Page 1


AUTORI SCENARIJA Svetozar Obradović (”Nevolje sa Rokijem”, ”Klopka”) Ante Krstulović (”Nastavnica Zorica uči od djece”, “Basna za nastavnike”) učenici literarne sekcije Osnovne škole „Radomir Rakočević“ Mojkovac (”Pogled u tami”): Valentina Stanić Todor Raičević Ivana Medojević Anđela Stanić Božidar Medojević Anđela Medojević Duško Zejak Milan Filipović nastavnica - Mariola Stanić CRTEŽ I KOLOR Ilija Nikčević KOLOR (”Nastavnica Zorica uči od djece”) Ana Šoć Milena Marković LEKTOR Vesna Božović RECENZENTI dr Slavka Gvozdenović, redovan profesor na Filozofskom fakultetu, Nikšić mr Vesko Gagović, direktor, OŠ „Sutjeska“, Podgorica Biljana Ćulafić, profesor crnogorskog jezika i književnosti, OŠ „Vlado Milić“, Podgorica mr Zoran Lalović, psiholog, Zavod za školstvo, Podgorica Rada Mujović, pedagogica, OŠ „Sutjeska“, Podgorica PRIPREMA ZA ŠTAMPU Ilija Nikčević ŠTAMPA Golbiprint, Podgorica IZDAVAČ Institucija zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) NVO Akcija za ljudska prava TIRAŽ 12 000 ISBN 978-9940-642-03-7

Nacionalni savjet za obrazovanje, rješenjem broj 16-6932 od 26.12.2013. godine, odobrio je ovaj strip za upotrebu u osnovnoj školi.

Izdavanje stripa su podržali UNICEF, Švajcarska ambasada u Beogradu i Britanska ambasada u Podgorici.


Život u gradu je tekao svojim tokom. Poslijepodnevna školska smjena se približavala, a to definitivno nije bilo omiljeno doba dana Luke Boškovića...

Valjda ću i danas uspjeti nekako da izbjegnem Rokija i ona dva njegova priljepka!

Hm, malo sjutra... Ako nastavim ovim putem, to mi neće poći za rukom...

Mašan je već počeo da skuplja harač... Moraću da pronađem drugi put do škole... Mogao bih ovuda, pa onda preko ograde...

Dobro je... Još ih nema, a nadam se da ih neće ni biti...

Vidi, vidi... ko nam se šetka po tajnim prolazima!

Mali se izbezobrazio! Htio je da prođe kroz našu teritoriju, a da ne plati taksu!

I to, prije svega, što je mislio da prođe, a da nam se ne javi... To uopšte nije lijepo...

Mislio sam da mu danas oprostim, ali ipak neću!

5

Hajde, vadi pare...

Nemam... Ni centa...


Nemaš?! Kako to misliš nemaš?!

Mama mi nije dala pare za užinu... Napravila mi je dva sendviča...

Daj to ovamo! A da te ja ipak pretresem... Možda lažeš...

Pa, jednostavno... Nemam...

Možeš skroz da me istreseš... Ne možeš naći nešto čega nema!

I da znaš žgoljo, ako ti se ovo i sjutra dogodi, gadno ćeš nastradati! Jesi li razumio!

Bijedniče!

Ovi sendviči uopšte nijesu loši... Hoćeš ti jedan?

Meni trebaju pare... Šta da radim sa sendvičima?

Kako šta... Pa da jedeš! Stanite! A šta ću ja jesti za užinu?!

R...ra... razumio sam...

Ti ćeš danas ostati gladan!

I ne zaboravi šta sam ti rekao, jer će ti u suprotnom glad biti najmanji problem!

6

Neću zaboraviti... Samo ne vjerujem ni da će biti onako kako si ti zamislio...


Ovo mora prestati... Ali, kako? Šta bi trebalo da uradim?

Luka! Luka!

Šta ti se to dogodilo?! Da nije opet onaj Roki?!

A ko bi drugi bio?

Uh, baš si lijepo udešen! Šta se dogodilo?

To pitanje sam već čuo... Hajdemo u park, pa ću vam sve ispričati!

Hej, vas dvoje! Sačekajte!

U nekoliko narednih minuta Luka je ispričao sve što mu se dogodilo...

Sa profesoricom Lidijom? Ne zasmijavaj me. Nije to šminkanje ili lakiranje noktiju pa da ona lako riješi problem...

A da kažemo tati?

Moramo se obratiti nekom starijem... Ako mi sami pokušamo da to riješimo, bojim se da ćemo napraviti još Da razgovarate goru stvar. sa vašom razrednom?

I šta će on? Da dođe ovamo i da tuče Rokija, jer ovaj ga sigurno neće slušati... Ne, to ne dolazi u obzir...

7

Ha... Obratićemo se njegovom razrednom, nastavniku Veselinu!

Hej, pa to uopšte nije loša ideja!


Odlično si se toga sjetio, Peđa! Nastavnik Veselin je i meni bio razredni i uvijek je rješavao probleme... Nikad nije bježao od njih...

Šta ću kad sam pametan...

Napuštam vas ili ću zakasniti u školu!

Ma, rizikovaću i neopravdani samo da se riješim tih nevolja sa Rokijem...

Hm... Ako i mi odemo na sastanak s nastavnikom, zakasnićemo na prvi čas!

Šta ćete vas dvojica ovdje? Zašto nijeste na časovima?

Nastavniče Veseline! Možete li da dođete na trenutak?

Hm... Pa ako su ozbiljne stvari u pitanju, najbolje bi bilo da pređemo u moju kancelariju...

Darko, ti preuzmi stvar u svoje ruke dok me nema... Moram da porazgovaram sa ova dva mlada gospodina...

Pa kad ćeš ti da rizikuješ, rizikovaću i ja...

Nastavniče, moramo nešto ozbiljno da razgovaramo sa Vama.

Možete li mi samo nagovijestiti u čemu je stvar? U pitanju je Roki...Vi ste mu odjeljenski starješina...

Ne brinite, nastavniče... Sve je pod kontrolom...

Misliš na Nikolu Popovića? To je Rokijevo pravo ime...

Bojim se da rijetko ko u školi to zna... Svi ga znaju kao opasnog momka, Rokija! A on je do prije dvije godine bio vrlo dobar dječak... Uvijek jači od svih, ali uvijek miran, blag, ni mrava ne bi zgazio... Bio je i odličan učenik!

U narednih desetak minuta Luka i Peđa su mu ispričali šta se dogodilo tog, a i prethodnih dana.

Pa, šta se onda dogodilo s njim?

Znao sam da s njim ima problema, ali ne i da je stiglo tako daleko... Iznuđivanje novca i prebijanje drugih su vrlo ozbiljne stvari. Nešto se mora preduzeti.

8


Naći ćemo se poslije petog časa...

Đavo će ga znati... Roditelji su mu se razveli i sada živi samo s ocem... Izgleda da je vrijeme da se sazna šta se to dešava u njihovoj kući...

Čekaću vas kod mojih kola, pa idemo u goste kod Rokija...

I nemojte da mi kasnite kao što ste sada zakasnili na prvi čas!

Dogovoreno, nastavniče...

Ne brinite, nastavniče... Bićemo tačniji od švajcarskog sata...

