Issuu on Google+

Glasnik HDK

Godina VI., broj 3

Godina VI, broj 3, 20. lipnja 2008. SADRŽAJ (1) Obilježavanje Dana hrvatske diplomacije (2) Prigodni govor prvog predsjednika Sabora RH (3) Predstavljanje nove knjige HDK (4) Konferencija o gospodarskoj suradnji Hrvatske i Japana (5) Obavijesti o radu HDK (6) Obavijest članovima HDK

ISSN 1845-2876 hrvatske diplomacije, na koje su bili pozivani i članovi HDK. 1 2 4 6 9 10

OBILJEŽAVANJE DANA HRVATSKE DIPLOMACIJE Kao i svake godine, Hrvatski diplomatski klub obilježio je Dan hrvatske diplomacije 7. lipnja. Ovaj puta taj je važan datum u povijesti hrvatske diplomacije obilježen dvjema manifestacijama: svečanim sastankom članova HDK i uzvanika u Društvu sveučilišnih nastavnika u Zagrebu 29. svibnja, te 9. lipnja prijamom u Hrvatskom narodnom kazalištu, na koji su pozvani strani diplomati, domaći uglednici i članovi HDK. HDK je započeo s obilježavanjem Dana hrvatske diplomacije već u prvoj godini svojega postojanja, godine 2002., u vrijeme dok još nije bio registriran od strane vlasti (registracija je uslijedila 1. kolovoza 2002.). Kako HDK još nije mogao javno djelovati, u pomoć je priskočila Družba «Braća Hrvatskoga Zmaja» u Zagrebu, pa su članovi HDK skromno obilježili „svoj“ dan u Kuli nad Kamenitim vratima, sjedištu Družbe, uz prijateljsku nazočnost njenih članova. Nakon toga su obilježavanja Dana hrvatske diplomacije od strane HDK postala tradicionalna. U godinama 2003. i 2005. priređeni su svečani prijami u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, o čemu su izdane posebne prigodne knjižice. U godinama 2004., 2006. i 2007. HDK je održao svečane sjednice u Klubu sveučilišnih nastavnika, s time što je 2006. i 2007. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija organiziralo više manifestacija povodom Dana

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Na našim prijamima tradicionalni je govornik, uz predsjednika HDK, doajen Diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj ili njegov zamjenik. Tako je HDK tijekom svih ovih godina uživao potporu i suradnju prijašnjih doajena – apostolskih nuncija msgr. Giulia Einaudia i msgr. Francisco-Javiera Lozana. Novi doajen Diplomatskog zbora, Nj. E. apostolski nuncij msgr. Mario Roberto Cassari, također je najavio želju da nastavi s održavanjem tradicionalnih veza s našim klubom. Budući da je tek nedavno nastupio svoju diplomatsku misiju, bio je zbog nedostatka raspoloživih termina spriječen već ove godine sudjelovati na našem prijamu. Na prigodnom svečanom sastanku 29. svibnja program se sastojao od pozdravne riječi predsjednika HDK Sergeja Ivana Morsana i prigodne riječi prvoga predsjednika Sabora Republike Hrvatske dr. Žarka Domljana. Nakon toga je predstavljena novoizašla knjiga „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske. Prvo desetljeće. Knjiga prva“ u izdanju HDK i nakladnika MATE d.o.o. u Zagrebu. Knjiga je rezultat suradnje HDK i Zagrebačke škole ekonomije i managementa u „Biblioteci međunarodnih odnosa“ navedene škole. Detalji s tog sastanka opisani su o ovom broju „Glasnika HDK“. Svečanom prijamu 9. lipnja odazvalo se 55 pozvanih osoba, izaslanik MVPEI državni tajnik Željko Kuprešak, te veći broj veleposlanika akreditiranih u RH, diplomata i uglednika. Nakon pozdrava predsjednika HDK veleposlanika Sergeja Ivana Morsana održani su prigodni govori veleposlanika Morsana i vice-doajena Diplomatskog zbora Nj. E. Veleposlanika Nikole baruna Adamovicha Čepinskog, a u glazbenom programu nastupio je Kvartet viola ALEKSANDAR. O tom događaju bit će izdana posebna knjižica kao izvanredno izdanje Glasnika HDK.

Stranica 1


Glasnik HDK

PRIGODNI GOVOR PRVOG PREDSJEDNIKA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan pozdravlja govornika dr. Žarka Domljana

Dr. Žarko Domljan USUSRET POČASNOM ČLANSTVU U HDK (predstavljanje 29. svibnja 2008.)

