Page 1

OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

BROJ 17 • PROSINAC 2005. ISSN 1331-9523

10. do 26. veljaËe 2006.

21:05

Page 1

MAGAZIN HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:05

Page 2


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:05

Page 3

Dragi Ëitatelji, pred vama je Ëetvrti i posljednji ovogodiπnji broj Ëasopisa "Olimp" u kojem su, prema mom miπljenju, najbolje predstavljena naπa nastojanja da "Olimp" postane pravi sportsko-kulturoloπki magazin. U njemu nema senzacija i dnevnih tema, jer je to gotovo i nemoguÊa zadaÊa za tromjeseËnik. Zato Êemo i u buduÊnosti nastojati s razliËitih aspekata pisati o temama iz podruËja tjelovjeæbe, sporta i olimpizma. U ovom broju, uz naπe standardne rubrike Povijest sporta, Od Olimpa do Olimpa, Sportska arhitektura, Religija i sport, Olimpijske legende i Sportske nade uveli smo i nove rubrike kao Sport i televizija, Sportska fotografija i Sociologija sporta.

ZA NAKLADNIKA Hrvatski olimpijski odbor Josip »op

UREDNIK

Josip »op, dipl. oec. glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Naravno da neÊemo zanemariti Ëinjenicu da je izdavaË ove publikacije Hrvatski olimpijski odbor i zato Êemo u iduÊem broju posebnu pozornost i prostor posvetiti proslavi Velikog dana hrvatskog sporta i nastupu naπih na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu, na kojima Êe sudjelovati dosad najviπe hrvatskih sportaπa. Njima, kao i svim ostalim hrvatskim sportaπicama i sportaπima, njihovim roditeljima, sportskim duænosnicima i vama poπtovani Ëitatelji æelim sretan BoæiÊ i mnogo sreÊe, zdravlja i sportskih uspjeha u olimpijskoj 2006. godini.

Ante DrpiÊ

UREDNI©TVO Æeljko Kavran, Draæen Harasin, Gordana GaÊeπa, Nada SenËar, Damir SenËar, Zdenko JajËeviÊ, Radica Jurkin, Jura Ozmec

UREDNIK FOTOGRAFIJE Damir SenËar LEKTURA MARE

OBLIKOVANJE I PRIJELOM Zlatko Vrabec GRAFI»KA PRIPREMA VEA d.o.o., Zagreb

TISAK Stega tisak, Zavrtnica 17 Zagreb

Naklada: 2.000 primjeraka

www.hoo.hr E-mail: hoo@hoo.tel.hr

5 7 8

Vaæne sportske obljetnice 2006. godine Kalendar natjecanja 2006.

SIJE»ANJ-VELJA»A-OÆUJAK

Goranko FiæuliÊ, dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora

Zakon o sportu neÊe rijeπiti problem dotoka sponzorskog novca

11

Zimske olimpijske igre u Torinu

Ponoviti Salk Lake City Sportske nade: Samoborka za svjetski vrh

14 16 Olimpijske legende: Mirjana OgnjenoviÊ 18 Olimpizam: Münchenska tragedija 22 Religija i sport 24 Sport i televizija 26 Grijesi sportskih novinara 29 Prilog POVIJEST HRVATSKOG SPORTA

42 Sociologija i sport 44 Predstavljamo vam sportski grad: Virovitica 46 Novi sport u Hrvatskoj 48 Publicistika 50 Umjetnost i sport 52 Sportska arhitektura 54 ©portska fotografija Od Olimpa do Olimpa

56 Glavni dogaaji u Hrvatskom olimpijskom odboru 3


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:05

Page 4


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

VAÆNE

21:05

Page 5

©PORTSKE GODI©NJICE U 2006. GODINI Priredio Zdenko JajËeviÊ

Franjo BuËar

Osnivanje klubova koji znaËe poËetak πportske grane 4. II. 1886. Osnovan ZagrebaËki πahovski klub - 120. godina 25. IV.1906. Osnovan Prvi hrvatski automobilski klub - 100. godina 20. I. 1931. Osnovan Prvi jugoslavenski kajak klub Zagreb 75. godina

Godiπnjice roenja 25. XI. 1866. Roen πportski djelatnik Franjo BuËar - 140. godina

8. VIII. 1946. Roen stolnotenisaË Dragutin ©urbek - 60. godina

Godiπnjice smrti 4. XI. 1876. Umro uËitelj tjelovjeæbe Miroslav Singer - 130. godina 11. X. 1946. Umro nogometaπ Ico Hitrec - 60. godina 26. XII. 1946. Umro πportski djelatnik Franjo BuËar - 60. godina

Osnivanje organizacija 4. VII. 1896. Osnovano Druπtvo uËitelja gimnastike - 110. godina 10. X. 1906. Osnovan Hrvatski πportski klub Concordia - 100. godina

Utakmica H©K Concordia na “Elipsi” danaπnjem Srednjoπkolskom igraliπtu 1970 godine.

1926. Osnovano Sportsko druπtvo Treπnjevka - 80. godina 1936. Osnovano Sportsko druπtvo Tekstilac - 70. godina

Godiπnjice dogaaja 29. VI. 1886. Odræana prva biciklistiËka utrka u Zagrebu - 120. godina

23. II. 1866. Roena uËiteljica tjelovjeæbe Ivana Hirschman - 140. godina 11. VIII. 1906. Roen biciklist Stjepan LjubiÊ - 100. godina 2. XI. 1906. Roena hazenaπica i atletiËarka Ivana TomljenoviÊ - 100. godina 16. VII. 1926. Roen nogometaπ Ivica Horvat - 80. godina Ivana TomljenoviÊ

22. V. 1946. Roen rukometaπ Hrvoje Horvat - 60. godina

2. - 4. IX. 1906. Odræan I. hrvatski svesokolski slet u Zagrebu 100. godina 28. X.1906. Odigrana prva nogometna utakmica u Zagrebu - 100. godina

Novinarstvo 3. X. 1926. Izvrπen prvi radio prijenos nogometne utakmice u svijetu 80. godina 28. XI. 1956. Izvrπen prvi πportski TV prijenos na hrvatskoj televiziji iz inozemstva - 50. godina 5


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:05

Page 6


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

23:28

Page 7

KALENDAR NATJECANJA 2006. Priredila Milena DragiπiÊ

SIJE»ANJ Klizanje Europsko prvenstvo u umjetniËkom klizanju Lyon, Francuska 16. - 22. sijeËnja KonjiËki sport FEI Svjetski kup, prepone Leipzig, NjemaËka 19. - 22. sijeËnja Plivanje Svjetski kup Berlin, NjemaËka 21. - 22. sijeËnja Moskva, Rusija 25. - 26. sijeËnja Skijanje

FIS Svjetski kup u skokovima Innsbruck, Austrija 4. sijeËnja Bischofshofen, Austrija 6. sijeËnja Matea Ferk

SIJE»ANJ - VELJA»A - OÆUJAK Sapporo Okurayama, Japan 21. - 22. sijeËnja Zakopane, Poljska 28. - 29. sijeËnja FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za æene Zagreb, Sljeme, Hrvatska 5. sijeËnja Maribor, Slovenija 7. - 8. sijeËnja Bad Kleinkirchheim, Austrija 11. - 13. sijeËnja St. Moritz, ©vicarska 17. - 22. sijeËnja Cortina d'Ampezzo, Italija 27. - 29. sijeËnja FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za muπkarce Abelboden, ©vicarska 7. - 8. sijeËnja

Wengen, ©vicarska 11. - 15. sijeËnja Kitzbuhel, Austrija 18. - 22. sijeËnja Garmisch, NjemaËka 28. - 29. sijeËnja

Ana JeluπiÊ

Tenis Australija Open Grand Slam Melbourne, Australija 16. - 29. sijeËnja

VELJA»A Karate 33. EKF Europsko prvenstvo za juniore i kadete SiCG 17. - 19. veljaËe Klizanje Svjetsko prvenstvo u umjetniËkom klizanju Oberstdorf, NjemaËka 26. veljaËe 4. oæujka Plivanje Svjetski kup New York, SAD 3. - 4. veljaËe Skijanje FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za muπkarce Chamonix, Francuska 3. - 4. veljaËe Zimske olimpijske igre XX. zimske olimpijske igre Torino, Italija 10. - 26. veljaËe FIS Svjetsko juniorsko prvenstvo u alpskom skijanju Quebec City, Kanada 28. veljaËe - 8. oæujka

Streljaπtvo Europsko prvenstvo (10 m) Moskva, Rusija 27. veljaËe 5. oæujka

OÆUJAK Atletika 11. IAAF Svjetsko prvenstvo u dvorani Moskva, Rusija 3. - 5. oæujka Moskva, Rusija 10. - 12. oæujka Klizanje Svjetsko prvenstvo u umjetniËkom klizanju Kaunas, Elektrenai, Litva 20. - 26. oæujka Svjetsko prvenstvo u sinkroniziranom klizanju Budimpeπta, Maarska, 31. oæujka

Skijanje FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za æene Hafjell-Kvitfjell, Norveπka 3.- 5. oæujka Levi, Finska 10. - 11. oæujka FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za muπkarce Yongpyong, Koreja 4. - 5. oæujka FIS Svjetski kup u alpskom skijanju za æene i muπkarce Aare, ©vedska 15. - 19. oæujka Zimske paraolimpijske igre Torino, Italija 10. - 19. oæujka ©ah Svjetsko prvenstvo za æene Ekaterinaburg, Rusija 10. - 27. oæujka 7


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 8

INTERVIEW: Goranko FiæuliÊ, dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora

Zakon o sportu

neÊe rijeπiti problem dotoka sponzorskog novca Protiv sam toga da cijeli sport bude okrenut stvaranju vrhunskih sportaπa. To nije smisao bavljenja sportom, vrhunski sportaπ bi trebao svojom pojavom privlaËiti druge da se bave sportom

8


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 9

Iza uspjeha svakog sportaπa ne moæe stati samo druπtvo u cjelini, nego sportaπ mora pronaÊi druge izvore financiranja Piπe Igor MijiÊ

eki Êe reÊi da je prezahtjevan prema svojim radnicima, a neki da je radoholiËar koji smatra kako i svi ostali imaju toliko energije. Kako bilo, Goranko FiæuliÊ veÊ godinama uspjeπno plovi sportskim i poslovnim vodama. Uz njegovo se ime ne veæu nikakvi incidenti niti afere, πto dovoljno govori o transparentnosti njegovih projekata. I dok s jedne strane bivπi ministar gospodarstva osigurava dotok sponzorskog novca u Hrvatski olimpijski odbor, s druge strane je lansirao tvrtku Magma meu skuplje dionice na burzama. Usporedo je veÊ 15 godina predsjednik Hrvatskog jedriliËarskog saveza, koji svake godine biljeæi vrijedne rezultate. Koliko je Hrvatski olimpijski odbor zadovoljan brojem sponzora nakon Olimpijskih igara u Ateni, odnosno koliko je zadovoljan novcem zaraenim od sponzora? - Vrlo smo zadovoljni brojem sponzora s obzirom na stanje u kakvom je HOO. A naroËito smo zadovoljni ako sadaπnje stanje usporedimo s onim koje je bilo u

N

Biografija Goranko FiæuliÊ roen je 14. oæujka 1956. u Kotoribi. Nakon zavrπene osnovne i srednje πkole diplomirao je na 1980. godine na Fakultetu graevinskih znanosti SveuËiliπta u Zagrebu. Aktivno se sluæi engleskim jezikom. Sudjelovao je u Domovinskom ratu kao dragovoljac 1991. i 1992. godine. »lan je Rotary Cluba Zagreb. Od 2002. godine pa sve do danas FiæuliÊ je dopredsjednik HOO-a i Ëlan VijeÊa HOO-a. Duænost Ëlana OpÊe Skupπtine HOO-a FiæuliÊ obavlja joπ od 2000. godine kada je i postao predsjednik Hrvatskog jedriliËarskog saveza. FiæuliÊ je bio zastupnik u Hrvatskom saboru od 2002. do 2004. godine, a 2000. i 2001. godine je bio ministar gospodarstva. Trenutno je predsjednik Skupπtine Hrvatske brodogradnje, Ëlan Skupπtine Ine i HEP-a, Ëlan Nadzornog odbora Hrvatskih telekomunikacija, Croatia osiguranja, Jadranskog naftovoda, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Ëlan je Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, Ëlan Uprave DAB-a, utemeljitelj i potpredsjednik predsjedniπtva HUP-a (1993. - 1998.) te osnivaË i predsjednik uprave tvrtke Magma (1989.).

HOO-u prije Ëetiri godine. Broj sponzora je u stalnom rastu. Posebno mi je drago πto to nisu sponzori politiËkog tipa. Dakle, to nisu dræavne tvrtke na koje netko mora politiËki pritiskati da bi bile sponzori HOO-a. Naprotiv, tvrtke upravo u HOO-u nalaze moguÊnost za svoje marketinπke programe, promociju svojih proizvoda i usluga. I to je potpuni novitet u odnosu na situaciju koju smo imali prije nekoliko godina. Naravno, neÊete nikad ni od koga s korisniËke strane, a pogotovo u sportu, Ëuti da je u potpunosti zadovoljan. Uvijek moæe bolje i viπe. Sponzorskog novca nikad dovoljno. Prema vaπem miπljenju, koliko novi zakon o sportu moæe rijeπiti probleme u hrvatskom sportu? 9


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

- Mislim da novi zakon u principu ne rjeπava probleme dotoka sponzorskog novca. Osnovno je pitanje mogu li oni koji rade u gospodarstvu u HOO-u pronaÊi vrijednost za svoja marketinπka ulaganja i programe. Novca u sportu treba biti onoliko koliko se novac moæe putem marketinπkih akcija na adekvatan naËin valorizirati. Prema Zakonu u sportu, samo nogometni i koπarkaπki klubovi mogu biti dioniËka druπtva, a s drugim klubovima to nije sluËaj. Koliko je dobro ili loπe? - Koliko je realno da imamo profesionalni aparat u nogometu ili koπarci, najbolji je odgovor na pitanje. Mislim da ne treba postavljati ograniËenja na formiranje dioniËkih druπtava u drugim sportova, ali to znaËi kako oËekujemo da oni zarauju novac kao dioniËko druπtvo, a ne kao neprofitabilna udruga graana. Nisam siguran koliko je to realno u danaπnje vrijeme, s obzirom na træiπte na kojem radimo, broj sportaπa i atraktivnost pojedinih sportova. Svi znamo da je jedva nekoliko nogometnih klubova kadro preæivljavati bez potpore politike ili lokalnih vlasti. Sukladno tome, bi li se Zakonom o sportu mogao kvalitetnije rijeπiti status pojedinaËnih sportaπa, odnosno olimpijaca? - UzimajuÊi u obzir sredstva kojima raspolaæemo jedva nalazimo optimalna rjeπenja za postojeÊi ukupni broj sportaπa. Iza uspjeha svakog sportaπa ne moæe stati samo druπtvo u cjelini, nego sportaπ mora pronaÊi druge izvore financiranja. Vaæno je istaknuti da mi, omoguÊujuÊi mlaim uzrastima bavljenje sportom, omasovljujemo bavljenje sportom u tim kategorijama. VeÊina klupskog i

Page 10

struËnog rada u mlaim naraπtajima je vezana uz odgoj i trening moguÊih buduÊih zvijezda, odnosno vrhunskih sportaπa. Onda se dogaa to da u kljuËnom razdoblju razvoja djece gubite moguÊnost omasovljenja sporta jer nemate dovoljno uvjeta u klubovima da se prati πto koje dijete æeli. Moæda ne æeli biti profesionalac, nego dobar rekreativac. Protiv sam toga da cijeli sport bude okrenut stvaranju vrhunskih sportaπa. To nije smisao bavljenja sportom, vrhunski sportaπ bi trebao svojom pojavom privlaËiti druge da se bave sportom. Kakav je vaπ stav prema 'sluËaju Draganja'? Moæe li se i kako u buduÊnosti sprijeËiti ponavljanje takvog sluËaja? - Naravno da Êe se to dogaati. Ali to je pitanje vrhunskih sportaπa, ne vidim niπta dramatiËno u tome. Pa cijela naπa nogometna vrsta igra u inozemstvu! Gotovo svi naπi najbolji koπarkaπi igraju vani. Neki naπi vrhunski sportaπi su prijavili mjesto boravka u Monte Carlu i tamo plaÊaju

Kad je o Draganji rijeË, ne vidim niπta dramatiËno u tome. Pa cijela naπa nogometna vrsta igra u inozemstvu! Gotovo svi naπi najbolji koπarkaπi igraju vani. Neki naπi vrhunski sportaπi su prijavili mjesto boravka u Monte Carlu i tamo plaÊaju porez. A nitko se zbog toga ne brine. Mislim da je nepotrebno dramatiziranje i stvaranje sluËaja gdje sluËaja nema. Svaki vrhunski sportaπ, kao i svaki graanin ovog planeta, moæe birati zemlju gdje se æeli natjecati, æivjeti, raditi... 10

porez. A nitko se zbog toga ne brine. Mislim da je nepotrebno dramatiziranje i stvaranje sluËaja gdje sluËaja nema. Svaki vrhunski sportaπ, kao i svaki graanin ovog planeta, moæe birati zemlju gdje se æeli natjecati, æivjeti, raditi... Ako on smatra da mu je bolje u Kataru, neka osvaja medalje za Katar ili bilo koju drugu zemlju. Nedavno je osnovano Nacionalno vijeÊe za sport. HoÊe li to mijenjati ulogu i ovlasti HOO-a? - Nije baπ jasno πto bi to Nacionalno vijeÊe za sport trebalo raditi ako je to savjetodavno tijelo ministarstava ili Vlade. Osobno nemam niπta protiv, ali HOO ima potpuno drugu ulogu u hrvatskom sportskom i javnom æivotu. Dakle, mislim da te dvije uloge ne bi trebalo mijeπati i ne vidim naËina da bi doπlo do zamjena funkcija ili nadleænosti. Koliko je realno oËekivati da hrvatski jedriliËari poprave konto olimpijskih medalja u Pekingu 2008. godine? - To je vrlo dobro pitanje. Naravno da bih kao predsjednik Saveza trebao jamËiti osvajanje medalje na sljedeÊim Igrama, ali i sami znate da treba mnogo viπe od naπe æelje i planova za medalju. Prije svega treba sportske sreÊe. Ono πto æelimo i moæemo napraviti da bismo flisprovocirali« medalju je da poveÊamo broj sudionika u klasama koji mogu ravnopravno konkurirati, ako veÊ ne za medalju, onda za vrh svjetskog jedrenja. Na proπlim Igrama smo imali predstavnike u tri klase. Sada æelimo da hrvatski predstavnici budu nazoËni u barem joπ jednoj ili viπe klasa na OI.


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 11

ME–UNARODNE SPORTSKE PRIREDBE XX. Zimske olimpijske igre u Torinu, od 10. do 26. veljaËe 2006.

Ponoviti Salt Lake City Hrvatska Êe u Torinu, prvi put u povijesti zimskih igara, biti zastupljena s viπe od 20 sportaπa, πto je nevjerojatan broj za zemlju s vrlo ograniËenim uvjetima za bavljenje zimskim sportovima imske olimpijske igre su pred vratima, Torino i pokrajina Pijemont na nekoliko su sati voænje od naπe zemlje, dakle, nikad bliæe i pristupaËnije, a Janica KosteliÊ je u formi iz Salt Lake Cityja. "Dani slave i ponosa" iz dræave Utah, fenomenalne tri zlatne i jedna srebrna olimpijska medalja naπe "Snjeæne kraljice" joπ su u svjeæem sjeÊanju svih Hrvata. Iako su proπle Ëetiri godine, Ëetiri JaniËine medalje, tragiËni pad Ivice KosteliÊa u slalomu, te senzacionalni nastup boba s hrvatskom πahovnicom nezaboravni su dogaaji koje Êe, naoko, biti teπko nadmaπiti u Torinu. Ipak, samo naizgled, jer Êe Hrvatska u Torinu, prvi put u povijesti zimskih igara, biti zastupljena sa Ëak dvadesetak sportaπa, πto je upravo nevjerojatan broj za zemlju s vrlo ograniËenim uvjetima za bavljenje zimskim sportovima. Za Torino je, krajem listopada, HOO akreditirao 33 sportaπa u πest sportova - alpskom skijanju, skijaπkom trËanju, biatlonu, bobu, umjetniËkom klizanju i skeletonu, s tim da ih barem desetak joπ u sijeËnju mora ostvariti olimpijsku normu.

Z

Piπe Robert ©alinoviÊ

Zastupljeni u polovici sportova Toliki broj naπih zimskih olimpijaca bio je nezamisliv 1992. u Albertvilleu, kada je Hrvatsku predstavljalo Ëetvero sportaπa, u Lillehammeru 1994. su bila samo 11


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

trojica, u Naganu 1998. tada 16-godiπnja Janica i joπ πestoro, a u Salt Lake Cityju je broj prvi put bio dvoznamenkast (14). Ako se ostvari prognoza nastupa u sedam sportova, Hrvatska Êe na Zimskim olimpijskim igrama imati predstavnike u Ëak polovici sportova. Oznaka "CRO" neÊe se pojaviti u nordijskoj kombinaciji, hokeju na ledu, brzom klizanju i "short-tracku", snowboardu, skijaπkim skokovima, "freestyleu" i curlingu. No, ako se nastavi sadaπnji trend, na sljedeÊim Êe ZOI u Vancouveru 2010. Hrvatska imati predstavnike i u nekom od tih, za hrvatske sportaπe "nedodirljivih" sportova. Koliko se hrvatsko skijanje razvilo u proπle Ëetiri godine pokazuje i Ëinjenica da je Ëak 12 naπih skijaπa ispunilo normu za Torino, pa u svakoj disciplini imamo pravo na po Ëetiri natjecatelja, πto Êe biti odreeno internim kvalifikacijama. U svakoj od disciplina nastupit Êe, naravno, Janica KosteliÊ, koja Êe u Torinu biti jedna od najveÊih zvijezda Igara s "teretom" Ëetiri medalje iz Salt Lake Cityja i uoËi sezone u kojoj je dosad najmanje trenirala, πto zbog bolesti, πto zbog ozljeda, koje Êe je, nadamo se, zaobiÊi do veljaËe 2006. Cijela Hrvatska bit Êe uz Janicu prvo 15. veljaËe na spustu u San SicarioFraiteveu, pa na kombinacijskom spustu na istoj stazi ujutro 17. veljaËe i dva kombinacijska slaloma popodne i naveËer na stazi SestriereColle, superveleslalomu u San Sicariju 19. veljaËe, slalomu u Sestriereu 22. i konaËno, veleslalomu, 24. veljaËe. Ovoga puta Janica Êe imati zasigurno brojnu podrπku hrvatskih navijaËa, ali i kolegica iz reprezentacije jer Nika Fleiss i Ana JeluπiÊ mogu po rezultatima iz proπle sezone vrlo visoko u slalomu, dok se i Mateja Ferk i Yvonne Schnock pribliæavaju svjetskom vrhu. HoÊe li se u Torinu konaËno ostvariti æivotni san Ivice KosteliÊa o olimpijskoj medalji, doznat Êemo 25. veljaËe kada se u Sestriereu vozi slalom. Ivica je, prema najavama, spreman za "slalomski rulet", ove sezone Êe prvi put voziti i brze discipline, a pripreme su odraene 12

Page 12

prema planu i, πto je najvaænije, bez ozljeda. U Salt Lake Cityju je bio nadomak odliËju, pao je pet vrata prije cilja, no iste godine je osvojio Mali kristalni globus u Svjetskom kupu u disciplini u kojoj Êe konkurencija moæda biti i najveÊa na cijelim Igrama u Torinu.

Bob viπe nije egzotika Dalibor ©amπal, Ivan RatkiÊ, Natko ZrnËiÊ-Dim, Danko Marinelli, Ivan Olivari i Tin ©iroki imat Êe priliku prvi put osjetiti kako je nastupiti na Olimpijskim igrama. Nevjerojatna priËa hrvatskog boba nije se "ugasila" nakon Salt Lake Cityja jer je "spiritus movens" Ivan ©ola u proπle Ëetiri godine naporno trenirao na ledenim stazama πirom svijeta. Hrvatska posada viπe nije egzotika nego konkurentna ekipa koja za najboljima viπe ne zaostaje po nekoliko sekundi veÊ samo nekoliko desetinki sekunde, a pogotovu su napredovali u vrlo vaænom segmentu - guranju. ©olinu ekipu tvore bivπi i sadaπnji atletiËari Niki DrpiÊ, Slaven KrajaËiÊ, Dejan VojnoviÊ i Jurica GrabuπiÊ, a hrvatski Ëetverosjed nakon utrka na

stazi Cesana Pariol sigurno neÊe biti meu posljednjima. Novost je da Êe istom stazom najvjerojatnije juriti i æenski bobdvosjed s Martinom Makoπ i Anabelom Straga, koje su sada u poziciji muπkog boba iz Salt Lake Cityja. Bob-natjecanja su na Igrama uvijek iznimno praÊena, ali i ona u skeletonu, gdje Êe Hrvatska takoer doæiviti olimpijsku premijeru jer za pravo spuπtanja olimpijskom stazom Cesana bore se Ëak dva skeletonca Nikola Nimac i Ivan Pokos. Idora Hegel je devetim mjesto na Europskom prvenstvu u umjetniËkom klizanju pokazala da pripada u sam svjetski vrh i na Igrama u Torinu neÊe biti samo "prolaznica", kao prije Ëetiri godine. Ustrajnim radom pokazala je da u torinskoj dvorani Palavela nije upitan njezin plasman u finale - ta bi se ZagrepËanka mogla boriti Ëak i za plasman meu prvih deset klizaËica. Damir JurËeviÊ, Denis KlobuËar, a najvjerojatnije i Alen AbramoviÊ i Maja Kezele nastavit Êe hrvatsku tradiciju nastupa u skijaπkom trËanju, iako se od njih u tom iznimno popularnom sportu na stazi u Pragelatu ne oËekuju vrhunski rezultati. Isti je sluËaj i s


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 13

biatlonkama Ana-Marijom BrajdiÊ i Petrom StarËeviÊ, koje Êe, ako se kvalificiraju u sijeËnju, iskustvo s utrka stazom u Cesani-San Sicariju pamtiti cijeli æivot. Pred Hrvatskim olimpijskim odborom Êe u Torinu stajati zahtjevna zadaÊa i briga o dosad najveÊem broju hrvatskih sportaπa, a zasigurno i gostiju, sponzora i gledatelja, koji Êe zbog blizine boriliπta i oËekivanih uspjeha doÊi u velikom broju. U Torinu i cijelom alpskom dijelu oko Sestrierea veÊ je u kolovozu bilo gotovo nemoguÊe rezervirati smjeπtaj. Iako Talijani imaju problema s kaπnjenjem radova i financijama, moæe se oËekivati da Êe XX. zimske olimpijske igre od 10. do 26. veljaËe 2006. ponuditi vrhunski doæivljaj. Nadamo se i s hrvatskim medaljama. 13


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 14

SPORTSKE NADE: Nika Fleiss, skijaπica i olimpijka

Samoborka

ut Nike Fleiss prema svjetskom vrhu razlikuje se poneπto od onoga koji je proπla Janica KosteliÊ. Iako ima i sliËnosti. Nije bio tako strelovit, jer takav je vjerojatno moguÊ jednom u 20 ili 30 godina, no Nika je svakako svojom nadarenoπÊu i velikim radom uspjela. Uvijek je mlada Samoborka pokazivala veliku nadarenost. Od dolaska u Svjetski kup oËekivanja od nje stoga nisu bila mala, no kao da je trebala svladati neku zapreku u sebi, da bi taj dar bio ostvaren i vrhunskim skijanjem.