Poslije petog časa...

Kapija je otvorena...

Stigli ste... Upadajte na zadnje sjedište...

Brzo ćemo stići... Čim napustimo ovaj dio grada sa novogradnjom i uđemo u ulice sa starim kućama...

Ovo je njegova kuća!

Šta?!

To bi valjda trebalo da znači da je dobrodošao svaki putnik namjernik!

I kako sada da se nađem s ljudima u kafani?! Kako na oči da im izađem?! Poješće me bruka i sramota!

r

I ovo je sve što si mi donio?! Pa, ovim ni jezik ne mogu pokvasiti!

Biće sjutra bolje... Donijeću ti više para! Obećavam!

Sjutra? Šta će mi sjutra, kada mi treba danas?

9

A kao sjutra ti neće trebati?

Šta si to rekao, fukaro?


Ma, pokazaću ti ja...

Ko si mi sad pa ti?! Šta se miješaš?!

Stanite, gospodine! Nema potrebe za takvim siledžijskim nastupima! Žao mi je, ali u ovoj situaciji moram da odbijem takav prijedlog! Štaviše, da bi što bezbolnije riješili ovu situaciju, rekao sam momcima da pozovu policiju koja će Vas osloboditi tog alkoholisanog stanja!

Joj...Moja leđa!

Ko vam je kriv kad ste se namjerili na pogrešnog!

Onda si ti gazda u tom tvom odjeljenju, ali ovdje u ovoj kući gazda sam ja! I radiću šta hoću! Gubi se odavde!

Moram da se miješam! Ja sam Nikolin odjeljenski starješina!

Ti si u moju kuću zvao policiju?! Kako si se usudio da to uradiš?! Ali, nije važno...

Za... za takvu stvar moraš biti kažnjen!

Pa, smjestićemo

Pa, da... Nijeste mogli znati da je nastavnik Veselin i trener džudo kluba „Mladost”...

10

Nastavniče... A ja? te u neki dom ili Šta će sada biti sa prihvatilište dok majka mnom? ne dođe po tebe! Već sam je zvao i doći će sjutra ujutro!


Dobro, ali nemojte prihvatilište... Spavaću ovdje i neću praviti probleme... Časna riječ!

Ali, nema potrebe da ide u neko prihvatilište...

Kao što sam i mislio... Totalni haos...Čudo je da se nijesi do sada zarazio! Nećemo rizikovati više nijedan dan!

Ne znam, Nikola... Spolja kuća dobro izgleda, ali unutra...

Imaš li ti, Luka, neku bolju ideju?

Malo kasnije...

Sada sam razgovarao sa roditeljima i složili su se da Nikola bude kod nas dok majka ne dođe po njega!

Odosmo Peđa i ja... Vidimo se ujutro kada dođe Nikolina majka!

Pa, čini mi se da je to sasvim u redu... Šta ti kažeš Nikola?

Mislim... Mislim da je to najbolje za mene... Trudiću se što manje da smetam...

Smetati?! Gluposti! Samo se ti lijepo osjećaj kod nas! Za početak sam nam spremila dobar film! Nadam se da neću mnogo smetati i...

Dobro nam došao, Nikola...

I Roki je s mlađim Boškovićima u večernjim časovima pogledao film... Bio je stvarno dobar, kako je Vanja rekla.

Zatim su Luka i Roki nastavili sa igricama, dok je Vanja pomagala mami oko večere...

11

Znam ja da bi vi ovo mogli do sjutra, ali neće moći... Večera je na stolu!


Šalite se, gospođo Melanija? Nijesam jeo nešto ovako ukusno od kada je... ma, nije važno...

Nadam se da ti je prijala večera, Nikola!

Slobodno reci... Mi ne ujedamo...

Od kada je mama otišla... Morala je...

Morala je jer je otac vrijeđao i tukao... Otišla je kod svojih u Herceg Novi, a nije smjela ni da pomisli da se vrati po mene. Otac joj je stalno prijetio da će je ubiti...

A kakav je postao, vjerujem da je sposoban da tako nešto i uradi...

Razmišljaj o onome što će biti sjutra... Tu se može mnogo uraditi, a za to sjutra moramo biti spremni tako što ćemo se dobro naspavati ! Hajde, momci... Pravac krevet!

Nemoj misliti na juče, Nikola... To ne možemo ispraviti...

Znaš, Luka, iznenadio si me! Ja sam te tukao, uzimao ti novac i šta još sve ne, a ti si mi ponudio gostoprimstvo!

Znaš, Nikola, bez obzira na sve to što si radio, ja sam osjećao da ti nijesi takav... Nijesi nasilnik... Vidio sam ti u očima...

Drago mi je što sam upoznao tebe i tvoju porodicu... Kod vas je sve mirno i skladno... A, čini mi se, da bi nas dvojica mogli postati dobri prijatelji!

Znaš, rađaju se talentovani za matematiku, neki sport,muziku ili pisanje... Niko se ne rađa kao siledžija! To od djece stvaraju odrasli ili neke situacije...

Pa zato imamo mejl, skajp i druge korisne stvari... A tu je i raspust, a ti u Herceg Novom... Eto mene kod tebe na ljetovanje!

A pošto i situacije stvaraju odrasli, sve je jasno...

Uh... Sada si mi i filozof postao...

To je najljepša prijetnja koju sam dobio od tebe, Roki... Izvini... Nikola, laku noć...

Laku noć, Luka... Pa što ne bi postali? Zato što ti ideš u drugi grad?

Pa ako to propustiš, ja ću te stvarno propustiti kroz šake...

12


Veljko, otpratiću te do razreda!

Da li ti, majko, želiš da me novi drugovi smatraju ravnopravnim s njima ili ne?

Kakvo ti je to pitanje?! Naravno da želim!

Moram malo da slažem majku... Toliko se već žrtvovala za mene da je krajnje vrijeme da sam preuzmem odgovornost...

A kako će me smatrati ravnopravnim ako me majka u VI razredu dovodi za ručicu do učionice? Samo će mi se smijati i još manje se družiti sa mnom!

Ko će da se kladi da ovaj neće pogoditi svoju učionicu?

Ne, majko, to nikako!

Dobro, Veljko, razumijem... Znaš, ja samo brinem... Znam, majko... slobodno idi kući i ne brini! Snalažljiviji sam nego što misliš!

Ako je i pogodi, do nje neće stići čitav!

Ma, ja ću se već nekako snaći da uđem u školu, i da nađem put do učionice. Ali... kako da steknem prijatelje...? To će biti teško... Svi me posmatraju kao neko strašilo i samo smišljaju šale o meni i dobacuju mi...

Treća vrata s desne strane... E, bar ću učionicu da pogodim!

Luka, pogledaj... Onaj Veljko će zviznuti glavom u dovratak...

13


Veljko! Stani!

Polako! Ako budeš tako žurio i ne budeš tražio pomoć, samo ćeš se povrijediti!

Hoćeš li moći sam do klupe?

Baš si ljubazan, ali ne brini, moći ću sam... I hvala ti... Hm, a ni ime ti ne znam...

Ha, ha, ha...

Ne vidiš dalje od svog nosa! Ha, ha, ha... A tek što si ružan...

Ratko, to nije istina! Za njega ne možeš da tvrdiš da je ružan!

