a product message image
{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade

Page 1

ˇ Branka Žodan • Tajana Ivić | SJEVERAC DJEC ARAC i PATKA SELICA ISBN 978-953-7997-39-7

www.ibis-grafika.hr Cijena 90,00 kn

9 789537 997397

Napisala Branka Žodan / Ilustrirala Tajana Ivić

Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 42-44

04/12/2017 12:46


Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 4

04/12/2017 23:15


Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 5

04/12/2017 23:15


Branka Žodan / Tajana Ivić SJEVERAC DJEČARAC l PATKA SELICA © 2017. za tekst Branka Žodan © 2017. za ilustracije Tajana Ivić © 2017. za izdanje Ibis grafika Za nakladnika / urednica Saša Krnic Grafičko oblikovanje i priprema Banian ITC ISBN 978-953-7997-39-7 CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000976130.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Knjiga je tiskana u studenome 2017.

Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 6

04/12/2017 23:15


SJEVERAC DJEČARAC i PATKA SELICA Napisala Branka Žodan Ilustrirala Tajana Ivić

Zagreb 2017.

Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 7

04/12/2017 23:15


A

ko ste povirili u neku špilju u zimsko doba, onda znate kako je tamo tiho i mirno. Sa svoda vise šišmiši, a negdje u nekom udobnom kutku medvjed spava svoj zimski san. Osluhnete li pažljivo, možete ga čuti kako diše, a suho lišće treperi pod njegovim dahom. U ovoj špilji spavala je medvjedica, a pokraj nje spavao je njen medvjedić. Ali nisu čvrsto spavali, meškoljili su se i prevrtali. – Mama? – šapne glasno medvjedić. – Mmm – promrmlja mama. – Zašto ne spavaš? – Ne mogu. – Moraš spavati. Zima je. Medvjedi zimi spavaju. Danju i noću spavaju, a kad dođe proljeće, probude se. – Možda je već došlo proljeće – reče medvjedić. – Nije – odvrati medvjedica. – Pogledaj gore. Šišmiši spavaju zimski san. Vise naglavačke i spavaju. Ni jedan se ne miče. – Onaj tamo se pomaknuo! Mama, mama, pomaknuo se! Eno, još se jedan pomaknuo! – Što ti sve nećeš izmisliti samo da ne bi spavao! Spavaj! – Ne mogu – zakuka medvjedić. – Ali mislim da bi me uspavala jedna kruškica, slatka i medena. Medvjedić je znao biti vrlo lukav kada bi poželio krušku. Jednom je tvrdio da ga boli šapa i ta šapa ga nije prestala boljeti sve dok nije dobio jednu vrlo slatku krušku. Ali sada više nije bilo krušaka. – Zašto moramo spavati? – cendrao je. – Zato što zimi nema krušaka, ni jagoda, ni ribiza, ni borovnica, ni oraha, nema ničega što medvjedi vole jesti. – Mama, čuo sam žabu. – Žabe sada u mulju spavaju zimski san. 4 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 8

05/12/2017 18:12


5 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 9

04/12/2017 23:15


6 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 10

04/12/2017 23:15


– Mama, čuješ li? Nešto vani šuška. Netko je vani. Pogledat ću tko je. I medvjedić brzo ustane, istrči iz špilje i poviče: – Mama, dođi! Jazavac je vani! – Nemoguće! Jazavci u ovo doba spavaju zimski san – zabrunda medvjedica i odgega van iz špilje. Ali jazavac nije spavao. 7 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 11

04/12/2017 23:15


– Ne mogu spavati – potuži se on medvjedici. – Toplo je. Samo se okrećem i prevrćem. Jutros sam čuo žabu. Jež šuška u lišću. Šumski miševi trčkaraju. Puh stalno nešto gricka. Nitko ne spava. – Da, toplo je – složi se medvjedica. - To je zbilja čudno. I nema snijega. Zar Baba Zima nije došla? Ne sjećam se da je ikada izostala. – Mama, mama, netko je tamo kraj potoka! – najednom poviče medvjedić koji je trčkarao uokolo i razgrtao suho lišće ne bi li pod njim pronašao koju zaostalu krušku.