Kao kandidat za počasnog člana Kluba, zamoljen sam da kažem nekoliko riječi o sebi, da se predstavim, čemu sam se rado odazvao jer je to dobar demokratski i civiliziran običaj. Prvo želim istaknuti da me veseli i da mi je velika čast što ću se naći u društvu ljudi među kojima imam ne samo mnogo dragih znanaca nego i dobrih i pouzdanih prijatelja. Drugo, kao neku vrst moje predkvalifikacije za članstvo u ovome elitnom Klubu, mislim da mogu navesti to što sam se kao predsjednik Sabora našao odjednom ni kriv ni dužan u nebranom grožđu, pa sam se morao služiti svim mogućim i nemogućim diplomatskim vještinama da se snađem u raznim delikatnim situacijama ili da pariram bujici neugodnih novinarskih pitanja. Naime, meni kao i mnogima

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Godina VI., broj 3

od vas koji ste ovdje, moja profesionalna karijera nije bila vezana uz politiku, štoviše bila je veoma daleko od nje, koliko to samo može biti rad na enciklopedijama i bavljenje temama iz povijesti umjetnosti kroz tridesetak i više godina. I onda, kad mi se već smiješila mirovina i kad sam svoju garderobu sveo samo na jedno odijelo za svečane, uglavnom tužne prigode, u moj je život nahrupila politika i nemilosrdno pomela sve moje lijepe snove o mirnom životu na jednom dalekom, malom i romantičnom otoku. Svi se dobro sjećamo tih zanosnih dana kad je trebalo odložiti neke svoje planove, zaključati profesionalne ladice i prionuti novom poslu punom neizvjesnosti i rizika, ali isto tako i novih i uzbudljivih izazova. Svima vama koji ste imali hrabrosti da to učinite pripada zasluga i zahvalnost što je Hrvatska, brže nego su to mnogi očekivali, stekla uvažavanje u svijetu, a zatim vrlo brzo i međunarodno priznanje. Kada sam stupio na dužnost predsjednika Hrvatskog sabora, Hrvatska je još bila čvrsto umrežena u jugoslavensku federaciju. Ali već tada se bila ustalila praksa da novi jugoslavenski ambasadori prije stupanja na dužnost posjete sve republike i obave razgovore, između ostalih i s predsjednicima republičkih parlamenata. Tako je u Sabor prva došla Nada Filipović, imenovana mislim za Belgiju, bila je partijski zakopčana i nepovjerljiva, pa taj razgovor pamtim samo po nizu konvencionalnih fraza. Sasvim drugačiji bio je susret s Franom Krnićem, novim jugoslavenskim ambasadorom u Čileu, nakon 17godišnje Pinochetove diktature. I on je bio oprezan, ali mi je ipak na kraju razgovora dao do znanja da je spreman slijediti upute iz Zagreba, a ako ustreba i promijeniti ploču na zgradi veleposlanstva, što je bio nečuveni presedan i vijest koja je silno obradovala predsjednika Tuđmana. Slijedila je povorka stranih veleposlanika, od njemačkog veleposlanika Eiffa, francuskog Chatelaisa, belgijskog Guillaumea, engleskog Halla, japanskog Nakamure, kanadskog Bisseta, do američkog Zimmermana, a zatim i niz stranih izaslanika, diplomata, parlamentaraca, i trebalo je mnogo diplomatske snalažljivosti, umješnosti pa i lukavosti da se u razgovorima prikrije kako je ideja o konfederaciji samo taktički potez i kako naš konačni cilj nije ni čvrsta ni labava Jugoslavija, nego nikakva Jugoslavija. Osobito se živo sjećam razgovora s ambasadorom

Stranica 2


Glasnik HDK

Hallom, pratio ga je državni tajnik Douglas Hogg, za kojega sam znao da je jedan od policy makera u britanskom Foreign Office-u i bliski suradnik Johna Majora. U jednome trenutku Hogg je s tipično engleskim cinizmom rekao: "Nemojte se nadati, gospodine predsjedniče, da ćete lako uspjeti u svojim nastojanjima... Uostalom tu je i pitanje troškova, nama je mnogo skuplje imati šest ambasadora po republikama nego jednoga u Beogradu". Prihvatio sam njegov osmijeh i uzvratio: "Imate sigurno pravo, gospodine državni tajniče. Ali tada je bilo mnogo jednostavnije imati jednoga ambasadora u Beču, nego dopustiti stvaranje toliko država na teritoriju nekadašnje Austro-Ugarske".

Sljedeći ključni korak bio je poziv predsjednika Tuđmana u ljeto 1991. svim hrvatskim predstavnicima u diplomatskoj službi da se stave na raspolaganje Hrvatskoj, što je velika većina njih i učinila, često uz veliku osobnu opasnost i rizik – o čemu bi se mogla napisati knjiga, uzbudljiva poput kakvog kriminalističkog romana – izuzev nekoliko tužnih iznimaka, kao što su Darko Šilović u New Yorku, Rudolf Mažuran u Argentini, Vjekoslav Koprivnjak u Indoneziji i možda još nekoliko njih, a tu na svoju žalost moram spomenuti i šefa jugodiplomacije Budislava Lončara, koji je još dugo nakon Tuđmanovog poziva nastavio uvjeravati međunarodne forume kako bi osamostaljenje Hrvatske ugrozilo stabilnost europskog i svjetskog poretka.

Godina VI., broj 3

sjedi, koji nisu žalili staviti u zapećak svoju često vrlo uspješnu i perspektivnu profesionalnu karijeru i koji su zajedno s onima koji su u tom poslu imali više iskustva, uspjeli prenijeti svijetu pravu istinu o Hrvatskoj. Na tu svoju ulogu mlada hrvatska diplomacija može danas gledati s ponosom. Zato i ja osjećam ponos što sam danas ovdje s vama i velika mi je čast da mogu biti u društvu tolikih časnih ljudi! Hvala vam!