Konačno da neko stane u moju odbranu!

Mirela, ti si potpuno u pravu! On je više nego ružan!

Pogledaj kakav je, kao da ga je poplava izbacila!

Ovo je stvarno strašno. Baš sam naivan. Izgleda da sam se uzalud ponadao!

Samo mu vidi džemper! To mu je sigurno još od đeda ostalo!

O, bože... Ima li kraja ovom maltretiranju?

Pokazaću ja tebi ko je ovdje glavni, ima da te razbijem!

14

Šta to sebi mrmljaš u bradu? Sigurno nas psuješ!


Pobogu,djeco, šta se ovdje dešava?!

Jeste li vi riješili da srušite školu?! Šta je to bilo, Veljko?

Gurnuli su me... Namjerno!

Veljko, Veljko! Pa ti ne vidiš! E onda će najprije biti da si sam zapeo za klupu i pao! Ali, nastavnice...

Uostalom, imate odjeljenskog starješinu, pa njemu iznesite sve svoje probleme! Na njemu je da ih rješava.

Danas imamo obradu nove lekcije i nemam vremena da slušam te vaše djetinjarije!

Znaš, nekako mi je žao tog Veljka! Kao da nije dovoljno to što ima smetnje sa vidom!

Šta si ti sad, Mirela? Veljkov advokat? A i ne interesuje me šta opet imaš da kažeš!

A sljedeći čas je fizičko, njih dvoje mora da već planiraju neku smicalicu... Sve ovo treba spriječiti! Ali kako?

Da, a Hajdana i Ratko su se baš okomili na njega!

15

Primijetio si i sam da ni Mirela ne odobrava Hajdanino i Ratkovo ponašanje... Popričaćemo s njom poslije časova! Slažem se... Tri glave su uvijek pametnije od jedne...


Ooooo, koga to vidim! Ružno pače! Samo se bojim da od tebe nikad neće postati labud!

Sat kasnije...

Nego, tvoja sreća što biologičarka nije htjela da te sasluša!

Da su nas kaznili zbog tebe, zapamtio bi me za cijeli život!

Ha, ha, ha... Ni ja nijesam nikad vidio labuda sa naočarima... Baš si pogodila...

Mirela i Veljko, to su para dva, ne može ih rastaviti cijela država...

Vas dvoje stvarno prećerujete!

Zdravo, djeco! Da odmah počnemo sa zagrijavanjem! A danas ćeš ti, Veljko, biti moj pomoćnik!

Kada budemo završili sa zagrijavanjem, igraćemo rukomet, a Veljko će bilježiti rezultat...

U čemu je problem, Hajdana? Ništa, ništa, nastavniče... Sve je u redu!

Uh, baš ste našli stručnjaka...

Pet prema tri za Ratkovu ekipu... Ratkov treći gol!

Ma, pušti to... Imam jednu ideju! Malo sjutra bi on to vidio da mu nastavnik ne šapuće... Uskoro se rukometna utakmica zahuktala...

16


Drugar, shvatio sam da ti nijesi tako loš! Jesi malo čudan, ali što sad... Nije propast svijeta!

A znaš koliko njegovi časovi traju... Shvataš u kom grmu leži zec?

Kraj časa, djeco! Utakmicu ćemo nastaviti na sljedećem času!

Ratko, moj brat u VII razredu ima čas kod onog starog profesora matematike, Milete...

Čitam ti misli, Hajdana...

Nešto kasnije...

Slobodno me uhvati pod ruku! Pomoći ću ti da brže dođeš do učionice!

Hvala, Ratko, baš si ljubazan!

Vi mangupi to namjerno radite! Ne interesuje mene što je zvonilo! Ja još nijesam završio predavanje!

Mirela, Peđa i ja bi da nešto porazgovaramo o Veljku.

Šta? Kako se usuđuješ da prekidaš čas?

Vidiš koliko je lakše kada ti ja pomažem! Evo, stigli smo! Slobodno uđi u učionicu!

A šta tu ima da se priča? Vidite i sami šta mu rade. Ovo je jezivo!

Ali, ja nijesam...

Ne znam ja šta ti jesi ili nijesi! Izlazi napolje!

O tome i želimo da razgovaramo! Tim bezosjećajnim bićima se mora stati na kraj!

Samo da znaš da ćeš zbog ovog biti nastrože kažnjen!

Pričajte... Jeste li nešto smislili ili da smišljamo zajedno?

U nekoliko narednih minuta trojka pravednika je skovala jednostavan ali efikasan plan...

17


Šta je, sine? Opet ista pjesma? Mislim da je krajnje vrijeme da nešto Nemoj, preduzmemo! molim te...

Vidim da imaš čvorugu! Pa oni će te ozbiljno povrijediti! Neću te poslušati, Veljko! Odmah ujutro, prije nastave, idem kod direktora.

Ako zbog mene budu kažnjeni, svetiće mi se na svakom koraku!

Pustite Peđi, Luki i meni da to sredimo... Smislili smo kako to da uradimo, a da niko ne sazna da se neko uopšte žalio na Pa, ne znam... njihovo ponašanje! Šta ti misliš, Veljko?

Treba da prihvatimo taj prijedlog, majko!

Nakon nastave... Mirela je sve vrijeme bila prava drugarica, a sa Peđom i Lukom se nijesam mnogo družio, ali mi nikad nijesu ni činili zlo... Čak su mi i pomogli...

Pa, dobro... Ali, ako to ne uspije, ja ću uzeti stvar u svoje ruke...

Sigurna sam da to neće biti potrebno... Sve će se srediti za nekoliko dana...

Sjutradan ujutro... Mirela, otkud ti ovdje? Zar nijesi na nastavi?

Danas sam namjerno zakasnila na prvi čas da niko ne vidi da s vama razgovaram. Ne želim da me proglase za tužibabu!

Uradiću sve da se to maltretiranje zaustavi. Smislićemo kako da se na dobar način popravi situacija.

Radi se o Veljku Peroviću, slabovidom dječaku iz mog razreda.

Desetak minuta kasnije, direktor je bio upoznat sa situacijom... Pametno je to što si došla kod mene, Mirela... Mi u školi ne prihvatamo takvo ponašanje. Naprotiv, vjerujemo da svako treba da se osjeća sigurno.

Da, znam ko je on... Uđi i polako mi sve ispričaj... Ti se, Mirela, možeš vratiti na nastavu i vjeruj mi da niko neće imati priliku da te nazove tužibabom! Hvala, direktore Ninkoviću! Veseline, molim te, dođi odmah kod mene u kancelariju!

Uskoro je i nastavnik Veselin saznao cijelu priču... Nijesam mogao ni da pretpostavim tako nešto! Na mojim časovima su se uvijek lijepo ponašali. Mangupi!

Imaš li prijedlog što da radimo? Da ih kazniš ukorom odjeljenskog starješine?

18


.............................. ...................................................... .................................................

Ne znam koliko bi takva vrsta kazne imala efekta... Mislim da ću pokušati nešto drugo!

Šta misliš o tome, Srđane?

Moglo bi da uspije... Stvarno bi moglo...

Garant su vanzemaljci kidnapovali našeg dobrog nastavnika i poslali nam ovog Terminatora!

