Page 1

ibis vera korica tisak.pdf

1

18/11/18

20:18

C

M

Y

CM

MY

CMY

K

Djevojčica Vera prvi put u životu odlazi u knjižnicu – mjesto koje bi svako dijete trebalo zavoljeti i prije odlaska u školu. Iznenađena je što se tamo ne nudi hrana, nego KNJIGE. Priču o Veri – koju je napisala knjižničarka s velikim iskustvom u radu s djecom, Davorka Premec – prate zabavne ilustracije Vande Čižmek i na duhovit način opisuju knjižnicu kao sretno mjesto za svu djecu.

www.ibis-grafika.hr

Cijena: 80 kn

Davorka Premec VERA MEĐU KNJIGAMA

CY

Davorka Premec

VERA MEĐU KNJIGAMA Ilustrirala Vanda Čižmek




Davorka Premec VERA MEĐU KNJIGAMA Nakladnik: Ibis grafika d.o.o., IV. Ravnice 25, Zagreb Za nakladnika: Saša Krnic Urednica: Saša Krnic Autorica teksta: Davorka Premec Ilustrirala: Vanda Čižmek Grafički dizajn i prijelom: Vanda Čižmek Tisak: Zrinski d.d., Čakovec ISBN 978-953-7997-57-1 © Ibis grafika d.o.o. Tiskano u studenom 2018. www.ibis-grafika.hr CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001012682. Tiskano uz potporu Grada Zagreba.


Davorka Premec

VERA MEĐU KNJIGAMA Ilustrirala Vanda Čižmek Zagreb 2018.



Vera voli kad joj mama i tata pričaju priče. Ponekad i ona njima priča priče. Najviše voli priču o Dvorcu budućnosti u kojem Vera nije Vera nego kraljica Veronika. Dvorac budućnosti nalazi se na dalekoj zvijezdi koja se ponekad može vidjeti na nebu. Djeca tamo mogu zauvijek biti djeca i raditi ono što djeca rade najbolje – igrati se!

3


4

Putuju letećim brodovima, rone u morske dubine ili priređuju utrke na koturaljkama. Sva djeca znaju voziti bicikl i penjati se na drvo. Mogu odijevati svemirske skafandere ili ronilačka odijela. Na Zemlju slete kad pronađu mamu i tatu koji im se sviđaju. Zato Vera često poljubi mamu i tatu i kaže im kako je sretna što je odabrala baš njih.


Mama i tata vole slušati Verine priče, iako joj uvijek kažu da mjesta kao što je Dvorac budućnosti postoje samo u mašti. Vera na to samo slegne ramenima i odmahne rukom, kao mama kad se umori od njezinih priča. 5


6

Danas je Alma, Verina starija sestra, vrativši se iz škole rekla: – Vera, idemo u knjižnicu! Vera odmahne glavom: – Nisam ti ja nikakva Vera, nego kraljica Veronika... a moji vitezovi ne žele da idem u tu tvoju knjižicu. – Ma ne u knjižicu, u KNJIŽNICU! Mama nas danas pušta same! Kaže da smo dovoljno velike. Zapravo sam ja dovoljno velika i pazit ću na tebe!


Hmmm, zamisli se Vera. Pogleda svoje plišane igračke, mekance, i reče: – Vojnici moji, vaša kraljica Veronika mora otići na put. Za to vrijeme čuvajte kraljevstvo i ne mi-či-te se! 7


8

Knjižnica nije daleko. Do nje treba stati na samo jednom semaforu i prijeći samo jednu zebru – inače ih mama ne bi pustila same. – Dobar dan! – pozdravile su Alma i Vera knjižničara, a onda je Veri počelo žuboriti u želucu i shvatila je da je gladna.


– Molim jedan raketni sendvič! – ljubazno zamoli Vera. Alma zakoluta očima i reče: – Daj Vera, nemoj me sramotiti... 9


Knjižničar se nasmije i mirno odgovori: – U knjižnici nudimo priče, knjige i slikovnice, ali nemamo ništa za jelo. Zapravo, nije baš ni zgodno jesti i listati knjige. Nego, kakav je to raketni sendvič? 10


Kraljica Veronika ozbiljno odgovori: – Raketni sendvič leti k’o RAKETA. Onda ste vi sigurno stalno gladni – promrmlja Vera. – A zašto ne možemo jesti i čitati pa ako se koja knjiga i zamaže možemo je oprati. Mi tako radimo u Dvorcu budućnosti. Kako je i dalje bila gladna, za svaki slučaj, upita: – A možda imate neki običan sendvič? Keksić?

11


12

Alma je i dalje kolutala očima i pravila se da je ne pozna. – A sad moje dame, prošećite se na Odjel za djecu i izaberite svaka po tri knjige ili slikovnice koje možete posuditi i čitati kod kuće – rekao je knjižničar zabavljajući se te pritom namignuo Veri i šapnuo: – Kasnije ćeš mi ispričati sve o Dvorcu budućnosti.


– Samo tri??? Ali ja volim priče – razočarano će kraljica Veronika; čak ni keks nije dobila. 13


14

Kad su došle među sve te krasne slikovnice i knjige, Vera nije znala kamo bi prvo pogledala i koju bi knjigu prvu uzela. S jedne joj se smiješila Mala vila, s druge Snjeguljica, s treće Petar Pan. Ali, nigdje nije bilo knjiga o zemlji kraljice Veronike i njezinom Dvorcu budućnosti.