P

14

PoËelo je, baπ kao i u JaniËinom sluËaju, pobjedama na slovenskim djeËjim utrkama. Pa je uslijedio poznat put - Topolino, Pinocchio, Andora... Ubrzo je postalo jasno da je Hrvatska dobila vrlo nadarenu i perspektivnu skijaπicu. Na skije je stala s tri godine na Sljemenu, a otac ju je uveo u sport koji je ubrzo postao njen naËin æivota. Samo godinu dana kasnije imala je prvu utrku i prvu pobjedu za Skijaπki klub Samobor. Godinu za godinom, utrku za utrkom, Nika je pokazivala sve veÊu volju za pobjedom i veliki skijaπki osjeÊaj.

Nika je joπ mlada skijaπica, s ne baπ mnogo iskustva u Svjetskome kupu. Motiva joj svakako ne nedostaje. Ono πto Êe i sama reÊi, samo da ne bude ozljeda, koje je dosad nisu baπ zaobilazile. - Slalom mi ide malo bolje. Ali, jako volim i veleslalom. No, u njemu je malo teæe proskijati u Svjetskom kupu. Veleslalom skijaju i 'tehniËari' i oni iz 'brzih' disciplina. Straπna je konkurencija. Teπko se probiti naprijed, kazala je Nika uoËi ove olimpijske sezone, tvrdeÊi da je ipak samo pitanje vremena kad Êe se i njoj 'otvoriti' veleslalom. Iako nikad ne moæete biti sigurni da osjeÊaj koji imate ne vara, u Nikinu sluËaju bio je pravi. Njena vrijednost i u veleslalomu nije zapravo bila sporna, no nikako nije uspijevala spojiti dobre voænje, a s time nije bilo ni rezultata. Nika je poËela sezonu u Söldenu zaista sjajno - 15. mjestom u veleslalomu. Prvi ulazak u drugu veleslalomsku voænju znaËio je za mladu Samoborku velik iskorak. Odluka da viπe vremena u treningu posveti brzim disciplinama donijela je Niki oËit napredak u veleslalomu. Nikin otac Reno je i njen trener. Upravo ju je otac uveo u skijanje. Sa svojim iskustvom trudi se kÊeri pokazati put do uspjeha. - Rijetko Êe se moÊi dogoditi to da je netko nagovori, objasni joj ili pokaæe, da se baci "na glavu", kako to skijaπi kaæu. Prema mome miπljenju, Nika to ne zna, i nikad ni neÊe znati. Ona Êe svojim znanjem, iskustvom i rutinom napredovati rezultatski polako. Tako Êe doÊi i do pobjedniËkih postolja. S druge strane, prekretnica u njenoj karijeri slijedi, jer se okreÊe brzim disciplinama. Kod nje napredak ne dolazi preko noÊi, nema naglih skokova, kaæe otac Reno Fleiss.


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

23:30

Page 15

za svjetski vrh Kod nje napredak ne dolazi preko noÊi, nema naglih skokova, kaæe Reno Fleiss, Nikin otac i trener Piπe Liljana Jazbinπek

U Salt Lake Cityju 12. u slalomu Roena je 14. prosinca 1984. u Breæicama u Sloveniji. Visoka je 167 cm, a teπka 63 kg. PoËela je skijati s tri godine na Sljemenu, a na natjecanja je krenula sa Ëetiri godine. »lanica je SK Samobor. Oprema koju koristi: vezovi i cipele Atomic te skije Dynamic. Ima svoju internetsku stranicu w i adresu elektroniËke poπte nikafleiss@hotmail.com. Stariji brat Sebastijan bavi se daskanjem na snijegu (snowboardom). Nadimak joj je Fika. Na juniorskom SP-u 2004. u Mariboru u slalomu je bila druga. Na seniorskom

SP-u 2003. u St. Moritzu zauzela je osmo mjesto, a dvije godine kasnije u Bormiju bila je deseta. U ukupnom poretku Svjetskog kupa bila je 83. u sezoni 2002./2003, 58. u sezoni 2003./2004. i 39. u sezoni 2004./2005. Na Zimskim olimpijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju je u slalomu zauzela 12. mjesto. 15


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:06

Page 16

OLIMPIJSKE LEGENDE: Mirjana OgnjenoviÊ, rukometaπica

U Los Angelesu ukomet, to je æivot Mirjane OgnjenoviÊ. Lijepa rukometna priËa, koja i danas traje, poËela je u zagrebaËkoj Osnovnoj πkoli u Voltinom gdje su tjelovjeæbu predavali bivπi rukometaπi BrkljaËiÊ i DasoviÊ, nastavljena je u Prvoj gimnaziji u ©kolskom sportskom druπtvu Vihor gdje je trener bio danaπnji glavni urednik Slobodne Dalmacije Mladen Pleπe, a tehniËki referent danas poznati odvjetnik »edo ProdanoviÊ. Mirjanu, koju gotovo svi zovu »ipa, je kao 15godiπnju djevojËicu na gradskom srednjoπkolskom prvenstvu jednog vikenda zapazio tadaπnji Lokomotivin trener prof. Kreπo Pavlin i veÊ sljedeÊeg utorka bila je na Lokomotivinim zimskim pripremama u rumunjskom Temiπvaru.

R

Do medalja u dvije reprezentacije Mirjana OgnjenoviÊ, u rukometnom svijetu znana po nadimku »ipa, bila je svojedobno meu najboljim svjetskim lijevim krilima. Roena je 17. rujna 1953. godine u Zagrebu gdje je kao 15-godiπnjakinja zapoËela karijeru u Lokomotivi. Dvaput je s gradskom reprezentacijom, tada joπ s djevojaËkim prezimenom Cecchini, osvajala naslov srednjoπkolskih europskih prvakinja. Igrala je i za Treπnjevku s kojom je 1982. osvojila Kup IHF-a. U Italiji je igrala u Rimu, Casano Magnanu s kojim je triput bila dræavna prvakinja, Borgho San Lorenzu i Umbriju. IgraËku karijeru zavrπila je u Treπnjevki kao 41-godiπnjakinja. Igrala je za reprezentacije bivπe Jugoslavije i Italije. S Jugoslavijom je osvoji16

na vrhu svijeta Bila je meu najboljim lijevim krilima svijeta: krhka, no vrlo izdræljiva i iznimno borbena, neuhvatljivo brza, sa sjajnim udarcem Piπe Zvonimir VukeliÊ la zlato na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu, srebro na Igrama 1980. u Moskvi, broncu na Svjetskom prvenstvu 1982. u Maarskoj, te zlato na Mediteranskim igrama 1978. u Splitu, a s Italijom takoer zlato na Mediteranskim igrama, u Siriji 1988. Hrvatska je rukometaπica s najviπe nastupa na svjetskim prvenstvima, πest puta bila je na svjetskim smotrama, od toga jednom u talijanskom dresu. Za Jugoslaviju je odigrala 150 utakmica i postigla oko 400 pogodaka, a za Italiju je oko 150 pogodaka postigla u 30 utakmica. Nakon igraËke karijere ostala je u Treπnjevki gdje je nakratko bila sportska direktorica, a veÊ 12 godina je glavna tajnica kluba. Poloæila je trenerski ispit, ali se trenerskim poslom nije bavila. Mirjana je majka blizanaca Maπe i Mirana, koji je talijanski reprezentativac i igra u prvaku Meranu.

Rukomet ispred koπarke Igrala je i koπarku za Montmontaæu no, premda su mnogi govorili da je sjajna koπarkaπica, njeno je srce kucalo za - rukomet. I ostavila je koπeve, u to je vrijeme rukomet za nju, kaæe, bio najvaænija stvar na svijetu. Jednostavno fascinirao ju je. Kasnije je »ipa, igrajuÊi, fascinirala mnoge. Baπ zbog nje prekrπeno je pravilo da rukometaπice registrirane u klubu ne smiju igrati na srednjoπkolskom prvenstvu. »ipa je plijenila i kao klinka u udarnoj Lokomotivinoj postavi, nadmudrujuÊi mnogo iskusnije igraËice, i u πkolskoj ekipi, gdje je bila neuhvatljiva i za vrπnjakinje. Iz Prve gimnazije preselila se u ©estu, gdje je profesoru takoer æilama tekao rukomet. Bivπi “zagrebaπ” Zdravko MaliÊ kasnije je kao izbornik Italije sa svojom bivπom uËenicom u glavnoj ulozi osvojio mediteransko zlato u Damasku. U πkolskim klupama s Mirjanom je bio i Ante PaviÊ, danas Treπnjevkin predsjednik. Kad je o »ipi rijeË, kud god se okrenuli - rukomet. - »ipa je imala sjajnu intuiciju za igru, malo ih je bilo tada koje su tako dobro kao ona igrale i u napadu i u obrani. Bila je krhka, no vrlo izdræljiva i iznimno borbena,


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

neuhvatljivo brza, sa sjajnim udarcem. S tim osobinama odgovorila bi i danaπnjim zahtjevima rukometa. Imala je sve odlike pravog voe, primjerom je na terenu pokazivala kako treba igrati, bila je uzor mlaim igraËicama koje su upijale njene poteze - iscrtao je prof. MaliÊ rukometni profil Mirjane OgnjenoviÊ. Bila je meu najboljim lijevim krilima na svijetu u to vrijeme, a odliËno je igrala i kao srednja vanjska igraËica. U obrani je mogla odigrati sve uloge uspjeπno, ipak, najbolja je bila kao lijevi half ili prednji. Prof. Pavlin oboæavao je naËin na koji je »ipa igrala u toj njegovoj 3-2-1 obrani. Sama Êe reÊi da je imala sreÊu πto je radila s najboljim trenerima poput prof. Pavlina, prof. Vilima TiËiÊa i prof. Josipa Samaræije. S Ticom je osvojila u Treπnjevki Kup IHF-a, a s Bepom Samaræijom olimpijsko

Page 17

srebro i zlato, te svjetsku broncu. Krov svijeta dotakla je u Los Angelesu 1984. zlatom na Olimpijskim igrama.

»ipinih 16 od 18 - Osvojiti olimpijsko zlato prekrasan je osjeÊaj, tom medaljom vraÊeno je sve godinama ulagano u rukomet. Naravno, ne financijski gledano, tada u rukometu nije bio velik novac. Ta je reprezentacija bila skup ne samo sjajnih igraËica nego i sjajnih osoba. Na golu je bila Jasna Ptujec, na desnom krilu Svetlana Anastasovska, ulazila je JankoviÊ, na crti Ema ErËiÊ, a u vanjskoj liniji Svetlana KitiÊ, Jasna Merdan i Biserka ViπnjiÊ. S Bisom sam najviπe voljela igrati, i danas smo najbolje prijateljice. »etiri godine ranije, u Moskvi, branila je Vesna MiloπeviÊ, na crti bila Kaja Ileπ. IgraËki, nismo teπko stigle do zlata jer na Igrama nije bilo Ruskinja i istoËnih Njemica s

kojima smo inaËe vodile najveÊu borbu. No, nikoga nismo podcijenile na tom putu do trona, a bile smo najbolje - prisjetila se Mirjana OgnjenoviÊ tih dana olimpijskog slavlja. Prisjetila se i kako je najloπiji plasman te reprezentacije bilo peto mjesto na svjetskom prvenstvu. Eh, kad bi danas tako bilo. No danas u nas nema ni igraËice kakva je »ipa bila. U udarnoj reprezentativnoj sedmorki bila je od 1975. do 1986., zlato na SP-u 1973. izmaklo joj je zbog trudnoÊe. A kasnije je, zbog majËinskih obveza, Ëesto otkazivala reprezentativne nastupe na turnirima, igrala je uglavnom samo na velikoj sceni. I bila je igraËica za veliku scenu. Mirjanin otac je Talijan, otuda joj i talijanska putovnica, pa je nakon olimpijskog zlata igrala i na talijanskim parketima. I odmah, u svom prvom nastupu, oËarala je talijanske rukometne poklonike. Njen rimski klub igrao je s prvakinjama iz Milana, a »ipa je u neoËekivanu 18-16 pobjedu Rimljanki ugradila ni manje ni viπe nego Ëak 16 golova! 17


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 18

Münche

OLIMPIZAM

Operacija spaπavanja zavrπila je krvoproliÊem

Piπe Zrinko »ustonja

Olimpizam i politika Vjerovanja prema kojima sport i politika ne idu ruku pod ruku ili, joπ viπe, da je plemenito natjecanje sportaπa na olimpijskim igrama vrijeme kada se politiËke i vjerske razlike i sukobi zaboravljaju i kada se stvaraju preduvjeti za bolji svijet lako bi se mogla nazvati utopistiËkim. Uistinu, ne treba zagrepsti dublje pod koæu svjetskog sporta ili olimpizma da bi se uoËila njihova snaæna politiËka uvjetovanost. Danas je vrlo teπko naiÊi na kritiËka razmiπljanja o olimpizmu, olimpijskim igrama i Meunarodnom olimpijskom odboru s jedne strane i svijeta politike s druge strane koja kao glavnu premisu nemaju stav “sport nema niπta s politikom”. To, naravno, ne treba tumaËiti kao izostanak veze politike i olimpijskog pokreta nego, moæda, samo kao razmiπljanje da uzviπenu ideju olimpizma treba zaπtiti od mnogima odioznog, prljavog i prizemnog svijeta politike. Ne ulazeÊi u rasprave o odnosu sporta i olimpizma s politikom, njihovoj povezanosti i meuovisnosti, zaustavimo se tek na konstatacijama koje ovom prilikom ne moæemo posebno dokazivati - politika utjeËe na olimpijski pokret i olimpijski je pokret duboko proæet politikom. Politika je u sportu i olimpijskom pokretu oËito pronaπla moÊno sredstvo koje nerijetko i ponekad sebiËno koristi nauπtrb samog 18

sporta, a ponekad upravo politika daje sportu i olimpizmu vaænost, znaËenje i teæinu koju danas imaju. U oba sluËaja sjetimo se bojkota Olimpijskih igara u Moskvi (1980.) i Los Angelesu (1984.). Pokuπajmo zamisliti sport i olimpijske igre bez utjecaja politike i moæda se uspijemo pribliæiti spoznaji o uzaludnosti odbacivanja i nijekanja povezanosti politike i olimpijskog pokreta. Ovom prilikom Êemo prikazati jedan od najtragiËnijih trenutaka olimpijskog pokreta koji je bio posljedica politiËkog djelovanja teroristiËki napad i ubojstvo 11 izraelskih sportaπa na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu.

Igre radosti postale igre strave “Igre radosti” bio je slogan Igara koji je predstavio organizacijski odbor Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine. Ideja je bila stvaranje pozitivnog ozraËja koje je trebalo premostiti neugodna sjeÊanja na “nacistiËke igre” u Berlinu 1936. godine. Organizatori su uËinili sve ne bi li to i ostvarili, ne πtedeÊi truda i novca. Po svemu sudeÊi, Olimpijske igre u Münchenu trebale su biti festival sporta, umjetnosti (organizirano je natjecanje u umjetnosti na kojem su sudjelovali veliki svjetski umjetnici) i sportske znanosti (prvi put je organiziran i olimpijski znanstveni kongres o pitanjima

vrhunskog sporta). No igre radosti postale su igre strave i tuge. U rano jutro 5. rujna grupa ekstremnih palestinskih boraca preskoËila je ogradu Olimpijskog sela i uπla u zgradu gdje su boravili izraelski sportaπi. Dvojicu sportaπa su pritom ubili, a njih devetero uzeli kao taoce zahtijevajuÊi puπtanje iz izraelskih zatvora 200 Palestinaca. Izraelska vlada Zgrada u olimpijskom selu gdje je poËinjena otmica


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 19

henska tragedija Devedeset pet posto problema s kojima sam se susretao kao predsjednik Meunarodnog olimpijskog odbora ukljuËivali su dræavnu i meunarodnu politika. Lord M. Killanin, predsjednik MOO-a 1972. - 1980. odbila je zahtjev, a Palestinci su odbili ponudu njemaËke vlade o neograniËenoj svoti novca i slobodnom izlasku iz zemlje. Nakon πto su svi pokuπaji pregovora propali vlasti su pristale na zahtjeve otmiËara i helikopterom ih, zajedno s taocima, prebacili u vojnu zraËnu bazu u Fürstenfeldbruck s namjerom da ih tamo svladaju silom. Izvrπni odbor MOO-a oduzeo je tadaπnjem predsjedniku MOO-a Averyju Brundageu pravo mijeπanja u kriznu situaciju pod izlikom da je to iskljuËivo odgovornost njemaËke vlade i organizacijskog odbora. U sluæbenoj povijesti MOO-a kaæe se da je iste veËeri odræana i izvanredna sjednica, “session” MOO-a tijekom koje je procurila vijest da su svi taoci na sigurnom, a otmiËari svladani. Pod dojmom te vijesti i nastale euforije odluËeno je da Êe se odræati kratka ceremonija za dvojicu ubijenih sportaπa i da Êe se Igre nesmetano nastaviti. Tek su sljedeÊeg jutra shvatili straπnu istinu.

Pri pokuπaju spaπavanja ubijeno je svih devetero otetih izraelskih sportaπa, jedan policajac te trojica otmiËara. Na zamolbu organizacijskog odbora OI, Izvrπni odbor MOO-a donio je samo odluku o odgodi nastavka natjecanja za 24 sata, odredivπi taj dan kao dan æalosti: “Olimpijske igre se nastavljaju zbog dobrobiti sporta i zbog sporta iskljuËivo… Sve daljnje ceremonije odræavat Êe se πto je moguÊe jednostavnije”. Ostali izraelski sportaπi vratili su se kuÊi.

“Igre se moraju nastaviti” Na ceremoniji za ubijene sportaπe predsjednik MOO-a . Brundage izrekao je svoj stav o sportu i politici: “… Naæalost, u ovom nesavrπenom svijetu, kako olimpijske igre postaju veÊe i znaËajnije, postaju i izloæenije pritisku komercijalizacije, politike i sada kriminala. Igre 20. olimpijade bile su

izloæene dvama divljaËkim napadima. Izgubili smo i bitku za Rodeziju zbog gole politiËke ucjene. Jedina naπa snaga su uzviπeni ideali. Uvjeren sam kako Êe se javnost sloæiti da ne moæemo dopustiti πaËici terorista da uniπti jezgru meunarodne suradnje i dobre volje koju posjeduje olimpijski pokret. Igre se moraju nastaviti i mi moramo nastaviti naπa nastojanja da ih oËuvamo neokaljanim, Ëistim i poπtenim te proπirimo sportski duh i na ostala podruËja…” Igre su nastavljene zbog “dobrobiti meunarodnog razumijevanja i mira.” Bila je to jedna od najkritiziranijih odluka MOO koja je vjerojatno omoguÊila daljnji æivot olimpijskoj ideji. Jedan kroniËar olimpizma zapisao je: “Olimpijske igre u Münchenu dosegnule su vrhunac u pogledu organizacije, javnog mnijenja, umjetnosti i tragedije”. No, Olimpijske igre u Münchenu 1972. godine nisu uvele politiku u olimpijski pokret - oni su veÊ mnogo ranije postali nerazdvojni.

Memorijalna ceremonija na Olimpijskom stadionu

19


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 20

RELIGIJA I SPORT

Vjeæbanje u vrlinama Crkvu zanima sport jer je zanima Ëovjek, jer je duboko povezana s njegovom sudbinom te je po svom pozivu i poslanju zauzeta za njegovo spasenje Piπe don Vitomir ZeËeviÊ kljuËenje crkve u sport jest prije svega pastoralne i evaneoske naravi. Crkva æeli ponajprije proπiriti pastoralnu crtu djelovanja u svojoj programskoj aktivnosti da bi dala odgojne metode u samom sportu kao u podruËju svoga djelovanja u krπÊanskoj zajednici. Treba pronaÊi naËin kako povezati ljudsku osobu s Bogom kao najviπim vjeËnim biÊem u obliku pastorala i krπÊanske prakse. Traæiti vezu izmeu Boga i sporta, te sportske organizacije da bi se nadiπli svi problemi te istaknule ljudske vrijednosti. Tako Crkva pridaje veliku vaænost sportu kao slobodnom vremenu. Papa Ivan Pavao II. zatraæio je od Papinskog vijeÊa za laike 3. kolovoza 2004. da se osnuje flodjel za sport«. Sport je jedna od veoma vaænih toËaka suvremene kulture, ali se kroz sport mogu promicati i evaneoske vrijednosti. Crkva svakako æeli biti prisutna i u sportu, da bi kroz njega promicala te evaneoske vrednote i dala pastoralnu brigu onima koji sudjeluju u sportskim aktivnostima i natjecanjima. To se ponajprije odnosi na olimpijske i mediteranske igre, svjetska prvenstva, univerzijade. Za takav naËin djelovanja u sportu mjesna crkva Êe biti ukljuËena u duπobriæniπtvo sporta, a tu je i suradnja izmeu katoliËkih sportskih druπtava i dræavnih udruæenja. Podupirat Êe razliËite aktivnosti kroz koje Êe se davati svjedoËenje krπÊanskog æivota.

U

Odgoj je stvar srca Crkva æeli skrenuti paænju na razliËite negativnosti u sportu, koje ne obogaÊuju sport nego ga nazaduju. Siguran sam da Êe, uz sve malverzacije, dopinπke kontrole, trgovanje sportaπima i financijske skandale, znati nositi i boriti protiv takvog zla koje naruπava æivot sportaπa i svijet sporta. Svojim pastoralnim radom Crkva æeli pridonijeti kulturi sporta koja Êe biti u sluæbi cjelovitog rasta ljudske osobe, mira i zajedniπtva. Crkva je, dajuÊi vaænost sportu kroz odjel Crkva i sport, svjesna da je sport vrlo vaæan segment u ljudskom æivotu. Probudit Êe u svakom Ëovjeku duh tolerancije, natjecanja i lijepog ponaπanja. Ne samo u onih koji se natjeËu nego i u onih koji gledaju sportska natjecanja. Time Êe se pridonijeti poπtivanju ljudskog dostojanstva u sportu i izvan njega, a svakako potaknuti krπÊane koji se bave sportom da u sportu budu æivi svjedoci evanelja. 20

Sport kao jedan od segmenata u ljudskom æivotu Ëovjeka odgaja na svim njegovim razinama. Kao sredstvo je koristan u odgoju djece i mladih. Mladi danas razmiπljaju kako postati dobri sportaπi poput mnogih drugih koji su ubrali brojna odliËja i postali slavni. Roditelji Ëija se djeca profesionalno bave sportom vjeruju da je njihovo dijete predodreeno da bude zvijezda koja Êe pokupiti sva dræavna i svjetska odliËja. PriliËno je malo djece svjesno toga da je bavljenje sportom korisno i uËinkovito, jer se dijete tako miËe s ulice i sport ne ostavlja prostor za nekakve ovisnosti i sklonosti. Sport uvodi mladog Ëovjeka u druπtveni æivot i solidarnost prema drugome, uËi ga kako se pobjeuje i kako se gubi. Odgojna dimenzija sporta treba biti vidljiva na samom poËetku. Mladi Ëovjek se formira u sportaπa s naznakom da treba biti solidaran, druπtven i radiπan. Don Bosco je znao reÊi da je odgoj stvar srca. Srce u ovom sluËaju znaËi prodiranje u dubinu mladenaËkog duha, vrednovanje unutarnjeg svijeta, buenje i oplemenjivanje vrednota koje u sebi nosi. DoÊi do mladiÊeve nutrine, “steÊi njegovo srce”, znaËi pridobiti ga za dobro. Don Bosco nas tako pouËava da otkrivamo Boæju prisutnost koja i da-

nas djeluje u naπem odgojnom zalaganju, to jest da doæivljavamo Boga na djelu meu nama u prijateljstvu, solidarnosti, radosti i kao Æivot i Ljubav. Mi vjerujemo da Bog ljubi mlade i da æeli dijeliti sav æivot s mladima. Oni su nada nove buduÊnosti. Sport je u sluæbi Ëovjeka, a ne Ëovjek u sluæbi sporta, zato dostojanstvo ljudske osobe jest cilj i mjera u prosudbi svake sportske aktivnosti. Crkvu zanima sport jer je zanima Ëovjek, jer je duboko povezana s njegovom sudbinom te je po svom pozivu i poslanju zauzeta za njegovo spasenje. U svojoj prvoj enciklici Ivan Pavao II. je napisao da je Ëovjek “prvi i temeljni put Crkve” (Redemptor hominis, br 14).