Za vrijeme prigodnog govora dr. Žarka Domljana

Sve je to danas iza nas i svega se toga nerado sjećamo, ali ono što je važno istaknuti jest da je u hrvatskoj diplomaciji u to prvo pionirsko vrijeme bilo mnogo časnih ljudi, većina njih danas ovdje

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Stranica 3


Glasnik HDK

PREDSTAVLJANJE NOVE KNJIGE HRVATSKOG DIPLOMATSKOG KLUBA

Godina VI., broj 3

SJEĆANJA I PRILOZI ZA POVIJEST DIPLOMACIJE REPUBLIKE HRVATSKE Prvo desetljeće – Knjiga prva Urednik: Đuro Vidmarović Članovi uredničkog odbora: Đuro Deželić, Sergej Morsan, Tvrtko Mursalo, Đuro Vidmarović Sadržaj Predgovor sjećanjima i prilozima za povijest hrvatske diplomacije – Tvrtko Andrija Mursalo Riječ urednika –Đuro Vidmarović Ivan Brnelić: KAKO SMO STVARALI HRVATSKU DIPLOMACIJU Ive Livljanić: PRVI VELEPOSLANIK RH PRI SVETOJ STOLICI (1992. - 1998.) – ODNOSI HRVATSKE I SVETE STOLICE Zlatko Stahuljak: ISKUSTVA HRVATSKE DIPLOMACIJE U PRAGU (16. 11. 1992. – 15. 3. 1999.) Branko Salaj: POČECI HRVATSKE DIPLOMACIJE U FRANCUSKOJ Susan Šarčević: PRVI VELEPOSLANIK REPUBLIKE HRVATSKE U SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA Nikola Debelić: SJEĆANJE NA OTVARANJE I DJELATNOST PRVOG HRVATSKOG VELEPOSLANSTVA U RUMUNJSKOJ I REPUBLICI MOLDOVI OD 1992. DO 1996. Sergej Ivan Morsan: DIPLOMATSKA SJEĆANJA NA ŠPANJOLSKU OD 1993. DO 1997. GODINE Gjuro Deželić: DIPLOMATSKI ODNOSI REPUBLIKE HRVATSKE SA ZAPADNIM NORDIJSKIM ZEMLJAMA OD USPOSTAVE ODNOSA 1992. DO SVIBNJA 1996. Mladen Juričić: OSNIVANJE VELEPOSLANSTVA RH U TIRANI I PRVIH PET GODINA DJELOVANJA (1993. – 1998.) Đuro Vidmarović: HRVATSKA - UKRAJINA: SJEĆANJA I STRESOVI JEDNOG VELEPOSLANIKA Tvrtko Andrija Mursalo: DIPLOMATSKI ODNOSI RH S JUŽNOAFRIČKOM REPUBLIKOM I S DRŽAVAMA NA JUGU AFRIKE (od 1990. do 2000. g.) Marijan Šunjić: DIPLOMATSKI ODNOSI HRVATSKE I SVETE STOLICE U RAZDOBLJU OD

1998. DO 2000. GODINE O autorima O Hrvatskom diplomatskom klubu

Omot i prva stranica prve knjige o hrvatskoj diplomaciji koju je Hrvatski diplomatski klub izdao zajedno sa Zagrebačkom školom ekonomije i managementa u njenoj seriji „Biblioteka Međunarodni odnosi“ (izdanje Izdavačke kuće MATE d.o.o.)

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Uvodnu riječ u predstavljanju nove knjige o hrvatskoj diplomaciji s naslovom „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske. Prvo desetljeće. Knjiga prva“ imao je predsjednik HDK veleposlanik Sergej I. Morsan. Pozdravio je nazočnog dr. Đuru Njavra, dekana Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM), i zahvalio mu za pomoć da se ostvari petogodišnji san HDK kako bi bila zabilježena sjećanja hrvatskih diplomata prve generacije o njihovom diplomatskom djelovanju, kako bi ta