Sljedeći čas fizičkog vaspitanja se, svakako, nije mogao nazvati običnim...

Umjesto da igramo rukomet, natjerao nas je da vježbamo i trčimo oko sale s ovim povezima preko očiju! Mora da je poludio!

Jao!...

Pazi đe ideš!

Malo kasnije...

Dobar dan, djeco... Čujem da imate neki problem!

Uh!... Kako da

pazim kad ništa ne vidim?

Dobar dan, direktore! Ja ću SVE da Vam ispričam! Nastavnik Veselin nam je stavio poveze preko očiju, a onda nas naćerao da tako trčimo oko sale i radimo vježbe!

E, sada je bilo dosta! Ovo ne smije tek tako proći!

Da li ste svjesni, nastavniče, da ste nas izložili opasnosti? Neko od nas je mogao ozbiljno da se povrijedi!

Mogli smo ozbiljno da se povrijedimo! Vjerujte, direktore, potpuno nas je zbunio... Osjećali smo se omalovaženo, potcijenjeno i poniženo!

Dobro, djeco, ako tako mislite, idite u učionicu. Tamo sačekajte direktora i mene! Imaćete priliku da mu izložite svoj problem!

Ja se ne slažem... Mislim da je nastavnik uradio pravu stvar... prestaneš da Ti bi mogla da niko od nas ne je ko i ar govoriš stv o, da čneš, konačnav razumije i po pr a nas braniš kao zreda! predsjednica ra

Pa ja svo vrijeme i pokušavam da govorim u ime SVIH učenika našeg odjeljenja. A tada mislim i na Veljka. Zaboravljaš da je i on naš drugar. Međutim, uvijek me prekidate i ja ne mogu da dovršim ono što stvarno želim da podijelim sa vama.

Sad te još manje razumijem....

19


Mirela, Ratko, ne bih da prekidam vaš razgovor, ali mislim da bih mogao da pomognem da se bolje razumijete. Da odmah razjasnimo, nastavnik je ovo uradio po mom naređenju zato što sam dobio informaciju da su neki od vas bili grubi prema vašem drugu Veljku! Nijesmo imali namjeru da vas omalovažimo, već samo da vam pokažemo kakva je Veljkova svakodnevica!

Veljko, nema potrebe da se Ma, nastavniče, mi smo se nekad ti loše osjećaš! Naprotiv! samo šalili s njim! Danas su te drugari A i činilo nam se konačno razumjeli, jer su da je Veljko prvi put imali priliku da se potpuno drugačiji nađu u poziciji koja od nas! Čak sam podsjeća na tvoju! Povezi ga se pomalo i na očima su imali cilj da, makar na trenutak, plašio! iskuse ono sa čime ti svakog dana živiš.

Tako je, Mirela... ja prvi nijesam na vrijeme odreagovao i nijesam vas pripremio da prihvatite druga koji ima neku sposobnost drugačiju od vas. Međutim, mislim da je, i pored toga što niko ne voli neprijatne situacije, dobro što se sve ovo dogodilo.

Pružila nam se prilika da naučimo više o sebi i drugima... Na vrijeme smo da ispravimo grešku i učinimo da se Veljko dobro osjeća...

Pošto živimo u istom kraju, možemo da idemo zajedno i u školu i iz škole...

Slažem se! Neka svako razmisli kako tome da doprinese.

Sada bih ja voljela da objasnim da sam ranije primijetila da se ne ponašamo ispravno. Trebalo je, Nijesmo ništa loše čim sam primijetila maltremislili... Ja sam bila tiranje, da budem odlučnija previše usredsređena i odmah sa odjeljenskim starješinom porazgona sebe, i iskreno, varam o tome, ali sam nijesam vodila računa o Veljkovim se plašila da ću ispasti špijun i da ću onda i osjećanjima. ja imati problem sa njima.

Ja ću poslije nastave organizovati čitanje lektire za Veljka i druge slabovide učenike naše škole!

E, tako vas volim... Sada ste pravi drugari!

Neće više biti zapostavljen na odmorima! Uključićemo ga u sve igre... On je sjajan sudija, vrlo pravičan!

Već si ustao, Veljko! Do nedavno si čekao posljednji čas da ustaneš i kreneš u školu!

To je bilo nekada, majko! Sad jedva čekam da se igram i pričam sa svojim drugovima!

Znači, sada su te konačno prihvatili?

I više od toga, majko... A danas je i poseban dan, jer u školu stiže kompjuter i program za slabovide...

...koji će mi znatno olakšati učenje. A sve su to organizovali moji drugovi! Prvo su se odricali čokolade i ostalih slatkiša koje su donosili kao užinu za veliki odmor, a onda su se obratili Đačkom parlamentu, Savjetu roditelja, Nastavničkom vijeću i Školskom odboru... I svi su pomogli pri kupovini tog kompjutera i programa...

Nekoliko mjeseci kasnije...

Đe si više, Veljko?! Prođe školska godina dok se ti spremiš i kreneš u školu...

Nikad ne prestaješ sa šalom, Ratko! Evo, stižem!

Pazi se saobraćaja, Veljko... Budi oprezan!

Ne brini, majko... Ako meni nešto promakne, tu su moji drugari, moji pomagači... da mi skrenu pažnju...

Izgledate mi nekako srećno, komšinice!

Kako ne bih bila, kad je zahvaljujući drugovima Veljko sad presrećno dijete! A ima li za jednu majku veće sreće od sreće njenog đeteta?

KRAJ 20


Pogledaj nastavnicu Lidiju... Toliko je nadmena i uobražena da ako nastavi tako, mogla bi nosom da raspara nebo!

KLOPKA

Tiše malo, Luka... Mogla bi te čuti...

Koliko je preokupirana sobom, sumnjam da može bilo šta da čuje...

Možda je i tako... Ali ipak, za promjenu, malo ćuti...

Ne zaboravi da kod nje imamo prvi čas, a što je još važnije, dijeli nam ocijenjene pismene zadatke.

Jutarnji dolazak u školu je bio uobičajen... Veseli izrazi lica đaka koji su naučili lekcije i tmurni onih koji to nijesu uradili...

Samo bi nam nedostajalo da nam zbog tvog brbljanja i njene osvetoljubivosti smanji ocjene...

Uh... Na to sam skroz zaboravio...Ovog časa zatvaram usta!

O, Marko, stigao si! Kao i uvijek, tačno na vrijeme!

Kako ti je tata? Jesi li ga pozdravio s moje strane?

21

Ne znam, nisam ga vidio više od nedjelju dana!

Još malo pa će i mama zaboraviti kako izgleda! Nikada nije kod kuće! Jedva da nekad dođe da prespava u svom krevetu!


Dobar dan, djeco. Vjerujem da ste nestrpljivi da vidite koje ste ocjene dobili na ovom pismenom zadatku.

... A tata je došao kasnije zato što mu je kasnila smjena. Morao sam da čuvam brata. Još je mali da bi ostao sam.

Desetak minuta kasnije...

O, Miročeviću, stigao si.... Ti si, znači, sebi dao za pravo da u razred ulaziš poslije nastavnika?

Da, da... Tako je to kad vam je otac noćni čuvar... Idi na svoje mjesto dok sam dobre volje i raspoložena da ti ne dam neopravdani.