I igra i natjecanje Igra i sport su bili sastavni dio æivota Ëovjeka svake dobi, osobito onih malih, djece i mladeæi. Sport ima vaænost, a to je vjeæbanje u vrlinama. Igra moæe biti samo rekreacija i opuπtanje, ali moæe postati i natjecanje. Igra je mjesto slobodnog i bezuvjetnog izraæavanje sebe, mjesto otkriÊa sebe kao pojedinca u razvoju. Igra je doista vjeæbaliπte æivota. Ako se djeca odmalena nauËe igrati prijateljski, u ozraËju slavlja i


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

radosti za sve, to Êe im pomoÊi da lakπe rastu u kritiËkom odnosu prema onoj igri koja vodi prema destrukciji. Sport ima u sebi natjecateljski duh, ali sport je i odgojno sredstvo. Sport u sebi sadræi i igru i natjecanje. Glavni sadræaj je igra, ali u sebi ima i usporeivanje sposobnosti i talenta s drugom stranom kada postane natjecanje. Sport u svom sadræaju njeguje pobjednike za mala i velika natjecanja. Ideal sportaπa je biti pobjednik, ali nikada ne treba zanijekati odgojne uËinke sporta. On razvija u mladom Ëovjeku tjelesne, duπevne i etiËke sposobnosti. Mlada se osoba poËinje formirati kroz sport i sport ga odgaja za zdraviji æivot. Roditelji imaju veoma veliku ulogu u praÊenju djece i mladih u sportu. Oni su uz trenere, motiviraju svoju djecu da se opredijele za odreene sportove. Prate djecu na svim natjecanjima i pruæaju veliku podrπku. Djeca stjeËu sigurnost i tada uviaju da je sport dobro opredjeljenje, gdje se stvara duh prijateljstva, igre i zajedniπtva. Roditelji trebaju biti oslonac svoje djece i kroz sport pribliæavati djecu druπtvenom æivotu. Kad roditelji prate svoju djecu kroz natjecanja, treninge i druæenja, i oni se zbliæavaju s drugim roditeljima, a djeca se upoznaju s drugom djecom. Otac jednog djeteta kojemu tri sina treniraju nogomet kaæe: “Moja djeca su izabrala nogomet kao najdraæi sport. Redovito treniraju i na treninge odlaze sami. Trener ih kao osoba potiËe i otkriva u njima fiziËke sposobnosti za igru. Ozbiljno su shvatili nogomet i nikada ne propuπtaju treninge. Supruga i ja pratimo njihova natjecanja. Djelujemo odgojno na njih i kad pobjeuju i kad gube. U sebi oni razvijaju i druge kreposti. PrateÊi djecu, stekli smo mnogo novih prijatelja. Nama je vaæno da djeca svoje slobodno vrijeme utroπe u sport, a ne da krenu pogreπnim putem. Svi mi roditelji smo u strahu da nam djeca ne krenu po zlu. Bdijemo uz njih i nastojimo im ukazati na njihove manjkavosti i tako ih odgajati u poπtene graane”. Sport odgaja cijelu osobu u svim njezinim razinama. Stoga je vaæno naglasiti da sport treba izgraivati kod mladih razliËite darove i kreposti. Roditeljska prisutnost uz djecu koja se bave sportom je nuæna. Mlade treba poticati i odgajati za viπe ciljeve i razvijati darove koje su primili od Boga.

Crkveno uËiteljstvo i sport Crkva je uvijek pridodavala vaænost sportu kao slobodnom vremenu i sredstvu odgoja. KrπÊanska vizija vrlo jasno vidi da je sport sredstvo koje pripada Ëovjekovoj baπtini, za izgradnju duha i odgoja ljudi. Drugi vatikanski koncil prvi je od koncila, u dugoj crkvenoj povijesti, dotaknuo mnoge probleme s kojima se Crkva suoËava, pa tako i problem sporta kao jednog od naËina koriπtenja slobodnog vremena. Sport treba organizirati u odgojnim ustanovama i πkolama. Pastoralna konstitucija II. vatikanskog sabora “Gaudium et spes” o Crkvi u suvremenom svijetu donosi i vaænosti vezane uz slobodno vrijeme i sport. Tako pod brojem 61 kaæe: “Neka se slobodno vrijeme upotrijebi

Page 21

za odmor, za jaËanje duπevnog i tjelesnog zdravlja, i to. Slobodnim aktivnostima i studijem, ... sportskim vjeæbanjem i priredbama koje pomaæu da se oËuva psihiËka ravnoteæa, takoer u zajednici, i da se uspostave bratski odnosi meu ljudima svih staleæa, narodnosti i rasa. Neka dakle krπÊani surauju na tome da skupne kulturne manifestacije i akcije, koje su svojstvene naπem vremenu, budu proæete i krπÊanskim duhom” (Dokumenti II. vat. sabora, str. 709.). I sam papa Ivan Pavao II. u knjizi “Otac i uËitelj mladeæi” prigodom 100. obljetnice smrti don Bosca, kada ga proglaπava “Ocem i uËiteljem mladih”, kaæe: “Treba spomenuti πiroki prostor i dostojanstvo koje je don Bosco pridavao rekreaciji, sportu, glazbi, kazaliπtu ili kako je on volio reÊi, dvoriπtu. Upravo tu u spontanosti i radosti odnosa, pronicljivi odgajatelj pronalazi naËine interveniranja, jednako blage u izrazu kao i djelotvorne u trajnosti i ozraËju u kojem se ostvaruje”. Don Bosco je kao odgojitelj i uËitelj mladih uvidio vaænost sporta u odgoju. Stoga je preporuËio da se to njeguje u svim salezijanskim centrima, æupama i πkolama. Prigodom jubilarne 2000. godine papa Ivan Pavao II. je 29. listopada 2000. proslavio “Sportski jubilej” i na stadionu Olimpico u Rimu sluæio svetu misu sa sportaπima. Cijeli su dan bile razliËite aktivnosti vezane uz jubilej sportaπa. U susretu sa sportaπima za njihov jubilej je rekao: "Nadam se da Êe ovaj sportski jubilej biti prilika za sve odgovorne u sportu (sportske upravitelje, menadæere, fanove i natjecatelje) da pronau kreativni put bavljenja sportom na naËin da se konstruktivno odgovori na kompleksne zahtjeve koje potiËu kulturne i socijalne promjene, s onim nepromjenjivim zahtjevima ljudskog biÊa”. U svojoj molitvi pod misom zakljuËio je susret: “Gospodine Isuse Kriste, pomozi ovim sportaπima da budu tvoji prijatelji i svjedoci tvoje ljubavi. Pomozi im da se jednako trude oko svoga osobnog napretka kao πto se trude oko sporta; pomozi im da shvate skladno i dosljedno jedinstvo tijela i duπe. Neka budu dobri uzori onima koji ih gledaju. Pomozi im da budu sportaπi duha, tako da mognu postiÊi Tvoju neprocjenjivu nagradu, vijenac koji ne propada nego ostaje za vjeËnost. Amen”. LITERATURA:

1. Dalmazio Maggi, I sport ima duπu, Salezijanski bogoslovni dom, Zagreb, 2001. 2. Talijanska biskupska konferencija, ©port i krπÊanski æivot, Salom, Zagreb 2002. 3. Giovanni Savini i Jaroslaw Cielecki, La parita della vita, Koine, Roma 2001. 4. Ivan MarijanoviÊ, Odgajati πportom, KSC, Zagreb 1993. 5. Stipe Nimac, Zbornik radova, Tijelo, sport i teologija, FranjevaËki samostan Gospe Lurdske, Zagreb 1986. 6. Svjetlo rijeËi, Broj 256/257, Sarajevo, srpanj-kolovoz 2004. 7. Ivan Pavao II., Otac i uËitelj mladeæi, KSC, Zagreb1988. 8. Ivan Pavao II., Redemptor hominis, KS, Zagreb 1979.


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 22

ETIKA I ©PORT

©port je za osobu, a ne obrnuto rije nego πto definiramo etiku i njezin ulogu u πportu potrebno je istaknuti da je ona filozofska disciplina te kao takva i dio filozofije. Stoga, da bismo bolje razumjeli utjecaj etike na πport, primarno moramo definirati pojam filozofije. Filozofija (grË. philosphia, mudroslovlje), izvorno znaËi “ljubav spram mudrosti”, dolazi od grËke rijeËi philos, πto znaËi prijatelj, i sophia, πto znaËi mudrost svjetovnog mudraca. Grci su tako nazivali nastojanje i djelatnost onih koji su teæili za mudroπÊu. Prema predaji, prvi koji je upotrijebio rijeË filozofija bio je Pitagora, a u stalnu upotrebu uveli su je Sokrat i Platon. Ta dvojica velikih filozofa i mislilaca za sebe se skromno tvrdila da nisu mudraci nego samo ljubitelji mudrosti, mudri onoliko koliko se trude oko mudrosti. Ne moæemo ovdje istaknuti definiciju filozofije s kojom bi se svi usuglasili, filozofi su kroz povijest razliËito odreivali predmet i pojam filozofije. No neÊemo pogrijeπiti ako damo odreenje koje je dovoljno opÊenito i kaæemo da je filozofija istraæivanje i traganje za smislom, ona je pitanje o bitku, svijetu i istini, a u svojim rezultatima nazor o svijetu i æivotu. GledajuÊi kroz povijest u filozofiji su se razvile razne filozofske discipline, no filozofiju najËeπÊe dijelimo na: teoretsku, praktiËnu i poetiËku. Teoretskim disciplinama pripadaju ontologija, gnoseologija, filozofija prirode…, praktiËnim etika, filozofija politike, prava, povijesti..., a poetiËkim estetika, poetika, retorika, filozofija tehnike… Te grane filozofije nisu separatne cjeline nego njezini dijelovi u uskoj meusobnoj vezi, kao i rjeπenja koja proizlaze iz postavljenih problema koji su razliËiti aspekti istih pitanja.

P

»ovjek je mjera svih stvari Etika (grË. ethos, obiËaj, Êudoree) javlja se kao moralna filozofija i temeljni je dio praktiËne filozofije, ona ispituje podrijetlo, motive, norme i svrhe moralnog djelovanja i prosuivanja. Njezina je tema dobro kao misao vodilja “ispravnog djelovanja”, a time i Êudorednoga æivota. Ovisno o odreenju 22

konaËnog cilja razlikujemo sljedeÊe etiËke oblike: eudaimonizam - etika sreÊe, hedonizam - etika uæitka, utilitarizam - etika koristi, perfekcionizam - etika usavrπavanja, da spomenemo samo neke. Prema Aloisu Halderu svaka je etika suodreena nekim temeljnim razumijevanjem Ëovjekove biti. To je sa svoje strane ukorijenjeno u zbiljskom æivljenome etosu (temeljnom æivotnom dræanju, karakteru) na koji se etika kritiËki odnosi. Odatle danas i proizlazi poteπkoÊa formuliranja etike u tradicionalnome smislu, nakon πto je svako odreenje biti, a poglavito odreenja Ëovjekove biti, postalo upitnim, te time πto je kritiËka etiËka refleksija u posebnoj mjeri izraz krize etosa. Mnogo se mudraca kroz povijest bavilo etikom i njezinim utjecajem, navest Êemo samo neke i to poznatije te usporediti njihova razmiπljanja. U kozmoloπkom razdoblju grËke filozofije najznaËajniji predstavnik antiËkog atoizma bio je slavni Demokrit iz Abdere (460. 370.). Demokrit smatra da Ëovjek treba prevladati osjetilna zadovoljstva i prolazne æelje za izvanjskim dobrima i teæiti ostvarenju trajnijih vrijednosti kao πto su spoznaja, razumnost, mudrost, dobrota, prijateljstvo, umjerenost, vedrina i spokojnost, jer “ljudima priliËi starati se viπe za duπu nego za tijelo” (fr. 187). Demokritova je etika u skladu s njegovim opÊim realistiËkim glediπtem. U antropoloπkom razdoblju grËke filozofije, a nakon pobjede nad Perzijancima sredinom 5. stoljeÊa, doπlo je do procvata grËke civilizacije i kulture. To je doba Eshila, Sofokla i Euripida, Pindara i Fidije, sofista i Sokrata, a kasnije Platona i Aristotela. U to doba doπlo je do promjene filozofskog interesa s pitanja kozmosa na pitanje Ëovjeka. Tako su sada u srediπtu etiËka pitanja vrline, prava, obiËaja, zakonitosti, odgoja - dakle problemi ljudske prakse. Glavana teza sofista i Protagore kao predstavnika jest da je Ëovjek je mjera svih stvari. Protagora na taj naËin zapoËinje zastupati relativnost etiËkih nazora. Jedan od najpopularnijih filozofa svakako je Sokrat (469. - 399.) koji æeli popraviti druπtvo, preodgojiti sugraane, usmjeriti ih prema idealima. IstiËe da je smisao Ëovjekova æivota u krepostima kao πto su

Svaki πportaπ bi se trebao zapitati nekoliko jednostavnih pitanja u æelji da provjeri svoj odnos prema etici u πportu. ©to bi bilo kada bi svi na isti naËin izigrali pravila? Zar je izgovor ako to i drugi rade? Je li pristup sam po sebi dobar te kako se odraæava na sami πport i kamo nas vodi? Poπteno natjecanje zahtijeva od svakog igraËa i momËadi pristup istim tehnikama i taktikama propisanim pravilima. EtiËan πport omoguÊuje natjecatelju iskazivanje svih sposobnosti te pobjedu igraËu ili momËadi Ëija je predanost, æelja za pobjedom, kreativnost i sposobnost veÊa Piπe Saπa Ceraj, prof.


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 23

jedini put za dobro odigranu utakmicu ili nastup i jamstvo zadovoljstvu poslije nje. Takav πportaπ nastoji i trudi se davati maksimum na svakom nastupu, prihvaÊa i podræava πportska pravila i poruku koju ona nose. OpÊenito je prihvaÊeno da nas πport uËi vrijednostima, i sadræaju tih vrijednosti, stoga je vrlo vaæno na koji naËin se te vrijednosti prakticiraju, odnosno hoÊe li one biti pozitivne ili negativne. ©port takoer izgrauje karakter i to putem zahtjevnih natjecanja, treninga, odricanja, psihiËkih i fiziËkih napora. Postavlja se pitanje je li utakmica koja je dobivena trikom zaista dobivena ili je samo prodan πportaπev integritet. Svaki πportaπ bi se trebao zapitati nekoliko jednostavnih pitanja u æelji da provjeri svoj odnos prema etici u πportu. Na

poπtivanje zakona, umjerenost, samosvladavanje, usavrπavanje, te istiËe poznatu gnomu “Spoznaj sama sebe”. Zanimljivo, Sokrat izjednaËuje krepost sa znanjem, odnosno znanje s krepoπÊu. Tako etiËki intelektualizam dovodi do etiËkog optimizma.

“Fair play”, moralna vrijednost πporta Joπ jedan veliki mislilac Aristotel (384. 322.) tvrdi da Êe Ëovjek biti sretan ako razvije specifiËnu i umnu prirodu i to u praktiËnoj djelatnosti i spoznaji. KonaËno, u krπÊanstvu nalazimo etiku i to etiku ljubavi, zapovijedi nenasilja, praπtanja i milosra koje su osvojile svijet. Inzistira se na ËistoÊi namjere i na smislu Ëina, a ne na njegovom obliku. RazmiπljajuÊi o naslovu i definiciji etike u πportu generalno moæemo reÊi da je to apliciranje opÊe poznatih moralnih vrijednosti na same situacije u πportu i πport u cjelini. Zanimljivo je da πport sam implicira svoje etiËke norme i moralne standarde na sve one koji se njime bave. Velika je razlika izmeu pojma etike u πportu i etike i πporta. Etika u πportu se bavi unutarnjim pitanjima koja se odnose na πport i etiËko, moralno ponaπanje, dok kod etike i πporta moæemo govoriti o etiËkim pitanjima koja proizlaze iz drugih podruËja druπtva. Pa tako moæemo govoriti o poznatoj kategoriji “fair playja” i

kako “biti dobar πportaπ”. Te kategorije su vaæne iz viπe razloga. Jedan od razloga je taj da se veÊina ljudi bavi πportom iz uæitka pa stoga i æele djelovati moralno i igrati po pravilima “fair playja”. Osobe koje vole πportska nadmetanja æele se nadmetati fer i prema unaprijed utvrenim pravilima, pravilima koja jamËe pobjedu sposobnijem i boljem, a ne onome koji ta pravila krπi. “Fair play” i πportska pravila su ustoliËena sa æeljom da nas nauËe pozitivnim vrijednostima, veselju u pobijedi, ali i dostojanstvenom prihvaÊanju poraza. Tako moæemo reÊi da “fair play” kao kategorija pripada etici u πportu, a rasizam pripada etiËkim pitanjima u druπtvu, samim time i etiËkim pitanjima i πportu. “Fair play” moæemo promatrati kao moralnu vrijednost πporta, kao jamstvo poπtenog natjecanja, prihvaÊanje pravila, respektiranje πporta, kao dogovor ili kao izreku “Fair play as play”.

Utakmica dobivena trikom Uvaæavati i pridræavati se pravila te poπtovati “fair play” znaËi biti dobar πportaπ. Dobar πportaπ cijeni πport, cijeni igru, dræi se pravila i igra poπteno, prepoznajuÊi da je to

primjer, πto bi bilo kada bi svi na isti naËin izigrali pravila? Zar je izgovor ako to i drugi rade? Je li pristup sam po sebi dobar te kako se odraæava na sami πport i kamo nas vodi? Poπteno natjecanje zahtijeva od svakog igraËa i momËadi pristup istim tehnikama i taktikama propisanim pravilima. EtiËan πport omoguÊuje natjecatelju iskazivanje svih sposobnosti te pobjedu igraËu ili momËadi Ëija je predanost, æelja za pobjedom, kreativnost i sposobnost veÊa. ZakljuËio bih s citatom V. PozaiÊa koji lijepo kaæe: “Geslo πport je za osobu, a ne obrnuto, nije nipoπto samo zvuËna fraza. To je vrlo zahtjevna istina i stvarnost. To je mjerilo kojim se mjeri valjanost ili promaπenost πportskih natjecanja i priredbi. Ako su tjelesne kretnje kultura tek onda kada su sredstva u kojima Êemo izraziti neko plemenito duπevno stanje, onda πport mora stajati u sluæbi cjeline Ëovjekove osobe, tjelesna kultura mora stajati u sluæbi kulture duha. Istinski πport ne smije biti svrha samom sebi, on je u sluæbi Ëitavog Ëovjeka”. 23


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:07

Page 24

SPORT I TELEVIZIJA

©to je sport, Sport moæemo podijeliti u dvije faze: prije i nakon dolaska televizije. Prije televizije sport je bio uglavnom sport. Nakon televizije sport je dobrim dijelom postao biznis

a πto biznis Piπe mr. sc. Goran VojkoviÊ

anas je iznimno teπko definirati sport. Uostalom, ako u internetski pretraæivaË Google upiπemo "sport" pojavit Êe se podatak da je sama rijeË spomenuta na impozantnih 380,000.000 stranica. PraktiËno moæemo reÊi da svaki Ëovjek ima neku svoju definiciju sporta. Povijesno je priËa dosta jednostavna: ljudi su davno primijetili da oni koji bræe trËe, plivaju, skaËu, gaaju ili bacaju koplje imaju veÊe πanse uloviti divlju æivotinju, obraniti se od neprijatelja, saËuvati svoj i tui æivot te - ne najmanje vaæno sluæiti na Ëast svojoj zajednici: plemenu, gradu, dræavi… »ak i danas, ako bolje pogledamo discipline od kojih se sastoji kraljica sportova, atletika, uviamo da su to stilizirane vjeπtine bitne ratnicima i lovcima: bacanje koplja i kladiva, trËanje, trËanje preko prepreka, maraton, da ne spominjemo sportove poput streliËarstva i streljaπtva. Stari su Grci, uz aktivno provoenje krilatice zdrav duh u zdravom tijelu, doπli na genijalnu ideju: organizirati natjecanje sportaπa razliËitih polisa, gradova- dræava, gdje bi se pokazalo tko je bolji, bræi i jaËi. Temelj olimpijskog duha u biti je ideja da se ljudi bore za rezultat, a ne meusobno, da se bez rata, nasilja i krvi vidi Ëiji grad daje bolje sinove, snaænije ratnike i kvalitetniju obuku u fer i prijateljskom natjecanju.

D

24

Dobro provedeno popodne No, vratimo se u bliæu povijest. Sportaπi su do iza Drugog svjetskog rata veÊinom bili amateri, ljudi koji su voljeli fiziËku aktivnost i koji su dobivali popularnost koja je donosila slavu, ali ne i novac. Komercijalni su bili samo boksaËi, a dosta novca se vrtjelo i oko konjskih utrka iako, istini za volju, jahaËi i nisu od svega toga mnogo zaraivali. Olimpijske igre su izgledale kao skup neπto veÊeg i vrlo simpatiËnog amaterskog druπtva - gomila zaljubljenika oboruæanih primitivnom opremom, velikim strpljenjem i bezgraniËnom voljom. Nakon Drugog svjetskog rata poËelo se πiriti tehnoloπko dostignuÊe koje na prvi pogled nije imalo mnogo veze sa sportom televizija. Od poveÊe drvene kutije s malom zaobljenom katodnom cijevi na kojoj se mogla vidjeti drama uæivo ili lokalne vijesti, televizija je napredovala - veÊi ekran, jasnija slika, boje… Malo po malo, od πezdesetih do osamdesetih godina proπlog stoljeÊa pojam dobro provedenog popodneva postalo je izleæavanje u fotelji, s nekoliko piva pri ruci i

potkoπuljom kao glavnim odjevnim predmetom. »isto patriotsko bodrenje lokalnog kluba i odlazak na utakmice pomalo gubi bitku s daljinskim upravljaËem i velikim metarskim ekranom na kojem se detalji mnogo bolje vide nego iz tridesetog reda na stadionu za 50.000 ljudi. Velika gledanost znaËila je i veliku cijenu sekunde reklamiranja u programu. Naravno, na velikom ekranu u boji sve su reklame ljepπe i promidæbeno uËinkovitije od staromodnih panoa po igraliπtima. Sve u svemu, veliki show je dolaskom televizije u boji mogao poËeti! Vaπ klub za odreeni iznos nosi ime neke tvrtke i po njegovom poloæaju na sportskoj ljestvici vidi se i poloæaj sponzora - uspjeπni klubovi imaju dobru cijenu i moæe ih sponzorirati samo jaka firma. Ali, tu uspjeh sve manje ovisi o pojedincu, a sve viπe o financijskoj snazi sponzora koji moæe platiti vrhunsku prateÊu ekipu. Osnovni problem je πto onda sve postaje nezanimljivo - dobar primjer su utrke Formule 1. Bile su daleko posjeÊenije i gledanije u doba kada je pilot bio mnogo vaæniji od tehniËkih karakteristika bolida, a koje ovise najviπe o svoti novca kojom raspolaæe razvojni tim. A da o hrvatskom


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

nogometu, gdje se uglavnom priËa vrti oko novca i transfera, a tek usput se pojavi i koja vijest o tome da netko zabije gol, da i ne priËamo… No, nisu sve stvari u svezi s televizijom i suvremenim sportom negativne, naprotiv. Raaju se potpuno novi sportovi, a neke je sama televizija izvukla iz zaborava. TipiËan primjer je biljar. Otkriveno je da je svojom dinamikom, πarenim kuglicama i igranjem u zatvorenom salonu idealan za popodnevni tvprijenos i popularnost mu je naglo porasla, tako da je danas biljar od igre zadimljenih barova postao vrhunski sport u kojem se zarade najboljih mjere s onima u NBA-ligi. A ni skijaπki uspjesi hrvatskih sportaπa zasigurno ne bi bili toliko poznati da nema tv-prijenosa.

Prilog zdravom æivotu Kada je sve postalo komercijalno, postalo je i dosadno - osamdesete su opet otkrile Ëari masovnog, amaterskog rekreacijskog sporta. Sve u svemu, rekreacijski sport je odliËan: prvo je zdrav, jer je bolje gledati popodne

Page 25

πumu negoli i najbolji trinitron monitor, drugo, Ëovjek napokon shvati da oni πto trËe terenom i nemaju baπ lagodan æivot, i treÊe masovan sport je odliËan potroπaË svih moguÊih sportskih potrepπtina najrazliËitijih robnih marki. Takoer, osim u broju sudionika, rekreacijski sport je golem i u svojim varijacijama: poËinje laganim izletima i planinarenjem po okolnom brdu subotom ujutro, nastavlja se igranjem u lokalnom klubu 6. ili 7. lige i zavrπava kod sportova tipa iskakanja iz aviona s daskom za surfanje na valovima i padobranom… Ne zaboravite da amaterski sport moæe biti i financijski koristan: uz cijenu goriva od osam kuna biciklizam je opet u modi, a uz financijsku uπtedu dolazi i bolja kondicija, prilog zdravom æivotu i osvijeπten ekoloπki odnos prema okolini. Ono πto je zanimljivo je pitanje πto Êe se dogoditi iduÊih godina: hoÊemo li na televiziji gledati iskljuËivo natjecanja profesionalaca iza kojih stoji tim od nekoliko desetaka ljudi i sponzor snage naftne kompanije ili telekom operatera, ili Êe natjecanja amatera, iza kojih su skromni uvjeti i veoma mnogo truda, naÊi svoje mjesto na plazmama visoke rezolucije. 25


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 26

Grijesi

sport Piπe Marin ©arec

edavno se u program zagrebaËkog Radija 101 javio sluπatelj koji misli da su u “sluËaju Draganja” sportski novinari odigrali negativnu ulogu i da su ispali licemjeri. Nije im, rekao je, smetalo kada je olimpijska odliËja za Hrvatsku osvajao Nikolaj Peπalov, a Duju Draganju su proglaπavali izdajnikom i plaÊenikom kada je najavio moguÊnost nastavka plivaËke karijere pod katarskom zastavom. Spomenuti sluπatelj je zbog toga traæio oËitovanje Hrvatskog zbora sportskih novinara. Vrlo paæljivim iπËitavanjem i presluπavanjem svega πto su hrvatski sportski novinari napisali i rekli tijekom viπemjeseËne “katarske sage” nismo, meutim, pronaπli doslovce ni jedan novinarski autorski uradak koji bi potvrivao gornju tvrdnju. Naprotiv, novinari su za (tada joπ samo) moguÊi Draganjin odlazak iz hrvatskog plivanja prozivali i Hrvatski olimpijski odbor, i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, i nepostojanje sportskog sustava, i nezainteresiranost sponzora za hrvatski sport… Za Draganjinu æivotno-sportsku dvojbu su, πtoviπe, pokazivali mnogo razumijevanja i uvaæavali su njegove argumente. U Ëemu je, dakle, problem? Kao i uvijek, u izboru sugovornika, tj. onih koji u medijima dobivaju prostor za komentiranje i analiziranje odreenog problema. Novinari su i ovom prigodom omoguÊili mnogim sportaπima i sportskim duænosnicima da se oËituju o zadanoj temi i u tim je iskazima, istina, bilo mnogo licemjerja, pa i sasvim neprimjerenih ocjena Draganjine namjere. No, treba li zbog toga licemjerima nazvati novinare? Moæda

N

26


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 27

Kada bi se novinari bavili “peglanjem” izjava i postupaka sportaπa i sportskih duænosnika tada ne bi bili novinari, nego ono πto se Ëesto od njih æeli napraviti - glasnogovornici pojedinih klubova i sportskih saveza

t skih novinara samo onda kada nedostatak vlastitoga stava “kamufliraju” izjavama ljudi do Ëijeg je miπljenja, navodno, javnosti jako stalo. Ono zbog Ëega se, meutim, sportskim novinarima s pravom moæe predbacivati naglaπeno je na DubrovaËkim danima medija. Tamo je ocijenjeno da veÊina medija ima izrazito negativnu ulogu prigodom najava nogometnih derbija odnosno tzv. utakmica visokog rizika. Tako je, primjerice, prema istraæivanju napravljenom za potrebe toga skupa, uoËi utakmice Dinamo - Hajduk, navijaËkom nasilju dano viπe prostora nego samom sportskom dogaaju. “Novinari bi trebali izostaviti opseæne prikaze nasilnika jer to oni smatraju nagradom i potvrdom vlastite vrijednosti”, naglaπeno je na spomenutom skupu u Dubrovniku i to je apsolutna istina kada je o odnosu novina i novinara prema izgrednicima rijeË. To je grijeh sportskih novinara koji je teπko ili nemoguÊe poreÊi. U svim ostalim sluËajevima tvrdnja da su novinari krivi za negativno ozraËje jer prenose problematiËne izjave sportaπa, trenera i razno-raznih duænosnika “ne dræi vodu”. Neosporno je, primjerice, da je optuæba Zvjezdana CvetkoviÊa da su Hajdukovi igraËi skloni dopingu naruπila sportsko ozraËje uoËi utakmice Dinamo Hajduk, no uistinu je teπko oËekivati da takvu “pikanteriju” novinari zanemare i ne objave. Jesu li zato novinari bili krivi za ratniËko ozraËje uoËi derbija? Svakako ne. Kada bi se novinari bavili “peglanjem” izjava i postupaka sportaπa i sportskih duænosnika tada ne bi bili novinari, nego ono πto se Ëesto od njih æeli napraviti glasnogovornici pojedinih klubova i sportskih saveza. Sportski novinari svakako nisu nevinaπca, no pretjerano ih je optuæivati za sve i svaπta samo zato jer rade posao koji se od njih i oËekuje. 27


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 28


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 29

UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

GODINA 36 • BROJ 135 • PROSINAC 2005.

