a product message image
{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade

Page 1

Događaji morskog ježića Boda i njegovih morskih prijatelja podsjećaju na događaje dječaka i djevojčica s kopnene strane Jadranskoga mora. Za vrijeme ljetnih praznika uživaju u druženju, prvim ljubavima i avanturama kroz koje upoznaju nove svjetove i ljepote Jadranskoga mora.

ISBN 978-953-7997-71-7

Iva Dužić BODLJIKAVA KNJIGA

Teta Zvijezda otišla je svojim poslom, a ja sam se smjestio u udobnu fotelju za čitanje. Sadržaj knjige izgledao je obećavajuće: Što je ljubav? Kako znati sviđaš li se nekome? Možemo li pogriješiti u ljubavi? Otvorio sam stranicu s poglavljem: Kako znati sviđaš li se nekome? Istog trena dobio sam odgovor!

IVA DUŽIĆ

Bodljikava knjiga ilustrirao Davor Schunk

9 789537 997717

Cijena: 99,00 kn www.ibis-grafika.hr IBIS GRAFIKA

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 113-115

26/09/2019 10:43:11


Iva Dužić

BODLJIKAVA KNJIGA Ilustrirao

Davor Schunk

Zagreb, 2019.

1

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 1

25/09/2019 15:31:14


Mojoj obitelji 2

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 2

25/09/2019 15:31:14


bodlja prva

JEŽEVI I LJUDI Svakoga ljeta, čim sunčeve zrake probiju morsku površinu i unesu nemir ljetnih praznika među stanovnike morskog dna i okolice, središnja tema svih razgovora postaju iz godine u godinu – ljudi. Ovog ljeta priče su počele kasnije negoli je to uobičajeno, ali nisam ih mogao izbjeći iako mi je to bila jedna od najvećih ljetnih želja. – Izgubio je, zamislite, pola bodlje! – uzbuđeno je pripovijedala nemili događaj o slavnom estradnom umjetniku s naslovnih stranica zabavnih časopisa za ježeve moja znatiželjna susjeda Ježela. – Sada leži u moregradskoj molnici! (U našem se gradu bolnica nalazi ispod mola.) Zamislite, njegov je odmor u plićaku omeo nespretni turist željan morskog osvježenja i pjevač je zbog toga (hvala Morebogu, ako mene pitate) morao odgoditi sve ovogodišnje nastupe, ali je postao još sjajnija zvijezda estradnog vala. Časopisi će vrvjeti njegovim fotkama s bodljom u zavojima od morskih algi, a Ježela je, i ne nadajući se, dobila cjeloljetnu zabavu. – Pola bodlje, zamisli! – podrugljivo će moj najbolji prijatelj Bod dok smo lješkarili u plićaku upijajući ljetno 3

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 3

25/09/2019 15:31:15


4

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 4

25/09/2019 15:31:17


sunce kroz slani, svijetloplavičasti morski svod. – Pa ja izgubim pola bodlje na svakom treningu morospeta! (To je sport sličan rukometu, igra se na morskom dnu, a ježevi su već tisućama godina najtalentiraniji igrači.) Bod je, baš kao i ja, čuvao sjećanje na prošlo ljeto kada smo nas dvojica zajedno prošli pustolovinu dostojnu barem priče u dječjem časopisu ako ne i romana. Naslovne stranice prolaznih časopisa ne bi ni podnijele toliku količinu napetosti. To je ljeto nama, mladim ježevima čije mišljenje ne uvažavaju u ozbiljnim krugovima morskog grada pored obale, širom otvorilo bodlje prema novom shvaćanju svijeta oko nas i šire. Bio je posljednji dan škole. Završavao sam tada treći razred. Hobotnica Hob, naš školski trener, organizirao je, kao i svake godine, završni turnir u morospetu. Moja ekipa bila je najbolja u nižim razredima i trebali smo odigrati tekmu s petašima. S petašima, hej! Njihov tim već je godinama uvjerljivo nadigravao svakog, bez obzira na koliko uigranog protivnika. Igrati s njima bilo je za nas ravno pucanju na nacionalnu ligu! Najgore od najgoreg bilo je što sam morao čuvati najboljeg od najboljih – Ješka Bodića Boda.

5

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 5

25/09/2019 15:31:19


Taj se jež ponašao kao da je pobrao svu morsku pamet. Bodlje su mu uvijek bile razbarušene i napola slomljene od treninga, a to je kod ambicioznih mladih ježeva poput mene izazivalo, blago rečeno, blagu zavist. Bod je bio najbolji morospetar u Moregradu. Igrati protiv njega bio je moj dosad najveći sportski i životni izazov. Početak tekme protekao je u silnom strahu svih naših igrača, ali zahvaljujući povicima ohrabrenja ježica iz našeg razreda, koje su bez obzira na neodoljive Bodove bodlje ipak sačuvale mrvicu lojalnosti, malo pomalo smo se uigrali. Borio sam se poput bijele morske psine osjećajući da će me ova tekma vinuti u visine. Biti zvijezda nižih razreda značilo je imati potencijala srušiti Bodovu slavu, a to je nešto čemu bi svaki jež koji imalo drži do sebe trebao težiti. *** Dok sam tako sav bodljikav nemilosrdno jurišao prema tronu, sve se preokrenulo. Osjećao sam se kao da me odignuo najveći morski val. Nisam se mogao otrgnuti, nisam se mogao vratiti, nisam mogao pobjeći. Neka me snažna sila nosila prema gore, sve više i više prema suncu. Teže sam disao, a vrućina je postajala neizdrživa. Kada sam se konačno umirio, oko mene se pružalo nepregledno 6

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 6

25/09/2019 15:31:19


polje golog užarenog kamena po kojem su se kretala najneobičnija bića koja sam ikada vidio. Imali su velika tijela i svaki po četiri kraka. Prilično su nalikovali učitelju Hobu, ali nisu se poput njega kretali gibljivo, atletski, već ukočeno i kruto, a glasali su se posve neobjašnjivo. Najmanji među njima najviše su mi se približili i doticali mi bodlje. Njihovo žamorenje djelovalo je veselo, ali ništa nisam razumio. Govorim morski, to mi je materinji jezik. Razumijem i ponešto oceanskog, ali u ovom jeziku nisam mogao razabrati niti jedan jedini glas. Strah koji sam tada osjetio nije se mogao usporediti ni sa čim. – To su ljudi – začuo sam morski iz blizine. Nedaleko od mene, jednako zarobljen i uplašen, drhturio je slavni Bod. – Kako znaš? – upitao sam drsko iako me preplavila sreća što nisam sam u ovoj katastrofi. – Hej, mali! – ohrabrio se Bod. – Ipak sam ja završio peti razred pa znam malo više od tebe, običnog klinca, ne? – Običnog klinca! Umalo sam te pobijedio ti umišljeni, praznoglavi ježu slomljenih bodlji! – takve su misli strujale mojom glavom, ali ovo nije bio trenutak za obračun. Trebalo je djelovati timski. Zbog toga sam, suzdržavajući se, upitao: – No, dobro. Kada si već tako pametan, reci mi što ćemo učiniti?

7

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 7

25/09/2019 15:31:19


Bod je dugo šutio. Kad je konačno progovorio u njegovom sam glasu začuo suze. Moj prkos se otopio i nestao kao valom odnesen. Možda taj jež i nije tako napuhan kako se čini, iznenadila me misao. – Mislim da nemamo što učiniti – Bodov glas bio je lišen svake teatralnosti, odzvanjao je običnim djetinjim strahom. – Ovo što se dogodilo nama, dogodilo se i mom djedu. Ljudi su ga uzeli i nikada se više nije vratio. Zbog njih je izgubio život. – Nemoguće, pa što nam mogu? – uzvratio sam pun nade, iako sam unatoč vrućini i sam počeo drhturiti. – Samo nas promatraju. Da su nas htjeli ubiti, već bi to učinili. – Kako si naivan i glup – prezrivo je otpuhnuo Bod, a plačni ton njegova glasa pretvorio se u sablastan i prijeteći. – Razmisli malo. Osjećaš li ovu vrućinu? Siguran sam da ti ovako vruće nije bilo ni u najplićem moru za najvrućeg dana. – Nije – bubnjao je panični odgovor u mojoj glavi. – Možeš li normalno disati ili ti je sve teže i teže? – iako i sam prestravljen, Bod je vjerojatno uživao promatrajući kako mi se bodlje uvlače od straha, jer, uistinu, disati je bilo sve teže. – Malo će nas gledati, a onda će otići. Ostat ćemo ovdje na suncu dok ne umremo. Na kraju će nam otpasti bodlje i postat ćemo ljušture bez identiteta. – Bodove riječi zvučale su sudbinski. 8

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 8

25/09/2019 15:31:19


*** Budući da se sve dogodilo prošlog ljeta, jasno ti je da smo se spasili. Strah koji smo Bod i ja preživjeli urodio je neraskidivim prijateljstvom koje i danas njegujemo. Shvatio sam koliko sam bio u krivu smatrajući ga umišljenim i neustrašivim. Istina je zapravo posve drukčija. Bod je jež koji u strahu doista djeluje demotivirajuće (stvarno nam nije nudio mogućnost izlaza), ali zato u suradnji s drugima postiže vrhunske rezultate. Priznao mi je da bez svojih suigrača ne bi mogao pobjeđivati u morospetu te da se bez mene ne bi mogao izvući iz nevolje koja nas je snašla. Zamislite kako je to djelovalo na moje samopouzdanje! Danas sam posve drugačiji jež. Imam najboljeg prijatelja s kojim treniram i uživam u sportu, a ne samo u pobjedi. Godinu dana sam stariji i mnogo, mnogo pametniji. Tome su doprinijele i knjige koje nam je preporučila knjižničarka Zvijezda kad smo zavirili u morsku knjižnicu u potrazi za odgovorima. Tko su ljudi? Zašto ih ježevi ne vole? Je li s njima moguć suživot? Knjiga Sve o ljudima iz ježevog kuta literatura je koju bi svaki jež trebao pročitati. Kada bismo barem Bod i ja bili dovoljno utjecajni da popularne časopise zamijenimo knjigama. Grad pored morske obale postao bi potpuno drugačiji, baš poput nas. 9

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 9

25/09/2019 15:31:19


*** Nisam stigao zaplakati mada sam bio blizu očaja. Ljudski žamor postajao je sve glasniji. Nisam znao bih li se veselio što su blizu ili bih ih se bojao. – To su oni mali – uzviknuo je Bod. – Oni mi se čine manje opasnima. Nisu nas dirali mada smo bili okruženi njihovim krakovima. Šiljili smo bodlje i molili se Morebogu. Druge mogućnosti nije bilo. Vrućina je isisavala snagu iz naših tijela, a riječi su nestajale. Promatrali smo jedan drugog sa strahom i očajem. Mali ljudi kretali su se oko nas, a zatim su počeli ulaziti u more. Oni, na moje iznenađenje, nisu nestajali u morskom dnu nego su se održavali na površini, a neki od njih kretali su se po plićaku. Igrali su, činilo se, neku igru koristeći nekakav okrugao predmet i pritom prskali vodu naokolo. Kapljice mora, a povremeno i cijeli pregršti dolazili su i do nas. Kako nas je voda zapljuskivala tako se povećavala i naša nada. Namještali smo se da nas što više zaliju i udisali svom snagom. Možete li zamisliti kako je rasla naša radost! Početni uzvici olakšanja prerasli su u glasan smijeh. – Izvući ćemo se Bod, vidjet ćeš! – uzvikivao sam ozareno. – Kada bi barem bio u pravu! – smijuljio se Bod. – Možda će se igrati do večeri, a kada dođe plima bit ćemo spašeni! 10

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 10

25/09/2019 15:31:19


Tada smo živjeli u uvjerenju da su ljudi bezosjećajna bića na čiju se pomoć ne može računati. Jedina pomoć koju smo očekivali od njih bila je ona slučajna koju smo i sada dobivali. No, ono što je uslijedilo razuvjerilo nas je i zauvijek promijenilo naše mišljenje o ljudima. Pojavio se, naime, jedan veliki čovjek i svojim krakom (sad znam da je to bila ruka) podigao Boda. On je plakao, vrištao i zapomagao, a i ja sam, priznajem, počeo činiti isto. Nisam znao bojim li se više onoga što će učiniti njemu ili onoga što će se dogoditi sa mnom kada ostanem sam. Bodov otmičar nešto je glasno uzviknuo i svi mali ljudi izišli su iz mora i okupili se oko nas. Ponovno sam počeo gubiti zrak. Kratko su žamorili, a zatim je i mene jedan mali krak odigao od zemlje. – Prijatelju – teško je uzdahnuo Bod. Ovo je naš kraj. Reći ću ti samo da si hrabar i pravi frend, a morospet ti ide skoro kao i meni. Namignuo mi je teškom mukom te izgubio svijest. Meni su suze zamaglile pogled. *** Sve o ljudima iz ježevog kuta memoari su starog ježa iz dalekog morskog grada koji je u nekoliko navrata posjetio morsku obalu. Piše kako među ljudima postoje odrasli primjerci i djeca te da mogu biti ženskog i muškog spola. 11

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 11

25/09/2019 15:31:19


Djecu opisuje kao izrazito vesela, razigrana i dobroćudna stvorenja koja vole životinje. Bod i ja smo zaključili kako smo se onog kobnog dana susreli s djecom na školskom ljetnom odmoru. Vjerojatno su nas izvadili iz mora kako se ne bi naboli na naše bodlje dok uživaju u morskim radostima. Iz ovog kuta gledanja to im zaista ne možemo zamjeriti. Malo nas je mučilo to što su nas ostavili na suncu bez zraka, a navodno su vrlo dobroćudni, ali to smo pripisali njihovoj mladosti i neznanju. Svoje spoznaje teško možemo podijeliti s ostalim ježevima, ali trudimo se. Možda jednoga dana napišemo i knjigu u kojoj ćemo opisati ovu našu pustolovinu. *** Nakon Bodove nesvjestice vjerojatno sam i sam izgubio svijest jer sljedeće moje sjećanje je zabrinuto i uplakano mamino lice i njene bodlje oko mog izmučenog tijela. Sjećam se i zvuka nepodnošljivog zapomaganja koje je dopiralo od skandalima naklonjene susjede Ježele. – Doma sam! A Bod? – odmah sam poviknuo. – Tu sam, frende! Živi smo! – promrmljao je Bod iz čvrstog zagrljaja svoje mame. Rekonstrukcijom cijelog nemilog događaja došli smo do zaključka da je onaj veliki čovjek koji je oteo Boda zapravo bila učiteljica koja je djeci objasnila da ježevi ne mogu 12

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 12

25/09/2019 15:31:19


živjeti na obali. Izgleda da su nas onako onesviještene odnijeli u dublje more, baš u blizinu moje kuće. Tako im nismo smetali u igri, a ujedno smo bili i spašeni. Ne moram ni spominjati da je moja popularnost u školi nakon ovog događaja neizrecivo porasla. Bod je postao još omiljeniji, ali mnogo pristupačniji i društveniji, a usto i moj najbolji frend. *** Pola bodlje koju je izgubio trenutno najpopularniji estradni umjetnik ovog dijela mora Bodu i meni čini se poput šale. Uzalud sam pokušavao susjedi Ježeli objasniti da to nije strašna ozljeda te da bi ježevi trebali biti oprezniji kad sreću ljude jer nesreće se događaju. Previše sam mlad da bi se moje mišljenje uvažilo, ali to me ne priječi da i dalje sa svojim prijateljem upijam posljednje dnevne zrake u plićaku siguran da mi ljudi neće nauditi. To se zove sloboda!

