuštanja i šetnje u trgovačkom centru važnije ispitanicima koji žive u manjim općinama i gradovima (50%) u usporedbi s posjetiteljima iz Zadra (38%), što se može objasniti loše razvijenom infrastrukturom u neurbaniziranim dijelovima županije.

Kako bi se ispitalo što bi posjetitelje centra Supernova potaknulo na češći dolazak, ispitanicima je postavljeno jedno otvoreno pitanje na koje je odgovorilo ukupno 237 ispitanika (50,4%). Analiza dobivenih odgovora pokazuje kako bi raznovrsnija ponuda ugostiteljskih i zabavnih sadržaja na češći dolazak u trgovački centar potaknula 50% onih koji su na pitanje odgovorili, odnosno svakog četvrtog anketiranog posjetitelja. S druge strane, raznovrsnija ponuda trgovina privukla bi 35% ispitanika koji su odgovorili na to pitanje, odnosno 17,5% od ukupnog broja anketiranih. Pri tome su ispitanici mlađe dobi osobito često isticali veću ponudu kafića, popularne lance brze hrane (npr. McDonald’s), kino i veću ponudu zabavnih događanja, što pokazuje kako mladi percipiraju trgovački centar kao prostor za druženje i zabavu.

14

Primjerice, igraonice za djecu najvažnije su posjetiteljima u 30-im i 40-im godinama, dostupnost parkirnih mjesta nije važna za najmlađu skupinu posjetitelja itd. 15

Primjerice, anketno ispitivanje provedeno u trgovačkom centru City Galleria u Zadru, koji se nalazi nadomak stare gradske jezgre i većine obrazovnih ustanova, pokazalo je da ga posjetitelji smatraju privlačnim ponajviše zbog ugodnog, klimatiziranog prostora te zbog raznovrsnosti sadržaja, a zatim zbog lokacije, ugodnog ambijenta, većeg izbora pri kupovini i dostupnosti parkirnih mjesta, dok su popusti u trgovinama te dostupnost određene robne marke najmanje važni za dolazak (Šimić, 2010.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Visoka rangiranost čimbenika vezanih uz kupovinu (izbor trgovina, povoljne cijene) upućuje na zaključak da se trgovački centar Supernova primarno afirmirao kao mjesto za obavljanje kupovine. Tome vjerojatno doprinosi nedovoljno razvijena ponuda ugostiteljskih, zabavnih i kulturnih događaja, kao i lokacija na periferiji grada, izvan većine drugih mjesta okupljanja (npr. stara gradska jezgra, kino, obrazovne i kulturne ustanove, parkovi). U usporedbi s drugim istraživanjima, taj trgovački centar donekle pokazuje sličnosti s potrošačkim prostorima na rubnim dijelovima gradova, koji najčešće nemaju raznovrsnu ponudu ostalih sadržaja (kina, restorani, klubovi itd.), te su primarno prepoznati kao mjesta za odlazak u kupovinu (Jakovčić i Spevec, 2004.), za razliku od trgovačkih centara u blizini gradskih središta.15

203


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

Dolazak u trgovački centar u društvu prijatelja i obitelji jedan je od pokazatelja socijalnih funkcija potrošačkih prostora, pri čemu trgovački centar postaje mjesto susreta i druženja, dok se prakse povezane s kupovinom, osobito nesvakodnevnom kupovinom (npr. odjeća, obuća, nakit), sve više isprepliću s provođenjem slobodnog vremena (Stanić, 2011.). Stoga se željelo ispitati s kim posjetitelji trgovačkog centra Supernova najčešće dolaze. Istraživanje je pokazalo kako najveći postotak ispitanih najčešće dolazi u društvu s prijateljima (40,9%), zatim s obitelji (24,9%) ili partnerom, odnosno supružnikom (18,7%) (prikaz 2.). Dobiveni rezultati slični su rezultatima istraživanja provedenima u trgovačkim centrima Mercator u Splitu (Stanić, 2011.), centru City Galleria u Zadru (Jakovčić i Rendulić, 2008.; Šimić, 2010.) te u trgovačko-poslovnom centru Kaptol u Zagrebu (Lukić, 2002.), koja su pokazala da se u trgovačke centre najčešće dolazi s prijateljima, a nešto rjeđe s obitelji.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Prikaz 2. S kim najčešće dolazite u trgovački centar Supernova?

204

Istraživanjem se također nastojalo ispitati kako posjetitelji provode vrijeme u trgovačkom centru, odnosno što najčešće rade za vrijeme svoga boravka (Prikaz 3.). Prema dobivenim rezultatima, najveći postotak ispitanika kupuje odjeću, obuću i slične proizvode (74,7%), dok se na drugom mjestu po učestalosti nalazi druženje s prijateljima i obitelji (52,9%). Više od polovine ispitanika odlazi u kafiće (50,8%), dok ih 44,4% obilazi trgovine i vrijeme provodi u razgledavanju, čak i bez namjere da nešto kupi. Kupovinu namirnica često obavlja manje od trećine posjetitelja (32,8%), dok je postotak onih koji često obavljaju razne poslove u centru još i manji (20,4%). Zanimljivo je da nešto manje od trećine ispitanika (28,1%) provodi vrijeme u prostoru trgovačkog centra lutajući bez određenog plana, promatrajući izloge i okupljeno mnoštvo (engl. stroller, fr. flâneur) (prema Shields, 1992.). Dobiveni podaci sukladni su prethodno izloženim podacima, koji su pokazali kako je raznovrsnost potrošačke ponude primarni čimbenik privlačnosti tog trgovačkog centra. S druge strane, visok postotak ispitanika koji se za vrijeme svog boravka u trgovačkom centru druži s prijateljima i/ili članovima obitelji pokazuje kako centar Supernova ipak privlači određene strukture populacije koje prostore potrošnje doživljavaju prikladnima za druženje i zabavu, odnosno kao prostore u kojima se obnavlja „mi-osjećaj“ (Matthews i sur., 1998.) unutar obitelji, među grupama vršnjaka i prijatelja.


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

Prikaz 3. Učestalost pojedinih aktivnosti u trgovačkom centru (%)

4.3. Tipovi posjetitelja Kako bi se identificirali tipovi posjetitelja u skladu s podjelom na hedonistički i utilitarni pristup potrošnji i trgovačkim centrima (Woodward i sur., 2000.), ispitanicima su bila ponuđena četiri opisa stilova potrošnje i odnosa prema trgovačkim centrima, od kojih se prva dva opisa odnose na utilitarni tip, a druga dva na hedonistički, te su trebali odabrati jedan koji ih najbolje opisuje.16 Prema dobivenim rezultatima, hedonistički obrazac tek je nešto više zastupljen u strukturi posjetitelja tog trgovačkog centra: ukupno 54% ispitanika prepoznalo se u jednom od dvaju opisa koji se 16

U istraživanju je korištena prilagođena verzija pitanja iz istraživanja Woodwarda i sur. (2000.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Utvrđene su značajne razlike s obzirom na spol i dob posjetitelja. Muškarci nešto češće obavljaju razne poslove u centru (31% često), za razliku od žena (19,1% često), dok žene češće razgledavaju trgovine čak i bez namjere da nešto kupe (50,2% žena i 34,5% muškaraca). Nadalje, ugostiteljske objekte u sklopu centra češće posjećuju mlađe skupine ispitanika. Iako sve dobne skupine koriste posjet trgovačkom centru za druženje s prijateljima i obitelji, tome su najviše skloni posjetitelji u dobi do 19 godina (64,8%), ali i posjetitelji iznad 50 godina (56%), koje je u centru često moguće vidjeti u društvu s unucima. Dobiveni rezultati slični su rezultatima prethodnih istraživanja posjetitelja trgovačkih centara, koja su pokazala da je druženje i provođenje slobodnog vremena visoko rangirano među uobičajenim obrascima provođenja vremena u trgovačkim centrima, osobito među mlađom populacijom (Jakovčić, 2011.; Matthews i sur., 1998.).

205


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

odnose na hedonistički pristup potrošnji. Pri tome su utvrđene statistički značajne razlike s obzirom na spol i dob, dok nisu utvrđene razlike s obzirom na obrazovanje, veličinu mjesta stanovanja, zanimanje i imovinski status. Prema dobivenim rezultatima, 64,9% anketiranih žena prepoznalo se u jednom od dvaju opisa koji odgovaraju hedonističkom tipu, za razliku od samo 35,1% muškaraca (Tablica 5.). Te razlike sukladne su prethodnim istraživanjima, koja su pokazala da žene više uživaju u kupovini te da je doživljavaju kao oblik rekreacije, razonode, a često i užitka (Woodward i sur., 2000.; Teller i sur., 2008.; Kim, 2006.). Tablica 5. Odnos prema potrošnji i trgovačkim centrima: razlike s obzirom na spol

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Muškarci

206

Žene

n

%

n

%

Utilitarni odnos

111

64,9

105

35,1

Zaista ne volim odlaske u kupovinu. U kupovinu idem samo kad moram, kupim samo ono što trebam i izlazim iz trgovačkog centra što prije.

36

21,1

20

6,7

Najčešće znam što želim kupiti. Ponekad razgledavam i uspoređujem cijene, ali najčešće idem samo u određene trgovine.

75

43,8

85

28,4

Hedonistički odnos

60

35,1

194

64,9

Volim odlaziti u kupovinu, obilazim razne trgovine i razgledavam prije nego nešto kupim.

48

28,1

132

44,1

Uživam u samoj kupovini, redovito idem u trgovačke centre i obilazim trgovine bez obzira namjeravam li nešto kupiti ili ne.

12

7,0

62

20,7

Također, najveća zastupljenost hedonističkog tipa utvrđena je u dobnoj skupini od 14 do 24 godine (62,8%), za razliku od ostalih dobnih skupina, u kojima se taj postotak kreće od 46,8% (od 45 do 54 godine) do 49,6% (od 25 do 34). Nadalje, indikativno je da je hedonistička orijentacija osobito zastupljena među tinejdžerima te da čak 70,5% mladih od 14 do 19 godina spada u posjetitelje koji kupovinu i posjet trgovačkom centru doživljavaju kao razonodu i/ili užitak. Ti rezultati u skladu su s prethodno izloženim rezultatima, koji su pokazali kako mladi povezuju trgovački centar s druženjem i zabavom. Kao što pokazuju i druga istraživanja (Jakovčić, 2011.; Matthews i sur., 1998.), sve veći broj tinejdžera i mladih općenito provodi značajan udio svog slobodnog vremena u trgovačkim centrima, koji su im atraktivni ne samo zbog trgovačke ponude nego i zbog popratnih sadržaja (npr. kino, kafići, restorani brze prehrane). Kad se uzme u obzir da moda predstavlja jednu od bitnih preokupacija u kulturi mladih, razumljiva je njihova percepcija trgovačkih centara i potrošnje kao izvora zabave i užitka. Pored toga, može se pretpostaviti da su mladi manje opterećeni kupovinom kao obiteljskom obavezom (Stanić, 2011.).


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

Analiza je također pokazala da hedonistički orijentirani posjetitelji češće posjećuju trgovački centar Supernova (50,7% ih dolazi najmanje jednom tjednom, za razliku od 38,4% ostalih posjetitelja), češće dolaze s prijateljima (50% u odnosu na 30%), a boravak u trgovačkom centru značajno češće koriste za razgledavanje trgovina (53,1% u odnosu na 34,3%), druženje (61,4% u odnosu na 43,1%), odlazak u kafiće (56,7% u odnosu na 44%) ili za besciljno lutanje trgovačkim centrom (40,2% u odnosu na 13,9%). Dobiveni podaci sukladni su rezultatima prethodnih istraživanja, koja su pokazala da se hedonistički odnos prema potrošnji vezuje uz češće posjećivanje i duže zadržavanje u trgovačkim centrima te uz češće sudjelovanje u praksama koje uključuju razgledavanje, druženje, odlaske u kafiće i restorane ili jednostavno lutanje i šetnju trgovačkim centrom (Teller i sur., 2008.).

Osim toga, dva tipa posjetitelja razlikuju se i u procjeni važnosti određenih čimbenika za svoj dolazak u taj trgovački centar. Pri tome su posjetitelji koji iskazuju hedonistički odnos prema potrošnji i trgovačkim centrima važnijima procijenili mogućnost opuštanja i šetnje (52% u usporedbi s 28,7%), zanimljiva događanja (39,4% u usporedbi s 22,7%), izbor ostalih sadržaja (70,1% u usporedbi s 57,4%) te ugodnu atmosferu (81,1% u usporedbi s 70,4%). Dobiveni podaci pokazuju kako hedonistički tip posjetitelja trgovački centar doživljava privlačnim zbog ostalih sadržaja i ukupnog ambijenta, što je u skladu s prethodnim istraživanjima (Kim, 2006.; Arnold i Reynolds, 2003.). Naime radi se o tome da se cjelokupni proces kupovine doživljava kao pozitivno iskustvo, odnosno kao izvor uzbuđenja i zadovoljstva, zbog čega se više vrednuje atmosfera u trgovačkom centru i ponuda zabavnih sadržaja (npr. modne revije). Pri tome su uočljive razlike u usporedbi s utilitaristički orijentiranim posjetiteljima, kojima je važnija pristupačna lokacija centra, prometna povezanost ili dostupnost parkirnih mjesta.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Prikaz 4. Učestalost pojedinih aktivnosti u trgovačkom centru: usporedba utilitarista i hedonista (%)

207


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

5. Zaključna razmatranja Otvaranje prvih trgovačkih centara, suvremenih „hramova potrošnje“ (Ritzer, 2005.), uvelike je izmijenilo prostorno-funkcionalne aspekte hrvatskih gradova u tranziciji i posttranziciji. Pri tome su potrošački prostori u predgrađima uzrokovali promjene u odnosima gradskih središta i periferija, u načinima provođenja slobodnog vremena te u doživljaju urbanog prostora, u kojem potrošnja preuzima dominantnu ulogu. Od moderne usredotočenosti na javne prostore, poput trgova i ulica u središtu grada, pomaknuli smo se prema trgovačkim centrima, koji su, kako to kaže Horvat (2007.), jedan od najupadljivijih znakova postmodernog grada. Uslijed prožimanja socijalnih praksi povezanih s dokolicom i komercijalnih aktivnosti (Shields, 1992.), potrošnja je postala oblik razonode, užitak i doživljaj, a potrošački prostori afirmirali su se kao središta društvenog života i mjesta u kojima se oblikuju i iskazuju mikrokulture orijentirane na određeni potrošački i životni stil (Matthews i sur., 1998.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Polazeći od konceptualnog okvira koji uspostavlja razlikovanje hedonističkog (ekspresivnog) od utilitarnog (instrumentalnog) pristupa potrošnji, svrha ovog rada bila je istražiti prostor trgovačkog centra kao prostor hedonističke potrošnje, koja čini jednu od bitnih odrednica „hiperpotrošačkog društva“, kako ga opisuje Lipovetsky (2008.). Anketno ispitivanje posjetitelja provedeno u regionalnom trgovačkom centru Supernova Zadar pokazalo je da hedonistički pristup potrošnji prevladava kod žena, a osobito među mladima, koji su najviše skloni povezivanju potrošačkih praksi s druženjem, zabavom i užitkom. Nešto veća zastupljenost posjetitelja koji u trgovački centar dolaze stoga što kupovinu doživljavaju kao izvor pozitivnih emocija pokazuje da atraktivnost trgovačkog centra ne proizlazi isključivo iz mogućnosti praktičnog obavljanja kupovine (veliki izbor trgovina, prometna dostupnost, parkirna mjesta itd.), već iz ukupne atmosfere i stimulativnog učinka prostora.

208

Analiza strukture poslovnih prostora u trgovačkom centru Supernova ukazala je na slabu razvijenost ugostiteljskih i drugih sadržaja osim trgovačkih. Rezultati anketnog ispitivanja također su potvrdili da se taj trgovački centar primarno afirmirao kao mjesto za obavljanje kupovine, ali su ukazali i na razvijenost socijalnih funkcija. Socijalni karakter potrošnje i boravka u prostoru trgovačkog centra potvrđuje podatak da preko 40% anketiranih posjetitelja najčešće dolazi u društvu prijatelja. Doživljaj potrošnje kao socijalne aktivnosti pri tome je naročito izražen kod mladih. Kao što pokazuju i druga istraživanja (Jakovčić, 2011.; Matthews i sur., 1998.), ponuda sadržaja koji su prihvatljivi i dostupni mlađoj populaciji, kao što su trgovine s popularnim robnim markama za mlade, kino, kafići ili restorani brze hrane, učinila je trgovačke centre privlačnim odredištima za provođenje slobodnog vremena, a potrošnju jednom od najčešćih i omiljenih društvenih aktivnosti. Na kraju valja napomenuti da su rezultati istraživanja koji su prikazani u ovom radu ograničenog dosega, ponajprije zbog toga što su dobiveni empirijskim istraživanjem posjetitelja jednog trgovačkog centra, što ograničava mogućnosti generalizacije dobivenih nalaza. Zbog kompleksnosti potrošačkih stilova i praksi potrebna su dodatna istraživanja u svrhu obuhvatnije tipologizacije potrošačkih stilova i posjetitelja trgovačkih centara. Pored kvantitativnih metoda, u budućim istraživanjima


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

poželjno je korištenje kvalitativnih metoda kojima bi bilo moguće podrobnije istraživati subjektivne aspekte odnosa između komodificiranih prostora svakodnevice i građana. U situaciji kada trgovački centri na urbanim periferijama postaju izravna konkurencija javnim prostorima i sadržajima u središtima gradova potpunije razumijevanje motiva posjeta trgovačkim centrima zahtijeva detaljnija istraživanja te problematike.

1. Arnold, M. J. and Reynolds, K. E. (2003). Hedonic shopping motivations. Journal of Retailing, 79: 77-95. 2. Augé, M. (2001). Nemjesta. Uvod u moguću antropologiju supermoderniteta. Karlovac: Naklada Društva arhitekata, građevinara i geodeta. 3. Autio, M. (2004). Finnish young people’s narrative construction of consumer identity. International Journal of Consumer Studies, 28: 338-398. 4. Balsas, C. L. (2001). Building Dreams of Mass-consumption across the Atlantic, a Comparative Study of two Mega Malls. Passages: Interdisciplinary Journal of Global Studies, 3 (29): 137-162. 5. Beck, U. (1992). Risk Society. Towards a New Modernity. London/Newbury Park/ New Delhi: Sage Publications. 6. Bell, D. (1973). The Coming of Postindustrialized Society. New York: Harper ColophonBooks. 7. Čaldarović, O. (2009). Urbano društvo na početku 21. stoljeća. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo. 8. De Certeau, M. (2002). Invencija svakodnevice. Zagreb: Naklada MD. 9. Duda, I. (2005). U potrazi za blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih. Zagreb: Srednja Europa. 10. Featherstone, M. (1991). Consumer culture and postmodernism. London, Newbury Park, New Delhi: Sage Publications. 11. Ferguson, H. (1992). Watching the world go round: atrium culture and the psychology of shopping, in: Shields, R. (Ed.). Lifestyle Shopping. The Subject of Consumption. London: Routledge, 21-39. 12. Giddens, A. (1991). Modernity and Self-Identity. Self and Society in the Late Modern Age. Stanford: Stanford University Press. 13. Goss, J. (1993). The “Magic of the Mall”: An Analysis of Form, Function, and Meaning in the Contemporary Retail Built Environment. Annals of the Association of American Geographers, 83 (1): 18-47. 14. Gorter, C.; Nijkamp, P. and Klamer, P. (2003). The attraction force of out-oftown shopping malls: a case study on run-fun shopping in the Netherlands. Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie, 94 (2): 219–229. 15. Hirschman, E. C. and Holbrook, M. B. (1982). Hedonic consumption: Emerging concepts, methods and propositions. Journal of Marketing, 46 (3): 92-110. 16. Horvat, S. (2007). Znakovi postmodernog grada. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 17. Hromadžić, H. (2008). Konzumerizam. Potreba, životni stil, ideologija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Literatura

209


S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

210

18. Ilišin, V. (2007). Slobodno vrijeme i interesi mladih, u: Ilišin, V. i Radin, F. (Ur.). Mladi: problem ili resurs. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 179-200. 19. Jakovčić, M. (2011). Geografija slobodnog vremena mladih – kako izabrati svoj najdraži trgovački centar. Hrvatski geografski glasnik, 73 (1): 51-69. 20. Jakovčić, M. i Rendulić, I. (2008). Razvoj i funkcije kupovnih centara u Zadru. Geoadria, 13 (1): 97-117. 21. Jakovčić, M. i Spevec, D (2004). Trgovački centri u Zagrebu. Hrvatski geografski glasnik, 66 (1): 47-66. 22. Jayne, M. (2006). Cities and consumption. Oxon: Routledge. 23. Kim, H. (2006). Using Hedonic and Utilitarian Shopping Motivations to Profile Inner City Consumers. Journal of Shopping Center Research, 13 (1): 57-79. 24. Kim, Y.; Kim, E.; and Kang, J. (2003). Teens’ mall shopping motivations: Functions of loneliness and media usage. Family and Consumer Sciences Research Journal, 32: 140–167. 25. Kowinski, W. S. (2002). The Malling of America. Travels in the United States of Shopping. USA: Xlibris Corporation. 26. Lash, S. and Urry, J. (1994). Economies of Signs and Space. London: Sage. 27. Lipovetsky, G. (2008). Paradoksalna sreća. Ogled o hiperpotrošačkom društvu. Zagreb: Antibarbarus. 28. Lukić, A. (2002). Socijalne funkcije trgovačko-poslovnog središta: primjer Centra Kaptol u Zagrebu. Hrvatski geografski glasnik 64: 73-94. 29. Matthews, M. H.; Limb, M. and Percy-Smith, B. (1998). Changing Worlds: The Microgeographies of Young Teenagers. Tijdschrift voor economische en sociale geografie, 89: 193-202. 30. Milas, G. (2005). Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap. 31. Miles, S. and Miles M. (2004). Consuming Cities. Houndmills, Basingstoke, Hampshire, New York: Palgrave Macmillan. 32. Miles, S. (2010). Spaces for Consumption. Los Angeles/London/New Delhi: Sage. 33. Morris, M. (2006[1999]). Što da se radi s trgovačkim centrima, u: Duda, D. (Ur.). Politika teorije. Zbornik rasprava iz kulturalnih studija. Zagreb: Disput, 267296. 34. Ritzer, G. (2005). Enchanting a Disenchanted World. Thousand Oaks: Sage. 35. Ritzer, G. (2001). Explorations in the Sociology of Consumption. London/Thousand Oaks/New Delhi: Sage. 36. Roy, A. (1994). Correlates of mall visit frequency. Journal of Retailing, 70: 139161. 37. Shields, R. (1992). Spaces for the subject of consumption, in: Shields, R. (Ed.). Lifestyle Shopping. The Subject of Consumption. London: Routledge, 1-19. 38. Stanić, S. (2011). (Post)socijalnost u suvremenom potrošačkom prostoru. Sociologija i prostor, 189 (1): 3-23. 39. Stanić, S. (2013). Trgovački centar kao reprezent potrošačkoga društva, u: Čolić, S. (Ur.). Potrošačka kultura i konzumerizam. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 127-147. 40. Strategija razvoja grada Zadra (2013). Zadar: Razvojna agencija Zadarske županije.


Ž. Tonković: Hedonisti i utilitaristi: tipovi posjetitelja trgovačkog centra Supernova Zadar

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

41. Šimić, S. (2010). ‘Mjesto’ i ‘nemjesto’: primjer centra grada Zadra i City Gallerie. Diplomski rad. Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru. 42. Teller, C.; Reutterer, T. K. and Schnedlitz, P. (2008). Hedonic and utilitarian shopper types in evolved and created retail agglomerations. International Review of Retail, Distribution and Consumer Research, 18 (3): 283-309. 43. Tomić-Koludrović, I. (2002). Sociologija životnog stila: mikro-makro pristup, u: Tomić-Koludrović, I. i Leburić, A. (Ur.). Sociologija životnog stila. Naklada Jesenski i Turk: Zagreb, 9-194. 44. Tomlinson, A. (Ed.) (2005). Consumption, Identity and Style. London/New York: Routledge. 45. Touraine, A. (1971). The Postindustrial Society. Tomorrow’s Social History: Classes, Conflicts and Culture in the Programmed Society. New York: Random House. 46. Underhill, P. (2009). Why We Buy. The Science of Shopping. New York: Simon & Schuster. 47. Veblen, T. (2003[1899]). The Theory of the Leisure Class. Pennsylvania: Pennsylvania State University. 48. Vresk, M. (2002). Grad i urbanizacija. Osnove urbane geografije. Zagreb: Školska knjiga. 49. Woodward, I.; Emmison, M. and Smith, P. (2000). Consumerism, disorientation and postmodern space: a modest test of an immodest theory. British Journal of Sociology, 51 (2): 339-354. 50. Zukin, S. (2005). Point of Purchase: How Shopping Changed American Culture. London: Routledge.

211


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 193-212

Izvorni znanstveni rad

Željka Tonković University of Zadar, Department of Sociology, Croatia e-mail: zeljka.tonkovic@unizd.hr

Hedonists and Utilitarians: Types of Visitors at the Shopping Centre Supernova Zadar Abstract In this article, the main findings of research conducted at the shopping centre Supernova in Zadar (N = 470) are presented and interpreted. Starting from a conceptual framework that distinguishes hedonic (expressive) and utilitarian (instrumental) shopping orientation, the main objective of the study was to investigate the prevalence of hedonic and utilitarian oriented types of visitors at the shopping center and to examine the differences between them. In addition, the aim of this study was to investigate the function of the Supernova shopping centre and to determine the extent to which social functions are developed. Research has demonstrated that this shopping centre has primarily established itself as a place for shopping, whereby the social function is of secondary importance, except among the young. The results show that the hedonic-oriented visitors are more often women and young visitors. Besides, it can be concluded that hedonists go shopping more frequently and are attracted by the diversity of content and the overall ambience. In conclusion, it is shown that further detailed research, both quantitative and qualitative, is needed in order to encompass various aspects of consumer orientation and styles.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Key words: shopping centre, consumption, shopper types, consumerism, social functions, leisure.

212


DOI 10.5673/sip.53.3.2 UDK 159.9:338.48(497.5 Split) Izvorni znanstveni rad

Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista: primjer grada Splita Jelena Matić Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska e-mail: matic@idi.hr

Denis Bratko

SAŽETAK U fokusu rada dva su fenomena koja su, iako donekle neobična, relativno uvriježena u općoj literaturi o ponašanju potrošača i upravljanju klasičnim brendovima – percepcija osobnosti brenda te samoprocjena podudarnosti između osobnosti pojedinca i osobnosti brenda. U okviru rada te se fenomene razmatra u kontekstu istraživanja ponašanja turista i marketinga mjesta, odnosno turističke destinacije. Kada je riječ o destinacijskim brendovima, percepcija osobnosti brenda odnosi se na viđenje toga kakva bi destinacija bila kad bi bila osoba, tj. procjenu skupa ljudskih osobina povezanih s destinacijom. Procjena samo-podudarnosti pak podrazumijeva izjašnjavanje osobe o tome koliko je njezina osobnost sukladna percipiranoj osobnosti destinacije. Online istraživanjem u kojem su sudjelovali mlađi domaći posjetitelji grada Splita (N = 263) ispitana je struktura percipirane osobnosti grada Splita te je analizirana uloga koju percepcija osobnosti destinacije i procjena samo-podudarnosti imaju u predviđanju ponašajnih namjera turista (preporuka i ponovni posjet). Rezultati pokazuju da sudionici u najvećoj mjeri doživljavaju Split kao lijep, opušten i veseo, a u najmanjoj mjeri kao radišan, glamurozan i zapadni. Oni sudionici koji osobnost Splita doživljavaju pozitivnijom te svoju osobnost procjenjuju sukladnijom osobnosti Splita skloniji su tome da drugima preporuče posjet Splitu od onih sudionika koji se ne smatraju sličnima Splitu te ga općenito doživljavaju negativnijim. Ponovni posjet predviđa samo percepcija osobnosti destinacije, pri čemu je vjerojatnije da se u Split vrate one osobe koje njegovu osobnost vide pozitivnijom. U okviru rasprave o nalazima istaknute su osnovne metodološke zamjerke ovom i sličnim istraživanjima te navedene neke smjernice za buduća istraživanja i praksu. Ključne riječi: osobnost brenda (destinacije), grad Split, samo-podudarnost, ponašajne namjere turista.

Copyright © 2015 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju, Hrvatska e-mail: dbratko@ffzg.hr

213


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

1. Uvod Upotreba psihologijskih konstrukata u istraživanju fenomena u turizmu novijeg je datuma (Barrios i sur., 2008.). Ovaj rad predstavlja jedan od prvih pokušaja domaćih autora da se ponašanje turista razmotri iz psihologijskog rakursa. Fokus je rada na dvama aspektima percepcije grada Splita kao turističke destinacije te analizi njihovih efekata na namjere ponašanja turista. Grad Split u ovom se radu promatra kao brand 1, koji se u marketinškoj literaturi definira kao ime, pojam, znak, simbol, dizajn ili kombinacija elemenata namijenjena prepoznavanju dobara ili usluga jednog proizvođača i diferenciranju od konkurencije (Kotler i sur., 2006.). Pretvoriti grad, regiju ili državu u brend znači oblikovati percepciju lokacije kao jedinstvene i atraktivne destinacije (Kapferer, 2008.). Iako su neki istraživači spoznaje o upravljanju klasičnim brendovima prenijeli u domenu promoviranja turističkih destinacija (Hosany, Ekinci i Uysal, 2006.; Murphy, Moscardo i Benckendorff, 2007.b; Usakli i Baloglu, 2011.), postavlja se pitanje do koje se mjere pretpostavke klasičnog brendiranja mogu primijeniti u marketingu mjesta (Murphy, Benckendorff i Moscardo, 2007.a). Naime kreiranje brenda mjesta kompleksnije je nego što je to slučaj s klasičnim brendovima budući da su potonji često artefakti, a destinacije realnosti utemeljene u svojoj povijesti i kulturi (Hankinson, 2001.; Kapferer, 2008.). Promoviranje destinacija isticanjem funkcionalnih atributa (kvaliteta usluge, cijena, blizina i sl.) postalo je nedistinktivno i nekorisno. Putovanja sve više postaju pitanje iskustva, ispunjenja i pomlađivanja, a ne pukog razgledavanja mjesta (King, 2002.). Stoga bi uspješno brendiranje destinacija trebalo staviti naglasak na iskustva koja povezuju ključne vrijednosti brenda s aspiracijama, emocionalnim koristima i potrebama kupca (Murphy i sur., 2007.a), odnosno istaknuti neopipljive koristi koje destinacija nudi. Izvor dijela tih koristi leži u tzv. osobnosti brenda, odnosno destinacije.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1.1. Osobnost brenda (destinacije)

214

Osobnost brenda definira se kao skup ljudskih osobina povezanih s brendom (Aaker, 1997.), odnosno karakter koji je brend stekao komunicirajući s (potencijalnim) korisnicima (Kapferer, 2008.). Iako su brendovi uglavnom neživi, često se na njih gleda kao da posjeduju ljudske karakteristike (Aaker, 1997.). Tako se, primjerice, brend cigareta Marlboro promatra kao muževan i jak, a Ronhill Slims kao ženstven i krhak. Sklonost antropomorfiziranju neživih objekata Sarilar (2005.) objašnjava pretpostavkom da si ljudi žele olakšati interakcije s brendovima. 1

Pojam brand u hrvatskom je preveden kao robna marka. Taj izraz korektno imenuje opipljive proizvode i usluge, ali ne i druge jedinice kojima se može trgovati, npr. osobe, mjesta i ideje (Kotler i sur., 2006.). Budući da se u ovom radu pod pojmom brand uglavnom misli na destinacije, odlučeno je da će, u nedostatku adekvatnijeg hrvatskog termina, nadalje biti korištena riječ brend, koja prenosi puno značenje pojma brand.


