- Uslijed redukcije kratkih nenagla{enih vokala izvjesno se produ`uje izgovor nekih konsonanata te imamo za standard neuobi~ajene geminate.28 4.1. Glas h Jedno od bitnijih razlikovnih obilje`ja u odnosu na muslimanske govore jest upravo gubljenje ili zamjenjivanje spiranta h. Ovoj jezi~noj pojavi prihvatljivo je obja{njenje dao Peco u vi{e svojih radova.29 Po njemu je proces islamizacije zaustavio ve} prije zapo~eto gubljenje fonema h u govoru muslimana te se on kod njih do danas vrlo dobro o~uvao. S druge strane, `itelji koji su ostali pri svojim ranijim religijskim uvjerenjima i nisu bili izlo`eni znatnijem utjecaju orijentalnog konsonantizma, spontano su izgubili ovaj glas jer se ranije zapo~eta pojava u njihovu govoru mogla neometano odvijati. Naravno, i kod jednih i kod drugih postoje odstupanja od op}eg pravila, ali ga ne dovode u sumnju izme|u ostalog i zato {to se uglavnom mogu objasniti prirodnim interkonfesionalnim kontaktom. 4.1.1. Inicijalna pozicija. Osim u sporadi~nim slu~ajevima glas h se na po~etku rije~i gubi se ili, dosta rje|e, slabi ispred vokala, ispred konsonanta ili kao dio suglasni~ke skupine. Rezultat je ili Ø ili slab hak ili f. ö}emo š}, ö}ë na gòtovo, ö{ tî dòlazit, mömci ódajü, iz Olàndije, pòklali se örozovi, pršja{njã iljadárka, šljadu dåvesto sedàmnëstë, eftàno šdë, äj säd, àjmo vâm, mšsnë àljine, àsura, iz Èrcegovine... u hládu vrû}e, lijèpë ladòvinë, ladnò}a, kàka je rána, rânï se dòbro, pròdali râst, ràstove däske, ljåba nad pòga~õm, h¥ka ga stòjï, ù rkama, od ràstovinë, Rrváti, hŸvãckã zèmlja, htjåli smo, htjåõ jâ òtï}...30 fála Bögu, fàli{ë se, fäljn Ìss, zafàljujë, fätajü se ¡ kolo, ùfatili... 28
29 30
Geminirani su suglasnici u prosje~noj standardnoj jezičnoj praksi na razini ortoepskog ostvarivanja upotrebne norme. To su, zapravo, ostvaraji suglasni~kih skupova (poput dc, d~, d}, d|, bb, dt u nadcestar, mladca, pod~initi, od}arlijati, pod|akon, subbiocenski, predturski i sl.) na granici osnove i nastavka ili na prefiksalnoj granici kod slo`enica. V. Siva gram. str. 56. Peco, 1982., Peco, 1986. Oblici glagola htjeti mogu se ~uti i sa sekundarnom jotacijom pri ~emu su mogu}e dvije varijante. U jednoj je nakon jotacije nad h provedeno jedna~enje po mjestu tvorbe, a u drugoj nema ni traga glasu h ({}åla, nšje se }ålo). Prvi bi oblici mogli biti stariji, iz vremena dok je h jo{ jasno bio artikuliran, a kod drugih je oblika do jotacije do{lo nakon gubljenja h. Druga mogu}nost jest da je oblik }ålo postao od {}ålo tako da je pojednostavljena suglasni~ka skupina {}. Za tu, me|utim, tvrdnju nemamo drugih potvrda. Osim glagola htjeti i tjerati ima nekad jotirane oblike (}årãj döl, ù}erãla kóke). 90