Kroz šumu je tekao potok, ne baš velik potok, ali ni sasvim malen. A kako je bilo toplo, potok je veselo šumio i žuborio. Klokotao je i skakutao preko kamenja i otpalih grana kako to već čini potok koji se nije smrznuo. I tamo pokraj potoka netko se gegao. – Pa to je mala divlja patka! Zar nije otputovala? – začudi se jazavac. – Hej, patko! – dovikne joj medvjedica. 8 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 12

04/12/2017 23:15


9 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 13

04/12/2017 23:15


10 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 14

04/12/2017 23:15


– Pa-a-a – odvrati oprezno patka. – Zar si se već vratila? – zapita je medvjedica. – Nisam ni otputovala – odgovori patka. – Ostala sam. Neću biti ptica selica, hoću biti ptica stanarica. Zašto bih se stalno selila? Znate li vi koliko je to posla? Zapakiraj, otpakiraj, zapakiraj, otpakiraj! Stalno nabrajam što sve moram ponijeti. Moram misliti da nisam nešto izgubila, da se držim rasporeda leta, da se ne žurim, da ne zaostajem za jatom. Puca mi glava od tolikih misli. Neću se više seliti! – Ali tako žive ptice selice – upozori je medvjedica. – Svake jeseni lete u tople krajeve. – Kad bih barem ja mogao letjeti – uzdahne čeznutljivo medvjedić. – Letio bih za pčelama, tražio med gore visoko u dupljama, brao bih kruške s grana. – He, he, he, gle ti malog! – javi se netko odozgo. – Ovom medvjeđem klincu zbilja svašta padne na pamet.

11 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 15

04/12/2017 23:15


12 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 16

05/12/2017 18:22


Svi pogledaju gore i ugledaju gavrana na grani iznad njih. – Ali nemam ja ništa protiv – brzo doda gavran. – Neka samo mali smišlja. Mislima se vježba mozak. Govorom se vježba jezik. Graktanjem se vježba kljun. Krilima se vježba let. Čučnjevima vježbam noge. Evo! Ovako! – I gavran stane raditi čučnjeve sad na jednoj, sad na drugoj nozi. – Noga jedan, noga dva! Noga tri, noga četiri, noga pet, noga šest! – Ne mogu to slušati – rasrdi se medvjedica. – Ti si ptica, a ne stonoga. Kaže se: lijeva noga, desna noga. – Dosta sam vježbao – reče gavran zadihano. Puhao je i lovio dah pa nije čuo što mu medvjedica govori. – Ova gimnastika me je ugrijala. Zapravo, toplo je. Previše toplo za ovo doba godine. Medvjedi u ovo doba spavaju zimski san. Spavaju i ne misle. Za razliku od mene. Ja ne spavam jer mislim. Evo, baš sada mislim kako nema snijega. Zašto nema snijega? Zašto je toplo? Patka selica nije otputovala. Potok se nije smrznuo. Tu se krije neka zbrka. Moram u miru o svemu dobro razmisliti. I gavran raširi krila i odleti. – Kako je pametan! – reče mala divlja patka. – Tako lijepo govori. Volim s njime razgovarati, premda pola ne razumijem. – Kada nešto ne razumiješ, onda moraš zamoliti za objašnjenje. Tada treba reći: molim, objasnite mi! – pouči je medvjedica. – Baš zgodno! – oduševi se patka. – Kako se toga prije nisam sjetila! – Zatim zastane i doda: – Netko pjeva, netko dolazi. Visokim glasom netko je pjevao: – Pliva patka preko Save... A netko drugi nastavljao je dubokim glasom: – Trči ovca preko trave... – Samo su mi još oni trebali. I opet ne znaju pjesmicu – reče ljutito medvjedica. – Treba biti: nosi pismo na vrh glave.