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

Upotreba se termina osobnost, dakako, razlikuje u kontekstu brendova i ljudi. Osobnost brenda uvjetovana je drugačijim faktorima od one ljudske – fizičkim svojstvima brenda, prednostima koje brend nudi, cijenom, slikom tipičnih korisnika itd. Pritom se pojmovi osobnosti i karaktera ne koriste u doslovnom smislu, već kao metafore, kao što je npr. ona o osobi kao računalu, uvriježena u psihologiji pamćenja (Aaker i Fournier, 1995.). Na ovom mjestu korisno je istaknuti razliku koja postoji između povezanih koncepata identiteta, slike i osobnosti brenda. Identitet se odnosi na to kako je pošiljatelj imao namjeru prikazati brend (Kapferer, 2008.). Slika je cjelovita percepcija brenda koja pokazuje kako su primatelji dekodirali informacije o brendu (Kapferer, 2008.; Milas, 2007.). Osobnost je pak mekša, emocionalna strana slike brenda (Biel, 1993., prema Ekinci i Hosany, 2006.), šireg konstrukta koji osim osobnosti brenda obuhvaća još i sliku korisnika, atribute proizvoda te koristi za kupce (Plummer, 2000.). Cilj je svake tvrtke da slika njezina brenda bude percipirana što sličnijom njegovom identitetu (Kovačević, 2005.). Po uzoru na definiciju osobnosti brenda, Ekinci i Hosany (2006.) osobnost destinacije definiraju kao skup ljudskih karakteristika povezanih s destinacijom. Ljudske osobine koje se pripisuju destinaciji često se nazivaju atributima destinacije. Isti autori navode da su ljudi skloni razmišljati o destinacijama u terminima ljudskih osobina. Štoviše, u stanju su artikulirati različite osobnosti destinacija za različita odredišta, čak i za dva geografski i po atributima bliska mjesta (Murphy i sur., 2007.b).

Brojni autori izvještavaju o korisnosti uvođenja koncepta osobnosti brenda za razumijevanje veze između brenda i korisnika te unapređenje procesa upravljanja brendom. Neke od funkcija osobnosti brenda odnose se na predviđanje preferencije i upotrebe brenda (Sirgy, 1982.), razumijevanje odanosti brendu (Plummer, 2000.), pripisivanje osobnih značenja brendu (Aaker i Fournier, 1995.), omogućavanje samoizražavanja (Keller, 1993.) te olakšavanje pozicioniranja i diferencijacije brenda (Plummer, 2000.). Ekinci i Hosany (2006.) koncept osobnosti destinacije vide kao okvir za razumijevanje percepcije turista te izradu jedinstvenog identiteta turističkih odredišta. Jedinstvena i atraktivna osobnost destinacije osnažuje percipiranu sliku destinacije te utječe na izbore (Ekinci i Hosany, 2006.) i ponašanje turista (Usakli i Baloglu, 2011.). Povijest mjerenja osobnosti brenda obilježena je upotrebom projektivnih tehnika, provođenjem fokusnih grupa, korištenjem ad hoc formuliranih skala te skala proizašlih iz konceptualizacija ljudske ličnosti, čija valjanost nije provjerena na bren-

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Aaker (1997.) navodi da se osobnost brenda može formirati i mijenjati bilo kojim direktnim ili indirektnim kontaktom korisnika s brendom. Formiranje osobnosti brenda direktnim putem podrazumijeva prenošenje osobina ličnosti ljudi koji su povezani s brendom na sam brend. Tako, primjerice, na percepciju osobnosti destinacije može utjecati percepcija tipičnog posjetitelja te stanovnika destinacije. Pripisivanje osobnosti brendu indirektnim putem može biti rezultat percepcije fizičkih svojstava brenda, imena, logotipa, načina oglašavanja, cijene itd. (Aaker, 1997.).

215


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

dovima (Aaker, 1997.; Azoulay i Kapferer, 2003.). Prvu skalu za mjerenje osobnosti brenda – Brand personality scale (BPS) konstruirala je J. Aaker (1997.). Tijekom validacije skale procijenjena je primjenjivost velikog broja atributa preuzetih iz psihologijskih skala ličnosti, skala ličnosti korištenih u marketingu te originalnog kvalitativnog istraživanja osobina povezanih s brendovima za opisivanje osobnosti brendova različitih kategorija (Aaker, 1997.). Analiza konačne verzije skale od 42 atributa pokazala je da osobnost brenda opisuje pet faktora – iskrenost, uzbudljivost, stručnost, sofisticiranost i grubost (Aaker, 1997., prijevod iz Milas, 2007.). Uz informacije o zadovoljavajućoj pouzdanosti te robusnosti skale (Aaker, 1997.), u literaturi se nalaze i neke kritike na račun njezine upotrebljivosti u drugim kulturama (Aaker, 1997.), korištenja preširoke definicije osobnosti brenda (Azoulay i Kapferer, 2003.) te primjene uglavnom na klasičnim brendovima (Usakli i Baloglu, 2011.). Bez obzira na to, BPS je do danas najstabilnija i najkorištenija mjera osobnosti brenda (Eisend i Stokburger-Sauer, 2013.), pogodna i za ispitivanje percepcije osobnosti destinacija (Ekinci i Hosany, 2006.; Usakli i Baloglu, 2011.).

1.2. Teorija samo-podudarnosti Ponašanje turista, tj. potrošača generalno pod značajnim je utjecajem percepcije dvaju tipova podudarnosti, tzv. funkcionalne i samo-podudarnosti (Sirgy i Su, 2000.). Funkcionalna podudarnost označava slaganje svojstava destinacije i turistovih očekivanja vezanih uz ta svojstva (Sirgy i Su, 2000.). Samo-podudarnost, koja je u fokusu ovog rada, je pak stupanj sukladnosti između kupčeve slike o sebi i slike brenda (Sirgy i sur., 1997.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Percepcija samo-podudarnosti manje je kognitivno zahtjevan kriterij od funkcionalne podudarnosti, pa je vjerojatnije da će biti temeljem za preferencije i odluke onih potrošača (turista) koji imaju manje znanja o brendu (destinaciji), manje su iskusni, pokazuju manju uključenost te su suočeni s vremenskom stiskom. Štoviše, ona može djelovati na iskrivljenje percepcije funkcionalne podudarnosti na način da konzumenti koji doživljavaju visoku samo-podudarnost utilitarističke atribute proizvoda procjenjuju povoljnijima, i obratno (Sirgy i Su, 2000.).

216

Istraživanja čiji je cilj predvidjeti i objasniti ponašanje potrošača koriste četiri aspekta slike o sebi (Sirgy, 1982.; Sirgy i Su, 2000.) – aktualna slika o sebi (kako osoba percipira sebe), idealna slika o sebi (kako bi osoba voljela percipirati sebe), socijalna slika o sebi (kako osoba misli da je drugi percipiraju) te idealna socijalna slika o sebi (kako bi osoba voljela da je drugi percipiraju). Sukladno tome, postoje četiri tipa samo-podudarnosti (Sirgy i Su, 2000.) – aktualna samo-podudarnost (sukladnost aktualne slike o sebi i slike brenda), idealna samo-podudarnost (sukladnost idealne slike o sebi i slike brenda), socijalna samo-podudarnost (sukladnost socijalne slike o sebi i slike brenda) te idealna socijalna samo-podudarnost (sukladnost idealne socijalne slike o sebi i slike brenda). Prema teoriji samo-podudarnosti, kupci nastoje odabrati one brendove koji korespondiraju s njihovom slikom o sebi (Usakli i Baloglu, 2011.). Da bi kupac razvio


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

percepciju visoke podudarnosti, potrebno je da proizvod, usluga ili destinacija budu jasno i djelotvorno brendirani (Morgan, Pritchard i Pride, 2002., prema Murphy i sur., 2007.b). Ekinci (2003.) poziva na izgradnju destinacijskih brendova koji će utemeljiti osobnost brenda koja korespondira s turistovom slikom o sebi. Naime turisti su motivirani da zaštite svoje identitete i najugodnije će se osjećati pri posjetu destinaciji koja je odraz njihove slike o sebi (Sirgy i Su, 2000.). Istraživanja upućuju na povezanost percipirane samo-podudarnosti i preferencije brenda (Sirgy, 1982.), pozitivnog stava i odanosti brendu (Kim, Han i Park, 2001.; Sirgy i Su, 2000.) te sklonosti preporuci i ponovnom posjetu destinaciji (Usakli i Baloglu, 2011.). Nadalje, Burnkrant i Unnava (1995.) iznose da oglasi koji naglašavaju vezu između kupca i brenda potiču na dublju elaboraciju, bolje se pamte i, pod određenim uvjetima, više utječu na potrošačko ponašanje. Efekt samo-podudarnosti na ponašanje potrošača povezan je s tzv. samoizražajnom funkcijom brenda, odnosno mogućnošću da kupac upotrebom brenda izrazi sebe. Što je veća percipirana podudarnost karakteristika osobe i brenda, to je potencijal za samoizražavanje izraženiji (Kim i sur., 2001.). Tradicionalna mjera samo-podudarnosti uključivala je procjenu slike o sebi i slike tipičnog korisnika (posjetitelja) prilikom upotrebe brenda (posjeta destinaciji) te izračun indeksa diskrepancije između tih procjena (Sirgy, 1982.). Sirgy i sur. (1997.) predložili su nov način mjerenja podudarnosti slike o sebi i slike tipičnog posjetitelja – direktnom usporedbom tih dvaju koncepata putem određivanja stupnja slaganja sa sadržajem nekoliko tvrdnji. Kao prednost takvog načina procjenjivanja Sirgy i Su (2000.) vide to što se samo-podudarnost zahvaća direktno (ne mjereći sliku o sebi i tipičnom posjetitelju odvojeno) i globalno (ne tražeći od sudionika da daju procjene sličnosti na izdvojenim elementima turističkog iskustva). Nova mjera pokazala se superiornom pri predviđanju stavova i ponašanja kupaca (Sirgy i Su, 2000.). Usakli i Baloglu (2011.) predlažu modifikaciju te nove mjere koja se ogleda u upotrebi šireg pojma osobnosti brenda, tj. destinacije umjesto užeg koncepta slike tipičnog posjetitelja.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati strukturu percipirane osobnosti grada Splita te istražiti ulogu koju percepcija osobnosti destinacije te samoprocjena podudarnosti između osobnosti turista i osobnosti destinacije mogu imati na ponašanje turista. Sukladno tome, definirani su problemi: 1. ispitati faktorsku strukturu modificirane skale osobnosti brenda za grad Split 2. ispitati ulogu percepcije osobnosti destinacije i samoprocjene podudarnosti između osobnosti turista (sudionika istraživanja) i osobnosti destinacije u predviđanju namjera ponašanja (preporuka i ponovni posjet) turista grada Splita Prvom problemu pristupa se eksploratorno, dok se, na osnovi rezultata stranih provjera (Ekinci i Hosany, 2006.; Hosany i sur., 2006.; Usakli i Baloglu, 2011.), za drugi problem postavlja hipoteza da će pozitivnija percepcija osobnosti Splita i percepcija

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1.3. Cilj istraživanja

217


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

veće samo-podudarnosti biti povezane s većom sklonošću preporuke i ponovnog posjeta Splitu.

2. Metodologija 2.1. Predistraživanje Budući da skala osobnosti brenda (Aaker, 1997.) nije inicijalno namijenjena procjeni osobnosti destinacija, prije provedbe glavnog istraživanja bilo ju je nužno prilagoditi zadatku procjene osobnosti Splita. Prigodnom uzorku sudionika (N = 26; Mdob = 25,19; SDdob = 1,86) dana je uputa da razmisle o Splitu kao da je osoba te zabilježe sve ljudske osobine koje s tom destinacijom povezuju. Na temelju rezultata u skalu osobnosti brenda dodana su četiri atributa koja navodi više od 20% sudionika: srdačan, opušten, zabavan i lijep. Nadalje, sudionici predistraživanja zamoljeni su da na skali od 1 do 5 procijene u kojoj se mjeri 42 osobine iz prijevoda originalnog BPS-a odnose na Split. Uz skalu je bila ponuđena i opcija „nije primjenjivo (NP)“ za situacije u kojima sudionici ocijene da se osobina uopće ne može primijeniti za opisivanje osobnosti Splita ili destinacija generalno. Atributi koje je kao neprimjenjive za opisivanje osobnosti turističkih odredišta odabralo više od 25% sudionika isključeni su iz daljnje analize: stručan, inteligentan, ženstven, muževan i sklon boravku na otvorenom. Navedene izmjene2 dovele su do zadržavanja 41 atributa (37 originalnih i 4 specifična za Split), koji čine modificiranu skalu osobnosti brenda.

2.2. Sudionici

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ciljna populacija bili su mlađi domaći turisti bez djece koji su barem jednom posjetili Split. Spomenuta se populacija od drugih populacija razlikuje po svom načinu života te predstavlja zaseban segment tržišta krajnje potrošnje (Kotler i sur., 2006.).

218

Istraživanju se odazvalo ukupno 376 sudionika, no određeni dio njih nije udovoljavao uvjetima za sudjelovanje. U obzir nisu uzeti odgovori sudionika koji su iz Splitsko-dalmatinske županije (N = 8, jer ne pripadaju populaciji turista grada Splita) te onih koji su stariji od 35 godina ili imaju djecu (N = 26, jer ne pripadaju ciljnom marketinškom segmentu). Izuzeti su i odgovori sudionika koji imaju nedovoljno iskustva s gradom Splitom. Pritom se misli na one koji su izvijestili da su u Splitu bili samo u prolazu (N = 25) ili im je iskustvo sa Splitom iz nekog razloga nemjerodavno, primjerice, bilo je jako davno i ne sjećaju se (N = 54). Nakon izdvajanja dijela podataka, konačnu bazu sačinjavali su odgovori 263 sudionika. 2

Sličan postupak te kriterije za uključivanje i isključivanje atributa iz BPS-a koriste Ekinci i Hosany (2006.) te Usakli i Baloglu (2011.).


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

Gotovo dvije trećine uzorka (62%) činile su sudionice. Prosječna dob svih sudionika bila je 24,93 godina. Raspon dobi bio je od 17 do 35, s tim da je glavnina sudionika (83%) imala između 22 i 28 godina. Nevjenčane osobe činile su 93% uzorka. S obzirom na najviši završeni stupanj obrazovanja, u uzorku su prevladavale osobe sa završenim (do)diplomskim studijem ili magisterijem (39%), zatim osobe sa završenim preddiplomskim studijem ili višom školom (38%) te, konačno, osobe sa završenom srednjom školom (22%). Studenti su činili 59%, a zaposleni 32% uzorka.3 U uzorku su bili zastupljeni sudionici iz svih hrvatskih županija osim Splitsko-dalmatinske. Dominirali su sudionici iz Grada Zagreba (48%), slijede oni iz Zagrebačke (8%) i Karlovačke (8%) županije. Prosječan broj posjeta Splitu bio je 2,4; 20% sudionika Split je posjetilo jednom, 18% dvaput, a 62% tri ili više puta.

2.3. Instrumenti

Mjera samo-podudarnosti sadržavala je zadatak direktne usporedbe osobnosti Splita i osobnosti sudionika, koji je bio modificiran kako je to slučaj i u istraživanju Usaklija i Baloglua (2011.). Modifikacija se sastojala u upotrebi šireg pojma osobnosti brenda, tj. destinacije umjesto užeg koncepta slike tipičnog posjetitelja, koji se ranije koristio u zahvaćanju samo-podudarnosti. Na ovom mjestu važno je napomenuti da se procjenjivanje osobnosti sudionika u ovom istraživanju ne odnosi na uobičajeno ispunjavanje upitnika za (samo)procjenu osobnosti, odnosno da se u istraživanju ne barata izmjerenim osobinama sudionika. Radi se o iskazivanju općeg dojma i samoprocjeni sudionika o tome koliko njihova osobnost korespondira s osobnošću grada, odnosno koliko osobina s njime dijele. Otud i povremena zamjena termina osobnost sudionika terminom slika o sebi, koji također ne odgovara konstruktu samopoimanja kako se ono obično u psihologijskim istraživanjima konceptualizira i mjeri. U okviru mjere samo-podudarnosti sudionici su izloženi četirima tvrdnjama koje su zahtijevale usporedbu osobnosti Splita i osobnosti sudionika te izjašnjavanje o (ne) podudarnosti na skali od 1 („uopće se ne slažem“) do 5 („u potpunosti se slažem“). Tvrdnje su bile namijenjene zahvaćanju različitih aspekata samo-podudarnosti: aktualna samo-podudarnost („Moj doživljaj osobnosti Splita podudara se sa slikom koju imam o sebi.“); idealna samo-podudarnost („Moj doživljaj osobnosti Splita podudara se sa slikom koju bih volio/voljela imati o sebi.“); socijalna samo-podudarnost („Moj 3

U istraživanjima Tomić-Koludrović i Petrića (2006.) te Maroević (2002.) nađeno je da je profil prosječnog (inozemnog) posjetitelja Splita sličan profilu sudionika u ovom uzorku; radi se o mlađim, obrazovanijim turistima bez djece, često studentskog statusa.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Kao mjera osobnosti destinacije korištena je skala osobnosti brenda (Aaker, 1997.) prilagođena prema rezultatima predistraživanja. Modificirana skala osobnosti brenda sastojala se od 41 atributa (npr. iskren, neovisan, šarmantan) s pripadajućom Likertovom skalom od 1 (uopće se ne odnosi na Split) do 5 (u potpunosti se odnosi na Split). Zadatak sudionika bio je procijeniti u kojoj se mjeri pojedini atribut odnosi na grad Split ako ga promatraju kao osobu. Pouzdanost modificirane skale osobnosti brenda iznosila je α = 0,95.

219


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

doživljaj osobnosti Splita podudara se sa slikom za koju vjerujem da drugi ljudi imaju o meni.“) te idealna socijalna samo-podudarnost („Moj doživljaj osobnosti Splita podudara se sa slikom koju bih volio/voljela da drugi ljudi imaju o meni.“). Namjere ponašanja korištene u ovom istraživanju su namjera preporuke destinacije te namjera ponovnog posjeta destinaciji. To su ujedno i najkorištenije zavisne/kriterijske varijable u istraživanjima ovog tipa. Obje su zahvaćene jednostavnim pitanjima na kojima su se sudionici o svojoj namjeri trebali izjasniti zaokružujući broj na skali od 1 („nikako ne bih preporučio/la, odnosno ne namjeravam ponovno posjetiti Split“) do 7 („definitivno bih preporučio/la, odnosno sigurno ću ponovno posjetiti Split“). Uz sociodemografske podatke (spol, dob, bračni status, roditeljski status, stupanj obrazovanja, radni status, županija) te informacije o iskustvu s ciljnom destinacijom, zatražena je i (kontrolna) povratna informacija sudionika o tome kako im je bilo razmišljati o Splitu kao da je osoba te uspoređivati osobnost Splita i vlastitu osobnost, na skali od 1 („jako teško“) do 5 („jako lako“).

2.4. Postupak prikupljanja podataka Podaci su prikupljeni 2011. godine putem upitnika koji je kreiran u elektroničkom obliku i postavljen na jedan od online sustava za anketiranje. Poziv s uvjetima za sudjelovanje u istraživanju poslan je na niz elektroničkih adresa te postavljen na neke društvene mreže. Primatelji su zamoljeni da proslijede poveznicu poznanicima kako bi se uzorak povećavao metodom snježne grude. Faza prikupljanja podataka trajala je dva tjedna. Provođenje online istraživanja procijenjeno je primjerenim s obzirom na dob i profil ciljne populacije.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

3. Rezultati

220

Na pitanje koliko im je bilo teško razmišljati o Splitu kao osobi sudionici su prosječno birali vrijednost 3,31. Gotovo polovina sudionika (49,4%) navodi da im je bilo prilično ili jako lako razmišljati o Splitu kao da je osoba, dok 24,2% tvrdi da im je isti zadatak bio prilično ili jako težak. Procjena težine zadatka usporedbe osobnosti grada i osobnosti sudionika iznosila je u prosjeku 2,83. Zadatak usporedbe osobnosti Splita i vlastite osobnosti 31,3% sudionika ocjenjuje prilično ili jako lakim, dok ga 43,7% drži prilično ili jako teškim. Osnovna deskriptivna statistika za atribute na kojima je procijenjen Split navedena je u tablici 1.4 Najviše prosječne vrijednosti ostvarene su za atribute lijep (M = 4,20), 4

Atributi provincijalan (engl. small-town) i neuglađen (engl. rugged) isključeni su iz daljnje analize jer su negativno korelirali s ukupnim rezultatom na modificiranoj skali osobnosti brenda (r = -0,19 i r = -0,42; p < 0,05), vjerojatno stoga što su uslijed prijevoda poprimili negativne konotacije. Odluka o isključenju atributa temelji se na Aakeričinom (1997.) mišljenju da se skala treba sastojati isključivo od pozitivnih atributa jer joj je namjena odrediti opseg u kojem će osobnost brenda utjecati na vjerojatnost da će kupci brend birati, a ne izbjegavati.


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

opušten (M = 4,13) i veseo (M = 4,00), od kojih su prva dva u skalu dodana nakon kvalitativne faze prilagodbe BPS-a istraživanju osobnosti Splita. Najniže aritmetičke sredine pri procjeni osobnosti Splita dobivene su za atribute radišan (M = 2,26), glamurozan (M = 2,65) i zapadni (M = 2,67). Tablica 1. Deskriptivna statistika za atribute modificirane skale osobnosti brenda i saturacije atributa generalnim faktorom dobivenim metodom glavnih komponenata (N = 263).

M

SD

Faktorsko zasićenje

Atribut

M

SD

Faktorsko zasićenje

lijep*

4,20

0,857

,604

maštovit

3,27

1,009

,733

opušten*

4,13

0,941

,571

obiteljski orijentiran

3,26

0,885

,351

Veseo

4,00

0,955

,704

zdrav

3,25

0,953

,555

samopouzdan

3,92

0,991

,324

smion

3,24

0,955

,568

Jedinstven

3,91

1,047

,475

suvremen

3,23

0,989

,643

zabavan*

3,83

0,902

,753

moderan

3,22

1,019

,664

Šarmantan

3,82

0,957

,690

uspješan

3,19

0,916

,670

Živahan

3,72

1,016

,641

siguran

3,07

0,950

,383

Originalan

3,71

1,040

,552

realan

3,01

1,017

,435

Zgodan

3,67

0,943

,713

viša klasa

2,93

0,976

,515

Topao

3,61

0,981

,577

pošten

2,89

0,863

,514

Osjećajan

3,52

0,998

,530

vođa

2,85

1,027

,562

srdačan*

3,48

0,988

,663

pouzdan

2,82

0,953

,559

Cool

3,48

0,970

,732

poslovan

2,79

0,956

,491

Uzbudljiv

3,44

1,013

,754

uglađen

2,78

0,990

,647

u trendu

3,42

1,021

,717

prizeman

2,73

0,979

,084

Mlad

3,38

1,066

,554

zapadni

2,67

0,950

,605

Čvrst

3,37

0,930

,459

glamurozan

2,65

0,989

,598

Iskren

3,31

0,968

,540

radišan

2,26

0,956

,505

Neovisan

3,29

0,976

,522

Atribut

Kako bi se ustanovilo koje su dimenzije u pozadini rezultata na modificiranoj skali osobnosti brenda, podaci dobiveni na preostalih 39 atributa podvrgnuti su faktorskoj analizi (metoda glavnih komponenata). Keiser-Meyer-Olkinova mjera (KMO = 0,91) te Bartlettov test (χ² = 4778,15, df = 741, p < 0,01) ukazali su na prikladnost matrice za faktorizaciju. Postupak ekstrakcije rezultirao je s osam komponenti čiji su karakteristični korijeni veći od 1 (slika 1.). Razmotrena je prikladnost dvaju rješenja – trofaktorskog i jednofaktorskog. Ustanovljeno je da su dobivene tri komponente, rotirane varimax metodom i tretirane kao odvojene skale, bile visoko korelirane (u svim trima slučajevima r > 0,6; p < 0,01). Višestruka korelacija tih triju komponenti s varijablama preporuke i ponovnog

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

* atribut dodan u skalu nakon predistraživanja

221


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

posjeta pokazala se tek neznatno drugačijom od rezultata u kojima je kao prediktor korištena samo jedna komponenta. Očigledno, tri komponente objašnjavaju velik dio zajedničke varijance, pa je stoga pretpostavka o korisnosti zadržavanja triju komponenata u objašnjenju varijance rezultata na modificiranoj skali osobnosti brenda odbačena.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 1. Scree dijagram dobiven faktorizacijom atributa modificirane skale osobnosti brenda (N = 263).

222

Jednofaktorsko se rješenje, zbog spomenutih razloga te izrazito visokog koeficijenta α, koji upućuje na jednodimenzionalnost konstrukta, pokazalo najprikladnijim za objašnjenje veza među manifestnim varijablama. Ekstrahirana komponenta, nazvana generalnim faktorom percepcije osobnosti Splita, objašnjava 34,03% varijance rezultata na modificiranoj skali osobnosti brenda. U tablici 1. prikazana su zasićenja pojedinih atributa generalnim faktorom. Iako je većina atributa visoko saturirana faktorom g, najviše saturacije (iznad 0,6) imaju osobine koje su se u osnovnom Aakeričinom (1997.) modelu nalazile pod nekom od faceta faktora uzbudljivost. Vodeći se interpretacijom generalnog faktora u konceptualizaciji ljudske ličnosti (Musek, 2007.), može se reći da je generalni faktor osobnosti Splita spoj svih pozitivno obojanih aspekata osobnosti te destinacije, odnosno evaluacija percipirane osobnosti. Ukupni rezultat na modificiranoj skali osobnosti brenda formira se jednostavnom linearnom kombinacijom rezultata na svakoj od 39 čestica koje sačinjavaju skalu. Budući da je skala sastavljena samo od pozitivnih atributa, viši rezultat upućuje na pozitivniji dojam sudionika o gradu Splitu. Prosječni ukupni rezultat bio je 128,51, a raspršenje rezultata oko aritmetičke sredine razmjerno veliko (SD = 21,46). Ostvareni raspon ukupnih rezultata na modificiranoj skali osobnosti brenda bio je blizu teoretskog, što sugerira kako je percepcija


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

osobnosti Splita kod sudionika ovog istraživanja bila vrlo raznolika, a skala dovoljno osjetljiva. Povezanost generalnog faktora percepcije osobnosti Splita i obiju kriterijskih varijabli značajna je na razini od p < 0,01; za kriterij preporuke korelacija iznosi 0,67, a za ponovni posjet Splitu 0,32 (tablica 2.). Rezultati sudionika za četiri aspekta samo-podudarnosti visoko su međusobno korelirali. Najviša je interkorelacija bila između aktualne i idealne samo-podudarnosti (r = 0,78), dok je najniža bila između aktualne i idealne socijalne samo-podudarnosti (r = 0,69). Štoviše, Cronbachov alpha koeficijent od 0,92 ukazivao je na visoku unutarnju konzistenciju skale sastavljene od četiriju čestica, tj. mjere pojedinih aspekata samo-podudarnosti. Zbog tih empirijskih pokazatelja i teorijskih razloga, o kojima će biti više riječi u raspravi, odlučeno je da se u daljnjoj obradi koristi mjera globalne samo-podudarnosti, odnosno prosječna vrijednost rezultata na česticama koje zahvaćaju različite tipove samo-podudarnosti. Prosječna procjena globalne samo-podudarnosti iznosila je 2,20 (SD = 0,95). Navedeni podatak ukazuje na to da se sudionici u prosjeku uglavnom nisu slagali s tim da je njihova osobnost nalik onoj koju bi Split imao da je osoba. Povezanost mjere globalne samo-podudarnosti i obiju kriterijskih varijabli statistički je značajna (p < 0,01); korelacija sa sklonošću preporuci iznosi 0,44, a s vjerojatnošću ponovnog posjeta 0,23 (tablica 2.).

osobnost Splita

globalna samopodudarnost

preporuka

ponovni posjet

osobnost Splita

1

0,587*

0,664*

0,324*

globalna samopodudarnost

0,587*

1

0,443*

0,226*

preporuka

0,664*

0,443*

1

0,367*

ponovni posjet

0,324*

0,226*

0,367*

1

* p < 0,01

Kako bi se istražilo djelovanje nezavisnih varijabli (percepcija osobnosti Splita te procjena podudarnosti između osobnosti sudionika i osobnosti Splita) na zavisne varijable (namjere preporuke i ponovnog posjeta) te njihova eventualna interakcija, podaci su obrađeni složenom analizom varijance za nezavisne uzorke. Obje nezavisne varijable umjetno su dihotomizirane. Varijabla percepcije osobnosti Splita podijeljena je, prema aritmetičkoj sredini rezultata na modificiranoj skali osobnosti brenda, na negativniji (49,1%) i pozitivniji (50,9%) dojam o Splitu, a varijabla samopodudarnosti, prema aritmetičkoj sredini rezultata na mjeri globalne samo-podudarnosti, na manju (54,5%) i veću samo-podudarnost (45,5%). Kombinacijom razina

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tablica 2. Matrica korelacija varijabli korištenih pri istraživanju percepcije osobnosti Splita (N = 263).