»lanovi I. hrvatskog biciklistiËkog druπtva: Erih Aleksander, Mirko Bothe i Mirko KleπËiÊ, 1887. godine


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 30

OBLJETNICE STO DVADESET GODINA BICIKLIZMA U HRVATSKOJ

KotaË se nije dao zaustaviti Rad prvog biciklistiËkog kluba u Hrvatskoj odobren je 26. lipnja 1885. To je poËetak biciklizma kao πportske grane. Klub je u godini osnivanja tiskao knjiæicu Pravila voznih propisa u kojoj je propisano ponaπanje Ëlanova. To je bilo potrebno, jer je prve bicikliste veÊina puËanstva doËekala neprijateljski. Bilo je i prijedloga da se voænja biciklom zabrani ili nametne velika taksa za uporabu bicikla Piπe Zdenko JajËeviÊ ao prometno sredstvo bicikl se u Hrvatskoj pojavio πezdesetih godina XIX. stoljeÊa, a kao πportska grana 20 godina kasnije. Biciklizam se u nas nazivao i koturaπtvo, a bicikl - kotur, koturaËa, samovoz, trkalica, brzonoga i dvokolica. Prvi bicikl u Zagreb je donio trgovac Ladislav Beluπ, sa svjetske izloæbe u Parizu 1867. godine. PoËetkom osamdesetih godina bicikli su uobiËajena pojava na ulicama hrvatskih gradova.

godine na prostoru danaπnjeg Rooseveltovog trga u Zagrebu prvo kruæno trkaliπte duæine 333 metara. Na tom je trkaliπtu 25. lipnja 1892. godine prireeno Prvo prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na 5000 metara. Pobijedio je Vilko BorπiÊ. Uz 3000 gledatelja utrku je pratio i hrvatski ban Khuen Hedervary. Sve do poËetka XX. stoljeÊa biciklizam je bio najrazvijeniji πport u Hrvatskoj. I u drugim gradovima se osnivaju klubovi. U njima se, uz πport, njeguju druπtveni i kulturni æivot. Prvi biciklistiËki klub u Osnivanje prvoga kluba Karlovcu, Hrvatski klub biciklista Napred, zapoËeo je djelovati u oæujku 1892. godine. U kolovozu 1894. godine klub je priredio utrku U molbi za odobrenje pravila Prvog hrvatskog druπtva biciklista, od Senjske ceste u Karlovcu do Duge Rese i natrag. Godine 1895., koju je potpisao Franjo Sollar, navedeno je da je svrha postojanja Prvo hrvatsko druπtvo biciklista u Zagrebu izgradilo je svoje trkaliπte kluba: unapreivati i praktiËno upotriebljavati bicikl-stroj. Rad priza Glavnog kolodvora, juæno od danaπnje Koturaπke ceste. Duæina vog biciklistiËkog kluba u Hrvatskoj odobren je 26. lipnja 1885. goovalne staze trkaliπta iznosila je 500 m, a tribine za sjedenje veÊim dine. To je poËetak biciklizma kao πportske grane. Klub je u godini dijelom su bile natkrite. Za izgradnju trkaliπta tiskane su i dionice u osnivanja tiskao knjiæicu Pravila voznih propisa u kojoj je detaljno vrijednosti od 100 kruna. Varaædinski klub biciklista zapoËeo je rapropisano ponaπanje Ëlanova. To je bilo potrebno, jer je prve biciklidom 1894. godine. Klub je prireivao utrke i organizirao izlete. U liste veÊina puËanstva doËekala neprijateljski. Bilo je i prijedloga da pnju 1895. godine u Varaædinu je otvoreno se voænja biciklom zabrani ili nametne velika taksa biciklistiËko trkaliπte velikom meunaroza uporabu bicikla. Ali kotaË bicikla nije se dao zaSvaki biciklista mora imati na vozilki dnom utrkom. ustaviti. Za voænju nespretni velosipedi, bicikli s zavor, sviralicu i zapadom sunca velikim prednjim kotaËem, bili su u uporabi relatiPrvi uspjeπni biciklisti upaljenu svetiljku. Sviralicom dajeπ vno kratko, samo desetak godina. znak tek kod oπtra zavoja na uzkih Druga velika biciklistiËka organizacija u Prva biciklistiËka utrka staza ili noÊju. Nepotrebno sviranje ili Varaædinu, Koturaπko druπtvo Sloga, utezvonjenje strogo se zabranjuje. meljeno je 1897. godine. Za prvog predsjePrvo hrvatsko druπtvo biciklista je 29. lipnja dnika izabran je Andrija Siber. Radom u 1886. godine priredilo na Zrinskom trgu u Zagrebu Vozni propisi Prvog hrvatskog druπtva prvu biciklistiËku utrku u nas. VozaËi su nastupali klubu istiËu se Vladimir Jungman i Sebabiciklista, 1885. na niskim biciklima i velosipedima, na 2400 metastijan Beleznay. Zbog igradnje zgrade Srera i 20 kilometara. VozaËi su za nastup plaÊali visodnjoπkolskih zavoda na danaπnjem Rooseku pristojbu, tzv. start-geld: tri forinte za prvu, a pet forinti za drugu veltovom trgu u Zagrebu, 1895. godine, Hrvatski klub biciklista Sodisciplinu. Prihod s te utrke bio je namijenjen izgradnji Hrvatskog kol morao je napustiti tamoπnje trkaliπte i izgraditi novo na mjestu glumiπta, kasnije nazvanog Hrvatsko narodno kazaliπte. danaπnjeg stadiona u Maksimiru. Staza trakliπta bila je duga 333 metara, πiroka πest, a na zavojima uzdignuta tri metra. Trkaliπte je otvoOsnivanje novih biciklistiËkih klubova reno meunarodnom utrkom, 4. rujna 1897. godine. U rujnu 1886. godine u Osijeku je odobren rad Druπtva biciklistah Najbolji vozaËi u to vrijeme bili su Adolf Fritz i Nikola KoπÊec, Concordia. Svrha druπtva bila je promicati koli razπirenje toli praktikoji je nastupao pod pseudonimom Marcel Roza. Neki su natjecateËnu uporabu valocipeda. Na inicijativu Franje Hochmanna, uËitelja lji u tada joπ neafirmiranim πportovima, kakav je bio biciklizam, pritjelovjeæbe i struËnog voe Hrvatskog sokola, u Zagrebu je 1877. gokrivali svoje pravo ime. Prve uspjehe na inozemnim trkaliπtima, kradine utemeljena druga velika biciklistiËka organizacija, Hrvatski jem pretproπlog stoljeÊa u jakoj meunarodnoj konkurenciji, ostvaklub biciklista Sokol. U prvim godinama djelovanja najbolji biciklist rio je Vinko FerkoviÊ. On je pobjeivao na utrkama u Austriji, Franu klubu bio je Ivan MiheliÊ. Voænja na kotaËima bez zraËnica bila je cuskoj i ©vicarskoj. naporna i neudobna. No to nije ometalo odvaæne mladiÊe da se na vePrvi strukovni πportski savez u Hrvatskoj losipedima upute na daleka putovanja. Tako su 1887. godine trojica zagrebaËkih maturanata, Erik Alexander, Mirko Bothe i Mirko Prva cestovna biciklistiËka utrka u Hrvatskoj odræana je 14. koloKleπËiÊ, otputovali u Trst. Na putu su proveli mjesec dana. voza 1892. godine na relaciji Zagreb - Petrinja. Nastupilo je osam vozaËa na niskim i Ëetiri na visokim biciklima. Vilko BorπiÊ pobijedio Izgradnja trkaliπta je u konkurenciji niskih bicikla u vremenu 2 sata i 30 minuta, a na veAgilni Ëlanovi Hrvatskog kluba biciklista Sokol izgradili su 1891. losipedima najbolji je bio Emil Daranay. Franjo BuËar, voditelj Te-

K

2


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 31

Milan Meniga

Ëaja za uËitelje gimnastike u Zagrebu od 1894. do 1896. godine, stavio je u program nastave i obuku voænje biciklom. Biciklisti su 1894. godine osnovali prvi strukovni πportski savez u nas. »lanovi Saveza hrvatskih biciklistah bili su zagrebaËki klubovi, Prvo hrvatsko druπtvo biciklista, Hrvatski klub biciklista Sokol, Koturaπki klub Slovjen, Hrvatski klub biciklista Napred iz Karlovca, Druπtvo biciklista Sokol iz Siska i Varaædinski klub biciklista. Utemeljitelj i prvi predsjednik Saveza hrvatskih biciklistah bio je Franjo Sollar, a tajnik Nikola PeËornik, pionir biciklizma u Varaædinu. Prve godine djelovanja Savez hrvatskih biciklistah je pokrenuo Sport, glasilo za sve sportske struke.

Prva tvornica bicikla u Hrvatskoj Bicikli su se nabavljali u inozemstvu, ali su se izraivali i u Zagrebu. Poduzetni zagrebaËki obrtnik Ivan Dirnbacher nazvao je svoju bravarsko-mehaniËarsku radionicu u PreradoviÊevoj ulici 32 Prvom hrvatskom tvornicom kotaËa - Croatia. Na meunarodnoj industrijskoj izloæbi u Londonu, pod nazivom International Exhibition at the Royal Aquarium of London, 1896. godine, Dirnbacherov bicikl "Croatia" dobio je prvu nagradu. Prvi biciklistiËki klub u Rijeci, Veloce Club Fiumano osnovan je u svibnju 1895. godine. »lanovi kluba mogli su biti dame i gospoda koji su navrπili 17 godina. No, oni koji joπ nisu imali 17 mogli su se primiti za uËenike biciklizma. Prvi biciklistiËki klub u Puli, Veloce Club Polese zapoËeo je djelovati 1896., a biciklistiËko trkaliπte izgraeno je 1899. godine.

Ferdinand Budicki - pustolov na biciklu Strastveni zagrebaËki biciklist i pionir automobilizma u nas, Ferdinand Budicki, ostvario je 1897. godine nesvakidaπnji pothvat. Za osam mjeseci Budicki je prevalio cestama Europe i sjeverne Afrike 17 tisuÊa kilometara. Poslije toga je otputovao u sjevernu Ameriku, gdje je na biciklu otiπao na svjetsku izloæbu u Chicagu. Prvi biciklistiËki klub u Koprivnici, Podravski klub biciklista, osnovan je 1898. godine. Talijani su u Zadru 1894. godine osnovali Veloce Club, a neπto kasnije utemeljen je biciklistiËki odjel Hrvatskog sokola. Prvi bicikli pojavli su se u Splitu osamdesetih godina proπlog stoljeÊa, a prvi klub, Cyclistic Club Spalato, utemeljen je 1898. godine. Inicijativa za osnivanje kluba doπla je nakon posjeta grupe biciklista iz Zadra i beËkog Radfahrcluba, 1897. godine

Nogomet umanjio popularnost biciklizma Pod naletom modernog πporta koji je poËetkom XX. stoljeÊa poËeo osvajati Hrvatsku popularnost biciklizma je lagano padala. Interes javnosti okreÊe se automobilizmu i πportskim igrama, prije svega nogometu. Neslogom biciklistiËkih klubova, 1898. godine prestaje izlaziti struËno glasilo Sport. Utrka je sve manje, a i mladiÊa koji æele odjenuti biciklistiËku majicu. Zamire i djelovanje Saveza hrvatskih biciklistah. Nakon desetljeÊa stagnacije, 1909. godine osnovani su novi biciklistiËki klubovi. To su Poæeπki koturaπki klub Lastavica i Koturaπki klub Lastavica u Kostajnici. Rezultati utrke biciklista opet su na prvim stranicama dnevnih novina, a delegati Prvog hrvatskog druπtva biciklista i ZagrebaËkog koturaπkog kluba Orao sudjeluju u osnivanju Hrvatskog πportskog saveza 1909. godine. Ponovnu æivost u naπ biciklizam unio je i Milan Meniga, πportaπ s blistavom karijerom. Biciklizmom se poËeo baviti sa 15 godina. Sudjelovao je na 618 trkaliπnih, cestovnih i brdskih utrka. Postizavao je vrhunske rezultate kontinuirano 30 godina. Meniga je inicijator osnivanja ZagrebaËkog koturaπkog kluba Orao 1904. godine, a na njegov poticaj u Bjelovaru je 1908. godine poËeo djelovati Hrvatski koturaπki klub Sokol. TrπÊansko slovensko Franjo biciklistiËko druπtvo Balkan organiziralo je Gregl 1909. na 100 km dugoj cesti od Ljubljane do Trsta prvo cestovno prvenstvo za naslov prvaka Juænih Slavena. Pobijedio je Milan Meniga ispred Franje Gregla, koji je na toj utrci bio prvi 1910. i 1911. godine.

Uspjesi Franje Gregla Gregl je na utrkama u pravilu deklasirao svoje suparnike. U Budimpeπti 1912. godine pobijedio je u kvalifikacijskoj utrci za nastup na V. olimpijskim igrama u Stockholmu. Na stazi od 200 kilometara Gregl je ostvario 30 minuta prednosti ispred drugoplasiranog vozaËa. BuduÊi da je Hrvatska u to vrijeme, dræavno-pravno, bila u uniji s Maarskom, naπi πportaπi nisu mogli nastupiti samostalno na olimpijskim igrama, nego samo pod maarskom zastavom. Meutim, hrvatski πportski djelatnici nisu dopustili nastup naπih πportaπa pod takvim okolnostima. Tako je naæalost propala moguÊnost nastupa Franje Gregla na najveÊoj svjetskoj πportskoj priredbi. U Zagrebu je u travnju 1911. godine poËeo djelovati Prvi hrvatski graanski πportski klub. Godinu dana nakon osnivanja zapoËela je djelovati i biciklistiËka sekcija. U njoj su ponikli brojni uspjeπni hrvatski biciklisti koji su djelovali u meuratnom razdoblju. To su bili Antun Banek, Koloman SoviÊ, Kazimir ©oπtarko i drugi. Kada je 1924. godine izgraen stadion Prvog hrvatskog graanskog πportskog kluba u Koranskoj ulici, na njemu je ureena i biciklistiËka staza. BiciklistiËka sekcija u ÆeljezniËarskom πportskom klubu Victoria osnovana je 1913. godine. Poslije prvog svjetskog rata ta je sekcija djelovala u sklopu ©portskog kluba ÆeljezniËar, a istaknuti Ëlanovi bili su Viktor KrËeliÊ, Mijo Ormuæ i Drago DavidoviÊ. Izvori i literatura 1. Pravila i vozni propisi Prvog hrvatskog druætva biciklista u Zagrebu, Zagreb 1885, Brzotiskom A. Brusine. 2. Prva meunarodna utrka na vlastitom trkaliπtu kluba iza Obrtne πkole u nedjelju dne 29. lipnja 1892, Zagreb 1892, Nakl. Kluba biciklista Hrvatskog sokola. 3. Spomen knjiga prigodom proslave zlatnog jubileja 50 - godiπnjice opstanka kluba 1887 - 1937, Zagreb 1937, Tiskara F. MarjanoviÊ. 4. LjubiÊ, S. (1965). Osamdeset godina biciklistiËkog sporta u Hrvatskoj. Zagreb: Sportska πtampa.

3


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:08

Page 32

POLA STOLJE∆A RUKOMETNOG KLUBA BJELOVAR (1955. - 2005.)

Prvaci Europe nisu imali dvoranu Tek nakon brojnih blistavih uspjeha, bjelovarski su rukometaπi dobili primjereni prostor za djelovanje. U gradu je 4. prosinca 1976. otvorena ©kolska-sportska dvorana Piπe Goran BobiÊ ahvaljujuÊi nastavniku tjelesnog odgoja Stanku TonËiÊu, rukomet su u Bjelovaru poËeli igrati uËenici Dræavne realne gimnazije u πkolskoj godini 1939./1940. Prvi sluæbeni nastup imali su 2. lipnja 1940. na Srednjoπkolskom igraliπtu u Zagrebu, gdje su se susreli s ekipom Dræavne I. muπke realne gimnazije. ZagrepËani su bili uspjeπniji (7-2), a oba pogotka za bjelovarsku momËad postigao je Ivan Fingerhut. Rukomet se ponovo poËeo igrati na svibanjskim sletovima 1951. i 1953. godine. Na poticaj nastavnika tjelesnog odgoja Aleksandra LonËara, 1. svibnja 1954. na igraliπtu ondaπnjeg Nogometnog kluba BraÊa BakiÊ, utakmicu u velikom rukometu odigrali su srednjoπkolci Bjelovara i Rijeke (5-5).

Z

Osnivanje ORK Partizan Rukomet se u Bjelovaru ponovo poËeo igrati prije pola stoljeÊa. Nakon srednjoπkolskih prvenstava u kojima su nastupale razredne momËadi, u bjelovarskoj gimnaziji su osnovana dva rukometna kluba - Srednjoπkolac i Slaven. Inicijativni sastanak za osnivanje rukometne sekcije Druπtva tjelesnog odgoja Partizan odræan je 26. veljaËe 1955. Na njemu su bili Æeljko Seleπ, Mladen Tribuson i Pero RajËeviÊ. Prvu utakmicu sekcija je odigrala 19. oæujka 1955. s momËadi bjelovarskog garnizona u dvorani na VojnoviÊu. Pod vodstvom profesora tjelesnog odgoja Æeljka Seleπa nastupili su: Antun AntoliÊ, Vlado BariπiÊ, Gojko Budimir, Rudi Horvat, Stanko PavliÊ, Boæo Peter, Pero RajËeviÊ, Dado SaboloviÊ, Ivan ©erepec, Mladen Tribuson, Vlado TurkoviÊ i Mirko VidakoviÊ. Na vrata su stavljene nogometne mreæe, a linije igraliπta oznaËene su kredom. BuduÊi da igraliπte nije bilo dovoljno πiroko nastupalo je samo pet igraËa u polju. Sudio je Aleksandar LonËar.

U dvije godine 97 dvoboja U oæujku 1955. osnovan je Rukometni podsavez u Bjelovaru, koji je 27. oæujka 1955. pred komisijom Rukometnog saveza Hrvatske organizirao prve ispite za rukometne suce. VeÊ dva tjedna nakon prve utakmice organizirano je ligaπko natjecanje Rukometnog podsaveza Bjelovar uz sudjelovanje Ekipa ORK Partizana i vodstvo na aerodromu u Düsseldorfu nakon osvajanja KEP-a 1972. godine. Slijeva: Mladen MartinoviÊ, Milutin MatiÊ (lijeËnik), Marijan JakπekoviÊ, Zvonko JandrokoviÊ, Æeljko Seleπ, Hrvoje Horvat, Miroslav PribaniÊ, Æeljko Nimπ, Albin VidoviÊ, Nikola Hasan, Milan UsumoviÊ (predsjednik kluba), Ivan –uranec i Josip PeÊina. »uËe: Miroslav MilinoviÊ, Nedeljko ProdaniÊ, Vjekoslav ©minderovac (voa puta), Æeljko JandrokoviÊ i Vladimir SmiljaniÊ

4

osam momËadi. Tri iz Bjelovara (Srednjoπkolac, Slaven i Partizan), dvije iz Virovitice i po jedne iz Kriæevaca, Koprivnice i Suhopolja. Ekipa Rukometne sekcije DTO Partizan je natjecanje zavrπila na πestom mjestu sa samo Ëetiri osvojena boda. Pravu lekciju sekciji dala je Lokomotiva iz Virovitice pod vodstvom trenera Vilima TiËiÊa. Na igraliπtu kod "Sokolane" VirovitiËani su 5. lipnja 1955. pobijedili sa 19-1. U jesen 1955. godine, Rukometnoj sekciji DTO Partizan pristupili su igraËi srednjoπkolskih klubova Srednjoπkolac i Slaven. Na turniru, odræanom poËetkom 1956. godine u organizaciji ZagrebaËkog rukometnog podsaveza u dvorani ZagrebaËkog velesajma, klub je osvojio drugo mjesto u konkurenciji πest momËadi. U iznimno kratkom vremenu, za samo dvije godine, klub je od srednjoπkolske momËadi postao dobar prvoligaπki klub u dræavi u kojoj je rukomet bio snaæan i na meunarodnom planu. Tome je vjerojatno pridonio i velik broj odigranih utakmica. U razdoblju od prvog susreta 1955. godine, do srpnja 1957. klub je odigrao 97 dvoboja, a pobijedio je 67. puta.

Proboj u I. Ligu i odmah naslov U srpnju 1957. godine ORK Parizan je na kvalifikacijskom turniru u Skopju izborio ulazak u Prvu ligu i u njoj je prvi put nastupao u sezoni 1957./1958. Prvi prvenstveni susret odigran je 15. rujna 1957. godine s RK Zagreb, jednim od favorita prvenstva. Oko terena od nabite ilovaËe kod "Sokolane" okupili su se brojni gledatelji. Nakon velike borbe pobijedio je domaÊin (15-13). Sudio je Reno Vinek, kasnije poznati πportski novinar. U prvoj prvoligaπkoj sezoni klub je osvojio dræavno prvenstvo. Postigao je devet pobjeda, dvaput je igrao nerijeπeno, a tri puta izgubio. U prvom nastupu u Kupu europskih prvaka, ORK Partizan je igrao s Dinamom iz Bukureπta. Dvoboj je odi-


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 33

Ekipa ORK Partizana 1965. godine. Stoje slijeva: Marijan JakπekoviÊ, Boris BradiÊ, Miroslav PribaniÊ, Æeljko Nimπ, Æeljko JandrokoviÊ i Vladimir SmiljaniÊ. Sjede: Nedeljko ProdaniÊ, Josip PeÊina, Hrvoje Horvat, Miroslav MilinoviÊ, Albin VidoviÊ i Ivan –uranec

gran 11. sijeËnja 1959. u paviljonu "Maπinogradnje" na ZagrebaËkom velesajmu, pred 1500 gledatelja. Dan ranije obje su momËadi nastupile na usmenim novinama u Bjelovaru. Iskusni Rumunji su bili daleko bolji (17-5). Na prijedlog domaÊina, drugog dana u Bjelovaru je odigrana prijateljska utakmica u kojoj je pobijedio ORK Partizan (14-10). Utakmica je odigrana na igraliπtu koje je toga dana bilo oËiπÊeno od snijega. Godinu kasnije ORK Partizan je osvojio rukometni kup Jugoslavije. U kupu je 1960. nastupilo 12.000 momËadi. Na putu do naslova pobijedili su rijeËko RK Primorje, ARK Mladost (Zagreb), RK Borac (Banja Luka), RK Zagreb i u finalu RK RabotniËki iz Skopja u Bjelovaru (22-13).

Prvi reprezentativac Prvi reprezentativac iz ORK Partizan bio je Boæidar Peter. On je prvi put nastupio za reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 1958. u NjemaËkoj. Nakon osvajanja Kupa 1960. godine pozivi su upuÊeni Zvonku JandrokoviÊu i Ivanu –uranecu, koji su nastupili na SP-u 1961. Osvojeno dræavno prvenstvo 1960./1961. godine pokazalo je da prvi naslov nije bio sluËajan i da su ti uspjesi plod iznimnog struËnog rada trenera Æeljka Seleπa i njegovih suradnika. U drugom nastupu u Kupu europskih prvaka 1961. godine, ORK Partizan je ispao u prvome kolu. U klubu je redovito treniralo viπe od stotinu igraËa raznih uzrasta, a teren na igraliπtu pokraj "Sokolane" bio je zauzet cijeli dan. MomËad se bez veÊih teπkoÊa pomlaivala novim igraËima koji su stasali u domaÊoj πkoli rukometa. Atmosfera u klubu odisala je entuzijazmom, a u iznimno skromnim uvjetima igraËi su za osvojena prvenstva bili nagraivani satom, kravatom ili prstenom.

Finale Kupa europski prvaka U treÊem nastupu u Kupu europskih prvaka, ORK Partizan je izborio finale koji se igrao 8. travnja 1962. u Parizu u Dvorani Pierre de Coubertin pred 5000 gledatelja. U ravnopravnoj utakmici bolja je bila njemaËka ekipa Frischauf iz Göppingena (13-11). BjelovarËani su prethodno pobijedili prvake Austrije, ©vicarske i Danske. Valja istaknuti Ëinjenicu da je rukometno igraliπte u Bjelovaru asfaltirano 1965. godine. Naslov dræavnog prvaka klub je ponovo osvojio 1967. godine. U 26. prvenstvenih susreta klub je poraæen samo jednom. To mu je omoguÊilo Ëetvrti nastup u Kupu europskih prvaka 1968. godine. Nakon pobjeda nad prvakom Islanda, Poljske i ©panjolske u polufinalu je izgubio od praπke Dukle. BuduÊi da u Bjelovaru nije postojala adekvatna dvorana, susreti u Kupu europskih prvaka igrani su u Karlovcu.

U petom pohodu na naslov prvaka Europe 1971. godine, ORK Partizan je ponovo ispao u polufinalu, izgubivπi od Steaue iz Bukureπta. U prvoj utakmici u Karlovcu pobijedio je sa pet zgoditaka prednosti (19-14), ali je u uzvratu izgubio (9-17).