13 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 17

04/12/2017 23:15


– Tko to dolazi? – zapita patka. – Vuk i lija – odgovori medvjedica, i u taj čas iz grmlja izađe vuk. – Koga ja to vidim?! – začudi se vuk. – Pa to su naši pospanci! Ho-ho-ho! Izležavate se, je li? Dangubite. U lov ne idete. Zavukli ste se u rupe. Spava vam se. Mi vukovi volimo lunjati naokolo. Ali... ali zašto ste se probudili? Još vam nije vrijeme. – Ne možemo spavati – objasni jazavac. – Toplo je. Jesi li možda sreo Babu Zimu? – Nisam je sreo – odgovori vuk. – Valjda se umorila pa sjedi na nekom snježnom brdu i drijema. – A znaš li gdje je Sjeverac Dječarac? – zapita jazavac. – Taj nikad nije umoran. Sigurno smišlja neku ludoriju. – Sjeverac Dječarac? – zamisli se vuk. – Ni njega nisam sreo. Ali što ću s njim? Razgovarati ionako ne mogu. Zavija on, zavijam ja. U-u-u, a-a-u-u-u – i vuk stane tuliti i zavijati. – Prestani! – razljuti se medvjedica. – Probit ćeš mi uši. – Eto – reče vuk – tako stoje stvari sa Sjevercem. Nema tu ni razgovora ni dogovora. – Mislim da se s njime može vrlo lijepo razgovarati – pobuni se iznenada patka. – Mislim? – začudi se vuk. – Mislim? Jesam li dobro čuo? Da vidimo tko to misli. Pa to je mala divlja patka. Rimuje se s pamet kratka. Da vlastitim očima ne vjeruješ! U ovo doba godine! Zašto nisi otputovala u tople krajeve, mala patko blatko? Zar se ne bojiš Babe Zime? 14 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 18

04/12/2017 23:15


15 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 19

04/12/2017 23:15


– Baš ste neuljudni – odvrati patka uvrijeđeno. – Nisam ja nikakva blatka. Sva su mi perca čista. A ako baš hoćete znati, Baba Zima neće doći. Otišla je Sestri Poledici... – Ma nemoj?! Odgegala se Sestrici Poledici i zaboravila nas?! – začudi se vuk. – Zato što je Sestra Poledica pala na ledu i slomila nogu – objasni patka. – Poskliznula se, je li? Pravo joj budi! Sestrica Babe Zime! Drugi put će paziti kako hoda po ledu. I sve to patka zna! Moram sam sebe potegnuti za rep da vidim je li ja to sanjam. A odakle sve to patka zna?

– P-a-a-a-tka? – javi se sada lija i priđe im bliže. – Zar pa-a-a-tka? Slatka mala zalutala patka? Dođi, srce, dođi! Pokaži mi svoja lijepa šarena perca! Uvijek sam takva željela imati na šeširu. No, dođi, dođi, dođi! – Joj, joj, kako me ta lija čudno gleda. Hoće me pojesti. Bojim se, bojim se. Da skočim u potok i zaronim? – glasno je razmišljala patka. – Radije nemoj! – odvrati lija. – Više volim suhu patku od mokre patke. Nekako je ukusnija... – Ostavi tu malu patku na miru – reče joj medvjedica. – Možda bi me patka mogla naučiti letjeti – doda medvjedić, kojemu nikako nije išlo u glavu da mu za let trebaju krila. Prije nego ga je itko stigao na to podsjetiti, zapuše snažan vjetar, zanjišu se grane i s njih poleti suho lišće, a ono na tlu uskovitla se i digne uvis, a zatim se šuškajući veselo stane spuštati na tlo. Začuju se zvukovi poput lepetanja plahti na vjetru, onih što se suše vani na konopcu, zatim tresak vrata i prasak prozora što ih je zalupio vjetar. Začuje se i šum mora koje pljuska o obalu. Zatim netko tamo daleko zapjeva: – La-la-la, lala-la! – To je južni vjetar donosio glasove i zvukove s juga, ali i mirise juga, jer se najednom osjeti miris mora, tamarisa i smilja. I svi u isti mah uzviknuše: – Južnjak!

