Page 1

Glasnik HDK

Godina X., broj 1

Godina X., broj 1, 20. veljače 2012. SADRŢAJ (1) Priopćenje HDK u povodu referenduma o pristupu RH Europskoj uniji (2) Obiljeţavanje 20. obljetnice meĎunarodnoga priznanja Republike Hrvatske (3) Izborna godišnja skupština HDK (4) Isprika malezijskom veleposlaniku (5) Branko Salaj: Predstojeći ulazak RH u EU (6) Aktivnosti članova HDK: - Vesna Girardi Jurkić - Miroslav MeĎimorec - Mladen Juričić - Zlatko Stahuljak - Branko Salaj (7) Vera Tadić: Anketiranje članstva HDK (8) Popis šefova diplomatskih misija RH (9) Obavijesti o radu HDK

ISSN 1845-2876 „europske obitelji“. Šteta je jedino što je na to trebalo čekati više od dvadeset godina. No, bolje ikad nego nikad – kaţe narod. 1 2 6 12 12 18 19 20 20 21 22 23 24 24

PRIOPĆENJE HRVATSKOGA DIPLOMATSKOGA KLUBA U POVODU REFERENDUMA O PRISTUPANJU RH EUROPSKOJ UNIJI Hrvatski diplomatski klub izraţava zadovoljstvo i pozdravlja ishod referenduma graĎana Republike Hrvatske odrţana 22. siječnja 2012., koji su se dvotrećinskom većinom opredijelili za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Članovi Hrvatskog diplomatskoga kluba – bivši i sadašnji veleposlanici i generalni konzuli Republike Hrvatske, kao i počasni članovi Kluba – aktivno su i svesrdno promicali europsku usmjerenost vanjske politike Republike Hrvatske kao bitne sastavnice hrvatske politike od samih početaka hrvatske neovisnosti 1990. godine. Pripadnost srednjoeuropskom i sredozemnom kulturnom krugu, kao i povijesne političke i gospodarske veze s tim dijelovima Europe, članovi Hrvatskog diplomatskoga kluba koristili su kao argument za odreĎivanje geopolitičkog poloţaja i značenja Hrvatske „od pamtivijeka“ do danas. Ništa nije, dakle, prirodnije nego li vidjeti Hrvatsku kao dio

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Značenje referendumske odluke hrvatskih graĎana ne bi smjela umanjiti ni velika apstinencija od izjašnjavanja. Hrvatski diplomatski klub drţi da ju treba pripisati ne samo teškom i mukotrpnom putu što ga je Hrvatska prolazila tijekom postupka „pregovaranja“ s EU, nego i – na ţalost – jednim dijelom nedovoljnoj informiranosti, pa i poluinformiranosti hrvatskih graĎana o naravi i značenju jedne takve asocijacije kakva je Europska unija, o području ingerencije EU u drţavama članicama, odnosno o onoj materiji koju i dalje autonomno ureĎuje svaka drţava članica. Nije u ovom priopćenju ni mjesto, niti je uloga Hrvatskog diplomatkoga kluba da utvrĎuje i „proziva“ odgovorne za to, no drţimo da bi i odaziv bio znatno veći da je upućenost graĎana bila veća i potpunija. Tada bi zasigurno prevagnuli argumenti jačanja demokracije, pravne i faktične sigurnosti, zaštite prava čovjeka, pa i potrošača, sloboda kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga, mogućnosti korištenja sredstava iz fondova EU i dr. nad nepoznanicama i, zbog toga, strahovima od ugroţavanja nacionalnog identiteta i suvereniteta, bojazni od „nove Yu“, porasta cijena i nezaposlenosti, ugroţavanja poljoprivrede, „rasprodaje Hrvatske“ i dr. Naravno da je „protueuropsko“ raspoloţenje pojačala moralna i teška gospodarska i financijska kriza koja potresa danas ne samo Hrvatsku, nego i dobar dio članica Europske unije. Hrvatski diplomatski klub drţi da će i hrvatski graĎani ubrzo po faktičkom pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji moći osjetiti dobre strane članstva u ovoj danas najznačajnijoj i jedinstvenoj političkoj i gospodarskoj asocijaciji ne samo u Europi, nego i u svijetu, te istovremeno sačuvati sve svoje povijesne i tradicionalne moralne i ljudske vrjednote na dobrobit današnjeg i budućih naraštaja.