Kada si sin noćnog čuvara, ne možeš dobiti više od trojke, a kada si sin uspješnog poslovnog čovjeka, ne gine ti petica, pa da ti rad bude i na nivou nižeg razreda.

Sve greške su podvučene crvenim... Malo ih proučite da ih na sljedećem pismenom ne biste opet napravili.

Nevjerovatno... Dejanov zadatak je fenomenalan. Ne samo da je trebalo da dobije više od trojke, nego i dvije petice za ovo!

Oh, ne... Opet trojka...

A, kao i uvijek najbolji rad je napisao Marko. Svaka čast, Marko, samo tako nastavi.

22

Izvinite, nastavnice.... Znate, mama je otišla na posao...

E, tako ti je to kod nastavnice Lidije.

Šta sam ti rekao?


Luka, Dejane... Šta se vas dvojica to domunđavate?

Svaka čast, Dejane... Rad ti je odličan i nepravda je što si dobio samo trojku.

Nastavnice, sada sam pročitao Dejanov sastav. Nema nijedne slovne ili gramatičke greške.

A Dejanov je sastav... Priznajem da je bolji od mog, a ja sam dobio peticu, a on trojku!

I ja mislim da treba da ponovo pregledate moj sastav i korigujete ocjenu...

Radove neću ponovo pregledati, ali ću ocjenu korigovati! Ali, ne onako kako vi mislite!

Korigovaću ocjenu Luki. I to neće dobiti ni trojku, jer priznaje da je Dejanov rad bolji, nego će dobiti 3- !

Ja odlučno protestujem zbog ovoga! Ovo je nečuvena drskost i bezobrazluk!

Da, i ja se pridružujem protestu!

Hvala ti na podršci, Luka. Ipak, ovo ti nije trebalo. Sada ćeš i ti kod nastavnice Lidije pasti u nemilost.

Šta sada da radimo do završetka časa? Šta ću kad sam takav. Ne trpim nepravdu i to ti je...

Ne znam za tebe, ali ja idem u dvorište... Sješću na klupu i... Šta ja znam... Razmišljaću o nečemu...

23

Smatrajte da ste izbačeni sa časa! Napolje! A ako još neko hoće da ih podrži, slobodno neka krene za njima!

Luka? Šta ćeš ti, ovdje, na hodniku dok traju časovi?

Ja... ovaj... pa... Izbačen sam sa časa...


Izbačen?

U stvari, izbačeni smo Dejan i ja... Samo je Dejan otišao u dvorište... Tamo razmišlja... Znate, on je dobio trojku, a treba da dobije peticu...

A i neću ja da čitam te zadatke i dajem ocjene... Šta ja znam o tome? Ja sam po struci ekonomista...

Znači, ostaće kako je i bilo... Dejan može da piše kao Njegoš, ali trojka mu je zapečaćena i to je to...

...A ja sam se bunio zbog toga... A ja sam dobio peticu, a onda 3- ... A Marko je dobio peticu... U vezi sa uspješnim poslovnim čovjekom...

U narednih petnaestak minuta je sve razjašnjeno... Sve mi je jasno Luka... Ali ja ne bih da se miješam u posao nastavnice Lidije!

Polako, Luka... Najbolje bi bilo da ti dođeš u moju kancelariju, smiriš se i sve mi polako ispričaš...

Ne, nećemo to tako ostaviti... Ni meni se ne sviđa da postoje takve predrasude da praktično učenici dobijaju ocjene za zasluge svojih roditelja, a ne za njihovo znanje... Ali, šta smisliti?

Pa, imam ja jednu ideju! Samo vi treba da je odobrite!

Stvarno? Da čujem!

Ideja je dobra, ali, zapamti, Marko Hoće, jer je on dobar dečko... mora 100% da se uključi! Najmanje je razmaženi bogataški sin...

I dok je Dejan bio zaokupljen tužnim mislima, u direktorovoj kancelariji se kovao „pakleni plan“... Znači, tako si se dogovorio sa direktorom... I da znaš, sljedeća tema na pismenom je „Ono najljepše što sam sanjao“!

Uh... Ja o tome ne smijem ni da pišem! Crvenio bih se kad bih rad čitao pred razredom!

Mogu da mislim šta je Jedan čas smo to... Za tebe onda važi ranije završili, pa tema:„Najljepši pristojan pretpostavljam san koji sam sanjao“... Ali, da čeka šofera u gde je Marko? On uvijek onoj luksuznoj kao duh nestane poslastičarnici poslije časova! na uglu!

Nažalost, ja ne mogu sa vama... Moram s mojima u posjetu kumovima...

Javiću ti se večeras da ti kažem šta smo se dogovorili s Markom.

24


Nijesmo došli zbog toga...

Mirela! Luka! Ovdje sam, ako mene tražite. Dođite na kolače i sok!

A onda poslije toga nastupaju dosadni i tužni sati... I tako svaki dan, po cio dan...

Znam da nijeste došli zbog toga, ali ćete mi bar uljepšati jedan sat ovog dana...

Imaš sve... Dobro si situiran, dobar si učenik, otac ti je uspješan poslovan čovjek, živiš u srećnoj porodici...

Čuo sam izreku: „Spolja gladac, a unutra jadac“. To je moja porodica.

Ha, ha, ha... Srećna porodica... Ovo je najsmješnije što sam skoro čuo... Ti si nesrećan dječak?! Ne mogu da vjerujem! Zašto?

Zbog naše situiranosti, moja majka ne mora ništa da radi... Ni u preduzeću, ni u kući... Ne kuva, ne pere, ne pegla...

Tako je postala skroz bezvoljna... Po cio dan, a nekad i noć, gleda televiziju, a daljinski upravljač joj je najbolji drug...

A sad najbolji vic... Jednom se otac sjetio da ima kuću, pa riješio da navrati da vidi kako su mu žena i sin...

Reks, stani Reks! To sam ja!

Najbolji drug bi trebalo da joj bude moj otac, ali on nema vremena... Jer on radi, radi, radi i ništa drugo ne radi sem što radi...

Spašavaj, Marko! Reks je poludio!

Ostav, Reks! Ostav!

25


Zamislite čovjeka kojeg je ujeo vlastiti pas jer ga nije prepoznao... I tako mi je kod kuće... A u školi, oni s kojima bih se družio, ne žele da se druže sa mnom, jer me preziru zbog protekcije koju imam kod nastavnika...

A s onima koji gledaju šta je na meni, a ne šta je u meni, ne želim ja da se družim! A i nadimak koji su mi dali u školi mi se ne sviđa...

Tako je... A, sad mi recite što ste me tražili? Sigurno ne zbog čavrljanja!

Ja znam. Tatin sin!

Nadimak? Ja ne znam kako te u školi zovu!

Znaš Dejanov slučaj... Dečko piše fantastično, ali ne može da mrdne od trojke kod nastavnice Lidije, jer mu je otac noćni čuvar... A ti stalno dobijaš petice!

A vi mislite da ja to nijesam zaslužio!

Ne, to nijesmo rekli...

Ne razumijem, onda, kako ja tu mogu da pomognem?