223


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

tih dviju varijabli dobivene su četiri nezavisne skupine sudionika. Prvu skupinu činili su sudionici koji su imali negativniji dojam o Splitu i manju samo-podudarnost (35,6%), drugu sudionici s negativnijim dojmom o Splitu i većom samo-podudarnosti (13,5%), treću sudionici s pozitivnijim dojmom o Splitu i manjom samo-podudarnosti (18,9%), a četvrtu sudionici s pozitivnijim dojmom o Splitu i većom samo-podudarnosti (31,5%). Tablica 3. sadrži aritmetičke sredine koje na zavisnim varijablama ostvaraju sudionici s negativnijim i pozitivnijim dojmom, odnosno, manjom i većom samo-podudarnošću. Tablica 3. Deskriptivna statistika rezultata na zavisnim varijablama za četiri nezavisne skupine sudionika (N = 263).

negativniji dojam o Splitu

pozitivniji dojam o Splitu

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

ukupno

224

N

namjera preporuke

namjera ponovnog posjeta

manja samopodudarnost

79

M = 4,08 (SD = 1,466)

M = 5,16 (SD = 1,705)

veća samopodudarnost

30

M = 4,93 (SD = 1,437)

M = 5,57 (SD = 1,633)

ukupno

109

M = 4,31 (SD = 1,501)

M = 5,28 (SD = 1,688)

manja samopodudarnost

42

M = 5,60 (SD = 0,989)

M = 6,05 (SD = 1,324)

veća samopodudarnost

71

M = 5,97 (SD = 0,971)

M = 6,03 (SD = 1,195)

ukupno

113

M = 5,83 (SD = 0,990)

M = 6,04 (SD = 1,239)

manja samopodudarnost

121

M = 4,60 (SD = 1,503)

M = 5,47 (SD = 1,633)

veća samopodudarnost

101

M = 5,66 (SD = 1,219)

M = 5,89 (SD = 1,348)

ukupno

222

M = 5,09 (SD = 1,476)

M = 5,66 (SD = 1,522)

Rezultat složene analize varijance za zavisnu varijablu namjere preporuke ukazuje na statistički značajan glavni efekt percepcije osobnosti destinacije (F(1, 221) = 50,98; p < 0,01), značajan glavni efekt procjene samo-podudarnosti (F(1, 221) = 11,87; p < 0,01) te neznačajnu interakciju između ovih dviju varijabli (F(1, 221) = 1,80; p > 0,05). Složena analiza varijance u kojoj je kao zavisna varijabla korištena vjerojatnost ponovnog posjeta rezultirala je značajnim glavnim efektom percepcije osobnosti destinacije (F(1, 221) = 9,87; p < 0,05), neznačajnim glavnim efektom procjene samo-podudarnosti (F(1, 221) = 0,80; p > 0,05) te neznačajnom interakcijom korištenih varijabli (F(1, 221) = 0,97; p > 0,05).


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

4. Rasprava Autorica skale čija je modifikacija korištena u ovom istraživanju upozorila je da zadaci poput onih procjenjivanja osobnosti Splita te uspoređivanja vlastite osobnosti i osobnosti Splita mogu sudionicima biti donekle neobični (Aaker, 1997.). Kako bismo provjerili je li sudionicima bilo teško odgovarati na postavljene zadatke te procijenili postoji li mogućnost da navodna zahtjevnost zadataka djeluje na konačne rezultate, po završetku rješavanja upitnika sudionici su zamoljeni da se izjasne koliko im je teško bilo razmišljati o Splitu kao da je osoba, odnosno uspoređivati svoju osobnost i osobnost Splita. Oba zadatka prosječno su ocijenjena ni teškim, ni lakim, iz čega proizlazi da zahtjevnost zadataka vjerojatno nema sustavan efekt na rezultate istraživanja. Spomenuti nalaz u skladu je sa zaključcima drugih istraživanja, koja su našla da su sudionici u stanju razmišljati o gradovima pridajući im ljudske osobine (Ekinci i Hosany, 2006.; Usakli i Baloglu, 2011.).

Prvi istraživački problem bio je ustanoviti faktorsku strukturu modificirane skale osobnosti brenda za slučaj kad je brend grad Split, a uzorak mlađi domaći turisti. Svođenjem većeg broja atributa na manji broj dimenzija koje objašnjavaju povezanost među njima nastojao se dobiti okvir za jednostavniju interpretaciju i korištenje empirijskih podataka o osobnosti destinacije. Analiza je rezultirala prihvaćanjem generalnog faktora percepcije osobnosti Splita. Iako objašnjava tek trećinu varijance rezultata na skali osobnosti brenda, generalni je faktor vrlo dobar prediktor preporuke Splita kao turističke destinacije. Njegova povezanost s namjerom ponovnog posjeta značajna je, ali umjerene veličine. Spomenuto može biti posljedica neadekvatnosti izbora potonjeg kriterija za ponašanje turista. Primjerice, Kozak i Rimmington (2000.) upozoravaju da namjera povratka u destinaciju nije prikladan kriterij za opisivanje ponašanja turista s obzirom na njihovu izraženu sklonost traženju novih mjesta i iskustava. Obje korelacije upućuju na to da su turisti skloniji preporučiti i ponovno posjetiti one destinacije čiju osobnost percipiraju pozitivnijom. Dobivena struktura osobnosti Splita razlikuje se brojem zadržanih komponenti i sadržajem od originalne strukture koju je u istraživanju osobnosti brendova dobila Aaker (1997.) te nalaza drugih istraživanja u ovom polju. Dok Aaker nalazi pet faktora za opisivanje osobnosti brendova, u ovom se istraživanju prihvaća rješenje s generalnim faktorom percepcije osobnosti Splita. Budući da Aakeričino istraživanje prilikom konstrukcije BPS-a nije uključivalo brendove grada, regije ili države, ne iznenađuje da se njezini nalazi ovdje ne reproduciraju. Ekinci i Hosany (2006.) vide iskustvenu kvalitetu i doprinos turističkih doživljaja po kojima se brendovi destina-

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Prosječne procjene za atribute modificirane skale osobnosti brenda u velikoj su mjeri sukladne sa stereotipima o osobinama stanovnika mediteranskih gradova (Šurija, 2011.), koji predstavljaju jedan od faktora koji oblikuju percepciju osobnosti destinacije. Od šest atributa s najvišim prosječnim vrijednostima, tri su potekla iz kvalitativne faze predistraživanja i specifična su za Split. Potonje potvrđuje važnost provedbe kvalitativnih istraživačkih dionica tijekom prilagodbe BPS-a za procjenu osobnosti konkretnih destinacija, što je ujedno i praksa brojnih istraživača u polju (Ekinci i Hosany, 2006.; Murphy i sur., 2007.b; Usakli i Baloglu, 2011.).

225


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

cija razlikuju od robnih marki kao uzrok razlika u percipiranoj strukturi osobnosti. Nisu, međutim, podudarni ni nalazi istraživanja osobnosti grada Usaklija i Baloglua (2011.), koji su, ispitujući osobnost Las Vegasa, zadržali petofaktorsko rješenje s dimenzijama koje su nazvali živošću, sofisticiranošću, stručnošću, suvremenošću i iskrenošću. S druge strane, Ekinci i Hosany (2006.), primjenjujući BPS za procjenu osobnosti različitih destinacija koje su njihovi sudionici nedavno posjetili, dobili su da se osobnost destinacija može opisati uz pomoć triju glavnih dimenzija – iskrenosti, uzbudljivosti i druželjubivosti, pri čemu posljednju ističu kao specifičan faktor kojim se može opisati osobnost destinacija. Ipak, iz podataka prikupljenih na uzorku splitskih turista ne proizlazi ni takvo trofaktorsko rješenje. Dodatna istraživanja trebala bi rasvijetliti može li se govoriti o jedinstvenoj strukturi percipirane osobnosti gradova i, ako da, koja bi to bila. Nasuprot nemogućnosti usuglašavanja oko sadržajne i faktorske strukture BPS-a, empirijske provjere sustavno potvrđuju korisnost konstrukta osobnosti brenda u predviđanju ponašanja turista. Nađena je povezanost percepcije osobnosti destinacije i namjere preporuke (Ekinci i Hosany, 2006.; Hosany i sur., 2006.; Usakli i Baloglu, 2011.) te ponovnog posjeta destinaciji (Usakli i Baloglu, 2011.).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Iako u teoriji postoje četiri aspekta samo-podudarnosti (Sirgy i Su, 2000.), u ovom se radu baratalo jedinstvenim indikatorom slaganja osobnosti grada i sudionika, tzv. mjerom globalne samo-podudarnosti. Razlozi su tome brojni. Pored empirijskih argumenata navedenih u dijelu o rezultatima, valja istaknuti da se odvojeno razmatranje čestica činilo neopravdanim budući da su se neki sudionici predistraživanja izjašnjavali kako uopće ne vide ili jedva vide razliku među tvrdnjama koje mjere različite aspekte samo-podudarnosti. To je potkrijepljeno i nalazom da gotovo pola sudionika istraživanja smatra zadatak uspoređivanja svoje osobnosti i osobnosti grada Splita prilično ili jako teškim. U prilog odluci o kreiranju mjere globalne samo-podudarnosti ide podatak da efekti svih aspekata samo-podudarnosti djeluju u istom smjeru u odnosu na kriterijske varijable. Primjerice, Usakli i Baloglu (2011.) nalaze da su aktualna i idealna samo-podudarnost pozitivno povezane s namjerom preporuke. Rezultati ovog istraživanja ukazali su na to da se, u prosjeku, sudionici uglavnom ne slažu s tvrdnjom da je osobnost Splita slična njihovoj, odnosno tome kako oni sebe vide, kako bi voljeli sebe vidjeti, kako misle da ih drugi vide i kako bi voljeli da ih drugi vide.

226

Logička podloga zbog koje je provjeravana veza samo-podudarnosti i kriterijskih varijabli jest ta da će turisti biti skloni višekratno posjećivati i preporučivati one destinacije za koje misle da su im po nekim karakteristikama slične. Primjerice, netko tko sebe smatra romantičnom osobom može biti sklon preporuci ili ponovnom posjetu Parizu, koji slovi kao romantičan grad, upravo zato što osjeća podudarnost svoje osobnosti i osobnosti Pariza te to ponašanje koristi u svrhu samoizražavanja. Nađene korelacije globalne samo-podudarnosti i kriterijskih varijabli umjereno su pozitivne, s tim da je povezanost sa sklonošću preporuci veća nego s vjerojatnošću ponovnog posjeta, što može biti posljedica spomenute manjkavosti potonjeg kriterija kao indikatora ponašanja turista.


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

Rezultati dobiveni na uzorku splitskih turista potvrdili su tezu Sirgyja i Sua (2000.) da je koncept samo-podudarnosti primjenjiv i koristan u kontekstu istraživanja ponašanja i brendova u turizmu. Nadalje, predstavljaju dopunu suprotstavljenim nalazima malobrojnih empirijskih istraživanja, pri čemu neka nalaze povezanost samo-podudarnosti te preporuke i ponovnog posjeta (Usakli i Baloglu, 2011.), a neka ne (Murphy i sur., 2007.a; op. korišten samo kriterij ponovnog posjeta). Složenom analizom varijance analizirani su glavni efekti 1) percepcije osobnosti destinacije, 3) procjene podudarnosti između osobnosti sudionika i osobnosti destinacije te 2) eventualna interakcija u djelovanju ovih dviju varijabli na namjere ponašanja turista grada Splita. Rezultati su pokazali da su i percepcija osobnosti destinacije i procjena samo-podudarnosti, pojedinačno uzevši, djelovale na namjeru preporuke kod sudionika istraživanja. Djelovanje jedne varijable na rezultate bilo je nezavisno od djelovanja druge. Sukladno postavljenoj hipotezi, što su turisti osobnost Splita doživljavali pozitivnijom, izraženija je bila njihova sklonost da se angažiraju u tzv. marketingu „od usta do usta“ kojim su promovirali grad. Također, oni turisti koji su svoju osobnost vidjeli sukladnijom osobnosti Splita pokazali su izraženiju namjeru preporuke. S druge strane, na namjeru ponovnog posjeta djelovala je samo percepcija osobnosti destinacije, što tek djelomično potvrđuje hipotezu. Vjerojatnije je da će se osobe koje o Splitu imaju pozitivniji dojam odlučiti na ponovni posjet. Protivno očekivanjima, stupanj samo-podudarnosti nije imao efekta na namjeru povratka u destinaciju, ni nezavisno ni u kombinaciji s percipiranom osobnosti destinacije.

Manjkavosti ovog i sličnih istraživanja djelomično su uvjetovane teorijsko-konceptualnim neusuglašenostima te manjkom empirijskih provjera na ovom polju. Kritike Aakeričinog (1997.) koncepta i instrumenta (Austin, Siguaw i Mattila, 2003.; Azoulay i Kapferer, 2003.) poslužile su pri razvoju novih skala osobnosti brenda (Geuens, Weijters i De Wulf, 2009.; Hufschmidt i Bosnjak, 2005.). Međutim i novije skale fokusirane su na osobnost robnih marki, a ne turističkih odredišta, pa su, bez obzira na to što ih prati pretpostavka o upotrebljivosti pri procjeni brendova raznih kategorija, predvidljivi njihovi nedostaci pri opisivanju osobnosti destinacija. Buduća istraživanja trebala bi se pozabaviti potrebom za razvojem instrumentarija i metodologije koji bi omogućili temeljitije zahvaćanje osobnosti država, regija i gradova. Konsenzus u vezi toga što čini osobnost destinacije, kako pristupiti njezinom mjerenju te procjeni podudarnosti između nje i osobnosti sudionika preduvjet je potpunijem razjašnjavanju uloge koju pojedini činitelji imaju na formiranje dojma o turističkom odredištu. Uz nedostatke koji vrijede za većinu istraživanja u ovom području, valja istaknuti i neka zapažanja specifična za ovaj rad, ponajprije vezana uz mogućnost generalizacije nalaza. Podaci su u ovom istraživanju prikupljeni u tzv. stadiju postkonzumacije, po završetku posjeta. Izgledno je da bi se podaci prikupljeni prije ili tijekom konzumacije donekle razlikovali (Ekinci i Hosany, 2006.). Nadalje, dojam o osobnosti Splita te percipirana sličnost grada i turista može se uopćiti samo na populaciju mlađih domaćih posjetitelja. Kad bi postojale pretenzije da se ispita generalni doživljaj

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

4.1. Metodološki nedostaci i smjernice za buduća istraživanja

227


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

osobnosti Splita kao destinacije, uzorak bi morao uključivati skupine turista različite dobi, nacionalnosti, roditeljskog statusa, motivacije za putovanje i sl., odnosno biti reprezentativan za cjelokupnu populaciju splitskih turista. Provedbom takve studije potpunije bi se ocrtala slika koju Split ima u očima svojih posjetitelja, a prikupljene informacije doprinijele bi razumijevanju prirode turističkih odabira i iskustava te mogle poslužiti u planiranju i provedbi marketinških akcija.

5. Zaključak Istraživanjem percepcije osobnosti Splita dobiveno je da mlađi domaći turisti taj grad u najvećoj mjeri doživljavaju kao lijep, opušten i veseo, a u najmanjoj mjeri kao radišan, glamurozan i zapadni. Oni sudionici koji su osobnost Splita doživljavali pozitivnijom te svoju osobnost procjenjivali sukladnijom osobnosti Splita imali su izraženiju tendenciju preporuke Splita kao turističke destinacije od onih sudionika koji se nisu smatrali sličnima Splitu kakav bi bio da je osoba te su ga općenito doživljavali negativnijim. Na namjeru ponovnog posjeta djelovala je samo percepcija osobnosti destinacije, pri čemu je vjerojatnije da Split ponovno posjete one osobe koje su njegovu osobnost percipirale pozitivnijom. Rezultati potvrđuju korisnost istraživanja percepcije osobnosti destinacije i samopodudarnosti za predviđanje i razumijevanje ponašanja turista. Osim što nude uvid u potencijalne razloge i način na koji turisti biraju destinacije za odmor, služe i kao temelj za razvoj marketinških strategija. Naglašavanje osobnosti destinacija važno je za njihovu učinkovitu diferencijaciju i pozicioniranje (Usakli i Baloglu, 2011.), pa se isticanje neopipljivih kvaliteta destinacije te pokušaj izgradnje veze između osobnosti destinacije i slike o sebi kod turista čine razumljivim marketinškim potezima.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Literatura

228

1. Aaker, J. L. (1997). Dimensions of brand personality. Journal of marketing research, 34: 347-356. 2. Aaker, J. and Fournier, S. (1995). A brand as a character, a partner and a person: Three perspectives on the question of brand personality. Advances in Consumer Research, 22: 391-395. 3. Austin, J. R.; Siguaw, J. A. and Mattila, A. S. (2003). A re-examination of the generalizability of the Aaker brand personality measurement framework. Journal of Strategic Marketing, 11: 77-92. 4. Azoulay, A. and Kapferer, J. N. (2003). Do brand personality scales really measure brand personality?. Brand management, 11: 143-155. 5. Barrios, M.; Borrego, A.; Vilaginés, A.; Ollé, C.; Somoza, M. (2008). A bibliometric study of psychological research on tourism. Scientometrics, 77 (3): 453-467. 6. Burnkrant, R. E. and Unnava, H. R. (1995). Effects of Self-Referencing on Persuasion. Journal of Consumer Research, 22 (1): 17-26. 7. Eisend, M. and Stokburger-Sauer, N. E. (2013). Brand personality: A meta-analytic review of antecedents and consequences. Marketing Letters: A Journal of Research in Marketing, 24: 205-216.


8. Ekinci, Y. (2003). From destination image to destination branding: An emerging area of research. e – Review of Tourism Research, 1 (2): 1-4. 9. Ekinci, Y. and Hosany, S. (2006). Destination personality: An application of brand personality to tourism destinations. Journal of Travel Research, 45: 127139. 10. Geuens, M.; Weijters, B. and De Wulf, K. (2009). A new measure of brand personality. International Journal of Research in Marketing, 26: 97-107. 11. Hankinson, G. (2001). Location branding: A study of the branding practices of 12 English cities. Journal of Brand Management, 9 (2): 127-142. 12. Hosany, S.; Ekinci, Y. and Uysal, M. (2006). Destination image and destination personality: An application of branding theories to tourism places. Journal of Business Research, 59: 638 - 642. 13. Hufschmidt, T. and Bosnjak, M. (2005). Dimensions of brand personality in Germany: The German brand personality scale „DEMASK“. Poster prezentiran na Consumer Personality and Research Methods Conference, 20.-24. rujna, 2005, Dubrovnik, Hrvatska. 14. Kapferer, J. N. (2008). The new strategic brand management: creating and sustaining brand equity long term. London: Kogan Page. 15. Keller, K. L. (1993). Conceptualizing, measuring, and managing customer-based brand equity. Journal of Marketing, 57 (1): 1-22. 16. Kim, C. K.; Han, D. and Park, S. (2001). The effect of brand personality and brand identification on brand loyalty: Applying the theory of social identification. Japanese psychological research, 43 (4): 195-206. 17. King, J. (2002). Destination marketing organizations – Connecting the experience rather than promoting the place. Journal of Vacation Marketing, 8 (2): 105-108. 18. Kotler, P.; Wong, V.; Saunders, J.; Armstrong, G. (2006). Osnove marketinga. Zagreb: Mate. 19. Kovačević, T. (2005). Povezanost ličnosti robne marke s ličnošću potrošača. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. 20. Kozak, M. and Rimmington, M. (2000). Tourist satisfaction with Mallorca, Spain, as an off-season holiday destination. Journal of Travel Research, 38: 260-269. 21. Maroević, M. (2002). Istraživanje turista i stručnjaka, u: Leburić, A.; Maroević, M. i Rogić, I. (Ur.). Splitska povijesna jezgra: zapušteno srce grada (sociološka studija). Split: Gradsko poglavarstvo. 22. Milas, G. (2007). Psihologija marketinga. Zagreb: Target d.o.o. 23. Murphy, L.; Benckendorff, P. and Moscardo, G. (2007a). Linking travel motivation, tourist self-image and destination brand personality. Journal of Travel & Tourism Marketing, 22 (2): 45-59. 24. Murphy, L.; Moscardo, G. and Benckendorff, P. (2007b). Using brand personality to differentiate regional tourism destinations. Journal of Travel Research, 46: 5-14. 25. Musek, J. (2007). A general factor of personality: Evidence for the Big One in the five-factor model. Journal of Research in Personality, 41: 1213-1233. 26. Plummer, J. T. (2000). How personality makes a difference. Journal of advertising research, 40 (6): 79-83.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

229


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 213-231

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

27. Sarilar, M. (2005). Faktorska struktura ličnosti robne marke. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. 28. Sirgy, M. J. (1982). Self-concept in consumer behavior: A critical review. Journal of Consumer Research, 9 (3): 287-300. 29. Sirgy, M. J.; Grewal, D.; Mangleburg, T. F.; Park, J.; Chon, K.; Claiborne, C. B.; Johar, J. S.; Berkman, H. (1997). Assessing the predictive validity of two methods of measuring self-image congruence. Journal of the Academy of Marketing Science, 25 (3): 229-241. 30. Sirgy, M. J. and Su, C. (2000). Destination image, self-congruity, and travel behavior: Toward an integrative model. Journal of Travel Research, 38: 340-352. 31. Šurija, B. (2011). Stereotip o osobinama Mediteranaca. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 32. Tomić-Koludrović, I. and Petrić, M. (2006). New cultural tourists in a Southeastern European City: The case of Split. Rad prezentiran na Cultural transitions in Southeastern Europe. The creative city: Crossing visions and new realities in the region, 10. svibnja, 2006, Dubrovnik, Hrvatska. 33. Usakli, A. and Baloglu, S. (2011). Brand personality of tourism destinations: An application of self-congruity theory. Tourism management, 32: 114-127.

230


J. Matić, D. Bratko: Osobnost brenda destinacije i predviđanje ponašajnih namjera turista...

Izvorni znanstveni rad

Jelena Matić Institute for Social Research in Zagreb, Croatia e-mail: matic@idi.hr Denis Bratko University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences, Department of Psychology, Croatia e-mail: dbratko@ffzg.hr

Destination Personality and the Prediction of Tourists’ Behavioural Intentions: The Case of the City of Split Abstract

Key words: brand (destination) personality, city of Split, self-congruity, tourists’ behavioural intentions.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

This paper focuses on two phenomena that are quite unusual, but relatively often present in the literature about consumer behaviour and traditional brand management – brand personality and self-congruity. Here they are examined within the framework of tourists’ behaviour and destination management. Consequently, brand personality relates to the perception of destination as if it were a person, i.e. the assessment of a set of human characteristics associated with the destination. Self-congruity stands for the assessment of the congruence between one’s personality and destination’s personality. Online research on the sample of young domestic tourists of the city of Split (N = 263) examined the structure of the perceived destination personality of Split, and explored the role that the perceived destination personality and self-congruity have in predicting tourists’ behavioural intentions (recommendation and return). The participants mostly perceived Split as beautiful, relaxed and cheerful, and the least as hard-working, glamorous and western. Those participants who assessed the personality of Split more positively and estimated their personality to correspond more to the personality of Split, had greater tendency to recommend Split, in comparison to those participants who did not see themselves to be similar to Split and assessed its personality more negatively. The intention to return was only predicted by the perceived destination personality, with those participants seeing the personality of Split more positively being more likely to visit again. The discussion section includes some observations on the methodological shortcomings of this and similar studies, as well as some guidelines for the forthcoming research and practice.

231


DOI 10.5673/sip.53.3.3 UDK 911.3:30(497.5) Prethodno priopćenje

Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju i gravitacijsku usmjerenost prigradskog naselja Mošćenica Zdenko Braičić Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet, Odsjek u Petrinji, Hrvatska e-mail: zdenko.braicic@ufzg.hr

Edina Džihić e-mail: edina.dzihic@gmail.com

Ključne riječi: sisačko-petrinjska urbana regija, Mošćenica, urbane funkcije, transformacija naselja, gravitacijska usmjerenost.

1. Uvod Povijesno gledajući, u uvjetima prodora industrijalizacije počinje se mijenjati odnos grada i okolice. Gradovi svojim funkcijama kao što su rad, opskrba, obrazovanje i druge (Rupert i sur., 1981.) počinju utjecati na transformaciju prostorne strukture naselja u okolici. Uz socijalno prestrukturiranje stanovništva, naselja okolice dobivaju nove funkcije i mijenja im se fizionomija. Navedeni procesi imali su za posljedicu Copyright © 2015 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

SAŽETAK Rad se bavi geografskom analizom transformacije i gravitacijske usmjerenosti naselja Mošćenica pod utjecajem razvijenosti funkcija urbanih središta Siska i Petrinje. Mošćenica je zajedničko predgrađe dvaju gradova, koje se razvilo uz cestovnu prometnicu koja ih povezuje. Tijekom druge polovice 20. stoljeća Mošćenica se snažno urbanizirala, morfološki spojivši Sisak i Petrinju u jedinstvenu konurbacijsku cjelinu. Nakon kraćeg prikaza demografskog razvoja Mošćenice, u prvom dijelu rada nastoji se utvrditi u kojoj su mjeri Sisak i Petrinja pridonijeli njezinoj socioekonomskoj i funkcionalno-fizionomskoj transformaciji. Kako bi se utvrdio stupanj transformacije rađene su usporedbe s ostalim urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije. U drugom dijelu rada ispituje se aktualna gravitacijska usmjerenost Mošćenice. Dok na transformaciju naselja grad ponajviše utječe razvijenošću svoje funkcije rada, gravitacijska usmjerenost ovisi i o nizu drugih urbanih funkcija, kao što su obrazovanje, zdravstvo, opskrba. U tu je svrhu provedeno terensko anketno istraživanje kojim su dobiveni odgovori o mjestima zadovoljavanja životnih potreba stanovnika Mošćenice. Zaključuje se da je, uslijed razvijenijih urbanih funkcija, Sisak izraženije utjecao na razvoj i transformaciju Mošćenice, koja je, iako se nalazi u sastavu Grada Petrinje, više vezana uz Sisak, u kojem njezini stanovnici zadovoljavaju glavninu životnih potreba.

233


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

formiranje urbane regije, koju čine centralni grad u središtu te veći ili manji broj urbaniziranih naselja u okolici. Navedeni procesi zamijećeni su i u nas tijekom druge polovice 20. stoljeća. Dok je kod pojedinih većih gradova jači utjecaj na okolicu zapažen već 60-ih godina prošlog stoljeća (Žuljić, 1971.), kod srednje velikih gradova javlja se desetljeće kasnije (Vresk, 1986.). U to su vrijeme urbane regije u početnoj fazi razvoja, te ih obilježava koncentracija stanovnika u centralnom gradu u odnosu na okolicu (Vresk, 2002.). Trendovi se počinju mijenjati tijekom 70-ih i 80-godina prošlog stoljeća, kada se porast broja stanovnika centralnih gradova usporava, a okolica počinje rasti brže. To je najprije uočeno u zagrebačkoj, a potom i u ostalim većim urbanim regijama (Klempić Bogadi, 2010.). Od početka 90-ih godina prošlog stoljeća centralni gradovi bilježe ukupnu depopulaciju, preseljavanja stanovništva općenito slabe i više su usmjerena prema okolici (Klempić Bogadi, 2010.), uz intenziviranje suburbanizacije, što je svojstveno i drugim postsocijalističkim zemljama (Ouředníček, 2007.). Prema zadnjim podacima, u Hrvatskoj je moguće izdvojiti 14 urbanih regija (Kranjčević i sur., 2014.). Sisak je jedan od srednje velikih hrvatskih gradova (33.322 st., 2011., Državni zavod za statistiku [DZS], 2012.), u kojem je u desetljećima iza Drugog svjetskog rata zabilježen dinamičan industrijski razvoj, te je svojom funkcijom rada postao značajan čimbenik transformacije prostorne strukture okolnih naselja. U njegovoj se neposrednoj blizini usporedo razvijala Petrinja (15.683 st., 2011., DZS, 2012.), koja je postupno morfološki srasla sa Siskom u dvojno urbano naselje (Vresk, 1996.). Pod utjecajem razvijenih funkcija rada dvojnog urbanog naselja oblikovala se kompaktna urbanizirana okolica.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Skupini jače transformiranih naselja u njihovoj okolici pripada prigradsko naselje Mošćenica (Braičić i Lončar, 2012.). Uz ostale činitelje, visok stupanj svekolike socijalno-geografske preobrazbe Mošćenica zahvaljuje prometno-geografskom položaju uz glavnu cestovnu prometnicu koja Petrinju povezuje sa Siskom. Razvijajući se kao zajedničko predgrađe dvaju gradova, na njezinu su transformaciju značajno utjecala oba gradska naselja.

234

Cilj je rada utvrditi značaj urbanih funkcija Siska i Petrinje u transformaciji prigradskog naselja Mošćenica (od 1961. godine nadalje) i njezinoj aktualnoj gravitacijskoj usmjerenosti. Njegova je svrha dati prilog izučavanju odnosa srednje velikog grada i njegove okolice.