Stranica 1


Glasnik HDK

OBLJETNICA MEĐUNARODNOGA PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE Svečano obiljeţavanje Dana meĎunarodnoga priznanja Republike Hrvatske odrţano je u Društvu sveučilišnih nastavnika u Zagrebu 11. siječnja 2012. Predsjednik HDK Sergej Morsan pozdravio je uzvanike, veleposlanike akreditirane u Republici Hrvatskoj, goste i članove Kluba, te je uvodno podsjetio na vaţnost 20. obljetnice i ukratko predstavio uglednoga gosta predavača g. Luku Bebića, predsjednika VI. saziva Hrvatskoga Sabora, čije predavanje prenosimo u cijelosti.

Luka Bebić, predsjednik VI. saziva Hrvatskoga Sabora ULOGA HRVATSKOG SABORA (PARLAMENTARNE DIPLOMACIJE) U PROCESU EUROATLANTSKIH INTEGRACIJA REPUBLIKE HRVATSKE MeĎu svim političkim sustavima kroz ljudsku povijest, parlamentarna se demokracija pokazala najboljim oblikom društvenog i drţavnog ureĎenja. GraĎani Republike Hrvatske plebiscitarno su, početkom devedesetih godina, najvaţnije poluge vlasti povjerili Hrvatskom saboru. Hrvatski je sabor tada dobio, a i danas ima, ključnu ulogu u hrvatskom društvu. A takvu je ulogu imao tijekom povijesti hrvatskoga naroda. Utjecaj Hrvatskog sabora je u ključnim trenucima i dogaĎajima upravo te povijesti bio presudan. Hrvatski je Sabor svijest o vaţnosti aktivnog sudjelovanja i djelovanja pokazao u trenutcima u kojima se, ne samo trebalo uhvatiti u koštac s problemima, već koje je trebalo i rješavati, počevši s problemima nacionalne opstojnosti. Još tijekom razdoblja u kojem je Hrvatska bila izloţena najţešćoj agresiji, Hrvatski je sabor usmjeravao Hrvatsku u jedan novi politički, društveni i gospodarski sustav. Pribliţavao je Hrvatsku Europskoj uniji i NATO savezu i definirao je odnose, posebice sa susjednim drţavama i drţavama u regiji s kojima je hrvatski narod dijelio prošlost. I to mnogo puta prošlost, koja je, na ţalost često znala biti opterećena problemima. Na meĎunarodnoj sceni, RH je prihvaćena kao uvaţeni član koji je spreman i sposoban pruţiti pomoć u postizanju stabilnosti i mira u svijetu.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