13

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 13

25/09/2019 15:31:19


bodlja druga

MOREGRAD Stanište morskih ježeva naše loze jest plavetno Jadransko more koje svoje najljepše lice otkriva oplakujući obalu prekrasne ljudske zemlje Hrvatske. Ove riječi prepisao sam iz knjige Sve o ljudima iz ježevog kuta. O toj Hrvatskoj (koja se po svemu sudeći nalazi s ljudske strane našeg mora) zapisana je i legenda: Kada je Bog stvarao svijet narodi su pohrlili tražiti za sebe najbolje dijelove Zemlje. Na kraju dugog reda strpljivo čekajući smjestili su se Hrvati. Pred lice Boga došli su kasno. Sva je Zemlja već bila podijeljena. Svemogući Bog upitao je Hrvate za razlog njihovog kasnog dolaska. Rekoše mu kako su čekali svoj red ne želeći se gurati. Kako Bog nikada ne propušta nagraditi skromnost, udijeli on Hrvatima najljepši komad Zemlje koji je bio namijenio sebi. Tako je nastala Hrvatska, zemlja u svijetu najpoznatija po razvedenoj obali koju čini više od tisuću u more rasutih otoka. U hrvatsku obalu ugnijezdili su se mnogi gradovi, gradići i mjesta. Svaki od njih ima svoju priču, svoju povijest, svoju posebnost, a opet su jedni drugima slični. Neodoljiva privlačnost toga kraja objašnjava navalu stranih turista, koji ushićeni 14

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 14

25/09/2019 15:31:19


ljepotom i mirisima obale i mora, ponekad neoprezno zakorače u jedan posve drukčiji svijet. Svijet jadranskih gradova s morske strane. Jedan od njih je i moj rodni grad – Moregrad. Kažu da duž obale s morske strane Jadrana postoji niz sličnih gradova sa sličnim stanovnicima. Ipak, postoji nešto što moj grad razlikuje od svih drugih morskih gradića. To je moja ljubav prema njemu. Nisam povjesničar niti turistički vodič, već samo mali morski jež. Stoga od mene ne treba očekivati mnogo podataka o kulturnim znamenitostima, legendama ili stanovništvu Moregrada. Želim vas upoznati s ključnim mjestima koja obilježavaju moje moregradsko djetinjstvo. Kako to u životu obično biva, najbolje je krenuti od škole. Morska osnovna škola nalazi se na prostranom, čistom morskom mjestu skrivenom od svih morskih opasnosti. Veliko dvorište omogućuje bavljenje mnogim aktivnostima. Igralište za morospet omeđeno je stijenama koje pružaju udoban smještaj priljepcima, rakovima, meduzama, ribama, školjkama, ježevima. Ljudima je zbog njihove veličine ovo gledalište prilično neudobno pa i ne običavaju ondje boraviti. Park pored škole prekriven je mekim travama koje morskim stanovnicima čitanje čine 15

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 15

25/09/2019 15:31:19


odmarajućom aktivnošću koju mogu izvoditi u ležećem, sjedećem ili plutajućem položaju. Školski park poznat je po najzanimljivijim satovima likovne kulture jer se u njemu morski učenici mogu opustiti, a poznato je da se najkreativnije ideje rađaju u stanju opuštenosti. Okoliš morske osnovne škole bogat je mnogim skrivenim zakutcima: spiljicama, pijeskom u koji se može neopaženo zavući i šumicama morskih algi. Ne čudi stoga što se ondje igra skrivača i za vrijeme školskih praznika. U neposrednoj blizini škole, kako bi bila nadohvat bodljama, perajama i krakovima morskih stanovnika željnih dobrog štiva, nalazi se Morska knjižnica. Za mene je to vrlo posebno mjesto jer igra, kako ćete kasnije vidjeti, vrlo važnu ulogu u pustolovinama koje su uslijedile onoj s početka priče. Ključno mjesto grada (pa čak i za nastavak mojih pustolovina) čini Morska uprava kojom upravlja vrlo cijenjena i dugovječna gradonačelnica Glavata Želva. Ribe, rakovi i morski konjici (mnogi od njih zaposleni su u Želvinu uredu) tvrde da tako mudro biće u morskom svijetu ne postoji. Ipak, rijetko se netko odlučuje za posjet Glavatoj Želvi. Razlog tomu je, kao prvo, što su prilike u našem gradu 16

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 16

25/09/2019 15:31:19


tako dobre da nema potrebe za prigovorima (ipak je Želva mudra i samozatajna gradonačelnica). Drugi je razlog taj što kruži legenda kako se Želva hrani ježincima, spužvama, meduzama, rakovima i ribama pa je pomalo opasno ići k njoj. Potrebno je imati uistinu dobar razlog. Ne mogu tvrditi da je to istina jer nisam čuo da je itko stradao pri posjetu Glavatoj Želvi. Ipak, malo opreza nije na odmet. Stoga mi vjerujte na riječ kada vam kažem da smo moji prijatelji i ja imali vrlo važan razlog za posjet gradonačelnici Moregrada. O tome čitajte u nastavku priče! Kažu da šećer dolazi na kraju pa ću ovo poglavlje završiti slatko. Najslađe mjesto u mom gradu je slastičarnica Slatki Račić. Vodi je gospodin Račić Morski i to na vrlo specifičan način. Kako se nalazi tik uz obalu, slastičarnica otvara svoja vrata morskim stanovnicima u vrijeme plime. Tada smo sigurni da nećemo završiti na suhom. Gospodin Račić nudi neodoljive travnate torte i pjeskoled svih mogućih okusa, a poseban specijalitet njegove su neodoljive crvene, zelene i smeđe algašnite koje su svjedočile mnogim važnim trenutcima mog života. Ipak, i ovdje valja biti na oprezu! Važno je doći na vrijeme ili čak unaprijed rezervirati mjesto jer Račić poslužuje 17

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 17

25/09/2019 15:31:19


prilično sporo. Napravi dva koraka unaprijed pa se jedan korak vrati unatrag. Zato je u ovoj slastičarnici vječita gužva koja ovom mjestu, kao i samom Moregradu daje poseban šarm.

18

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 18

25/09/2019 15:31:21


bodlja treća MORSKA ABECEDA U životu moregradskih stanovnika škola igra vrlo važnu ulogu. S obzirom na to da je okoliš škole očaravajuć, većina nastave za prvoškolce odvija se upravo izvan učionica. Prvašići ribice, meduzice, lignjice, hobotničice i ostali mali stanari Moregrada mogu mirno reći da u prvim danima morske jeseni kreću OKO škole, a ne U školu jer igra, međusobno upoznavanje i učenje oko školske zgrade traju sve do prvih dana morske zime. Tada se učionice uklesane u najglađoj podmorskoj stijeni pune morskim glavicama željnima novih znanja. Uče kako se međusobno poštivati, kako zaštititi prijatelja u nevolji, kako sigurno doći od kuće do škole. U vrijeme ručka uče kako se pristojno ponašati za stolom, a u igri zamijenjenih uloga uče kako se odnositi prema starijima od sebe. Igra zamijenjenih uloga igra se na sljedeći način: netko od učenika igra ulogu učiteljice, a učiteljica igra ulogu učenika. Ostatak razrednog odjela promatra njihove postupke i ocjenjuje ih kao ispravne ili neispravne. Kada sam ja išao u prvi razred, učiteljica je igrala ulogu učenika koji je čekao učiteljicu ispred vrata učionice, a 19

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 19

25/09/2019 15:31:21


kad je ona naišla ugurao se i ušao u učionicu ispred nje. Svi smo primijetili da je učenik trebao pustiti učiteljicu da uđe prije njega. Od tada znam da je pristojno starije pustiti ispred sebe, osim ako baš čekaš u dugom redu u kojem su svi stariji od tebe. Tada nikada ne bi došao na red. No, ipak, naučio sam da starije treba prvi pozdraviti, da je pristojno ponuditi im svoje sjedeće mjesto i slično. Moram vam priznati da je bilo vrlo smiješno gledati učiteljicu kako se igra učenika i gura se na vratima. Igra zamijenjenih uloga postala nam je vrlo zanimljiva pa smo je često igrali, a naučili su je i naši roditelji. Sada tom igrom rješavamo sve probleme! Pokušaj i ti. Negdje sam pročitao da i ljudima olakšava učenje bontona i nekih životnih problema. Morski prvašići uče i čarobne riječi: IZVOLI, HVALA, MOLIM, OPROSTI, DOBRO JUTRO, DOBRA VEČER, DOBAR DAN, DOVIĐENJA, LAKU NOĆ i VOLIM TE riječi su koje svako morsko stvorenje zna upotrijebiti i u pola morske noći već do kraja morske zime prve školske godine! Sunčane zrake prvih morsko-proljetnih dana mame morske prvašiće u novu pustolovinu. U školskom dvorištu uče najvažniju stvar: morsku abecedu.

20

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 20

25/09/2019 15:31:21


Sjećam se dana kada sam prije dvije morske godine krenuo u potragu za prvim slovima morske abecede. Učiteljica morskog, elegantna i duguljasta gospođa Skuša, okupila je sve prvašiće oko pješčanika u školskom parku. Svatko je zauzeo sebi najudobniji položaj i učenje je započelo. Te je godine u školu pošlo deset razrednih odjela: dva odjela ježića, dva meduzica, dva hobotničica, dva lignjica i dva ribica. Tog smo dana naučili pet slova morske abecede. Učiteljica Skuša crtala ih je repnom perajom u pješčaniku, a mi smo ponavljali za njom koristeći bodlje, krakove, peraje, tko je što imao. Naučili smo da J na morskom izgleda poput ježića, M je slično meduzi, H je ista hobotnica, L lignja, a R rak. Gledali smo jedni druge i crtali u pijesku! Učenje morske abecede bilo je prava zabava! Pogotovo kada je nevješti crtač (točnije pisač) nacrtao nekog svojeg prijatelja, a ovaj bi se ljutio što je ispao tako loše! Svakog proljetnog dana učiteljica Skuša vodila nas je morskim prostranstvima poučavajući nas novim slovima. Svako je slovo imalo svoju priču. G je bilo poput galeba, poštara dobrih vijesti i kreštavog, zaraznog smijeha. D poput dupina, morskog dobrog duha, a V poput valova. Upoznavajući slova, upoznavali smo i svoju okolinu. 21

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 21

25/09/2019 15:31:21


MORSKA ABECEDA

ALGA kao A

BOR kao B

CVRČAK kao C

ČAMAC kao Č

CVRČAK S KAPLJICOM kao Ć

DUPIN kao D

ELEKTRIČNA RIBA kao E

DUPIN I ZVJEZDAČA S KAPLJICOM kao DŽ

DUPIN S KAPLJICOM kao Đ

FRATAR kao F

GALEB kao G

HOBOTNICA kao H

IGLA kao I

JEŽIĆ MORSKI kao J

KORALJ kao K

22

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 22

25/09/2019 15:31:21


LIGNJA kao L

LIGNJA I JEŽIĆ kao LJ

MEDUZA kao M

OBLAK kao O NOGA kao N

NOGA I JEŽIĆ kao NJ

PERAJA kao P

RAK kao R

SUNCE kao S

TURIST kao T

UDICA kao U

ZVJEZDAČA kao Z

ZVJEZDAČA S kapljicom kao Ž

ŠKOLJKA kao Š

VALOVI kao V

23

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 23

25/09/2019 15:31:22


Saznali smo da se O piše poput oblaka, a oblaci se nalaze daleko iznad morske površine. Ponekad stvaraju kišu, a najčešće iscrtavaju neobično prekrasne nebeske slike. S se pisalo poput sunca, K kao koralj, Š slično školjki, a B kao bor – zimzeleno igličasto drvo koje često raste uz obalu mora. P je izgledalo poput peraje, a U poput udice, noćne more ribljeg svijeta. Malo po malo, s prvim bljeskovima ljeta naučili smo morsku abecedu. Sada, nakon trećeg razreda, učenje slova čini mi se pomalo smiješnim. Prvi je mjesec morskih ljetnih praznika, a ja sam potpuno zaglibio u – LJUBAV.

24

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 24

25/09/2019 15:31:22


bodlja četvrta

LJUBAVNI PETLJANAC Ježi. Sva slova morske abecede u mogućim i nemogućim kombinacijama ne bi mogla napisati niti početno slovo njezine ljepote. Svaka njezina bodlja sjajila je svjetlucavom kapljicom, a morska je pjena obavijala svaki njezin pokret. Svakim treptajem Ježinih očiju zadrhtale bi mi bodlje. Skliznula je u naše živote sa stijene gledališta za morospet dok smo Bod i ja čekali ekipu za ljetni trening. Tri prijateljice ježice u njezinom društvu činile su se poput jedva vidljivih sjenki. Iako sam ih sve poznavao iz škole, sada su bile posve nevažne. Ježi je postala središte moga svemira. Čuo sam neodređeno mrmljajnje i smijeh, ali bunilo prvog susreta s tim prekrasnim bićem nije mi dopuštalo išta razumjeti. Samouvjereni Bodov glas odvukao me u polu stvarnost. – Hej, Mor! Upoznaj se s curama. Ješku i Jošku znaš iz razreda. Zbunjeno sam kimao. – Ovo je Ježofina – pokazivao je ježicu dubokih smeđih očiju koja mi je bila poznata iz susjednog razreda. Promrmljao sam svoje ime, a ona je šutke kimnula i pogledom odlutala u nepoznati svijet.

25

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 25

25/09/2019 15:31:22


– Ovo je Ježi – nekako svečano naglasio je Bod. – Doselila se u našu ulicu i ići će s tobom u razred. Svaka bodlja mi se nakostriješila, a pogled mi se zaustavio na svjetlucavoj ljepotici. Ona mi je kimnula i smiješeći se zacvrkutala: – Bok, Mor! Trenutak zatim svoj je pogled obrubljen nevjerojatno dugim trepavicama naslonila na lice moga prijatelja. Već sam tada trebao naslutiti što će se dogoditi, ali cijeli je mjesec protekao u zaslijepljenosti i dubokoj zabludi. Svaki je dan Ježi s Ježofinom, Ješkom i Joškom dolazila na naše treninge. Poslije bismo žurno (bilo je vrijeme plime) odlazili na kolačiće u slastičarnicu Slatki Račić. Ježi je često sjedila pored mene. Razgovarali smo o svemu i svačemu! Njezinoj staroj školi, hobijima, roditeljima. – Pravi si prijatelj Mor! – znala je reći. Meni su ti razgovori postajali središte postojanja. Ništa drugo nije bilo važno. Nisam niti primijetio da su Ješka i Joška prestale dolaziti na treninge i u slastičarnicu. Ježofina je dolazila samo povremeno i rano odlazila. Jednoga dana u Slatki Račić s nama se nije uputio niti Bod. To se ponovilo nekoliko dana za redom. Promijenio je i svoje ponašanje na treninzima. Postao je prilično grub, posebno prema meni. 26

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 26

25/09/2019 15:31:24


27

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 27

25/09/2019 15:31:25


Da sam bio blaže uhvaćen u ljubavnu zamku, shvatio bih da gubim najboljeg prijatelja. No, ništa mi nije bilo važnije od tamanjenja algašnita u društvu čarobne Ježi. Ušli smo u mjesec oseke i završavali još jedan trening. Pogledom sam tražio Ježi. Sjedila je sama u gledalištu. – Idemo na algašnite? – upitao sam kad sam joj se približio. – Ma, ne, danas ne bih. Nema ni Ježofine, a i moram kući! – okrenula se i otrčala mnogo brže nego što to ježevi obično čine. To me iznenadilo, ali ne i pretjerano zabrinulo. Uostalom, zaželio sam se druženja s Bodom. Pozvao sam ga da pođe sa mnom. Bod je reagirao za mene potpuno neočekivano. Naslonio je bodlju na loptu, prostrijelio me pogledom i bez riječi otišao na drugu stranu igrališta s prijateljima iz razreda. Ostao sam potpuno zbunjen. – Što mi se to događa? – pitao sam se. Nisam znao gdje bih potražio odgovor. Tumarajući uokolo bez cilja, naišao sam na vrata knjižnice. Bila je već pred zatvaranjem. Unutra je teta Zvijezda Morska slagala knjige. Ušao sam, pozdravio i krenuo nešto zaustiti, ali sam se okrenuo jednoj polici i zbunjeno pregledavao naslove. Treba mi knjiga koja će mi objasniti što je ljubav. U kojoj piše voli li me Ježi i zašto je Bod ljut na mene. Treba mi knjiga koja će mi 28

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 28

25/09/2019 15:31:25


spasiti život. Polica ispred mene je, unatoč svojoj veličini i velikom broju različitih naslova i šarenih korica, bila potpuno nijema. Nije mi davala odgovore. Iz košmara misli prenuo me glas tete Zvijezde: – More te ljubavni problemi, Mor? – smiješila mi se s knjigom u ruci. Valjda joj je drhturenje mojih bodlji dalo pozitivan odgovor jer mi je krakom u bodlje ugurala knjigu Ljubavni problemi mladih ježeva. Teta Zvijezda otišla je svojim poslom, a ja sam se smjestio u udobnu fotelju za čitanje. Sadržaj knjige izgledao je obećavajuće: Što je ljubav? Kako znati sviđaš li se nekome? Možemo li pogriješiti u ljubavi? Otvorio sam stranicu s poglavljem: Kako znati sviđaš li se nekome? i istog trena dobio odgovor! Bodlje su mi se polegnule, a otkucaji mog ježjeg srca ubrzali se do maksimuma. Oči su mi bile pune suza. Ispod teksta sa savjetima autorice knjige crnom sipinom tintom pisalo je morskom abecedom: VOLIM BODA. JEŽI Iako su mi bodlje drhtale, tražio sam travku spasa. – Bit će da ju je prošlo. Sigurno ga više ne voli! Ježi voli mene! – Misli su mi bile oštrije od bodlji jer sam, iako nadajući se, znao da sam u zabludi! 29

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 29

25/09/2019 15:31:25


Knjigu sam ugurao teti Zvijezdi u krakove i istrčao bez pozdrava. Osjećao sam na leđima njen tužan i pomalo prijekoran pogled zbog pošarane knjige i mog nepristojnog odlaska, ali i zaštitnički osmijeh pun razumijevanja. Sljedeći put ću pozdraviti. Sada sam bezglavo jurio prema sigurnom utočištu. Svojoj sobi.