2. Kratak pregled dosadašnjih istraživanja Kada su posrijedi odnosi grada i okolice, u svjetskoj je literaturi pažnja uvelike usmjerena na procese unutar velikih urbanih, metropolitanskih regija (npr. Giuliano i Small, 1991.; Gordon i Richardson, 1996.; Coffey i Shearmur 2002.; Feng i Zhou, 2003.; Aguilera, Wenglenski i Proulhac, 2009.; Meijers i Burger, 2010.). Gradovima srednje veličine i njihovim okolicama nije posvećena dovoljna pažnja, čak ni u


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

radovima iz europskih zemalja, primjerice Njemačke, u čijim urbanim sustavima takvi gradovi često dominiraju (npr. Burdack i Herfert, 1998.; Lambooy, 1998.; Bose, 2001.; Menzel, 2007.). Posljednjih je godina objavljen niz radova o procesima koji se zbivaju u okolici postsocijalističkog grada (Kok i Kovács, 1999.; Leetmaa i Tammaru, 2007.; Ouředníček, 2007.; Krišjāne i Bērziņš, 2012.). Autori ističu da se u socijalizmu mjerama centralnoplanske ekonomije uglavnom poticao proces prostorne koncentracije i podizanje velikih stambenih četvrti u gradovima. Tek su u postsocijalističkom periodu, jačanjem suburbanizacije, nekadašnje rubne zone gradova i ruralni prostori počeli preuzimati stanovništvo i gospodarske aktivnosti, intenzivirala se dnevna cirkulacija i sl. O odnosima grada i okolice u nas među prvima progovara Žuljić (1964.; 1965.), i to na primjeru Zagreba, a kasnije i drugih većih hrvatskih gradova (1971.). Iako problematiku izdvajanja urbanih regija dotiče i Rogić (1979 – 1980.), poseban doprinos istraživanju odnosa grada i okolice dao je Vresk izradivši model izdvajanja socioekonomskih urbanih regija. Uz zagrebačku urbanu regiju, o kojoj je pisao ponajviše (1978.; 1986.), Vresk je prvi domaći autor koji pažnju posvećuje urbanim regijama gradova srednje veličine, među kojima je i Sisak. Prema podacima popisa stanovništva 1971. godine Vresk (1979 – 1980.) je izdvojio socioekonomsku urbanu regiju Siska s ukupno 18 naselja. Korištenjem sličnih parametara urbana je regija izdvojena i prema podacima popisa stanovništva 1981. godine, kada je obuhvaćala 15 naselja (Vresk, 1986.), odnosno 1991. godine 10 naselja (Vresk, 2002.). Iako autor ističe da u urbanoj regiji Siska prevladavaju slabije urbanizirana naselja, Mošćenica je u svim trima radovima bila kategorizirana kao jače urbanizirano naselje. Posljednja istraživanja o urbanim regijama u Hrvatskoj provela je Klempić Bogadi (2008.; 2010.) s težištem na suvremenim populacijskim procesima u četirima najvećim aglomeracijama.

U prvom dijelu rada istražena je funkcija rada te razvijenost ostalih urbanih funkcija u Sisku i Petrinji. Nakon prikaza demografskog razvoja Mošćenice analizirana je njezina socioekonomska i funkcionalno-fizionomska transformacija u proteklih pola stoljeća. U tu svrhu korišteni su rezultati popisa stanovništva 1961., 1991. i 2001. godine objavljeni na razini naselja.1 Naposljetku se analizira aktualna gravitacijska usmjerenost naselja Mošćenica prema Sisku, odnosno prema Petrinji, u čijem se administrativnom sastavu nalazi. U tu je svrhu od 14. do 28. svibnja 2015. godine provedeno terensko anketno istraživanje. Pitanja u upitniku odnosila su se na mjesta zadovoljavanja osnovnih životnih potreba te učestalost i motive odlazaka ispitanika u Sisak i Petrinju. Istraživanje je provedeno na uzorku od 62 kućanstva, što iznosi 7,4% od ukupnog broja kućanstava u Mošćenici. Muškog je spola bilo 61,3 ispitanika, dok je 38,7% ispitanika bilo ženskog spola. Prema dobi bilo je 11,3% ispitanika 1

Za izračun socioekonomskih pokazatelja nije bilo moguće koristiti podatke popisa stanovništva 2011. budući da oni još nisu raspoloživi na razini naselja.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

3. Metodologija

235


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

mlađih od 35 godina, 61,3% ispitanika između 35 i 65 godina, a 19,4% ispitanika je imalo više od 65 godina. Anketiranjem predstavnika kućanstava dobiveni su podaci o 237 članova kućanstava. Među njima najviše je bilo zaposlenih osoba (33,3%), slijede umirovljenici (21,1%), nezaposleni (19,4%) te učenici i studenti (16,5%). Da bi se utvrdio stupanj transformacije Mošćenice, rađene su usporedbe s ostalim urbaniziranim naseljima u okolici Siska i Petrinje. Stoga je za potrebe ovog istraživanja bilo potrebno izdvojiti urbanu regiju (slika 1.). Pritom je upotrijebljen model izdvajanja urbanih regija Klempić Bogadi (2008.), koji predstavlja modifikaciju ranijeg Vreskova (2002.) modela. Za razliku od pojedinih Vreskovih radova (1986.; 2002.) u kojima je Sisak matični grad, a Petrinja dio okolice, u ovom se radu pošlo od činjenice da su Sisak i Petrinja dvojno urbano naselje i da pritom tvore dvojni matični grad (Vresk, 1979 – 1980.; 1996.). Ovako definiranu sisačko-petrinjsku urbanu regiju čini dvojni matični grad i 45 naselja kontinuirane okolice, u kojima je 2001. bilo manje od 20% poljoprivrednog stanovništva, najmanje 50% zaposlenih u aktivnom stanovništvu i najmanje 25% zaposlenih koji su svakodnevno putovali na posao u Sisak ili Petrinju.2

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 1. Sisačko-petrinjska urbana regija, 2001.

236

2

Naselja kontinuirane okolice moguće je diferencirati u dvije skupine (prema kriterijima Klempić Bogadi, 2010.): jače urbanizirana s udjelom poljoprivrednog stanovništva manjim od 6% i udjelom zaposlenih u aktivnom stanovništvu od najmanje 75% (Greda, Hrastelnica, Klobučak, Odra, Sela, Stupno, Bok Palanječki, Cepeliš, Nova Drenčina, Novo Selište, Župić) i slabije urbanizirana s udjelom poljoprivrednog stanovništva manjim od 16% i udjelom zaposlenih u aktivnom stanovništvu od najmanje 50% (Blinjski Kut, Budaševo, Donje Komarevo, Gornje Komarevo, Jazvenik, Letovanci, Madžari, Novo Selo Palanječko, Palanjek, Prelošćica, Stara Drenčina, Staro Pračno, Topolovac, Žabno, Strelečko, Tišina Erdedska, Tišina Kaptolska, Žirčica, Letovanić, Petrovac, Žažina, Brest Pokupski, Gora, Gornje Mokrice, Hrastovica, Križ Hrastovački, Međurače, Mošćenica, Pecki, Slana, Taborište, Donja Budičina).


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

4. Razvijenost urbanih funkcija u Sisku i Petrinji Na transformaciju naselja u okolici grad ponajviše utječe razvijenošću svoje funkcije rada. No funkcija grada očituje se i u zadovoljavanju ostalih životnih potreba čovjeka, kao što su opskrba, obrazovanje, kultura, rekreacija i druge (Vresk, 1990.). Gravitacijska usmjerenost izvangradskih naselja ovisi upravo o stupnju razvijenosti navedenih funkcija u obližnjim urbanim središtima, ali i njihovoj prometnoj dostupnosti te prisutnosti navedenih funkcija u izvangradskim naseljima. Dinamičan razvoj funkcije rada s naglaskom na industriji zbivao u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata u okvirima socijalističkog planskog gospodarstva (Braičić, 2014.). Uslijed intenzivne industrijalizacije u Sisku je već početkom 1960-ih godina oko 20 tisuća radnih mjesta, od čega deset tisuća u industriji. U Petrinji su istodobno oko četiri tisuće radnih mjesta, od čega u industriji oko 1800 (Savezni zavod za statistiku [SZS], 1964.). Industrija je bila koncentrirana u gigantima (tablica 1.), temeljila se na kapitalno intenzivnoj strukturi i upravo je tih godina postigla vrhunac svoje učinkovitosti (Braičić, 2014.). U narednom periodu ukupan broj zaposlenih rastao je brže negoli u industriji, kao posljedica jačeg razvoja uslužnih djelatnosti. Krajem 1980-ih godina u Sisku je preko 30 tisuća radnih mjesta, od čega 12 tisuća u industriji. Do početka Domovinskog rata broj radnih mjesta u Petrinji uvećan je na devet tisuća, odnosno na tri tisuće u industriji (Republički zavod za statistiku [RZS], 1989.). Željezara i Rafinerija nafte u Sisku te mesna industrija Gavrilović u Petrinji desetljećima su bile vodeći gospodarski subjekti sisačko-petrinjskog kraja, i šire sisačke regije, te među najznačajnijim čimbenicima prostorne transformacije. U tranzicijskom razdoblju funkcija rada dvaju središta slabi, pri čemu je naročito smanjen broj radnih mjesta u industriji (tablica 1.). Strukturne promjene u gospodarstvu obilježene su gotovo potpunom propašću velikih socijalističkih firmi, koje se nedovoljno uspješno nastoje nadomjestiti kroz razvoj malog i srednjeg poduzetništva (Braičić, 2014.). Godine 2013. u Sisku je 13 tisuća radnih mjesta, od čega u prerađivačkoj industriji svega 2,5 tisuće (Državni zavod za statistiku [DZS], 2014.a).

Industrijski pogon 1965. 1975. 1988. Industrijski pogon 1995. 2000. 2008. 2015. ili poduzeće ili poduzeće Željezara Sisak*

6563

3569

2072

1250

216

Rafinerija nafte

1693

2157

3187

Rafinerija nafte

2239

1678

1186

(800)

Termoelektrana Sisak Radonja* Segestica

10.138 13,742 CMC Sisak/ABS*

-

168

307

Termoelektrana

242

230

193

...

362

717

484

Herbos*

426

338

176

43 25

363

334

304

Segestica

219

163

98

(160)

779

810

Siscia-Zlatna igla

532

295

312

21

Galdovo / Sipas

...

407

406

Sipas

149

115

20

...

Gavrilović – SOUR**

2329

3474

5842

Gavrilović d.o.o.**

66

365

758

567

Siscia

* Dijelovi poduzeća privatizirani su tijekom tranzicijskog razdoblja, pa podaci za 1995., 2000., 2008. i 2015. godinu nisu u potpunosti usporedivi s podacima za ranije godine. Izvor: Braičić (2011.); Financijska agencija [FINA] (2015.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tablica 1. Kretanje broja zaposlenih u većim industrijskim pogonima Siska i Petrinje od 1965. do 2015. godine

237


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

Budući da se radi o naselju višeg stupnja centraliteta negoli je Petrinja, Sisak dominira i u vršenju ostalih urbanih funkcija, kao što su zdravstvena, prosvjetna, kulturna, trgovačka ili rekreacijska, od kojih su neke prikazane u tablici 2. Tablica 2. Zdravstvena, prosvjetna i kulturna funkcija Siska i Petrinje u 2013. godini

Sisak

Petrinja

Zdravstvene funkcije Opća bolnica

1

-

Ispostave Zavoda za hitnu medicinu

1

1

Dom zdravlja

1

1

obiteljska medicina

28

7

stomatološka ordinacija

32

6

Ljekarne

7

4

Laboratoriji

2

-

Ostalo

18

4

Srednje škole

10

3

Visoka učilišta

1

1

Profesionalna kazališta

1

-

Amaterska kazališta

2

-

Kinematografi

1

-

Muzeji i galerije

2

1

1(3)

1(1)

Privatne zdravstvene ustanove

Prosvjetne funkcije

Kulturne funkcije

Narodne knjižnice (lokacije)

Izvor: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje [HZZO] (2015.); Večernji list d.o.o. (2015.); Državni zavod za statistiku [DZS] (2014.a); Državni zavod za statistiku [DZS] (2014.b); Državni zavod za statistiku [DZS] (2015.); Ministarstvo kulture [MK] (2015.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

U Sisku je, kao i u glavnini županijskih središta u Hrvatskoj, opća bolnica (394 kreveta), a u Petrinji manja bolnica za kronične bolesti (33 kreveta).3 Oba grada vrše funkciju hitne medicinske pomoći i imaju dom zdravlja, dok u pogledu privatnog zdravstva Petrinja zaostaje. Kada je posrijedi prosvjetno-kulturna funkcija, u Sisku je jače razvijeno srednjoškolsko obrazovanje, dok visokoškolsku funkciju dijeli s Petrinjom. Postojeća struktura srednjih škola u dobroj je mjeri naslijeđena iz razdoblja prije Domovinskog rata, kada je njezin razvoj bio podređen potrebama metalne i naftne te prehrambene industrije. Visoko školstvo zastupljeno je s tek dvjema ustanovama – Metalurškim fakultetom u Sisku i Odsjekom Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, koji se nalazi u Petrinji. O razvijenosti prosvjetnih funkcija govore i podaci o broju učenika srednjih škola, kojih je, primjerice, na kraju šk. god. 2012./2013. bilo 2973 u Sisku i 527 u Petrinji, dok su jedinu visokoškolsku ustanovu u Sisku pohađala 124 studenta, a onu petrinjsku njih 427 (DZS, 2014.b; 2014.c). 3

238

Opća bolnica Sisak. (http:/ www.obs.hr/v4/odjeli. Pregledano 21. studenog 2015.)


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

Pojedine su funkcije naselja, kao što je upravno-sudska, određene hijerarhijom koje je uspostavila centralna država (Biruš, 2008). Tako je Petrinja centar upravnog grada, a Sisak je usto i županijski centar. Racionalizacijom mreže sudova Petrinja je 2009. godine izgubila funkcije općinskog i prekršajnog suda, za koje je nadležnost preuzeo Sisak, a Petrinja je jedino zadržala stalnu službu prekršajnog suda sa sjedištem u Sisku (Zakon o područjima i sjedištima sudova [ZOPSS], NN 85/08; Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova [ZOPSPS], NN 137/09). Od ostalih funkcija spomenimo da se Sisak ističe i brojnošću sportsko-rekreacijskih sadržaja te za razliku od Petrinje raspolaže, uz ostalo, gradskom sportskom dvoranom, zatvorenim olimpijskim bazenom i otvorenim klizalištem (Braičić, 2005.). Kada je posrijedi trgovačka funkcija, u Sisku je nakon 2000. godine zabilježeno otvaranje većeg broj hipermarketa i trgovačkih centara, dok se u Petrinji značajnija pojavnost hipermarketa opaža desetak godina kasnije.

5. Demografski razvoj prigradskog naselja Mošćenica Prema teoriji stadija urbanog razvoja (Hall i Hay, 1980.; Berg i sur., 1982.), usporedo s razvojem funkcije rada, stanovništvo se u početku koncentrira u matičnom gradu, dok u kasnijem stadiju, u kojem jača dnevna cirkulacija radne snage, dinamičniji rast stanovništva bilježi okolica (Vresk, 1986.). Promatrajući razdoblje od početka 60-ih godina prošlog stoljeća do Domovinskog rata, može se ustvrditi da je u Sisku razdoblje dinamičnijeg populacijskog rasta završilo potkraj 70-ih godina, a u Petrinji jedno desetljeće kasnije (tablica 3.). Istovremeno je urbaniziranu okolicu, načelno, obilježila populacijska stagnacija, iako je u pojedinim naseljima zabilježen značajniji porast stanovništva. Među njima svakako valja izdvojiti Mošćenicu, u kojoj je između 1961. i 1991. godine broj stanovnika uvećan za više od dvije tisuće ili 272% (Državni zavod za statistiku [DZS], 2005.). Ratni događaji iz 90-ih godina prošlog stoljeća privremeno su obustavili navedene trendove, uslijed čega je broj stanovnika Mošćenice smanjen. Naselje se tada nalazilo u zoni neposrednih ratnih aktivnosti i velikih materijalnih uništavanja.

God. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011.

Urbana regija ukupno (2001.)* 55.407 72.351 81.828 87.433 72.106 69.609

Urbana naselja Sisak** Verižni broj indeks 26.647 38.458 144,3 43.494 113,1 45.792 105,3 38.547 84,2 34.952 90,7

Petrinja Verižni broj indeks 8065 12.155 150,7 15.778 129,8 18.706 118,6 13.801 73,8 15.683 113,6

Urbanizirana naselja Mošćenica Verižni broj indeks 761 1464 192,4 2331 159,2 2831 121,5 2348 82,9 2470 105,2

Ostala naselja Verižni broj indeks 19.934 20.274 101,7 20.225 99,8 20.104 99,4 17.410 86,6 16.504 94,8

* Obuhvaća naselja koja su 2001. godine činila urbanu regiju. ** Podaci o broju stanovnika 2001. i 2011. svedeni su na teritorijalni obuhvat naselja Sisak ranijih godina, kada su se u njegovu sastavu nalazila danas samostalna naselja Novo Pračno, Novo Selo i Crnac Izvor: DZS (2005.); DZS (2012.)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tablica 3. Kretanja broja stanovnika urbanih i urbaniziranih naselja sisačko-petrinjske urbane regije 1931. – 2011. godine

239


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

Da je porast stanovništva Mošćenice prije svega bio posljedica doseljavanja ukazuju podaci o udjelima doseljenika u ukupnom stanovništvu (tablica 4.). U agrarnom društvu glavninu stanovništva pojedinih naselja činilo je autohtono stanovništvo, što se mijenja zahvaljujući industrijalizaciji i urbanizaciji. Iako je 1961. godine udio doseljenika u Mošćenici (57,2%) bio znatno veći od prosjeka urbanizirane okolice (40,4%), još uvijek nisu bili ispunjeni kriteriji da bi se radilo o naselju doseljeničkog tipa, za što udio doseljenika u ukupnom stanovništvu treba iznositi najmanje 66,6% (Nejašmić, 1994.). Kao rezultat prostornog širenja urbanih funkcija, u mnogim je naseljima do 1991. godine stupanj autohtonosti smanjen, a to upućuje na usmjeravanje doseljavanja prema naseljima okolice. Mošćenica se postupno pozicionirala kao naselje s najvećim apsolutnim brojem doseljenika među naseljima okolice. Tablica 4. Autohtono i doseljeno stanovništvu u Mošćenici i ostalim urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije 1961., 1991. i 2001. godine

Područje

Mošćenica

Ostala urbanizirana naselja*

God.

Ukupan broj stanovnika

1961. 1991. 2001. 1961. 1991. 2001.

761 2831 2348 19.934 20.104 17.410

Autohtono stanovništvo svega 326 850 777 11.818 10.135 8676

% 42,8 30,0 33,1 59,3 50,4 49,8

Doseljeno stanovništvo svega 435 1981 1570 8116 9969 8723

% 57,2 70,0 66,9 40,4 49,6 50,1

* Okolica obuhvaća urbanizirana naselja sisačko-petrinjske urbane regije 2001. godine. Izvor: Savezni zavod za statistiku [SZS] (1965.a); DZS (1994.c); DZS (2003.c)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Među doseljenicima prednjačile su osobe podrijetlom iz drugih krajeva današnje Sisačko-moslavačke županije. Značajnu imigracijsku komponentu činili su doseljenici iz Bosne i Hercegovine (do početka Domovinskog rada također privučeni radnim mjestima u urbanim središtima, dok su kasnija doseljavanja uvjetovana prisilnim migracijama). Iako su doseljenici iz BiH, i drugih republika bivše Jugoslavije, već 1991. godine zastupljeni sa 17,6%, nekoliko godina nakon rata samo osobe doseljene iz BiH činile su 30,8% svih doseljenika Mošćenice (Državni zavod za statistiku [DZS], 1994.c; Državni zavod za statistiku [DZS], 2003.c).

240

6. Transformacijski procesi u prigradskom naselju Mošćenica od 1961. g. do danas 6.1. Socioekonomska transformacija Zapošljavanjem autohtonog stanovništva u Sisku ili Petrinji te pojavom doseljenika pokrenut je niz transformacijskih procesa u prigradskom naselju Mošćenica. Prvi je proces socioekonomska transformacija, koja podrazumijeva deagrarizaciju, odnosno prijelaz poljoprivrednog stanovništva u nepoljoprivredna zanimanja i promjenu načina života (Vresk, 1997.).


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

Mošćenica je prije Domovinskog rata bila najjače deagrarizirano naselje sisačkopetrinjske urbane regije. To je uočeno već 1961. godine, kada je ondje bilo 25,2% poljoprivrednog stanovništva, dok je prosjek za ostala urbanizirana naselja iznosio 55,6% (tablica 5.). Godine 1991. Mošćenica je s udjelom poljoprivrednika od 0,9% bila jedino urbanizirano naselje urbane regije s manje od 1% poljoprivrednog stanovništva. Ratna zbivanja i pojava gospodarske tranzicije ubrzali su proces deagrarizacije, tako da je 2001. godine tako nizak udio poljoprivrednih stanovnika zabilježen i u nizu drugih naselja. Tablica 5. Poljoprivredno stanovništvo u Mošćenici i ostalim urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije 1961., 1991. i 2001. godine

Područje

Mošćenica

Ostala urbanizirana naselja*

God.

Ukupan broj stanovnika

1961.

Broj poljoprivrednika svega

%

Verižni indeks

761

192

25,2

-

1991.

2831

11

0,4

5,7

2001.

2348

22

0,9

200,0

1961.

19.934

11.090

55,6

-

1991.

20.104

2442

12,1

22,0

2001.

17.410

500

2,9

20,5

U nastavku je analiziran gospodarskih sastav aktivnih stanovnika Mošćenice prema gospodarskim sektorima (slika 2.). U odnosu na ostala urbanizirana naselja, Mošćenica se tijekom triju analiziranih popisnih godina isticala manjim udjelima primarnog i većim udjelima sekundarnog sektora, dok se najmanja razlika javljala kod tercijarnog sektora. Mošćenica je već 1961. godine imala tzv. industrijski tip gospodarskog sastava stanovništva s redoslijedom zastupljenosti sektora II – I – III, odnosno sekundarni – primarni – tercijarni. Navedeni je tip do 1991. godine „evoluirao“ u tip II – III – I, što govori o nastavku deagrarizacije i izraženijem zapošljavanju stanovnika u uslužnim djelatnostima, ali još uvijek uz dominaciju industrije (utvrđeno prema podacima Saveznog zavoda za statistiku [SZS], 1965.c; Državnog zavoda za statistiku [DZS], 1994.a). Za razliku od Mošćenice, skupina ostalih urbaniziranih naselja imala je 1961. godine tzv. poljoprivredni tip gospodarskog sastava s dominacijom primarnog sektora. No do 2001. godine u cijeloj je urbanoj regiji (u Mošćenici i skupini ostalih urbaniziranih naselja) završena transformacija od poljoprivrednog preko industrijskog do uslužnog tipa gospodarskog sastava stanovništva, koji je obilježen redoslijedom sektora III – II – I.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

* Okolica obuhvaća urbanizirana naselja sisačko-petrinjske urbane regije 2001. godine. Izvor: Savezni zavod za statistiku [SZS] (1966.); Državni zavod za statistiku [DZS] (1994.b); Državni zavod za statistiku [DZS] (2003.a)

241


1965.c; Državnog zavoda za statistiku [DZS], 1994.a). Za razliku od Mošćenice, skupina ostalih urbaniziranih naselja imala je 1961. godine tzv. poljoprivredni tip gospodarskog sastava s dominacijom primarnog sektora. No do 2001. godine u cijeloj je urbanoj regiji (u Mošćenici i skupini ostalih urbaniziranih naselja) završena transformacija od poljoprivrednog i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253 preko industrijskog do Sociologija uslužnog tipa gospodarskog sastava stanovništva, koji je obilježen redoslijedom sektora III – II – I. Slika 2. Udjel (%) aktivnog stanovništva prema sektorima djelatnosti u Mošćenici i ostalim urbaniziranim naseljiSlika 2. Udjel (%) aktivnog stanovništva prema sektorima ma sisačko-petrinjske urbane regije 1961., 1991. i 2001. godine djelatnosti u Mošćenici i ostalim

urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije 1961., 1991. i 2001. godine 80 70 Mošćenica

60 %

50

Ostala urbanizirana naselja

40 30 20 10 0 1961. 1991. 2001. Primarni sektor

1961. 1991. 2001. Sekundarni sektor

1961. 1991. 2001. Tercijarni sektor

Izvor: SZS (1965.c); DZS (1994.a); Državni zavod za statistiku [DZS] (2001.) Izvor: SZS (1965.c); DZS (1994.a); Državni zavod za statistiku [DZS] (2001.)

Gospodarski sastav stanovništva Mošćenice u drugoj polovici 20. stoljeća, obilježen dominacijom sekundarnog sektora, posljedica je velike zaposlenosti u industriji (tablica 6.). U razdoblju koje je prethodilo ratu20. gotovo je svaki drugi Gospodarski sastav stanovništva Mošćenice Domovinskom u drugoj polovici stoljeća, obilježen zaposleni stanovnik naselja radio u industriji. Mošćenica se nedvojbeno transformidominacijom sekundarnog sektora, posljedica je velike zaposlenosti u industriji (tablica 6.). U rala u stambeno naselje industrijskih radnika te je je opravdano prozvana „selom razdoblju koje je prethodilo Domovinskom ratu gotovo svaki drugibila zaposleni stanovnik radnika“. Prema udjelu industrijskih radnika u aktivnom stanovništvu, ali i prema naselja radio u industriji. Mošćenica se nedvojbeno transformirala u stambeno naselje apsolutnom broju zaposlenih stanovnika u industriji, Mošćenica je 1991. godine industrijskih radnika te je opravdano bila prozvana „selom radnika“. Prema udjelu prednjačila među naseljima urbanizirane okolice. Iako se brojem zaposlenih u inindustrijskih radnika u aktivnom stanovništvu, ali i prema apsolutnom broju zaposlenih dustriji isticalo i prigradsko naselje Budaševo, njih je ondje bilo gotovo upola manje stanovnika u industriji, Mošćenica je 1991. godine prednjačila među naseljima urbanizirane nego u Mošćenici. okolice. Iako se brojem zaposlenih u industriji isticalo i prigradsko naselje Budaševo, njih je ondje bilo gotovo upola manje nego u Mošćenici. Tablica 6.

Aktivno stanovništvo i stanovništvo zaposleno u industriji u Mošćenici i ostalim urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije 1961., 1991. i 2001. godine

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Područje

242

Mošćenica

Ostala urbanizirana naselja

God.

Ukupan broj aktivnih stanovnika

1961. 1991. 2001. 1961. 1991. 2001.

332 1226 934 9652 8362 6800

Broj stanovnika zaposlenih u industriji Verižni indeks svega

%

143 575 190 1533 2383 1451

43,1 46,9 20,3 15,9 28,5 21,3

402,1 33,0 155,4 60,9

Izvor: SZS (1965.c); DZS (1994.a); DZS (xxxx); Državni zavod za statistiku [DZS] (2003.b)

Tijekom perioda gospodarske tranzicije u Mošćenici je broj zaposlenih stanovnika u industriji izraženije smanjen nego u nekim drugim prigradskim naseljima (npr. u Budaševu). Stanovnici Mošćenice u većem su broju radili u onim industrijskim gra-


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

nama koje su se teže prilagođavale novim tržišnim uvjetima gospodarenja i u kojima je broj zaposlenih izraženije smanjen (npr. u crnoj metalurgiji). To ima za posljedicu da Mošćenica udjelom industrijskih radnika (2001.) više ne odudara od ostalih naselja urbanizirane okolice, iako u njoj, kao i u naselju Budaševo, i nadalje živi najveći apsolutni broj industrijskih radnika.

6.2. Funkcionalno-fizionomska transformacija U skladu s opisanim socioekonomskim promjenama, u okolici su se odvijali i drugi transformacijski procesi, prije svega funkcionalna i fizionomska transformacija. Kao i u drugim naseljima zahvaćenima utjecajima grada i njegovih funkcija, i u Mošćenici su izvršene promjene u funkciji naselja, načinu iskorištavanja zemljišta, izgledu i rasporedu domova i dr. Budući da je u Mošćenici svoje prebivalište pronašao dio radnika sisačke industrije, a kasnije i dio zaposlenih u neindustrijskim djelatnostima, umjesto funkcije rada, tj. poljoprivrede postupno je prevladala funkcija stanovanja. Dok su se u Sisku (a djelomično i Petrinji) u jeku ubrzane socijalističke planske industrijalizacije intenzivno gradili objekti kolektivnog stanovanja (Braičić, 2005.), u pojedinim je prigradskim naseljima jačala individualna stambena izgradnja. Među njima prednjači naselje Mošćenica, u kojem je, primjerice, između 1971. i 1991. godine, tj. tijekom samo dvaju desetljeća, stambeni fond uvećan za 542 stana, čime je više nego udvostručen (tablica 7.). Prema broju izgrađenih stanova u urbaniziranoj okolici slijedi naselje Budaševo s njih 318, dok je u ostalim naseljima izgrađen znatno manji broj stanova (Savezni zavod za statistiku [SZS], 1972.; Državni zavod za statistiku [DZS], 1995.). U Mošćenici su svoje obiteljske kuće tada sagradili brojni radnici sisačke željezare i rafinerije te petrinjskog Gavrilovića (Petračić, 1978.), što su navedena poduzeća i poticala davanjem namjenskih kredita (Kolar-Dimitrijević i Čepo, 1977.; Čepo, 1978.).

Područje Mošćenica

Ostala urbanizirana naselja

God.

Broj stanova

Verižni indeks

1971. 1991. 2001. 1971. 1991. 2001.

359 901 883 5344 6520 6568

251,0 98,0 122,0 100,7

Izvor: SZS (1971.); DZS (1995.); Državni zavod za statistiku [DZS] (2004.)

Razvoj industrijske funkcije Siska i Petrinje nedvojbeno je utjecao na stambenu izgradnju Mošćenice, iako u novije vrijeme sve manji broj njezinih stanovnika radi u industriji. U uvjetima deindustrijalizacije, u nas prisutne od početka 1990-ih godina, brojni su industrijski radnici ostali bez posla ili se zaposlili u drugim gospodarskim

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Tablica 7. Stanovi za stalno stanovanje u Mošćenici i ostalim urbaniziranim naseljima sisačko-petrinjske urbane regije 1971., 1991. i 2001. godine

243


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

djelatnostima. Godine 2009. u Mošćenici su još uvijek stanovala 22 radnika sisačke rafinerije, 51 radnik željezare (tvrtka CMC d.o.o.) te 24 radnika mesne industrije Gavrilović iz Petrinje.4 Povećanje broja stambenih objekata ujedno je značilo i promjenu u načinu korištenja zemljišta budući da su poljoprivredne površine pretvarane u građevinsko zemljište. Postupno je formirano stambeno naselje s gotovo trideset ulica, koliko ih je danas u Mošćenici (slika 3.). Građevinsko je zemljište 2005. godine zauzimalo 250 ha, odnosno 52,6% ukupne površine naselja Mošćenica. Usporedimo li izgrađeno i neizgrađeno građevinsko područje, u Mošćenici s udjelom od 64,4% prevladavaju izgrađene građevinske površine (PPUGP, 2005.). Fizionomija naselja danas je obilježena obiteljskim domovima bez gospodarskih zgrada, što je daljnja potvrda uznapredovale deagrarizacije i stupnja zaposlenosti stanovništva u djelatnostima sekundarnog i tercijarnog sektora.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 3. Ortofoto snimak naselja Mošćenica

244

Izvor: Državna geodetska uprava [DGU] (2015.)