Dokazali smo da politički snaţne odluke Hrvatskog sabora mogu pokrenuti i garantirati sudioništvo Hrvatske u potrebnim integracijskim procesima, vojnim misijama i dr. Hrvatski je sabor u procesu pribliţavanja Europskoj uniji bio suočen s mnogo izazova. Bilo je i trenutaka kada se po zbivanjima u Hrvatskom saboru odmjeravala budućnost Hrvatske. Tu je Hrvatski sabor pokazao svijest o odgovornosti za svoj svakodnevni rad, ali i za posljedice koje su slijedile. U takvim se trenutcima pokazala svijest o odgovornosti rada Hrvatskog sabora. On je znao preuzeti ulogu u procesima koji su Hrvatskoj bili najpotrebniji – u demokratskoj obnovi – i u onome što je Republici Hrvatskoj danas jedna od najbitnijih stvari, a to je usmjerenost na dosljedno ostvarenje temeljnih ciljeva i interesa Republike Hrvatske u današnjoj fazi razvoja. U Hrvatskom saboru se uvijek prenosilo mišljenje i zahtjevi onoga dijela graĎana, ili preciznije rečeno, onoga dijela biračkoga tijela koji ga je izabrao, paralelno vodeći računa i o drugom smjeru komunikacije, otvorenosti Hrvatskoga sabora javnosti, graĎanima. Upravo je Sabor danas glavna spona hrvatskih graĎana i institucija Europske unije. Ponovit ću ono što uvijek ponavljam i što je potrebno posebno istaknuti, a to je vaţnost jedinstvenoga stajališta svih parlamentarnih stranaka za provedbu procesa pribliţavanja Europskoj uniji, ali i za provedbu nacionalnoga programa za pridruţivanje Hrvatske Europskoj uniji. Vjerujem da sa mnom dijelite mišljenje da se cjelokupni povijesni splet bitnih dogaĎaja vezanih za proces pribliţavanja EU ponajprije ocrtava kroz akte Hrvatskoga sabora kao najvišega zakonodavnog tijela. Jedan od vaţnijih datuma u procesu pribliţavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji bio je 4. prosinca 2001. godine kada je Hrvatski sabor donio Zakon o potvrĎivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju izmeĎu Republike Hrvatske i Europske zajednice. Tada je ujedno donesen i Zakon o potvrĎivanju privremenog sporazuma o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima izmeĎu Republike Hrvatske i Europske zajednice. Doneseni su i Zakoni za provedbu ovih Sporazuma. Tjedan dana kasnije Europski je parlament potvrdio oba sporazuma. Upravo je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju u procesu pridruţivanja Europskoj uniji, Republika Hrvatska preuzela obvezu implementiranja načela i pravila zakonodavstva Europske unije u nacionalno zako-

Stranica 2


Glasnik HDK

nodavstvo. Postupak usklaĎivanja zakonodavstva Republike Hrvatske provodi se u suradnji tijela drţavne uprave kod pripreme zakonodavnih prijedloga i Hrvatskoga sabora pri donošenju zakona. Kako bi izravno sudjelovao u postupku usklaĎivanja zakonodavstva, Hrvatski sabor je 2001. godine osnovao Odbor za europske integracije s nadleţnošću praćenja procesa usklaĎivanja. Radi postizanja što temeljitije i što kvalitetnije pripreme zakonodavnih prijedloga, Hrvatski je sabor 9. listopada 2002. godine donio Zaključak kojim je obvezao Vladu Republike Hrvatske da se u postupku usklaĎivanja zakonodavstva u Hrvatski sabor mogu uputiti samo oni zakonski prijedlozi koji imaju priloţenu Izjavu o usklaĎenosti i Usporedni prikaz podudarnosti odredaba prijedloga propisa s odredbama propisa Europske unije. Još 2001. godine u Poslovnik Hrvatskoga sabora unesene su odredbe kojima se razradilo postupanje s prijedlozima zakona koji su u postupku usklaĎivanja s pravnom stečevinom Europske unije. Uvedeno je razlikovanje zakonskih prijedloga koji se usklaĎuju u odnosu na ostale zakonske prijedloge – takav prijedlog zakona koji se usklaĎuje sadrţi oznaku P.Z.E. Ujedno je odreĎeno da za prihvaćanje donošenja prijedloga zakona koji se usklaĎuje po hitnom postupku, nije potrebno glasovanje o prihvaćanju hitnog postupka, a što je, kao što vam je poznato, to slučaj kod drugih zakonskih prijedloga. Sve je to u funkciji učinkovitijeg rada Hrvatskog sabora u izvršavanju njegove uloge u procesu pridruţivanja Europskoj uniji. UsklaĎivanje hrvatskoga prava s pravom Europske unije, odnosno usklaĎivanje zakonodavstva, koje se odvija u tri faze u prijelaznom razdoblju od šest godina, podrazumijeva pet prioritetnih područja: trţišno natjecanje i drţavna potpora, intelektualno, industrijsko i trgovačko vlasništvo, javne nabave, tehničko zakonodavstvo i zaštita potrošača. Dne 18. prosinca 2002. Hrvatski je Sabor donio Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Pozivajući se na članak 141. Ustava te jedinstvo i odlučnost svih političkih stranaka, utvrdio je da je nacionalni strateški cilj punopravno članstvo u Europskoj uniji, koja se dokazala kao jezgra i prostor stabilnog mira, slobode, demokracije i sustava vrijednosti. Tom je prilikom potvrĎeno stajalište kako uključivanje Republike Hrvatske u europsku uniju treba temeljiti na individualnom cilju i postignućima.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