30

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 30

25/09/2019 15:31:25


bodlja peta

NOVA SPOZNAJA Mama i tata su radili, a iz sobe moje sestre Morane dopirala je glasna glazba. Utrčao sam u svoju sobu, bacio se na svoj kameni krevet i isplakao zaljev suza. Ne znam jesu li je dozvali moji jecaji ili je došla slučajno, ali Moranin zagrljaj pomalo me umirio. Rastreseno sam se zagledao u njenu razbarušenu frizuru koja je kod ježica bila znak zabrinutosti i tuge. Upitao bih je odakle taj izmučen izgled, ali bio sam previše zaokupljen vlastitim problemima. Dok sam joj šmrcajući i jecajući pripovijedao svoju priču, patnja mi se činila sve manjom i nevidljivijom. Svršetkom priče smanjila se na veličinu zrnca pijeska u kutiću srca, kojeg svakog trena nestašni valić može ponijeti na neko mjesto daleko od mene. Sestra je slušala smiješeći se i gladeći mi bodlje. – Da si mi barem ranije ispričao – rekla je. – Ne bi patio ni upola toliko. Teške tajne postaju mnogostruko lakše kada ih podijeliš s ježevima u koje imaš povjerenja. Meni, mali brate, uvijek možeš vjerovati! Njezine su me riječi potpuno utješile, posebno zato što moja sestra ide u srednju školu i zna svašta o 31

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 31

25/09/2019 15:31:26


ljubavnim problemima. Moj je problem nazvala klasičnim ljubavnim petljancem nesretne prve ljubavi. Nježno mi je objasnila ono što sam i sam pomalo naslućivao. Ježi i Bod zaljubili su se jedno u drugo onoga dana kad sam je upoznao. Ona je bila suviše sramežljiva da bi uz Račićeve algašnite razmjenjivala zgode i nezgode s Bodom. Sa mnom je bilo mnogo lakše jer me smatrala prijateljem, a bila je blizu Boda. Vjerojatno nije niti primjećivala što osjećam prema njoj jer se i sama nalazila u ljubavnom bunilu. Bod je, s druge strane, promatrao Ježi i mene i bockale su ga bodlje ljubomore. Mislio je da je Ježi, njegova ljubav, zaljubljena u mene – njegovog najboljeg prijatelja. Zajednička druženja postala su mu previše teška i počeo nas je izbjegavati. – Znači – rekao sam već pomalo zabrinut – dok sam ja mislio da patim, patio je moj najbolji prijatelj! Zbog MENE nije mogao doći do ježice u koju je zaljubljen niti ona do njega! – Brate! – smijući se rekla je seka. – Ti si postao prepreka jednoj velikoj ljubavi! Usnuo sam s tom mišlju, a probudio sam se odlučan ispraviti učinjeno. Sada, kad sam postao svjestan svih okolnosti, Ježi mi se činila malo manje svjetlucavom. Možda 32

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 32

25/09/2019 15:31:26


sam se i potpuno odljubio od nje. Sjetio sam se njenih riječi: – Pravi si prijatelj Mor. Odlučio sam to i dokazati, ali trebala mi je pomoć. Otišao sam potražiti svoju buduću kompliciranu saveznicu Ježofinu.

33

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 33

25/09/2019 15:31:26


bodlja šesta

OPASNO DOBAR PLAN Stanovala je nedaleko od mene, u uvalici iza oštre stijene. Kada sam pokucao na kućna vrata, otvorila mi je njezina mama. – Ddobar dan. – promucao sam. – Ja sam Mor. Zapravo Ježić Morski, ali svi me zovu Mor. Ja sam Ježofinin prijatelj. Zapravo, više poznanik. Išli smo zajedno nekoliko puta na kolače. Mislim, ne baš zajedno, više u istom društvu. – Ne znam dokle bi trajalo to moje petljanje da me Ježofinina mama nije prekinula osmijehom i riječima: – Bok Mor! Sjećam te se dok si bio beba. Tvoja mama i ja bile smo nekada jako dobre prijateljice. Ježofina je u svojoj sobi. Piše. Uđi, a ja ću je pozvati. Zahvalno sam ušao kroz vrata ukrašena školjkama i sjeo na udobnu fotelju presvučenu oceanskim algama. Ježofina i njena mama dugo se nisu pojavljivale, a ja sam u glavi kovao plan. Ježofina je trebala uvjeriti Ježi, a ja Boda da se nađemo u Slatkom Račiću. Ježofina i ja bismo nakon kratkog vremena otišli, svatko sa svojim izgovorom, a Ježi i Bod ostali bi sami i priznali jedno drugom

34

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 34

25/09/2019 15:31:26


što osjećaju. Plan je bio jednostavan, učinkovit i lako izvediv. Bio sam zadovoljan. Ježofinina mama došla je sama. Osmijeh joj je bio pomalo nervozan i sjetan. U jednoj je ruci držala knjigu, a u drugoj pismo. – Ježofina se ne osjeća dobro – rekla je. – Sve je objašnjeno u pismu. Doviđenja Mor! Pozdravi roditelje. Na pijesak Ježofinine uvale izišao sam potpuno zbunjen, noseći knjigu i pismo. Knjiga je djelovala vrlo zanimljivo: Bajke iz ljudskog svijeta autora Lignjuna Valovića. Pismo sam otvorio već ispred zatvorenih ulaznih vrata. Bilo je ispisano najcrnjom sipinom tintom i prekrasnim urednim rukopisom: Ne mogu izići i razgovarati s tobom. Napiši mi pismo i stavi ga između 34. i 35. stranice knjige. Odi zatim u knjižnicu i zamoli tetu Zvijezdu da ti pokaže tajnu policu. Nemoj se bojati ili sramiti, uvjeravam te da će znati o čemu se radi. U lijevom kutu druge police od dna ostavi knjigu. Sutra, točno u podne, pronaći ćeš moj odgovor. Slijedi moje upute i nemoj me pokušavati pronaći.

Ježofina

35

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 35

25/09/2019 15:31:26


Začuđen, ali i zainteresiran otvorio sam pismo i pogledao prema prozoru na katu. Nisam vidio nikoga, ali sam krajičkom oka na rubu prozora uhvatio jednu drhturavu bodlju. Ili mi se, od silne tajnovitosti situacije, samo učinilo.

36

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 36

25/09/2019 15:31:26


bodlja sedma

ŠTO MORI MORIĆE? Požurio sam kući napisati pismo Ježofini. Našvrljao sam svoj plan izostavljajući činjenice o mojoj donedavnoj zaljubljenosti u Ježi. Trenutak prije nego što sam stavio pismo između 34. i 35. stranice i požurio u knjižnicu dok se nije zatvorila, mama me pozvala na večeru. Svatko tko poznaje moju mamu zna da ako ona nešto odluči, nema te sile koja će je uvjeriti u suprotno! Tako su propali i moji pokušaji da je uvjerim kako mi je hitno potrebna lektira i kako istog trena moram u knjižnicu (ipak su trajali praznici). Ostao sam sjediti i večerati sa svojom obitelji, a odlazak u knjižnicu morao sam odgoditi za sutradan. Obiteljska okupljanja u obitelji Morić obično su bila vesela i bučna. Moji roditelji, sestra i ja vedre smo naravi, pričljivi i duhoviti tako da nam smijeha nikada nije nedostajalo. Voljeli smo jedni druge i jedni o drugima brinuli. No, te večeri, osjećao sam se kao da sam došao u goste nepoznatoj, tihoj i namrštenoj obitelji morskih pasa. Jeli smo u tišini. Bio sam ljut jer nisam stigao u knjižnicu. Morana je odsutno promatrala prolazak obitelji ribica ispred našeg prozora. Mama je bila namrštena i zbog 37

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 37

25/09/2019 15:31:26


nečega vidno uzrujana, a tata nije dizao pogled s tanjura. Nitko nije prozborio niti riječi sve dok nismo pojeli. Mama je tada ustala i prozborila: – Idem čitati, a vi pospremite. – Okrenula se i otišla. Počeli smo uređivati kuhinju u tišini. Kada smo završili, tata je sestru i mene poljubio, pogladio po bodljama i rekao nam toplo se smiješeći: – Ne brinite se, sve će biti u redu. – Ma briga me – iznervirano je promrljala Morana i glasno zalupila vratima odlazeći u svoju sobu. Tata ju je ispratio zabrinutim pogledom, meni se nasmiješio i izišao iz kuće. Ostao sam sam i zbunjen. Nije mi preostalo ništa drugo nego otplutati u vlastiti život. Pročitao sam još jednom pismo za Ježofinu i otvorio knjigu Bajke iz ljudskog svijeta na 34. stranici. Htio sam umetnuti pismo, ali me privukla bajka koja je ondje počinjala. Uronio sam u nju nehotice. Davno, davno, dok su ljudi hodali morskim dnom, a morske vile i vilenjaci pohodili zemlju, u gradu na obali s ljudske strane živjela je princeza Lucija. Prijateljice su joj bile morske sirene i školjke bisernice koje su je obilato darivale svojim biserjem. 38

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 38

25/09/2019 15:31:26


Lucijini roditelji bili su kralj i kraljica Primorskog kraljevstva i često su se družili s kraljem i kraljicom Podmorskog kraljevstva jer ih je razdvajao samo tanki morski pojas. U to vrijeme svi su govorili jezikom prijateljstva i ljubavi, a mržnja, zavist i ljubomora nisu postojali. Balove Primorskog i Podmorskog kraljevstva pohodili su stanovnici morskog i primorskog svijeta, a veselje i radost kojima su zračili dozivali su nebeske zvijezde na blještave plesne izvedbe sa sestrama morskim zvijezdama. Jednog izrazito bistrog i sunčanog ljetnog dana pradavne morske godine, Lucijina najbolja prijateljica princeza Brigita, slavila je 10. rođendan. Brigita je bila kći kraljice i kralja Podmorskog kraljevstva i Lucijina vršnjakinja. Bila je lijepa i blistava poput njezina imena, a dobrota kojom je zračila mekšala je i stijene između kojih se provlačila igrajući se. Lucija se jako veselila proslavi prijateljičina rođendana, a njezini roditelji pomagali su Brigitinima u pripremi svečanosti. Oba su kraljevstva čekala rođendan princeze Podmorja sluteći da će to biti bal za pamćenje. Lucija je danima na svileni konac nizala bisere kako bi svojoj prijateljici poklonila najljepšu bisernu ogrlicu koju su kraljevstva vidjela otkada postoje. 39

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 39

25/09/2019 15:31:26


Kada je svanulo rođendansko jutro, požurila je u Podmorsko kraljevstvo noseći Brigiti dar. Željela je poželjeti sretan rođendan prijateljici prije nego što se okupe svi uzvanici. Pronašla je Brigitu ispred dvorca, u vrtu morskih algi kako čita knjigu. – Gita! – zazvala je Lucija. – Luce! – uskliknula je Brigita razdragano. Prijateljice su se zagrlile i izljubile, a zatim su Gitu ukrasile niskama bisera. – Zauvijek ću ih nositi – rekla je Gita. Lucija joj je vjerovala. Njihovo veselje prekinula je Brigitina majka, kraljica Podmorja. – Gita, Luce – rekla je. Željela bih vas s nekim upoznati. Jutros je sunčevom zrakom doputovala moja školska prijateljica Svjetlana, kraljica Nebeskog kraljevstva. Sa sobom je dovela vašeg vršnjaka, svoga sina. Donate – dodala je – ovo je moja kći Brigita, a pored nje je njezina prijateljica Lucija. Luciji se učinilo da je morski vrt omotalo klupko sunčevih zraka. Dječak koji je stajao pred njom bio je neopisive ljepote. Očiju nebesko plavih, a kose kovrčave i zlatne. Da je znala kako je biti zaljubljen, odmah bi prepoznala osjećaj koji ju je obuzeo. Ovako, nenaviknuta na leptiriće u trbuhu i neopisivu zbunjenost, brzo se pozdravila i odjurila u svoj dvorac. Dan joj je tekao u 40

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 40

25/09/2019 15:31:26


mislima na Donata. Haljina koju joj je mama pripremila za proslavu Brigitina rođendana odjednom nije bila dovoljno lijepa. Željela je najljepšu haljinu na svijetu kako bi je Donat primijetio i možda zamolio za ples. Pri samoj pomisli na takvo nešto žarili su joj se obrazi. Na čuđenje Lucijinih roditelja, njezine pripreme za bal trajale su neobično dugo. Kada je konačno bila zadovoljna haljinom satkanom od svile, otisnuli su se u dvore Podmorskog kraljevstva. Ondje se već skupilo mnoštvo uzvanika. Nebeske zvjezdice osvjetljavale su svečanu dvoranu kojom se razlijegala pjesma morskih sirena. Lucija je pogledom tražila Donata. Ugledala ga je podno stubišta na čijem se vrhu u tom trenutku pojavila Brigita. Bila je odjevena u haljinu tkanine nepoznate Primorskom svijetu, satkanu rukama morskih vila. Krojena je i šivana uz pomoć čarolije, a usklađena s niskama bisera, Brigitu je činila čarobnom. Pogledi sviju uzvanika bili su uprti u malu, lijepu princezu. Jedino je Luce gledala Donata čiji se pogled spojio s Brigitinim. Odjednom, zvjezdice su izgubile sjaj. Pjesma sirena utihnula je, a more se uzburkalo ljuljajući dvorac kraljevske obitelji Podmorja. Zavladala je najmračnija noć ikada 41