7. Aktualna gravitacijska usmjerenost prigradskog naselja Mošćenica Iako je Mošćenica urbanizirano prigradsko naselje, za očekivati je da njezini stanovnici veći dio svojih životnih potreba zadovoljavaju u urbanim središtima negoli u mjestu stanovanja. Do saznanja o mjestima zadovoljavanja pojedinih životnih potreba došlo se terenskim anketnim istraživanjem. 4

Prema podacima Kadrovskih službi INA-Rafinerija nafte Sisak, CMC d.o.o. Sisak i Gavrilović d.o.o. Petrinja


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

U prvom redu nastojalo se doznati u kojim mjestima stanovnici Mošćenice zadovoljavaju svoje potrebe za radom i obrazovanjem. U skladu s činjenicom da Sisak ima razvijenije funkcije rada i obrazovanja, utvrđeno je da 67,1% zaposlenih članova kućanstava radi u Sisku te da 81,8% srednjoškolaca ondje pohađa školu. Za razliku od srednjeg školstva, uslijed slabije razvijene visokoškolske funkcije, mjesta studiranja izvan su sisačko-petrinjske urbane regije (tablica 8.). Tablica 8. Mjesta rada i obrazovanja članova anketiranih kućanstava Mošćenice (N=62 kućanstva)

Status člana kućanstva Mjesto rada ili obrazovanja

Zaposlene osobe

Učenici srednjih škola

Studenti

broj

%

broj

%

broj

%

Sisak

53

67,1

9

81,8

-

-

Petrinja

11

13,9

1

9,1

-

-

Zagreb

6

7,6

-

-

4

50,0

Mošćenica

3

3,8

-

-

-

-

Ostalo

6

7,6

1

9,1

4

50,0

Ukupno

79

100,0

11

100,0

8

100,0

Izvor: anketa (2015.)

Nekoliko se pitanja u anketnom upitniku odnosilo na mjesta opskrbe stanovništva. Većina ispitanika opskrbljuje se obućom i odjećom (88,7%) te tehničkom robom i namještajem (83,9%) u Sisku. Doduše dio ispitanika opskrbljuje se tehničkom robom i namještajem i u Zagrebu. Iako se i prehrambenim proizvodima glavnina ispitanika opskrbljuje u Sisku (75,8%), dio ispitanika to čini u mjestu stanovanja (12,9%) ili Petrinji (11,3%). Potrebe za kulturom (posjet kinu, kazalištu, muzeju i sl.) zadovoljavaju se uglavnom u Sisku, a dijelom i u Zagrebu. Potrebe za sportom i rekreacijom ispitanici, osim u Sisku, u znatnom broju zadovoljavaju i u Mošćenici. Valja istaći kako značajan broj ispitanika nigdje ne zadovoljava kulturne i sportsko-rekreacijske potrebe.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Kada su posrijedi ostale životne potrebe, utvrđeno je da ih stanovnici također uglavnom zadovoljavaju u Sisku (tablica 9.). S obzirom da je Sisak naselje višeg stupnja centraliteta od Petrinje, takvi su rezultati bili posve očekivani. To je naročito izraženo kod bolničkog liječenja poradi kojeg u Sisak, u kojem je županijska opća bolnica, odlazi 95,2% ispitanika. Što se tiče ostalih zdravstvenih usluga, budući da u Mošćenici postoji zdravstvena ambulanta, gotovo polovina ispitanika potrebe ambulantnog liječenja ostvaruje u mjestu stanovanja, dok druga polovina u ambulantu odlazi u Sisak.

245


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

Tablica 9. Mjesta zadovoljavanja osnovnih životnih potreba anketiranih kućanstava Mošćenice u % (N=62 kućanstva)

Opskrba odjećom i obućom

Ambulanto liječenje

Bolničko liječenje

Kultura

Sport i rekreacija

Sisak Petrinja Zagreb Mošćenica Ostalo Ukupno*

Opskrba tehničkom robom i namještajem

Mjesto

Opskrba prehrambenim proizvodima

Životna potreba

75,8 11,3 12,9 100,0

83,9 14,5 100,0

88,7 6,5 4,8 100,0

48,4 6,5 45,2 100,0

95,2 3,2 1,6 100,0

33,9 6,5 14,5 1,6 100,0

33,9 4,8 1,6 17,7 100,0

* Razlika do 100% odnosi se na kućanstva koja nigdje ne zadovoljavaju pojedine životne potrebe. Izvor: anketa (2015.)

S obzirom da su se ispitanici u prethodnim pitanjima izjasnili da većinom u Sisku zadovoljavaju osnovne životne potrebe, moguće je naslutiti da učestalije odlaze Sisak negoli u Petrinju (slika 4.). Najmanje jednom dnevno u Sisak odlazi 41,9% ispitanika, a u Petrinju svega njih 14,5%. Podjednak je broj onih koju u Sisak ili Petrinju odlaze jednom tjedno ili jednom u nekoliko tjedana. Međutim razlika se povećava kada su u pitanju rjeđi odlasci. Mnogostruko je više ispitanika koji rijetko odlaze u Petrinju od onih koji rijetko odlaze u Sisak (u Petrinju čak 40,3% ispitanika odlazi svega jednom mjesečno ili jednom u nekoliko mjeseci, dok ovako rijetko Sisak posjećuje svega 9,7% ispitanika).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Slika 4. Učestalost odlazaka ispitanika u Sisak i Petrinju (N=62) Uopće ne idem

0,0% 0,0%

Jednom godišnje ili rjeđe

0,0% 0,0%

Jednom u nekoliko mjeseci Jednom mjesečno

27,4%

6,5% 11,3% 8,1%

32,3% 32,3%

Jednom tjedno

9,7%

Jednom dnevno Svaki dan nekoliko puta

0,0%

SK

12,9%

3,2%

Jednom u 2-3 tjedna

Izvor: anketa (2015.)

246

PT

4,8%

32,3%

9,7%

10,0%

20,0%

30,0%

40,0%


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

Glavni su motivi odlaska u Petrinju različiti administrativni poslovi koje stanovnici Mošćenice ondje obavljaju jer je naselje u administrativno-teritorijalnom pogledu u sastavu Grada Petrinje. To su poslovi koje stanovnici obavljaju u gradskoj i poreznoj upravi, policiji, katastru, gruntovnici i sl. Među učestalijim razlozima odlaska u Petrinju su: odlazak na posao, odlazak u banku, kupovina prehrambenih i drugih proizvoda, posjet obitelji ili prijateljima te odlazak na tržnicu. Kao najčešće razloge odlazaka u Sisak ispitanici su naveli posao i kupovinu različitih proizvoda. Ostali učestalije navedeni razlozi su: posjet prijateljima ili obitelji, odlazak na tržnicu ili groblje, posjet liječniku, odlazak u ugostiteljske objekte, banku itd. Iako je Mošćenica prema svemu sudeći više vezana uz Sisak, 46,8% ispitanika smatra da Mošćenica i nadalje treba ostati u sastavu Grada Petrinje, dok se za pripojenje Gradu Sisku izjasnilo njih 32,3%. Razloge valja tražiti u tradiciji i dugotrajnoj administrativnoj pripadnosti Petrinji, u novije vrijeme administrativnom gradu, a ranije općini i kotaru.

8. Zaključak

Osim što je tijekom druge polovine prošlog stoljeća u njoj izvršena vrlo intenzivna socioekonomska transformacija autohtonog stanovništva, ovdje je nastanjen značajan dio osoba koje su Sisak i Petrinja svojim funkcijama rada privukli iz udaljenijih krajeva, te je Mošćenica zaslužila atribut najvećeg doseljeničkog naselja u urbaniziranoj okolici. Svakako je potrebno istaći da je Mošćenica u navedenom razdoblju najdeagrariziranije naselje sisačko-petrinjske urbane regije s najintenzivnijim zapošljavanjem stanovništva, prije svega u industriji. Gospodarski sastav njezina stanovništva vrlo je rano zadobio obilježja industrijskog tipa. Potiskujući svoje prvotne funkcije, Mošćenica je od poljoprivrednog seoskog naselja postupno izrasla u „spavaonicu“ zaposlenika sisačkih i petrinjskih (industrijskih) poduzeća. Izravno ili neizravno, industrija je pridonijela individualnoj stambenoj izgradnji, teritorijalnom širenju naselja te promjenama u načinu korištenja zemljišta. Tijekom proteklih dvaju desetljeća funkcija rada dvaju gradova osjetno je oslabila, pri čemu je naročito smanjen broj industrijskih radnih mjesta. Mošćenica je još uvijek

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Pod utjecajem Siska i Petrinje u njihovoj je okolici tijekom druge polovine prošlog stoljeća oblikovan pojas urbaniziranih naselja. Mošćenica je među jače transformiranim naseljima okolice, što je posljedica uzajamnog djelovanja više čimbenika, kao što su: neposredna blizina Siska i Petrinje kao urbanih središta (naročito sisačke južne industrijske zone), stupanj razvijenosti njihovih urbanih funkcija te prometnogeografski položaj Mošćenice uz cestu koja povezuje dva grada. U uvjetima podjednake prometne dostupnosti, jače razvijenim urbanim funkcijama u odnosu na Petrinju (prije svega industrijskom funkcijom rada), Sisak je više i intenzivnije djelovao na svekoliku preobrazbu Mošćenice, socioekonomsku, funkcionalnu i fizionomsku. Navedeni aspekti transformacije naselja uzajamno su uvjetovani, a najizraženiji su bili od početka 1960-ih godina pa sve do početka Domovinskog rata 1990-ih godina.

247


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

naselje doseljeničkog tipa, čije stanovništvo sada uvelike čine bivši industrijski radnici i njihovi potomci. U skladu s navedenim, izvršena je socioekonomska transformacija stanovništva od industrijskog prema uslužnom tipu. Uz utjecaje Siska i Petrinje, na proces transformacije naselja ubuduće će vrlo vjerojatno utjecati i neki novi čimbenici. Primjerice, u planu je izgradnja poduzetničke zone te autocestovnog čvorišta u Mošćenici (kada bude dovršena autocesta iz smjera Zagreba), što će se odraziti na njezinu fizionomiju i funkciju, a možebitno i na njezina demografska obilježja. Aktualna gravitacijska usmjerenost Mošćenice u skladu je s razinom razvijenih urbanih funkcija Siska i Petrinje. Njezino je stanovništvo više vezano uz Sisak, koji je središnje (primarno) mjesto zadovoljavanja životnih potreba. Uslijed slabije razvijenih funkcija rada i centralnih funkcija, Petrinja se pozicionirala kao sekundarno i tercijarno mjesto zadovoljavanja životnih potreba stanovnika Mošćenice. Iako se u nadolazećem razdoblju ne očekuje značajnija promjena gravitacijske usmjerenosti, nju bi eventualno mogle izazvati promjene u razvoju urbanih funkcija u Sisku i Petrinji, razvoj pojedinih funkcija u Mošćenici, izgradnja novih cestovnih prometnica, promjene u administrativno-teritorijalnom ustroju itd.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Literatura

248

1. Aguiléra, A.; Wenglenski, S. i Proulhac, L. (2009). Employment suburbanisation, reverse commuting and travel behaviour by residents of the central city in the Paris metropolitan area. Transportation Research Part A: Policy and Practice, 43 (7), 685-691. 2. Berg, L. van der; Drewett, R.; Klaassen L. H.; Rossi, A. i Vijverberg, C. H. T. (1982). Urban Europe, vol. 1: A Study of Growth and Decline. Oxford: Pergamon. 3. Biruš, M. (2008). Promjena centralnih funkcija satelitskih gradova Zagreba u razdoblju 1991.-2001. Magistarski rad. 4. Bose, M. (2001). Raumstrukturelle Konzepte für Stadtregionen, u: Brake Klaus, Dangschat Jens i Herfert Günter (Ur.). Suburbanisierung in Deutschland. Opladen: Leske und Budrich. 5. Braičić, Z. (2005). Razvoj metalurgije i njezin utjecaj na urbanu preobrazbu i stambenu izgradnju Siska. Geoadria, 10 (2): 211-228. 6. Braičić, Z. (2011). Socijalno-geografska preobrazba Siska i Petrinje pod utjecajem industrije. Doktorski rad. 7. Braičić, Z. (2014). Suvremeni pogledi na lokacijske čimbenike malih i srednjih industrijskih poduzeća Siska i Petrinje. Hrvatski geografski glasnik, 76 (2): 39-59. 8. Braičić, Z. i Lončar, J. (2012). Međuovisnost industrijalizacije i nekih oblika socijalne mobilnosti stanovništva u sisačkom i petrinjskom kraju. Geoadria, 17(2): 209-234. 9. Burdack, J. i Herfert, G. (1998). Neue Entwicklungen an der Peripherie europäischer Groß- städte. Europa Regional, 6: 26-44. 10. Coffey, W. i Shearmur, R. (2002). Agglomeration and dispersion of high-order service employment in the Montreal Metropolitan Region, 1981-96. Urban Studies, 39 (3): 359-378. 11. Čepo, Z. (1978). Željezara Sisak 1938-1978. Sisak: Metalurški kombinat.


12. Feng, J. i Zhou, Y. X. (2003). The Social Spatial Structure of Beijing Metropolitan Area and Its Evolutin: 1982-2000. Geographical Research, 22 (4): 465-483. 13. Giuliano, G. i Small, K. (1991). Subcenters in the Los Angeles region. Regional Science and Urban Economics, 21: 163-182. 14. Golec, I. (1993). Povijest grada Petrinje: 1240.-1592.-1992. Petrinja: Matica hrvatska Petrinja. 15. Gordon, P. i Richardson, H. (1996). Employment decentralization in US metropolitan areas: Is Los Angeles an outlier or the norm? Environment and Planning A, 28: 1727-1743. 16. Hall, P. i Hay, D. (1980). Growth Centres in the European Urban System. London: Heinemann. 17. Klempić Bogadi, S. (2008). Utjecaj migracije na demografski razvoj riječke aglomeracije. Hrvatski geografski glasnik, 70 (1): 43-65. 18. Klempić Bogadi, S. (2010). Populacijski razvoj gradskih regija Hrvatske 1948.2001., u: Lajić Ivan (Ur.). Migracije i regionalni razvoj Hrvatske. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti. 19. Kok, H. i Kovács, Z. (1999). The process of suburbanization in the metropolitan area of Budapest. Netherlands Journal of Housing and Built Environment, 14 (2): 119–141. 20. Kolar-Dimitrijević, M. i Čepo, Z. (1977). INA – Rafinerija nafte Sisak 1927-1977. Sisak: INA – Rafinerija nafte Sisak i Muzej Sisak. 21. Kranjčević, J.; Lukić, A.; Kušen, E. i Klarić, Z. (2014). Regionalni razvoj, razvoj sustava naselja, urbani i ruralni razvoj i transformacija prostora. Zagreb: Institut za turizam. 22. Krišjāne, Z. i Bērziņš, M. (2012). Post-socialist Urban Trends: New Patterns and Motivations for Migration in the Suburban Areas of Rīga, Latvia. Urban Studies, 49 (2), 289-306. 23. Lambooy, J. (1998). Polynucleation and economic development: The Randstad. European Planning Studies, 6: 457-466. 24. Leetmaa, K. i Tammaru, T. (2007). Suburbanization in countries in transition: Destinations of suburbanizers in the Tallinn metropolitan area. Geografiska Annaler: Series B, Human Geography, 89 (2): 127–146. 25. Meijers E. J. i Burger, M. (2010). Spatial Structure and Productivity in U.S. Metropolitan Areas. Environment and Planning A, 42: 1383-1402. 26. Menzel, M. (2007). Leben in Suburbia. Raumstrukturen und Alltagspraktiken am Rand von Hamburg. Frankfurt a. M., New York: Campus. 27. Nejašmić, I. (1994). Doseljavanje u Zagreb. Geografski horizont, 40 (2): 61-72. 28. Ouředníček, M. (2007). Differential suburban development in the Prague urban region. Geografiska Annaler: Series B, Human Geography, 89 (2): 111–126. 29. Petračić, A. (1978). Mošćenica – selo radnika. Jedinstvo, travanj 1978. 30. Rogić, V. (1979-80). Zagrebačka regija, prilog poznavanju problematike geografske diferencijacije urbanih regija. Geografski glasnik, 41-42: 149-160. 31. Rupert, K.; Schaffer, F.; Maier, J. i Paesier, R. (1981). Socijalna geografija. Zagreb: Školska knjiga. 32. Vresk, M. (1978). Gradska regija Zagreba. Geografski glasnik, 40: 59-87. 33. Vresk, M. (1979-80). Gradovi SR Hrvatske i njihove okolice: problem definiranja gradova i gradskih regija. Geografski glasnik, 41-42: 61-70.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

249


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

34. Vresk, M. (1986). Socioekonomske gradske regije Hrvatske. Geografski glasnik, 48: 73-83. 35. Vresk, M. (1996). Dvojni gradovi Hrvatske. Acta Geographica Croatica, 31: 8594. 36. Vresk, M. (1997). Suburbanizacija Zagreba. Hrvatski geografski glasnik, 59: 4971. 37. Vresk, M. (2002). Grad i urbanizacija. Zagreb: Školska knjiga. 38. Žuljić, S. (1964). Zagreb i okolica – utjecaj gradskog organizma na regiju (I dio). Geografski glasnik, 26: 65-182. 39. Žuljić, S. (1965). Zagreb i okolica – utjecaj gradskog organizma na regiju (II dio). Geografski glasnik, 27: 39-147. 40. Žuljić, S. (1971). Pojava metropolskih regija i njihovo značenje za daljnju urbanizaciju Jugoslavije. Geographica Slovenica, 1: 59-66.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Izvori:

250

1. CMC Sisak d.o.o. (2010). Dokumentacija računskog centra. Sisak: CMC Sisak d.o.o. 2. Državna geodetska uprava (2015). Digitalna ortofoto karta (DOF5). Pregledano 20. svibnja 2015. (http://geoportal.dgu.hr/viewer/?baselayer=DOF). 3. Državni zavod za statistiku (1994a). Popis stanovništva 1991.: Aktivno stanovništvo u zemlji koje obavlja zanimanje prema području djelatnosti po naseljima, Dokumentacija 885. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 4. Državni zavod za statistiku (1994b). Popis stanovništva 1991.: Poljoprivredno stanovništvo, prema aktivnosti i spolu po naseljima, Dokumentacija 886. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 5. Državni zavod za statistiku (1994c). Popis stanovništva 1991.: Stanovništvo prema migracijskim obilježjima, tab. 1-1-6. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 6. Državni zavod za statistiku (1995). Popis stanovništva 1991., Stanovi prema korištenju i druge nastanjene prostorije po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 7. Državni zavod za statistiku (2001). Popis stanovništva 2001.: Zaposleni po pretežitoj aktivnosti i položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu, posebno obrađeni podaci. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 8. Državni zavod za statistiku (2003a). Popis stanovništva 2001.: Poljoprivredno stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima (CD-ROM). Zagreb: Državni zavod za statistiku. 9. Državni zavod za statistiku (2003b). Popis stanovništva 2001.: Stanovništvo prema aktivnosti i spolu, po naseljima (CD-ROM). Zagreb: Državni zavod za statistiku. 10. Državni zavod za statistiku (2003c). Popis stanovništva 2001.: Stanovništvo prema migracijskim obilježjima po naseljima (CD-ROM). Zagreb: Državni zavod za statistiku. 11. Državni zavod za statistiku (2004). Popis stanovništva 2001., Stanovi prema korištenju, po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku.


12. Državni zavod za statistiku (2005). Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001. (CD-ROM). Zagreb: Državni zavod za statistiku. 13. Državni zavod za statistiku (2012). Popis stanovništva 2011.: Stanovništvu prema starosti i spolu po naseljima. Pregledano 27. siječnja 2015. (http://www.dzs.hr). 14. Državni zavod za statistiku (2014a). Zaposlenost i plaće, Statistička izvješća 1526. Zagreb, Državni zavod za statistiku. 15. Državni zavod za statistiku (2014b). Srednje škole i učenički domovi, kraj šk. g. 2012./2013. i početak šk. g. 2013./2014., Statistička izvješća 1521. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 16. Državni zavod za statistiku (2014c). Studenti u akademskoj godini 2012./2013. Statistička izvješća 1499. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 17. Državni zavod za statistiku (2015). Kultura i umjetnost u 2013. Statistička izvješća 1525. Zagreb: Državni zavod za statistiku. 18. Financijska agencija (2015). Informacija o financijskim rezultatima poduzetnika u 2015. godini. Sisak: Financijska agencija. 19. Gavrilović d.o.o. (2010). Dokumentacija Kadrovske službe. Petrinja: Gavrilović d.o.o. 20. Grad Petrinja (2005). Prostorni plan uređenja Grada Petrinje. Petrinja: Grad Petrinja. 21. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (2015). Adresar zdravstvenih ustanova/privatnih praksi. Zagreb: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Pregledano 20. prosinca 2015. (http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/ zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/adresarzdravstvenih-ustanovaprivatnih-praksi/). 22. INA Rafinerija nafte Sisak (2010). Dokumentacija Kadrovske službe. Sisak: INA Rafinerija nafte. 23. Ministarstvo kulture (2015). Muzejsko-galerijska djelatnost. Zagreb: Ministarstvo kulture. Pregledano 22. prosinca 2015. (http://www.min-kulture.hr/default. aspx?id=212&kazid=609). 24. Opća bolnica Sisak. Pregledano 21. studenog 2015. (http:/www.obs.hr/v4/odjeli). 25. Republički zavod za statistiku (1989). Statistički godišnjak SR Hrvatske 1989. Zagreb: Republički zavod za statistiku. 26. Savezni zavod za statistiku (1964). Statistički godišnjak SFRJ 1963. Beograd. Savezni zavod za statistiku. 27. Savezni zavod za statistiku (1965a). Popis stanovništva 1961. – Knjiga XII: migraciona obeležja, rezultati za naselja. Beograd: Savezni zavod za statistiku. 28. Savezni zavod za statistiku (1965b). Popis stanovništva 1961. – Knjiga XIV: aktivnost i delatnost, rezultati za naselja. Beograd: Savezni zavod za statistiku. 29. Savezni zavod za statistiku (1966). Popis stanovništva 1961. – Knjiga XIII: poljoprivredno stanovništvo, rezultati za naselja. Beograd, Savezni zavod za statistiku. 30. Savezni zavod za statistiku (1972). Popis stanovništva i stanova 1971.: Stanovi, korišćenje i nastanjena lica, rezultati po naseljima i opštinama. Beograd: Savezni zavod za statistiku. 31. Večernji list d.o.o. (2015). Adresar privatnih zdravstvenih ustanova. Zagreb: Večernji list d.o.o. Pregledano 18. prosinca 2015. (http://www.ordinacija.hr/ adresar/).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

251


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 233-253

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

32. Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, Narodne novine 137 od 2009. 33. Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine 85 od 2008.

252


Z. Braičić, E. Džihić: Utjecaj urbanih funkcija Siska i Petrinje na transformaciju...

Prethodno priopćenje

Zdenko Braičić University of Zagreb, Faculty of Teacher Education, Department in Petrinja, Croatia e-mail: zdenko.braicic@ufzg.hr Edina Džihić e-mail: edina.dzihic@gmail.com

The Influence of Urban Functions of Sisak and Petrinja on the Transformation and Gravitational Orientation of the Outlying Settlement of Mošćenica Abstract The paper deals with the geographical analysis of the transformation and gravitational orientation of the settlement of Mošćenica under the influence of the development functions of Sisak and Petrinja urban centres. Mošćenica is an outlying settlement of the two towns developed along the road which connects them. During the second half of the 20th century Mošćenica was strongly urbanised, morphologically connecting Sisak and Petrinja in a unique con-urban entity. After a short presentation of the demographic development of Mošćenica, the first part of the paper attempts to establish to what extent Sisak and Petrinja have contributed to its socio-economic, functional and physiognomic transformation. In order to establish the degree of transformation, comparisons have been made with other urbanised settlements in the Sisak and Petrinja urban region. The second part of the paper examines the actual gravitational orientation of Mošćenica. While the transformation of a settlement is mostly influenced by the town’s development of the work function, gravitational orientation also depends on many other urban functions like education, health care, supply. For that purpose, a field polling research was conducted which provided answers about the places which satisfy life necessities of the population of Mošćenica. In conclusion, due to developed urban functions, Sisak has a more prominent influence on the development and transformation of Mošćenica. Moreover, even though Mošćenica is a part of the City of Petrinja, it is more closely connected to Sisak where its residents satisfy the majority of their daily needs.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Key words: Sisak and Petrinja urban region (Croatia), Mošćenica, urban functions, settlement transformation, gravitational orientation.

253


DOI 10.5673/sip.53.3.4 UDK 314.722:324(83)“1992/2012“ Stručni rad

Participation of Croatian Descendants in the Political Life1 Municipal Elections en Magallanes Region, Chile, Period 1992 – 2012 Marco Antonio Barticevic Sapunar2 Johannesburg, Republic of South Africa e-mail: marcosapunar@yahoo.com

ABSTRACT The paper studies the participation of descendants of Croatian immigrants in the Region of Magallanes and Chilean Antarctica, after more than a century from the arrival of these to the region. The study focuses on the descendants as candidates for mayor and councillor positions in the ten municipalities of the Region, in the period between 1992 and 2012, within six elections. The participation is analyzed in relation to other candidates, by municipality, their election results, the belonging of the candidates to different parties and electoral pacts, and the participation of women descendants. Key words: Croatian descendants, Magallanes Region, Patagonia, municipal elections.

Throughout history, man has united with others in order to overcome obstacles and problems in everyday life. This unison has been transformed in direct proportion to how humans have developed potential, first responding to their instinct and spontaneity, later their own intellect. In social groups, leaders are always highlighted by their nature, physical strength or intelligence and leaders who have spearheaded actions together. They have been natural promoters and managers of social all 1

Translation to English: Aleksandar Barticevic Milovanovic.

2

Degree in Economics (1982) and MA in Economics (1989), Faculty of Economics, University of Belgrade. Researcher-Collaborator Degree (1989), Community of Sciences of the Republic of Serbia, Belgrade. Currently working in Johannesburg, Republic of South Africa. Copyright © 2015 Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridržana – All rights reserved

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

1. Participation

255


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

participation. They have not always had academic studies as show the cases of the midwife, the priest, the oldest or the healer. However, it is obvious that they all have common characteristics: The ability to establish dialogue and communication, decision making skills during difficult times, building and promoting trust among their team and partners, the ability to establish certain scenarios, the “ability to command” or the quality of group ethics.3 The participation of individuals is as diverse as are the scenarios and circumstances being faced, that is, today we can speak of participation in the social, civic, communal and individual, but these categories are not exclusive nor are they limiting. In practice they can be found in sports participation or recreational, artistic, union, professional or business, consumer organizations, environmental, animal welfare, charity, seniors, religious, political, community and/or neighbourhood. In 2005, the Inter-American Democracy Network developed a Citizen Participation Rate in Latin America on which there were three dimensions for measuring participation: direct participation (which has to do with participation in associations and collective actions as well as the degree of involvement from people in these associations), opinion participation (which affects the public agenda through an opinion or claim) and electoral participation.4 Particularly in the latter group, the electoral participation, this is the sole focus of this article. From the point of view of the exercise of political rights, not only to vote, but to be voted as well, i.e. to participate as a candidate in elections.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Since studies of participation in the various social, cultural, political and professional activities mentioned in the previous paragraph are not easy to measure and compare. This article is therefore limited to determining the participation of Croatian descendants as candidates in municipal elections in the “Región de Magallanes y de la Antártica Chilena” (Region of Magallanes and Chilean Antarctica), originating from the ten municipalities in the region between 1992 (the first year after the country’s return to democracy) and 2012, i.e. a total of six elections. Previously, the author conducted two studies on the percentage of Croatian surnames and present subscribers in telephone directories from the cities of Punta Arenas, Puerto Natales and Porvenir.

256

The first study compared the percentage in 1975 and 1989. In 1975, there were a total of 3.115 subscribers in the three cities, 523 of which had a Croatian surname, accounting for 16.79%. In 1989, from the 7.743 subscribers, 910 were from a Croatian lineage, which summed up to 11.75%.5 The second study was performed taking into account the year 2000, when 23.525 people were already subscribers. Of this number, 1.141 subscribers had at least one Croatian surname (paternal, maternal or 3

See Pérez (2002).

4

See Vergara-Lope (2012), page 39.

5

See Barticevic (1991).


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

both), that means 4.85% of the study pool were Croatian descendants. Broken down by cities, the percentage in Punta Arenas was at 5.13%, in Puerto Natales it was 2.16% and in Porvenir a total of 7.64%.6 In today’s day and age, with the introduction of mobile phones and social networking, plus the lack of telephone directories for such transmission channels and the fact that many individuals have/use multiple phone numbers prevent a similar study to be conducted.

2. The Croatian Diaspora Since the second half of the nineteenth century, a massive migration of people in the Croatian Region of Dalmatia began, especially from their surrounding islands. This migration dispersed around the world, but a large majority headed straight to the Americas.7 The reasons for migration were numerous, but amongst them: the large crisis in winemaking and in shipbuilding at the time. The first one, by the disease phylloxera (Dactylosphaera vitifoliae), caused by a grapevine insect that decimated countless European plantations since 1863, and on the other hand, because of the Dalmatian wine competitiveness which was at an all-time low in European markets. The second cause is that global navigation propulsion was switched from wind propulsion, i.e. sailing, to steam navigation. The Dalmatian shipbuilding industry, with its low capital, was unable to embrace this technology as yet. This lead to many shipyards being closed and therefore, to the dismissal of many of its employees.8 One of the regions where a large and important group of these migrants sit is in the current administrative division of Chile known as Región de Magallanes y de la Antártica Chilena. This began around the eighth decade of the nineteenth century and continued in a more or less constant flow until the second decade of the next century.9

6

See Barticevic (2004).