Naglašena je pripadnost Republike Hrvatske srednjoeuropskom i mediteranskom krugu i to po nasljeĎu, kulturi i geopolitičkom poloţaju. Istaknuta je i teţnja za postizanjem političke stabilnosti i trajnog mira u Jugoistočnoj Europi. Rezolucija je potaknula Vladu da do kraja veljače 2003. podnese zahtjev za punopravno članstvo, te da o tijeku pregovora redovito izvješćuje Hrvatski sabor. Od 2003. godine, kada je upućen zahtjev za članstvo u EU, ostvaren je velik napredak u dobivanju statusa kandidata, početka i tijeka pregovora koji su se, što je više vremena prolazilo, intenzivirali. Svi ovi akti pokazuju koliko je vaţnu ulogu Hrvatski sabor odigrao na tom putu pribliţavanja Europskoj uniji. Hrvatski se Sabor suočio s mnogo izazova, i na njih odgovorio, vodeći pritom računa o svojoj odgovornosti. Hrvatski je Sabor doista potvrdio političku zrelost hrvatskoga naroda i pridonio njegovu zauzimanju svoga mjesta meĎu europskim političkim subjektima u procesu stvaranja ujedinjene Europe na načelima demokracije i posebno vaţnog, poštivanja ljudskih prava. Hrvatski sabor je sudjelovao u pripremama Republike Hrvatske za članstvo u EU i putem svojih radnih tijela: Odbora za europske integracije i Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji, kao i putem posebnog izaslanstva za odnose s Europskim parlamentom – Izaslanstvo Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH – EU. U procesu pribliţavanja Republike Hrvatske članstvu u Europskoj uniji, uloga Hrvatskoga sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela iznimno je bila bitna i u nekim drugim segmentima. Naime, osim aktivne uloge u procesu usklaĎivanja zakonodavstva, Hrvatski je sabor vaţne aktivnosti provodio na polju parlamentarne diplomacije. Brojni vanjskopolitički susreti na neformalan način, ali na najvišoj razini, pridonijeli su ostvarenju krajnjih strategijskih ciljeva. Usudio bih se skromno ustvrditi da je upravo taj aspekt diplomacije dao jedan od odlučnih poticaja da, primjerice, Kanada ukine vize za hrvatske drţavljane. To je postignuto intenzivnim meĎuparlamentarnim dijalogom koji traje od 2006. godine u brojnim susretima s najvišim duţnosnicima kanadskoga parlamenta. Dne 10. oţujka 2004. kada je Europski parlament usvojio odluku kojom se predviĎa suradnja Europskoga parlamenta i Hrvatskoga sabora u okviru Zajedničkog parlamentarnog odbora, Hrvatski je

Stranica 3


Glasnik HDK

sabor izravno i sluţbeno uključen na razini parlamentarne diplomacije. Ova je odluka bitna zato što je njome realizirano načelo individualiziranog pristupa Europskog parlamenta Republici Hrvatskoj. Do tada, od 1992. do 2004. godine, suradnja Sabora i Europskoga parlamenta odvijala se na redovitim godišnjim sastancima Pododbora za suradnju s Europskim parlamentom Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora i Izaslanstva za odnose sa zemljama Jugoistočne Europe Europskoga parlamenta. Do tada se suradnja s RH odvijala samo u okviru grupe zemalja Jugoistočne Europe. Prvi sastanak Zajedničkoga parlamentarnog odbora Republika Hrvatska – Europska unija odrţan je 3. i 4. oţujka 2005. Tom su prigodom donesene Izjava i Preporuke u kojima je dana puna potpora Republici Hrvatskoj za što skoriji početak pregovora za punopravno članstvo. Do sada je odrţano devet sastanaka zajedničkoga parlamentarnog odbora RH – EU. U travnju 2004. Europski je parlament usvojio Preporuke o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Upravo su Preporuke Europskog parlamenta prvi dokument institucija Europske unije o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvom u Europskoj uniji. Iako nisu imale pravno obvezujući karakter, uputile su jasnu poruku potpore Republici Hrvatskoj i time svakako pridonijele stvaranju pozitivnog ozračja prilikom usvajanja mišljenja Europske komisije i donošenja odluka Europskog vijeća o davanju Republici Hrvatskoj statusa kandidata i o otvaranju pregovora o pristupanju Europskoj uniji. U očekivanju odluke Europskog vijeća o datumu početka pregovora s Europskom unijom o punopravnom članstvu 13. prosinca 2004. sve parlamentarne stranke Hrvatskoga sabora u zajedničkoj izjavi istaknule su da je Republika Hrvatska izgradila konsenzus o pridruţivanju, te su pozvale Europsko vijeće da donese bezuvjetnu odluku o početku pregovora. Dana 19. siječnja 2005. Sabor je donio Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji i Izjavu Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske o zajedničkom djelovanju u procesu pregovora za članstvo u Europskoj uniji konsenzusom svih parlamentarnih stranaka. U Deklaraciji je istaknuto kako je nacionalni interes Hrvatske što kvalitetnije okončanje pregovora i što skoriji ulazak u punopravno članstvo Unije. Politički je