NajveÊi uspjeh Naslov dræavnog prvaka 1972. omoguÊio mu je ponovni nastup u Kupu europskih prvaka. Na putu do finala klub je pobijedio momËad Antonio Genovesia iz Rima, FK Hafnarfjord i u polufinalu moskovski MAI. Povijesna utakmica s njemaËkim VfL Gummersbach odigrana je 19. veljaËe 1972. u Westfallenhalle u Dortmundu. SuparniËku momËad je predvodio Hansi Schmidt, tada ponajbolji svjetski igraË. Meu 12.500 gledatelja bilo je i nekoliko stotina iz Bjelovara. Pobjedu 19-14 izborili su: Boris BradiÊ, Ivan –uranec, Nikola Hasan, Hrvoje Horvat, Marijan JakπekoviÊ, Mladen MartinoviÊ, Æeljko Nimπ, Miroslav PribaniÊ, Josip PeÊina, Nedeljko ProdaniÊ, Vladimir SmiljaniÊ i Albin VidoviÊ. IduÊeg dana, noseÊi srebrni pokal teæak 13 kilograma, pobjednike je u Bjelovaru doËekalo 5000 ljudi. I sljedeÊe 1973. godine ORK Partizan je igrao finale KEP-a, no bez Hrvoja Horvata, Marijana JakπekoviÊa i Vladimira SmiljaniÊa. Slavio je moskovski MAI (26-23). Klub je u tom renomiranom europskom klupskom natjecanju igrao i 1978. i 1980. godine. Proslavljeni trener bjelovarskog rukometnog Ëuda Æeljko Seleπ je nakon 19 godina voenja momËadi 1974. godine dao ostavku. Napokon, nakon brojnih blistavih uspjeha koje je postigao u najjaËoj svjetskoj konkurenciji, klub je dobio primjereni prostor za djelovanje. U Bjelovaru je 4. prosinca 1976. otvorena ©kolska-sportska dvorana. Literatura 1. ParipoviÊ, J. (1982). Omladinski rukometni klub Partizan Bjelovar 1955 - 1981. Bjelovar: NI©RO Prosvjeta. 2. ParipoviÊ, J. (1988). Hrvoje Horvat rukomet - moj æivot. Bjelovar: NI©RO Prosvjeta. 3. Flander, M. (1986). Razvoj rukometa u Hrvatskoj, Zagreb: Rukometni savez Hrvatske. 4. FrntiÊ, F. (1970). Omladinski rukometni klub Partizan, Povijest sporta, 3, 280 - 281. 5. Obad, Z. (1985). Trideset godina ORK Partizan Bjelovar, Povijest sporta, 65, 487-488.

5


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 34

Milan NeraliÊ PRVI HRVATSKI OLIMPIJAC RO–EN JE PRIJE 130 GODINA

Ponos naπih maËevalaca Kao dugogodiπnji glavni uËitelj maËevanja u TeËaju u BeËkom Novom Mjestu, Milan NeraliÊ je uæivao velik ugled u vojsci i graanstvu. U ono vrijeme kada je maËevanje bilo sastavni dio dobrog odgoja, NeraliÊ je sluæio kao primjer odgojiteljima i odgajanima. Kao borac i pedagog stavljen je u red najveÊih maËevalaca svijeta

ilan, iz milja zvan MiÊa, potjeËe iz seljaËke obitelji. Roen je u Slunju 26. veljaËe 1875., a umro je u BeËkom Novom Mjestu 17. veljaËe 1918. godine. Pretke mu znamo unatrag viπe od 160 godina. Sve nam poznate generacije NeraliÊa odlikovale su se bistrinom duha i odliËnim fiziËkim kvalitetama. Otac Mijat, roen 1851. godine, imao je tri sina i tri kÊeri. Najstarije dijete bio je Milan. Milanov bratiÊ (brat od strica) Fran (1885. - 1963.) bio je bankarski Ëinovnik i operni solist. Fran i Ljubica roena PotoËki, roditelji su naπeg slavnog opernog pjevaËa Tomislava NeraliÊa.

M

NeraliÊevo πkolovanje Osam razreda "Graanske uËionice" zavrπio je u Slunju 1882./1890. Dva razreda "Kraljevske muæke πkole" (uËiteljske πkole) svrπio je u Petrinji (1890./1992.). Upisao se u treÊi, a zavrπni teËaj nije mu bio dopuπten ni u Petrinji, niti u Zagrebu. Razlog tome bili su razni aËki nestaπluci, te po jednoj verziji neposluπnost prema profesoru i uËitelju Mili BabiÊu, a prema drugoj sukob s profesorom Antunom Pechanom, koji mu je predavao Hrvatski ili srbski jezik i stenografiju. Prema toj drugoj verziji prilikom "nogometanja" razbijen je profesorov prozor. Nakon toga profesor je u πkoli postavio Milanu pitanje: "Reci ti meni jednu pogodbenu reËenicu". Milan je ustao i odgovorio: "Uh da mi doeπ πaka, smrvio bih te". Uvidjevπi da ne moæe nastaviti πkolovanje u UËiteljskoj πkoli, dobrovoljno se prijavio u vojsku u Karlovcu (1893.). Tu je prvi put vidio maËevanje na maËevalaËkoj akademiji Ëasnika i podËasnika. Pravi razlog NeraliÊeva udaljenja iz πkole valja traæiti u njegovom mladenaËkom, gotovo neobuzdanom temperamentu. No kasnije, u BeËkom Novom Mjestu, vidimo ga u sasma drugom svjetlu.

Svestrani sportaπ Bio je srednjeg rasta, πirokih ramena, Ëvrstih kostiju, velikog obujma prsnog koπa i kapaciteta pluÊa. VeÊ u najranijoj mladosti iskazivao je odlike svestranog sportaπa. Bio je Trening Milana izvrstan vjeæbaË na ruËa- NeraliÊa i grofa ma, preËi i krugovima. Schaffenberga u Isto tako bio je odliËan pli- Berlinu 1911. vaË. Rado je vjeæbao diza- godine nje utega. Planinarenje mu je bilo velika strast. Gledaoci su se divili njegovim smjelim skokovima u Koranu kada je izvodio dvostruki salto. Skijao se u Alpama. Bio je u stanju na leima ponijeti biljarski stol. U rodnom kraju Ëesto se nadmetao u bacanju kamena s ramena i u skokovima na mjeπinu. Nikada nje mirovao, a kako je sam govorio ,"nikada nije imao vremana". U

6

Milivoj RadoviÊ (Objavljujemo ovaj izvanredan Ëlanak istaknutog hrvatskog povjesniËara πporta koji je tiskan u prvom broju Ëasopisa Povijest sporta 1970. godine)

svemu je traæio uzroke i zahtijevao donoπenje otvorenih odluka. U radu nije priznavao poteπkoÊe, a neustraπivost je izvirala iz Ëitava njegova biÊa. Bio je dobronamjeran, altruist, svi su ga voljeli i poπtovali. Iako je najveÊi dio æivota proveo u BeËkom Novom Mjestu, BeËu i Berlinu, srcem i duπom ostao je Kordunaπ, govorio je njemaËki, a "mislio hrvatski". Veliki dio zarade dijelio je s naπim studentima u inozemstvu.

»esti posjeti rodnom kraju Milan se oæenio Wilchelminom roenom Preis u Berlinu 1911. godine. »esto je sa suprugom sudjelovao na zabavama koje je prireivalo slunjsko pjevaËko druπtvo Lovor, u Slunju, Generalskom Stolu, Plitvicama i LeπiÊu. Da i sam izravno doprinese uspjehu zabave, sa svojom suprugom u Slunju je, u sklopu zabave, priredio maËevalaËku akademiju. »esto je dobivao pozive istaknutih liËnosti ondaπnje Austrije i NjemaËke da sudjeluje u lovu. "Draæa mi je slunjska bujad - odgovorio je, ËitajuÊi ta pisma u Slunju - nego njihovi dvorci i staklenici s palmama". Imao je jedan dvoboj. Nije se mogao pomiriti s Ëinjenicom da mora raniti protivnika. Smiπljeno, uËinjeno. Navalio je i protivniku nanio laku ranu. LijeËnik je zaustavio borbu, a sekundanti oglasili "Zadovoljπtina je data u potpunosti". Nikada nisam, govorio je Richard Verderber, komandant teËaja, vidio NeraliÊa tako sretna kao taj put. Po svojoj plemenitoj naravi ni u dvoboju nije mogao nekome neπto naæao uËiniti.

TeËaj za uËitelje maËevanja U teËaju za vojne uËitelje maËevanja i tjelovjeæbe u BeËkom Novom Mjestu 1895./1998., iskazala se njegova upornost, pronicljivost i nepokolebljiva volja za svladavanjem zadataka. Svaku akciju morao je u potpunosti ovladati. U TeËaj je uπao kao mladiÊ s ocjenom: zbijen, zdepast, trom i neelastiËna hoda. Prema toj ocjeni vjerovalo se da u TeËaju ne Êe uspjeti i da Êe biti vraÊen u pukovniju. No od loπeg uËenika postao je odliËan uËitelj i borac, a od zdepasta Kordunaπa elegantan Ëovjek. U TeËaj su primani samo najperspektivniji maËevaoci i vjeæbaËi iz svih pukovnija AustroUgarske. Nakon tri mjeseca vjeæbanja u TeËaju je obavljana rigorozna selekcija. Na prvom kontrolnom ispitu NeraliÊ je dobio negativnu ocjenu, ali je uËinio ono πto nitko nije oËekivao. Zamolio je zapovjednika da mu da rok za popravak. Iskrena molba i odluËnost imponirala je zapovjedniku. Molba je pozitivno rijeπena. NeraliÊeva æeljezna volja doπla je do punog izraæaja. Rad nogu vjeæbao je u spavaonici, a kada mu


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 35

je to bilo zabranjeno, nastavio je s vjeæbanjem na tavanu, pa i do pola noÊi. Kada mu je i to mjesto za vjeæbanje bilo zabranjeno, nastavio je u podrumu kasarne. Da mu se lijeva noga ne pomiËe naprijed, vezao ju je za tavanicu. Tako je usavrπavao maËevalaËki ispad. Nakon nekoliko mjeseci, na ponovnom ispitu NeraliÊu je dodijeljena ocjena - odliËan!

NeraliÊ postaje glavni uËitelj maËevanja Umjesto da se vrati u pukovniju, zavrπio je "Normalni kurs", a godinu dana iza toga i "Specijalni kurs". Zatim je u TeËaju (od 1898.) bio pomoÊni, a od 1901. do 1908. godine glavni uËitelj maËevanja. Rad nogu usavrπio je do te mjere da je jedini u svijetu izvodio "shut" ("leteÊi ispad") tj. skok naprijed - ispad. Kod ove akcije nakon skoka umjesto doskoka maËevalac (dok leti) u zraku naËini ispad. U tom poloæaju pada na tlo. 'Shut' nije izvodio niti Aladár GereviÊ, najveÊi sabljaπ svih vremena i maËevalac koji je u praksi rad nogu dotjerao do savrπenstva. Radi usavrπavanja obrane lijevim bi se ramenom postavio uza zid te se branio samo oruæjem, a ne i uzmicanjem. U istu svrhu uËio se braniti sa sabljom, u koje je lit bila skraÊena (prebijena) na 30 do 40 cm duæine. Radi vjeæbanja navale protivnik je stao uza zid, a NeraliÊ je napadao. Napad (korak naprijed - ispad) mu je bio tako brz da se gotovo i nije naπao maËevalac koji bi taj napad branio, pa makar je NeraliÊ - radi vjeæbe unaprijed, izjavio na koji dio pogoajne plohe Êe gaati. Od rane mladosti u rodnom Kordunu imao je pasiju hvatati zmije otrovnice i hrvati se s medvjedom. Tako je i nesvjesno vjeæbao refleks i maËevalaËki "tempo" u napadu i obrani. UËio je maËevanje sa sva tri oruæja. Pobjeivao je u sva tri oruæja, a najjaËi je bio u sablji.

NeraliÊ kao uËitelj maËevanja Bio je izvrstan trener i odliËan pedagog. Njegovu oku, pa bilo u uËionici i do 40 uËenika, nije niπta izbjeglo. NajveÊe je zadovoljstvo pokazivao kada je kojem obeshrabrenom uËeniku vratio volju za uËenje i vjeru u uspjeh. Njegovi uËenici bez predaha sluπali su njegova teoretska predavanja, a s osobitim zanimanjem pratili su njegovo pokazivanje akcija. U TeËaju (1908./1914.) bio je dostojan nasljednik svojih velikih uËitelja Heinricha Tennera i Rudolfa Broscha, a u "Union - Fechtklubu" u BeËu slavnog Luigija Barbasettija. VojniËki staleæ napustio je 1908. te otiπao u Berlin, gdje je (1908./1914.) poduËavao u graanskim i vojniËkim klubovima (Centralni zavod za tjelovjeæbu, NjemaËko-talijanski maËevalaËki klub, Oficirski maËevalaËki i jahaËki klub, VojnotehniËka akademija, MaËevalaËka dvorana domobranskog oficirskog Kasina, MaËevalËka dvorana NeraliÊ "Fechtsaal Neralitsch", Berlin, Charlottenburg 2). Od 1914. do 1917. poduËavao je maËevanje i skijanje u Terezijanskoj vojnoj akademiji (Theresianische Militärakademie) u BeËkom Novom Mjestu i beËkom "Union Fechtklubu". I u NeraliÊevo vrijeme u TeËaju je maËevanje uËio stanovit broj teËajaca iz naπih krajeva, koji svoje znanje imaju zahvaliti upravo NeraliÊu.

NeraliÊ kao natjecatelj Kao profesionalni uËitelj maËevanja na turnirima nije nastupao u borbi s amaterima. VeÊ od 1898. godine kao pomoÊni uËitelj maËevanja, a zatim kao uËitelj maËevanja, nastupao je s velikim uspjehom na vojnim turnirima (Armeefechtturnieren) i maËevala-

Milan NeraliÊ

Ëkim akademijama po cijeloj Austro-Ugarskoj, te na velikim turnirima i maËevalaËkim akademijama u inozemstvu. S velikim francuskim majstorom Kirchhofferom imao je meË u BeËu 1904. godine. Dosad nismo bili u moguÊnosti skupiti podatke o svim NeraliÊevim nastupima. Navodimao samo najmarkantnije nastupe, a podatke crpimo iz Ëlanka Richarda Verderbera: "MaËevalaËki fenomen" (Der Fechsport, BeË, 1931.), pisma Wilchelmine NeraliÊ koja posjeduje izreske iz novina, te dr. Ferenc Mezö: "Les jeux olympiques" (1956.). U Parizu su 1900. odræane II. olimpijske igre. U maËevanju, natjecanje u sablji za uËitelje maËevanja profesionalce odræano je od 23. do 27. lipnja 1900. KonaËni rezultati: 1. Conte (Italija) 7 pobjeda; 2. Santelli (Italija) 6 pobjeda; 3. NeraliÊ (Austrija) 4 pobjede; 4. Delibes (Francuska) 3 pobjede; 5. Michaux (Francuska) 3 pobjede; 6. Anchetti (Francuska) 2 pobjede; 7. Zachavrot (Francuska) 2 pobjede, 8. Hebrant (Francuska) 1 pobjeda.

Utjecaj NeraliÊa na maËevanje u nas NeraliÊ, kao dugogodiπnji glavni uËitelj maËevanja u TeËaju u BeËkom Novom Mjestu (1901./1908.), uæivao je velik ugled u vojsci i graanstvu. U ono vrijeme kada je maËevanje bilo sastavni dio dobrog odgoja, NeraliÊ je sluæio kao primjer odgojiteljima i odgajanima. Kao borac i pedagog stavljen je u red najveÊih maËevalaca svijeta. Velik broj podoficira i oficira iz naπih krajeva svrπili su TeËaj u BeËkom Novom Mjestu, uËeÊi maËevanje bilo izravno od NeraliÊa, bilo od NeraliÊevih uËenika. SluæeÊi zatim po cijeloj naπoj zemlji, prenosili su steËeno znanje na naπe maËevaoce. Meu polaznicima TeËaja posebno su zasluæni za razvitak naπeg maËevanja Matija MurkoviÊ, Stjepan Kerec, Karlo Blaha, Ottokar Schulz, Dragutin Pötzl, Janko MesariÊ i –ore Barako. NeraliÊev uËenik Rudolf Cvetko, prvi Slovenac na olimpijskim igrama, osvojio je 1912. godine u Stockholmu srebrnu medalju. U svoj rodni Slunj i Zagreb dolazio je radi maËevanja i odmora. U Zagrebu je nastupao na maËevalaËkim akademijama (1902. u sablji), na koje je dovodio i ondaπnje najbolje uËitelje maËevanja. Godine 1912. priredio je maËevalaËku akademiju u Slunju i nastupao sa suprugom Wilchelminom. Od NeraliÊevih maËevalaËkih rekvizita saËuvan je floret i bijeli dres (bluza i hlaËe). Te rekvizite i dio opreme saËuvala je Ljubica udova Frana NeraliÊa, a danas su u fundusu Muzeja fiziËke kulture Hrvatske. NeraliÊev dolazak u Slunj i Zagreb najavljen je s najveÊom paænjom. Njegovi nastupi na akademijama praÊeni su s osobitim zanimanjem i uvijek su davali novi polet razvoju naπeg maËevanja. NeraliÊ je bio i ostao ponos naπih maËevalaca od najstarijih generacija do danas. Izvori i literatura 1. Neralich, M. (1914), Einleitung zum Degenfechten, Berlin. 2. Silberer, V. In memoriam, Allgemeine Sport - Zeitung, BeË, 24. 2. 1918. 3. Verderber, R. Ein fechterisches Phänomen, Der Fechtsport, BeË, 1931, str. 13. 4. Mezo, F. (1956), Les jeux olympiques modernes, Budimpeπta. 5. RadoviÊ, M. NeraliÊ, Sportska tribina, Zagreb, 1964, br. 24.

7


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 36

OBLJETNICE

©ezdeset godina Sportskih novosti Rekord u izdavanju Sportske novosti su ostvarile 10. kolovoza 1981. kada je list tiskan u 305.599 primjeraka, o objavio je izvjeπtaj s prvenstvene utakmice Dinama i Hajduka (0-0). U to vrijeme list se distribuirao vlastitim transportom, ali i avionskim linijama, svakodnevno u New York 1600 primjeraka, Toronto 1100 i u Australiju 570 primjeraka Piπe Ljiljana Jazbinπek rvi πportski list u Hrvatskoj Sport Dalmato izlazio je u Splitu 1890. godine, a prodavao se iskljuËivo putem pretplate. Do I. svjetskog rata pojavila su se joπ dva πportska lista, Hrvatski πportski list 1908. i ©port i umjetnost 1912. godine. U meuratnom razdoblju izlazilo je dvadesetak πportskih listova koji su na træiπtu u pravilu ostajali kratko. Prvi broj Ilustriranih fizkulturnih novina izaπao je 9. kolovoza 1945. godine. List je nastavio tradiciju Ilustrovanih sportskih novosti, najpoznatijih prijeratnih hrvatskih πportskih novina. Glavni urednik tih novina bio je Vladimir BiÊaniÊ, a izlazile su od 1936. do 1941. godine.

P

Ilustrirane fizkulture novine Na ideju o pokretanju πportskog lista nekoliko mjeseci nakon zavrπetka II. svjetskog rata doπao je Miroslav Habunek, urednik πportske redakcije Narodnog lista koja se nalazila u Zagrebu, na II. katu u Masarykovoj 28. Odluku o izlaæenju Ilustriranih fizkluturnih novina donio je konzorcij Narodnog lista u sastavu: Miroslav Habunek, Franjo Hartl, Slavko GrubeπiÊ, Milan PracaiÊ, Branko Priselac i Aleksandar ©okorac. Osnovne smjernice o djelovanju lista, u Ëlanku Osnovi naπe fizkulture, napisao je u prvome broju Hrvoje MacanoviÊ. Akademski slikar Bojan StraniÊ, kasnije uspjeπni trener odbojkaπa Mladosti, izradio je naslovnicu. U prvih desetak brojeva autori Ëlanaka nisu bili potpisani, a tek ponegdje objavljeni su njihovi inicijali. U kreiranju grafiËkog izgleda lista s crteæima i vinjetama sudjelovao je Otto Reisinger, a prvi suradnici bili su Mladen DeliÊ, Josip GjuriÊ, Leo LemeπiÊ, Stjepan LjubiÊ, Zvone Mornar, ©ime Poduje, Josip Poljak, Ante ©krtiÊ i Emil VukotiÊ. Ilustrirane fizkulturne novine su izlazile jednom tjedno.

Narodni sport Od 10. prosinca 1945. godine list je promijenio naziv u Narodni sport. Izgled prve stranice izradio je Andrija MauroviÊ, poznati ilustrator i crtaË stripova. Prvi kolegij Narodnog sporta formiran je 1947. godine. Uz glavnog urednika Miroslava Habuneka u njemu su bili Zvone Mornar, Boris JankoviÊ i Vladimir Bizjak. U æelji da list uËine πto popularnijim, na velike meunarodne πportske priredbe poËeli su se slati specijalni izvjestitelji. Prvi izvjestitelj s Olimpijskih igara u Londonu 1948. godine bio je Miroslav Habunek. Od 4. oæujka 1949. godine list je poËeo izlaziti dvaput tjedno i to ponedjeljkom i petkom. Meunarodnom πportu poËela se pridavati sve veÊa vaænost pa je za urednika meunarodne rubrike angaæiran Ante ©ktriÊ. Pokrenuto je i prvo specijalno izdanje, revija Sport, koja je izlazila u razdoblju od 1950. do 1952. godine. Tijekom 1951. izdavana je Mala biblioteka Narodnog sporta. Posve nova etapa u razvitku Narodnoga sporta zapoËela je 1951. godine kada je list preπao pod okril-

8

je novoosnovanog Novinsko izdavaËkog poduzeÊa Sportska πtampa, a izlazio je tri puta tjedno. Redakcija lista se preselila u PalmotiÊevu 5. U deset godina postojanja lista profesionalni radni odnos imali su sljedeÊi novinari: Vladimir Bizjak, Miroslav Habunek, Vilko Luncer, Zvone Mornar, Berislav Nikpalj, Predrag ©ariÊ, Ante ©krtiÊ, Vilko Vuncer, Pero Zlatar, fotoreporter Radiπa MladenoviÊ i tehniËki urednik Miroslav Galamboπ. Dopisnici iz gradova takoer su se profesionalizirali. Roman Garber i Zlatko JuriËko su bili dopisnici iz Splita, Slavoljub LukiÊ je bio urednik beogradskog dopisniπtva, a Drago Kranjc je bio dopisnik iz Ljubljane. Kada je 1952. prestala izlaziti revija Sport u studenome iste godine poËelo je tiskanje Sportske panorame, revijalnog tjednika koji je izlazio utorkom. Od 1954. do 1955. godine izlazio je humoristiËki Ëasopis Ofsajd.

Sportske novosti PoËetkom 1962. godine, na prijedlog direktora NI©P Vjesnik –ure Kladarina, Narodni sport je doπao pod okrilje tog poduzeÊa. Redakcija je preseljena u danaπnju Slavonsku aveniju 4. Nakon sedamnaest godina izlaæenja i 1670 tiskanih brojeva, 27. veljaËe 1962. novine su integrirane u NI©P Vjesnik. UlazeÊi u novu etapu razvoja, redakcija je o tome obavijestila Ëitatelje: "Od 1. oæujka list nastavlja izlaæenje u novoj grafiËkoj opremi i pod novim imenom Sportske novosti. Gotovo kompletnom uredniËkom, suradniËkom i tehniËkom kadru pridruæit Êe se i novi suradnici, pa Êe Sportske novosti i ubuduÊe biti tribina naπega sporta, s koje Êe Ëitatelji biti informirani o sportskim zbivanjima u zemlji i inozemstvu". Za novog glavnog urednika imenovan je Vladimir OreπkoviÊ, dotadaπnji urednik u kulturnoj rubrici VeËernjeg lista. On je tu duænost obnaπao deset godina. Prvi broj izaπao je 1. oæujka 1962. godine na 16 stranica i s naslovnicom koju je kreirao slikar Josip Vaniπta. Od 1962. izlaze pet puta tjedno (ponedjeljak, utorak, Ëetvrtak, subota i nedjelja), a od 1967. svakodnevno, osim nedjeljom. U prvom broju objavljene su informacije iz dvadeset πportova, a osim vijesti poËinju se razvijati i druge forme novinarskog izraæavanja. Objavljivane su i brojne rubrike: Ekspres intervju, Glas iz publike, Nekad i sad, Nije za πtampu, Naπi inozemci, U prolazu, Iz prakse u praksu, U poljednji Ëas, Na TV ekranu, Samo citati, Sportska prognoza i dr. Redakcija je izdavala i posebno izdanje: Moto magazin (1966. - 1969.). Izdavanje republiËkih i regionalnih izdanja Da bi list mogao πto djelotvornije funkcionirati osigurani su i razliËiti izvori informiranja, od domaÊeg Tanjuga do brojnih europskih agencija. Na starom radijskom aparatu s improviziranom antenom u redakciji su praÊeni strani πportski programi i kasnije objavljivani kao vijesti. Velika poplava u Zagrebu 1964. godine uniπtila je arhivu i kliπeje, pa je


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 37

Redakcija Sprinta 1986. godine

Proglaπenje “Sportaπa godine 1988.”

privremeno obustavljeno izlaæenje Sportskih novosti, a kasnije su neko vrijeme izdavane u tiskari lista Borba u PreradoviÊevoj ulici. Redakcija je uskoro uselila u malu "kuÊici u cvijeÊu" uz Savski cestu, u nekadaπnje prostorije glavnog direktora NI©RO Vjesnik. Tu lokaciju je 1970. godine zamijeno prostor u "plavom hodniku" Vjesnikovog nebodera, a 1972. redakcija se uselila na treÊi, a zatim na Ëetvrti kat u istoj zgradi. Godine 1987. redakcija se preselila u novosagraenu zgradu gdje je bio glavni press-centar Univerzijade ´87. List je 1974. izdavan u sto tisuÊa primjeraka i takva tiraæa je ostala sve do 1987. godine. Sportske novosti su bile najtiraæniji πportski list u Jugoslaviji. Takvoj izvanrednoj prodaji pridonijela je struËnost novinara, velik broj suradnika, inovacije u grafiËkom ureivanju, orijentacija prema regijama, obuhvatno praÊenje meunarodnog πporta posebno velikih meunarodnih πportskih natjecanja i dr. Velikoj tiraæi su pridonijeli i znaËajni πportski uspjesi u tadaπnjoj dræavi. Tiskana su regionalna izdanja za Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Vojvodinu, a na podruËju Hrvatske za srediπnju Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Istru i Hrvatsko primorje, Hrvatsko zagorje i Meimurje te za inozemstvo.