7

Professors Čizmić and Derado (Derado, 1982) published a lengthy article about the migration from the island of Brač, which is where the vast majority of Croats who took up residence within Magallanes came from. An abridgement of this work, 25 since its publication, can be seen in Barticevic (2007). 8

For details on the causes of European and Croatian migration, see Barticevic (2010), chapter “Brač, 1886”, pages 16-25, and chapter “Dračevica, June 23, 1908”, pages 34-37. 9

For more details on Croatian migration in Magallanes, see Martinic (1978, 1985, 1992 and 1999). On descendants of Croats in Chile see Mataić (2001) and for the Croatian migration to Chile and South America check Lausic (2012).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

The Strait of Magellan was located in what was then the only acceptable route from Europe taken by steam ships. This meant docking at Buenos Aires, and then proceeding to the eastern shores of the Pacific Ocean, where the major attraction of

257


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

guano and the exploitation of saltpetre in northern Chile and southern Peru. The final destination was the great California Gold Rush. The primary reason for the strong attraction this region had for immigrants, while being so different in climate and topography than Dalmatia, was the discovery of gold on the island of Tierra del Fuego and the adjacent islands and islets. Then came the development within the livestock industry (sheep). Linked to these two above-mentioned branches was the development of the maritime industry: shipbuilding and navigation. According to the information in the census conducted by Dr. Lautaro Navarro Avaria in September 1906 (Navarro, 1908), the Austro-Hungarians10 mingling in the urban population within the city, bay and urban surroundings around Punta Arenas, were numbering 1.091 (747 men and 344 women), which was 31.31% of all the foreign residents and 10.80% of the total population11. As for the same population type In Porvenir, the Census indicated 167 Austro-Hungarians, of which 137 were men and 30 women, comprising 56.41% of foreigners and 32.17% of all residents12.

3. Geographic Location The Región de Magallanes y de la Antártica Chilena is located in the extreme south of the country and is also the southernmost part of the South American Patagonia.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Map 1. Location of Magellanes in Chile

258

10

Croatia was under the rule of Austria-Hungary and its citizens travelled with passports of that Empire. 11 12

See Navarro (1908), volume II, page 137, table 73 “Nacionalidad i sexo de los extranjeros”.

See Navarro (1908), volume II, page 219, table 128 “Porvenir, nacionalidad i sexo de los extranjeros”.


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

This region has an area of 132.291.1 square kilometres13 equivalent to 17.5% of the country (not including the Chilean Antarctic Territory) and a population of 159.102 inhabitants14, which corresponds to 0.96% of the national total. The regional capital is the city of Punta Arenas, situated on the west bank of a wide channel on the Strait of Magellan, with a population (in the district –“comuna”) of 131.067 inhabitants. The region is administratively divided into four provinces: Antártica Chilena (Chilean Antarctica), Magallanes, Tierra del Fuego and Última Esperanza. Table 1. Administrative division of the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena

Province

Population

Capital

District

Population

Magallanes

131.908

Punta Arenas

Punta Arenas

131.067

Antártica Chilena

1.798

Puerto Williams

Cabo de Hornos

1.683

Tierra del Fuego

6.71

Porvenir

Porvenir

5.927

Última Esperanza

18.686

Puerto Natales

Natales

18.507

Source: http://www.censo.cl/2012/08/resultados_preliminares_censo_2012.pdf

4. The Surnames in Chile

A name is the stable sign of individualization which serves to distinguish each person from another. This function is predicated both on the individual name as well as the surname or multiple surnames. The type of Affiliation determines a person’s surname(s). Assigning names is merely an effect of the constitution of the legal relationship between parents and their offspring. The Chilean legal system for the attribution of surnames is a dual system (double-barrelled), characterized in that a child can hold a name from each of their parents, and that it allows a mother to pass on their first name/s to their children.15 These two names are written without a dash and it is neither hyphenated. Any second or further surnames of parents are omitted. 13

http://www.censo.cl/2012/08/resultados_preliminares_censo_2012.pdf, page 16.

14

http://www.censo.cl/2012/08/resultados_preliminares_censo_2012.pdf, page 50.

15

See Novales (2003), page 321.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

In Chile, two important factors contribute in making a study such as this: the first is the legal duty of having both surnames, and the second being that a woman keeps her last name upon marriage.

259


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

As for the name of a woman, in most foreign law, the woman would lose her surname, being replaced by that of her husband, while in others; the addition of the partner’s surname is standard. At this point, Chilean law for many years was almost the only exception, because, even though married, the woman continues to use her paternal and maternal surnames. This means that there is no common family name.16 Occasionally some women add the surname of the spouse with the preposition “of”; however, this is not official.

5. Municipal Elections As indicated above, the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena (headed by an “Intendente” or regional administrator, who was appointed by the President of the Republic) is divided into four provinces (led by a Governor, also appointed by the President of the Republic). These provinces, in turn, are made up of “comunas” (districts) or municipalities17. The municipality (called “Ilustre Municipalidad de Nombre de la Comuna” –“Illustrious Municipality of name of the district”) is chaired by the Mayor (during the periods between 1992 and 2004, i.e. in the municipal elections of 1992, 1996 and 2000, the Mayor was elected from the chosen councillors. At the start of the 2004 elections, the election of the Mayor was made by a direct vote)18 in conjunction with the election of the councillors. 16

See Law No. 4808, Title II on the registration of births and Title III on the registration of marriages, and Decree-Law No 2128, Title V on the registration of births and Title VI on the registration of marriages. 17

A municipality is an autonomous corporation under public law with legal personality and its own assets, to whom corresponds the administration of a district or group of districts (Article 118 of the Constitution of Chile) and whose purpose is to satisfy the needs of the local community and ensure their participation in the economic, social and cultural, as well as being in charge of basic education and health of the district or group of districts.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

18

260

In the election of 1992, when the most voted candidate achieved more than 35% of the total votes, he was automatically elected. In the districts where political coalitions had a majority of councillors, the elected mayor presumably belonged to the coalition. But in a number of districts, where no coalition had a majority in the council or where some agreements disrespected their coalitions, mayors were elected from negotiations between councillors who belonged to different parties and coalitions. The election of 1996 was amended by Law 19452 which supports the direct election of mayors. The reform allowed a council candidate to be automatically elected as Mayor if his votes were substantially high. Thus, the new regulation would allow candidates who had the majority of votes within a municipality to become Mayor. This also became part of a pact which stated that at least 30% of the valid votes cast should be gained within a certain district, but need not necessarily be present on the most voted list. If this condition was not fulfilled, the candidate chosen as Mayor would actually be the councillor with the top majority within the municipality, but also being the most voted in the district (without necessarily having to exceed the threshold of 30%). In the absence of either of the above two conditions, the person elected as Mayor would be the candidate that had the most votes on the list or pact which includes the most votes within that district. Finally, in the case of a tie, the Regional Electoral Court would conduct a raffle for the position in open court. Finally, Law 19704 of May 3, 2002 allowed the separate election of councillors and mayors. For further information on the municipal electoral system in Chile, see Bunker (2008).


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

Map 2. Administrative Division of the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena

District19

Province

Laguna Blanca (3) Punta Arenas(4) Río Verde (5) San Gregorio (6) Porvenir (7) Cabo de Hornos (2) y Antártica (1) Primavera (8) Timaukel (9) Natales (10) Torres del Paine (11)

Magallanes Magallanes Magallanes Magallanes Tierra del Fuego Antártica Chilena Tierra del Fuego Tierra del Fuego Última Esperanza Última Esperanza

Registered voters 20

Majors to be elected

Councillors to be elected

838 118.025 759 828 6.529 2.058 1.581 698 20.900 1.329 153.545

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 10

6 8 6 6 6 6 6 6 6 6 62

19 20

Source: Servel

19

There are 11 districts in the region, including Antarctica, but for administrative purposes this falls part of the municipality of Cabo de Hornos. 20

Source: Amounts of electoral registration by sex and municipality - to 31 January 2012. Pages 9 and 10. Electoral Service. http://www.servel.cl/controls/neochannels/neo_ch199/appinstances/media426/Informe_Inscripciones_Comuna_SE-20120131.pdf.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Table 2. Municipalities of the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena

261


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

The Constitutional Law of Municipalities (Law 18695 of March 31, 1988, as amended in 2007) regulates the details of the management of these district units of administration and democracy. While the Mayor is elected by majority, councillors are elected by proportional representation. The municipal elections are held every four years. Any municipalities with fewer than 75.000 people registered on the electoral register elect six councillors. The districts ranging between 75.000 and 150.000 elect eight councillors. Finally, districts with more than 150.000 enrolled elect 10 councillors. Thus, the municipalities of the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena elected the following municipal representatives (the number following the name of the district is the number on the map).

5.1. The Participation of Croatian Descendants in Municipal Elections In the six municipal elections held since 1992 in the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena, 63 Croatian descendants ended up being candidates, 14 of which (22.2%) were women. If it is considered that in order to prepare this candidate list both the surnames of the candidate are used, although some may have “escaped”. Even if a candidate had 50% of Croatian descendant, it may not be reflected in their names (for example, if his/her parents have the father’s surname being “non-Croatian” and the mother’s surname being “Croatian”, it will not be visible nor expressed in her/his two surnames). Needless to say, many of these descendants presented themselves to more than one election, as was the case with other candidates. a. Participation during the period For the development of this section of the paper, digital pages were used from the Electoral Service (SERVEL) and the Ministry of Interior.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

In the six elections, 698 candidates presented themselves, of which, as already mentioned, 63 were Croatian descendants. This is equivalent to 9.0%.

262

Taking into account the obtained votes, and due to the different methods of being elected a mayor or councillor during this period, the results could be classified into three groups: The first considers the elections of 1992, 1996 and 2000, where the councillors were first elected and then from them the mayor. The total number of votes reached during that period in the ten districts amounted to 363,201, of which 40,736 were candidates of Croatian descent, equivalent to 11.2%. The second group includes councillors’ elections in 2004, 2008 and 2012, when the total reached 166.601 votes, of which 36.813 were of Croatian descendant, i.e. 22.1%.


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

Finally, considering the election of mayors, in the same period, 172.268 votes were cast, of which 32.334 were of Croatian descendant, i.e. 18.8%. b. Participation by election Table 3 shows the participation of Croatian descendants in each of the elections. Table 3. Participation of Croatian descendant candidates by election

Year

All the candidates

Croatian descendant candidates

%

1992

151

19

12.6%

1996

126

12

9.5%

2000

110

10

9.1%

2004

188

16

8.5%

2008

270

24

8.9%

2012

261

22

8.4%

Total*

698

63

9.0%

* Due to some candidates participating several times, the total number is not the sum of all years. Source: Author’s calculations based on SERVEL data.

In the last three elections, the participation rate was slightly below average (9.0%). However, increasing the total number of candidates (increased from 110 in 2000 to 270 in 2008 and 261 in 2012) has been accompanied by the increased number of Croatian descendants (from 10 in 2000 to 24 in 2009 and 22 in 2012), which has kept the percentage close to average. c. Participation by Municipality Table 4 shows the participation of Croatian descendants by district or municipality.

Total

13

32

13

13

6

13

151

5

2

2

1

1

9.1%

0.0%

All

13

12

12

13

11

17

10

14

1996 Croatian

3

3

1

2

0.0%

0.0%

9.1%

11.8%

0.0%

%

%

19.0% 20.0%

25.0% 23.1%

1 7.7%

19

0.0%

12.6%

12

12

126

2

1

12

0.0%

16.7%

8.3%

9.5%

15.6% 15.4% 15.4% 16.7%

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Torres del Paine

3

Timaukel

4

San Gregorio

15

Río Verde

21

Punta Arenas

14

Primavera

1992 Croatian

Porvenir

11

Natales

All

Laguna Blanca

District

Cabo de Hornos

Table 4. Participation of Croatian descendants by district

263


District

Cabo de Hornos

Laguna Blanca

Natales

Porvenir

Primavera

Punta Arenas

Río Verde

San Gregorio

Timaukel

Torres del Paine

Total

Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

All

10

9

17

11

12

15

7

9

10

10

110

2000 Croatian

1

1

2

3

1

2

10

10.0%

0.0%

5.9%

18.2%

0.0%

20.0%

0.0%

0.0%

All

21

12

20

24

18

29

15

21

12

16

188

2004 Croatian

2

3

2

4

1

1

1

2

16

0.0%

0.0%

6.7%

4.8%

8.3%

12.5%

8.5%

All

28

21

31

32

24

43

21

29

20

21

270

2008 Croatian

1

1

1

3

8

3

4

3

24

3.6%

0.0%

3.2%

3.1%

28

22

26

32

%

%

% All 2012 Croatian %

10.0% 12.5% 11.1% 13.8%

12.5% 18.6% 14.3% 22

1

1

1

0

2

3.6%

4.5%

3.8%

0.0%

9.1%

43

17

9

2

20.9% 11.8%

0.0% 32 0 0.0%

10.0% 20.0%

20.0% 14.3% 23

16

3

3

13.0% 18.8%

9.1%

8.9% 261 22 8.4%

Note: Croatian = Croatian descendant candidates. Source: Author’s calculations based on SERVEL data.

If municipalities are grouped in order of importance, distributing candidates between Punta Arenas, Natales, Porvenir and the rest (7 other districts), then Table 5 can be constructed.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

From this table it is possible to draw some conclusions: a) The percentage in Punta Arenas is always greater than the average for the entire period, 9.0% (indicated in 6.a.). b) Although not in every election, something similar happens in the districts of Natales and Porvenir. c) The highest percentages of participation are obtained in:

264

Natales, 1996, 25.0% Porvenir, 1996, 23.1% Punta Arenas, 2012, 20.9% Porvenir, 1992, 20.0% Natales, 1992, 19.0% Punta Arenas, 2008, 18.6% Porvenir, 2000, 18.2% d) This shows that the participation in urban population areas is greater, as seen in Punta Arenas, Natales and Porvenir. e) Interestingly enough, Porvenir, a district that recorded 32.17% of its native inhabitants being from Austria-Hungary in the Census of 1906 had only one of its 32 participants being a Croatian descendant in 2008 and none in 2012.


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

Table 5. Participation of Croatian descendants by selected districts

District

Punta Arenas

Natales

Porvenir

Other (7 districts)

Total

All

32

21

15

83

151

1992 Croatian

5

4

3

7

19

15.6%

19.0%

20.0%

8.4%

12.6%

All

17

12

13

84

126

1996 Croatian

2

3

3

4

12

11.8%

25.0%

23.1%

4.8%

9.5%

All

15

17

11

67

110

2000 Croatian

3

1

2

4

10

20.0%

5.9%

18.2%

6.0%

9.1%

All

29

20

24

115

188

2004 Croatian

4

2

3

7

16

13.8%

10.0%

12.5%

6.1%

8.5%

All

43

31

32

164

270

2008 Croatian

8

1

1

14

24

18.6%

3.2%

3.1%

8.5%

8.9%

All

43

26

32

160

261

2012 Croatian

9

1

0

12

22

20.9%

3.8%

0.0%

7.5%

8.4%

%

%

%

%

%

%

Note: Croatian = Croatian descendant candidates. Source: Authorâ&#x20AC;&#x2122;s calculations based on SERVEL data.

It is one thing to be a candidate and another to actually be elected. Table 6 helps to understand what happened to the nominations of Croatian descendants in the six elections. Of the 63 Croatian descendants who participated in the elections, 25 were at least once elected to the position they postulated, which means that 40% of the candidates were successful in their nominations. The best year for elections was in 1992, with nine candidates being elected, while in 2000 there were only six candidates elected.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

d. Elected Croatian descendant candidates

265


266 – – – –

Porvenir T. del Paine Natales P. Arenas

C – Timaukel – Mayor 4 years

C C C C

C – Natales C – Timaukel

1996

C – P. Arenas C – C. de Hornos C – Timaukel – Mayor 4 years

C – P. Arenas

C – T. del Paine C - Natales

2000

C – Río Verde

A – Timaukel

C – P. Arenas

C – P. Arenas

C – P. Arenas

C – Río Verde

C – P. Arenas

C – Primavera

A – P. Arenas

C – P. Arenas

C – Natales

C – Primavera

2008

C – P. Arenas

C – Natales

C – Primavera

2004

C – T. del Paine

A – Timaukel

C – P. Arenas

C - Timaukel

C – P. Arenas

C – C. de Hornos

A - Primavera

2012 C – P. Arenas

Note: C – election for councillor, A – election for mayor. C. de Hornos = Cabo de Hornos. P. Arenas = Punta Arenas. T. del Paine = Torres del Paine. Source: SERVEL.

Candidates 1992 Arcos Srdanovic, Juan José Bonacich Martinich, Eduardo Brztilo Avendaño, Blagomir Fernando Cárdenas Tadich, Spiro Luis Coro Matic, Smiljan Dinko Draksler Vukasovic, Martín C – Porvenir Foretich Bosnich, Manlio Goic Utrovicich, Tomislav Jorge C – Natales González Dubracic, Antonio González Mimica, Ivana C – P. Arenas – González Yaksic, Carlos Mayor 4 years Jiménez Yutronich, Emilio José C – P. Arenas Karelovic Vrandecic, Vicente Luksic Riquelme, Raúl Francisco C – Primavera Martic Haros, Carlos Patricio Mimica Cárcamo, Vladimiro Sergio Mimica Guerrero, Andro Nicetich Vera, Rosa C – Porvenir Ozuljevich Eugenio, Carlos Sahr Domian, Roberto C – San Gregorio Scarich Gallardo, Héctor C – Timaukel – Simunovic Ojeda, Alfonso Mayor 4 years Vilicic Peña, Gloria Gerónima Yakasovic Balic, Marcos Dalibor C - Porvenir Zorrilla Yutronic, Verónica Alicia

Table 6. Elected Croatian descendant candidates by year, district and function

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

Table 7 provides a relationship between the total number of functions in election (72 - one mayor in each of the ten districts, six councillors in nine districts and eight councillors in the Punta Arenas district) and Croatian descendant candidates. The average for the illustrated period is 10.4%, the highest was in 1992 with 12.5% and the lowest in 2000 with 8.3%. This table also indicates the number of times that Croatian descendant candidates obtained a spot in the municipalities, from a minimum of once to a maximum of five times (in the six elections). Table 7. Number of elected Croatian descendant candidates by year and number of times they were elected

Year Elected Croatian descendant candidates % of total positions (72) Elected times Elected Croatian descendant candidates

1992

1996

2000

2004

2008

2012

Total

9

7

6

7

8

8

45

12.5%

9.7%

8.3%

9.7%

11.1%

11.1%

10.4%

One

Two

Three

Four

Five

Six

14

5

4

1

1

0

 

Source: Author’s calculations based on SERVEL data.

e. Croatian descendant candidates by political party, pact and sub-pact Before seeing what political parties or electoral pacts the Croatian descendant candidates represented it is necessary to perceive what the Constitutional Law of Municipalities reads, in order to understand how the municipal election process is regulated:

“Political parties participating in an electoral pact could do a sub-pact between them or with independent candidates, according to the rules on the accumulation of votes of the candidates established in section 124 of this Act, and they can expressly exclude a district or districts where the sub-pact will not be governed. The sub-pacts are always composed of the same parties”. “Independent candidates to participate in an electoral pact may create a sub-pact between themselves with a party member of the sub-pact or with a party member not part of any sub-pact from other parties. They may create a sub-pact with a party member in a sub-pact from the district or districts expressly excluded from this sub-pact. For the purposes indicated, as with

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

“In the elections of councillors, a political party may join in an electoral pact with one or more other political parties, independent or not”.

267


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

registering candidates, independent candidates will act by themselves or through an agent specifically designated for that purpose by public deed.”21 Table 8 indicates that from the 103 Croatian descendant candidates (63 persons, but some with several nominations, according to Table 8 some 44.7% were integrated into the following pacts: Coalición, Alianza, Alianza por Chile and Participación y Progreso (Coalition, Alliance, Alliance for Chile and Participation and Progress), i.e. in the pacts that had different names and formed up the Renovación Nacional (National Renovation) (RN + independents, 21.3%), Unión Demócrata Independiente (Independent Democratic Union) (UDI + independents, 13.6%) and independents (9.7%). Table 8. Croatian descendant candidates by political party, pact or sub-pact Coalición / Alianza / Alianza por Chile / Participación y Progreso (Coalition / Alliance / Alliance for Chile / Participation and Progress)

RN + Independents

UDI + Independents

15.5%

Independents

6

5.8%

UDI

11

10.7%

Independents

3

2.9%

Independents

10

9.7%

Independents

1

1.0%

PS

14

13.6%

6

5.8%

Independents

3

2.9%

Independents

2

1.9%

PR/PRSD

7

6.8%

PPD

5

4.9%

PC

2

1.9%

Independents

1

1.0%

UCC

1

1.0%

PRI

4

3.9%

Independents

6

5.8%

Independents without pacts nor sub-pacts

5

4.9%

Por un Chile Justo (For a Fair Chile)

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

16

PDC

Concertación PDC + de Partidos por Independents la Democracia (Coalition of Parties for the Democracy)

Concertación Democrática (Democratic Coalition) PC + Independents

Por un Chile Limpio (For a Clean Chile) / Regionalists and Independents Total

103

44.7%

36.9%

2.9% 1.0% 9.7% 4.9%

100.0% 100.0%

Source: Author’s calculations based on SERVEL data.

The other big block is constituted by the parties grouped in the pact known as Concertación (de Partidos) por la Democracia (Coalition -of Parties- for Democracy) with 36.9%, consisting of the Socialist Party (PS, 13.6%), Christian Democratic Party 21

268

RN

See Law No 18,695, article 109.


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

(PDC + Independents, 8.7%), Social Democratic Radical Party (PR/PRSD + Independents, 8.7%), Party for Democracy (PPD, 4.9%).22 Croatian descendant candidates who grouped themselves under the pact led by the Partido Regionalista de Independientes (Regionalist Party of Independents) (PRI + independents) corresponded to 9.7%; independents without pacts 4.9%; which participated under the wing of the Communist Party (PC + independents) were 2.9%, and finally as a member of the Uni贸n de Centro Centro (sic) (Union of Centre Centre) (UCC), 1%. f. Participation of the Croatian descendant woman The participation of women of Croatian descendant can be measured by its participation among the total amount of candidates of Croatian descendant and among that of female candidates in general. In relation to the total number of Croatian descendants, it was already indicated that in the six elections there were 63 candidates of Croatian descendant. Of these, 14 were women, and thus, 22.2%. On average, there are 205 women out of 698 candidates, 29.4%. The percentage of participation from Croatian descendant women is therefore smaller. When the comparison is done with the total number of female candidates, one finds that in a certain period 205 women stood as candidates for councillors and/or Mayors, 14 of whom are Croatian descendants, 6.83%. This means that the level of participation of Croatian descendant women is below the average of 9.0% for all male and female candidates. If considering the participation of men only, it would be 9.9%.

6. Conclusions In the six elections between 1992 and 2012 there were 698 candidates, of whom 63 were Croatian descendants, equivalent to 9.0%. In the last three elections the turnout was slightly below average (9.0%). Most of Croatian descendant candidates appeared in 2008, being 24 of them, and in 2012, there were 22. 22

In the municipal elections of 2012 this group of parties appears to have divided, namely into the PS and PDC in one and the PDC and PR/PRSD as well as PC in the other.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

By municipalities, the participation of the 14 women with Croatian descendant is distributed through the six elections as follows: Porvenir, Punta Arenas and Rio Verde with three candidates for each district, the Primavera District with two candidates; Natales, Torres del Paine and Timaukel with one each, while the districts of Cabo de Hornos, Laguna Blanca and San Gregorio never had any Croatian descendant candidates.

269


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

Within the elections mentioned in this article, there are two groups: one group which considers the first three elections, where the process involves the elected councillors selecting between themselves to fill the position of Mayor (In that period the vote in favour of Croatian descendant candidates was up to 11.2%). In the second group, from 2004 to 2012, councillors and mayors were elected in separate ballots; Croatian descendant candidates for councillors obtained a 22.1%, while the candidates for Mayor achieved an 18.8% of the votes. 25 out of 63 Croatian descendants who participated in the elections were elected at least once, which means that 40% achieved some sort of municipal representation. Year 1992 had the highest ratio, with 9 candidates elected while in 2000 only 6 were elected. The percentage of participation of Croatian descendant candidates in the district of Punta Arenas is always greater than the average for that entire period in all other districts. Although not every year, something similar happens in the districts of Natales and Porvenir. The highest percentages of participation were obtained in: Natales, 1996, 25%; Porvenir, 1996, 23.1%, and Punta Arenas, 2012, 20.9%, i.e. a greater participation in the urban population centres such as in a province’s capital. Of all the positions to be filled, both for Mayor and council members, the highest participation was in 1992 when 12.5% of the posts were given to Croatian descendants and the lowest in 2000 with 8.3%. From 103 Croatian descendant candidates (counting repetitions), 44.7% participated in the following pacts: Coalición, Alianza, Alianza por Chile o Participación y Progreso (Coalition, Alliance, Alliance for Chile or Participation and Progress), i.e. which grouped into Renovación Nacional (National Renewal) (21.3%), Unión Demócrata Independiente (Independent Democratic Union) (13.6%) and independents (9.7%).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

36.9% participated in the Pact Concertación (de Partidos) por la Democracia (Coalition – of Parties- for Democracy), formed by the Socialist Party (13.6%), Christian Democratic Party (8.7%), Radical Social Democratic Party (8.7%), Party for Democracy (4.9%).

270

Croatian descendant candidates grouped under the pact led by the Partido Regionalista de Independientes (Regionalist Party of Independents) corresponded to 9.7%; independents without a pact had 4.9%; the Communist Party was on 2.9% and finally the Unión de Centro Centro (sic) (Union of Centre Centre) had a mere 1.0%. The participation of Croatian descendant women in relation to the total number of Croatian descendant candidates indicates that they represented 22.2% (14 out of 63), while to a more general level, women represented 29.4% of all the candidates. If analyzed in relation to the entire amount of female candidates in general, then they represented 6.83% (14 out of 205).


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

By municipalities, the 14 Croatian descendant women participated as follows: Porvenir, Punta Arenas and Rio Verde with three candidates in each district, the Primavera District with two candidates; Natales, Torres del Paine and Timaukel with one each, while the districts of Cabo de Hornos, Laguna Blanca and San Gregorio never had any candidates of Croatian origin. This paper does not attempt to close the study; instead it is an input to the study of the contribution of Croatian descendants in the Región de Magallanes y de la Antártica Chilena and, thus, would open the doors to further study and examination of the participation of this ethnic group within the country. Similar comparisons can be done in other areas of social, political, economic, and sports participation, and also in other regions of the country.

1. Barticevic Sapunar, M. A. (1991). Porcentaje de la Población de Magallanes que conserva descendencia Yugoslava. En Revista Zona Franca, N°6. 2. Barticevic Sapunar, M. A. (2004). Vigencia de la inmigración croata en Magallanes de hace un siglo. Available in Internet: http://www.monografias.com/trabajos15/croatas-chile/croatas-chile.shtml. [2013.01.11]. 3. Barticevic Sapunar, M. A. (2007). A 25 años de la edición de Iseljenici otoka Brača. Available in Internet: http://www.monografias.com/trabajos46/iseljeniciotoka-braca/iseljenici-otoka-braca.shtml. [2013.01.11]. 4. Barticevic Sapunar, M. A. (2010). Un viaje sin retorno. Brač – Punta Arenas. Cien años de migración y exilio. Santiago: Mosquito Editores, 178 p. (ISBN 978956-265-215-5). 5. Bunker, K. (2008). Modificaciones y reformas al sistema electoral municipal en Chile, 1992 - 2008. En Documentos de Trabajo, año 1, Nº 3, ICSO, Universidad Diego Portales. Internet: http://www.icso.cl. [2013.01.11]. 6. Chile. Decreto con Fuerza de Ley Nº 2.128. Aprueba Reglamento Orgánico del Servicio de Registro Civil. Diario Oficial, 28 de agosto de 1930. Available in Internet: http://www.registrocivil.cl/transparencia/marcoNormativo/DFL_2128. pdf. [2013.01.11]. 7. Chile. Ley No 4.808. Sobre Registro Civil. Diario Oficial, No 15.595, 10 de febrero de 1930. Available in Internet: http://www.anfitrion.cl/actualidad/relacion/alegisla/ccmodifi/4808.htm. [2013.01.11]. 8. Chile. Ley N° 18.695. Orgánica Constitucional de Municipalidades (Sólo disposiciones electorales). Texto Refundido, Coordinado y Sistematizado de la Ley N° 18.695, D.F.L. N° 1. Diario Oficial de 26 de julio de 2006, modificado por Ley N° 20.568. Diario Oficial, 31 de enero de 2012. Available in Internet: http://www. servel.cl/controls/neochannels/neo_ch84/neochn84.aspx. [2013.01.11]. 9. Chile, Ministerio Del Interior. Sitio Histórico Electoral. Available in Internet: http://www.sitiohistorico.elecciones.gob.cl/. [2013.01.04]. 10. Derado, K. i Čizmić. I. (1982). Iseljenici otoka Brača, Brački zbornik, N° 13, Zagreb. 11. Instituto Nacional De Estadísticas (Ine) (Chile) 2012. Available in Internet: http:// www.censo.cl/2012/08/resultados_preliminares_censo_2012.pdf. [2013.01.04].

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Bibliography

271


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 255-273

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

12. Lausic Glasinovic, S. (2012). Croatas en América del Sur. Inmigración de Dalmacia en el Cono Sur Americano. Punta Arenas: Universidad de Magallanes, 206 p. 13. Martinic Beros, M. (1978). La inmigración yugoeslava en Magallanes. Punta Arenas: Imprenta Hersaprint Ltda. 14. Martinic Beros, M. (1985). La inmigración yugoslava (croata) en Magallanes. Segunda edición corregida y aumentada. Punta Arenas: Hogar Yugoslavo de Punta Arenas, Imprenta Rasmussen Zona Franca. 15. Martinic Beros, M. (1992). La inmigración croata en Magallanes. Apellidos y origen regional. En Anales del Instituto de la Patagonia, XXI: 17-32, Punta Arenas. 16. Martinic Beros, M. (1999). Inmigración croata en Magallanes. Punta Arenas: Instituto de la Patagonia. 17. Mataić Pavičić, D. (2001). Croatas en Chile [Hrvati u Čileu - Životopisi]. Available in Internet: www.croatas-chile.ims.hr. [2013.01.04]. 18. Navarro Avaria, L. (1908). Censo Jeneral de Poblacion i Edificacion, Indústria, Ganaderia i Mineria del Territorio de Magallanes, República de Chile (Levantado por acuerdo de la Comisión de Alcaldes el dia 8 de Setiembre de 1906). Punta Arenas: Talleres de la Imprenta de “El Magallanes”. 19. Pérez Rojas, A. (2002). Reflexiones sobre la participación social. Available in Internet: http://www.monografias.com/trabajos11/enpartic/enpartic.shtml. [2013.01.11]. 20. Servicio Electoral (Servel) (Chile). Available in Internet: http://www.servel.cl/ controls/neochannels/neo_ch1/neochn1.aspx. [2013.01.04]. 21. Vergara-Lope Tristán, S. y Hevia De La Jara, F. J. (2012). Para medir la participación. Construcción y validación del Cuestionario Conductas de Participación (CCP). Revista Mexicana de Ciencias Políticas y Sociales, Ciudad de México: Universidad Nacional Autónoma de México. Año LVII, núm. 215, mayo-agosto, pp. 35-67. Available in Internet: http://www.revistas.unam.mx/index.php/rmspys/article/view/34628. ISSN-0185-1918. [2013.01.11].