Shvatam... Tako bi ja napisao Dejanov rad, a Dejan moj, i ako opet Dejan bude dobio trojku, dokazaće se da pismeni nije plod znanja nego nastavničinih predrasuda.

Naša ideja je da ti i Dejan napišete cio rad i da se zamijenite prije pismenog.

Nastavnica nam je već rekla temu koju ćemo imati na pismenom iduće nedjelje. Da bi malo razmislili i dobili neku ideju!

Ne moraš da pristaneš na ovo, ako misliš da bi ti to na neki način štetilo!

Nešto da šteti „Tatinom sinu“? Ne budite smiješni! Operacija „Klopka“ počinje!

Upravo tako.... I da znaš, direktor je upoznat sa tim planom! A čas na kom je pisan pismeni rad je protekao normalno...

Nedjelju dana kasnije, neposredno prije pismenog, Dejan i Marko su razmijenili radove...

26


Nedjelju dana kasnije pismeni zadaci su ocijenjeni.

E, sad pregledajte zadatke i...

O, direktore Ninkoviću! Otkud vi? Potrebni ste mi na desetak minuta, koleginice!

Mirela, ti održavaj disciplinu i drži čas dok se nastavnica ne vrati... Vidite, koleginice, interesuju me ocjene na pismenom nekih učenika... Da Dejan nije dobio trojku, a Marko peticu?

Da, tačno... Otkud vi to znate?

Neki učenici su mi se žalili da imate predrasude i da sudite o djeci na osnovu toga ko su im roditelji.

Pa kako to sada izgleda, to uopšte nijesu gluposti!

Kako to mislite? Objasnite mi.

Vjerujte mi, to su obične dječje gluposti. Nemaju veze sa istinom.

U nekoliko narednih minuta direktor Ninković je ispričao o učeničkoj „zavjeri“ i zamjeni pismenih zadataka. To je nečuveno! Žaliću se Nastavničkom vijeću!

Markov otac Milorad, Dejanov Kosta i ja smo išli u isti razred osnovne i srednje škole...Poslije toga Milorad je otišao u jedan grad na fakultet, ja u drugi, a Kosta je ostao ovdje...

Kosta, iako je bio jedan od najboljih đaka u generaciji, nije mogao da nastavi školovanje... To nije dozvoljavala materijalna situacija njegove porodice... Ali, bio je on uspješan i sa srednjom školom.

Nemam ništa protiv, ali prije toga saslušajte još jednu priču.

Ali, nažalost, njegova firma je propala, a za njegovu struku više nije bilo posla...Morao je da se lati bilo čega da bi prehranio porodicu i školovao djecu...

Eh, on je ponosan čovjek i ne želi da traži pomoć... I ja sam to sve saznao od učenika... Našao sam se sa Miodragom koji mu je našao posao kakav zaslužuje...

Ali...Poznaje vas i gospodina Miodraga... Zašto nije zatražio pomoć?

27

To mi je drago...

A, inače, i drugi učenici, čiji roditelji nijesu obrazovani ili imućni, zaslužuju isti tretman kao i djeca uspješnih poslovnih ljudi...


Vjerovatno mislite da su oni naivni klinci koji ne znaju ni nos da obrišu kako treba... Iznenadili biste se kada biste vidjeli koliko su njihova razmišljanja zrela.

U pravu ste... Učiniću to iz ovih stopa...

Shvatila sam svoju lekciju... Mislite li da bi trebalo da se izvinim djeci? Da... Mislim da bi to bilo poželjno!

I još nešto, koleginice... Mislim da uopšte ne poznajete svoje đake, što nije dobro...

Teško je prodrijeti u njihove misli. Poprilično su zatvoreni prema meni.

To je zato što im nijeste dali priliku da se otvore.

Dajte im je, za početak, preko nekog neformalnog pismenog sastava, u vidu nekih aktivnosti koje ne moraju biti uvijek u okviru nastave... Nemojte biti samo njihov nastavnik, budite im i prijatelj...

Malo kasnije...

Dobro, Mirela...

A sad prije nego što nastavimo čas, imam nešto da vam saopštim... Hvala, direktore, dali ste mi lijepu temu za razmišljanje...

U nekoliko narednih minuta nastavnica Lidija im je ispričala o svom razgovoru sa direktorom... I zato se učeniku Dejanu, i svima onima koje sam možda povrijedila, ili potcijenila, izvinjavam, jer sam shvatila svoju grešku!

Tebi? A zašto? Pa ti si imao privilegije kod mene!? Baš zato... Zbog toga sam dobio ružan nadimak, a mnogi su mi zbog toga okretali leđa...

Trebalo bi i meni da se izvinite!

... umjesto da se druže sa mnom! Neki su i htjeli da se druže, ali sam ih pročitao... Bilo je to proračunato drugarstvo... Oni pravi su me prezirali...

Nastavnice, sve je bilo u redu i...

Tačno, Marko... I tebi dugujem izvinjenje... Dajem ga uz obećanje svima da ću se potruditi da popravim naše odnose.

28


Takođe mislim da bi trebalo da se bolje upoznamo. S tim u vezi daću vam da napišete sastav na temu: Diskriminacija – neopravdano i zabranjeno pravljenje razlike među ljudima.

DISKRIMINACIJA MEĐU VRŠNJACIMA U ODNOSU NASTAVNIKA PREMA UČENICIMA

I napominjem da ovaj rad nije obavezan i da se neće ocjenjivati... Drugim riječima, ako imate na neku od ovih tema nešto da napišete, onda i napišite... Ako nemate, nemojte ni pisati...

A poslije škole... Gdje ćeš, Marko? Da nećeš možda u onu poslastičarnicu gdje od gume prave kolače?

Ipak, voljela bih da neko nešto napiše jer želim da saznam vaše mišljenje o toj važnoj temi. Vidimo se na sljedećem času.

Naravno... Idemo kod Mirele gdje nas čekaju ona i Peđa... Peđa je nabavio najnovije „Pirate sa Kariba“...

Ih, uz prave drugare sve je ljepše...

Pa šta se onda žališ?... Ti ih i imaš, a to si i zaslužio!

Film je sigurno dobar, ali što Mirelina mama peče domaće keksiće... Prste da poližeš!

Znate li vi neko bolje mesto?

A poslije prijatno provedene večeri svi su se dali na pisanje...

A na sljedećem času...

Dobro jutro, djeco... Hm, šta je to na katedri?

Naši radovi, nastavnice, na temu diskriminacije... Zadali ste je na prošlom času, sjećate se?

Sjećam se, kako se ne bih sjećala... Ali, zadatak je bio na dobrovoljnoj bazi. Nijesam očekivala ovoliko radova.

Da, da... Već večeras ću se dati na čitanje, a na sljedećem času ću vam saopštiti svoje utiske.

Rekli ste da svako ko ima potrebu da iskaže svoje mišljenje, to i uradi.

Pa, izgleda da svi mi imamo takvu potrebu.

29


Evo ih... Hm, što si tako zamišljena, Lidija? Nešto se desilo, dijete?

Krofne su gotove, Lidija! Hoćeš li da ti donesem koju, dok su još vruće?

Ovi moji učenici... Nijesam ni sanjala šta je u njihovim glavama, niti kakav je način njihovog razmišljanja... Oni kao da nijesu, da nijesu...

