Page 404

Kazna, kako ju je prvostepeni sud optuženom Venko Stjepanu931 izrekao, očito je preblaga. Ako se uvaže brojne otežavne okolnosti koje je prvostepeni sud ispravno i pravilno utvrdio ne našavši ni jedne olakšavne okolnosti, uvaživši da su posljedice optuženikovih djela nepopravljive i da optuženik po svome protunarodnom i zločinačkom radu predstavlja čovjeka kome nema mjesta u današnjem društvu i zajednici, ako se napokon uvaži, da kod optuženoga postoji sticaj krivičnih djela - onda se mora uzeti da u ovom slučaju postoje naročito otežavajuće okolnosti koje zakon o krivičnim djelima protiv države predvidja u čl.4. toč.1.

Na osnovu toga ovaj je Vrhovni sud našao da kazna, kako je prvostepeni sud odmjerio optuženome Venku, ne odgovara ni težini počinjenih djela ni stupnju optuženikove krivnje. Ovaj Vrhovni sud stoga smatra po I. sudu odmjerenu kaznu preblagom pa je primjenom čl.18. Zakon o kriv. djelima protiv države a na osnovu čl. 16. Uredbe o vojnom sudovanju protiv opt. Venko Stjepanu932 izrekao smrtnu kaznu. Usljed toga je žalbi javnog tužioca valjalo udovoljiti.

Žalba optuženog Savić Stojana zbog odluke I suda o krivnji nije osnovana.

Prvostepeni je sud na temelju izvedenja sviju dokaza, koji su mu stajali na raspolaganju, te ocjenivši uspjeh tih izvedenih dokaza valjano utvrdio činjenično stanje.

Prema tome i tako ispravno utvrdjenom činjeničnom stanju prvostepeni je sud pravilno zaključio na postojanje optuženikove krivnje proglasivši ga krivim za utuženo djelo.

Neosnovan je žalbeni navod optuženoga da su djeca, koja njega terete t.j Miljević Milka, Miljević Pero, Bjelić Anka, Milan i Marica, u stvari iz jedne porodice upravo i rodbinski povezana i da stoje pod utjecajem svojih roditelja koji da su neprijateljski raspoloženi naprama optuženome koji je svojedobno u času vjeronauka štapom tukao Miljević Peru. To je izlaganje neosnovano, jer su spomenuta djeca svoj iskaz dala na javnom pretresu pred presudnim sudom i to odredjeno i jasno bez okolišanja i protuslovlja. Optuženi je imao prilike na javnom pretresu na te svjedoke stavljati pitanja i eventualno razjašnjenja no on se tim svojim pravom nije koristio, pa ovaj sud smatra da je tvrdnja optuženoga, da su spomenuta djeca te iskaze dala pod utjecajem svojih roditelja, proizvoljna i ničim dokazana. Žalbeno razlaganje optuženoga, da je valjalo preslušati kao svjedoka i ostalu djecu koja su se nalazila na vjeronauku, nije odlučno, jer za prosudjivanje pitanja dali je izvjesna činjenica dokazana, nije odlučan broj odnosno količina dokaza. U konkretnom slučaju prvostepeni je sud smatrao, da je taj dokaz potvrdjen po pozitivnim iskazima spomenutih svjedoka, pa stoga i ovaj Vrhovni sud smatra da bi preslušanje druge djece bilo suvišno i neodlučno za ustanovljenje materijalne istine. Isto je tako suvišno pozivanje optuženoga da se preslušaju svjedoci Kušta Blanka i Katić Ljubica koje su u kritično vrijeme bile učiteljice na osnovnoj školi, a to s razloga, što one nijesu prisustvovale kad je optuženi kazao inkriminirane riječi, pa prema tome ne mogu iz vlastitog opažanja ništa znati o tom dogadjaju. 931 932

852

Isto. Isto.

Profile for Hrvatski insititut za povijest

pzi_3b  

DOKUMENTI ZAGREB I SREDIŠNJA HRVATSKA Drugi dio Nakladnici: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Bara...

pzi_3b  

DOKUMENTI ZAGREB I SREDIŠNJA HRVATSKA Drugi dio Nakladnici: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Bara...

Advertisement