272


M. A. Barticevic Sapunar: Participation of Croatian Descendants in the Political Life...

Stručni rad

Marco Antonio Barticevic Sapunar Johannesburg, Južnoafrička Republika e-mail: marcosapunar@yahoo.com

Sudjelovanje potomaka hrvatskih iseljenika u političkom životu Općinski izbori u čileanskoj regiji Magallanes u periodu od 1992. do 2012. godine Sažetak Članak analizira sudjelovanje potomaka hrvatskih iseljenika u političkom životu čileanske regije Magallanes i čileanske Antarktike više od stoljeća nakon njihovog dolaska u Regiju. U fokusu su istraživanja potomci iseljenika kao kandidati za položaje načelnika i članova općinskih vijeća u deset općina Regije na izborima u periodu od 1992. do 2012. godine. Analiza obuhvaća učešće Hrvata u odnosu na ostale kandidate po općinama, njihove izborne rezultate, pripadnost različitim političkim strankama i izbornim paktovima kao i participaciju žena.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ključne riječi: potomci hrvatskih iseljenika, regija Magallanes, Patagonija, općinski izbori.

273


Recenzije i prikazi DOI 10.5673/sip.53.3.5

Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik

Mladi u vremenu krize Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklada Friedrich Ebert, 2013., 175 str.

Može se reći da se istraživanje temelji na dvjema tradicijama istraživanja. Kao prvu bih istaknuo, već spomenuto, Shellovo istraživanje mladih (Shell Youth Survey), koje se od 1953. godine provodi u Njemačkoj, a zatim je prošireno i na niz zemalja u Europi, ali i izvan Europe. Naravno, ta tradicija zauzima primarno mjesto jer je koncepcija pitanja i provedba istraživanja temeljena upravo na njoj, a i pruža osnovu za komparativna istraživanja. Kao drugu tradiciju istaknuo bih niz istraživanja mladih koja su u Hrvatskoj provedena od 1980-ih godina do danas. Ta tradicija pokazuje kontinuitet istraživanja i važnost ove teme u domaćoj znanstvenoj i istraživačkoj zajednici, ali i potencijal za longitudinalna istraživanja trendova među mladima. Prije prikaza knjige po poglavljima i kritičkog osvrta potrebno je predstaviti definiciju mladih, hipoteze od kojih autorice polaze i metode koje su koristile u ovom istraživanju te uzorak koji je pokriven. Istraživanjem se pokrivaju mladi u dobi od 14 do 27 godina (rođeni između 1985. i 1998. godine), a obuhvaćeno je 1500 ispitanika. Polazi se od dviju hipoteza: „1. da su mladi po svom načinu života, stavovima, vrijednostima i obrascima ponašanja prepoznatljiva društvena skupina; 2. da se u tom pogledu različiti segmenti mladih međusobno razlikuju s obzirom na njihova sociodemografska obilježja“ (str. 13). Kod prikupljanja podataka korištena je CAPI

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Knjiga Mladi u vremenu krize u izdanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedrich Ebert donosi pregled podataka o mladima u Hrvatskoj koji su prikupljeni u srpnju 2012. godine, a istraživanje je bazirano na dugogodišnjem Shellovom istraživanju mladih. Autorice su knjige Vlasta Ilišin, Dejana Bouillet, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik, koje svojim iskustvom u prijašnjim istraživanjima mladih i znanstvenim usmjerenjem predstavljaju garanciju kvalitete i pouzdanosti koja je bila potrebna za takav obuhvatan projekt. Predgovor knjizi napisao je voditelj regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert u Zagrebu, a iznimno pozitivne i bogate komentare pružili su recenzenti – Klaus Hurrelmann, voditelj Shellovih istraživanja mladih u Njemačkoj, dr. sc. Furio Radin i prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš.

275


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 275-279

metoda (engl. Computer assisted personal interviewing), a obrada podataka vršena je kroz SPSS te je obuhvaćala univarijatnu, bivarijatne i multivarijatnu analizu. Kako bi se omogućilo diferenciranje mladih na različite segmente, čija je razlikovnost pretpostavljena u drugoj hipotezi, koristilo se šest sociodemografskih obilježja: spol, dobna kohorta, rezidencijalni status, socioprofesionalni status, stupanj obrazovanja ispitanika i stupanj obrazovanja ispitanikova oca. Uz to, istaknute su i specifičnosti s kojima se autorice susreću. One se očituju na dvjema razinama – na razini tranzicijskih društava te hrvatske specifičnosti. Prve se tiču fenomena dvostruke tranzicije koja obuhvaća prelazak „iz djetinjstva u odraslost u društvima koja se istodobno temeljito transformiraju“ (str. 11), a na nacionalnoj razini to su rat i njegove ekonomske i političke posljedice te loši rezultati (demokratizacija, gospodarstvo) društvene transformacije. S obzirom na obuhvaćenu skupinu mladih jasno je da su oni bili izravno zahvaćeni tim kretanjima i posljedicama tih događaja.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Prvo poglavlje pokriva temu i podatke vezane uz socioekonomski položaj mladih. Razmatra se niz komponenti koje predstavljaju osnovicu za razvoj obrazovnih i profesionalnih kapaciteta i u konačnici rezultate koje bi mogli postići. Kreće se od obitelji, koja predstavlja izvor financijskog i socijalnog kapitala te njezina utjecaja na izbore, iskustva i potencijalne prilike. Uzimajući u obzir obrazovanje oca, obrazovanje mladih te povezujući ta obilježja s njihovim socioprofesionalnim statusom, brojem članova kućanstva, prosječnim izdacima kućanstva, statusom kućanstva u kojem žive, pristupom tehnologiji i knjigama, vidljivo je da postoji „tendencija reprodukcije u današnjem hrvatskom društvu uz segregaciju u pristupu obrazovanju i ekonomskim resursima“ (str. 28). Iz prikazanih rezultata jasno je da resursi koje obitelj ima na raspolaganju te razina obrazovanja oca predstavljaju snažne preduvjete da i mladi iz takvih obitelji postižu više obrazovne uspjehe, a i sami imaju više resursa, pristup tehnologiji i snažniji socijalni kapital.

276

U drugom poglavlju autorice se koncentriraju na obitelj i socijalne mreže kojima su mladi okruženi i u kojima sudjeluju. Promatrajući obitelj, odnose unutar obitelji i stavove o budućim preferencijama mladih vezano uz tu temu, dolazi se do zaključka da je obitelj i dalje glavni oslonac mladima, da ima visoku važnost te većina mladih živi upravo u toj zajednici (više od 60%). Uz to, unutar obitelji vladaju skladni obiteljski odnosi te većina mladih svoju budućnost vidi u bračnoj zajednici i osnivanju obitelji. Međutim upravo kod odabira bračnog partnera vidljiva je i tradicionalnost mladih u Hrvatskoj te je visok udio onih kojima su bitna vjerska, regionalna i nacionalna pripadnost te odobrenje roditelja. Treće poglavlje donosi rezultate vezane za obrazovanje, zapošljavanje i mobilnost mladih. Iz njih je vidljivo da mladi iskazuju tendenciju ka pohađanju javnih visokoškolskih ustanova, i to većinom u Hrvatskoj, a i dvije trećine njih upisali su ili smatraju da će upisati željeni studij. S tim u vezi treba naglasiti i da je velika većina njih u određenoj mjeri zadovoljna sustavom obrazovanja u državi. Vezano uz zaposlenje, većina njih želi imati siguran posao i egzistenciju te se manje vode profesionalnim motivima. Uz to, preferiraju zaposlenje u javnom sektoru, što je zasigurno usko povezano s prethodno spomenutim aspiracijama ka sigurnosti. Posebno zanimljiv podatak vezan je uz želju za iseljavanjem mladih u inozemstvo. Naime čak ih je 70%


Recenzije i prikazi

izričito reklo da to ne želi. To pokazuje iznimno veliku promjenu u odnosu na 1999. godinu kada ih je 61% imao želju za iseljenjem. Niska mobilnost mladih očita je i u pogledu preseljenja unutar Hrvatske te i u ovom slučaju 70% mladih nema tu želju.

Peto poglavlje obuhvaća podatke o socijalnom povjerenju i vrijednostima mladih. Rezultati su pokazali da mladi pokazuju najviše povjerenja prema članovima obitelji i prijateljima, što je pokazatelj povezujućeg socijalnog povjerenja. S druge strane, premošćujući socijalni kapital pokazao se kao iznimno slab. Kao najcjenjenije vrijednosti među mladima ističu se dostojanstvo, borbenost i tolerantnost. Međutim kada je u pitanju prihvaćanje različitih društvenih skupina, tada se ističe nizak stupanj tolerancije prema Romima, homoseksualcima i obiteljima iz balkanskih zemalja, a prema prihvaćanju etničkih skupina najmanje su među mladima prihvaćeni opet Romi te Albanci i Srbi. Potrebno je istaknuti i izostanak volonterskog rada među mladima, koji je jedna od dimenzija socijalnog kapitala. Njih 40% je zainteresirano za volonterski rad, ali samo je 13% sudjelovalo u nekom njegovom obliku u posljednjih 12 mjeseci. U konačnici, po pitanju religioznosti može se primijetiti visok postotak vjernika, a među njima je najviše onih koji religijske prakse upražnjava kroz slavljenje vjerskih blagdana, dok je intenzitet prakticiranja religije kroz ostale prakse znatno niži. Posljednja dva poglavlja orijentirana su na političku i ekonomsku dimenziju. Šesto se poglavlje bavi politikom, razvojem i demokracijom. Rezultati iz tog poglavlja pokazuju da se Hrvatska ne razlikuje od ostalih društava, ali i to da su u skladu s prethodnim istraživanjima kod nas. Vidljiva je mala zainteresiranost mladih za političke događaje i slaba participacija u izbornim procesima. Uz to, pokazuju nezadovoljstvo generacijskim političkim predstavništvom, stanjem demokracije u zemlji te mogućnostima osobnog utjecaja na tijela vlasti. Indikativno je i da je obitelj kao izvor informiranja o političkim događajima na prvom mjestu samo kod 25% mladih te da više od 60% njih nikada ili rijetko razgovara s roditeljima o političkim događajima.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

U četvrtom poglavlju pokrivene su teme koje se odnose na slobodno vrijeme i rizično ponašanje mladih. U dijelu koji se tiče slobodnog vremena vidljivo je da ga mladi uglavnom provode kroz druženja i razonodu, a manjim dijelom uz sport i knjige te da internet preuzima primat među medijima. Među ispitanicima stavlja se veliki naglasak na izgradnju osobnog stila, što je vidljivo i kroz troškove koje ostvaruju (na vrhu su odjevni predmeti, izlasci i telefon/mobitel), ali i kroz rang-ljestvicu pojava koje su u modi, a na čijem su vrhu dobar izgled, karijera i neovisnost. Po pitanju rizičnog ponašanja treba istaknuti pad konzumenata duhana, ali i konstantu među onima koji konzumiraju alkohol. To pokazuje i općenitu sliku prihvaćenosti tj. neprihvaćenosti tih aktivnosti u društvu. Uz to, rizično ponašanje mladih očigledno je i kroz povezivanje spolne aktivnosti (više od 60% je spolno aktivno) i prakticiranja spolno neodgovornog ponašanja (kontracepciju redovito koristi malo više od trećine mladih). Zaključno u ovom dijelu treba naglasiti i nisku toleranciju mladih prema homoseksualnim osobama. Tako je moguće „prepoznati skupinu mladih koja zastupa tradicionalan sustav vrijednosti, a čiji je socijalni profil uglavnom određen nižim stupnjem obrazovanja, pretežno ruralnim rezidencijalnim statusom i razmjerno niskim socijalnim porijeklom“ (str. 88), a ta je skupina i relativno brojna (30%).

277


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 275-279

Po pitanju gospodarstva mladi su umjereni optimisti u pogledu budućnosti Hrvatske te izrazito optimistični vezano uz osobnu budućnost. Posljednje poglavlje stavlja naglasak na Hrvatsku i Europsku uniju kao novo okruženje u kojemu se mladi nalaze. Vidljivo je da put ka europskim integracijama ima umjerenu potporu i da više povjerenja pokazuju prema institucijama EU-a nego prema domaćim političkim institucijama. Međutim ne može se istaknuti postojanje snažnijeg eurooptimizma, i to posebno iz razloga što mladi u podjednakoj mjeri očekuju i poželjne i nepoželjne posljedice koje Hrvatskoj ulazak u Uniju donosi.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Smatram da knjiga pruža izniman doprinos i temelj za mnoga područja. Taj je potencijal vidljiv u dvama bitnim aspektima: a) teze i podaci za daljnja istraživanja, b) javne politike i zakoni. Kao što je već u uvodu spomenuto, Shellova se istraživanja provode u nizu zemalja, te podaci koji su dobiveni za Hrvatsku definitivno trebaju biti iskorišteni za daljnje komparativne analize s drugim zemljama te za longitudinalne analize kada je u pitanju Hrvatska. Uz to, postoji i niz rezultata koji su se, prema riječima autorica, pokazali kao neočekivani ili onih koje će ostatak znanstvene zajednice željeti dodatno ispitati ili pojasniti. Istaknuo bih neke rezultate koji su potencijalno zanimljivi – rezultati pokazuju da mladi u Hrvatskoj nisu skloni nasilju i nasilničkom ponašanju (iako u javnom mnijenju prevladava upravo suprotno mišljenje), 70% mladih ne koristi nikakve privatne instrukcije (iako se u javnosti stvara dojam da je ta pojava puno raširenija, ali isto tako trebalo bi vidjeti kakvi su trendovi), ispitanici koji su završili trogodišnju (strukovnu) školu ne razlikuju se po količini praktičnog rada u odnosu na ostale ispitanike te je samo 4% mladih nezadovoljno svojim izgledom (iako se opet često sugerira suprotno).

278

Nadalje, podaci i zaključci predstavljeni u knjizi trebaju i već jesu korišteni kod kreiranja različitih javnih politika. Naime novi (još nedoneseni) Nacionalni program za mlade i plan implementacije Garancije za mlade koristili su podatke dobivene ovim istraživanjem, ali oni su korišteni i kod donošenja zakona, što je već bio slučaj kod Zakona o mladima. Uz to, s obzirom na prethodno spomenute podatke o spolno rizičnom ponašanju, konzumaciji alkohola i duhanskih proizvoda, izostanku komunikacije o političkim događajima u obitelji te razini netolerancije prema različitim društvenim skupinama, pokazuje se neophodnim korištenje ovih nalaza za izradu i zagovaranje empirijski utemeljenih javnih politika i različitih oblika obrazovanja mladih (zdravstveni odgoj i građanski odgoj). Upravo taj aspekt knjige smatram njezinim najvećim i najpozitivnijim doprinosom. Jasno je izdiferencirano koje skupine mladih s obzirom na obrazovanje, dob, socioekonomski status i ostale pokazatelje imaju određene sklonosti, te se može prepoznati gdje i kako treba djelovati kako bi se povećala tolerancija, politička pismenost i smanjilo rizično ponašanje. Međutim isto tako podatke je moguće koristiti i u drugim područjima, primjerice u pristupu obrazovanju ili politici zapošljavanja. Vezano za negativne strane koje se mogu pronaći u knjizi, treba istaknuti dobnu skupinu koja je obuhvaćena istraživanjem. Istraživanjem su obuhvaćeni mladi od 14 do 27 godina. Problem leži u tome što ostala Shellova istraživanja obuhvaćaju mlade od 12 do 25, a nacionalna su istraživanja obuhvaćala skupine od 15 do 29 godina.


Recenzije i prikazi

Takav uzorak može stvarati probleme pri komparativnim i longitudinalnim istraživanjima. Naravno, i dalje je moguće pratiti određene trendove i uspoređivati rezultate. Uz to, smatram da bi malo obuhvatniji prikaz nacionalnog konteksta u analizi dao dodatnu vrijednost i podigao zanimljivost knjige. Iako tema jest kontekstualizirana, vidljivo je da je prvenstvena namjera autorica bila predstavljanje podataka.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Nikola Baketa

279


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 280-285 DOI 10.5673/sip.53.3.6

Mirjana Kasapović

Kombinirani izborni sustavi u Europi 1945. – 2014. godine. Parne komparacije Njemačke i Italije, Bugarske i Hrvatske Plejada, 2014., 352. str.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

U vrijeme kada je medijski aktualna priča oko hrvatskoga izbornoga zakonodavstva i možebitnoga referenduma o tome pitanju nova znanstvena knjiga Mirjane Kasapović, koja se dotiče i te teme, mogla bi i trebala bi biti zanimljiva i poučna za mnoge u hrvatskom društvu.

280

Gore navedeno djelo u izdanju Plejade, sve respektabilnije izdavačke kuće, strukturirano je u tri veće cjeline, odnosno poglavlja. U prvome se od njih, koji je dijelom prošireni prethodno već objavljeni članak, temeljito analizira pojam kombiniranih izbornih sustava i iznosi što su uopće jesu. Odgovor na pitanje nije nimalo jednostavan, što je jasno već iz statističkog navođenja gdje sve takav sustav postoji u svijetu, a što se pak od autora do autora razlikuje. S druge strane, precizno nabrajanje država koje su imale kombinirani sustav interpretacijski je, vidjet ćemo i kasnije, opravdano jer je „većinom riječ o državama koje su [takav sustav] institucionalizirale devedesetih godina 20. stoljeća u sklopu transformacije autokratskih u demokratske političke poretke“ (str. 26). Autorica zatim naznačuje koncepte i tipologije kombiniranih izbornih sustava, navodeći strukturni pristup kao nezadovoljavajući jer u njemu – osim toga da se sastoje od nekog vida većinskog i razmjernog obrasca te proizvoljnog određivanja minimalne zastupljenosti pojedinoga obrasca, pri čemu se navode mnogi podtipovi tome – „ništa više nije rečeno o njihovim konstitutivnim svojstvima“ (str. 38). Iznosi i analitički pristup Shugarta i Wattenberga, čija je primarna odrednica postojanje dviju strukturno različitih razina (listovne i nominalne) na kojima se glasa i na kojima se raspodjeljuju mandati, no smatra nedostatkom to što nisu jasno spomenuli institut glasovanja s dva glasa (jedan glas na listovnoj, drugi na nominalnoj razini) kao drugi nužni element kombiniranih izbornih sustava, a koji omogućuje brojne inačice strateškog ponašanja glasača na biralištu. Treći je nužan element, navest će ona kasnije, postojanje različitih obrazaca „izbora političkih predstavnika u isto predstavničko tijelo“ i potencijalni nastanak „dviju vrsta zakonodavaca“ (str. 73), pri čemu se misli na njihovu različitu


Recenzije i prikazi

Drugo je poglavlje najopsežnije te se u svakome od četiri potpoglavlja detaljnije analizira izborni sustav jedne zemlje. Redom su to Njemačka, Italija, Bugarska i Hrvatska. Sve su to države koje su u svojoj nedavnoj povijesti imale (Italija, Bugarska, Hrvatska) ili imaju (Njemački) kombinirani izborni sustav. Premda se usredotočuje na razdoblje od 1945. godine naovamo, dakako da svaka od tih država ima svoju specifičnu povijest, pa samim time postoje i razlozi zbog čega se u nekom trenutku odlučilo za određeni izbori sustav, odnosno zbog čega ga se pak napustilo. Autorica navodi razloge zbog kojih je koja od zemalja pristupila kombiniranom izbornom sustavu (ugrubo rečeno: Njemačka je nakon poraza u Drugom svjetskom ratu postala svjesna da je jedna od varijabli koje su kumovale usponu Hitlera na vlast bio čisti razmjerni sustav; Italija je nakon urušavanja političkih stranaka ogrezlih u mnoge korupcijske afere 1990-ih godina shvatila da je potrebno mijenjati i izborni sustav, a Bugarska i Hrvatska to su učinile nakon urušavanja komunizma, suočene s tranzicijskim, a i nekim drugim vlastitim specifičnostima). Dakako, nemoguće je ovdje ukratko iznijeti kakav je kombinirani izborni sustav bio ili jest na snazi u Italiji od 1993. do 2006. godine, u Njemačkoj od 1953. do danas itd. (samo je postupak raspodjele

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

usmjerenost u radu i odgovornost prema različitom biračkom tijelu, ovisno već o tome na kojoj su listi stekli mandat. Sve to kumulativno stvara „nov i složeniji okvir za izbornu utakmicu“ i različite učinke u odnosu na većinski ili razmjerni sustav i opravdava, smatra argumentirano autorica, vrednovanje kombiniranog izbornog sustava kao zasebnog sustava, a ne nečega što bi nužno bilo između većinskog i razmjernog. Autorica iznosi i brojne druge poteškoće oko podjele kombiniranog izbornog sustava na podtipove – mnoga rješenja, ali i njihove kritike. Zdrava kritika, osim što ju je zanimljivo čitati, nešto je što itekako nedostaje našoj znanosti, koja se često svodi na nekontekstualno prepisivanje arhiva, nizanje statistika, prepričavanje što su drugi rekli i sl., ovisno već o kojem je znanstvenom polju društvenih i humanističkih znanosti riječ. Autorica navodi kako je i kada u pojedinim zemljama došlo do kombiniranog izbornog sustava, još od Portugala na kraju 19. stoljeća, Danske, Islanda i Mađarske na početku 20. stoljeća pa, detaljnije, sve do obrazaca nastanka suvremenih kombiniranih izbornih sustava (s iznimkom Njemačke, od devedestih godina 20. stoljeća naovamo), pri čemu ih dijeli na one koji su nastali kao rezultat kompromisa: stranke na vlasti i opozicije (Mađarska, Bugarska, Albanija), unutar vladajućeg bloka (Jugoslavija, Hrvatska, Litva), glavnih aktera u sustavu vlasti (Rusija, Ukrajina, Makedonija), dviju glavnih političkih stranaka (Njemačka), etabliranih stranaka i aktera civilnog društva (Italija). Zanimljivo je u tom kontekstu spomenuti da je ista autorica ipak svojedobno iznosila na str. 8 knjige Izborni i stranački sustav Republike Hrvatske 1993. da „[U]poraba izraza ‘izborni model’ nije slučajna. U ovom se sklopu on koristi umjesto izraza ‘izborni sustav’“, navodeći da su izbori 1992. godine provedeni „prema izbornom modelu koji je bio spoj dvaju različitih tipova izbornih sustava. Tim spajanjem nije nastao novi izborni sustav, nego poseban izborni model“. Termin model autorica rabi i u naslovu jednoga (u ovom djelu u bibliografiji neuvrštenoga) članka o segmentiranim izbornim sustavima/modelima u časopisu Politička misao u br. 1. godine 1995. Nije to sve ni bilo potrebno spominjati u knjizi o kojoj govorimo, pa nije naša namjera reći da autorica nešto skriva. Dapače, to ističemo i kao pohvalu jer ukoliko nas dokazi uvjeravaju da nismo u pravu, mišljenje je uvijek potrebno i promijeniti.

281


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 280-285

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

mandata u Njemačkoj, donijet 2013. godine nakon mišljenja Ustavnog suda, prikazan u knjizi na više od dvije stranice – str. 116-118). I u jednom i u drugom slučaju riječ je o u nekoliko rečenica neopisivoj matematičkoj metodi preračunavanja glasova u mandate i međuutjecaju nominalnih i listovnih razina, koje su u talijanskom slučaju, zbog tzv. scorpora (tj. odbijanja glasova), imale i zanimljive makinacijske učinke u vidu isticanja, od strane određenih političkih opcija, izmišljenih lista s kojima su se povezivali kandidati u jednomandatnim okruzima (str. 145 i 148). Takvo što poprimilo je u Albaniji još grotesknije razmjere, što autorica potanko opisuje (str. 260-263). U Njemačkoj se još sredinom prošloga stoljeća stranački sustav oblikovao kao dvostranački i dvoipolstranački, da bi tek od osamdesetih krenuo proces fragmentacije. U Italiji, zbog niza razloga, kombinirani izborni sustav nije polučio učinke smanjenja fragmentacije stranačkog sustava, ali je omogućio češću smjenjivost vlasti, kao i veću stabilnost (str. 147-156). U Hrvatskoj je kombinirani izborni sustav u svojim dijelovima proizveo učinke koji se pripisuju razmjernom, odnosno većinskom segmentu posebno. No taj je sustav, posebno 1992. godine, u svom tada dominantnom – većinskom – dijelu izlučio nesposobnu opoziciju koja nije isticala zajedničkog kandidata i nije se založila za dvokružne izbore u tom segmentu. To je imalo za učinak sustav s dominantnom strankom, a ne, kao što bi se možda očekivalo u sličnim okolnostima negdje drugdje, dvostranački sustav.

282

Treće poglavlje knjige započinje argumentiranim teorijskim utemeljenjem pristupa parne komparacije kojem je autorica prionula. Zatim se uspoređuju kombinirani izborni sustav i njegovi učinci u Njemačkoj (s centrifugalnim izbornim obrascem – str. 235-238) i Italiji (s centripetalnim izbornim obrascem – str. 238-241) te u Hrvatskoj i Bugarskoj. Što se tiče potonje usporedbe, u Bugarskoj, a što je važno za strukturiranje stranačkog sustava, „nije bilo jasnih i stabilnih rascjepa koji bi determinirali trajniju stranačku strukturu“ (str. 243), dok se u Hrvatskoj struktura društvenih rascjepa oblikovala početkom devedesetih godina prošloga stoljeća i ostala stabilna više od 20 godina (str. 245). Kao drugo, u Bugarskoj je bilo prisutno „blokovsko organiziranje političke opozicije“ (str. 245), dok su u Hrvatskoj, s iznimkom prve polovine 1990-ih, „glavni stupovi stranačkog sustava“ (str. 246) bili HDZ i SDP. Zaključuje se kako su politički akteri „utjecali na strukturu i prirodu društvenih rascjepa“ (str. 249) produbljujući ili pak ublažavajući postojeće rascjepe te možebitno potičući ili potiskujući one nove, kao i o tome da su isti ti akteri „mijenjali očekivane učinke izbornih sustava primjernom različitih strategija djelovanja“ (str. 249), uključujući i izigravanje izbornih pravila, što su omogućila izborna pravila u kombinaciji sustava glasovanja s dva glasa (npr. u Italiji i Albaniji). U zaključnom se razmatranju tako još iznose i neki primjeri, kao oni iz Rusije i Ukrajine, gdje je većinski segment kombiniranog izbornog sustava rezultirao proliferacijom neovisnih kandidata – dakako ne zbog većinskog sustava samog po sebi (postoje i suprotni primjeri), već zbog konteksta u kojemu se politički proces odvijao. Sve u svemu, i to je jedan od argumenata kojima se pokazuje ključna teza knjige – kombinirani izborni sustav, uz ostalo i svojim institutom glasovanja s dva glasa, omogućujući tako cijepanje glasova, može proizvesti vlastite političke učinke, različite od učinaka razmjernog ili većinskog sustava zasebno. Politički izbori i ponašanje birača na njima uvijek su jedna vrsta kompleksnog sustava, kako to na istom primjeru jasno pokazuje Philip Ball u knjizi Kritična masa. Autorica to ne kazuje izrijekom poput Balla, ali sadržajno poručuje


Recenzije i prikazi

upravo isto. Završava knjigu time da se „do jednakih [...] konačnih rezultata“, neovisno je li riječ o nečemu planiranom ili neplaniranom u odnosu na ciljeve, „može doći različitim putevima“ (str. 265). Iako je knjiga u prvom redu vrijedno znanstveno djelo, mogu je čitati i razumjeti i oni kojima politologija nije struka, a zanima ih tematika kojom se autorica bavi. No vrijedi u ovom kontekstu istaknuti dvije stvari. Prvo, čitatelji jednostavno zbog teme o kojoj je riječ (što jednako vrijedi i za one kojima je politologija struka i za one kojima to pak nije) ipak moraju na pojedinim mjestima biti vrlo koncentrirani ukoliko žele sasvim shvatiti neka pitanja (npr. kad se govori o trenutnom načinu raspodjele mandata u Njemačkoj na str. 116-118 itd.). Oni koji imaju odbojnost prema matematici neće možda stoga doći na svoje, no za to su ipak sami krivi. Drugo, ako već nije bilo razloga da to učini Mirjana Kasapović, ne bi bilo naodmet da je – želi li se proširiti krug čitatelja – urednik knjige manje poznate pojmove objasnio ili u bilješkama ispod teksta ili u nekom posebnom rječniku na kraju knjige. Odnosi se to na neke pojmove kojima se barata (npr. efektivan broj stranaka, indeks nerazmjernosti – autorica korektno navodi gdje se nalazi obrazac izračuna navedenoga (str. 31)), a čije definicije netko izvan znanstvenih krugova ne poznaje. No odnosi se to ponegdje i na naziv određenog izbornog sustava, naziv metode preračunavanja glasova u mandate, ali i niz drugih termina (npr. koja je, prilikom govora o vrstama lista, razlika fleksibilne, otvorene i kvaziliste – str. 39). Zbog svega bi toga za nekoga kome politologija nije struka ipak bilo korisno da prilikom čitanja pri ruci ima autoričin 2003. godine objavljeni Izborni leksikon. Pogotovo bi takvo što bilo korisno onima koji u hrvatskom medijskom prostoru tumače svoje jednim dijelom ipak korisne i suvisle prijedloge za promjenom izbornog zakonodavstva (što ne znači da takvi prijedlozi ne mogu biti još korisniji i suvisliji).1

1

U takvim istupima često vlada terminološka zbrka pa se nešto što je zatvorena neblokirana lista (naspram zatvorene blokirane liste, koja je sada na snazi), naziva pulotvorenom ili otvorenom listom, o čemu se svatko može uvjeriti pretražujući internet i nalazeći u tom kontekstu i izjave Mate Arlovića iz 2003. godine te Vladimira Šeksa i Radimira Čačića iz 2014. Dakako, da se stvari nazovu pravim imenom i da se vidi da, npr., inicijativa U ime obitelji spominje zatvorene neblokirane liste (gdje se glas može dati samo pojedincima s liste za koju se glasovalo) kao referendumsku temu, a nikako ne i otvorene liste (gdje se glas može dati i pojedincima s različitih stranačkih, koalicijskih i neovisnih lista) – prosječan bi se građanin sigurno zapitao što je to onda otvorena lista i zašto se nju u raspravi uopće ne spominje (ovdje ipak ne plediramo za ovaj ili onaj izborni sustav, svjesni k tome činjenica da i otvorene liste imaju svoje mane).