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 41

25/09/2019 15:31:26


viđena u Podmorskom kraljevstvu. Od tog trenutka, ljubomora je puštena u svijet i ništa je više nije moglo zaustaviti. Brigitina biserna ogrlica pretvorila se u suze koje su jedna po jedna udarale o stube. Sve se tada promijenilo. Primorsko i Podmorsko kraljevstvo postojalo je svako za sebe i više nikada nije održan niti jedan zajednički bal. Sunčeve zrake i dalje su se spuštale u podmorje, ali nikada više nisu dovele kraljicu nebeskog kraljevstva niti njezinog sina Donata. Kraljević je, kada je odrastao, oženio princezu Sunčanu i s njom bio vrlo sretan. Brigita se, nakon dvadeset i petog rođendana, udala za princa Oceanskog carstva i vladala svim svjetskim morima. Voljela je svog supruga i kćerkicu Luce. Živjela je sretno, ali joj je neprestano nedostajala njezina davno izgubljena prijateljica. Čuvala je u kutiji od najcrvenijih koralja suze koje su nekada bile biseri. Nadala se da će to jednom ponovno postati. Lucija je živjela u Primorskom kraljevstvu svim srcem voleći svoga dečka, lijepog i dobrog princa Filipa, sina kraljice i kralja Ravnice. On je želio da mu postane žena, ali Lucija si nije mogla dopustiti potpunu sreću dok ponovno ne vidi svoju prijateljicu Brigitu i ne ispriča joj se zbog ljubomore koju je osjetila prema njoj. Znala je 42

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 42

25/09/2019 15:31:28


43

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 43

25/09/2019 15:31:30


da u Podmorje ne može ući, ali se dosjetila. Napisala je pismo isprike, stavila ga u bocu i bacila u more. Nadala se da će ga Gita dobiti. Prolazili su mjeseci, a od Gite nikakvoga znaka. Lucija je mislila da će vječno biti nesretna zbog svoje nenamjerne pogreške i s tim se pomirila. Jednoga jutra, dok je s čežnjom gledala more, ugledala je na šljunčanoj obali kutiju od crvenih koralja. Otvorila ju je sa strepnjom. U njoj je pronašla bisernu ogrlicu i pismo naslovljeno na nju. Ustreptalim prstima otvorila je pismo u kojem je sipinom tintom pisalo:

44

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 44

25/09/2019 15:31:30


Draga moja Luce! Tolike sam godine čekala da mi se javiš! Silno si mi nedostajala. Znam da si u brizi i tuzi, ali nemoj biti. Ja sam sretna u svome svijetu, a Donat u svom. Ljubomora je morala biti puštena u svijet kako bi on postao uzbudljiv i tajnovit! To nije tvoja krivnja. Taj davni događaj nije narušio moju ljubav prema tebi niti naše prijateljstvo. Žao mi je što naši roditelji nisu imali više razumijevanja i hrabrosti. Mogli su spriječiti naš rastanak. Kao dokaz našeg vječnog prijateljstva, šaljem ti bisere koje si mi poklonila one davne godine. Dugo sam čuvala suze, a kada sam dobila tvoje pismo ponovno su postali biseri. Od duge biserne ogrlice koju si mi davno poklonila napravila sam dvije. Jednu nosim oko vrata, a drugu šaljem tebi. Zauvijek ćemo ih nositi, zar ne? Vječno tvoja prijateljica Gita Biserna ogrlica zasjala je oko Lucijina vrata, a koraljnu kutiju ispunili su biseri nastali od njezinih suza radosti, zahvalnosti i prijateljstva. Spustila je to blago u more. Nestalo je istoga trena u dubinama Jadrana. Kažu da oni koji pronađu koraljnu kutiju punu biserja, nikada neće izgubiti prijatelje.

45

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 45

25/09/2019 15:31:30


Lucija je imala vjenčanje za pamćenje, a svojoj je kćerkici Giti često pričala o pjesmi morskih sirena koja je pratila svadbenu povorku. Završetak bajke poklopio se sa sve glasnijim zvukovima svađe iz sobe mojih roditelja. Možda i njih muči ljubomora, pomislio sam. Sada sam bio potpuno siguran da sam donio ispravnu odluku u vezi Ježi i Boda. Dok sam tonuo u san, mučila me misao: zašto je Ježofina odabrala 34. stranicu? Zna li nešto?

46

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 46

25/09/2019 15:31:30


bodlja osma

TAJNA OPERACIJA Ne razmišljajući mnogo o sinoćnjim obiteljskim događajima, usredotočio sam se na svoj plan spašavanja prijateljstva i ljubavi. Odmah nakon doručka pohitao sam u knjižnicu. Teta Zvijezda bila je u gužvi pa sam pričekao sa strane. Bio sam, priznajem, pomalo sumnjičav prema tajnoj polici pa nisam htio ispasti budala pred ježevima, ribama i rakovima koji su čekali red za svoje knjige. S druge strane, ako je postojala, polica je ipak bila tajna, tako da je nisam htio niti spominjati pred mnoštvom morskih čitatelja. Kad se gužva raščistila, prišao sam teti Zvijezdi. – Dobar dan! – rekao sam glasno kako bih ispravio svoje nepristojno ponašanje prošloga puta. Nasmiješila se prihvaćajući neizrečenu ispriku. – Izvoli, Mor, kako ti mogu pomoći? – rekla je uobičajeno ljubazno. Jedva jedvice uspio sam napola razumljivim monologom objasniti svoju potragu za tajnom policom. Teta Zvijezda bez riječi me povela labirintom polica do glatke stijene negdje daleko u pozadini knjižnice. Stijena je bila ukrašena mozaikom raznobojnih kamenčića. Zvijezda je položila ruku 47

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 47

25/09/2019 15:31:31


na njega i zamolila me da okrenem leđa. Poslušao sam je čekajući ukipljeno ne usuđujući se viriti. Začuo sam tetu Zvijezdu kako tiho mrmlja, a zatim melodiju sličnu pjevu morskih sirena. – Zovi me kad završiš. I ne govori nikome o ovom mjestu dok ne osjetiš da je uistinu toga vrijedan. Tim me riječima knjižničarka ostavila samog ispred neizmjerno visoke police prepune knjiga. Bilo je tamo posve novih knjiga, ali i prastarih, gotovo raspadnutih. Sve su se činile kao knjige za morsku djecu. Pored police stajala je bijela tabla isklesana iz glatke stijene uokvirena koraljima. Na njoj je pisalo morskom abecedom: BLAGO MORSKOG SVIJETA Ispod table na postolju od kamena stajala je prastara otvorena knjiga u kojoj je pisalo: Za morske klince knjige su ove. Neke su stare tisuće ljeta. Druge, opet, posve su nove I trajat će do kraja svijeta. Želiš li postati dio tajne Svoju najdražu donesi knjigu

48

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 48

25/09/2019 15:31:31


Policu ovu čitanjem čuvaš I imaš novu slatku brigu! Sve novo što saznaš, reci samo Onome koji toga je vrijedan. Prijatelj pravi čuvar je tajne, a ti si postao od njih jedan!

Obuzeo me neobičan osjećaj ponosa i uzbuđenja. Imao sam pristup polici na kojoj su morski klinci od pamtivijeka ostavljali svoje omiljene knjige. Pogledom sam preletio stranice i stranice potpisa ispod napisa u staroj knjizi. To su bili dječji rukopisi svih morskih posjetitelja tajne police tijekom tisuća morskih godina. Uočio sam potpis Ježovika Morskog, Lignjuna Valovića, a posljednji potpis bio je ispisan poznatim rukopisom. Pisalo je Ježofina. Nisam znao zbog čega me izabrala, ali bio sam joj beskrajno zahvalan. Silno sam je želio vidjeti, ali odlučio sam poštivati njenu želju i slijediti njene upute. Ostavio sam knjigu s porukom na dogovorenom mjestu i željno iščekivao Ježofinin odgovor. Vrijeme sam kratio čitajući jednu od knjiga s tajne police. Bila je to knjiga Družba Raka Mrvice, autora Tunja Dugokrilca. Uživajući u napetim pustolovinama, neprestano sam se pitao kome je knjiga pripadala i tko ju je sve do sada uzeo s tajne police. 49

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 49

25/09/2019 15:31:31


Sutradan, točno u podne, ponovio sam postupak pristupa tajnoj polici i pronašao knjigu na mjestu na kojem sam je jučer ostavio. Iako me vukla znatiželja, prije nego što sam otvorio knjigu u potrazi za Ježofininim pismom, učinio sam ono što su činile generacije i generacije morskih klinaca prije mene. Uložio sam na policu svoju omiljenu knjigu: Pet ježeva na stijeni s blagom. Treperio sam od radosti pri pomisli kolike će buduće generacije uživati u prvoj od pustolovina koje su obilježile moje čitateljsko djetinjstvo. Bodlje su mi se već uvukle na 34. stranicu Ježofinine knjige i izvukao sam njezino pismo. Istom crnom sipinom tintom i istim urednim rukopisom pisalo je sljedeće: Slažem se s tvojim planom i mislim da će biti lako ostvariv, osobito s moje strane. U pravu si što se tiče njihove zaljubljenosti. Ta mi je činjenica poznata već dulje vrijeme. Jedini bi problem mogao nastati s tobom i Bodom. Imaju li vaše razmirice kakve veze s tvojom zaljubljenosti u Ježi? Odredi mjesto i vrijeme i ona će biti tamo. Potvrdit ću ti sutra u isto vrijeme i na istom mjestu. P. S. Ne traži me! U protivnom plan propada. Ježofinina opaska o mojoj zaljubljenosti u Ježi ubola me poput ribe pauka. Imao sam, ni sam ne shvaćajući zašto, 50

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 50

25/09/2019 15:31:31


potrebu sve objasniti i uvjeriti je kako nisam zaljubljen u Ježi. Dobio sam snažan poriv potražiti je, ali nisam htio riskirati. Njezina pomoć bila je od presudne važnosti za provedbu plana, a to je sada bilo najvažnije. Našvrljao sam poruku: Ne brini za Boda i mene. Sutra u 18.00 u Slatkom Račiću. Držim te za riječ! Ubacio sam poruku u knjigu, usput s police posudio knjigu Tajna ribljeg skoka autora Skušca Pratibroda i požurio potražiti Boda. Što sam se više približavao igralištu, postajao sam svjesniji naše razdvojenosti. Sa sjetom sam se prisjećao naše pustolovine s ljudima i u meni je rasla želja za obnavljanjem starog, čvrstog prijateljstva. Pronašao sam ga na tribinama morospetskog igrališta s društvom. – Bok, Bod! – tiho sam pozdravio. – Hej, Mor! Gdje ti je cura? – zajedljivo je procijedio. Trnci napetosti parali su vodu. Svi prisutni počeli su se razilaziti, a Bod i ja ostali smo sami. – Nemam curu. – odgovorio sam. – Da? A Ježi? Kad idete na algašnite? – Bodove riječi odzvanjale su ironijom, ali i tugom i razočaranjem. Dugo mi je trebalo da ga uvjerim kako su moji osjećaji prema Ježi, ako su ikada i postojali (tu sam malo zaobišao istinu), potpuno nestali. Jedva je pristao naći se sa mnom sutradan u 18 u Slatkom Račiću. 51

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 51

25/09/2019 15:31:31


Osim što sam obavio misiju, osjećao sam zadovoljstvo jer su rane u odnosu mog najboljeg frenda i mene polako počele zacjeljivati. Sutradan sam pronašao Ježofininu poruku. Ježi je pristala doći. Bili su ispunjeni svi uvjeti za provedbu plana. Trebalo je još dočekati 18 sati. Kako me Tajna ribljeg skoka potpuno zaokupila, posudio sam knjigu Tajna zlatne bodlje istog autora. Uz nju sam lakše dočekao 17.30. Želio sam krenuti dovoljno rano kako bih u Račića stigao prvi, ali, kako to obično biva, u naumu me zaustavila mama. Morao sam poći u kupovinu. Imao bih dovoljno vremena da ona nije duuugo i predugo ispisivala popis bez imalo razumijevanja za moju žurbu. Usput me opominjala kako ću morati prestati lutati jer uskoro kreću školske obveze. Ja sam u sebi mrmljao kako ne mislim započeti novu školsku godinu bez ijednog prijatelja. Popis, kupovina i još nekoliko maminih upozorenja zaslužni su za moje pojavljivanje u Slatkom Račiću u 18.05. Prvo što sam ugledao bio je prezriv Ježofinin pogled, zatim zbunjeno Bodovo žmirkanje i na kraju veseli Ježin pozdrav. Ona jedina nije ništa slutila.

52

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 52

25/09/2019 15:31:31


bodlja deveta

PRINCEZA MUCAVICA Prvi susret s ovim dragim ježevima nakon tjedana razdvojenosti, podsjetio me kako je važno imati prijatelje. Umalo sam zaplakao kad sam se sjetio kako sam gotovo sve upropastio. Ježi je, kao i uvijek, veselo pričala o svojim zgodama ne sluteći kakvu je pomutnju izazvala svojim dolaskom. Što sam je više gledao i slušao, bilo mi je jasnije da ona nije za mene. Mogao sam ostati prijatelj s njom zauvijek, ali njena otvorenost i pričljivost nikako mi nije odgovarala. Osim toga, pogled mi je neprestano lutao prema Ježofininom šutljivom smeđem pogledu koji je iskrio od uzbuđenja zbog našeg tajnog plana. Prvi sam je put vidio kako se smije kada je Bod, samouvjeren kao uvijek (a u ovom trenutku pogotovo) prepričavao našu zgodu s ljudima od prošloga ljeta. Okrenuo sam se prema njoj kako bih je upitao je li čitala Sve o ljudima iz ježevog kuta, ali ona se u tom trenutku uozbiljila, ustala i tiho promrljala: – Mmmoram ići. Izjurila je ostavivši pola algašnite. – OK – pomislio sam. – To je to! Sada se i ja moram izvući. Još sam neko vrijeme sjedio, a zatim se ispričao obvezama kod kuće. Odlazio sam zadovoljan 53

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 53

25/09/2019 15:31:31


54

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 54

25/09/2019 15:31:33


uspjehom plana i pošao tražiti Ježofinu. Cijelim sam putem razmišljao kako je ovo bio prvi put da sam čuo njen glas. U pismima je bila vrlo rječita i izravna, a u stvarnosti tako šutljiva i plaha. Nisam znao koji je razlog tome. Kada je nađem, pitat ću je. Sada više nismo samo površni poznanici, već partneri u složenoj tajnoj operaciji. Potraga za Ježofinom dovela me do morske knjižnice. Tamo je nije bilo, a nije niti ostavila poruku. Otišao sam njezinoj kući, ali njena je mama rekla da spava iako je još bilo rano. Pomalo razočaran, ušao sam u neobično tihu kuću. Mama i tata bili su u odvojenim prostorijama, namršteni. Svatko je bio zaokupljen svojom knjigom. Njihovo raspoloženje poguralo me u krevet ranije nego obično pa sam u san odlučio poći uz još jednu bajku iz ljudskog svijeta. Princeza Mucavica U najvišem tornju najvišeg dvorca na najvišem brdu Gorskog kraljevstva, živjela je mala princeza. Bila je ljepša od ijedne djevojčice koju je svijet ikada vidio i pametnija od svih djevojčica i dječaka u Gorskom kraljevstvu pa i šire. Ipak, živjela je vrlo usamljeno. Roditelji su joj zbog 55

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 55

25/09/2019 15:31:34


poslovnih kraljevskih obveza često putovali, a ona je tada najradije ostajala zatvorena u svom tornju sa svojim knjigama. Zbog mudrosti i ljepote bila je nadaleko poznata pa su je svi željeli upoznati. Pred dvorac su dolazila djeca iz cijelog kraljevstva želeći je pozvati na igru, ali ona se nije nikada odazivala. Tek je ponekad izvirila kroz visoki prozor pokazujući lijepo lice i kratku frizuru. Čim bi je netko dozvao, ona bi pobjegla. Kako je rijetko izlazila (a u školu nije morala ići jer je imala privatne učitelje) imala je malo prijatelja. Najradije se družila sa starim, mudrim mačkom Muckom. Povjeravala mu je sve svoje tajne pa tako i onu najstrašniju. Princeza nije voljela druženje jer nije znala govoriti kao većina ljudi. Riječi bi, ma kako ih ona lijepo zamislila, izlazile isprekidano i teško. Najveći joj je strah bio da će je, ako se to ikada sazna, cijelo kraljevstvo zvati Princeza Mucavica. Zbog tog je straha svoj mladi život provodila u samoći, iako je često plakala želeći pravu ljudsku prijateljicu. Mudrog Mucka boljelo je ostarjelo srce kada je gledao to drago, dobro i lijepo biće kako osamljeno tuguje. Nije niti pomišljao ikome odati tajnu lijepe princeze, ali joj je silno želio pomoći. Jednog se dana uputio na dugo putovanje Gorskim kraljevstvom tražeći spas za svoju 56

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 56

25/09/2019 15:31:35


prijateljicu. Lutao je i lutao, upoznavao različite liječnike, roditelje, djecu. Osluškivao je kako oni razmišljaju. Što je dalje putovao, bio je sve tužniji. Nitko nije bio dostojan prijateljstva s njegovom princezom dokle god ne pokaže kako zna čuvati tajne. A ljudi koje je susretao, nisu ih znali čuvati. Vratio se u visoki toranj razočaran svojim neuspjehom, a kad tamo, princeza ga je dočekala nasmiješena! Rijetko je viđao njen osmijeh pa ga je silno razveselio! Ispričala mu je kako je, dok ga nije bilo, u njezin dvorac došla djevojčica, kći njenog učitelja za govor. Ona također jednoga dana želi pomagati ljudima koji mucaju i nikako ne želi izgubiti njezino povjerenje. – Oh, Mmmucko! – rekla je princeza. – Kako je divno imati prijateljicu! Znaš li da joj je najdraža knjiga ČČarobnjak iz Mozza! Znaš li da se ne vvoli igrati lutkama nego se više voli igrati kazališta i pretvaranja? Zzzznašš li Mucko da ja vveć mnogo manje mmucam!? Zadovoljno gladeći brkove, stari je Mucko zaključio: – Toliko dugo živim, a još nisam sve naučio. Nisu svi ljudi dobri ili loši. Bitno je kako se u životu stvari poslože. Ipak, jedno je sigurno. Prijateljstvo čovjeku daje snagu da prevlada sve prepreke.