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

interes očuvanje nedjeljivosti, integriteta i cjelovitosti drţavnog teritorija Hrvatske kao drţave članice EU, ali i kontinuitet i zaštita tradicije, kulture, jezika i društvenih vrijednosti. Deklaracijom se ističe značenje razvoja djelotvornog sustava drţavne uprave, naglašava nuţnost osiguranja transparentnog voĎenja pregovora, kao i uloge Sabora u raspravi o svim bitnim pitanjima koja proizlaze iz pregovora. Njome se posebno ţeljelo naglasiti i vaţnost uloge koju hrvatski graĎani imaju u procesu pridruţivanja Europskoj uniji – naime, graĎani su ti koji će o pristupanju Uniji odlučiti referendumom koji se mora odrţati prije potpisivanja Ugovora o pristupanju. Istog dana donesena je Odluka o osnivanju Nacionalnog odbora kao posebnog radnog tijela Hrvatskoga sabora za praćenje pregovora za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji. Odbor je imao zadatak nadgledati i ocjenjivati tijek pregovora i djelovanje pojedinih članova pregovaračkog tima, te najmanje dva puta godišnje obavještavati Hrvatski sabor o svom radu. Odbor za Europske integracije Hrvatskoga sabora pratio je usklaĎivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s pravnim sustavom Europske unije, pratio je izvršenje prava i obveze Republike Hrvatske proizašlih iz meĎunarodnih ugovora koji su se odnosili na Vijeće Europe, pratio programe pomoći i suradnje Europske unije, te suraĎivao i razmjenjivao iskustva s tijelima u europskim integracijama. Hrvatski sabor je u procesu pristupanja Europskoj uniji sudjelovao i putem organizirane razmjene informacija izmeĎu nacionalnih parlamenata drţava članica Unije na razini parlamentarnih odbora, ali i stručnih sluţbā, te putem europskih baza podataka. Konferencija odbora za europske poslove nacionalnih parlamenata drţava članica Europske unije (COSAC) predstavlja vaţan okvir za suradnju nacionalnih parlamenata drţava članica Europske unije. Hrvatski sabor ima pravo sudjelovati i sudjelovao je u radu COSAC-a u statusu promatrača, zajedno s ostalim zemljama kandidatima. Europski centar za parlamentarna istraţivanja i dokumentaciju (IPEX) meĎunarodna je mreţa parlamentarnih knjiţnica i istraţivačkih sluţba koja djeluje pod pokroviteljstvom Europskoga parlamenta i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Osnovna zadaća Centra je poticanje razmjene informacija, ideja i iskustava o temama koje su od zajedničkog interesa svih parlamenata. Hrvatski je sabor član Centra od 1996.