Odjednom je na jednoj visokoj polici ugledala knjigu o svemiru. Popela se na stolac i stala na prste... U toj knjizi sigurno ima neťto o Dvorcu budućnosti, pomisli Vera i dohvati knjigu. 15


Taman kad je htjela skočiti sa stolca uhvatile su je knjižničarove ruke. 16


– Nije dobro penjati se po policama – rekao je knjižničar ozbiljno. – Ja ću ti dohvatiti svaku knjigu koju želiš. Oooo, pa tebe zanimaju knjige o svemiru! – Da – odgovori Vera. – Zapravo tražim knjigu o Dvorcu budućnosti... u kojem živi kraljica Veronika, a to sam ja!

17


18

– Mmmm – zamisli se knjižničar – nisam siguran imamo li to. Ali, znaš što? Ovdje ima toliko knjiga da ih ni ja nisam sve pročitao i u njima ima mnogo toga što se dogodilo, a i onog što će se tek dogoditi. Naći ćeš sigurno nešto zanimljivo.


– U Dvorcu budućnosti žive sretna djeca i odlaze iz njega kad nađu svoje sretne roditelje. Tako sam i ja došla kad sam našla svoju mamu i svojeg tatu iiii... svoju Almu! 19


– Odmah sam znao da si ti sretna djevojčica! I lijepo je da postoji mjesto gdje su sva djeca sretna – nasmije se knjižničar i pljesne rukama. Iako se u knjižnici ne smije previše pljeskati jer bi to moglo smetati gospođi koja je htjela u miru pročitati novine. 20


– Sad lijepo pronađi knjigu koju želiš posuditi – reče knjižničar i vrati se na svoje mjesto za stolom. Kad je konačno pronašla knjigu punu zvijezda, među kojima mora biti ona na kojoj se nalazi Dvorac budućnosti, oglasi se Alma: – Daj Vera, požuri!

21


Vera namigne knjižničaru i šapne: – Moja sestra Alma nije kao vi, ne vjeruje da sam ja zapravo kraljica Veronika. Ali inače je skroz dobra sestra. Drugi put ćemo opet tražiti Dvorac. Zapravo, kad bolje razmislim možda i vi dolazite iz Dvorca budućnosti – završi Vera ozbiljno, nakloni se i pozdravi knjižničara, držeći knjigu o svemirskim letovima pod rukom te krene za nestrpljivom Almom.

22



Davorka Premec Rođena je 1963. u Zagrebu. Kad je bila mala, jako je voljela slikovnice. Druge knjige je zavoljela malo kasnije. Eto, sad čak i radi među knjigama, u jednoj zagrebačkoj knjižnici. Čita, piše, traži i na sve druge načine brine o tom da sva djeca, a i odrasli, ako to već nisu, zavole čitanje.

Vanda Čižmek Rođena je osam dana prije Božića 1974. godine. Crta još od pelena, zatim crta u Školi za primijenjenu umjetnost, pa na Grafičkom fakultetu. Posljednjih godina crta ilustracije za djecu i mlade i radi kao grafički dizajner. Živi i radi u Zagrebu. p.s. Trenutno sigurno nešto crta.


Vjerovali ili ne Knjiga je skup listova omeđenih koricama, baš kao što je koricama omeđena unutrašnjost kruha, jabuke ili drveta. Korice knjige mogu biti meke, tvrde, šarene, crne, vesele, nevesele, privlačne i neprivlačne, ali kao što stara narodna poslovica kaže: Ne sudi knjigu po koricama! ponekad nas šarenilo i sjaj mogu zavarati. Unutrašnjost knjige može biti puna tajni, znanja, zabave, korisnih i manje korisnih informacija, ali to nikad nećete znati ako knjigu ne otvorite. Čitatelj je onaj koji voli čitati. Obično jako voli čitati. Nikad dosta knjiga. Zato ne mora posjedovati puno knjiga nego odlazi u knjižnicu. Knjižnica ili biblioteka (grčki biblion: knjiga i theke: kovčeg, ormar) mjesto je gdje se nalaze knjige. I mali i veliki gradovi obično imaju središnju, glavnu knjižnicu. U knjižnicu se treba upisati. Tako se postaje njezinim članom. Član ima člansku iskaznicu koja je, vjerujte, važnija od onih iz dućana. U knjižnici rade knjižničarke i knjižničari. Ne grizu, ne viču, ne ocjenjuju. Pristupa im se s pozdravom i osmjehom slobodno i bez straha. Oni pričaju priče, igraju se s djecom, pomažu izabrati knjige. U knjižnici još možete i glumiti, modelirati, risati, igrati se na računalu, pisati zadaće, a možete i posuditi knjige koje ćete čitati kod kuće. Važno je znati i ovo: knjige je potrebno vratiti na vrijeme, čuvati ih od hrane, pića, prašine, blata i svega ostalog što bi ih moglo zamazati jer knjige će iza vas čitati netko drugi.




ibis vera korica tisak.pdf

1

18/11/18

20:18

C

M

Y

CM

MY

CMY

K

Djevojčica Vera prvi put u životu odlazi u knjižnicu – mjesto koje bi svako dijete trebalo zavoljeti i prije odlaska u školu. Iznenađena je što se tamo ne nudi hrana, nego KNJIGE. Priču o Veri – koju je napisala knjižničarka s velikim iskustvom u radu s djecom, Davorka Premec – prate zabavne ilustracije Vande Čižmek i na duhovit način opisuju knjižnicu kao sretno mjesto za svu djecu.

www.ibis-grafika.hr

Cijena: 80 kn

Davorka Premec VERA MEĐU KNJIGAMA

CY

Davorka Premec

VERA MEĐU KNJIGAMA Ilustrirala Vanda Čižmek


Millions discover their favorite reads on issuu every month.

Give your content the digital home it deserves. Get it to any device in seconds.