Stranica 4


Glasnik HDK

istina – prava istina sudionika tih događanja – bila ipak postavljena kao kontrapunkt onome što se često, nažalost, interpretira na neželjene načine. Govorio je o tome kako je knjiga nastala, ističući posebno veleposlanike Đuru Vidmarovića, urednika knjige, i Tvrtka Andriju Mursala koji je bio inicijator njezina nastajanja. Uz zasluge cijeloga uređivačkog odbora, kojeg su i oni bili članovi, najkonkretniju zaslugu da je knjiga konačno objavljena imao je dr. Đuro Njavro, koji je prepoznao vrijednost tekstova i krenuo u ostvarenje tog zajedničkog izdavačkog pothvata. Nadalje, čestitao je ZŠEM na njenom međunarodnom priznanju i nominaciji za najbolju poslovnu školu u Hrvatskoj. Dr. Đuro Njavro govorio je kao glavni urednik „Biblioteke MEĐUNARODNI ODNOSI“. Pozdravljajući nazočne izjavio je da poznaje većinu prisutnih i misli da su zajedno imali sreću sudjelovati u iznimno važnom, a i zanimljivom vremenu osamostaljenja i izgradnje moderne hrvatske države, svatko na svoj način. Kao ekonomist misli da je, i zbog generacija koje dolaze, iznimno važno da događaji tog razdoblja ostanu zabilježeni iz motrišta onih koji su to doživjeli i aktivno sudjelovali. Misli da je to potrebno u svim područjima društvenog i državnog života, a za malu zemlju kakva je Hrvatska područje međunarodnih odnosa od izuzetne je važnosti. I osobno je i u ime ustanove koju predstavlja vrlo sretan što je uopće dobio priliku pomoći i sudjelovati u objavljivanju ovakvog djela, jer misli da je to samo prvi korak, te da ovakvih djela o onome što se od devedesetih u Hrvatskoj i oko Hrvatske događalo treba biti još i više, i siguran je da će ih još i biti. Obećao je da će i dalje sudjelovati u tom poslu. Podsjetio je da je njegova ustanova organizirala dvije međunarodne konferencije o suradnji između Hrvatske i Japana, od kojih je druga, posvećena 15. godišnjici uspostave diplomatskih odnosa, održana u suradnji s HDK. U tome se vidi da područja suradnje između ZŠEM i HDK ima više. Urednik knjige Đuro Vidmarović predstavio je knjigu od 340 stranica, sa većim brojem fotografija u boji, kao djelo dvanaest autora, o kojima se na kraju knjige mogu naći njihovi biografski podaci. Kao povjesničar kaže da ono što nije zapisano - nestaje. Budući da će Ministarstvo vanjskih poslova svoje arhive otvoriti tek za određeni broj godina, mnogo toga ostaje

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Godina VI., broj 3

skriveno. Svaki veleposlanik je „hodajuća memorija“ – ono što on nosi u svojoj memoriji ne nosi nijedan dokument. Vidi se koliko je to bogatstvo informacija i koliko je to dragocjen doprinos povijesnoj znanosti. U ime uredničkog odbora molio je i moli upravo prve veleposlanike da budu hrabri objaviti svoja sjećanja, jer je vremenska distanca prošla. Nitko to nema pravo cenzurirati, bez obzira sviđalo se to kome ili ne, jer su to povijesna sjećanja koja nemaju snagu političke pragmatike. Uspjelo je dobiti dvanaest takvih sjećanja. Knjiga je komplementarna knjižici veleposlanika Mursala o prvoimenovanim hrvatskim poklisarima i veleposlanicima. U tim se djelima vidi koji je profil prvog diplomatskog kadra mlade hrvatske države, i koga je predsjednik Tuđman molio da je predstavlja: dio je bio iz profesionalnog kadra bivše Jugoslavije koji se odazvao njegovom pozivu, manji je dio bio iz njegove stranke, a najveći dio bili su pripadnici kulturne i znanstvene elite hrvatskoga naroda – ljudi koji su znali jezike, koji su imali svoje ime i prezime, koji su svojim nastupom znali predstavljati državu u tim teškim uvjetima u kojima se o Hrvatskoj u svijetu nije znalo puno, a ono što se znalo bilo je uglavnom u negativnom kontekstu kao posljedica velikosrpske propagande. Trebalo je braniti interese Hrvatske da nismo ustaše, da nismo fašisti i da imamo povijest koja seže unatrag do kneza Branimira. Ta je generacija izuzetno časno iznijela teret stvaranja hrvatske diplomacije na svojim leđima, a završila je, i to treba kazati zbog povijesne istine, u većini jednom nenormalnom aberacijom, sječom 2000., kada je trideset i pet veleposlanika i generalnih konzula, bez ikakvog razloga smijenjeno, a da se ne govori o tome što su doživjeli diplomati koji su bili unutar samoga Ministarstva. I to je dio hrvatske povijesti – povijest hrvatske diplomacije. Na kraju svojeg izlaganja urednik knjige veleposlanik Vidmarović kratko je predstavio tekstove i likove svih dvanaest autora, a zahvalio se i Izdavačkoj kući MATE, te pozvao ostale članove HDK da napišu svoje priloge za drugu knjigu svojih diplomatskih sjećanja. Osnivač i prvi predsjednik HDK, veleposlanik Tvrtko A. Mursalo, koji je dao ideju da se objavljuju sjećanja i prilozi za povijest hrvatske diplomacije, podsjetio je da se to dogodilo uskoro nakon osnivanja kluba, na sjednici Upravnog

Stranica 5


Glasnik HDK

vijeća HDK 21. prosinca 2002. Tada je akademik veleposlanik Zdenko Škrabalo, također jedan od osnivača HDK i njegov prvi potpredsjednik, podržao tu ideju i preuzeo dužnost urednika te edicije. Dogovoreno je da pojedini članovi kluba održe predavanja u klubu, a nakon toga da to napišu i objave. Nažalost, kasnije je akademik Škrabalo zbog zdravstvenih razloga morao prepustiti uredničku dužnost veleposlaniku Vidmaroviću, a on je uspješno završio posao na uređivanju i izdavanju prve knjige. Veleposlaniku Mursalu je žao što je on jedini od voditelja inozemnih ureda RH napisao svoj prilog, a također da jedan iz prve generacije hrvatskih veleposlanika, Vanja Kalogjera koji je bio akreditiran u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, nije više živ i nije mogao dati svoj doprinos našoj ediciji. Premda prvi hrvatski veleposlanik u SAD, dr. Petar Šarčević, također više nije među nama, uspjelo je nagovoriti njegovu suprugu, dr. Susan Šarčević, da kao promatrač i bliski suradnik u dijelu njegove diplomatske aktivnosti napiše značajan i vrijedan tekst za našu knjigu. Veleposlaniku Mursalu je također žao što prvi opunomoćeni predstavnik i voditelj Ureda RH u Washingtonu, te kasniji ministar vanjskih poslova dr. Frane Vinko Golem, premda se spremao to učiniti, nije stigao napisati svoj prilog prije smrti. Veleposlanik Mursalo istaknuo je da je kod stvaranja ove knjige bilo diskusija, poticaja, nagovaranja, kumljenja, da se stvari naprave što je moguće prije, te da je na kraju Urednički odbor u nizu radnih sastanaka obavio velik posao, pa izražava veliku zahvalnost njegovim članovima. Na kraju predstavljanja ove nove knjige HDK, predsjednik HDK Morsan zahvalio se svima koji su doprinijeli njenom izdavanju te objavio da će