57

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 57

25/09/2019 15:31:35


Princeza je uz svoju novu prijateljicu naučila voljeti sebe i druge. Igrala se često ispred dvorca, a putovala je i po cijelom kraljevstvu. Zbog njezine dobrote i vedrine svi su je voljeli i nitko je nikada nije nazvao Princeza Mucavica. Zatvorio sam knjigu duboko zamišljen. Prisjetio sam se Ježofininog odlaska iz Slatkog Račića. U sjećanju mi je ostao blagi drhtaj njezinih bodlji kada je rekla: Mmmoram ići. Je li ona Princeza Mucavica?

58

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 58

25/09/2019 15:31:35


bodlja deseta

MOJ ŽIVOT JE BROD KOJI TONE Za manje od mjeseca počinje škola, a zagasite sunčeve zrake koje sve pliće uranjaju u Moregrad, odraz su mojega raspoloženja. Ježofina kao da je nestala. Ne ostavlja poruke, kod kuće je nikada nema, a Ježi mi ništa ne želi reći. Što se to događa? Što sam učinio? Ako sam u pravu što se tiče mucanja, to nije nikakav razlog za sram! Nikada ne bih niti jednog ježa, ribu, meduzu pa čak niti čovjeka odbacio zato što je zbog nečega različit. Kada bih mogao doći do Ježofine to bih joj rekao. Ipak, ako nisam u pravu, mogao bih je povrijediti. Preostaje mi jedino čekati i nadati se da će se stvari riješiti same od sebe. Mogao bih nešto i poduzeti, npr. napisati Ježofini pismo. Ta me misao potpuno zaokupila. Već sam bio pripremio tintu, kada su me prekinuli članovi moje obitelji. Pozvali su me u dnevni boravak koji je gledao u vrt algi. Posjeli su me na kamen u tišini. Dogodilo se nešto strašno. Mama i tata su se odlučili razvesti. Tata odlazi živjeti k baki. Rekli su mi to nekako zajednički, cijedeći riječi koje su teže od stijenja.

59

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 59

25/09/2019 15:31:35


Morana je ponovno briznula u plač. Tek tada sam shvatio što joj je cijelo vrijeme. Znala je za roditelje. – Zašto mi nisi rekla? – pitao sam je ozbiljno. – Nisam te htjela povrijediti. – jecala je. Mama i tata gledali su me kao da i oni misle isto. – Pa povrijedili ste me. Svi! – viknuo sam i istrčao u more brže nego ikada u životu. Trčao sam prema školskom dvorištu, a suze su me gušile. Postao sam jež bez obitelji. Nakon nekog vremena došli su Ježi i Bod. Znali su što se dogodilo i gdje će me pronaći. Nisu ništa pitali, samo su bili uz mene dok je u san tonuo najtužniji dan moga života.

60

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 60

25/09/2019 15:31:35


bodlja jedanaesta

JEDAN JE DESETI ROĐENDAN Tuga se tiho i nenajavljeno uvukla u moj život. Nije bilo tate, nije bilo Ježofine, mama i Morana samo su plakale. Ježi i Boda sam izbjegavao jer im nisam želio kvariti raspoloženje. Za deset dana imat ću deset godina. Trebao bih imati veselu rođendansku proslavu, a oko mene je jad i tuga. Bilo bi mi bolje da na njega zaboravim. Nisam se mogao pomiriti s tim što su tata i mama razdvojeni. Nisam znao razlog tome. Nisu mi dali niti jedan razuman odgovor. Razglabali su o tome kako sam mali, kako ne razumijem odrasle, da ću shvatiti kad odrastem. To mi nije bilo dovoljno. Morana je znala istinu i morao sam je izvući iz nje. Dugo je trajalo, a kada mi je konačno rekla, ostao sam zatečen. Moja mama je, naime, mislila da se tata zaljubio u njezinu staru školsku prijateljicu – Ježofininu mamu. Tata je tvrdio da to nije istina, ali nije mu vjerovala. Zbog toga su se neprestano svađali, a kada su svađe postale neizdržive, odlučili su se razići.

61

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 61

25/09/2019 15:31:35


Ako se moj tata zaljubio u Ježofininu mamu, to znači da ćemo Ježofina i ja postati brat i sestra! To se ne smije dogoditi!!! U tom sam trenutku shvatio da su moji osjećaji prema Ježofini ipak nešto više od pukog ježjeg prijateljstva. U meni se probudila ljutnja i gnjev. Pošao sam potražiti Ježi i Boda i konačno im sve ispričao i priznao. Uto Ježi, koja do tada (kao prava prijateljica) nije mnogo pričala o Ježofini, ustane s kamene klupice na kojoj je sjedila i reče: – Dosta je toga! Neću dopustiti da se sve raspadne. Dugo sam čuvala Ježofininu tajnu, ali sada je vrijeme da se sve sazna. Ona će mi sigurno oprostiti kada shvati zašto sam to učinila. Mor, primijetio si da te Ježofina u posljednje vrijeme izbjegava te da je i inače povučena i šutljiva. Znaš li zašto je to? – Paa… – promucao sam, ne usuđujući se izreći svoju teoriju iz bajke. – Ljuti se zbog nečega na mene? Ili… možda ima neki problem? – Ježofina… – kako bih ti to rekla… – Ježofina muca. – rekao je Bod. – I ne želi da ti to znaš jer se srami. Mislim da joj se sviđaš. 62

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 62

25/09/2019 15:31:39


63

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 63

25/09/2019 15:31:42


– Ali, ali, pa to nema veze, ja… – Srce mi je udaralo kao da će iskočiti. – To ćemo riješiti. – odlučno je nastavila Ježi. – Ježofina želi prestati mucati i u tome joj pomaže morski logoped koji dolazi njenoj kući. Poznaješ li ti kojeg logopeda? – Pa, nastavio sam neodlučno, moj tata je logop… Hej! Pa zato se sastajao s Ježofininom mamom! Zbog Ježofine! Pa to je divno! Moram ići, moram ići! Odjurio sam kući reći mami što sam saznao. Najprije mi nije vjerovala, zatim se rasplakala, pa se počela smijati i na kraju je rekla da je ljuta na sebe što nije slušala tatu. Otrčao sam tati i rekao i njemu što sam saznao te ga pozvao (uz maminu dozvolu) na svoj 10. rođendan. Rekao je da to ni za što ne bi propustio. Na odlasku me pitao: – Hoćeš li pozvati Ježofinu? Naravno da sam je planirao pozvati. Pismom u knjizi, naravno! Napisao sam čak jedno napola ljubavno pismo, ali sam se na kraju ipak odlučio za klasičnu pozivnicu: Pozivam te na svoj 10. rođendan itd. Stvarno sam se nadao da će doći. Tata je stigao prvi, a sa sobom je donio i stvari. Činilo se da planira ostati. Stigli su uskoro i svi ostali uzvanici, ali Ježofini ni traga. Saznala je za nedavne događaje i bilo 64

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 64

25/09/2019 15:31:43


joj je još više neugodno. Ipak, po Ježi mi je poslala dar. Prvi dio Kronika iz Mornije. Iako se činilo da će moj rođendan nalikovati olupini davno potopljenog broda za koju nitko ne mari, pokazalo se da ipak nije sve tako bodljikavo. Iako mi je Ježofina nedostajala, uživao sam u društvu svoje ponovno okupljene i kao nekad vedre obitelji te prijatelja koji su sa slašću navalili na mamin rođendanski dar: travnatu tortu prema originalnom tajnom receptu gospodina Slatkog Račića!

65

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 65

25/09/2019 15:31:43


bodlja dvanaesta

PUT S BRZIM POVRATKOM Mama i tata ponovno su otkrili svoju ljubav i važnost stabilne obitelji pa su Moranu i mene odlučili odvesti na putovanje pomirenja. Nismo otišli daleko. Tek u Morski grad u blizini Moregrada u koji nas je poveo Dobri Dupin. Ta vesela morska lutalica svoje je sklonosti lutanju i druženju s morskim životinjicama pretvorila u unosan posao prijevoznika i turističkog vodiča. U Morskom gradu nije bilo pretjerano zanimljivo, (bez obzira na Dupinove duhovite dosjetke). Danima smo razgledali ostatke potonulih ljudskih plovila koja zauzimaju pola grada i na cijeni su kao gradske znamenitosti. Iako su neke priče vezane uz njih bile zanimljive, tijekom izleta uglavnom sam se dosađivao ili čitao knjigu koju mi je poklonila Ježofina. Ipak, vrijedilo je truda. Mama i tata bili su, činilo se, sretniji nego ikada! To je čak i Moranu odvratilo od neprestanog podbadanja i moljakanja da se izlet što prije završi. Jednog jutra, koje se ničim nije razlikovalo od ostalih jutara Morskoga grada, stiglo je iznenađenje. Najprije sam začuo kriještanje: Pošta! Pošta! Ježić Morski Mor! 66

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 66

25/09/2019 15:31:44


Zatim sam ugledao Galeba Srebrnastog, poštara dobrih vijesti. Ispustio je pismo u moje bodlje, a zatim odletio dalje za poslom kriješteći: – Adio! Pismo je bilo od Ježi, Boda i – ha! – Ježofine! Pisalo je (Ježofininim dobro poznatim rukopisom) da se pokušam što prije vratiti jer imaju tajni zadatak koji ne mogu obaviti bez mene. Pomalo me je sram priznati, ali poruku sam u djeliću sekunde, pazeći dobro da me netko ne vidi, nježno pogladio bodljom. Bojim se da uzrok tome nije tajni zadatak, Bod ili Ježi. Ipak, sama pomisao na avanturu s mojim prijateljima, bila je dovoljna da nagovorim Moranu da krenemo uvjeravati roditelje. Nisu, dakako, htjeli niti čuti o ranijem povratku, ali Dobri Dupin, koji je sve promatrao, odveo ih je na stranu i mašući svim perajama nešto objašnjavao. Očito je bio vrlo uvjerljiv, jer kad su se vratili, bili su nasmiješeni i na moje veliko iznenađenje dopustili mi da se vratim kući i do njihovog povratka stanujem kod Boda! Morana se naravno s time nije pomirila, već ih je uvjerila da će ona odsjesti kod bake, biti jako dobra, ali da puste i nju. Zaokupljeni novootkrivenim osjećajima, roditelji su nam mahali, dok smo na leđima Dobrog Dupina kretali natrag prema Moregradu.

67

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 67

25/09/2019 15:31:44


bodlja trinaesta

LEGENDA PRINCEZE LUCIJE Nikada nisam vidio osmijeh širi i topliji od onog koji mi je poklonila Ježofina kada sam na leđima Dobrog Dupina uplovio u školsko dvorište. Morana je bila kod bake, ali dao bih se okladiti da je već jednom bodljom ispred kuće kako bi se požurila naći sa svojim dečkom. Bod je uzbuđeno radio krugove oko kamena na kojem su me dočekali, a Ježi, pričljiva kakva je bila, nije dugo čekala da me izvijesti o onome što sam propustio. Dobro da si stigao, Mor! Nećeš vjerovati što se dogodilo! Bili smo u knjižnici na pričaonici i teta Zvijezda nam je ispričala nevjerojatnu legendu! Ja bih ti je prepričala, ali bojim se da nešto ne propustim. Tražili smo tetu Zvijezdu da je zapišemo kako bismo ti je mogli pročitati. Slušaj! Nisam želio ništa reći, jer nisam htio umanjiti napetost ovog trenutka. Očito su bili na tragu nečeg vrlo zanimljivog! Smjestio sam se između Ježofine i Ježi na kamen, a pridružio nam se malo smireniji, ali ipak još vidno uzbuđen Bod. Na moje veliko iznenađenje, iz torbice od crvene alge, Ježofina je izvadila papir na kojem je bila ispisana tajanstvena legenda. Duboko je udahnula i počela čitati: (!) 68

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 68

25/09/2019 15:31:44


Immme mi je Llllucija i kći sam Gite, kraljice Morskog krakrakraljevstva. Zapisujem ovu priču kako ne bi utonula u zaborav. U Morskom kraljevstvu postoji tajna Knjiga prijateljstva. U njoj su zapisane detaljne upute koje dovoljno hrabre i dovoljno dobre prijatelje mogu odvesti do velikog bogggatstva. To je koraljna kutija s biserima prijateljstva koji su jednom davno klizili iz očiju moje imenjakinje, prijateljice moje majke, kraljice Primorskog kraljevstva Lucije. Knjiga prijateljstva nananaalazi se na tajnoj polici. Generacije morske djece Moregrada znaju za postojanje tajne police. Ako i vvi znate gdje sse ona nalazi, potražite Knjigu prijateljstva i upustite se u nezzaboravnu pustolovinu. Dok sam zadivljeno gledao Ježofinu koja je, smiješeći se, bez gotovo imalo zamuckivanja završila čitanje legende, Ježi je nestrpljivo i ozbiljno upitala: – Mor, znaš li ti gdje je ta polica? Dobri Dupin, koji je cijelo vrijeme plivao pored, oko i iznad nas i izvodio vratolomije, zastao je i pogledao me upitno. Bod je čekao moj odgovor s nestrpljenjem. Pogledao sam Ježofinu, a ona je bodljama učinila znak odobravanja. Došlo je vrijeme da najveću dječju morsku tajnu, tajnu tajne police, podijelimo sa svojim najboljim prijateljima. 69

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 69

25/09/2019 15:31:44


– Znam – rekao sam svečano i izazvao burno veselje koje se sastojalo od zaigranog plesa dvoje malih ježeva, jednog vratolomijama sklonog dupina i smijeha jedne smeđooke ježice. Koji bi jež mogao poželjeti više? U knjižnicu smo pošli smjesta.