16 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 20

04/12/2017 23:15


17 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 21

04/12/2017 23:15


– Evo me! – dovikne im Južnjak i otpuše još suhih listova s grana. – Hajde, pospanci! Dosta je bilo spavanja. – A kako Južnjak voli pjevati, odmah i zapjeva: Probudi se, otresi san! Zaplešimo, krasan je dan! – Ah, sjajno, sjajno! - uzvikne lija. – Nenadmašno! Evo me, evo me! Već plešem. A što vi čekate? – Ali ja ne znam kako – zabrine se medvjedić. – Ne znam ni ja – javi se patka. – Pa to je barem lako – odvrati Južnjak. – Korak, priključi, korak, priključi, prebaci! – Prebaci što? – zapita medvjedić. – Težinu, mali! Evo ovako! – i Južnjak opet zapjeva: Cvate badem i sunce sja, Žurim, letim, ne čekam ja. Hajde, hajde, to svatko zna, Zaplesati korak il’ dva!

18 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 22

05/12/2017 18:11


19 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 23

04/12/2017 23:15


– Nemam ja vremena za ples – umiješa se medvjedica. – Imam ja posla. – Moram popraviti podzemni hodnik – objasni jazavac. – Malo se urušio na jednom mjestu. – Ako nećete plesati, onda ću vam nešto otpjevati – reče lija i odmah zapjeva: – Tuste koke, slasnih krila, Čemu graja, čemu trk? Evo k vama vaše lije, Smiješi joj se gladni brk, Smiješi joj se gl-a-a-a-dni-i-i-i brrrk! Završetak pjesme lija otpjeva kao operna pjevačica i nakloni se kao da je na pozornici u kazalištu. – A sada čujte mene! – javi se vuk i stane tuliti: – A-a-u-u-u! A-a-u-u! – Sjajno, sjajno! – oduševi se lija. – Kakav glas! Rođeni pjevač! – Baš loše pjevate! – zabrunda medvjedić. – Zar ti znaš pjevati, ti malo brundalo? – nasmije se lija. – Znam – odvrati on. – A o čemu? O papučici? – I lija odmah zapjeva onu pjesmicu o medi i papučici, ali ni tu pjesmicu nije znala cijelu pa je završetak sama smislila:

20 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 24

04/12/2017 23:15


Iš’o medo u šumicu, Izgubio papučicu. Hoda sad u čarapici, Jež mu spava u šlapici. Liji se pjesmica činila vrlo zgodnom pa se smijala iz sveg glasa: – Ha-ha-ha! Vuk se smijao: – Ho-ho-ho! Medvjedić nije znao što bi rekao, a onda su najednom svi redom stali kihati i kašljati, jer je Južnjak podigao s tla čitavu gomilu lišća i prašine. Kad se je prašina slegla, poviče jazavac: – Hej, znaš li gdje je Sjeverac Dječarac? – Sjeverac Dječarac je na sjeveru. I neće doći. Ali netko ovdje zna puno više o tome – odvrati Južnjak. – Tko to? – zapitaju medvjedica i jazavac u isti glas. – Više ne mogu reći, jer ne želim odati tuđu tajnu – objasni Južnjak. – Tajnu? – začudi se medvjedica. – Neću biti ptica selica, hoću biti ptica stanarica – javi se iznenada patka i zbunjeno mahne krilima. – To nije nikakva tajna. To si nam već rekla – podsjeti je medvjedica. – Ne želiš biti ptica selica? Ali ti jesi ptica selica i moraš biti ptica selica – pouči je lija. – Ja sam jazavac i moram biti jazavac. – Ja sam vuk pa zašto ne bih bio vuk. – Ništa se ne mora – reče odlučno mala patka. – Ho-ho-ho – grohotom se nasmije vuk. – Ne mogu pasti travu. Znači, ovcu se pojesti mora. – I kokicu zgrabiti za nožicu – doda lija. – A zatim, pobjeći se mora. – Dakako, pobjeći se mora – složi se vuk. – Sve se može kad se hoće. I ništa se ne mora – ponovi tvrdoglavo mala divlja patka. – Gavran mi je to rekao, a on sigurno zna. – Nemoj vjerovati sve što ti gavran kaže. Nešto se može, a nešto se baš nikako ne može – pouči je medvjedica. – Kra-kra – grakne gavran, koji je opet sjedio gore na grani. – Bujna mašta može svašta. – Nemoj patki puniti glavu glupostima! – ukori medvjedica gavrana. – Zar patka punjena glupostima? – umiješa se odmah lija. – Nikad čula. Valjda patka punjena kestenima. Pečena, dakako. S umakom od višanja. – Nismo se dobro razumjeli – odgovori gavran. – Ovdje se ne radi ni o kestenima ni o glupostima, već o zanimljivim mislima, o šalama, šalicama i pošalicama, o doskočicama, poskočicama, uzrečicama... 21 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 25