Da, desilo se nešto, nešto što me dovelo da zaključka da sam ja guska... Obična guska!

Kao da nijesu djeca...

Kakvo je to pitanje? Kada sam ja to odbila krofne?

I smogla snage da to

Još kada si počinjala kao nastavnica, rekla sam ti da ih ne gledaš kao djecu... Da ih posmatraš kao male ljude, koji imaju neke svoje potrebe...

Nijesam poslušala tvoj priznaš, a to znači da si još savjet i srljala sam iz daleko od guske, dijete greške u grešku. moje. Ako se greške na Da, mnogo sam vrijeme uoče, griješila. moguće ih

A, to se vi čujete u cijeloj školi! Ali, šta radite ovdje poslije nastave?

je ispraviti.

Desetak dana kasnije...

Dogovorila sam se sa djecom da osnujemo školski list, a svi oni će biti novinari. A nastavnica Lidija urednik i lektor. Pomoći će nam i Dejanov otac. On ima iskustva u izdavaštvu! Sjutra smo mislili da vam to saopštimo!

Mislite, materijalna sredstva? I to smo smislili, a Markov otac je to prihvatio!

Njegova firma će nam biti sponzor. Rado su prihvatili da finansiraju dječji list. Kazali su da je to za njih i dobra reklama.

To je istina.

Šta je to moj prijatelj Miodrag prihvatio?

Lijepo, lijepo... Ali, štamparija i te stvari... Da li se vi to, gospodine direktore, smješkate ili mi se Ne čini vam se... to samo čini? Sjetio sam se mog pokojnog đeda koji mi je rekao, kada sam postao direktor, da sam sad postao vlast...

...ali mudra vlast. A mudra vlast ne kažnjava prije nego što dobro razmisli, jer kažnjavati je lako... Mnogo je teže da onom što griješi pokažeš pravi put...

Drago mi je što sam ga poslušao...

Čekam vas sve zajedno sjutra u kancelariji!

30

I meni je drago zbog toga. Hvala Vam, direktore.


Učenici su na hodniku. Upravo idu na čas matematike, ali nerado.

Da je barem opet neka zamjena ili da neko može nas da zamijeni...

Hajde ti prvi!

Neću, onda će mene napasti.

Nastavnica Zorica poziva učenike. Ulazite više!

Ionako nijeste u stanju ništa naučiti, a sad još i kasnite!

Da vidimo, što smo posljednji put radili?

Peđa, ponovi što smo radili prošlog časa?!

Peđa? Možda ima još neki Peđa?

Trpjeli smo uvrede... Nijesam bio na prošlom času. Bio sam bolestan.

31


Nijesi bio, a nijesi mogao nikoga ni da pitaš?! Imaš li ti mobilni?

Da vidimo što ste naučili. Ivana, izađi pred tablu.

Mobilni ti služi samo za gluposti!

Ivana pokušava riješiti zadatak, ali je negdje zastala.

Današnje generacije su razmažene, svašta im je na raspolaganju: telefoni, kompjuteri... U moje vrijeme ničega nije bilo. Zato, umjesto da ste pametniji, sve ste gluplji!

Ne zna, plavuša to ni ne može da zna!

Ah, znam! To je devedeset i pet!

Ajde, izvukla si se, mada ovo rješavaju pametni osmogodišnjaci...

A što je sad, krdo jedno?! Sad ste brzi kad treba izaći...

32


Kraj je kad ja to kažem!

Za kaznu ćete dobiti još dvije stranice domaćeg.

To je previše do sjutra...

Previše je to samo za nekog k’o što si ti...

Jel’ još neko misli da je previše?!

Prvi je progovorio Marko. Ja ovo više ne mogu da podnesem!

Pred nastavnicom Zoricom djeca ćute.

...

Ona je skroz luda.

Takvim ljudima treba staviti do znanja da su nepodnošljivi!

... djeca ćutke prolaze hodnikom.

A da mi njoj zadamo jedan zadatak?

Prvo moramo naći gdje je parkirala auto.

I da pogodim, onda ćemo joj napisati zadatak na limenoj ploči?

33


Luka, nijesmo čuli tvoj glas?

Nijeste, jer mislim da to baš i nije neka pametna ideja.

Imaš li bolji prijedlog? Da je lijepo zamolimo da prestane biti vještica?!

Luka zna da ima malo vremena da odgovori prijatelje od osvetničkog plana. Hm...

Znam! Vaš prijedlog je zapravo odličan, ali pričekajte samo malo, da uradim još nešto.

Luka je otišao u nepoznatom smjeru.

Valjda će Luka sad prestati da smara s pametnim rješenjima...

Napokon da smo i Luku nagovorili da učestvuje u nekoj tajnoj akciji!

34


Luka kuca na vrata odjeljenskog starješine Jelene...

Dobar dan, razredna. Htio bih da popričam sa Vama, hitno je!

Znate da imamo problem s nastavnicom Zoricom?

Dobar dan, Luka. O čemu se radi?

Pa, nikada nije ni prestalo.

Opet se ponavlja?

Nastavnica Jelena je neugodno iznenađena...

Smislili smo jedan plan...

Odlično, da čujem!

...ali je pustila Luku da iznese plan do kraja.

Luka izlazi zadovoljan iz kabineta. Dobio je podršku...

I tako će ona valjda shvatiti što smo spremni da uradimo...

35

Voljela bih da nije došlo do toga, ali, ako je to jedini način, nek’ bude tako.


Opet me zove ona naporna Jelena! Sigurno su me opet tužakali!

Luka je otišao, a nastavnica je ostala sama u tišini.

Da je nazovem ili...

Nastavnica Zorica čuje mobilni, ali se ne želi javiti.

Ne javlja se... Pokušaću da je nađem.

Možda je došla pješke. Samo ti zvoni, ja se neću javiti. Gdje ga pronaći?

Evo ga!

poruka poslata

Hej, Zorice!

Nemam sreće...

36


Znaš, nešto sam čula od učenika.

Nije istina, to su mali lažljivci!

Molim? Misliš da ti neće oštetiti auto?

Čula sam da su ljuti na tebe.

Ljuti na mene?! To je gomila razmaženih lijenština!

Ne bih sad o tome, htjela sam da ti kažem ono što mi se činilo hitno.

Jesi l’ došla pješke? Čula sam da će ti danas oštetiti auto.

Pa reci više!

Molim?

A ti im pomažeš tako što me zadržavaš!

Učenici su se sakrili iza grma. Pokazaću im ja!

Evo je!

37


Gdje je lom?

Što li su uradili ti mali zlikovci?! Ko je to? Što ste mi napravili?

Pa stalno ste mi u centru pažnje.

Kako ništa?! Šta tu radite?

Ništa loše. Htjeli smo samo da Vam privučemo pažnju.

Ništa!

Da, ali ne onako kako bismo mi to željeli. Stalno ste grubi prema nama...

Ma nijeste vi uopšte loši... U ovoj „matematici“ sam očigledno ja pogriješila.

Predlažem da na sljedećem času ja nešto naučim od vas. Vi ćete pričati, a ja slušati. Da pozovemo i nastavnicu Jelenu?

Htjeli smo da Vam pokažemo da mi nijesmo onoliko loši koliko Vi to mislite...