NajveÊa tiraæa lista Izvjeπtaje, reportaæe, Ëlanke, feljtone i druge priloge oblikovala je ekipa eksperata. Velika se paænja posveÊivala fotografijama zahvaljujuÊi Radiπi MladenoviÊu i Æeljku Pajvo-

tu. GrafiËki izgled lista oblikovali su urednik Miroslav Galamboπ i karikaturist Rudi StipkoviÊ. Afirmirali su se i komentatori sa svojim stalnim rubrikama. »itateljima su ponuene posebne rubrike poput Æariπta, Reflektora, Punog kontakta, Antispina, Vremena sadaπnjeg, Sedam dana meu koπevima, Korak, Peta Ëetrvtina, Izvan staklenog zvona, Voda neπto nosi i dr. U ponedeljak 14. studenoga 1977. Sportske novosti su tiskane u 302.674 primjeraka. U njima je objavljen izvjeπtaj s kvalifikacijske utakmice za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu, izmeu reprezentacija Rumunjske i Jugoslavije (4-6). Rekord u izdavanju ostvaren je 10. kolovoza 1981. kada je list tiskan u 305.599 primjeraka, o objavio je izvjeπtaj s prvenstvene utakmice Dinama i Hajduka (0-0). U to vrijeme list se distribuirao vlastitim transportom, ali i avionskim linijama, svakodnevno u New York 1600 primjeraka, Toronto 1100 i u Australiju 570 primjeraka. Sportske novosti su bile najrasprostranjeniji hrvatski dnevnik na teritoriju nekadaπnje dræave. Dobru prodaju ostvarila su i uspjela revijalna izdanja, SN revija i Revija SN (1976.- 1985.), Sprint (1986. - 1990.) i Sport Magazin (1990. 1991.). Glavni urednici lista u tom razdoblju bili su Zvone Mornar (1972. 1984.) i Vilko Luncer (1984. - 1991.). Privatizacija Sportskih novosti Veliku krizu list je doæivio poËetkom zadnjeg desetljeÊa XX. stoljeÊa kada je doπlo do velikog smanjenja træiπta. Privatizacija je obavljena 1992. godine, a veÊinski vlasnik postao je Vice Meugorac. On je 1999. godine prodao list novom veÊinskom vlasniku Europapress Holdingu d.o.o. Redakcija je 2004. godine preseljena u Koransku ulicu 2. Od 2. rujna 2001. godine Sportske novosti izlaze i nedjeljom. Izdavano je i revijalno izdanje Super Sport (1993. - 2000.) i posebna izdanja za svjetsko, 2002., i europsko nogometno prvenstvo 2004. godine. Sportske novosti vode i izbor sportaπa i sportaπice godine, koje se odræava od 1950. Izbor “Sportaπa godine- poËeo je 1950. u sklopu revije Sport, a od 1951. akciju je preuzeo Narodni sport. Od 1958. televizija je poËela prenositi tu priredbu i vrlo brzo izboru se poËelo pridavati dræavno znaËenje. Redakcija Sportskih novosti bira i proglaπava najboljeg nogometaπa Europe od 2001. godine i najbolje πportaπe u koπarci, rukometu, vaterpolu i drugim πportovima. Tradicionalni “Kros Sportskih novosti- prvi put je odræan 1973., a nakon stanke od jedanaest godina obnovljen je 2002. U tome razdoblju duænost glavnih urednika obavljali su Darko Tironi (1991. - 1999.) i Janko Goleπ (1999. - 2001.), a od 2001. Branko Tuen. Literatura 1. MaroviÊ, D. (1995). Sportske novosti 1945. - 1995. Zagreb: Hrvatska tiskara. 2. JajËeviÊ, Z., Nebesny, T., i J. Srπen, (1987.). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Knjiænice grada Zagreba. 3. FrntiÊ, F. (1975.), 30 godina Sportskih novosti u Zagrebu. Povijest sporta, 23, 2068-2070.

9


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 38

SPORTSKA MUZEOLOGIJA

Vrijedna zbirka svestranog πportaπa Ive Donovala Trofejni predmeti, fotografije, dokumenti i tiskovine svjedoËe o brojnim aktivnostima koje je Donoval uloæio u stvaranje hrvatskoga πporta Piπe Mirko PoldrugaË van Donoval roen je 27. lipnja 1915. u Zagrebu, a umro je 9. svibnja 2001. godine u rodnom gradu. Imena oca i majke su Ciprijan i Katarina. Po zanimanju je bio elektriËar, a radio je u struci u Zavodu za fiziËki odgoj u KaËiÊevoj ulici. Godine 1961. zavrπio je Saveznu prednjaËku trenersku πkolu u Beogradu. Kao aktivni πportaπ i πportski djelatnik djelovao je gotovo pola stoljeÊa. Donoval se bavio gimnastikom u Hrvatskom sokolu (1927. - 1928.) i Sokolskom druπtvu Zagreb III. (1931. 1932.) godine. Nogomet je igrao u zagrebaËkim nogometnim klubovima Sokol, Zrinski i Zagorac (1929. 1930.). Boksom se bavio u TAK Croatia, a 1931. godine osvojio je dræavno prvenstvo i prvenstvo Savske banovine u perolakoj kategoriji. Skijao je u SK Marathon, a prvak Zagreba u spustu bio je 1939. godine. U istom druπtvu igrao je i hokej na ledu i hokej na travi. Kao Ëlan I. hrvatskog Moto-kluba Zagreb u prijeratnom razdoblju nekoliko je puta vozio Trku kroz Crikvenicu i brdske utrke na Sljeme na motociklu snage 125 ccm. Kao Ëlan kajakaπke sekcije SK Marathon prvak je dræave u slalomu 1939. 1940. godine. Na meunarodnoj kajakaπkoj regati u Münchenu nastupio je 1940. godine. U poratnom razdoblju, hokej na ledu, hokej na travi i hokej na koturaljkama igrao je u AHK Mladost. Igrao je u ekipi hokeja na ledu koja je Prvenstvo Jugoslavije osvojila 1947. i 1949.

I

10

ZahvaljujuÊi gospoi Nadi Donoval roenoj Hohnjec (sa stanom u VojnoviÊevoj ulici 38 u Zagrebu), Hrvatskom πportskom muzeju donirana je iznimno vrijedna πportska ostavπtina njenog supruga Ive Donovala. Predmeti Ive Donovala imaju izuzetnu nacionalno-povijesnu odnosno muzeoloπku vrijednost. Trofejni predmeti, fotografije, dokumenti i tiskovine svjedoËe o brojnim aktivnostima koje je taj Ëovjek uloæio u stvaranje hrvatskoga πporta. U prvom redu neobiËno je bogatstvo raznih aktivnosti u kojima je neposredno sudjelovao, a kasnije je ulagao izniman napor u odgoj novih generacija πportaπa. Trofejni predmeti Ive Donovala nemaju meunarodno znaËenje, ali su istinsko svjedoËanstvo o osnovnoj djelatnosti koja Ëini onu πiroku bazu na kojoj poËiva snaga πporta nekoga druπtva.

Medalje, plakete i pokali Ive Donovala

godine. Posljednju utakmicu u hokeju na ledu odigrao je 1965. godine. Dræavni reprezentativac bio je u kajakaπtvu, hokeju na ledu, hokeju na travi i boksu. Bavio se i automobilizmom, jedrenjem, odbojkom, podvodnim ribolovom, skijanjem na vodi, stolnim tenisom i tenisom Viπi πportski trener bio je u hokeju na ledu, hokeju na travi i hokeju na koturaljkama. Trenirao je ekipe u hokeju na ledu u πportskim klubovima Naprijed, Mladost, Zagreb i MedveπËak, a 1948. godine vodio je i reprezentaciju Hrvatske. StruËnim radom naroËito se istakao u omladinskoj πkoli HK MedveπËak, pokrenutoj 1960. godine. Trener hokeja na travi bio je u Marathonu, Zagrebu, Elektrostroju, Jedinstvu iz ZaËretja, Jedinstvu, Mladosti i Treπnjevki. Savezni sudac bio je u atletici, boksu, hokeju na koturaljkama, hokeju na ledu, plivanju i vaterpolu. Tajnik TehniËkog odbora Hrvatskog πakaËkog saveza bio je 1944. godine. U sklopu Fiskulturnog saveza Hrvatske (FISAH-a), bio je Ëlan struËnih odbora u raznim πportskim granama. Viπegodiπnji je Ëlan upravnih odbora u sportskim druπtvima Marathon, Zagreb, Mladost, Elektrostroj i MedveπËak. Bio je struËni tajnik u boksaËkom i savezima hokeja na ledu i na travi i Ëlan tehniËkih komisija raznih saveza na dræavnoj i gradskoj razini. Nekoliko je puta bio struËni suradnik Visoke πkole za fiziËku kulturu pri realiziranju nekih projekata. Nagrada fiziËke kulture grada Zagreba dodijeljena mu je 1963. godine.


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 39

Lijevo: Ivo Donoval snimljen 1930. godine Dolje lijevo: »lanovi SK Marathona Ivo Donoval, Boris Bival i Dejan DejanoviÊ 1938. godine Dolje: Ivo Donoval na Savi u Podsusedu

Hokejaπi na travi SK Marathona 1939. godine. Ivo Donoval je Ëetvrti slijeva

Ivo Donoval na Triglavu 1935. godine

11


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 40

IN MEMORIAM

Odlazak jednog od najboljih hrvatskih boksaËa Tomislav KrizmaniÊ bio je jedan od najboljih hrvatskih boksaËa koji je nastupao polovicom proπlog stoljeÊa Piπe Miroslav ©ariÊ Zagrebu je 24. studenoga 2005. umro Tomislav KrizmaniÊ, jedan od najboljih hrvatskih boksaËa koji je nastupao polovicom proπlog stoljeÊa. Prije njega najbolji teπkaπi u Hrvatskoj bili su Emil Krleæa i Ivan Hladni. Prije nego πto se ustalio u teπkoj kategoriji, nastupao je u gotovo svim teæinskim kategorijama. Prvi veÊi uspjeh ostvario je na Prvenstvu Hrvatske 1949. godine. Pred velikim brojem gledatelja u pulskoj Areni borio se s iskusnim Ninom Guidicijem, Ivanom Hladnim i Arturom Marsijem. Prvoga je pobijedio tehniËkim nokautom, svoga trenera Hladnog na bodove, a u finalu je na opÊe iznenaenje nokautirao Marsija. SliËno iznenaenje priredio je u finalu Prvenstva Jugoslavije 1951. godine, kada je favoriziranog Ljubivoja MiÊoviÊa devet puta ruπio na pod. Jednu od svojih najblistavijih pobjeda postigao je 25. travnja 1952. u susretu gradskih reprezentacija Zagreba i Stockholma. Na bodove je pobijedio Ingemara Johansona, kasnije profesionalnog prvaka svijeta (1959. - 1960.). Tomislav KrizmaniÊ roen je u Bosanskom Petrovcu 28. veljaËe 1929. godine. S roditeljima se 1935. doselio u Zagreb, a 1943. godine poËeo se baviti boksom u BK Radnik, gdje mu je trener bio Amerikanac Jimmy Lyggett. Nastupao je za reprezentaciju Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije. Seniorsko prvenstvo Hrvatske osvojio je sedam puta (1949., 1953., 1954., 1955., 1956., 1959. i 1960. godine), a prvenstvo Jugoslavije Ëetiri puta (1951. - 1954.). Za boksaËku reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 14 puta, ubiljeæivπi 12 pobjeda, jedan nerijeπeni rezultat i samo jedan poraz. Na Europskom prvenstvu 1953. godine osvojio je bronËanu medalju u teπkoj kategoriji. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1952. i na EP-u 1955. godine. Nakon toga sve do 1959. nastupao je samo za svoj klub, Metalac. U svim tim dvobojima je pobijedio. Ukupno je imao 49 meunaro-

U

12

dnih borbi s boksaËima iz 42 zemlje. ©esnaest je meËeva dobio nokautom, πest tehniËkim nokautom, 20 na bodove, neodluËeno je boksao Ëetiri puta, a izgubio je tri borbe. Popularnost boksa u Zagrebu u to vrijeme izvanredno je opisao Zvonimir BuπiÊ u knjizi ©ampioni hrvatskog i svjetskog boksa, str. 246. "Viπe od 3000 gledatelja okupilo se 13. prosinca 1953. godine u novoj dvorani ZagrebaËkog velesajma na proslavi 10. obljetnice nastupanja u ringu Tomislava KrizmaniÊa. U programu su nastupili jedan Belgijac, Ëetiri Austrijanca i gotovo najbolji boksaËi Jugoslavije. Uz KrizmaniÊa proslavljali su i Zlatko HrbiÊ 15 godina aktivnog rada u boksu i Stjepan TisaniÊ petu obljetnicu i stoti suret u ringu. Susret KrizmaniÊa i Marsilla bio je u centru pozornosti. Svi su s nestrpljenjem Ëekali posljednju borbu, jer je to bio 'πlag' veËeri. Kad su boksaËi izaπli na ring, gledatelji su obojicu burno pozdravili. Prvo kolo proπlo je u odmjeravanju snaga. Marsille je odliËan tehniËar i neobiËno brz. Ima precizan i jak udarac. KrizmaniÊ je kraj njega izgledao malen i polagan. Ipak, suci su u tom prvom kolu dali malu prednost KrizmaniÊu. U drugom kolu preπlo se na djelo. KrizmaniÊ je navaljivao i sve ËeπÊe dijelio snaæne udarce. Marsille uzvraÊa i Tomo dobiva tri 'Ëista' udarca u lice, ali to je sve. KrizmaniÊ udara sve jaËe, u seriji i gotovo svi udarcu pogaaju. Ta je runda jednoglasno pripala KrizmaniÊu. U posljednjem treÊem kolu KrizmaniÊ æeli Ëistu pobjedu i stalno je u napadu. Od jednog snaænog udarca Marsille se naπao na podu, ali se diæe i nastavlja borbu. KrizmaniÊ je osjetio da dolazi njegov trenutak i udarci pljuπte. Marsille je gotov. TisuÊe gladalaca oËekuju pad Belgijanaca koji je 'grogi', ali sudac Nagy pravilno zaustavlja borbu, spaπava Marsilla od nokauta i proglaπava KrizmaniÊa pobjednikom tehniËkim nokautom".


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 41


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 42

SOCIOLOGIJA SPORTA

Nadmetanje Ëovjekova

tijela i duha Piπe Anto StojiÊ

uvremeni Ëovjek poznaje brojne i razliËite aktivnosti koje su ga uËinile umnim, odraslim, izgraenim ili kulturnim biÊem. BaveÊi se umjetnoπÊu, filozofijom, znanoπÊu, unaprijedio je svoj svijet. Industrija i trgovina su ga obogatili. Postavlja se pitanje: koje mjesto meu njegovim aktivnostima zauzima sport? Ta se aktivnost, naime, sve viπe nameÊe, okuplja mase, poboljπava meunarodne odnose, promiËe solidarnost i prijateljstva meu dræavama svijeta. Javnosti se sve viπe nameÊe kao pojava s kojom treba ozbiljno raËunati, kako u privatnom tako i u javnom æivotu. Postao je suvremen, probudio interes svjetskih institucija, podigao na noge odgovorne za odgoj i oblikovanje mladih, a poËeo je sve viπe pridonositi afirmaciji nacionalne svijesti pojedinih dræava. Sredstva druπtvenog priopÊavanja su tu suvremenost razbuktala do planetarnih razmjera. Sport je postao fenomen meunarodne vaænosti i sve viπe dobiva na znaËenju. Teπko je predvidjeti krajnje domete te svetaËkom aureolom, ali i najopasnijim sumnjama obiljeæene ljudske djelatnosti.

S

Od arena do olimpijskih igara

Tijelo i duh u harmoniji suæivota odræavaju Ëovjeka u formi, dobro se osjeÊa, jer je u ravnoteæi. "Zdravo tijelo" i "sretno srce" ideal je Ëovjekove cjelovitosti

42

Sport, ta plemenita i tjelesnom i duπevnom zdravlju nuæna aktivnost, bila je prisutna od samih poËetaka Ëovjekova druæenja i njegove potrebe da sa dokaæe, i sebi i drugima. Ta prisutnost je u primitivnoj kulturi bila povezana s borbom za opstanak, uvjeæbavanjem te borbe ili s manifestacijama u kojima se slavio homo ludens, zaigrani Ëovjek, dokoliËar, hrvaË i natjecatelj. Sport je u toj staroj i dojuËeraπnjoj kulturi bio marginalna druπtvena pojava, banalna, ludiËka zabava i pojava sasvim sporedna znaËenja. U neπto mlaem povijesnom razdoblju bio je privilegij bogatijeg sloja druπtva i pojedinaca koji su si mogli priuπtiti bavljenje sportom radi zdravlja i bolje forme, πto Êe reÊi da su se sportom bavili dokoni mladiÊi radi zabave, uæitka i probitka. Do poæeljnog se izgleda najprije muπkog, a s vremenom i æenskog svijeta, dolazilo tjelovjeæbom. NajkraÊi put do poæeljne vienosti bio je igra. Ideal mladosti starog svijeta bio je muπkarac jaËi i uspjeπniji od ostalih, sve poæeljniji uzor tjelesnosti. Moæda je upravo tada nastala Juvenalova uzreËica Mens sana in corpore sano (zdrav duh u zdravom tijelu), πto Êe kasnije postati opÊe prihvaÊeno geslo europske civilizacije. Uz na poËetku rijetke i samo plemenitaπke sportaπe povjesniËari biljeæe i navijaËku publiku πto je imalo znaËiti da je u Ëovjekovu biÊu, osim za igrom, skrivena


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 43

pritajena potreba za zabavom, opuπtanjem i oslobaanjem unutarnjih napetosti. Sportske priredbe su dobrodoπla manifestacija kako borilaËke srËanosti protagonista, tako i navijaËkog oduπevljenja i emotivnih provala gledatelja. Nije na odmet spomenuti joπ jednu izreku istog rimskog pjesnika, nastalu u povodom masovnog okupljanja na pozornicama staroga svijeta, koja glasi panem et circenses (kruha i igara). IzreËena je doduπe kao kritika suvremenicima koji jedva Ëekaju da mogu doÊi u arenu, kao sudionici spektakla od najobiËnijeg jaËanja do okrutnih pogubljenja, jer drugih uzviπenijih ideala nisu imali. Vlast je to, naravno, zduπno podræavala, jer je besplatnim cirkuskim zabavama narodne mase dræala u pokornosti. Prvi dio izreke "kruha i igara" povijest Êe zadræati za sebe, a drugi Êe dobivati sve viπe na vaænosti. Igre Êe toliko napredovati da Êe u naπe vrijeme Ëovjeka odrediti kao "igraËa". Suvremenim nazivom "homo ludens" pokuπava se reÊi da je Ëovjek uistinu Ëovjek ili u potpunosti Ëovjek istom u igri. Meunarodne igre suvremene civilizacije, razne olimpijade i univerzijade poËele su to potvrivati.

Kultni pojam i praksa »ovjek, nerazdvojna cjelina tijela i duha, u sportu sudjeluje s obje svoje dimenzije. Tijelom vidljivo odreuje sportsku aktivnost i ona razvija neke fiziËke osobine viπe od ostalih, iako u konaËnici nisu moguÊa odvajanja tijela i duha, jer sport zahvaÊa sveukupnu tjelesnost i ravnomjerno pridonosi tjelesnom i duπevnom zdravlju. Tijelo je u staroj GrËkoj bilo u sluæbi ljepote, u Rimskom Carstvu veliËalo se kao tijelo uæitka, u srednjem je vijeku bilo zapostavljeno na raËun duha, dok je modernost ljudsku tjelesnost toliko izloæila javnosti da se govori o pravoj obuzetosti tijelom. Za razliku od starog vremena u kojem su se tijelom mogli baviti samo bogati plemenitaπi, danas je njega tijela postala masovnom pojavom. Njeguje se ponajprije zdravo tijelo i medicina mu nudi cijele apoteke proizvoda za poboljπanje opÊeg stanja i pojedinih organa. »asopise prodaju savjeti za privlaËan izgled, vjeæbaonice niËu kao gljive poslije kiπe jer mladost æeli zadræati vitko tijelo, a i starijima je fitness dobro rjeπenje da uspore vremenski proces starenja. Saloni ljepote, dvorane, solariji, "oaze" svih vrsta, jogging, sportska odjeÊa i obuÊa pokrenuli su industriju i stavili je u sluæbu tjelesnosti do oboæavanja. Tjelesnost je postala kultni pojam i praksa, ima svoje obrede, ærtve, sveËanosti, hramove, misterijski rjeËnik, procesije, simbole i svetiπta. Lijepo, zdravo, poæeljno i "super" tijelo postalo je hit suvremene civilizacije. Sport je na svoj naËin pridonio postavljanju tijela u srediπte pozornosti. Zanimljivo je zapaziti da sport oæivljava staru izreku "zdrav duh u zdravu tijelu". On uvelike uvaæava i duhovnu stranu Ëovjekove prirode pa je na strani biblijske misli iz Sirahove knjige: "Nema blaga nad zdravljem tjelesnim, niti sreÊe nad sretnim srcem" (30, 16). Tijelo i duh u harmoniji suæivota odræavaju Ëovjeka u formi, dobro se osjeÊa, jer je u ravnoteæi. "Zdravo tijelo" i "sretno srce" ideal je Ëovjekove cjelovitosti. 43


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

23:33

Page 44

SPORTSKI GRAD: Virovitica

U potrazi za nekim novim prvacima BuduÊi da je Virovitica æupanijsko srediπte, nuæno je ulagati viπe novca u izgradnju sportskih igraliπta i gradske sportske dvorane koju Virovitica joπ nema, nego sportski klubovi koriste πkolske dvorane koje su slobodne tek nakon zavrπetka nastave, πto ne ostavlja dovoljno termina za rad sportskih klubova eÊ u srednjem vijeku Virovitica je na kriæiπtu vaænih puteva postala kraljevski grad, 1234. godine. U krilu virovitiËke kraljevske tvre napisana je i znamenita " Zlatna bula ", s povlasticama zagrebaËkom Gradecu. Pod okriljem Sv. Roka i franjevaca u Virovitici je stoljeÊima bujao katoliËki, srednjoeuropski duhovni æivot, a grad je obavljao srediπnje gospodarske funkcije za znatan dio Sjeverne Hrvatske. Virovitica je dala neprijeporan prinos ukupnoj hrvatskoj kulturi i sportu. Tjelovjeæba i sport u Virovitici imaju veoma bogatu i dugu tradiciju. Razvoj sporta i tjelovjeæbe u Virovitici poËeo je u XIX. stoljeÊu. Upravo od tog stoljeÊa postoje prvi pouzdani zapisi o sportskim aktivnostima na virovitiËkom podruËju. Stanovnici Virovitice tada su se bavili jahanjem, lovom, ribolovom, streljaπtvom i streliËarstvom.

V

Prva sportska dvorana 1913. U Virovitici je od 1854. do 1860. godine kao privremena uËiteljica sluæbovala Marija FabkoviÊ. Bila je kulturna i πkolovana, prva, a neko vrijeme i jedina uËiteljica tjelesnog odgoja u Hrvatskoj. Od najranije mladosti bavila se gimnastikom, plivanjem i skijanjem pa je te navike prenijela iz Praga u Viroviticu, gdje su je vrlo brzo poËeli poπtovati i cijeniti graani, a naroËito roditelji Ëija su djeca polazila πkolu. Organizirani sportski, odnosno sportskozabavni æivot poËinje u Virovitici relativno kasno, 1895. godine, otvaranjem Viπe puËke πkole koja je imala obvezatan predmet "gimnastika". BuduÊi da u Virovitici nije bilo uËitelja za gimnastiku, na tu je duænost 1896. godine rasporeen 44

Piπe Ivan Srnak Miroslav OstojiÊ, jedan od polaznika prvog TeËaja za uËitelje gimnastike kojeg je viπe zanimao sport, a manje tjelovjeæba. U Virovitici se prvo organiziraju biciklisti, klizaËi i tenisaËi. I biciklisti i klizaËi radili su povremeno. Biciklisti za ljetnih, a klizaËi za zimskih dana. Osim u πkoli, omladina nije imala prilike baviti se sportom. Prijatelji tjelovjeæbe poduzimaju zato akciju da se u gradu osnuje u to vrijeme jedna od najpopularnijih i najmasovnijih organizacija za tjelovjeæbu Hrvatski sokol, koji je i osnovan 1906. godine. Oni odmah kreÊu s projektom gradnje sportske dvorane, koja je ujedno bila prva sportska dvorana u Virovitici, a sveËano je otvorena 13. kolovoza 1913. godine. Danas u gradu postoji niz sportskih klubova i druπtava koji omoguÊuju svakom pojedincu zadovoljavanje njegovih potreba i æelja prema osobnom afinitetu (tenis,

nogomet, rukomet, karate, sportski ribolov, kuglanje, koπarka, stolni tenis, plivanje, bodybuilding, streljaπtvo i skijanje). Neke sportske grane su se, naæalost, ugasile iako su dale mnoge priznate sportaπe i rezultate koji su pridonijeli afirmaciji sportskog æivota u Virovitici, kao πto su vaterpolo, atletika, boks, a posebno odbojka, koja je imala vaænu ulogu u nacionalnom prvenstvu i podarila jednog od najboljih igraËa tadaπnje reprezentacije.

Memorijal Zdenka Mikine U Virovitici se odbojka poËela igrati joπ u vremenu izmeu dva svjetska rata, u razdoblju izmeu 1918. i 1941. godine. Kao osnivaËi i voditelji odbojke pojavljuju se sportske organizacije Hrvatski sokol i Hrvatski junak, gimnastiËka druπtva koja su imala dosta sekcija, a najatraktivnija je bila, i najbrojnija, odbojkaπka sekcija. Poslije Prvog svjetskog rata pa sve do 1940. u sklopu Hrvatskog sokola odbojka je bila najpopularnija. Igrala se na tzv. sletskim igrama od Osijeka, pa sve do Zagreba.

Prvenstveni susret TVIN-Trgocentar - RK Treπnjevka, 29.10.2005. godine


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 45

PlivaËko prvenstvo Slavonije i Baranje u Virovitici u srpnju 2005. godine

Zavrπetkom rata, veÊ 1946. godine nastavlja se igranje odbojke. Najprije se osniva prvi gimnazijski odbojkaπki klub Mladost, a neπto kasnije u sklopu Sportskog druπtva Borac i odbojkaπka sekcija. Slobodno se moæe reÊi da je u to vrijeme odbojka bila iskljuËivo sport srednjoπkolaca i bila je vrlo popularna. Godine 1947. u gimnaziju dolazi prof. Janko MihaliÊ i osniva Odbojkaπki klub Mladost. ZnaËajan uspjeh odbojkaπi postiæu 1948. godine na turniru OK ÆeljezniËar iz Osijeka, gdje su zauzeli drugo mjesto, odmah iza domaÊina. Iste godine nakon kvalifikacija odbojkaπi Virovitice stjeËu pravo natjecanja za prvenstvo Hrvatske, koje se igralo u Rijeci. Na tom natjecanju zauzimaju treÊe mjesto. Slijede nastupi u Mariboru, Ljubljani, gdje VirovitiËani pobjeuju, kao i vrlo uspjeπan nastavak u Hrvatskoj ligi. Krajem 1948. godine najprije iz ekipe odlazi Zdenko Mikina, kojega su nestrpljivo oËekivali u zagrebaËkom OK Mladost gdje vrlo brzo postaje najbolji igraË i to ne samo OK Mladost, nego i reprezentacije. MomËad se krajem 1948. godine pomalo osipa odlaskom nekih igraËa na viπe πkole. U jesen 1948. Petar JanoπeviÊ i Ivan BalaiÊ odlaze na studij i igraju za zagrebaËke klubove, a iste godine Viroviticu napuπta Janko MihaliÊ, prvi trener virovitiËkih odbojkaπa, i odlazi u Karlovac. Dolazi do stagnacije. Aktivnost se svela na samo nekoliko prijateljskih utakmica bez veÊeg uspjeha, jer su i ostali igraËi prestali s radom. U jesen 1948. odbojkaπi Virovitice viπe ne postoje.