Stranica 4


Glasnik HDK

godine i otada aktivno sudjeluje u njegovu radu. Osnovni cilj projekta IPEX je podrţati i ojačati suradnju izmeĎu parlamenata Europske unije te osigurati potporu za elektroničku razmjenu informacija i dokumenata vezanih uz aktivnosti Europske unije. Svi nacionalni parlamenti zemalja članica Europske unije kao i zemlje kandidati sudjeluju u tom projektu. Hrvatski sabor priključio se početkom 2005. godine. U definiranju plana usklaĎivanja hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom temeljnu ulogu ima program koji se donosi svake godine. Tako i Nacionalni program Republike Hrvatske za pristupanje Europskoj uniji svake godine je odreĎivao daljnje korake i bio u funkciji mehanizma koordinacije ispunjavanja obveza preuzetih po pojedinim poglavljima tijekom pregovora. Nacionalni program je time odraţavao spremnost Republike Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari ključne prioritete u procesu pribliţavanja Europskoj uniji. S obzirom na činjenicu da je uspješno ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju bilo iznimno vaţno za napredak Republike Hrvatske u pregovorima s Europskom unijom, te da su sve obveze morale biti u potpunosti ispunjene prije nego što se pregovori o pojedinom poglavlju privremeno zaključe, mjere za provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju bile su sastavni dio svakoga dokumenta kojeg je donosila Vlada RH. Upravo je u njemu sadrţan pravni i institucionalni okvir pojedinih poglavlja pravne stečevine Europske unije, te ključni prioriteti u usklaĎivanju zakonodavstva kao i proračunska izdvajanja za njihovu učinkovitu provedbu. UsklaĎivanje hrvatskoga zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom bio je dugotrajan i naporan proces. Hrvatski je sabor uskladio i usvojio preko 500 pravnih akata s EU pravnom stečevinom. Republika Hrvatska je na summitu NATO-a 2009. godine postala njegova punopravna članica. Hrvatska je za ispunjavanje NATO-ovih standarda pošteno i zasluţeno nagraĎena, a Hrvatski je sabor 25. oţujka 2009. usvojio Zakon o potvrĎivanju Sjevernoatlantskog ugovora. Time smo ostvarili jedan od naših dvaju najvećih i najvaţnijih vanjskopolitičkih ciljeva. To svakako pokazuje da su prilagodba Hrvatske vojske i reforma Oruţanih snaga bile uspješne, ali i da je Hrvatska postala općenito stabilna demokratska zemlja. Hrvatski

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

sabor i njegov tadašnji predsjednik odigrali su iznimno vaţnu ulogu u procesu ratifikacije pristupnoga protokola NATO-u. Naime, rokovi su bili kratki, a u pojedinim drţavama procedura ratifikacije duga i sloţena, a dogodilo se čak da je u Kanadi u vrijeme procesa ratifikacije i parlament bio privremeno raspušten. Ideja da s predsjednicom albanskoga parlamenta, Nj.E. Josefinom Topali, uputim zajedničko pismo svim predsjednicima parlamenata članica NATO-pakta, znatno je ubrzala proces ratifikacije, kao i bilateralni susreti, te lobiranje naših diplomatskih predstavnika u parlamentima zemalja članica NATO saveza. Pristupanje Hrvatske NATO-u i Europskoj uniji posebno je značajno s obzirom na status Hrvatske kao drţave predvodnice u regiji. Interes Republike Hrvatske i Europske unije u pogledu regije su istovjetni – mir i stabilnost Jugoistočne Europe. Od otvaranja pregovora pa do završetka Republika Hrvatska je ostvarila znatne rezultate u provođenju reformā nuţnih za pristupanje Europskoj uniji. Upravo će nam članstvo u Europskoj uniji omogućiti bolji razvoj, razvoj koji će ići u smjeru razvojnih standarda Europske unije. Hrvatskoj će otvoriti široke i bolje razvojne mogućnosti u svakom pogledu. Pa i Europska komisija je, u pogledu ekonomskih kriterija, ocijenila da je Hrvatska ostvarila znatne učinke. Otvaramo vrata Europske unije. I nikakva kratkoročna rješenja nisu prihvatljiva. Drugim riječima, na tom putu najvaţnije je zaštititi interese hrvatskih graĎana, naći primjerene oblike očuvanja zemlje i mora, ali i osigurati nesmetani razvoj Hrvatske. Zajedno moramo napraviti ono što je potrebno, a to je bez kompromisa i bez odgaĎanja osigurati kontinuitet i sve potrebne uvjete u borbi protiv svega onoga što stoji na putu ostvarenja onog glavnog i konačnog cilja – boljitka svih hrvatskih graĎana. Hrvatski je sabor završio svoj šesti saziv i ušao je u svoj sedmi saziv. U proteklom smo sazivu obavili veliki posao, posebno na pripremi ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kao što dobro znate, Hrvatska je 9. prosinca potpisala Ugovor o pristupanju s Europskom unijom. Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju sigurno je velika stvar, ne samo za nas već i za cjelokupnu Regiju Jugoistočne Europe. Naš je uspjeh pokazatelj da za sve one koji ozbiljno provode reforme u vlastitom dvorištu, postoji nagrada na kraju puta.