Znači li to da ne moramo da radimo one dvije stranice domaćeg?

Peđa, ne pretjeruj... Radićemo ga sjutra, svi zajedno!

38


U školi se sprema sastanak... Da, zamisli, Baš sam uzbuđen što imamo su i nas pozvali. priliku da napravimo školsku priredbu.

...tema je školska priredba. Moramo dobro da predstavimo naše ideje.

Dobro došli, naši dragi đaci. Slobodno sjedite.

Svi su sada za stolom i sastanak je počeo.

Tu smo da se dogovorimo o priredbi za Dan škole. Dobar dan.

Prvo dajem riječ vama, dragi učenici. Da čujemo kako ste to zamislili.

U duhu savremenih tendencija učeničke participacije u školskim programima, postarao sam se da predstavnici učenika prisustvuju ovom sastanku. Predlažem da oni budu glavni kreatori priredbe!

Nama je veoma drago što ste nas pozvali da učestvujemo u pripremi priredbe.

Ja ću vam ukratko predstaviti naše ideje. Predstava će trajati pola sata.

39

Likovna i dramska grupa su se udružile da naprave predstavu, jednu basnu, sa kostimima.


Radi se o ...

Samo bih da dodam kako bi predstava trebalo da bude u školskom...

Mislim da smo svi za. Za šta?! Za upadanje u riječ?!

Odlično, super ideja!

A spremili smo i izbor epskih narodnih pjesama...

Bitno je predstaviti školu...

Iznijećemo detaljne statističke podatke...

Moramo da im kažemo za park i trajanje.

Ma vi ćete to sve odlično odraditi. Dajemo vam deset minuta.

Visina, težina i prosječne ocjene...

Luka, želite li još nešto da nam kažete?

Da, naša predstava traži posebnu scenografiju i zato...

Odlično! Napravite to kako mislite da je najbolje jer ova je priredba prvenstveno vaša!

40


Sastanak se završio, ali Luka i Mirela su zbunjeni. Kako ćemo se uklopiti kad nijesmo uspjeli ni da im objasnimo?!

Već su se razišli, a ionako bi nas samo potapšali po ramenima...

A da ipak pokušamo da im objasnimo još jednom?!

Znaš šta? Da preuzmemo stvar u svoje ruke?!

A i rekli su da se sve slažu!

Sigurno su čitali naše misli!

Prijatelji od nas puno očekuju. Izabrali su nas da se izborimo za zanimljivu priredbu.

U informatičkoj učionici.

Već imam neke ideje!

Znači, vi biste mogli da stavite te podatke na internet?

Slažem se.

Naravno, do večeras će biti gotovo.

U učionici dramske grupe, Luka je ukratko opisao problem.

Treba da smislimo neki uvod.

Da, slažem se.

Dogovor je bio da mi osmislimo priredbu.

To ćemo i da uradimo...

41


Ako je neko tvrdoglav kao magarac...

Tako je!

Plan se ubrzano sprovodi. Luka i Mirela su sad u učionici likovne umjetnosti.

Trebaće nam i kostim magarca.

Po čijim mjerama da ga skrojimo?

Pa, može po Peđinim!

Još je ostala da se obavi samo jedna stvar.

Da, obavezno.

Mislim da bi trebalo da se posavjetujemo s razrednom.

Peđa magarac? Odlična ideja!

Nastavnica Jelena priprema nove lekcije.

Mirela i Luka su ukratko ispričali što se dogodilo.

Hm, dobro da ste došli do mene...

Uđite...

Ideja je odlična, ali moramo da mislimo i na bezbjednost.

42

Vi ste! Kako je prošlo na sastanku?

Nastavnica Jelena je obećala pomoć.

Vidimo se sjutra. Priredba će biti više nego zanimljiva!


Osvanuo je prekrasan dan...

Učenici i brojni posjetioci ulaze u školu.

... a to je preduslov za ostvarenje dječjeg plana.

...a glavni razlog je priredba povodom Dana škole.

Razgledaju likovne radove učenika...

Na početku priredbe, direktor pozdravlja prisutne.

Dragi učenici, cijenjeni posjetioci i nastavnici...

U našoj školi poštujemo međunarodni standard participacije djece u odlukama u vezi s njihovim školovanjem...

I ova priredba je rezultat dobre saradnje učenika i nastavnika...

Da ste sarađivali, ne bismo vas sad iznenađivali!

...i na tu smo saradnju veoma ponosni...

Dok direktorov govor traje, nastavnica Jelena gleda kroz prozor.

43

Dobri su. Baš su spretni!


Kostimi su vam odlični! Gdje su ostali?

A iza pozornice, Mirela i Peđa se pripremaju za nastup.

...a onda je red na izlazak. Ha-ha-ha!

Mi prvi izlazimo...

Mudra lijo, nešto spremaš?!

Hajde, sad nastupate! Molim da pozdravite dječju glumačku grupu.

Sam sam došao na predstavu. Znate li gdje su ostali glumci?

Što radiš ovdje?

Eh, tu si! Tražimo te.

I ja vas!

Na pozornici se pojavio samo magarac. Obraća se publici.

44

Glumim!


Imaš samostalan nastup?

Kako misliš samostalan? Dogovorili smo se da svi zajedno nastupamo?!

Zar si sjedio na ušima dok smo se svi dogovarali?

Pa... rekao sam da se slažem...

E, pa onda si se složio da se predstava održi u školskom parku. Hajdemo!

U parku? Pa zašto nam nijesu rekli?! Glumci su otišli, a na pozornicu je izašla nastavnica Jelena. Draga publiko, želite li i vi na predstavu?

Djeco, kako smo vježbali izlaženje iz škole u slučaju vanrednih situacija?

45

Dragi gosti, molim vas da slijedite naše učenike, da bismo svi bez gužve izašli iz škole.


Predstava se nastavlja...

Peđa improvizuje skeč.

Priredba je počela... Kladim se da znam gdje ima meda!

Čekajte, što nijeste rekli da ste baš u ovom parku?!

...a deset predviđenih minuta je odavno prošlo. Na kraju, svi glumci izlaze na pozornicu.

Ja znam ko zna, a reći ću i tebi.

Publika je oduševljena.

Hvala!

Hvala!

Mladi glumci odlično rade svoj posao. Publika je oduševljena i glumci su ispraćeni ovacijama!

Na pozornicu je spontano izašao i direktor škole. Priznajem da mi odrasli moramo vas djecu mnogo više da slušamo...

Dokazali ste da ste i kreativni i sposobni za organizaciju. Hvala vam!

Želite li sada da čujete statističke podatke?

Hvala Vama što ste nam dali šansu...

NEEEEE!!! 46

OK, OK, sve što vas zanima možete da nađete na internet stranici naše škole: www.superskola.com!


47


Projekat su podržali Ambasada Švajcarske u Beogradu i UNICEF Crna Gora

48


49


CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISBN 978-9940-642-03-7 (Akcija za ljudska prava) COBISS.CG-ID 23452432


HRA - Akcija za ljudska prava - strip  

Nevolje sa Rokijem i druge priče o dječjim pravima

HRA - Akcija za ljudska prava - strip  

Nevolje sa Rokijem i druge priče o dječjim pravima

Advertisement