Godina VI., broj 3

knjiga, koja je 29. svibnja bila na uvidu nazočnima u svojem prvom otisku, službeno izaći na Dan hrvatske diplomacije 7. lipnja 2008., a u distribuciju krenuti 9. lipnja. Čestitajući svima Dan hrvatske diplomacije, zamolio je još jednom ostale članove HDK da napišu svoje priloge.

KONFERENCIJA „PERSPEKTIVE RAZVOJA GOSPODARSKE SURADNJE HRVATSKE I JAPANA“ U prošlom broju „Glasnika HDK“ javljeno je o održavanju konferencije „Perspektive razvoja gospodarskih odnosa između Hrvatske i Japana“ u Zagrebu 12. svibnja 2008. Organizatori su bili Zagrebačka škola ekonomije i managementa (ZŠEM) i HDK. Upravno vijeće HDK odredilo je da predsjednik HDK Sergej Ivan Morsan govori na tom skupu u ime HDK. Na jednodnevnoj konferenciji, uz uvodne i zaključne riječi dr. Đure Njavre, dekana ZŠEM, govorili su: u ime HDK veleposlanik Morsan, u ime Vlade RH gđa Tamara Obradović, zatim veleposlanik Japana u RH g. Tetsuhisa Shirakawa, te u ime Hrvatske gospodarske komore gđa Andrea Grubišić. Podnijeto je 9 referata na engleskom i hrvatskom jeziku. Donosimo uvodne riječi dr. Njavra i govor veleposlanika Morsana. UVODNE RIJEČI Dr. ĐURE NJAVRA Dame i gospodo, dragi kolege i prijatelji!

Predstavljanje nove knjige HDK; s lijeva: Dr. Đ. Njavro, Đ. Vidmarović, T. A. Mursalo

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Danas smo se susreli da bismo razmotrili perspektive ekonomske suradnje između Hrvatske i Japana. Te dvije zemlje nalaze se na suprotnim stranama euroazijskog masiva, tisuće i tisuće kilometara jedna od druge. Međutim, u današnje vrijeme globalizacije i brzih mrežnih veza, fizičke udaljenosti lako se svladavaju, i različiti ljudi i narodi mogu se upoznati, bez većih troškova, u

Stranica 6


Glasnik HDK

sve razvijenijem »e-prostoru«. I isto tako poslovni se svijet kontinuirano povezuje, preko svih vremenskih zona, osobito kada je riječ o modernim uslužnim ekonomijama. Razumije se, e-prostor nije i ne može biti zamjena za izravna iskustva i za upoznavanje drugih sredina u stvarnom životu, no nema dvojbe da je jedan od temelja suvremenoga globaliziranog svijeta. I taj svijet pruža mnoge izazove, kao i prilike. A glavni je izazov, vjerojatno, kako iskoristiti današnje tehnološke mogućnosti i globalne spone za razvitak novih ideja ili gledišta, i dakako novih vrijednosti. Isto tako, moramo ozbiljno shvatiti i negativne učinke, ili prijetnje, koje proizlaze iz globalizacije, i ne samo one na koje upozoravaju ideološki antiglobalisti. Postoji, zapravo, problem da u težnji da postanemo dio svijeta, napokon »anuliramo sebe«, tj. svoju osobitost u tom svijetu, pa zato i svijet napokon postaje siromašniji, jer mi »nestajemo«. I tu je bitno naglasiti sadržajnu osobitost, ne fizičku ili simboličku. Fizički možemo i dalje postojati i zadržati svoju formalnu neovisnost, možemo živjeti čak i malo bogatije, no ako se primjerice u Hrvatskoj govori, radi i misli više-manje na isti način kao što se govori, radi i misli u bilo kojoj drugoj usporedivoj zemlji, onda je upitno što možemo ponuditi svijetu, i naša neovisnost može na kraju postati tek »dodatni trošak« u međunarodnoj zajednici i u svjetskoj ekonomiji. Na kraju ispadnemo samo još jedna mala zemlja, koja možda ima odlične nogometaše ili lijepo more, ali koja baš i nema neke veće razvojne mogućnosti. Međutim, moram naglasiti da takav scenarij nije nužan, i zapravo ima svrhu samo upozoriti na krajnje opasnosti od globalnog »uopćavanja«. S druge strane, upravo tematika ovog skupa otvara vrlo pozitivne (drukčije) vidike. Prije svega, Japan je vjerojatno najbolji primjer u novijoj povijesti o zemlji i kulturi koja se izvanredno uspješno uključila u svjetsku ekonomiju i pritom je ne samo zadržala nego i pojačala svoju osobitost. Japanci su shvatili još u 19. stoljeću da ne mogu dalje ni opstati, a kamoli se razviti, ako ne uče od svijeta, ali su redovito povezivali to što su naučili sa svojim vlastitim ishodištima. Istina, u tom procesu usklađivanja japanskog razvitka sa svjetskim izazovima, bilo je i teških iskustava - i osim toga ti izazovi nikada nisu