Stranica 5


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

Članstvo u Europskoj uniji sigurno je cilj zbog kojeg se isplati trud koji smo uloţili u posljednjih desetak godina. Taj put u svakom slučaju nije bio ni lagan niti bez prepreka, ali ipak smo uspjeli sve to prebroditi. Na tom je putu i Hrvatski sabor dao svoj golem prinos. To se prije svega sastojalo u usklaĎivanju hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU. U tom je procesu, u trima sazivima Sabora, usklaĎeno ukupno 512 zakona, od toga samo u posljednjem sazivu Sabora njih 287. * * * * * Uslijedila su pitanja i odgovori1, pri čemu su u kraćoj raspravi sudjelovali veleposlanici F. Zenko, V. Girardi-Jurkić i Đ. Pribičević, pa generalni konzul Z. Marić, te Hrvoje Kačić, bivši predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Sabora. Pretvorba i privatizacija provedene su na vrlo nes(p)retan način. Moţe li se što poduzeti kako bi se barem ublaţile štetne posljedice? Podsjećam da je privatizaciju otpočela još savezna vlada A. Markovića, a znatna je šteta učinjena time što je ona nastavljena u ratu. Ne može onaj tko nema titulara (Radnički savjet /RS/ ili Upravni odbor /UO/) biti voditelj privatizacije, a upravo su se direktori (manipuliranjem odlukama RS ili UO) okoristili privatizacijom, zbog čega je nastala užasna šteta – golema pljačka. Bilo je pojedinaca koji su namjerno uništavali tvrtke kako bi ih što jeftinije privatizirali. U to sam vrijeme (kao i profesor M. Babić) bio protiv takva načina privatizacije, ali smo ostali u manjini. Što se može sada učiniti? Malo ili ništa. Nova je ministrica vanjskih poslova svojedobno optuţivala Hrvatsku da je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Kakve to posljedice moţe imati u novim okolnostima? Prvo, ministrica je u meĎuvremenu korigirala svoje stajalište. Drugo, Hrvatska nije nikoga napala. Treće, Hrvatska je spasila Bosnu i Hercegovinu. Svake sam godine u Kninu isticao kako su generali Mareković i Dudaković spriječili novu i još strašniju Srebrenicu samo 25 dana nakon pokolja u Srebrenici. Armija BiH čekala je godinu i pol dana kod Donjeg Vakufa, a tek joj je nakon Oluje krenulo. Hrvatska je država prva priznala Bosnu i Hercegovinu i potpisala sporazum o suradnji s bosansko-hercegovačkim vodstvom na čelu s A. Izetbegovićem. Kada su se ruski generali raspi1

tivali o Oluji, pitao sam ih što bi oni učinili kada im je general Guderian bio nadomak Moskve i zašto nas nisu pohvalili kada smo deblokadom Bihaća izbjegli novu i još strašniju Srebrenicu. Zato smo svi pozvani svjedočiti o tim zbivanjima, pisati i prikupljati graĎu.2 Dolazim iz sredine u kojoj jače nego drugdje dolaze do izraţaja mišljenja protivna onima što ih zastupa HDZ. Pa ipak i tamo vlada jednodušno mišljenje kako nijedan saziv Sabora nije ovako dostojanstveno dovršio rad. U svojem sam voĎenju rada Sabora nastojao da on bude na zadovoljstvo svih graĎana. U svojem ste izlaganju potpuno izostavili gospodarska pitanja. Glavna je tema mojeg izlaganja bila – uloga Hrvatskoga Sabora (parlamentarne diplomacije) u procesu euroatlantskih integracija Republike Hrvatske, pa tako za domaću politiku i nije bilo mjesta. Večeras obiljeţavamo 20. obljetnicu meĎunarodnoga priznanja RH, ali je pitanje je li ovo pravi nadnevak3. Moramo se držati dogovorenoga.