04/12/2017 23:15


Gavran bi se i dalje igrao riječima da medvjedici to nije dodijalo. – Dosta – povikala je. – Ovo je obična graja, a ne razgovor. Svatko govori što mu padne na pamet. Nađi neko drugo stablo. A vas dvoje – i ona oštro pogleda vuka i liju – što čekate? Put pod noge! – Doviđenja, navratit ću kasnije – reče uljudno gavran. – Baš smo lijepo o svemu popričali. Bilo je krasno dok je bilo krasno. – I on odleti. – Ajmo, lijo – pozove vuk liju. – Pospani su i živčani. Uopće ne razumiju šalu. Osim toga, mislim da sam tamo u daljini opazio neke ovce. Možda i ti nađeš koju kokicu. Spavajte, spavači, sanjajte Babu Zimu! Mi odosmo. – I vuk i lija zamaknu za stabla i grmlje pjevajući onu istu pjesmicu s kojom su došli, a Južnjak požuri za njima šušteći lišćem. – Konačno malo mira – uzdahne medvjedica, okrene se i uđe u špilju, a medvjedić se nasloni na bukvino deblo i stane buljiti uvis ne bi li među granama opazio koju krušku. – Hoće li vuk pojesti ovcu? – zapita patka jazavca. – Možda hoće, a možda neće – odgovori jazavac. – Mene lija hoće pojesti – nastavi patka žalosnim glasom. – Uvijek te netko hoće pojesti – objasni joj jazavac. – Tako malu patku i ja bih mogao pojesti. Ali nisam gladan. Jutros sam pojeo miša. – Joj, joj! – zakuka patka. – Kako ću živjeti ako me uvijek netko hoće pojesti? – Pamet u glavu! To ti je jedini način – pouči je jazavac. – To mi je i mama rekla – sjeti se patka. – I tata mi je to govorio. – A slušaš li ti što ti roditelji govore? – Pa, katkad zaboravim slušati – reče patka cupkajući nelagodno. – Učinila si nešto i to je ta tuđa tajna koju Južnjak nije htio odati. Je li tako? – zapita jazavac patku. – Ne znam kako je saznao – odgovori snuždeno patka. – O, kako vjetar ne bi saznao! Svuda puše, svuda prođe i sve čuje. Njih ima puno vrsta, pušu s raznih strana i kažu jedan drugome što su čuli. – Zato Južnjak zna za našu tajnu – uzdahne patka. – Kakvu tajnu? – zapita medvjedica, koja je u taj čas izišla iz špilje. – Zašto je Sjeverac Dječarac ostao na sjeveru – objasni joj jazavac. – Govori! – zabrunda medvjedica. – Ne volim tajne. – Sjeverac Dječarac zaljubio se u snježnu pahuljicu – počne pričati patka. – Nije znao kako bi joj rekao da se u nju zaljubio pa joj je samo pjevao i pjevao, a ona ništa nije razumjela.

