Irena Lukšić
podsjećalo na bivšu zvijezdu pakračke glazbene scene. Bože, što su ljudi ove fele zajebani! Znala ih je nekoliko. I sad još jednoga zalijepiti u sjećanje! O, ne, hvala najljepša! Nisu poželjni niti vozači debljih obrva à la Brežnjev niti bucmasti žuti à la Hruščov, odnosno Kostanjšek. Nisu poželjni nikakvi muškarci, fuj, svi su isti! Ipak, nešto je bilo jače od nje i morala je zaviriti u kabinu. Za volanom je sjedio neki jako zgodan tip, pravo muško na način Warrena Beattyja, i pušio. Prepoznala je u njemu i ovom koji se naginjao van braću Kovačić, Danka i Lacija. (Za neupućene: Kovačići su prvaci regije u fliperu.) “Kamo ste se vas dvojica uputili po ovakvom vremenu?” “Sutra počinjemo snimati pornografski film”, ponosno je rekao Laci, ljepša polovica Kovačića. “Konačno smo uspjeli pribaviti sve potrebne papire.” “A gdje su vam glumci?” “Očekujemo ih svaki tren. Mama Lucija nam je preko oglasa u Erotici našla jednu Makedonku i Crnogorca, đetića, i čak ih je išla dočekati u Zagreb. A mi sad idemo u Karlovac pred nju i glumce. No, cure, uđite unutra, ne možemo razgovarati ovako na mokroj cesti!” Vani je zaista neugodno kišilo. “Oh, kako da vam zahvalimo, druže Oreste? Kako?” gladio je Stjepan novi videorekorder marke Panasonic. “Ne mogu vjerovati, jednostavno ne mogu vjerovati da sam dobio stvar vrijednu tisuću osamsto njemačkih maraka... Ne mogu vjerovati”, govorio je i istovremeno smišljao sadržaj budućih vikenda s Verom. Bit će to lude porno-projekcije, nešto neviđeno, incroyable! “Kiprijanoviču, ja vam se moram odužiti. Molim vas, uzmite novac! Sto starih milijuna.” “Neee!” vrisnuo je Diomidov. Stjepan i Vera izmijenili su zapanjene poglede. Stjepan je vratio novčanik u stražnji džep hlača. “Ma da”, rekao je. “Imate pravo, inflacija je novac učinila sasvim bezvrijednim i za sto pišljivih milijuna čovjek može kupiti tek dva para boljih cipela. Sve ja to znam. Ali, Oreste Kiprijanoviču, ja moram nešto učiniti za vas!” “Pa dobro”, stidljivo je rekao Diomidov, “ako već toliko navaljujete, ali ja 28