Page 14

utemeljene na biblioterapijskim principima rada. Čak i ako ju potražimo pod terminima bibliocounseling, literatherapy, bookmatching ili reading therapy, nećemo pogriješiti – sve su to inačice istog ili sličnog značenja koje označavaju interaktivan proces kojemu je knjiga (tekst/priča) polazište za komunikaciju, stvaranje, opuštanje, promišljanje i bolje upoznavanje sebe i drugoga u onim vidovima u kojima samo priča može donijeti vrhunske rezultate – na razinama nesvjesnoga, gdje postajemo duboko i gotovo neizrecivo svjesni stapanja univerzalnoga i pojedinačnoga, u čemu naš život dobiva svoj puni smisao. Izvori:

the Attitudes of Fifth-Graders Toward American Indians, Doctoral dissertation, University of California, Berkley. 9. Fisher, D., Ivey G. (2006) Evaluating the interventions for struggling adolescent readers, Journal of Adolescent & adult literacy 50:3, 180-189. 10. Leedy, J. (1969) Poetry Therapy: The Use of Poetry in the Treatment of emotional Disorders, Philadelphia, PA, Lipincot. 11. Livingood, D.K (1961) The Effect of Bibliotherapy Upon Peer Relations and Democratic Practices in a Sixth-Grade Classroom, Doctoral dissertation, University of Florida. 12. Martin, C. (1955) But How Do Books Help Children, Junior Libraries, 83-87. 13. Marrs, R. (1995) A meta-analysis of bibliotherapy studies, American Journal of Community Psychology, 23(6), 843-870. 14. Mazza, N. (2003). Poetry Therapy: Theory and Practice, NY: Routledge. 15. Rubin, Rhea J. (1978) Using Bibliotherapy: A Guide to Theory and Practice, Phoenix, Oryx Press. 16. Shrodes, C. (1949) Bibliotherapy: A Theoretical and ClinicalExperimental Study, Ph.D dissertation, University of California. 17. Smith, N.B. (1948) Some Effects of Reading on Children, Elementary English XXV, 271-278 18. Strauss, C.L. (1989) Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb. 19. Tussing, H. L., & Valentine, D. P. (2001). Helping adolescents cope with the mental illness of a parent through bibliotherapy, Child and Adolescent Social Work Journal, 18, 455-469. 20. Pehrsson, D. E., Allen, V. B., Folger, W. A., McMillen, P. S., & Lowe, I. (2007). Bibliotherapy with preadolescents experiencing divorce, The Family Journal, 15(4), 409–414. 21. Rubin, Lawrence (2008) Popular culture in counseling, psychotherapy, and play-based interventions; edited by Lawrence C. Rubin, Springer Publishing Company, NY, 2008. 22. Pardeck, J. T., & Pardeck, J. A. (1993). Bibliotherapy: A clinical approach for helping children. Yverdon, Switzerland: Gordon and Breach Science.

1. Agnes, M. (1947) Influences of Reading on Racial Attitudes of Adolescent Girls, Catholic Educational Review 45. 2. Astrov, M., Ed (1962) American Indian Prose and Poetry: An Anthology, NY, Capricorn. 3. Brewster, E. (2007) Medicine for the Soul- Bibliotherapy and the Public Library, The Universitiy of Sheffield. 4. Briggs, C. A. & Pehrsson, D. E. (2008) Use of Bibliotherapy in the Treatment of Grief and Loss:A Guide to Current Counseling Practices, ADULTSPAN, Vol. 7 No. 1, str.32-42. 5. Coleman, M., & Ganong, L. H. (1990). The uses of juvenile fiction and self-help books with stepfemilies, Journal of Counseling & Development, 68, 327-331. 6. Cornet&Cornet (1980) Bibliotherapy: The Right Book at the Right Time, Phi Delta Kappa Educational Foundations, Bloomington, 7-44. 7. Febbraro, G. (2005) An Investigation Into the Effectiveness of Bibliotherapy and Minimal Contact Interventions in the Treatment of Panic Attacks, Journal of Clinical Psychology, Vol. 61(6), 763–779. 8. Fisher, F. (1965) The Influence of Reading and Discussion on

O nepravoj biblioterapiji Corinna Jerkin corinna.jerkin@yahoo.com

Sam svoj biblioterapeut Prava biblioterapija uključuje posrednika – stručnjaka koji vodi i usmjerava čitanje (usp. Reščič Rihar i Urbanija 1999: 11) – i stoga je autobiblioterapija prva vrsta neprave biblioterapije. Autobiblioterapija, za razliku od prave biblioterapije, ne mora biti planirana i unaprijed osmišljena niti joj je cilj liječenje psihičkih poremećaja (usp. Ayalon 1987, Brown 1975 prema Keresteš 1992: 141). Autobiblioterapiju možemo smatrati praoblikom biblioterapije jer se organizirana biblioterapija koju provode različiti stručnjaci (liječnici, psihoterapeuti, knjižničari, učitelji) morala razviti nakon što je svijest o ljekovitim svojstvima književnosti već postojala, tj. nakon što su se književna djela već rabila u osobne terapijske svrhe. Autobiblioterapija, kao i prava biblioterapija, pojavljuje se u dvama oblicima: recepcijskome i produkcijskome. Recepcijski oblik odnosi se na čitanje, a produkcijski na pisanje tekstova (Reščič Rihar i Urbanija 1999: 12). Osobni dnevnik autobiblioterapijski je pisani oblik u kojem se mogu tražiti začeci terapije pisanjem. Jedna

Hoće li se u ovome tekstu govoriti o ljekovitim svojstvima knjiga odnosno o liječenju pomoću knjiga, što je doslovan prijevod naziva biblioterapija (usp. Villányi 2005-2006: 53)? Hoće. Čemu onda neprava u naslovu? Pročitate li cijeli članak, dobit ćete potpun odgovor, a zasad je dovoljno okvirno omeđiti temu. U obzir će se uzeti samo prozna (fiktivna) književna djela, a iz razmatranja će se izostaviti popularnopsihološke knjige za samopomoć i poezija. Predmet članka nisu institucionalna i klinička biblioterapija. Što se može ubrojiti u nepravu biblioterapiju, nije svodivo na zajednički nazivnik, nego se na vrste i podvrste neprave biblioterapije prije može primijeniti Wittgensteinova zamisao o porodičnoj sličnosti. Neprava biblioterapija pojavljuje se u različitim oblicima, a ti oblici, koji međusobno dijele sličnosti nemajući jednu zajedničku osobitost, ne udovoljavaju različitim kriterijima prave biblioterapije. 14

Hrcak_br_46_47_prosinac_2012  
Hrcak_br_46_47_prosinac_2012  
Advertisement