U Zagrebu se svake godine odræava turnir u odbojci koji nosi naziv Memorijal Zdenka Mikine, πto je jedan od dokaza kakvog je vrhunskog odbojkaπa dala Virovitica u kojoj danas ne samo da ne postoji odbojkaπki klub, nego nema ni igraliπta na kojem bi se igralo. NajveÊi sportski dogaaj u Virovitici je posjet svjetskog πahovskog prvaka Aleksandra Aljehina 1930. godine, koji je odigrao simultanku s virovitiËkim πahistima. To je do danas ostalo jedino gostovanje svjetskog πahovskog prvaka u Virovitici. Od 35 partija koje je Aljehin odigrao protiv VirovitiËana, 33 je dobio, jednu remizirao i jednu izgubio. Joπ jedan znaËajan sportski dogaaj, ne samo za Viroviticu nego i za Hrvatsku, bilo je Svjetsko prvenstvo za rukometaπice koje je odræano 1957. godine na terenima danaπnjeg TVIN-a.

Rukomet zadræao odliËne rezultate Rukomet je jedna od rijetkih sportskih grana u Virovitici koja je zadræala odliËne rezultate iz proπlosti sve do danas. Povijest rukometa u Virovitici je vrlo bogata i seæe u 1948. kada na rad u virovitiËku Gimnaziju dolazi profesor Vilim TiËiÊ koji zapoËinje s radom rukometne πkole i osobno je predvodi. Iste godine poËinje djelovati Rukometna sekcija πkolskog sportskog druπtva Mladost. Od tada do danas æenski klub je nekoliko puta mijenjao ime. Zvao se Drvodjelac, Virovitica, TVIN, Lokomotiva i u tim uvodnim godinama dvaput je bio prvak

dræave. Dokaz dominacije virovitiËkih rukometaπica je i podatak da su Ëak Ëetiri rukometaπice u to vrijeme bile reprezentativke (Hosi, MihaliÊ, ©erbeija, Ostrun). Bitan datum u povijesti rukometa u Virovitici je 1957. godina kada se u tom gradu odigrao dio Svjetskog prvenstva za æene. Na svakoj utakmici bilo je 3000 gledatelja. Pad virovitiËkog rukometa zapoËinje odlaskom Vilima TiËiÊa koji 1961. napuπta Viroviticu. Tek 1997. opet poËinju dani ponosa i slave virovitiËkog rukometa kada TVIN-Trgocentar postaje prvoligaπ. U gradu egzistiraju joπ mnoge sportske grane koje se bore na B prvenstvima i u drugim hrvatskim ligama, kao πto su Koπarkaπki klub Virovitica te PlivaËki klub Virovitica osnovan 1999. godine, koji ima i medalje s dræavnih B prvenstava. Vaænu ulogu na nacionalnoj razini, ali i na meunarodnoj ima Karate klub Virovitica koji ima i nekoliko reprezentativaca πto se uspjeπno natjeËu na nacionalnim i meunarodnim prvenstvima (Mirna ©enjug). BuduÊi da je Virovitica æupanijsko srediπte, nuæno je ulagati viπe novca u izgradnju sportskih igraliπta i gradske sportske dvorane koju Virovitica joπ nema, nego sportski klubovi koriste πkolske dvorane koje su slobodne tek nakon zavrπetka nastave, πto ne ostavlja dovoljno termina za rad sportskih klubova. U predπkolskoj i πkolskoj populaciji veliko je zanimanje za sport i to daje nadu da Êe Virovitica ponovo postati vaæno sportsko srediπte i da Êe iznjedriti neke nove prvake. 45


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 46

NOVI SPORT U HRVATSKOJ: Kickboxing

Meu najbo

na svijetu

Piπe Mark Deπa

merikanac Mike Anderson je 1972. godine napisao pravila za novi sport koji je nazvao "svestilski sportski karate". Njegov motiv bio je privuÊi interes publike, sponzora i televizije za novu verziju sportskog karatea. Stari, tradicionalni karate koji se vjeæbao nije imao publiku, bio je neatraktivan za televizijske prijenose i sve je manje novca bilo investirano sa strane. Novost u ovom novom sportu bila je noπenje zaπtitne opreme: rukavice, πtitnici za potkoljenice i stopala, πtitnik za genitalije. Andersonova je namjera bila da novi sport bude πto sigurniji u izvoenju, da bi smanjio moguÊnost ozljeivanja i da bi se, tako opremljen, natjecatelj viπe usredotoËio na tehniku i time izveo viπe dopuπtenih akcija. Drugo, Anderson se posluæio lukavim trikom da sport naËini vizualno dopadljivim i uveo noπenje πarene opreme za vrijeme borbe, koja je bila posebno dizajnirana da se u njoj, bez smetnji, mogu izvoditi svi visoki noæni udarci. Materijali su bili lagani i tanki, a kroj je predvidio nuæni umetak izmeu nogu koji je omoguÊavao da se noge slobodno kreÊu u svim pravcima.

A

46

Hrvatski kickboxing savez je u HOO primljen 6. studenoga 1996. kao pridruæeni Ëlan. Od tada je gotovo svake godine po rezultatima sportaπa na meunarodnoj sceni najuspjeπniji nacionalni sportski savez Ëlan HOO-a. Godine 1996. od ukupno 180 hrvatskih medalja, kickboksaËi su osvojili viπe od treÊine, 62 Pravila nove sportske grane Te ideje su bile ravne revoluciji pa je bilo mnogo otpora, Ëak i prijezira. Svi su bili protiv uvoenja zaπtitne opreme, a pogotovo πarene odore. Njihovo objaπnjenje bilo je da je sve to protivno tradiciji. SreÊa je bila da je Mike Anderson tada bio vlasnik najprodavanijeg Ëasopisa za borilaËke sportove na svijetu - Profesional karate. Bilo je to jedino mjesto gdje se moglo proËitati neπto o sportovima srodnim karateu i uopÊe o sportskom aspektu karatea. Svuda se pisalo iskljuËivo o tradicionalnom naËinu vjeæbanja vjeπtine. Iskoristivπi svoj poloæaj, Anderson se posluæio i malom ucjenom: promotori novog sporta morali su se pridræavati obveza noπenja zaπtitne opreme kao i toga da moraju osigurati tisuÊu ameriËkih dolara nagrade za pobjednika, inaËe ni jedna njihova aktivnost neÊe biti popraÊena u njegovom magazinu. PoËetnicima je bilo jasno da, ako ih javnost ne prati kroz novine, kao da ih nema. Bio je to odliËan potez. Interes je bio golem, promotori su morali raditi po ujednaËenim standardima, nova pravila su zaæivjela. Novi sport je uπao na πiroko otvorena vrata.

Osvajanje Europe bio je Andersonov sljedeÊi cilj. Godine 1974. njegov veliki prijatelj i uËenik Georg F. Brückner pomogao mu je u prodoru u Europu i uloæio je velike napore da novi sport uhvati korijene u Europi pa je u Berlinu 17. svibnja 1974. organizirao Europsko pojedinaËno svestilsko karate prvenstvo i borbu SAD Europa. Anderson je, kao i svaki Amerikanac, mislio da novom sportu treba dati novo, zvuËno ime. To je bio njegov najveÊi i najriskantniji potez.

Branko CikatiÊ


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 47

boljima Napisao je pravila za novi sport koji je nazvao full contact karate, sport u kojem su borci mogli ostvariti potpun, realan kontakt, gdje je knock out znaËio pobjedu, a ne diskvalifikaciju, gdje su bili dopuπteni udarci nogama i rukama u tijelo i glavu bez zadrπke.

Kickboxing u Hrvatskoj Prvi hrvatski kickboxing borci su potekli iz karatea i taekwondoa, a prvi majstorski crni pojas koji je Mike Anderson dodijelio nekom od svojih uËenika bilo je baπ vjeæbaËu iz Crikvenice Duπanu KruæiÊu. Georg Brückner je u Berlinu 17. svibnja 1974. priredio Europsko otvoreno pojedinaËno sve-stilsko karate prvenstvo i borbu timova SAD Europa. Prvo svjetsko profesionalno full contact karate prvenstvo odræano je tek 14. rujna 1974. godine u Los Angelesu. Tako je u to vrijeme, iako zvuËi nevjerojatno, u Splitu 1974. odræana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti, kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske. Godine 1976. su u Hrvatskoj poËela sustavna dræavna i meurepubliËka natjecanja koja je organizirao Emin TopiÊ iz Zagreba. Odbor za full contact Karate saveza Hrvatske formiran je 1977., a njegov predsjednik je bio Stjepan IvasiÊ iz Zagreba. Svoju djelatnost su usmjerili na stvaranje πire baze, tj. formiranje novih klubova te odræavanje seminara, teËajeva i savjetovanja. Hrvatski kickboxing savez je osnovan 16. svibnja 1992. godine. Prvi predsjednik HKBS-a do 1995. je bio Vjekoslav ©afraniÊ iz Zagreba. Od 1995. do 2000. godine tu je duænost obnaπao Josip Cerovec iz Kutine, a sadaπnji predsjednik je Predrag Znaor iz Malinske. HKBS je Ëlan Svjetske kickboxing federacije WAKO.

Najuspjeπniji sportaπi

Ê

Prvo europsko prvenstvo u full contactu je odræano 1977. u dva dijela (u Rotterdamu i u BeËu). Marin Batina iz Splita je osvojio prvo mjesto u BeËu. Europsko prvenstvo u semi contactu je poËelo godinu kasnije.

Mirko FilipoviÊ

Odræana su dva turnira za poredak na konaËnoj rang-listi. Na drugom turniru u semi contactu 1978. koji je odræan u Baselu (©vicarska) Slobodan ©okota iz Rijeke je osvojio prvo mjesto. Prvo svjetsko prvenstvo u full contactu je bilo 1978. u Berlinu. Branko ÆgaljardiÊ iz Rijeke je tada postao prvi amaterski svjetski prvak u full contactu u povijesti. Za taj povijesni uspjeh je dobio i Nagradu grada Rijeke. Na 3. EP-u u Milanu 1979. dobili smo i prve europske prvake u full contactu. To su do 84 kg Branko ÆgaljardiÊ, a do 79 kg Branko CikatiÊ iz Splita. Tih godina kickboxing razvijaju udruge "Budokai" koju osniva Emin TopiÊ iz Zagreba, "Mugendo" s Petrom MijiÊem iz Splita i "Jeet kune do" Branka Tenæere iz Splita. U Trogiru je 1988. odræano Europsko seniorsko prvenstvo u full contactu i glazbenim formama, a Republika Hrvatska je 1997. u Dubrovniku bila domaÊin Svjetskog seniorskog kickboxing prvenstva u light contactu i low kicku. Hrvatski kickboxing je poznat u svijetu. Najpoznatiji naπ borac Branko CikatiÊ "Hrvatski tigar" prvi je pobjednik najcjenjenijeg thai kickboxing turnira na svijetu koji se organizira u Japanu pod popularnim nazivom K-1. Jedan od trenutaËno najcjenjenijih svjetskih boraca je njegov bivπi uËenik Mirko FilipoviÊ "Cro Cop". O ugledu Hrvata na svjetskoj borilaËkoj sceni govori Ëinjenica da je glavni tajnik HKBS-a, meunarodni kickboxing sudac

Romeo Deπa iz Omiπlja, izabran za tehniËkog direktora WAKO-a te da je danas zaduæen za nadzor i voenje svjetskih i europskih kickboxing prvenstava.

Jedan od najuspjeπnijih hrvatskih sportskih saveza Hrvatski kickboxing savez je u Hrvatski olimpijski odbor primljen 6. studenoga 1996. kao pridruæeni Ëlan. Od tada je gotovo svake godine po rezultatima sportaπa na meunarodnoj sceni najuspjeπniji nacionalni sportski savez Ëlan HOO-a. Godine 1996. od ukupno 180 hrvatskih medalja, kickboksaËi su osvojili viπe od treÊine, 62. Takoer treba uvaæiti Ëinjenicu da sportaπi i treneri HKBS-a kao i duænosnici gotovo svaki vikend tokom godine imaju neko natjecanje jer se godiπnje odræava 27 dræavnih prvenstava, a usto, reprezentacije obavezno sudjeluje na svjetskim i europskim prvenstvima, kao πto i klubovi sudjeluju na tradicionalnim meunarodnim tzv. Open turnirima u NjemaËkoj, Italiji, Austriji, Sloveniji, Maarskoj i BiH. Isto tako Hrvatski kickboxing savez organizira tradicionalni BoæiÊni meunarodni turnir u Kutini "Croatia Open" , koji je drugi po veliËini "Open" kickboxing turnir u Europi, kao i niz drugih kupova i pozivnih turnira. Savez ima 131 klub, a djeluju i æupanijski kickboxing savezi. 47


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 48

PUBLICISTIKA Dalmacija i nogomet “Nogomet u Splitu i Dalmaciji do osnutka 'Hajduka' 1911. godine” autora Jurice GizdiÊa bavi se povijesnim razvojem najpopularnijeg i vjerojatno najrasprostranjenijeg sporta na svijetu Piπe Milena DragiπiÊ

ovijest sporta, sportskih disciplina i sportskih natjecanja podruËje je opÊe povijesti koje je od 15. rujna 2005. godine obogaÊeno joπ jednom vrijednom

P

48

knjigom naslovljenom “Nogomet u Splitu i Dalmaciji do osnutka 'Hajduka' 1911. godine” autora Jurice GizdiÊa. Knjigu je izdao Splitski savez πportova - Komisija za povijest πporta, a struËnu recenziju napisao Renato VuËetiÊ - SpliÊo. Format knjige je 15x21 cm, tvrdi uvez, i ima 80 stranica. Autor se bavi povijesnim razvojem najpopularnijeg i vjerojatno najrasprostranjenijeg sporta na svijetu nogometa. U prvom dijelu knjige bavi se povijesnim razvojem u svijetu, a drugi dio posveÊen je ponajprije razvoju nogometa u Dalmaciji. Povijest razvoja nogometa dijeli se u dva

razdoblja. Prvo razdoblje smatra se onim koje obiljeæavaju razliËite igre, a od 1863. kada je nogomet postao samostalna sportska igra je drugo razdoblje povijesti nogometa. Autor podsjeÊa da su igru u kojoj su dvije momËadi gurale loptu nogama poznavali najprije u Kini, a poslije i u Japanu 400 godina prije nove ere. SliËne igre igrali su i stari Grci i Rimljani. U ranom srednjem vijeku igrali su je Englezi, Francuzi i Talijani. Zanimljivo je da i na podruËju Dalmacije (Dubrovnik, Jelsa, Split, ©ibenik, Sinj, Zadar, Postire na BraËu, Omiπ) iz tog vremena postoje kameni i pisani dokumenti koji potvruju igru loptom vrlo sliËnoj onoj πto se danas naziva nogometom. Jurica GizdiÊ se mnogo detaljnije posveÊuje nogometu u Dalmaciji koji se, kako tvrdi, pojavio 1887. kada su Zadrani prvi put vidjeli tu igru kao vjeæbu 50 Ëasnika britanske mornarice. Opisuje i pojavu igre u ostalim gradovima Dalmacije, Trogiru, zadarskom zaleu, Kninu, Dubrovniku, Sinju, Kaπtel SuÊurcu, otoku KorËuli, Splitu. Knjiga je bogato ilustrirana povijesnim dokumentima i fotografijama. Moæe se nabaviti kod izdavaËa Splitskog saveza πporta, OsjeËka 11, 21.000 Split po cijeni od 70 kn.

Pola stoljeÊa pod koπevima Knjiga “Koπarka Berislava RadiπiÊa” Zdravka ©vegara, karlovaËkog sportskog novinara i publicista, posveÊena je Karlovcu i koπarkaπkom razvoju i putu Berislava RadiπiÊa - PaËke Piπe Milena DragiπiÊ

arlovac obiljeæava K koπarka, a karlovaËku koπarku u proπlih pola stoljeÊa obiljeæio je i Berislav RadiπiÊ. Knjiga “Koπarka Berislava RadiπiÊa” Zdravka ©vegara, karlovaËkog sportskog novinara i publicista, posveÊena je Karlovcu i koπarkaπkom razvoju i putu Berislava RadiπiÊa - PaËke. ©vegar naglaπava da bi ta knjiga trebala biti podsjetnik, ali i poticaj mladima koji se odluËe za koπarku kao svoj sport, a primjer Berislava RadiπiÊa najbolji je putokaz. Knjiga je podijeljena u pet poglavlja koja prate RadiπiÊev razvojni put. U prvom dijelu ga upoznajemo kao igraËa od gimnazijskih dana, koπarkaπa juniora ÆeljezniËara, Metalca, sudionika meunarodnih natjecanja sve do kraja 1961. godine kada prestaje njegova natjecateljska karijera. Poglavlje koje slijedi posveÊeno je trenerskom poslu. Od 1963. kada je postao pomoÊnik Milenka Mamule u ÆeljezniËaru, 1972. trenerskog i izborniËkog mjesta reprezentacije Nigerije pa sve do povratka meu najmlae hrvatske osnovnoπkolske momËadi, zatim ponovno aktivnije ukljuËivanje u profesionalnu koπarku krajem


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

devedesetih i aktivnije voenje veterana u ovom tisuÊljeÊu, raznoliki je trenerski put kojim je RadiπiÊ hodio. TreÊe poglavlje posveÊeno je pedagoπkom radu. RadiπiÊ je, naime, diplomirao na Viπoj pedagoπkoj πkoli za nastavnika fiziËke kulture i zemljopisa. Kao uspjeπan pedagog proveo je viπe od Ëetiri desetljeÊa meu generacijama uËenika karlovaËkih πkola. Mirko Novosel, Milenko Mamula, Giuseppe Giergia Pino, Vladimir DikliÊ »aplja, Æivko Kasun - Æir, Slobodan KolakoviÊ - Boco, Bogdan TanjeviÊ, Slavko CvitkoviÊ, dr. Danko Plevnik i Viπnja KolakoviÊ u Ëetvrtom poglavlju svjedoËe iz vlastitog iskustva o RadiπiÊu. Peto poglavlje posveÊeno je fotografijama iz obiteljskog albuma. Knjiga je izaπla u izdanju karlovaËke Tiskare PeËariÊ&RadoËaj, u tvrdom uvezu, 18x25 cm, ima 85 stranica. Knjigu se po cijeni od 70 kn moæe nabaviti kod Berislava RadiπiÊa, Pivovarska 5, Karlovac, tel. 047/414863.

21:10

Page 49

„Guinness World Records 2005.“ „Guinness World Records Ltd“

Guinnessova knjiga rekorda proslavlja 50. roendan Pod poglavljem o zimskim πportovima navodi se da su Ëetiri skijaπice osvojile po tri zlatne olimpijske medalje: Vreni Schneider, Katja Seizinger, Deborah Compagnoni i naravno naπa Janica KosteliÊ, a od te Ëetiri velike skijaπice objavljena je upravo JaniËina fotografija Piπe Saπa Ceraj, prof.

„Guinnessova knjiga rekorda 2005.“ izaπla je 2004. godine u izdanju nakladniËke kuÊe „Guinness World Records Ltd“. Format knjige je 31x23 cm, tvrdi uvez, a ima 288 stranica i oko 500 fotografija u boji. Ovim zlatnim izdanjem, koje sadræi najuzbudljivije nove rekorde i zadivljujuÊe slike sa svih strana svijeta, Guinnessova knjiga rekorda proslavlja 50. roendan. Golem uspjeh u povijesti izdavaπtva za Guinnessovu knjigu rekorda bila je 2003. godina kada je objavljen 100-milijunti primjerak kojim su postali knjiga s najveÊim brojem prodanih primjeraka svih vremena. Ovogodiπnje izdanje nudi jedinstvenosti poput priËa koje su u pozadini nekih od najslavnijih svjetskih

rekorda te razgovora s nizom rekordera u nekoliko zadivljujuÊih i ekskluzivnih intervjua. ZaËeci knjige seæu do 1951. godine, kako je u uvodu istaknuto, kada se sir Hugh Beaver, glavni direktor Pivovare Guinness, ukljuËio u raspravu o tome je li zlatni pijukavac najbræa europska ptica ili nije. Bio je razoËaran kada nije mogao pronaÊi knjigu koja bi mu pruæila toËan odgovor. Tada se dosjetio da bi knjiga koja bi davala odgovor na takva pitanja, predmet Ëestih rasprava, bila vrlo traæena, te se posvetio osmiπljavanju takve knjige. Niz zanimljivih πportskih informacija opisan je na 68 stranica ove knjige. Pa su tako opisani rekordi u sljedeÊim poglavljima: AmeriËki nogomet, Baseball, Koπarka, Hokej na ledu, Nogomet, Ragbi, Kriket, ©portovi s loptom, Tenis, ©portovi s reketom, Atletika, Najbræi Ëovjek, BorilaËki πportovi, Izdræljivost i snaga, Zimski πportovi, Golf, Vodeni πportovi, Plivanje, ©portovi u sedlu, ©portovi u zraku, Ravno u metu, Motorni πportovi, Biciklizam, Majstorije na kotaËima i NeobiËni πportovi. Pod poglavljem o zimskim πportovima istaknut je podatak o najviπe osvojenih olimpijskih zlata u alpskom skijanju za æene. »etiri skijaπice osvojile su po tri zlatne olimpijske medalje: Vreni Schneider (©vicarska), Katja Seizinger (NjemaËka),

Deborah Compagnoni (Italija) i naravno naπa JANICA KOSTELI∆ (Hrvatska). Posebno je lijepo vidjeti da su od te Ëetiri velike skijaπice autori odluËili objaviti fotografiju Janice KosteliÊ. Æelite li doznati tko je najskuplji nogometaπ, za koliko vremena je postignut najbræi gol na svjetskom prvenstvu u nogometu, koliko iznosi najbræi teniski servis, tko je najveÊi sumo hrvaË, koja je najveÊa brzina u sanjkanju, tko je najmlai svjetski prvak u snookeru, koji πportaπ je osvojio najviπe prvenstava formule 1 ili Tour de Francea, u „Guinnessovoj knjizi rekorda 2005.“ naÊi Êete odgovore na ta pitanja i pregrπt drugih zanimljivih informacija. Ubrajate li se u natprosjeËne i smatrate da ste baπ vi jedan od buduÊih Guinnessovih rekordera, na zadnjoj stranci knjige pronaÊi Êete upute za prijavu svog buduÊeg rekorda. Knjigu moæete kupiti u knjiæarama „Algoritma“ po cijeni od 197 kuna ili na internetskoj adresi: www.guinnessworldrecords. com

49


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 50

UMJETNOST I SPORT

Sportski film

- ogledalo æivota I sportaπu i glumcu osnovno orue rada je vlastito tijelo, oboje teæe πto boljoj izvedbi i odræavaju probe i treninge pod paskom redatelja ili trenera. U svakom sluËaju, fraze „svjetlo, kamera, akcija" i „priprema, pozor, kreni" imaju odreenih sliËnosti Piπe Ana PopovËiÊ eobiËna je koincidencija da se olimpijske igre, kao paradigma modernog sporta, i film pojavljuju na povijesnoj sceni na istom mjestu i u isto vrijeme. Na pariπkoj Sorboni u lipnju 1894. godine, Pierre de Coubertin je obnovio olimpijske igre, a u prosincu sljedeÊe godine u istom gradu, braÊa LumiËre su priredila prvu filmsku projekciju. Usporeivanje sporta i filma nameÊe odreene sliËnosti. I sportaπu i glumcu osnovno orue rada je vlastito tijelo, oboje teæe πto boljoj izvedbi i odræavaju probe i treninge pod paskom redatelja ili trenera. Nisam sigurna do koje mjere je ta usporedba odræiva s obzirom na to da su ciljevi u sportu jasnije determinirani, ali mora se priznati da fraze „svjetlo, kamera, akcija" i „priprema, pozor, kreni" imaju odreenih sliËnosti.

N

Sportske i filmske zvijezde Filmski djelatnici su rano uoËili zvjezdani potencijal sportaπa. Takvih 50

primjera ima mnogo, a Johnny Weissmüller je sigurno najpoznatiji. Legendarni plivaË, osvajaË pet zlatnih medalja na olimpijskim igrama 1924. i

1928. godine glumio je lik Tarzana u 19 filmova od 1932. do 1948. godine. Joπ jedna sjajna plivaËica na filmu je Esther Williams, zvijezda glazbenih filmova Ëetrdesetih i pedesetih godina proπlog stoljeÊa, kao πto su “Bal na vodi” i “Neptunova kÊi”. Ona je svojim izvanrednim filmskim kreacijama odigrala glavnu ulogu u promociji sinkroniziranog plivanja kao sportske discipline. Kao Ëlanica ameriËke reprezentacije u plivanju trebala je nastupiti na OI


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 51

1940. godine, ali su one otkazane zbog II. svjetskog rata. Da publika voli gledati sportske zvijezde na velikom ekranu primjer je i norveπka klizaËica Sonja Henie, pobjednica na ZOI 1928., 1932. i 1936. godine. Kao jedna od najuspjeπnijih glumica kompanije 20th Century Fox snimila je 11 filmova, Ëime je potaknula i rasprave o svojem amaterskom statusu.

Brojni filmovi sa sportskom tematikom oslanjajuÊi se iskljuËivo na vlastite snage. Poslije boksa, najveÊi broj sportskih filmova vezan je uz bejzbol i ameriËki nogomet, a razlog za to vjerojatno je popularnost tih sportova u SAD-u.

Biografski filmovi

U novije vrijeme francuski skijaπ JeanClaude Killy, pobjednik u tri alpske discipline na ZOI 1968. godine, glumio je u tri filma.