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Godina VI., broj 3

prestali. Japanci i dalje traže načine kako bi se prilagodili najnovijim promjenama, i jasno im je da trebaju usvojiti drukčije strategije u globaliziranom svijetu od onih koji su svojevremeno doveli do ulaska Japana u skupinu razvijenijih zemalja svijeta. U tom smislu, neka hrvatska iskustva, idejna rješenja, pa čak i načini razmišljanja, mogu biti potencijalno zanimljivi za Japan. No tko bi uopće pomislio prije nekoliko desetljeća o mogućnostima takvih razmjena ideja, ili o dubljoj suradnji između Hrvatske i Japana. Veze koje su postojale bile su uglavnom slučajne i, uvjetno rečeno, »egzotične«, a opće znanje Hrvata o Japancima i obratno prenosilo se u pravilu preko trećih čimbenika. (Vjerojatno su samo poklonici japanskih borilačkih vještina nešto bolje poznavali japansku kulturu.) Zatim je samostalnost Republike Hrvatske stvorila preduvjete, kao i potrebe, za potpuniji razvitak odnosa između Hrvatske i Japana. I s tim u vezi, znakovito je da upravo današnji skup obilježava petnaestu godišnjicu uspostave diplomatskih odnosa između Hrvatske i Japana. Tema skupa je ekonomska, ali smisao ekonomije zacijelo je i obogaćivanje života, i »bogatstvo naroda«, prema sintagmi Adama Smitha, uključuje i osobitosti tih naroda. I te osobitosti postaju možda jasnije, kada ih uspoređujemo preko udaljenosti od tisuća i tisuća kilometara, preko devet vremenskih zona, kao u hrvatsko-japanskom primjeru. I s druge strane, kada upoznajemo što je različito i karakteristično za nas, upoznajemo i svoje sličnosti, te mogućnosti da radimo zajedno, da se nadopunjujemo, na opću korist. U uvjerenju da će ovaj skup dati doprinos tom nadopunjavanju, te naznačiti i najizglednije pravce za daljnju hrvatsko-japansku suradnju, zahvaljujem svima koji će s nama danas podijeliti svoja znanja i razmišljanja. GOVOR VELEPOSLANIKA SERGEJA IVANA MORSANA Prije svega želim zahvaliti Japanskom centru Zagrebačke škole ekonomije i managementa i dekanu ZŠEM dr. Njavri na pozivu da Hrvatski diplomatski klub pokuša doprinijeti sagledavanju perspektive i mogućnosti ekonomskih odnosa Hrvatske i Japana. S velikim zadovoljstvom smo se odazvali pozivu, jer je Hrvatski diplomatski klub, nevladina i nestranačka udruga hrvatskih

Stranica 7


Glasnik HDK

veleposlanika i generalnih konzula, osnovana i radi proučavanja međunarodnih odnosa, vanjske politike i diplomatskih aktivnosti vezanih uz diplomatsko djelovanje i predstavljanje država, a iskustvom i neformalnim i neslužbenim aktivnostima nastoji doprinositi promišljanju vanjskopolitičkih izazova vremena. Svjestan sam da su za pronalaženje konkretnih rješenja na temu «Perspektive gospodarske suradnje Hrvatske i Japana» pozvaniji dati prijedloge ekonomisti i gospodarstvenici, stručnjaci vanjske trgovine, pa i futurolozi, ipak, pokušati ću s diplomatskog motrišta ukazati na tri aspekta, svojevrsne poveznice diplomacije i gospodarstva, podsjetiti na pretpostavke za uspješnu bilateralnu suradnju. Današnjom konferencijom podsjećamo i na dan 15. ožujka 1993. godine, kada su, nakon godine dana od međunarodno-pravnog priznanja Hrvatske od strane Japana, uspostavljeni diplomatski odnosi. Tom činu prethodile su diplomatske aktivnosti kojih sam i osobno bio sudionik i sukreator u funkciji pomoćnika ministra vanjskih poslova za gospodarstvo. Pokušati ću na primjeru tih događanja prikazati poveznicu gospodarskih odnosa i diplomacije. Nekoliko dana nakon japanskog priznanja međunarodno-pravnog subjektiviteta Republike Hrvatske, 17. ožujka 1992. godine, u doba japanskog većeg političkog poznavanja situacije u Hrvatskoj zbog rata, od poznavanja gospodarskih mogućnosti suradnje, Japan je službeno posjetila dvočlana hrvatska delegacija, sastavljena od ministra vanjskih poslova i pomoćnika ministra za gospodarske odnose. Već u pripremama putovanja gospodarski aspekt bio je snažno zastupljen, pripremljeni su iscrpni informativni materijali, gospodarska brošura, a za susret s predstavnicima japanskih poduzetnika u Tokiju je pripremljena informacija o Hrvatskoj na japanskom. Putovanje je planirano i najavljeno prije tog povijesnog dana, tako da službeni razgovori tematski više nisu bili opterećeni naporima za postizanje prve pretpostavke za početak razvitka institucionalnih bilateralnih odnosa i gospodarske teme su mogle postati naglašenije. Nažalost je zbog posjete više država Istočne Azije i kratkih boravka u glavnim gradovima, posjet Japanu pao na petak poslijepodne i neradnu subotu, no unatoč tome ostvareni su susreti s ministrom vanjskih

