Page 12

TEMATSKI OSVRTI Biblioterapija – liječenje knjigom se biblioterapija na početku uspostavila kao djelatnost, kroz jedno stoljeće (osobito zbog razvoja novih medija i njihove popularnosti) proširio na pojam priče (ispričane u bilo kojem mediju) i da postoji određeni otpor stručnjaka prema upotrebi termina biblioterapija u situacijama kad je literatura samo preporučena, a ne i naknadno korištena za terapijski razgovor. Dakle pod pojmom biblioterapija danas podrazumijevamo, bez obzira koristi li se za rad s klijentima literatura samopomoći ili fikcija, samo onu promišljenu intervenciju s konačnim ciljevima koji su na početku definirani, što uključuje identifikaciju potreba korisnika (proizašlu iz pripremnog istraživanja), odabir materijala za rad utemeljen na individualiziranom odabiru za osobu ili grupu, metodičku pripremu za vođenje razgovora o tekstu i plan rada za popratne aktivnosti (Cornet&Cornet, 1980). Kako bi raščistila polje biblioterapije, Rubin (1978) je kategorizirala biblioterapiju u tri tipa: 1. institucionalna (institucionalizirani pojedinci čitaju preporučenu didaktičku literaturu i zatim o pročitanom razgovaraju s liječnikom ili medicinskim timom, što u nekim slučajevima uključuje i knjižničara) 2. klinička (klijenti s emocionalnim problemima ili problemima u ponašanju čitaju fikciju i zatim o pročitanom razgovaraju s liječnikom ili knjižničarom koji surađuje s liječnikom) i 3. razvojna (čitanje podjednako knjiga samopomoći i fikcije s pojedincima ili grupama normalnog razvoja u kriznim situacijama ili kao dio prevencije, nakon čega se vodi rasprava o pročitanom s knjižničarom, učiteljem ili nekim drugim profesionalcem).

Ivana Bašić ivana.basic.baj@gmail.com Termin biblioterapija proizlazi iz grčke riječi biblion (knjiga) i therapeia (liječenje), tako da bi doslovan prijevod termina bio – liječenje knjigom. U staroj Grčkoj riječ therapeia značila je liječenje glazbom, pjesmom i dramom, to jest liječenje umjetnošću, što je danas osnova za sve umjetničke terapije. Jedan od razloga zbog kojih se danas biblioterapija često koristi u kombinaciji s drugim umjetničkim terapijama proizlazi upravo iz sinkretične prirode umjetnosti: slika, zvuk i ritam važna su konstitutivna obilježja glazbe, književnosti i slikarstva, iako se u svakoj umjetnosti ostvaruju drugim sredstvima – u glazbi tonovima, u slikarstvu bojama i linijama, a u književnosti glasovima/slovima organiziranim u riječi i rečenice. Nekada je, kao i danas, važan element liječenja umjetnošću bila katarza, pročišćenje emocija, o kojoj Aristotel u svojoj Poetici govori kao o određenoj formi znanja koja ima pozitivan moralni utjecaj na psihu. Iako je povijest liječenja tekstom (izgovorenim ili napisanim) duga koliko i ljudska povijest, evidentirana u brojnim istraživanjima starih civilizacija i šamanističkih kultura (Claude Levvi Strauss, 1989, Leedy, 1969, Astrov, 1962), termin biblioterapija prvi je upotrijebio Samuel Crothers 1916. godine definirajući bilioterapiju kao program aktivnosti utemeljen na interaktivnom procesu između medija i ljudi koji ga doživljavaju. Važno je napomenuti da je prva definicija biblioterapije naglasila interaktivni proces koji će ostati trajna komponenta svih definicija područja, iako će se one s obzirom na definiciju materijala za rad s korisnicima mijenjati. Tako će brojne suvremene definicije govoriti o korištenju knjiga, pamfleta, scenarija, usmenih priča, pjesama, glazbe, i priča adaptiranih iz kina i televizije s namjerom da se postigne terapeutski cilj (Pehrsson, Allen, Folger, McMillen, Lowe, 2007), o upotrebi pisanih materijala i kompjutorskih programa ili slušanju/gledanju videomaterijala sa svrhom postizanja razumijevanja ili rješavanja problema relevantnih za osobni razvoj ili terapeutsku upotrebu (Marrs, 1995), a neki autori izričito naglašavaju da se uobičajena preporuka knjige prijatelju ne može zvati biblioterapijom (Cornet&Cornet, 1980) i da biblioterapija nije upotreba knjiga samopomoći, nego upotreba popularne litarature kako bi se klijenta uključilo u terapijski razgovor (Rubin, 2008). Iz ovog kratkog pregleda definicija vidljivo je najprije da se pojam knjige/teksta, s kojim

Danas je u literaturi uobičajenija podjela na: • biblioterapiju samopomoći (self-help bibliotherapy) koja se koristi knjigama samopomoći baziranim na kognitivno-bihevioralnim tehnikama kako bi se pomoglo ljudima da razumiju svoje probleme i promijene svoje ponašanje i • kreativnu biblioterapiju (creative bibliotherapy) koja se koristi fikcijom u tretmanu klijenata kako bi klijent postigao emotivnu identifikaciju, katarzu i uvid, nakon čega je moguće tražiti nova rješenja. Biblioterapijski proces Caroline Shrodes (1949) definirala je tri faze kroz koje čitatelj prolazi u biblioterapiji, a to su identifikacija, 12

Hrcak_br_46_47_prosinac_2012  
Hrcak_br_46_47_prosinac_2012  
Advertisement