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Djelo donosi zavidnu bibliografiju (str. 269-332), s navodima mnogih recentnih djela. Osim toga, oni čiji se interesi u prvom redu ne tiču izravno izbornih sustava zemalja koje autorica navodi, već ih zanima nešto drugo o političkom sustavu dotične zemlje, također bi mogli posegnuti za knjigom. Naime autorica često u bilješkama donosi relevantnu a i recentnu literaturu ne samo o užoj temi izbornih sustava i nekih njihovih elemenata već i o nekim povijesnim razdobljima o kojima govori, o političkim sustavima, o strankama itd., a sve to počesto i s dvoznamenkastim brojem bibliografskih jedinica (npr. o Weimarskoj Republici, posebnosti njemačkog puta u

283


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 280-285

demokraciju, povijesti razvoju političkih stranaka u promatranim zemljama i sl., pri čemu je zgodno konzultirati literaturu i o hrvatskim povijesnim temama, gdje postoje neke i ne baš poznate knjige koje su tu i tamo citirane, kao npr. Čuvalova knjiga o Hrvatskom proljeću itd.), što je čitatelju izvrsno polazište za daljnje istraživanje. No o daljoj povijesti izbora u Hrvatskoj malo je pisano, pa je šteta što knjiga Totalna predstavljenost – neovisno o tome što je u svojoj biti prilično loša – Ive Škrabala i Aharona Nathana nije spomenuta barem u dijelu o povijesti izbora u Hrvatskoj do 1990. godine, ako već to nije bio slučaj s onom više povijesnom i autorici nepoznatijom literaturom, kao što je npr. djelo Jasne Turkalj o pravaškom pokretu 1878. – 1887. godine. Kako god, povijest izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj ostaje zanimljivo područje za daljnje istraživanje, više povjesničarima nego politolozima.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Valja se kritički osvrnuti na sam naslov knjige koja, premda tiskana na početku 2014. godine (predgovor, koji se najčešće piše na kraju, autorica je napisala u siječnju dotične godine), naslovom želi poručiti kako će se obraditi razdoblje do 31. prosinca 2014. godine, dakle ono što se u vrijeme tiskanja još nije dogodilo. Bez obzira na marketinške želje izdavača, takvo što ipak se ne bi smjelo događati. Kronološki posljednje što autorica opisuje jesu okolnosti bugarskog povratka na razmjerni sustav u izborima u svibnju 2013. godine, no ne spominje mišljenje talijanskoga Ustavnoga suda koji je u prosincu 2013. tamošnji de facto premijski izborni sustav (na snazi od 2006. godine) – na osnovi kojega lista s najviše glasova automatski osvaja 340 od 630 mjesta – proglasio neustavnim (http://www.reuters.com/article/2013/12/04/ us-italy-law-unconstitutional-idUSBRE9B30YW20131204). Mirjana Kasapović to kao znanstvenica sigurno ne bi propustila spomenuti, pa je očigledno da je ovo djelo – koje izlaže o nečemu vrlo živom, dinamičnom, aktualnom i podložnom čestim promjenama, kako navedeni primjer pokazuje – već tada bilo u procesu za tisak. Međutim, bez obzira na navedeno, nepreciznom naslovu (koji bi takav, s obzirom na talijanski primjer, bio čak i da je 2013. godina uzeta kao dolazna točka) i onome tko je za njega sve kriv, valja uputiti dobronamjernu kritiku.

284

U knjizi se potkradaju i neki teško shvatljivi vidljivi lapsusi ili druge manje vidljive netočnosti i nedosljednosti, dio kojih svakako ide na dušu i recenzentima Čularu i Zakošeku. Tako ispada da Hrvatska „nije bila samostalna država“ u razdoblju „do 1992.“ kada je bila „u sastavu [...] Jugoslavije“, premda je iz konteksta jasno da se tako ne misli (str. 191). Vojna krajina pripojena je Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1881., a ne 1882. godine (str. 191). U tablici 7. (str. 102) netočno je navedeno da je razina pretvaranja glasova u mandate u Njemačkoj 1953. bila pokrajinska, iako je već tada bila savezna, što je jasno i iz teksta (str. 99), za razliku od 1949. godine. Ako i oprostimo takve očite ili manje očite lapsuse, kakvi se uvijek potkradu i u najpomnije pisanim i pripremanim knjigama, kao i one, npr., na dnu okvira 4. (str. 221) u primjeru drugog postupka dijeljenja (gdje je ispalo da je 350 000/10 000 = 3,5); kao i to da je npr. prilikom govora o izborima 1990-ih u RH jedna lista malo nazivana Riječkim demokratskim savezom (RDS) (str. 215), a malo Demokratskim savezom Rijeka (DSR) (str. 215 i 223) te da se prilikom navođenja literature autorica na str. 222 trebala pozvati na „Kasapović 2011.a“, a ne na „Kasapović 2011.“; da se na str. 253 trebala pozvati na „grafikon 5.“, a ne na „grafikon 4.“; kao i na str. 153 u govoru o učincima kombiniranog sustava u Italiji reći da „prvi cilj nije bio ostvaren“, a ne


Recenzije i prikazi

„drugi“ itd. – ima ipak takvih previda za koje jednostavno ne znamo kako je do njih došlo. Tako tablica 24. o nominalnom i efektivnom broju stranaka u parlamentima Bugarske i Hrvatske (str. 247) ima poveći broj netočnosti i nedosljednosti, što je vidljivo usporedbom s onim što je bilo napisano u dotadašnjem tekstu. Postoje i jezične nezgrapnosti, kao kad se „to jest“ rabi kao sastavni veznik u govoru o Acerbovu zakonu, pa iz rečenice proizlazi da relativna većina automatski znači osvojenih 25% glasova (str. 129), što dakako da nije točno – za dobiti 2/3 mjesta prema dotičnom zakonu trebalo je osvojiti relativnu većinu, koja je ujedno i minimalno 25% osvojenih glasova. Metodološki nije baš najsretnije kad se neka povijest (kao u slučaju talijanskoga stranačkoga sustava i talijanskih vlada – str. 136) podijeli kronološki na četiri faze, pa se između pojedinih faza dotične podjele nalaze vremenski vakuumi od po nekoliko godina. Ne bi bilo zgorega da se objasnila i specifičnost regije Dolina Aoste te navelo kako se ona očitovala u konkretnim okolnostima. Primjerice, nejasno je tako kako su zapravo glasovali birači te male regije za vrijeme kombiniranog izbornog sustava (str. 142-143) i zbog čega baš ona ima specifičnu ulogu u premijskom sustavu (str. 158-159). A i 340 mjesta u Predstavničkom domu u Italiji nije isto što i 55% (str. 158), što je sve dio teme o prethodno spomenutoj regijici. Također, teško da je u Bugarskoj, kad se 1990. godine u razmjernom segmentu biralo 200 zastupnika u 31 okrugu „prosječne veličine 7,7“ (još jedan previd: 31 pomnoženo sa 7,7 daje 238,7; a iz iduće se rečenice o granicama okruga možda može prilično vjerojatno, pri čemu to nije matematičko nužno, zaključiti o postojanju 32 okruga; prosječna je veličina dakle po svemu sudeći nešto manja od 7 zastupnika po okrugu) nekontroliranu proliferaciju parlamentarnih stranaka spriječio zakonski prag od četiri posto (str. 182), to je učinio sustav malih okruga u kombinaciji s D’Hondtovom metodom tvoreći sam po sebi prirodni prag prilično veći od četiri posto. No bez obzira na sve navedeno, ovu knjigu, koja zaista kao prvorazredno znanstveno djelo zaslužuje najvišu ocjenu, možemo preporučiti za čitanje.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Ivan Tomljenović

285


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 286-289 DOI 10.5673/sip.53.3.7

Dagmar Herzog

Sexuality in Europe. A Twentieth Century History. Cambridge University Press, New York, 2011., 230 str.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Sexuality in Europe. A Twentieth Century History. („Seksualnost u Europi. Povijest dvadesetoga stoljeća“) knjiga je povjesničarke Dagmar Herzog, objavljena 2011. godine u izdanju kuće Cambridge University Press. Dagmar Herzog profesorica je povijesti i znanstvenica na sveučilištu City University of New York, vezana uz zakladu Daniel Rose. Njezini se radovi većim dijelom vežu uz povijest seksualnosti. Najvažnija su joj djela: Sex after Fascism: Memory nad Morality in Twentieth Century Germany (Princeton University Press, 2005.) te Sex in Crisis: The New Sexual Revolution and the Future of American Politics (Basic Books, 2008.).

286

Ova nadasve originalna knjiga broji pet poglavlja te uvod i epilog. U uvodu (str. 1-5), autorica iznosi tezu da se 20. stoljeće često naziva „stoljećem seksa“ i smatra ga se periodom povećane liberalizacije seksualnih običaja i stavova. Tomu su razlog rastuće usavršavanje i dostupnost kontracepcijskih sredstava, napredak seksualnih prava, veća prihvaćenost predbračnoga seksa, povećana važnost pridana seksu u braku te generalno gledano – uvećano slavljenje seksualnog užitka i pornografije. S druge strane, seksualne politike 20. stoljeća iznimno su komplicirane. Kompliciranost se ogleda u naglim regresijama usmjerenima protiv liberalizacije – nacizmu, fašizmu i staljinizmu, te u rasizmu i bolesti. Prema Herzog, seksualnost je postala ključnim „elementom u procesima sekularizacije i religiozne obnove, glavni pokretač ekonomskog razvoja i locus intenzivnijih pregovora između vlade i građana“. U uvodu autorica donosi i cilj knjige, a taj je iskoristiti temu seksualnosti kao fokus za razmišljanje o širim izazovima s kojima se susreću povjesničari te odgovoriti na pitanje koje su točno veze između ideologija, društvenih uvjeta, tijela, osjećaja i kako su se ti odnosi mijenjali tijekom vremena. Kao temeljni metodološki pristup autorica koristi komparativnu historiju, čijim se alatima služi kako bi opisivanjem sličnosti i razlika te njihovom usporedbom pokazala kompleksnost seksualnosti u 20. stoljeću. Prvo poglavlje nosi naslov Reconceiving sexuality 1900 – 1914 (str. 6-44). U njemu autorica naznačuje da su krajem 19. stoljeća brojni faktori utjecali na to da seks


Recenzije i prikazi

postane važna javna tema. S jedne strane zbog prostitucije, koja je smatrana nadopunom bračnome seksu, ali i koja je bila jedna od glavnih uzročnika širenja veneričnih bolesti u vojsci. Zatim su tu i rastuća želja za kontrolom začeća te izazov koji je postavljen pred heteronormativnost, a ogledao se u homoseksualnim skandalima. Prostitucija je postala zanimljivom zbog pojave pokreta za ženska prava početkom 20. stoljeća, kada je moralna čistoća postala imperativom. Ono što je zanimljivo jest činjenica da u većini europskih država u to vrijeme prostitucija uopće nije bila kriminalizirana. Posebno se razrađuje i pitanje kontracepcije. Početkom 20. stoljeća pojavila se potreba za odvajanjem seksa od reprodukcije te se postavilo pitanje koja je priroda i cilj seksa, odnosno je li prilikom seksualnog čina važna reprodukcija ili seksualni užitak. Također se postavljalo i pitanje emotivnoga i seksualnoga života te njihovo međudjelovanje. Autorica je posvetila dio ovoga poglavlja i djelovanju najvećih seksologa s početka stoljeća, primjerice Magnusa Hirschfelda, koji se zalagao za dekriminalizaciju homoseksualnosti.

Cold war cultures 1945 – 1965 (str. 96-132) naslov je trećega poglavlja u knjizi. Era Hladnoga rata bila je jedna od najkontradiktornijih era na Zapadu: karakterizirana rastućim prosperitetom, ali i trajnom ambivalentnošću prema užitku kao nečemu što je svrha sebi samome. Skepticizam spram ženskih prava i prava seksualnih manjina bio je sveprisutan. Postojali su tek rijetki aktivisti koji su tražili promjene popularnih stavova i zakona. Rat i njegov neposredni kraj bili su kontekst u kojem su milijuni ljudi iskusili predbračnu i vanbračnu seksualnost i prelazili granice i eksperimentirali u vezama koje nikada ne bi bile moguće u pobliže nadziranim i stabilnim okruženjima gradova u mirno doba. Generalno gledano, autorica tvrdi da bi se o Zapadu u Hladnome ratu mogla izdvojiti dva jaka narativa. Prvi se odnosi na kontinuirani tradicionalizam u rodnim i spolnim vrijednostima, naglašen poslijeratnom restauracijom, koji je bio posebno restriktivan, čak i klaustrofobičan te je zahtijevao strogu heteronormativnost. Drugi se narativ odnosi na priču o ekonomskom i kulturnom optimizmu, većim mogućnostima za konzumerizam, povećanoj aspiraciji za zabavom i početkom ideje romantičnoga modela braka, praćenog povećanom prihvatljivošću

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Naslov je drugoga poglavlja State intervention 1914 – 1945 (str. 45-95). Ono je posvećeno ratovima i međuratnome periodu te njihovom utjecaju na seksualnost, a u konačnici i na promjene u odnosima među spolovima. Prvi svjetski rat imao je ogroman utjecaj na seksualnost. Dolazi do dramatičnih i brzih promjena u organizaciji i razumijevanju seksualnosti. Isto tako, Prvi je svjetski rat akcelerirao dugoročnije trendove prema većoj jednakosti među spolovima, zato što su žene u velikoj mjeri preuzimale mušku odgovornost. Ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u rat na tlu Europe seks je postao transnacionalan. Krajem rata dolazi do sve intenzivnijeg jačanja totalitarnih ideologija, fašizma, nacizma i komunizma, koje su sve za cilj imale represiju seksualnosti. Štoviše, išlo se toliko daleko da se pod utjecajem eugenike odlučivalo kome spolni čin smije služiti za razmnožavanje i prokreaciju. U tim je sustavima homoseksualnost kriminalizirana, a ženske su se uloge svodile na one majke ili domaćice. Autorica je u ovome poglavlju navela niz zakona i godine njihova uvođenja u zemljama Europe. Nasuprot totalitarnim sustavima, autorica spominje Švedsku ili Dansku kao zemlje u kojima su zakoni bili puno liberalniji prema homoseksualnim osobama.

287


Sociologija i prostor, 53 (2015) 203 (3): 286-289

predbračnog seksa. Te su ambivalentnosti imale za produkt i povećanu liberalizaciju spram seksualnosti u šezdesetim godinama 20. stoljeća. Četvrto poglavlje nosi naziv Pleasure and rebellion (1965 – 1980) (str. 133-175). To poglavlje autorica počinje rečenicom „Što više vodim ljubav, to više provodim revoluciju“ (str. 133). Ta joj je rečenica polazišna točka za razračunavanje s konceptom seksualne revolucije, fenomenom koji je zahvatio svijest šezdesetih godina prošloga stoljeća te koji je doveo do pojačane teoretizacije, ali i praktične primjene u svakodnevnome životu. Autorica u tome poglavlju obrađuje zemlje kao što su Švedska, Njemačka, Velika Britanija i Francuska te piše o teoretičarima seksualnosti, kao što su Alfred Kinsey ili Wilhelm Reich. Posebna je pažnja posvećena i pitanju abortusa te njegovoj legalizaciji, odnosno kriminalizaciji. Peto se poglavlje zove Partnerships and practices 1980 – 2010 (str. 176-217). U njemu se autorica bavi pitanjem pojave AIDS-a te suzbijanja te bolesti. Isto tako piše o seksualnosti i njezinoj represiji u socijalističkim sustavima u Europi. Posebno se osvrće na pitanje islama kao novoga neprijatelja Zapada koji propagira represiju seksualnih sloboda. Autorica naglašava i činjenicu da se u suvremeno doba žene kojima se na ultrazvučnome pregledu kaže da im dijete neće biti u potpunosti zdravo više ne potiče na eugenički pobačaj.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Poslije petoga poglavlja slijedi epilog (str. 218-221), u kojemu autorica sumira svoje najvažnije ideje te tvrdi da je 20. stoljeće stoljeće liberalizacije, ali i konflikata vezanih u seksualnost te da je to stoljeće bilo preokupirano seksualnim pitanjima. Knjiga sadrži i ilustracije, čiji se popis nalazi na samome početku knjige, zatim je tu i indeks te zahvale.

288

Za kraj se usuđujem napisati da je autoričina knjiga remekdjelo posvećeno historiji seksualnosti. Autorica nam daje potpuno novi pogled na turbulentnu povijest seksualnosti u Europi od zalaza viktorijanskog doba do propasti komunizma te uspona europskoga islama. Opća je tendencija nazivati 20. stoljeće „stoljećem seksa“ i na njega gledati kao na eru povećane liberalizacije, no Dagmar Herzog umjesto toga naglašava složenost i kontradikcije u seksualnim željama i ponašanjima, ambivalentnosti koje su obuhvaćale seksualne slobode i teškoće s kojima se susretalo u osiguranju seksualnih prava. Iako je ograničena na Europu, ova knjiga je ipak svjetski primjer kako u istraživanje uklopiti promjenjive sudbine vezane uz brak i prostituciju, kontracepciju i pobačaj te heteroseksualnost i homoseksualnost. Herzog analizira i seksualno nasilje u ratu i miru, promociju seksualnoga zadovoljavanja u fašističkim i demokratskim režimima, ulogu eugenike te fizičke oduzetosti, politizaciju i komercijalizaciju seksa te procese sekularizacije i religiozne obnove. Ipak, zaključno treba navesti njezina tri najveća doprinosa. Prvi je taj što je pokazala zašto su se seksualne kulture u 20. stoljeću mijenjale i u progresivnim i u neotradicionalističkim smjerovima. Drugi je taj što je bacila potpuno novo svjetlo na kompleksne međuveze između seksualne politike i politike općenito. Te treći, i najvažniji, povezala je hetero i homoseksualnu povijest. Stoga je ova knjiga sjajan početak za bavljenjem pitanjem seksualnosti i povjesničarima i sociolozima i antropolozima i etnolozima, ali i svima


Recenzije i prikazi

onima koji žele uživati u fluentnome i impresivnom jezičnom stilu autorice koja uz stručno znanje pokazuje i svoju jezičnu kompetenciju na najbolji mogući način.

S o c i o l o g i j a i p r o s t o r

Zrinka Miljan

289


UPUTE SURADNICIMA SOCIOLOGIJA I PROSTOR – četveromjesečnik za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja objavljuje samo znanstvene radove iz sociologije prostora (urbane i ruralne sociologije) i srodnih znanstvenih područja koja proučavaju selo, grad, prostor (urbanizma, arhitekture, socijalne geografije, urbane ekonomije, urbane antropologije, socijalne ekologije, demografije i dr.). Primaju se samo neobjavljeni radovi, a u časopisu se objavljuju na hrvatskom i engleskom jeziku. Svi radovi prolaze kroz anonimni recenzentski postupak (s obavezno dvije recenzije - double-blind review, iznimno tri). Članci – uključujući bilješke, literaturu, tablice, grafičke prikaze i sažetak, ne smiju prelaziti 27 kartica teksta (1.800 znakova s bjelinama jedna je kartica teksta). Članku se prilažu sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku, opsega do 250 riječi, a iza sažetka navodi se popis najvažnijih ključnih riječi (do 8 riječi), odnosno ključnih pojmova kojima se u rukopisu označavaju spominjani teorijski pristupi, metodologija, iskustveni rezultati ili pravac promišljanja. Recenzije i prikazi nisu strogo prostorno profilirani te ne smiju prelaziti 8 kartica teksta. Knjige i časopisi koji se prikazuju ne smiju biti stariji od tri godine. U prikazu se, osim imena i prezimena autora čije se djelo prikazuje te naslova djela, navodi naziv izdavača, mjesto izdavanja, godina izdavanja i broj stranica. Na kraju samoga prikaza autor prikaza stavlja svoj potpis punim imenom i prezimenom. Radovi se šalju u Word formatu elektronskom poštom na adresu / e-mail: svircic@idi.hr i sip@idi.hr. Na prvoj stranici rada navodi se ime i prezime autora, naziv i adresa ustanove u kojoj je autor zaposlen, e-mail adresa i naslov rada. Numeracija stranica označava se u donjem desnom kutu na svakoj stranici (uključujući i stranice s bibliografijom). Bilješke (fusnote) dolaze na podnožju stranice gdje se nalazi brojčana oznaka fusnote. Svaka tablica i slika moraju biti numerirane i imati naslov ili ukoliko su uzete iz drugog izvora onda taj izvor mora biti naveden. Tablice moraju biti crno-bijele i izrađene u programima MS Officea standardiziranom tabulacijom. Izbjegava se pisanje u kurzivu osim ukoliko želite određeni pojam naglasiti u kontrastu prema ostalim pojmovima u tekstu. Pojedinačne riječi ili fraze koje se koriste iz stranih jezika – ukoliko nisu citati – pišu se u kurzivu. Naslovi filmova, glazbenih djela ili likovnih djela navode se kurzivom (Let iznad kukavičjeg gnijezda, Trubadur, Da Vincijeva Mona Lisa). Datumi se navode u sljedećoj formi: 7. prosinca 1981. Brojevi kojima započinje rečenica i aproksimativni brojevi izražavaju se riječima – tisuću, milijun, stotina i sl. Brojevi od 10,000 prema više koriste interpunkcijsku oznaku zareza npr.: 105,278. Ukoliko ima više od 6 znamenaka, koristi se isto oznaka zareza i to odvajajući po tri znamenke brojeći s desne strane broja npr. 8,753,875,000. Citirati se može izravno – koristeći navodnike, i neizravno – prepričavanjem. Citat koji se izravno prenosi iz teksta drugog autora stavlja se u navodne znakove. Ako se izravno citira veći dio teksta, a jedan se dio želi ispustiti, ispušteni dio označava se znakom […]. Radovi u bibliografskom popisu navode se abecednim redom. Ukoliko se navodi više radova istog autora, koji imaju istu godinu izdanja, treba ih razlikovati slovima (a, b, c itd.) iza godine izdanja.


INSTRUCTIONS TO AUTHORS SOCIOLOGY AND SPACE is a quarterly journal for spatial and socio-cultural development studies. It publishes only scientific papers dealing with the sociology of space (both urban and rural) and related disciplines (urbanism, architecture, social geography, demography, urban economics, urban anthroplogy, social ecology, etc.). Submitted articles receive two (occasionally three) double-blind peer reviews, cannot be previously published and are in the Croatian and English language. Articles (including footnotes, bibliography, charts and tables, abstract) may be up to 27 cards of text in length (one card of text consists of 1,800 characters with spaces). Each article is preceeded by an abstract in Croatian and English, up to 250 words in length, followed by keywords (maximum number of words is 8) which reveal the theoretical approaches, methodology, empirical results or the line of reasoning in the manscript. Reviews are not strictly limited to space issues and cannot have more than 8 cards of text. Reviewed books and journals have to be published within the last three years. Each review states the name of the author and the title of the reviewed work, the publisher, the place and date of publication and the number of pages. Each review is signed by the reviewer’s full name. All papers are submitted electronically in Word format to the following e-mail address: svircic@idi.hr i sip@idi.hr. The first page of the paper contains the author’s full name, e-mail address, the place of employment (name and address), the paper title. Pages are numbered at the bottom right hand corner (bibliography pages included). Footnotes are numbered and placed at the bottom of the page. Each table and figure is numbered and clearly captioned, their source mentioned. Tables are black and white in standard MS Office programmes. Italic type is to be avoided unless it is used for terms which are in contrast with the rest of the text. Words and phrases from foreign languages (unless they are quotes) are written in italic type. Movie titles, art and music works are also written in italic (One Flew Over the Cuckoo’s Nest, the Troubadour, da Vinci’s Mona Lisa). Dates are written as follows: 7th December 1981. Numbers which are at the beginning of a sentence and approximate numbers are written as follows: a hundred, a thousand, a million. Numbers over 10,000 are written using commas, e.g. 105,278; 8,753,875,000. For direct quotes, quotation marks are used. A direct quote from another author’s text is put in quotation marks. If a part of the quoted text is omitted, this is marked as follows: […]. Works in the bibliography are listed in alphabetical order. If several works of one author are listed and the year of release is the same, letters a, b, c etc. are put after the year of publication. Primjeri/Examples: Knjiga - jedan autor u tekstu

(Kuvačić, 2004.)

Kuvačić (2004.)

(Kuvačić, 2004.:235)

bibliografski popis Kuvačić, I. (2004). Uvod u sociologiju. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.


Knjiga - dva autora u tekstu

(Tomić-Koludrović i Leburić, 2002.) Tomić-Koludrović i Leburić (2002.) (Tomić-Koludrović i Leburić, 2002.:169)

bibliografski popis Tomić-Koludrović, I. i Leburić, A. (2002). Sociologija životnog stila. Zagreb: Jesenski i Turk. Knjiga - tri autora u tekstu

(Ilišin, Marinović Bobinac i Radin, 2001.) – prvi put navesti sva tri autora, zatim: (Ilišin i sur., 2001.) Ilišin i sur. (2001.) (Ilišin i sur., 2001.:93)

bibliografski popis Ilišin, V., Marinović Bobinac, A. i Radin, F. (2001). Djeca i mediji. Zagreb: IDIZ. Knjiga - više od tri autora u tekstu

(Sekulić i sur., 2004)

Sekulić i sur. (2004.)

Sekulić i sur., 2004.:105)

bibliografski popis Sekulić, D.; Šporer Ž.; Hodson R.; Massey, G.; Županov, J. (2004). Sukob i tolerancija: O društvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo. Članak u časopisu - jedan autor u tekstu

(Marinović Jerolimov, 2005.) (Marinović Jerolimov, 2005.:317)

Marinović Jerolimov (2005.)

bibliografski popis Marinović Jerolimov, D. (2005). Tradicionalna religioznost u Hrvatskoj 2004.: između kolektivnog i individualnog. Sociologija sela, 168 (2):303-338. Članak u časopisu - dva autora u tekstu

(Perasović i Bartoluci, 2007.) (Perasović i Bartoluci, 2007.:108)

Perasović i Bartoluci (2007.)

bibliografski popis Perasović, B. i Bartoluci, S. (2007). Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu. Sociologija i prostor, 175 (1):105-120. Članak u časopisu - tri autora u tekstu

(Štulhofer, Jureša i Mamula, 2000.) – prvi put navesti sva tri autora, zatim: (Štulhofer i sur., 2000.) Štulhofer i sur. (2000.) (Štulhofer i sur., 2000.:869)

bibliografski popis Štulhofer, A.; Jureša, V. i Mamula, M. (2000). Problematični užici: rizično seksualno ponašanje u kasnoj adolescenciji. Društvena istraživanja, 50 (6):867-896. Članak u časopisu - više od tri autora u tekstu

(Balenović i sur., 2000.)

Balenović i sur. (2000.) (Balenović i sur., 2000.:813)

bibliografski popis Balenović, T.; Hromatko, I.; Markovina, J.; Perica, V.; Paratušić, A.; Poljanić, S. (2000). Studentska percepcija seksualnog uznemiravanja. Društvena istraživanja, 50 (6):811-828.


Zbornik u tekstu

(Grubišić i Zrinščak, 1999.) (Grubišić i Zrinščak, 1999.:143)

Grubišić i Zrinščak (1999.)

bibliografski popis Grubišić, I. i Zrinščak, S. (Ur.) (1999). Religija i integracija. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Članak u zborniku u tekstu

(Jukić, 1999.)

Jukić (1999.)

(Jukić, 1999.:60)

bibliografski popis Jukić, J. (1999). Religijske integracije i uloga pomirenja, u: Grubišić Ivan i Zrinščak Siniša (Ur.). Religija i integracija. Zagreb: Institut društvenih zna- nosti Ivo Pilar. Članak u novinama u tekstu

(Dumenil i Bidet, 2007.) (Dumenil i Bidet, 2007.:24)

Dumenil i Bidet (2007.)

bibliografski popis Dumenil, G. i Bidet, J. (2007). Jedan drugi marksizam za jedan drugi svijet. Le Mond diplomatique, listopad 2007. Institucionalne publikacije u tekstu

(Državni zavod za statistiku [DZS], 2006.) – prvi put navesti puni naslov institucije (DZS, 2005.) DZS (2006.) (DZS, 2006.:987) – u sljedećim navođenjima koristiti akronim

bibliografski popis Državni zavod za statistiku (2006). Statistički ljetopis 2006. Zagreb: Državni zavod za statistiku. Radovi s interneta u tekstu

(Cedermann, 2007.) Cedermann (2007.) (Cedermann, 2007.:86)

bibliografski popis Cedermann, L-E. (2007). Computational Models of Social Forms: Advancing Generative Process Theory. American Juornal of Sociology, 110 (4). Pregledano 29. studenog 2007. (http://www.journals.uchicago.edu/AJS/journal/con- tents/v110n4. html?erFrom=-1669774549191795122Guest). Zakoni i pravilnici u tekstu

(Zakon o zaštiti okoliša [ZOZO], NN 110/07) – prvo navođenje (ZOZO, NN 110/07) – sljedeća navođenja

bibliografski popis Zakon o zaštiti okoliša, Narodne novine 110 od 2007. Molimo suradnike časopisa da se pridržavaju ovih pravila i da poštuju i slijede norme hrvatskoga standardnog jezika. Uredništvo časopisa ima slobodu ne prihvaćati tekstove autora ukoliko se ne pridržavaju ovih naputaka. Za sva ostala pitanja autori se mogu javiti uredništvu koje će u najkraćem mogućem roku pronaći rješenje. Uredništvo

Profile for Institute for Social Research in Zagreb

Sociologija i prostor / Sociology and Space - Vol.53 No.3 (203)  

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja / Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Sociologija i prostor / Sociology and Space - Vol.53 No.3 (203)  

Časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja / Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies

Profile for idiz
Advertisement