70

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 70

25/09/2019 15:31:44


bodlja četrnaesta

KNJIGA PRIJATELJSTVA Već izdaleka, vidjeli smo krakove tete Zvijezde koji su nas dozivali neka požurimo. Ušli smo u knjižnicu vrlo brzo zahvaljujući Dobrom Dupinu koji nas je vozio na svojim leđima. Zvijezda nam je osmijehom odzdravila i pogledom nas ispratila do tajne police, a zatim nečujno pošla za nama. Kad smo stigli, kameni mozaik već se bio rastvorio, pjesma morskih sirena utopila se u posljednjim taktovima, a pred nama se prostirala tajna polica. Oduševljenje kojim su zračili Bod i Ježi, podsjetilo me na moj prvi susret s ovim čarobnim mjestom. Uputio sam Ježofini pogled zahvale. Ježi je razgledavala knjige, Dobri Dupin tajanstveno se smijuljio, a Bod je listao staru knjigu s potpisima. – Ježevi, pogledajte! – pozvao nas je uzbuđeno. Bodljama je upirao u nekoliko potpisa napisanih dječjim rukopisom koji su otkrivali još jednu tajnu: naši roditelji – Ježofinini, Bodovi, moji pa čak i Ježina mama koja je u djetinjstvu živjela u Moregradu, bili su upisani u knjigu tajnih čitatelja. Misli su mi se razbistrile poput mora nakon bure. Roditelji su me pustili vratiti se u Moregrad jer su znali kamo idem. 71

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 71

25/09/2019 15:31:44


I sami su to jednom prošli. Dobri Dupin nam je dugovao neke odgovore: – I vaši su roditelji nekada bili djeca. Voljeli su čitati, a vole i danas, zar ne? Voljeli su, kao i svi mali ježevi, pustolovine. Saznali su za tajnu policu, a i sami su jednom čuli za tajnu Knjigu prijateljstva. Izmijenio sam poglede sa svojim prijateljima. Počelo je blagim drhturenjem dječjih bodlji, a preraslo je u pravi potres smijeha! Mislili smo da smo veliki, odgovorni i samostalni, a zapravo su nas roditelji neprestano imali na oku. S nama se smijao na smijeh uvijek spreman Dobri Dupin, ali i teta Zvijezda. Osjećaj da ona ima nešto sa svime, nije me puštao do samoga kraja biserne pustolovine. Kada je smijeh utihnuo, usredotočili smo se na traženje Knjige. Uprli smo znatiželjne poglede u policu, nadajući se da ćemo je odmah pronaći. No u toj količini knjiga, bilo je nemoguće uočiti onu pravu. Teta Zvijezda mi je već davno bila objasnila da su knjige na polici poredane abecednim redom prema prezimenu autora, a zatim prema naslovu. Međutim, na mjestu gdje je Knjiga prijateljstva trebala stajati, nije je bilo. U svakoj knjižnici pa tako i u našoj postoje vrlo vrijedne knjige – objašnjavala je knjižničarka. – Smještene su na posebnim mjestima. U nekim knjižnicama one su 72

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 72

25/09/2019 15:31:44


zaključane, a u našoj se knjižnici do njih može doći samo na jedan način. Upitnici u našim pogledima dobili su uskoro svoj odgovor. – Pomoću tajnih stihova – šapnula je tajnovito. Mom upitniku priključio se i uzbuđeni uskličnik dok mi je teta Zvijezda u drhturave bodlje smještala papir na kojem su bili ispisani tajni stihovi. Prijatelji su se nagurali oko mene bodreći me da počnem glasno čitati. Zaustio sam: Knjiga prijateljstva Princeze Lucije Čuva bisera tajnu. Tek kada dođe u bodlje prave Otkriva vrijednost trajnu. Otvori stijeno Ladice svoje Otkrij nam puteve sreće. Tvoju tajnu, osim nas Nitko doznati neće!

Posljednji stih sam uzviknuo! Svi smo se redom, uključujući i Dobrog Dupina, ukipili iščekujući strašno uzbudljivo čudo ne shvaćajući da se ono među nama već 73

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 73

25/09/2019 15:31:44


odavno dogodilo. Neko vrijeme, tišinu je mogla parati sabljarka. Primijetio sam da je teta Zvijezda nestala, a počeo se udaljavati i Dupin. Možda bih ga i upitao kamo će, da se jedna polica nije počela rastvarati otkrivajući, pred četvero pari razrogačenih ježjih očiju, prostor duboko u stijeni. Da sam u tom trenutku bio sabraniji, manje uplašen ili jednostavno stariji, primijetio bih kako Dupin Dobri gura glavu izvan prostorije u kojoj smo se nalazili i zajedno s tetom Zvijezdom suzbija navalu smijeha. Polica se otvarala pritiskom jednog prekidača pored knjižničnog pulta, a tajni stihovi bili su mala podvala ovo dvoje starih dobrih prijatelja uvijek novim generacijama morskih klinaca. Ipak, mi je nismo bili svjesni. Pred nama, malim morskim ježevima, događala se prava čarolija. U crnom mraku, duboko u stijeni, blistala je posve bijela knjiga. Pomalo smo oklijevali, a onda je Ježofina, koja knjigama nije mogla odoljeti, uvukla bodlje u pukotinu i izvukla je. Bjelina korica bila je očito nagrižena vremenom. Naslov Knjiga prijateljstva bio je ispisan morskom abecedom i bojom mora. Knjiga je svojom vanjskom ljepotom oduzimala dah. Ipak, u njezinu nutrinu nismo mogli zaviriti. Poput nekog dnevnika, bila je zaključana lokotom.

74

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 74

25/09/2019 15:31:44


Potraga za ključem u knjižnici bila je bezuspješna. Knjižničarka Zvijezda ne samo da nam nije pomogla, nego nas je uputila kući jer je knjižnicu trebalo zatvoriti. Razočarani i bespomoćni smjestili smo se na staro mjesto u školskom dvorištu. Dogovorili smo se da ćemo Bod i ja ponijeti knjigu njegovoj kući, sakriti je, te da ćemo sutradan tražiti neko rješenje. Pošli smo svatko na svoju stranu, već umorni od silnih uzbuđenja toga dana. Bod mi je iznosio jednu od svojih teorija gdje bi mogla biti knjiga, kad nas je zaustavio Ježofinin glas: – Ježevi, čekajte! Bod! Mor! Stanite! – gibala se najbrže što je mogla prema nama, a za njom je došla i Ježi. Odnekud se pojavio i Dupin. – Gagagaleb je ispustio ovu poruku! – zadihano nas je izvijestila. Nestrpljiv kakav je bio, Bod ju je gotovo poderao uzimajući je iz Ježofininih bodlji te naglas pročitao: Ti što tražiš odgovore I želiš u Knjigu ući Ne žuri se, ne posrći Mirno pođi kući! Ključevi na sigurnom Snivaju svoj san. 75

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 75

25/09/2019 15:31:44


Naći ćeš ih kada prođe Još pokoji dan. Sad se strpi i razmisli, Ne gubi se i ne skitaj! Ako želiš pronaći ih Glavatu Želvu pitaj!

Među prisutne uvukla se tišina i strava. Nitko nije očekivao da ćemo na svom putu naići na opasnost, a ona je sada bila na pomolu. Otkako smo se rodili, plašili su nas da će nas, ako ne budemo dobri, pojesti Glavata Želva. A sada smo trebali dobrovoljno poći k njoj. Kao da nam je čitao misli, Dobri je upitao: – Bojite se? Strah ježica mogao je vidjeti i Galeb Srebrnasti koji nas je prelijetao daleko iznad pučine krešteći svoj, sada prigušeni, adio! Bod i ja već smo bili u životnoj opasnosti i nikako se nismo željeli upuštati u taj hladni osjećaj straha. Dupinu nismo trebali niti odgovoriti na pitanje. Znao je. – Ne bojte se! – zapištao je mirno. Znam da kruže priče o tome kako je Glavata Želva za morske životinje opasna kornjača, ali zapravo postoji način da se sigurno razgovara s njom. Kao prvo, treba imati dobar razlog. Vi ga 76

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 76

25/09/2019 15:31:44


zasigurno imate. Kada je upoznate shvatit ćete da je ona vrlo draga, dobra i mudra starica. Šutjeli smo još neko vrijeme nepovjerljivo, a onda smo začuli Ježofinu: – Možeš li nam dogovoriti posjet? – Osjećala je da smo svi uz nju. – Mogu – zapištao je Dupin zadovoljno. Kao turistički vodič imam izvrsnu suradnju s uredom gradonačelnice, a posebno s njenim najbližim tajnicima, parom morskih konjica. Već sutra ću dogovoriti posjet, no morat ćete se strpjeti neko vrijeme. Naime, gospođi Želvi, što zbog starosti, a što zbog sporosti treba najmanje dva dana da iz svojih odaja dođe u službene prostorije. Jeste li spremni toliko čekati? – Ah, barem se imamo vremena ohrabriti – procijedila je najuplašenija Ježi i izazvala nezadrživi val smijeha ohrabrenja.

77

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 77

25/09/2019 15:31:44


bodlja petnaesta

KOD STARE GRADONAČELNICE Dva dana protekla su u razgovorima, nagađanju, napetosti. Da nije bilo Dupina Dobrog, možda bismo u pojedinim trenutcima i odustali od svoga nauma. No njegovo umirivanje i naša znatiželja pomogli su nam prebroditi dane iščekivanja. Još uvijek sam odsjedao u Bodovoj kući. Iako smo znali da naši roditelji pretpostavljaju čime se bavimo, nismo bili sigurni bi li nam dopustili susret s Glavatom Želvom. Odlučili smo stoga taj posjet prešutjeti i nadati se najboljem. Dobri Dupin, naš prijatelj i vodič vrlo je ozbiljno shvatio svoju ulogu. U točno određeno vrijeme dana posjeta gradonačelnici, smjestio nas je na svoja leđa i povezao nas put palače Morske uprave. Kao pravi turistički vodič, uputio nas je u povijest te stare i elegantne građevine. Saznali smo da je nastala odmah nakon raspada Podmorskog kraljevstva. Glavata Želva nije odmah postala gradonačelnica. Prije nje Moregrad je vodila jedna hobotnica. Građani njome nisu bili zadovoljni jer su smatrali da svojih osam krakova olako koristi za krađu gradskih dobara. Ubrzo je smijenjena. Naslijedila ju je Plemenita 78

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 78

25/09/2019 15:31:44


Periska. Kako joj samo ime govori, bila je plemenitog roda pa je smatrala da voditi grad znači pripremati domjenke, naređivati podanicima i pokazivati raskošne oprave. Moregrad je zbog nje vrvio svađama. Uskoro su Moregrađani shvatili da je potrebno promijeniti vlast pa su to i učinili. Meduza Morska Mjesečina bila je sljedeća na redu. Izabrana je jer su je sugrađani poznavali i voljeli, ali uskoro je pokazala da niti njoj nije suđeno ostati na vlasti. Naime, voljela je izlaziti noću pa je danju uvijek bila pospana. Takva se nije bila u stanju brinuti o svome gradu. Posljednja u nizu neuspješnih gradonačelnica bila je gđica Lignja. Njezin je nedostatak bio taj što nije imala vlastiti stav, nego je uvijek radila što su joj drugi rekli. Oni izrazito agresivni i glasni mogli su je usmjeriti da izvršava njihove ciljeve koji nisu uvijek bili za dobrobit grada. Vijeće Moregrađana sastalo se nakon smjene gđice Lignje još jednom i donijelo najbolju odluku u povijesti Vijeća – gradonačelnica će postati stara gospođa Glavata Želva. Koje se to godine dogodilo, nitko se ne sjeća. Zna se samo da od dana kada je Želva zavladala, Moregradom vladaju mir, blagostanje, poštenje i ljubav, a legende o Glavatoj Želvi postale su dio moregradske tradicije. 79

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 79

25/09/2019 15:31:44


Priča našeg vodiča toliko nas je zaokupila da smo gotovo zaboravili na strah. Na našu zadaću podsjetili su nas morski konjici koji su otvorili vrata Morske palače. Vodili su nas kroz vrlo dugačak hodnik, a kako nam ne bi bilo dosadno, zabavljali su nas svojim veselim brbljanjem i hihotanjem. Saznali smo da su u braku (i jaako zaljubljeni). Mjesto kod gospođe Želve smatrali su najboljim na svijetu jer je ona imala vrlo mnogo razumijevanja za česte porodiljne dopuste koje je koristio mužjak ovoga para. Hodnik kroz koji smo prolazili imao je mnoga vrata koja su se otvarala i zatvarala. Kroz njih su provirivale sve morske životinje koje možete zamisliti, a svima im je bio zajednički široki osmijeh. Kad smo stali pred visoka i raskošno urešena vrata iza kojih nas je čekala gospođa gradonačelnica, naš je strah gotovo potpuno nestao. Morski konjici zaželjeli su nam sreću i napustili nas. Njihov hihot odzvanjao je dugačkim hodnikom i nagnao Boda i Ježi da na trenutak isprepletu bodlje. Meni se učinilo da mi je Ježofina poklonila jedan sramežljivi osmijeh kad sam je pogledom potražio. – Ulazimo – rekao je svečano Dobri Dupin. Čvršće sam bodljama stegnuo bijelu knjigu i zajedno sa svojim prijateljima napola hrabro nabadajući ušao u službene 80

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 80

25/09/2019 15:31:44


prostorije gradonačelnice Glavate Želve. Stajala je ispred visoke police prepune prastarih knjiga. Pogled kojim nas je dočekala umalo nas je potjerao van. Ježi bi i pobjegla da je Dupin nije zaustavio. – Što trebate zalogajčići? – upitala je zlurado se smješkajući pokazujući svoje jake čeljusti. Kako su mene izabrali za glasnogovornika, započeo sam obraćanje ovoj strašnoj nemani: – Mmmmi mi smmmo tu zbog zbog Knjige prijateljstv prijateljsstva. Nastupila je mrtva tišina. Znao sam da kornjače hodaju sporo te da joj, iako smo ježevi možemo lako pobjeći. No bojao sam se što će se dogoditi ako zapliva. Hoće li nas Dupin moći spasiti? Podigla je glavu, uputila nam prodoran pogled i trzajem se pokrenula u našem smjeru. Nećete nam zamjeriti što smo počeli vriskati i bježati! Kada vas nečim plaše od rođenja, toga se jednostavno bojite! Pogotovo ako se radi o ovakvoj nemani u napadu! Grabili smo već drugom polovinom dugačkog hodnika kada smo shvatili što se događa. Naš vodič i takozvani prijatelj Dupin, Glavata Želva i svi zaposlenici koji su za ovu priliku otvorili vrata svojih ureda, valjali su se od smijeha. Nitko nikada nije spomenuo da gradonačelnica 81

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 81

25/09/2019 15:31:44


82

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 82

25/09/2019 15:31:45


ima smisla za humor. Ovo je bio njen uobičajen način dočekivanja stranaka, budući da je znala da je se svi, a posebno djeca, boje. Oni koji su to doživjeli zagonetno su se smješkali, ali nisu nikome htjeli odati ovu odličnu foru gospođe gradonačelnice. Posramljeni, ali i s velikim olakšanjem i širokim osmjesima vratili smo se u ured. Urnebesni smijeh sad je već jenjavao u hihot. Želva je brisala suze, a Ježofina mi je šapnula kako mucam bolje nego ona. Tog su dana izgleda svi imali napadaje duhovitosti. – Pa primimo se posla! – rekla je gradonačelnica ispuštajući zadnje hihote. – Vi dakle imate Knjigu prijateljstva, znate za Luciju, Gitu i bisere, ali nemate ključ koji bi vam otključao knjigu i odveo vas tako do bisera prijateljstva. I uvjereni ste da vam ja mogu pomoći. Nismo se baš usudili glasati, ali smo bodljama davali znakove potvrde. – Dobro mi došli dragi gosti! – rekla je svečano gđa Želva. – Uistinu, došli ste k meni s pravim razlogom – primijetila je namigujući nam. – Ključ vaše knjige i pustolovine koja vas čeka nalazi se u sefu u ovoj sobi i ja ću vam ga rado posuditi. Sef se nalazio na drugom kraju uistinu dugačke prostorije. Postali smo svjesni da će primopredaja ključeva potrajati iako je gradonačelnica 83