Sport kao simbol natjecateljskog druπtva Gotovo da se svi sportski filmovi mogu podijeliti u tri kategorije: 1. trijumf anonimca koji na poËetku priËe nema nikakve πanse, 2. pad, a ponekad i povratak πampiona i 3. filmovi koji kao pozadinu priËu imaju sportski dogaaj. Sport je prikladan za prikazivanje na filmu jer savrπeno simbolizira natjecateljsko druπtvo danaπnjice. Od svih sportova, boks je oduvijek bio najprivlaËniji redateljima. Za to postoji viπe razloga. Osim πto je sam boksaËki meË konstruiran kao predstava s ringom kao pozornicom, u temama vezanim uz boks najËeπÊe su sadræani svi kliπeji vezani uz filmove o sportu. Junak je obiËno iz siromaπne sredine i simbolizira poπtenje i talent. Meutim okruæen je korumpiranim kriminalcima, a uspijeva

Velik je i broj biografskih filmova koji opisuju æivotne priËe velikih πportaπa kao πto su Joe Louis, Sugar Ray Robinson i Muhamed Ali. U “BronËanom Ëovjeku” Burt Lancester igra ulogu Jima Thorpea, olimpijskog pobjednika u petoboju i desetoboju 1912. godine. Njemu su medalje kasnije oduzete, navodno zbog novca koji je dobio od kluba. Zanimljiv je podatak da je i Jim Thorpe glumio u viπe od 20 filmova. Vjerojatno najbolji sportski film svih vremena, “Vatrene koËije”, temelji se na istinitoj priËi o Haroldu Abrahamsu, osvajaËu zlatne medalje na 100 m na OI 1924. i Ericu Liddellu, pobjedniku na 400 m na istim OI. Film je osobit jer negira klasiËni obrazac sportskog filma. Prikazuje sudbine dvojice trkaËa koji se meusobno ne natjeËu. Svakako treba spomenuti i "Razjarenog bika" Martina Scorsesea s Robertom de Nirom u ulozi Jackea La Mottae, svjetskog profesionalnog prvaka u srednjoj kategoriji. Osim navedenih, filmovi koji se stalno pojavljuju na listama najboljih sportskih filmova svih vremena su i film o biciklizmu "Breaking Away" (1979.), "Rocky" (1976.), "Hazarder" (1961.), "Najduæa milja" (1974.), "Polje snova" (1989.) i "Bull Durham" (1988.).

Neke od najboljih sportskih scena prikazane su u filmovima koji nisu primarno sportski. Kultna je scena iz filma “Jour de Fete” Jacquesa Tatija u kojoj poπtar, kojeg glumi sam Tati, u zavrπnici filma prestiæe natjecatelja na biciklu. U filmu “Cool Hand Luke” Paul Newman igra zatvorenika koji nastupa u izuzetnoj sceni boksaËkog meËa u zatvoru. OdliËnih sportskih scena u raznim filmovima ima bezbroj. To je na primjer i scena s ameriËkim nogometom u filmu "Forrest Gump" i kratki dijalog o koπarci u filmu "Annie Hall". Gotovo da nema velikih redatelja i glumaca koji se barem jednom nisu dotaknuli sporta.

Sinonim na æivotnu priËu Kaæe se da je sport πkola æivota, a film ogledalo æivota. Glavni razlog zaπto je sport toliko atraktivan za prikazivanje na filmu leæi u priËi o pojedincu ili ekipi koji se iz prosjeËnosti, svojim radom, talentom i osobnoπÊu uspinju do vrha i od anonimaca postaju heroji. BuduÊi da je ljudima potreban poticaj i ohrabrenje, a to je u sportskom filmu jasno definirano, ciljevi i teænje sami su po sebi razumljivi, πto najËeπÊe nije sluËaj u stvarnom æivotu. Tu Ëesto leæi razlog zaπto mnogi filmovi o sportu nisu osobito kvalitetni. Oni su jednostavno zarobljeni u tom kliπeju, skreÊu u banalnost i ostaju povrπni i jednodimenzionalni kao i sportski rezultat - postoji pobjednik i poraæeni, a temeljne priËe zapravo nema. Oni pak sportski filmovi koji se uspiju uzdiÊi iznad povrπne priËe, postaju mnogo viπe od zabave. Oni postaju svjedoËanstvo o æeljama, naporima i ostvarenjima u humanoj varijanti najljepπim ljudskih stremljenja. 51


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

Page 52

SPORTSKA ARHITEKTURA

Jedan ali vrijedan ili pet jeftinijih

GRADNJA

U razvijenim zemljama s dobrim socijalnim programom graanima su pristupaËni razni πportski sadræaji u brojnim πportskim graevinama lokalnog karaktera. Te graevine su jeftine, funkcionalne i posjeÊene, a ne spomenici arhitekture, taπtine ili gramzivosti. Razraeni, tipski primjeri primjenjivi su u svim sredinama, pogotovo pri odgojnim ustanovama Piπu Gordana GreguriÊ, dia

Mjesto radnje: Atena. Vrijeme radnje: godinu dana nakon Olimpijskih igara. Tuæan prizor pustih πportskih graevina i kompleksa koje Ëuva vojska… Desetak beba-riba u prekrasnoj, golemoj bazenskoj dvorani s olimpijskim bazenom, tornjem za skokove. U πportskim dvoranama navuËeni teπki crni zastori. Suha betonska korita poligona za kanu na divljim vodama. Sablasno pust Calatravin,

52

glavni olimpijski kompleks. U prostoru marine stotine parkiranih sluæbenih vozila koja od Igara Ëekaju bolje dane… I nije neka sreÊa, zar ne? Na pitanje domaÊinima πto Êe biti s pojedinim lokacijama, uvijek spremno slijedi odgovor: Pretvorit Êemo ovo u mjesto za razne happeninge - uglavnom na otvorenom i, naravno, joπ nedefinirane. Pitam se samo koliko takvih lokacija treba Ateni, koja je i

inaËe cijela prostor za dogaaje na otvorenom! S druge strane, nove su ceste pune automobila, olimpijsko selo pri kraju je preureenja u stambeno naselje u sistemu socijalne stanogradnje s ambulantama, πkolama, trgovinama i sliËno, ureeni sistem metroa vrvi putnicima… ZakljuËak? Atena je, Ëini se, bar zasad profitirala ''samo'' od infrastrukture koja je pratila organizaciju velikog πportskog


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:10

dogaaja i izgradnju boriliπta. Nusprodukt postao je tiha glavna zvijezda, a πto Êe biti sa zvijezdama koje su sjajile kojih mjesec dana, pokazat Êe vrijeme. SliËno se dogodilo i u Sydneyu.

Uvijek na istom mjestu Zbog tih se situacija mnogi gradovi danas ne æele prihvatiti organizacije velikih πportskih priredbi ili pak od njih odustaju nakon opseænijih financijskih studija. Tu vreba opasnost za male i æeljne afirmacije (poput nas), koji nakon poËetne euforije i jednokratne zarade, bez dugoroËnih planova za buduÊnost, osjete financijski teret neiskoriπtenih kapaciteta. Jedan stariji kolega je predloæio: kad se veÊ tako skupo gradi, velike πportske manifestacije treba odræavati uvijek na istom mjestu ili treba smisliti sistem montaænodemontaænih graevina koje bi se nakon priredbe prenijele na drugu lokaciju. Troπkove bi, prema raznim koeficijentima, snosile sve zemljeËlanice krovne meunarodne πportske udruge. Postavlja se pitanje potrebe brojnih skupih πportskih graevina u danaπnje doba kad je ljudska zainteresiranost kratkog vijeka i πirokog spektra, kad nema toga πto se ne nudi, kad traju samo rijetke πportske veliËine koje privlaËe gledatelje i kad je jedini stvarni

Page 53

kontinuum πportska edukacija i naπa navika i æelja za svakodnevnom rekreacijom. Moraju li rekreativci, πkolarci, umirovljenici i niæeligaπki klubovi plivati, skakati, igrati i trenirati vaterpolo ili se jednostavno razgibavati, u vodi unutarnjeg bazena vrijednog oko 70 milijuna kuna? Trebaju li dimenzije bazenske πkoljke biti proizvoljne, tako da bi se njome zadovoljile sve potrebe gravitirajuÊe populacije (iako postoje standardi za njenu veliËinu)? Zavrjeuje li πaËica πportaπa, koju gleda πaËica gledatelja, boravak na poludovrπenoj graevini, na koju je, dosad, utroπeno neπto manje od pola milijarde kuna? Je li igdje moguÊe napraviti tako malo s tako mnogo novca?

Nikakav luksuz, a πportaπi imaju sve U razvijenim zemljama s dobrim socijalnim programom, npr. u Skandinaviji, graanima su pristupaËni razni πportski sadræaji u brojnim πportskim graevinama lokalnog karaktera. Te graevine su jeftine (u izgradnji i odræavanju), funkcionalne i posjeÊene. To nisu nikakvi spomenici arhitekture, taπtine ili gramzivosti. Razraeni, tipski primjeri primjenjivi su, uz manje modifikacije, u svim sredinama, pogotovo pri odgojnim ustanovama. Jer u njima je πport i

dalje, najveÊim dijelom, ono πto bi i trebao biti - samo igra. Ako, pak, uzmemo natjecateljski πport, situacija je opet sliËna. Kako izgleda npr. ameriËki Olimpijski trening-centar u Colorado Springsu? Golem komad zemlje s brojnim zgradama organiziranim kao kampus (boriliπta, restorani, smjeπtaj, zabava i dr.); nikakav luksuz, a πportaπi imaju sve πto im je potrebno. Za oba primjera - pogledajmo, prilagodimo i primijenimo. »ini se da odnos prema ulozi πporta u Ëovjekovu æivotu diktira i formu πportske graevine. No, i ta teorija pada u nas u vodu, dokle god mnogi amateri imaju profesionalniji odnos prema πportu nego deklarirani profesionalci. Zato prepustimo profesionalcima samostalnost u odluËivanju i financiranju, jer profiterski profesionalizam u πportu ima sasvim drugi oblik, pa i arhitektonski. Ali on u nas joπ nije definiran… Sva struËna i druga pitanja molim uputiti na: Odjel πportske infrastrukture KriæaniÊeva 5, 10000 Zagreb Tel.: 4610-117, 4622-633 Fax.: 4622-635 e-mail: gordana.greguric@hoo.htnet.hr

53


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:11

Page 54

©PORTSKA FOTOGRAFIJA

Najviπe πportskih fotografija posveÊeno je nogometu

1

Pripremio Zdenko JajËeviÊ

portska fotografija ima povijesnu, dokumentaristiËku, arhivsku, tehniËku i umjetniËku vrijednost. Brojne πportske fotografije u nas, nalaze se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja grada Zagreba i Hrvatskoga povijesnog muzeja. NajveÊi broj nalazi se u posebnom odjelu Hrvatskoga πportskog muzeja, gdje je evidentirano oko 100.000 fotografija i desetak tisuÊa negativa. Portreti πportaπa i πportskih djelatnika uloæeni su u biografske omote, a sve ostale fotografije rasporeene su po πportskim granama. VeÊina prvih πportskih fotografija snimljena je poËetkom devedesetih godina XIX. st. U to vrijeme najpopularniji πport u Hrvatskoj bio je biciklizam, ali snimljeni su i prizori iz streljaπtva, maËevanja, klizanja, skijanja, gimnastike, veslanja, konjiËkog πporta, balonstva i tenisa. PoËetkom XX. stoljeÊa u Hrvatskoj je poËelo organizirano igranje nogometa. On je vrlo brzo postao popularan u hrvatskom puËanstvu, prije svega zbog jednostavnih pravila i jasnog cilja igre postizavanje pogodaka. Niπta nam bolje, osim fotografija, ne moæe doËarati atmosferu na terenima i gledaliπtima nogometnih igraliπta. Objavljene fotografije su iz fundusa Hrvatskoga πportskog muzeja.

©

54

2

3 4


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:11

Page 55

5 1. Prvenstveni susret uzmeu NK Lokomotive FK Partizana (Beograd) na bivπem igraliπtu Graanskog u Koranskoj ulici 16. II. 1947. godine. 2. Prvenstveni susret izmeu NK Dinama i NK Hajduka na stadionu u Maksimiru 1986. godine 3. Susret ponajboljih hrvatskih klubova u meuratnom razdoblju: I. hrvatski graanski πportski klub i JSK Hajduk na igraliπtu Graanskog u Koranskoj ulici 1935. godine. 4. Druga utakmica hrvatske nogometne reprezentacije odigrana je u Bernu 21. IV. 1940. sa reprezentacijom ©vicarske. 5. Svjetsko nogometno prvenstvo. Susret izmeu reprezentacije Hrvatske i Argentine u Bordeauxu 26. VI. 1998. 6. Æene su u Hrvatskoj poËele igrati nogomet 1937. godine. Ekipa Hrvatskog πportskog kluba Zagreb u Banja Luci 1938. godine. 7. Srediπnje mjesto hrvatskoga nogometna u prvih deset godina postojanja bila je tzv "Elipsa" danaπnje Srednjoπkolsko igraliπte. Utakmica izmeu Müegyetemi athletica és football cluba i HA©K-a 19. VI. 1910 (3 : 1)

6 7


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:11

Page 56

OD OLIMPA DO OLIMPA

Pripremile Radica Jurkin i Gordana GaÊeπa

Glavni

u Hrvatskom olim p n NATJE»AJ ZA NAGRADU HOO-a MATIJA LJUBEK

n LOKALNE SPORTSKE ZAJEDNICE O ZAKONU

Hrvatski olimpijski odbor raspisao je u studenome natjeËaj za dodjelu najviπe nagrade HOO-a, Matija Ljubek za æivotno djelo u podruËju sporta. Za izbor je zaduæen, odlukom VijeÊa iz listopada, OcjenjivaËki sud na Ëelu s predsjednikom Stojkom VrankoviÊem, dopredsjednikom HOO-a. »lanovi Suda su ugledna imena hrvatskog sporta: Katica Ileπ, Biserka Perman, Tomislav ©epec i Dinko Vuleta. Zamjenski Ëlanovi su Ante Æaja i Branko Zorko.

U Zagrebu je pod predsjedavanjem glavnog tajnika HOO-a Josipa »opa u studenome odræan kolegij tajnika lokalnih sportskih zajednica na temu nacrt prijedloga zakona o πportu, novi porezni propisi, zajedniËki programi HOO-a i LSZ-a te informatizacije u sportu. Sudionicima kolegija najspornije je pitanje u zakonu osnivanje Nacionalnog vijeÊa sporta, koje smatraju “paralelnom institucijom”, odnosno oduzimanjem HOO-u statusa najviπeg nevladinog sportskog tijela, a dvojben im je i izostanak obvezne minimalne stope izdvajanja u visini od 5 posto za sport na lokalnoj razini.

n U ZAGREBU S POVODOM U nazoËnosti glavnog tajnika Hrvatskog streljaËkog saveza Tomislava ©epeca, dopredsjednika Saveza Ivana JelenËiÊa, tajnika ZagrebaËkog streljaËkog saveza Dragutina Vrbeka i tajnika Organizacijskog odbora SP-a Zagreb 2006. Pere StojniÊa, predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa ugostio je, u studenom, predstavnike Svjetske streljaËke federacije (ISSF), tehniËkog tajnika Franza Schreibera i delegata SP-a Davida R. V. Parisha. Povod primanju je 49. svjetsko prvenstvo u streljaπtvu πto Êe se odræati u Zagrebu od 21. srpnja do 6. kolovoza 2006. i koje Êe u 50 streljaËkih disciplina okupiti oko 3000 sportaπa iz 100 zemalja. Svjetsko prvenstvo u streljaπtvu bit Êe posveÊeno i proslavi 220. godiπnjice organiziranog bavljenja streljaπtvom i osnutku prvog graanskog streljaËka druπtva utemeljenog 1786. godine.

n PREPORUKE REGIONALNOG SEMINARA ZA ÆENE U SPORTU Hrvatska predstavnica Komisije za æene u sportu, πportaπica Ana Srπen sudjelovala je u studenom u Istanbulu u radu Regionalnog seminara za æene u sportu nacionalnih olimpijskih odbora juæne Europe. Meu brojnim dokumentima regionalnog seminara su i preporuke Meunarodnog olimpijskog odbora i Olimpijske solidarnosti na poticanje programa Olimpijske solidarnosti koje podupiru sudjelovanje djevojaka i æena u sportu. Vaæna je i preporuka nacionalnim olimpijskim odborima da osiguraju najmanje 20 posto æena na pozicijama odluËivanja, obrazovne programe za bivπe natjecateljice na putu ka profesionalnoj karijeri u sportu te lobiraju u medijima za problematiku ravnopravnosti spolova.

n NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ©PORTU U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i πporta u studenome je javnosti predstavljen nacrt novog prijedloga zakona o πportu. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa uvjeren je da novi prijedloga zakona - Ëijem su predstavljanju nazoËili, uz ministra Dragana Primorca i njegove suradnike, dopredsjednik i glavni tajnik HOO-a Stojko VrankoviÊ i Josip »op te saborski zastupnici Franjo ArapoviÊ, Lino »ervar i Biserka Perman te brojni sportski i Vladini struËnjaci za pitanja zakonodavstva u sportu - rjeπava svaku dvojbu o potrebi razdvajanja amaterskog i profesionalnog sporta, osigurava transparentno poslovanje klubova, ali isto tako sadræi rjeπenja kojima se πtiti postojeÊa πportska infrastruktura. 56

n POSJET PEKINGU Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op su, s direktorom marketinga HOO-a Rankom »etkoviÊem, posjetili u listopadu Organizacijski odbor Ljetnih olimpijskih igara u Peking 2008. da bi dogovorili pojedinosti nastupa hrvatskih sportaπa u Kini. »elnici HOO-a sastali su se s predstavnicima odjela za odnose s nacionalnim olimpijskim odborima, te odjelima za smjeπtaj sportaπa, transport, akreditacije i medije. Posebnu su pozornost posvetili projektu Hrvatske kuÊe u Pekingu i sportskoj suradnji koja je 2003. godine dogovorena Memorandumom sporazuma Dræavne uprave za sport NR Kine i Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske.

n »VR©∆A REGIONALNA SURADNJA Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op sastali su u listopadu u Skopju s Ëelnicima nacionalnih olimpijskih odbora Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije te Srbije i Crne Gore. Poslije Ljubljane i Sarajeva, to je treÊi u nizu sastanka radi ËvrπÊe meusobne suradnje i jaËanja pozicija unutar europske i svjetske olimpijske obitelji.

n EUROPSKA DÆUDO UNIJA ZADOVOLJNA Predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op ugostili su u listopadu predsjednika i glavnog tajnika Europske dæudo unije Mariusa L. Vizera i Envica Galea, predsjednicu Hrvatskog dæudo saveza (HJS) Sandu »orak sa suradnicima, te Ëlanove Organizacijskog odbora Europskog juniorskog dæudo prvenstva odræanoga u rujnu u Zagrebu. ZahvaljujuÊi na domaÊinstvu, Ëelnici Europske dæudo unije izrazili su zadovoljstvo organizacijom Europskog prvenstva koje je, prema njihovim rijeËima, ispunilo oËekivanja po broju i kvaliteti natjecatelja, ali i iznenadilo interesom javnosti. Za predsjednicu HJS-a Sandu »orak Europsko juniorsko prvenstvo u Zagrebu novi je poËetak za dæudo u Hrvatskoj i dodatna motivacija mladima.

n AP VARAÆDIN NOVA »LANICA POOLA Potpisivanjem Ëetverogodiπnjeg ugovora vrijednog Ëetiri milijuna kuna u studenom 2005., Hrvatskom olimpijskom odboru pridruæio se u sljede-


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:11

Page 57

dogaaji

m pijskom odboru Êem olimpijskom ciklusu i vodeÊi nacionalni autobusni prijevoznik, tvrtka AP Varaædin. Ulazak AP Varaædina u Ëlanstvo poola pozdravio je predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa, rekavπi da Êe kvaliteta i sigurnost, kao glavne odlike tvrtke AP Varaædin, jamËiti sigurnost u prijevozu hrvatskih sportaπa.

n OBILJEÆENO 20 GODINA H©MV-a Nekadaπnji Koπarkaπki medicinski vjesnik, a od 1991. Hrvatski πportskomedicinski vjesnik u izdanju Hrvatskog olimpijskog odbora proslavio je, u nazoËnosti bivπih i sadaπnjih Ëelnika HOO-a, znanstvenika i akademika te predstavnika Hrvatskog koπarkaπkog saveza, u zagrebaËkom hotelu Panorama, 20. godiπnjicu izlaæenja. Puna dva desetljeÊa ta jedinstvena publikacija objavljuje znanstvene i struËne Ëlanke iz podruËja sportske medicine, fiziologije, antropologije, kineziologije, kliniËke farmakologije i dopinga, prehrane te sportske traumatologije. OsnivaËima i dugogodiπnjim urednicima prof. dr. sc. Radovanu Medvedu, prof. dr. sc. Marku PeÊini i mr. sc. Ivi VidoviÊu tom je prigodom predsjednik HOO-a Zlatko Mateπa uruËio posebna priznanja i plaketu HOO-a za ureivaËki pothvat i doprinos razvitku sportske medicine u Hrvatskoj.

n IMENOVANO UREDNI©TVO GLASILA HOO-a VijeÊe Hrvatskog olimpijskog odbora imenovalo je u studenome uredniπtvo Sluæbenog glasila HOO-a na Ëelu s glavnim tajnikom Josipom »opom, a Ëlanovi su Biserka Vrbek, Radica Jurkin, Ljiljana Ujlaki, Saπa Ceraj i Andreja Vadla. ZadaÊa je Uredniπtva pokrenuti novi, deveti broj Glasila nakon Ëetverogodiπnje stanke.

n ISPRIKA MALTE©KOM OLIMPIJSKOM ODBORU Nakon izgreda i divljanja dijela hrvatskih navijaËa na Malti, na kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko nogometno prvenstvo 2006., predsjednik i glavni tajnik HOO-a Zlatko Mateπa i Josip »op uputili su u rujnu pismo isprike Malteπkom olimpijskom odboru. Svojim su kolegama Ëelnici HOO-a izrazili æaljenje zbog nereda na utakmici reprezentacija Malte i Hrvatske te πtete koju su “navijaËi” nanijeli, oπtro osudivπi u pismu njihovo divljaËko i vandalsko ponaπanje te naglasivπi da oni nipoπto nisu odraz pravih i istinskih navijaËa.

n MLADIMA PRIHODI OD OLIMPIJSKE SRE∆KE Olimpijska sreÊka, prigodna lutrija koju su organizirali HOO i Hrvatska lutrija, a uz sponzorstvo Auto kuÊe Zubak za potporu mladim i perspektivnim hrvatskim sportaπima, korisnicima Individualnog programa, priskrbila je HOO-u od srpnja do studenoga oko 420.000 kuna. n ZDRAVSTVENA SKRB O KANDIDATIMA ZA TORINO Do 21. prosinca 2005. svi evidentni i potencijalni sportaπi sudionici ZOI Torino 2006., uz dopinπku kontrolu, moraju obaviti i osnovni lijeËniËki pregled, da bi troËlano povjerenstvo Komisije obradilo zdravstvene karto-

ne, glavni je zakljuËak redovne sjednica Zdravstvene komisije odræane u studenom u Zagrebu pod predsjedavanjem predsjednika komisije, prof. dr. Borisa Labara.

n DOLENCU I ©OLJANU “FRANJO BU»AR” ZA ÆIVOTNO DJELO U nazoËnosti brojnih sportskih i dræavnih djelatnika i duænosnika, meu kojima i predsjednika i glavnog tajnika HOO-a Zlatka Mateπe i Josipa »opa, te Æeljka Mataje, izaslanika predsjednika Stjepana MesiÊa, u palaËi Dverce u Zagrebu u studenome ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac uruËio je Dræavnu nagradu πporta “Franjo BuËar” za 2005. godinu. Za æivotno djelo nagradu su dobili Irislav Dolenc iz Vele Luke, svestrani vrhunski πportaπ, trener, pedagog, teoretiËar i publicist i Vicko ©oljan iz Starog Grada na Hvaru, utemeljitelj daljinskog plivanja i osnivaË Hrvatskog saveza daljinskog plivanja i njegov predsjednik. Godiπnju nagradu “Franjo BuËar” dobili su Josip Berket, Ivan Fattorini, Radica Jurkin, Stjepan Korbar, Zlatko KranjËar, Ivan LovrekoviÊ, Zvonimir Miloπ Boæikov, Jelica PavliËiÊ ©tefaËiÊ, Dado Prπo, Robert Seligman, Mile Smodlaka te Stolnoteniski klub “Donat”.

n MARIJU PESCANTEU JO© JEDAN MANDAT Predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko Mateπa i Josip »op, sudjelovali su u radu OpÊe izborne skupπtine Europskih olimpijskih odbora u Dublinu poËetkom prosinca, na kojoj su delegati 48 nacionalnih olimpijskih odbora potvrdili novi mandat, do 2009. godine, dosadaπnjim Ëelnicima EOC-a: predsjedniku Mariju Pescanteu, dopredsjedniku Alexanderu Kozlovskyom i glavnom tajniku Patricku Hickeyu. Uz osam dosadaπnjih, novi Ëlanovi u Izvrπnom odboru EOC-a su Danac Kai Holm, Poljak Piotr Nurowski i Nijemac Klaus Steinbach te Slovenac Janez KocijanËiË, predsjednik Slovenskog olimpijskog odbora.

n LITERARNE POBJEDE 2005. Na meunarodnom natjeËaju "Olimpijski πport i knjiæevnost" u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora, Meunarodnog olimpijskog odbora i Ministarstva obrazovanja, znanosti i πporta, a po izboru OcjenjivaËkog suda, u sastavu Kreπimir BagiÊ, Draæen Harasin i Morana PalikoviÊ Gruden, najuspjeπnijim literarnim radovima proglaπeni su, u listopadu 2005., najbolji autori; 1. Matilda Bilaver iz Zagreba, O© Lauder Lea Deutsch, 2. Maja JelaËiÊ iz Oroslavja, O© Oroslavje, 3. Lovro FilipoviÊ iz »azme, O© »azma (do 12 godina) 1. Hrvoje BoæiÊ iz Zagreba, O© Davorina Trstenjaka 2. Tamara BuÊan iz IvaniÊ Grada, O© –ure DeæeliÊa, IvaniÊ Grad, 3. Dorja Habazin iz Zagrreba, Gimnazija Lucijana Vranjanina (od 12 do 18 godina), te 1. Vlatka BiËiÊ, Filozofski fakultet Zadar (Sukoπan), 2. Ivana Crvelin Stomatoloπki fakultet Zagreb, 3. Ognjen VukoviÊ TehniËka πkola Bjelovar (iznad 19 godina). 57


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 58


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 59


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 60


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 61


OLIMP-prelom 17/2005

62

12/14/05

21:12

Page 62


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 63

63


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:12

Page 64


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:13

Page 65


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:13

Page 66


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:13

Page 67


OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:13

Page 68

Profile for Hrvatski olimpijski odbor

OLIMP 17  

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora Olimp jedinstveni je sociološko kulturološki časopis hrvatskog športa pokrenut odlukom Vijeća HOO-a 199...

OLIMP 17  

Časopis Hrvatskog olimpijskog odbora Olimp jedinstveni je sociološko kulturološki časopis hrvatskog športa pokrenut odlukom Vijeća HOO-a 199...

Advertisement