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Godina VI., broj 3

poslova, zamjenikom ministra, a razgovori su vođeni s predstavnicima velikih korporacija, Mitsui i Mitsubishi Heavy Industries, ali i predstavnicima tzv. male privrede. Inicirani su i kasniji susreti s organizacijama Keindanren, Rotobo, Jetro. Zašto spominjem tu prvu hrvatsku službenu posjetu Japanu? Zato jer je već tada, te davne '92. godine, prvi službeni kontakt s Japanom bio pripremljen, i imao je, uz razumljivo politički aspekt, i izraženi gospodarski naglasak. Bio je to primjer aktivne gospodarske diplomacije, koja po nazivu i definiciji predstavlja poveznicu dviju disciplina. Diplomacija nije politika, ali je multidisciplinarna, interaktivna djelatnost zastupanja politikom definiranih interesa, što danas nezaobilazno uključuje i gospodarsku diplomaciju i promidžbu svekolikog nacionalnog identiteta. Stoga, svjesno uključivanje u diplomatsku djelatnost i “širih diplomatskih tema”, pretpostavlja i korištenje, današnjim jezikom rečeno, i MR-a i PR-a i mnogih drugih marketinških disciplina. Posljedično, biti diplomat ne znači biti političar, ali pretpostavlja, uz profesionalnu diskreciju i nekonfliktnost, umijeće uljuđenog komuniciranja i s neistomišljenicima, sposobnost realnog i nepristranog sagledavanja okolnosti, i konačno, inventivnost pronalaženja prijedloga rješenja za naoko nerješive situacije. Povijesno gledano, te su odlike potvrđivane od prvih poznatih početaka diplomatskog djelovanja, koja sežu u doba odnosa starogrčkih gradovadržava. Kasnije, u Bizantskom carstvu, pridavan je diplomaciji još sadržajniji značaj, jer su poslanici posebno birani, obrazovani i pripremani, a uz predstavljanje svoje države imali su i zadatak prikupljanja/snimanja stanja u državama primateljicama. Međutim, spoznaja o potrebi uvođenja moralnih načela u interesne međuodnose postajala je sve prisutnija tek nakon sustavnog organiziranja diplomacije u 17. stoljeću, kada kardinal Richelieu stvara temelje moderne diplomacije. Kasnije, početkom 18. stoljeća, de Callierres je opisao smisao i kodeks diplomatskog djelovanja, spominjući moralne zakone i navodeći da svrha diplomacije nije u prevari, već u stvaranju povjerenja kako bi se kroz dobre namjere uskladili interesi pregovaračkih strana (François de

Stranica 8


Glasnik HDK

Callieres: De la manière de nègocier avec les Souverains; 1716.). Ovu rečenicu sam svjesno naveo, jer mi se čini bitnom poveznicom diplomacije sa svijetom ekonomskih odnosa, jer, bez obzira na tehnološki razvitak, na fantastične komunikacijske i informacijske mogućnosti današnjeg vremena, «stvaranje povjerenja kako bi se kroz dobre namjere uskladili interesi pregovaračkih strana» etički je, usuđujem se reći, imperativ za uspješno sučeljavanje s izazovima današnjice i sutrašnjice. Treća tema koju želim otvoriti je «Obrazovanje kao odgovor na strah pred budućnošću». Time otvaram i temu sindroma besperspektivnosti i otpora prema bilo kojem obliku pozitivne samoinicijativnosti. Pojmovi robotizacija, automatizacija, informatizacija i tehnološka rješenja koja nadomještaju klasičnu ljudsku radnu snagu, pojmovi su koji uz poskupljenje energenata i hrane, izazivaju danas u široj javnosti osjećaj neizvjesnosti, čak i strah pred budućnošću. Ali upravo veće vrednovanje prehrambenih proizvoda i klasičnih energenata stvara ekonomsku opravdanost za nova rješenja i nove suradnje. U takvoj situaciji je prepoznavanje komparativnih potencijala u bilateralnim odnosima zadatak i gospodarstvenika i diplomata. Hrvatske neiskorištene mogućnosti su u proizvodnji hrane na neobrađivanim poljoprivrednim površinama, moguće je povećanje prinosa kroz izgradnju sustava navodnjavanja i primjenom suvremenih principa organizacije i tehnologije proizvodnje. Investicije u poljoprivrednom sektoru postaju opravdanije, povećanje suradnja i razmjena u turizmu izvjesnija, potreba primjene sofisticirane opreme neminovna. Već samo nekoliko navedenih primjera omogućuje optimističniji pogled na budućnost i potiče na pozitivistički pristup razmatranja izlaska iz paralizirajućeg stanja navodne nemoći, koje se hrani tvrdnjom da je danas gore nego jučer i da će sutra biti gore nego danas. I kada spominjem obrazovanje kao temeljnu pretpostavku napretka i uspješnog savladavanja nepoznanica uvijek novih mijena, na umu mi je, vezano na današnju temu konferencije, sustav i program osposobljavanja ljudi, budućih «decision makera». ZŠEM konceptom, programom, međunarodnom suradnjom i razmjenom studenata ostvaruje te pretpostavke. U tom kontekstu mi se