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 83

25/09/2019 15:31:45


već krenula prema odredištu. Uskoro smo zaboravili sve strahove uvučeni u priču koju je hodajući pripovijedala stara kornjača. – Bila sam uistinu mlada kada sam prvi put primljena na dvor kralja i kraljice Podmorskog kraljevstva. Tek sam završila studij i mnogi su mislili kako se neću moći nositi sa zadacima koji bi mi mogli biti povjereni. No, ubrzo, nakon niza brzo i točno obavljenih jednostavnih zadataka, – me primiti u službu kao njihovu kralj i kraljica odlučiše osobnu savjetnicu. U početku, dok je u kraljevstvu vladao sklad, moj posao bio je zabavan i opuštajući. Mudri vladari postali su mi i bliski prijatelji, ali i učitelji. Naučili su me kako je za pravedno vladanje važno oko sebe okupiti vrijedne i pametne suradnike. Kako moć nije u materijalnom bogatstvu nego u bogatstvu duha. Kako pravda i dobro uvijek pronađu put do pobjede. Te sam mudre riječi zauvijek zapamtila i nosim ih sa sobom. Problemi u Podmorskom kraljevstvu započeli su onog kobnog rođendanskog dana, kada je u svijet puštena ljubomora. Iako sam bila mlada, stekla sam nešto iskustva, a pokoje zrnce mudrosti već je tada krasilo moju osobnost. Taj događaj nisam smatrala nikakvom katastrofom, tek malom, prirodnom promjenom. Istog su mišljenja bile 84

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 84

25/09/2019 15:31:45


obje mlade princeze, Luce i Gita. Iako u tom trenutku u svađi, nisu se željele zauvijek oprostiti. No, stari kraljevi i njihove supruge više nisu posjedovali tu mudrost i potrebu za mirnim rješavanjem sukoba. Toliko su burno reagirali da nisu željeli poslušati niti moje savjete. Čak su mi zaprijetili da biram: ili ću se pokoriti njihovom mišljenju ili ću napustiti dvor. Kako sam i tada bila ponosna, odabrala sam drugu mogućnost i nikada nisam požalila. I danas smatram da je razdvajanje dvaju prijateljskih kraljevstva te dviju dragih, dobrih prijateljica zbog takve pogreškice bilo potpuno pogrešan potez. Cijeli svoj dugi život radim na poticanju prijateljstava i znam prepoznati prijatelje kad ih vidim. Stoga mi je čast i zadovoljstvo predati vam ovaj ključ. Položila ga je na knjigu u mojim bodljama. Htio sam zahvaliti, ali me prekinula: – Požurite sada! Čekaju vas mnoga uzbuđenja, a i stara Želva je pomalo umorna. Zbogom. Užurbano smo krenuli prema izlazu, a Želva se uputila prema vratima na suprotnom kraju prostorije. – Ježevi! – zaustavila nas je. – Pozdravite puno moju dragu prijateljicu! Nismo znali o čemu se radi, a nismo uspjeli niti pitati.

85

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 85

25/09/2019 15:31:45


Odnekud su se pojavili konjici, zatvorili su vrata ureda i uputili nas užurbano hodnikom. Nisu bili pretjerano veseli, a nismo vidjeli niti ostale zaposlenike. Hodnikom je odzvanjala tišina. – Požurite van, Želva je gladna! – pristojno nas je obavijestila (ili upozorila?) ženka para morskih konjica. Našli smo se brzo na leđima našeg Dupina i plovili prema knjižnici. Ovaj susret ostavio je dojam dovoljno jak da nas sve zadrži u tišini.

86

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 86

25/09/2019 15:31:45


bodlja šesnaesta

PUTNICI BISERJA PRIJATELJSTVA Imali smo sve što nam je bilo potrebno. Knjigu prijateljstva i ključić koji je otvara. Svečani trenutak trajao je čitavu vječnost. Kada je napokon bila otvorena, knjiga nam je pokazala svoje prvo poglavlje koje je unijelo novu dozu uzbuđenja u našu malu morsku družinu. Iza naslova Vodič kroz more za putnike Tajnog biserja prijateljstva skrivale su se upute koje su sadržavale praktične savjete o mogućim opasnostima i potrepštinama koje bi nam mogle biti potrebne na takvom putovanju. Stajao je tu i naputak o potrebi za dobrim vodičem. Naš se smiješio spreman za novu pustolovinu. Uputama je bila priložena i karta koja nas je trebala dovesti do tajnog biserja prijateljstva, a označeno je i mjesto početka putovanja: kamena klupa ispred škole. Zanimljivo je da je osim tiskanih slova na više mjesta nešto bilo dopisano različitim rukopisima. To su sigurno upisivali putnici prije nas. Također je debelim slovima morske abecede stajala napomena: Čitajte znakove u prirodi. Polazak je dogovoren za rano jutro sutradan, a dogovor smo potvrdili pozdravom koji je okupio četiri bodlje i peraju. 87

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 87

25/09/2019 15:31:45


Knjiga je te noći prenoćila kod Ježofine. Zbog uzbuđenja toga dana, a možda još više zbog onoga što slijedi, spavanje je te noći bilo nemoguća misija. S prvim sunčevim zrakama svi smo nemirno kružili oko kamene klupe iščekujući početak putovanja. Bili smo nakrcani svim potrepštinama koje je predviđao Vodič za putnike, a meni je pripala čast nositi knjigu vodilju. Kasnio je jedino naš Dobri Dupin, inače velika spavalica. Zijevajući pojavio se u trenutku kada smo ga već pošli tražiti. Nestrpljivo smo se popeli na njegova leđa. Za prvi dio putovanja bilo je predviđeno napuštanje Moregrada i traženje pješčane uvale na rubu mora i obale. Dupin je još bio pospan i plovio je sporo, a mi smo ga požurivali hip-hop pjesmom koju smo smislili putem: Brže se kreći Nećemo stići Bisere tražimo Moramo ići! Budi se smjesta Vremena nema Ako zakasnimo Frka se sprema! 88

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 88

25/09/2019 15:31:45


Promatrali smo buđenje riba, rakova, školjki, hobotnica, algi. Svi su sa zanimanjem pogledima pratili našu družinu. Neki su čak tijelima pratili ritam naše pjesme! Dobrog Dupina, koji je na svojim putovanjima ovuda često prolazio, pozdravljali su na svakom uglu. Kako se sunce uspinjalo, postajao je sve veseliji, budniji i brži pa nas je često vodio i iznad površine mora. Bodu i meni to je budilo ne baš lijepa sjećanja na susret sa suhim, užarenim kamenjem, ali Dupin nas je tako brzo vraćao u vodu da je bilo uistinu zabavno. Moregrad i okolicu već smo davno prošli i bili smo blizu svog prvog cilja. Uvala u koju smo uplovili bila je prekrivena bijelim pijeskom. Prema uputama u knjizi i na karti, ovdje smo trebali primiti upute za nastavak putovanja. Nitko od nas nije znao što bismo zapravo trebali tražiti. Već smo počeli gubiti nadu i sumnjati da se radi o neslanoj šali ili prevari, kad li nas pozove Ježofina: – Gledajte, nešto se događa s pijeskom! – uzbuđeno je viknula. – Čitajte znakove u prirodi! – prisjetio sam se naputka u knjizi. Pijesak se uistinu počeo udubljivati, a na njemu se ispisala poruka:

89

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 89

25/09/2019 15:31:45


Dio ste puta pošli spretno, Ali to nije kraj Skrenite lijevo, putujte sretno Tražite sunca sjaj!

Nije bilo vremena za čuđenje. Put se morao nastaviti. Putovali smo dugo, slijedeći sunce, ne razumijevajući jasno poruku u pijesku. Sunce više nije sjajilo. Naprotiv, sve se više gasilo. Bili smo pomalo izgubljeni i jako, jako umorni. Dobri Dupin nas je jedva uspio nagovoriti na još jedan izron iznad površine mora. Tamo nas je čekalo rješenje zagonetke. Sjajno žuto sunce prometnulo se u užarenu kuglu od čijeg je odsjaja nebo blistalo nijansama ljubičaste, narančaste, plave i crvene. Nešto toliko lijepo ni Ježi, ni Bod, ni Ježofina, ni ja nikada nismo vidjeli. Doslovno smo, zadivljeno gledajući, gotovo ostali bez daha, kada nas je Dobri Dupin vratio u dubinu i rekao da ćemo ondje prenoćiti. Dugo smo, prije utonuća u san pričali o doživljenom. Dok su mi se oči sklapale, posljednjeg puta tog dana, zahvalio sam Morebogu na ovom savršenom iskustvu, na mojim divnim prijateljima i pomolio se za sretan nastavak puta. Probudio me Ježin panični vrisak. Ono što sam vidio 90

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 90

25/09/2019 15:31:45


otvorivši oči, ne bih poželio niti najgorem neprijatelju. Iznad nas je plutalo biće, odmah sam sa zebnjom prepoznao čovjeka, koji je na licu, nogama, leđima nosio neke čudne dodatke. – Ronilac! Ronilac! Bježite! – vikao je Dupin. Krenuli smo zbrisati, ali su nam vid zamaglili neki neobični bljeskovi. Ni sam ne znam kako, ali uspio sam u ovom teškom trenutku dozvati mrvicu razboritosti. Prisjetio sam se memoara Sve o ljudima iz ježevog kuta i poglavlja koje ronioce karakterizira kao ljubitelje prirode. Neće nam nauditi! Želi nas samo fotografirati! – uzviknuo sam. Ježi nije trebalo dugo da iz paničnog straha glatko sklizne u svoju najbolju pozu za fotografiranje, a uskoro smo joj se pridružili i mi ostali. U početku smo bili ozbiljni, a zatim smo se počeli šaliti i pozirati na najsmješnije moguće načine. Vjerujte mi, ovo iskustvo niti ronioca nije ostavilo ravnodušnim. Dobro sam mu vidio osmijeh pored dihalice! Dugo smo mahali našem novom prijatelju na odlasku. Shvatili smo tada da je došlo vrijeme za nastavak putovanja, ali nismo znali kamo dalje! U pijesku se ništa nije pojavljivalo. Dobri nam je Dupin otkrio kako je poruke moguće dobiti i u morskome valu. Bilo je vrijeme za još 91

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 91

25/09/2019 15:31:46


jedan put na površinu. Kako smo bili dobro raspoloženi, radovali smo se Dupinovim vratolomijama. Površina mora bila je mirna, ali su se u daljini nazirali dolazeći valovi. U jednom od njih skrivala se naša tajna poruka. Uočila ju je, kao i obično, Ježofina. Kako se pojavila, tako je i nestala, ali dobro smo je zapamtili: Do biserja prijateljstva Put je samo jedan. Tko učini dobro djelo Prijatelj je vrijedan.

– Dobro djelo? – uzviknuo je Bod. Kako ćemo iz čista mira učiniti dobro djelo? – Dobra djela događaju se u trenutku – odgovorio je naš iskusni vodič. – Pođimo dalje neopterećeni. Već će se dogoditi nešto što će u nama potaknuti dobrotu. Uistinu, put se nastavio. Uživali smo u vožnji, razgovoru, okolišu te stanovnicima mora koje smo susretali putem. Ipak, prilika za činjenje dobroga djela nije se ukazivala. U more se već počela uvlačiti tama, a naša tijela bila su spremna za počinak. Postelju smo potražili pored glatke, zaštićene stijene. Iako umorni, te večeri dugo 92

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 92

25/09/2019 15:31:46


nismo mogli zaspati. Prepričavali smo doživljaje, smijali se i pogađali što bi nam se moglo dogoditi u nastavku putovanja. U jednom trenutku Bod je izrekao nešto što smo se svi pitali: – Kako to da su nas roditelji bez ikakvih problema pustili na ovakvo putovanje? Mislio sam da mu nitko neće znati odgovoriti, ali na moje veliko čuđenje, javila se Ježofina: – Vidite, i ja sam se pitala isto. Mislila sam da ću odgovor pronaći u Knjizi prijateljstva pa sam je cijelu pročitala one noći kad sam je čuvala. Na njezinom kraju pronašla sam nešto vrlo neobično. Pogledajte! – pokazala nam je posljednje poglavlje Knjige prijateljstva. Naslov mu je bio Putnici koji su pronašli biserje prijateljstva. Sadržavalo je ovo poglavlje mnoge potpise, a Ježofina je bodljom uprla u one koji su nas zanimali. Kao i u knjižnici, pored tajne police, i ovdje su bili upisani naši roditelji. – Nisam mogla izdržati – rekla je naša istražiteljica. – Morala sam pitati mamu o čemu se radi. Ispričala mi je da su se svi oni poznavali kada su bili djeca. Pronašli su tajnu policu, čuli legendu princeze Lucije, pronašli Knjigu prijateljstva. Krenuli su na isti ovaj put. – I?? Što nas čeka? – upitali smo Ježi, Bod i ja nestrpljivo. – To mi nije htjela otkriti. Rekla je samo da ćemo se na kraju putovanja i mi moći upisati u Knjigu prijateljstva. 93

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 93

25/09/2019 15:31:46


Željeli su da odemo na ovaj put kako bismo vidjeli svijet i naučili ponešto o životu. Rekla je, također, da se ne trebamo bojati jer nas čuva Dobri Dupin i naše more. Zakleo bih se da sam vidio kako je lice našeg prijatelja vodiča promijenilo boju od neugode. Pogladio nas je perajom sve redom i uputio nas u san. Dan u koji smo uplovili buđenjem očekivao je od naše male, ali znatno ohrabrene družine dobro djelo. Trudili smo se cijelo vrijeme. Lijepo smo se odnosili jedni prema drugima, putem pomagali svakome kome je pomoć bila potrebna, ali to kao da nije bilo dovoljno. Sumnja u uspješni ishod putovanja uvukla se u naše redove. Kada je sunce, na kraju još jednog dana, zažarilo svoje lice i počelo tonuti u naš plavetni svijet, zaželjeli smo još jednom vidjeti zalazak. Dobri nas je Dupin poveo prema površini. Što smo se više penjali, tama je postajala sve crnja. Događalo se nešto neobično. – To su ribari i njihove barke. – upozorio nas je Dupin šaptom. – Budite tiho da nas ne čuju. Jako smo se uznemirili. Čuli smo mnogo puta kako stanovnici morskoga svijeta stradavaju u ribarskim mrežama, a uskoro smo jednu od njih i ugledali. U nju su bile uhvaćene ribe, rakovi, hobotnice. Neki od njih 94

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 94

25/09/2019 15:31:47


95

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 95

25/09/2019 15:31:49


bili su naši prijatelji! – Moramo ih spasiti! – prošaptali smo uglas! Dupin nas je pogledao i nasmiješio se. Spustio nas je hitro na dno, a zatim se još hitrije vinuo natrag. Vidjeli smo kako se zapliće u mrežu, trga njezine čvrste niti i oslobađa naše prijatelje! Vratio se po nas i žurno smo krenuli dalje. – Evo našeg dobrog djela! – viknuo je uzbuđeno kada smo odmakli dalje od ribara. – Zapljeskali smo svim svojim bodljama, a pridružili su nam se i oslobođeni morski stanovnici. Ribari, naviknuti na Dupinove nepodopštine i stalnu borbu za pravdom bacili su novu mrežu čekajući svoju večeru. Dupin nam je objasnio da ljudi, kao i morski stanovnici, moraju od nečega živjeti. Razumjeli smo jer smo često viđali kako veće ribe jedu manje, a i sami smo umalo postali zalogaj stare kornjače Želve. Priroda ima svoje zakonitosti koje valja prihvatiti. Noć nije protekla mirno. Saznali smo da sljedeći dan donosi kraj putovanja i uzbuđenje je bilo preveliko. Posljednju poruku pronašli smo odmah ujutro, na trokutastoj stijeni u blizini koje smo noćili. Glasila je:

96

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 96

25/09/2019 15:31:49


Biserje pomno u spilji se skriva Dostupno svakome nije. Morski ga čovik čuva, pazi, Potražite medvjedicu što prije!

