Page 22

nepomirljive, sustave vrijednosti sudionica. Također sam se, po prvi put, našla u jednoj neobičnoj situaciji. Naime budući da smo sve kolegice, nisam se osjećala na bilo koji način superiornom grupi, no u jednom trenutku morala sam intervenirati kao medijator. Jednostavno je došlo do konfuzije među mojim ulogama kolegice, prijateljice i voditeljice grupe i bilo je teško smiriti situaciju. Također je bilo nezgodno ne pozvati na buduće susrete neke članice grupe budući da se nisu dobro uklapale i nisu poštivale diskrecijska načela ili su bile otvoreno netolerantne prema tuđim stavovima. No unatoč svemu, zajednička su druženja bila iznimno ugodna, kreativna i inspirativna. Znatno je lakše voditi grupu učenika ili grupu nepoznatih sudionika. Grupe poetske terapije mjesta su vježbanja kritike i tolerancije, pomicanja vlastitih spoznaja i artikulacije onoga što osjećamo. Vrlo prirodno i spontano,

s vremenom grupa poprima svoje karakteristike i dimenzije i profilira tip svojih članova i bez velike intervencije voditelja. Putovanje s poetskom terapijom dosad je sličilo na uzburkano more – pomoću nje otvorila sam neka nova područja spoznaje i samospoznaje, povezala sa s drugima u kreativnosti, a što je najljepše od svega, duhovno i umjetničko obogaćivanje uvijek je bilo uzajamno. Iz prikaza mojih pokušaja primjene metode poetske terapije u nastavi književnosti i izvannastavnim aktivnostima (kao i u radu s kolegama) vidljivo je da su tek otvorena neka važna pitanja koja traže svoje odgovore da bi ova biblioterapijska metoda postala dostupna svima. Prije svega, važno je pitanje kojim se tekstovima koristiti i za koje ciljeve, gdje pronaći stručno procijenjene tekstove za rad s korisnicima, kako provesti evaluaciju i gdje se dalje obrazovati za takav način rada.

“Recepti” iz lektire Prikaz aktivnosti iz Upravne i birotehničke škole, Zagreb pravcima, te je tijekom posljednje dvije godine sazrela i do biblioterapijskih pokušaja. Spoznaja da literatura može imati terapijski učinak nije nova i vjerojatno je poznata svakom profesoru književnosti, jer pisati velika djela mogu samo oni koji intuitivno i dubinski razumiju čovjeka. Raspon svih mogućih emocija, problema i razmišljanja koja nudi književno djelo ogroman je i svatko se može u nečemu prepoznati, poistovjetiti s određenim likom ili situaciju učiniti osobnom, identificirati odnose. Uvidom u različite načine rješavanja problema bivamo obogaćeni literarnim iskustvom koje nam pomaže da riješimo vlastiti problem. Čitajući aktivno sudjelujemo u radnji, preispitujemo stavove i gledišta autora ili likova iz djela. Prelazimo određeni misaoni put, proces u kojemu se isprepliću napetosti i opuštanja, emocije i uzbuđenja, dolazimo do nekog zaključka, do misli koja u nama prije nije postojala. Ukoliko nešto od toga i izostane, najmanje što nam dobra knjiga pruža jest zadovoljstvo maštanja i sanjarenja, a to je užitak koji sigurno djeluje terapijski. Dan s knjigom provodi se na razini cijele škole, što znači da sudjeluju svi učenici i zainteresirani profesori.

Suzana Ven Rakić suziven@inet.hr

U svom profesionalnom radu često se susrećem s učeničkom nezainteresiranošću za čitanje književnih djela. Današnju generaciju teško je impresionirati slovom na papiru. Oni žive u svijetu (pre)brzih promjena. Bombardirani su multimedijskim sadržajima svih vrsta, mnoštvom informacija, računalnim igricama savršene grafike, videosadržajima u tri dimenzije, a sve to dostupno im je odmah nakon pritiska tipke ili “klika miša”, pa stoga nije čudno što lektiru radije “gledaju” nego čitaju. U suvremenom svijetu masovni mediji nude gotove sadržaje, a često i gotove stavove i mišljenja, te tako pasiviziraju i umrtvljuju ljudski um čineći nas (sve skupa) površnima i lijenima za aktivno uranjanje u svijet književnosti, Kako onda uvjeriti učenike u Kafkinu misao da knjiga ipak može biti “sjekira za zamrznuto more u nama”, življa, snažnija i uvjerljivija nego bilo koji medij, i to baš zato što ne pruža sve kao na dlanu – sliku, ton, savršen dizajn ili grafiku – već ostavlja beskonačan prostor za let mašte, kreativnosti i duha te ih na taj način i razvija?

“Recepti” iz lektire Školske godine 2010./2011. projekt je proširen dodatnom aktivnošću učenika četvrtih razreda koji su imali ulogu ljekarnika i njihov je zadatak bio prisjetiti se svih dosadašnjih lektirnih djela te

Dan s knjigom Projekt Dan s knjigom nastao je kao odgovor na takva i slična pitanja. Provodim ga pet godina i ideja se svake godine produbljivala i razvijala u različitim 22

Hrcak_br_46_47_prosinac_2012  
Advertisement