22 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 26

04/12/2017 23:15


– Sjeverac ne zna pjevati – reče jazavac. – Sjeverac samo tuli i zavija, nikakvo čudo da ta snježna pahuljica nije ništa razumjela. – Zato sam mu rekla neka ostane na sjeveru i nađe pravi trenutak da joj to kaže. I dogovorili smo se – objašnjavala je dalje patka – da neće ovamo goniti snježne oblake pa neće biti hladno, i ja neću morati otputovati u tople krajeve. To je bio naš tajni dogovor. – Eto zašto je toplo i mi ne možemo spavati – uzdahne jazavac. – Znaš li ti, mala patko, što bi se tebi dogodilo kad bi došla Baba Zima i zapuhao Sjeverac? – zapita je medvjedica i odmah doda: – Smrznula bi se. Eto, što bi ti se dogodilo. – Ali, mi smo se dogovorili. Sjeverac će ostati na sjeveru – ponovi opet patka i malo raširi krila. Pomislila je da bi možda trebala pobjeći sada kada istina izlazi na vidjelo, jer će se sigurno svi na nju ljutiti. Ali medvjedica ju je gledala više zabrinuto nego srdito pa mala patka doda snuždeno: – Nismo znali da će to izazvati toliku zbrku. – A kada ste se ti i Sjeverac Dječarac sve to dogovorili? – zapita je medvjedica. – Krajem ljeta, kada je iznenada onako zahladilo. Dječarac je zapuhao u krivo vrijeme. Zabunio se. – Ah, ah – uzdahne medvjedić, koji je opet prekapao po suhom lišću ne bi li pod njim pronašao koju zaostalu krušku. Dobro se on sjećao kako su krajem ljeta od hladnog vjetra kruške padale sa stabala. Fine kruške! Rado se toga sjećao.

23 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 27

04/12/2017 23:15


24 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 28

04/12/2017 23:15


– Šššš – zašušti tada Južnjak i jurne kroz grmlje i granje, koje začudo više nije izgledalo onako zimski golo i suho. – Sjeverac Dječarac samo što nije stigao. Baba Zima juri za njim – dovikne im Južnjak, a zatim zapjeva: – Ljuta, bijesna i o-pas-na! – Ali to je strašno! – poviče patka. – Kako možeš pjevati tako veselo kad je strašno? Smrznut ćemo se mi ptice selice. Hej, zar ne razumiješ? – Pušem, plešem, tra-la-la-la! – nastavi veselo Južnjak, a zatim doda: – Koje ptice selice? Ptice selice već su odavno odletjele u tople krajeve. Tada se začuje fijuk ledenog vjetra. – U-u-u ja sam tu-u-u – zavijao je Sjeverac Dječarac, a ledeni zrak zavlačio se među grane i grančice, u duplje, špilje i jazbine, pod kožu i perje. – Rekao si da nećeš doći – cvokotala je patka. Jedva se moglo razumjeti što govori kako je drhtala. A Sjeverac je tulio i urlikao: – U-u-u ja sam tu-u-u! – što je ionako svima bilo jasno. – Baba Zima mi je za petama i srdi se na mene jer nisam na vrijeme dotjerao snježne oblake. U-u-u-u-u!

– Ali, obećao si da ćeš ostati na sjeveru – vikala je patka iz sveg glasa ne bi li nadjačala huk vjetra. – Obećao, ne obećao, sad sam tu-u-u! A tu je i moja snježna pahuljica. Zar nije najljepša? Gledaj kako divno pleše – veselio se Sjeverac Dječarac, rumenoga lica i raskuštrane kose pod naherenom kapicom. – M-meni su s-sve p-pahuljice jednako lijepe i hladne – cvokotala je patka. – Nemoj p-p-puhati t-t-tako l-l-edeno! Sm-m-mrznut ću se. – Ne znam drugačije. Ja sam hladni vjetar sa sjevera – hučao je Sjeverac. 25 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 29

04/12/2017 23:15


26 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 30

04/12/2017 23:15


Tada se začulo pucketanje leda i šuštanje inja, i na puteljku se pojavila Baba Zima. Srdito je puhala jer se žurila, a žurila se jer je kasnila. Odmah se vidjelo da se na brzinu obukla. Kapu je zaboravila staviti na glavu pa joj je u smeđoj kosi bilo snijega. Ispod ruba jakne punjene perjem virile su joj tri veste: siva, plava i ljubičasta. Jedan kraj šarenog šala dopirao joj je do koljena. Iz lijevog rukava visio joj je drugi šal, žuti, na koji je zaboravila. Iz desnog rukava virila joj je kapa. Na rukama je imala rukavice, ali jedna je bila zelena, a druga crvena. Očito je gazila po dubokom snijegu, jer su joj i kratke čizmice i hlače, koje je u njih zagurala, bile pune snijega. Preko ramena nosila je torbu. Iz torbe je u pramenovima izlazila magla i hvatala se za grane. Ljutito se gegala i mrmljala: Kad dohvatim mog Sjeverca, Razigranog mog Dječarca, Puhat će on s leden-brda, A oblaka snježna krda Istresat će pahuljice, Mećavu i vijavice. Ova će se zima pamtit!