– Morski čovik! – uzviknula je uzbuđeno Ježofina. Ostali su osjetili istu količinu radosti i uzbuđenja. Događalo nam se tijekom ovoga ljeta uistinu mnogo zanimljivih i neobičnih stvari, ali ovo! To će uistinu biti vrhunac pustolovine! Vratila se Adrijana!

97

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 97

25/09/2019 15:31:49


bodlja sedamnaesta

MORSKI ČOVIK... ... Morska medvjedica, Sredozemna medvjedica, Morski fratar, Adrijana. Kažu da je u našem moru posljednji put viđena prije mnogo ljudskih godina. Čuli smo glasine da se možda vratila, ali mislili smo da su to nagađanja i bajke. Ipak, sada, na leđima Dobrog Dupina, slijedeći upute na karti, plovili smo ususret čistom moru i jednom od najugroženijih sisavaca na svijetu. Špilja u kojoj je, prema uputama koje smo imali, živjela, bila je prazna. – Možda je izišla na kopno! – rekla je Ježofina. – Ili pliva! – uzviknuo je Bod, svjestan da Morski čovik ne može dugo biti na jednom mjestu i da dnevno prijeđe mnogo kilometara. – Najbolje će biti da pričekamo. – zapištao je Dupin. – Zna da dolazimo. Nismo dugo čekali. Začuli smo duboki lavež, a zatim je i ugledali. Bila je velika i lijepa, a brk joj se smiješio: – Ajme, ča ste smišni! Pa dobro mi došli mili! Sidite! Dupin i Medvjedica zagrlili su se i izljubili, a mi smo zadivljeno promatrali to veliko, dobroćudno biće iz porodice tuljana kako se hihoće i priprema mjesta za svoje goste. Smjestila se u špilji, a mi smo sjeli u krug ne 98

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 98

25/09/2019 15:31:49


skidajući pogled s nje. – E, tako! – protrljala je šape. – Ča ćete najprije, maleni? Oćete priču, il’ ćete da van dan ča triban pa da idete ča? Nismo niti trenutka dvojili. – Priču! – vrisnuli smo uglas najglasnije što ježevi mogu. Adrijana je pročistila grlo i započela: – Možda ste, iako ste tako maleni i mladi imali priliku susresti se s ljudima. To su van ona krakata bića ča žive s druge strane naše obale. U trideset godina ča ja plivan morima i hodan kopnon, mnogo su se prominili. Čula san i da ih se vi dica više uopće ne bojite! To mi je bilo drago čut, al’ nekako sumnjivo jer kad se sitim svog djetinjstva i mladosti, najgore mi je mislit na jude. Nimalo me ti čudaci nisu voljeli. Ni mene, ni moje najbliže. Zvali su nas morskim vragovima, ki da smo crni u duši, a nisu nas ni poznavali. Vatali su nas po moru iz čiste zabave. Govorili su da je to zato ča im trgamo mriže. Ali, dragi! Pa di bi mi namirno mrižu potrgali! Pa mi volimo loviti ribu, a ne krasti je! Znalo se desit, baš mojoj babi, da se slučajno zaplete u mrižu, potrga je, a sva riba ribaru pobigne. Onda on ljut i umoran, ubije morskoga čovika. Godinama smo tako živjeli. Mnogi moji rođaci i prijatelji su nastradali, a neki, kao moja obitelj i ja, otišli smo iz Jadranskoga mora. 99

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 99

25/09/2019 15:31:49


Dvadeset godina nisan bila svoja na svon, pa mi je čudno ča me zovete Adrijana! Tako me samo u ovon moru zovu. E, a stvari su se prominile. Baš neki dan, doša je ovamo neki ronilac. Ja da ću se baciti u bijeg, a kad ono on izvadi kameru pa me počne snimat! I smiješio se, sritan! Dakle, dalo bi se reći, dosta su se judi prominili. Čak kažu i da je zabrana lovit medvidice! Tu san već neko vrime i još mi nitko nije pokušao nauditi! – Hoćeš li ostati? – upitala je Ježi opijena Adrijaninom pričom. – A ča ću ti reć! Lipo je ovdi, čisto. Ni judi nisu opasni. Stvarno, razmišljam ostati i pozvati svoje u najlipše more na svitu. Riječi morske medvjedice iznjedrile su šest radosnih i razdraganih osmijeha. Privukla nas je tada k sebi i pustila nas zaspati u njenom mekanom zagrljaju. Ujutro nam je naša domaćica pripremila slastan travnati doručak. Rekla nam je sljedeće: – Znan zašto ste ovdi. I reći ću van, stvarno ste pravi prijatelji. Zaslužili ste onaj biser ka ča su ga zaslužili vaši roditelji prije mnogo godina. Ja van ga sada ne mogu dati jer nije ovdi. Čuvan ga u jednom drugon moru sa svojim najvećin blagom: mojon dicon. Vi pođite kući i budite strpljivi. Doći ću van jednog dana i predat van biser. 100

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 100

25/09/2019 15:31:50


101

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 101

25/09/2019 15:31:51


Shvatili smo da je došlo vrijeme rastanka i kraj našega putovanja. Bodlje su nam se stisnule od tuge, a peraje Dobroga Dupina nekako su se čudno objesile. – Ajde, ča ste se osušili! Pa bi će sve kako triba! Vi ćete se i dalje družiti, a ja ću doći u Moregrad. Posjetit ću i svoju prijateljicu Glavatu Želvu. Je l’ još gradonačelnica? – Da, da! – sabrala se Ježofina. – Zamolila nas je da vam prenesemo njezine pozdrave! Medvjedica se zamislila, a pogled joj je zasjenila tuga i sjeta. Shvatili smo kako je teško gubiti prijatelje. Razmijenili smo međusobno poglede Ježofina, Bod, Ježi i ja te se odjednom našli u četverostrukom bodljikavom zagrljaju. Zapečatili su ga poljupci jednog dragog Dobrog Dupina i dobroćudne, našem moru vraćene Adrijane.

102

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 102

25/09/2019 15:31:52


bodlja osamnaesta (i još pokoja)

KRAJ LJETA I MOROSPETA (BAREM NA NEKO VRIJEME) Povratak u Moregrad zbio se spektakularnom brzinom jer nas je Dobri Dupin htio zadiviti svojom vještinom brzog plivanja u čemu je i uspio. Za razgovor o proživljenoj pustolovini nije bilo mnogo vremena jer je nakon dugog ljeta ponovno počinjala škola. Neki su možda razmišljali o učenju i ocjenama, ali mene je najviše veselila tradicionalna prva tekma morospeta. Bila je zanimljiva zbog toga što smo sami mogli složiti ekipu pa smo Bod i ja mogli igrati zajedno. Mali Moregrađani zaželjeli su se škole i svih zbivanja vezanih uz nju pa su i tribine bile prepune. Ne trebam niti naglašavati da su najglasnije i najvjernije navijačice naše ekipe bile Ježofina i Ježi. Na Ježino glasno navijanje već sam bio naviknut, ali me Ježofina uistinu nadahnula svojim. Želio sam se pokazati u najboljem svjetlu i u tome sam uspijevao. Vjerujte mi, ovo je bila najbolja tekma koju je ovaj jež u životu odigrao! Tko zna koliki bi bio rezultat da se nije dogodilo što se dogodilo. Dok sam u žaru igre jurišao prema protivničkom golu, promatrajući jednim okom Ježofinu, nada mnom se 103

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 103

25/09/2019 15:31:52


nadvila sjenka. Nisam stigao niti razmisliti o novonastaloj situaciji jer me spriječila nesvjestica. Probudili su me kreštavi glasovi koji su, razabirao sam, pripadali susjedi Ježeli: – Izgubio je, zamislite, pola bodlje! Tako je to kada dopuštamo ljudskim turistima ulazak u našu uvalu! – Ona je i dalje pričala, a ja sam se pokušavao usredotočiti na situaciju. Bio sam u molničkom krevetu, bodlja mi je bila omotana u algu, a Morana i roditelji stajali su pored moje molničke postelje. Izgleda da me zadesila slična sudbina kao onog nesretnog estradnog umjetnika s početka ljeta. U žaru igre previše sam se približio obali i na mene je nagazio nespretni, zakašnjeli turist. Vjerojatno i njega boli ubod moje bodlje. Mama mi je, sretna što sam se probudio, objasnila kako je susjeda Ježela došla čim je čula, a sada liječnicima i sestrama u molnici savjetuje kako bi me trebali liječiti. Svi smo se nasmijali, a tata je (hm!) zagrlio mamu. – Mali brate, bit ćeš dobro! – Morana mi je poljubila zdravu bodlju. – Vani te čekaju prijatelji! – rekao je tata. – Pustit ćemo ih unutra sada kad si budan! Svi su bili ovdje: Dobri Dupin, Bod, Ježi i Ježofina. Poželjeli su mi brz oporavak. Bod me utješio rekavši da je ovo bila najbolja tekma koju smo igrali i da bismo sigurno pobijedili da ja nisam tako smotan. Posjetila me i 104

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 104

25/09/2019 15:31:52


teta Zvijezda. Donijela mi je zbirku pjesama koju je sama napisala. Na prvi su pogled njene pjesme neodoljivo podsjećale na one koje smo susretali tijekom svoje pustolovine. Glavata Želva poslala je poruku sa željama za brzo ozdravljenje, a potpisali su je svi njezini suradnici! Pridružila nam se i draga Sredozemna medvjedica. Nosila je koraljni kovčeg iz kojeg je izvadila najsjajniji biser. Umotala ga je u morsku algu i predala ga u bodlje Ježi. – Ovo je vaš biser prijateljstva. Dobro ga čuvajte – svečano je rekla. Ježi ga je obećala držati kod sebe dok ja ne ozdravim te dok svi zajedno ne pronađemo savršeno mjesto za taj savršeni dar. Ova gesta (a pomalo i bol u bodlji) izmamila mi je suze na oči. Brzo sam ih krišom obrisao. Molničku sobu pohodila je još jedna ježica. Ježofinina mama donijela je Knjigu prijateljstva i sipinu tintu. Došao je trenutak da se i naša mala družina upiše u vječnost. Zaključanu knjigu uzela je teta Zvijezda, tata je preuzeo odgovornost vraćanja ključa Glavatoj Želvi, a Ježofinina i moja mama izmijenile su prijateljske poglede. Mnogo se toga promijenilo ovoga ljeta. Zaključili su da sam umoran i počeli su me napuštati. U gužvi poljubaca i pozdrava uspio sam zamijetiti kako Ježofina gura bodlje pod moj jastuk od morske spužve. 105

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 105

25/09/2019 15:31:52


Kada sam ostao potpuno sam, pronašao sam ondje pjesmu ispisanu najsavršenijim rukopisom na svijetu: Ježeva život Na morskom dnu Pletenicu dobra i zla Zagrijava zraka ljubavi U kojoj smo ti i ja.

Mogao bih se okladiti da je moj smiješak popratio hihot morskih konjica. Sunce na zalazu položilo je svoje lice na kameni prozor molnice. Hvatao sam njegov užareni sjaj kako bih zapisao posljednje retke Bodljikave knjige. Ne moram niti spominjati bockanje želje duboko u srcu da je jednom neki morski klinac položi na tajnu policu male knjižnice u Moregradu.

106

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 106

25/09/2019 15:31:53


EPILOG U Jadranskom moru obitavaju mnoge zaštićene životinjske i biljne vrste. U ovom romanu spominju se tek neke od njih: Sredozemna medvjedica Dobri dupin Morski konjic Plemenita periska Glavata želva Srebrnasti galeb

107

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 107

25/09/2019 15:31:54


108

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 108

25/09/2019 15:31:54


SADRŽAJ Bodlja prva Ježevi i ljudi 3 Bodlja druga Moregrad 14 Bodlja treća Morska abeceda 19 Bodlja četvrta Ljubavni petljanac 25 Bodlja peta Nova spoznaja 31 Bodlja šesta Opasno dobar plan 34 Bodlja sedma Što mori Moriće? 37 Bodlja osma Tajna operacija 47 Bodlja deveta Princeza Mucavica 53 Bodlja deseta Moj život je brod koji tone 59 Bodlja jedanaesta Jedan je deseti rođendan 61 Bodlja dvanaesta Put s brzim povratkom 66 Bodlja trinaesta Legenda princeze Lucije 68 Bodlja četrnaesta Knjiga prijateljstva 71 Bodlja petnaesta Kod stare gradonačelnice 78 Bodlja šesnaesta Putnici biserja prijateljstva 87 Bodlja sedamnaesta Morski čovik 98 Bodlja osamnaesta (i još pokoja) Kraj ljeta i morospeta 103 (barem na neko vrijeme)

109

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 109

25/09/2019 15:31:54


AUTORICA Iva Dužić rođena je 1980. godine u Sisku gdje i danas živi i radi. Petrina je i Jurjeva mama te supruga njihovog tate Krešimira. Autorica je tekstova slikovnica „Sisak Smjehograd“ i „Priča o Žirku“ te autorica zbirke pjesma „Sve što vrijedi: pjesme za obiteljsko čitanje“ za koju je dobila prvu nagradu „Kitica“ 2016. godine. Želja joj je putovati biciklom od Siska Smjehograda pa sve do Moregrada. Kontakt / duzic.iva@gmail.com

110

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 110

25/09/2019 15:31:54


111

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 111

25/09/2019 15:31:54


Iva Dužić

BODLJIKAVA KNJIGA Ilustrirao Davor Schunk Uredila Saša Krnic Oblikovao Davor Schunk Lektorirala Iva Šalamon Izdavač Ibis grafika, rujan 2019. www.ibis-grafika.hr info@ibis-grafika.hr Tiskano u Hrvatskoj Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001041514. ISBN 978-953-7997-71-7

112

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 112

25/09/2019 15:31:54


Događaji morskog ježića Boda i njegovih morskih prijatelja podsjećaju na događaje dječaka i djevojčica s kopnene strane Jadranskoga mora. Za vrijeme ljetnih praznika uživaju u druženju, prvim ljubavima i avanturama kroz koje upoznaju nove svjetove i ljepote Jadranskoga mora.

ISBN 978-953-7997-71-7

Iva Dužić BODLJIKAVA KNJIGA

Teta Zvijezda otišla je svojim poslom, a ja sam se smjestio u udobnu fotelju za čitanje. Sadržaj knjige izgledao je obećavajuće: Što je ljubav? Kako znati sviđaš li se nekome? Možemo li pogriješiti u ljubavi? Otvorio sam stranicu s poglavljem: Kako znati sviđaš li se nekome? Istog trena dobio sam odgovor!

IVA DUŽIĆ

Bodljikava knjiga ilustrirao Davor Schunk

9 789537 997717

Cijena: 99,00 kn www.ibis-grafika.hr IBIS GRAFIKA

bodljikava knjiga3a_CS6.indd 113-115

26/09/2019 10:43:11

Profile for Ibis grafika

Bodljikava knjige – za program Naša mala knjižnica  

Elektronička verzija knjige Bodljikava knjiga. Samo za uporabu sudionicima programa Naša mala knjižnica tijekom ograničenja kretanja postavl...

Bodljikava knjige – za program Naša mala knjižnica  

Elektronička verzija knjige Bodljikava knjiga. Samo za uporabu sudionicima programa Naša mala knjižnica tijekom ograničenja kretanja postavl...

Profile for ibisgraf
Advertisement