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Godina VI., broj 3

čini primjereno citirati paradigmatičan naslov iz briljantne knjige «Samuraj i vitez», autora Stiperski, Yamamoto i Njavro: «Volja za učenjem od drugih». Primjena tri spomenute, naoko nepovezane teme gospodarska diplomacija, primjena etičkih načela i obrazovanje - u interaktivnom nadopunjavanju, pretpostavka su za uspješno rješavanje izazova proširenja suradnje Hrvatske i Japana, dvije prijateljske države okrenute budućnosti, u kojima i baština i tradicija podsjećaju na vrijednosti i bogatstvo, koje mudro društvo cijeni i koristi u pronalaženju odgovora za budućnost. S čvrstim uvjerenjem da će ugledni sudionici današnje rasprave otvoriti nove perspektive ekonomske suradnje i time obogatiti odnose Hrvatske i Japana, zahvaljujem na pažnji!

OBAVIJESTI O RADU HDK SA SASTANAKA HDK U razdoblju od prošlog broja «Glasnika HDK» održane su tri sjednice Upravnog vijeća HDK: 29. travnja, te 8. i 20. svibnja 2008. Teme sastanaka bile su pripreme za obilježavanje Dana hrvatske diplomacije, te izdavanje knjige „Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije RH“. Doneseni su potrebni zaključci za realiziranje oba projekta. O obje se teme opširno izvještava u ovom broju Glasnika HDK. Osim što je zaključeno da se Dan hrvatske diplomacije 7. lipnja ove godine obilježi svečanim sastankom članova HDK i uzvanika 29. svibnja, te 9. lipnja svečanim prijamom u Hrvatskom narodnom kazalištu, odlučeno je da se jedan sat prije svečanog sastanka 29. svibnja održi Opći sastanak članova HDK. O obilježavanju Dana hrvatske diplomacije UV je uputio tiskovnim i elektroničkim medijima u Hrvatskoj priopćenje za medije koje donosimo na slijedećoj stranici.

Stranica 9


Glasnik HDK

Predsjednik S. I. Morsan otvara Opći sastanak HDK

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE HDK Kao i svake godine od svojeg osnutka 2001., Hrvatski diplomatski klub obilježit će i ove godine DAN HRVATSKE DIPLOMACIJE 7. LIPNJA. Republika Hrvatska tog se dana sjeća povijesnog pisma pape Ivana VIII., koje je 7. lipnja 879. uputio hrvatskom knezu Branimiru, priznavajući ga kao zakonitog vladara, a Hrvatsku kao neovisnu državu. Obilježavanje ove godine počinje 29. svibnja u Društvu sveučilišnih nastavnika, Hebrangova 17, u Zagrebu, prigodnim govorom dr. Žarka Domljana, prvog predsjednika Sabora RH i predsjednika njegovog Vanjskopolitičkog odbora, a nastavlja se 9. lipnja svečanim prijamom za diplomatski zbor, članove Kluba i domaće uglednike u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Hrvatski diplomatski klub ovom prilikom priprema izdavanje prve knjige "Sjećanja i prilozi za povijest hrvatske diplomacije" s podnaslovom „Prvo desetljeće diplomacije Republike Hrvatske“.

Godina VI., broj 3

Članovi HDK na Općem sastanku

Urednik „Sjećanja i priloga“ veleposlanik Đuro Vidmarović izvještava o radu Uredničkog odbora

OBAVIJEST ČLANOVIMA HDK Članovi HDK mogu svoj primjerak knjige "Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske" preuzeti u kancelariji HDK u Zagrebu u Medulićevoj ulici 36 (Diplomatska akademija), 1. kat, soba 109, utorkom 24. lipnja, 2. i 8. srpnja, u vremenu od 10 do 12 sati.

Na Općem sastanku izabrani su novi članovi HDK: veleposlanici Božidar Gagro i Boris Mitrović, te generalna konzulica Ana Modun. Govorili su veleposlanici: urednik „Glasnika HDK“ Đuro Deželić, urednik nove knjige „Sjećanja i priloga za povijest diplomacije RH“ Đuro Vidmarović, rizničar HDK Zdenko Karakaš i predsjednik Nadzornog odbora HDK Nikola Debelić. Na kraju je predsjednik HDK Morsan iscrpno izvijestio članove HDK o radu UV HDK i ostalim novostima nakon siječanjske Godišnje skupštine HDK, te o prijedlogu da se na slijedećoj Godišnjoj skupštini za počasne članove izaberu dr. Žarko Domljan i dr. Đuro Njavro.

U Zagrebu, 20. lipnja 2008.

Stranica 10


Glasnik 3 2008