– Evo nam konačno Babe Zime – reče jazavac. – Ali… ali nisam više tako pospan. Ne onako pospan kako bih trebao biti. – Kako?! – zaprepasti se Baba Zima kad ih je ugledala. – Već ste se probudili? I ustali ste? Kakve su to gluposti?! Vratite se lijepo natrag na spavanje! – J-ja n-ne m-m-ogu sp-p-avati. T-t-teš-š-ško m-m-meni! Sm-mmrznut ću se – zakuka promrzla patka selica. Drhtala je i poskakivala od studeni. Na tlu se već hvatao snijeg.

27 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 31

04/12/2017 23:15


– Što će ova pat­ ka ovdje? – ljutito upita Baba Zima. – Ne želi biti ptica selica, hoće biti ptica stanarica – objasni joj jazavac. A zatim brzo doda jer nije htio da se Baba Zima još više razljuti: – Djeca se svašta sjete. Znaš i sama. – J-ja s-sam s-samo h-htjela... – počne patka objašnjavati. – Ne, ne, ne! – uzvikne Baba Zima i pokrije rukama uši. Ne želim više ništa čuti, Sve to mene samo ljuti. Nikad kraja nevoljama Kad je zbrka u glavama. – S-sm-mr-zz-la ssam se – cvokotala je patka, kojoj su se već i misli smrzavale u glavi. – I neka si! – odbrusi joj Baba Zima. – Kad ja dođem, svi cvokoću, hladim danju, hladim noću, jer sada je moje vrijeme! – Mislili smo da nećeš doći – objasni joj medvjedica. – Mirisalo je na proljeće. I čini mi se da sam negdje vidjela nekoliko pupova. – Proljeće?! – nasmije se Baba Zima. – Medvjedi uvijek sanjaju proljeće, med i, naravno, kruške – i ona zavuče ruku u torbu i iz nje izvuče dva velika pramena magle. Ali tada svi osjete miris proljeća. Hladnog i maglovitog proljeća, ali ipak proljeća, i začuju Južnjaka kako pjeva: Plavo nebo, krasan dan, Ja sam vjetar raspjevan. Toplo sunce, ptica poj, Pčela puno, to je roj! – Plavo nebo? Toplo sunce? – zaprepasti se Baba Zima i doda oštrim glasom: Za te Južnjak nema mjesta, Moraš nestat i to smjesta! Baba Zima sad kraljuje, Sjeverca se fijuk čuje. 28 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 32

04/12/2017 23:15


– Tvoje vrijeme je prošlo – upozori Južnjak Babu Zimu. – Pogledaj u kalendar! Imaš valjda kalendar? – Imam kalendar, naravno – odgovori Baba Zima. – Visi na zidu u kuhinji. Samo… samo – tu Baba Zima zastane i zamisli se – već ga neko vrijeme nisam vidjela. Da se nije moj Dječarac njime igrao? – Kalendar? – začudi se Sjeverac Dječarac. – Ah, da, sad sam se sjetio. Mislim da je pao iza kuhinjskog ormarića. Malo sam puhao i fijukao pa sam ga valjda otpuhao sa zida. Ma, baš nas briga za kalendar! – Kako nas nije briga za kalendar! – poviče uzrujano medvjedica. – Snijeg pada zimi, a ne ljeti. Mi spavamo zimski san, a ne ljetni san. Zna se kad je zima. To piše u kalendaru. – Ali… ali – počne objašnjavati patka – mi smo mislili, Sjeverac Dječarac i ja smo mislili, ako bi on ostao na sjeveru, onda ja ne bih morala odletjeti u tople krajeve. Molim, objasnite mi zašto bih se ja stalno morala seliti? – Ha?! – uzvikne ljutito Baba Zima. – Zato što ti jesi ptica selica. Cvokotala si i kukala, a ništa nisi naučila. – Jesam, jesam – pobuni se patka. – Jesam, naučila sam. Evo što sam naučila: sve se može kad se hoće, ali ne baš sve i ne uvijek! – Barem nešto! – uzdahne Baba Zima i zatim doda: Vrijeme moje isteklo je, Put sjevera krenut mi je, A usput ću mom Dječarcu, Mome dragome Sjevercu, Opet sve rastumačiti: Kako potok zalediti, Kako snijegom sve pokriti, U kalendar pogledati. – U-u-u, još sam tu-u-u, ali moram otići – reče Sjeverac Dječarac patki selici. – Vidimo se iduće godine. – Ne znam. Možda – odvrati patka neodlučno, a zatim s olakšanjem uzdahne kad su se Baba Zima i Sjeverac Dječarac zaputili prema sjeveru. Sjeverac je jurcao među pahuljicama, gonio snježne oblake i tulio svoju pjesmu. Baba Zima išla je za njim.

29 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 33

04/12/2017 23:15


30 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 34

04/12/2017 23:15


– Više volim kad je toplo – reče najednom patka, koja je u međuvremenu malo porasla. – Mi ptice selice selimo se zato što volimo kad je toplo. I uopće nije loše s vremena na vrijeme nekamo otputovati. – Čujem jednu pčelu. Ili možda dvije! – poviče veselo medvjedić. – Uskoro će početi rasti kruške. I tvoje patke će se vratiti. Južnjak tada zapjeva: Ptice lete, put im je dug, Preko zime odu na jug, A kad dođu, tad sunce sja, Pleše onaj tko plesat zna! – Ja sigurno znam – reče jazavac a zatim doda: – Pa baš bih i mogao. – Imaš pravo – složi se medvjedica. – Otkad već nisam plesala! – Kako je ono rekao? Priključi, prebaci? – zapita medvjedić patku selicu. – Ja ću samo plesati – odgovori patka, uspravi se i raširi krila. – Svi plešu? – grakne gavran odozgo i spretno sleti na granu iznad njih. – Pa to je bal. Evo i mene! Došao sam u pravi čas. Svečano odijelo ionako imam. Odlično plešem, a mogao bih i zapjevati. I on zakriješti iz sveg glasa: – Zaplešimo, kra-kra-kra-kra! I tako su plesali i pjevali i bili vrlo bučni, a pridružili su im se još neki stanovnici šume i svi su se zajedno veselili dolasku proljeća.

31 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 35

05/12/2017 18:08


Branka Žodan diplomirala je engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i iza sebe ima popriličan broj prevedenih stranica. Dramatizirala je niz pripovijedaka za Dramski program Hrvatskoga radija, a i sama je napisala neke dramske tekstove. Rado čita knjige za djecu. A kako voli lijepe slikovnice, poželjela je da jedna nastane i od njene pripovijesti o tvrdoglavoj patki.

Tajana Ivić, po rođenju 1962. Zagrepčanka, po zanimanju arhitektica, s velikim veseljem povremeno se bavi dizajnom i ilustracijom.

32 Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 36

04/12/2017 23:15


Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 37

04/12/2017 23:16


ˇ Branka Žodan • Tajana Ivić | SJEVERAC DJEC ARAC i PATKA SELICA ISBN 978-953-7997-39-7

www.ibis-grafika.hr Cijena 90,00 kn

9 789537 997397

Napisala Branka Žodan / Ilustrirala Tajana Ivić

Patka - prijelom_HR_12-2017.indd 42-44

04/12/2017 12:46

Profile for Ibis grafika

Sjeverac dječarac i patka selica – za program Naša mala knjižnica  

Elektronička verzija knjige Sjeverac dječarac i patka selica. Samo za uporabu sudionicima programa Naša mala knjižnica tijekom ograničenja k...

Sjeverac dječarac i patka selica – za program Naša mala knjižnica  

Elektronička verzija knjige Sjeverac dječarac i patka selica. Samo za uporabu sudionicima programa Naša mala knjižnica tijekom ograničenja k...

Profile for ibisgraf
Advertisement