IZBORNA GODIŠNJA SKUPŠTINA HRVATSKOG DIPLOMATSKOGA KLUBA Hrvatski diplomatski klub odrţao je svoju izbornu godišnju skupštinu u Društvu sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu 1. veljače 2012. Na dnevnom redu bila su, uz uobičajeni izbor radnoga predsjedništva Skupštine, te imenovanja zapisničara i dvaju ovjerovitelja zapisnika, imenovanje provjerbenog i izbornog povjerenstva, prijedlog izmjena i dopuna Statuta HDK, primanje 2

3

Na to je Z. Marić podsjetio predavača da se u III. knjizi Sjećanja i priloga za povijest diplomacije Republike Hrvatske, što ju je dobio od predsjednika Morsana, nalaze dva priloga (Z. Sančevića, bivšeg vlp-a RH u BiH, i I. Ilića, bivšeg vlp-a RH u Njemačkoj) u kojima se (osobito u onom Z. Sančevića) iscrpno govori o ratnim zbivanjima u BiH i ulozi RH u njima. U više se je navrata prigodom obiljeţavanja Dana meĎunarodnoga priznanja RH (a i u drugim prigodama) vodila u HDK-u rasprava o pravom nadnevku toga dogaĎaja. Koliko god ima argumenata za još najmanje dva nadnevka, prevladalo je mišljenje da je ovaj ispravno odabran ako se pri tome ograničimo na diplomatsko meĎunarodno priznanje RH od strane zemalja tadanje Europske zajednice, dok je zapravo meĎunarodno priznanje RH dobiveno već pravorijekom Badinterove komisije EZ 7. rujna 1991.

Odgovori su otisnuti kurzivom.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Stranica 6


Glasnik HDK

novih članova HDK, izvješće Upravnog vijeća HDK (predsjednika, rizničara i urednika „Glasnika HDK“) s prijedlogom plana aktivnosti i financijskoga plana za 2012, izvješće Nadzornog odbora HDK, zatim rasprave o izvješćima, njihovo prihvaćanje, te razrješenje predsjednika HDK, članova Upravnog vijeća HDK, kao i predsjednika i članova Nadzornog odbora HDK. Na dnevnom redu bilo je još predlaganje članova HDK za čelne duţnosti i glasovanje o njima, izvješće izbornog povjerenstva, te kao posljednja točka zaključna riječ novoizabranog predsjednika HDK. Kako je utvrĎeno da Skupština nema kvoruma, ona je po Statutu odgoĎena za 30 minuta. Budući da je broj nazočnih (njih 18) bio manji od nuţnih najmanje 25 % redovitih članova HDK (na dan odrţavanja Skupštine bilo ih je 80), odlučeno je jednoglasno da se Skupština ipak odrţi, ali da se sve donesene odluke drţe uvjetnima, s tim što će biti punopravne ako ih elektroničkim glasovanjem podupre kvalificirana većina (razlika do nuţnih najmanje 25 % redovitih članova).

Godina X., broj 1

g. Mladena Andrlića, ravnatelja Diplomatske akademije i izaslanika ministrice vanjskih i europskih poslova, te g-Ďu Nives Malenica, predsjednicu Udruge hrvatskih diplomata, da pozdrave Skupštinu.

Pozdravne rijeĉi pozvanih gostiju G. M. Andrlić, pohvalivši desetljetnu djelatnost Kluba i sjajnu svečanost u HNK kojom je ona obilje-ţena (a na kojoj je doţivjela priznanje s najvišeg mjesta), izrazio je uvjerenje kako se djelatnost kluba savršeno uklapa u osnovne odrednice najavljene nove vanjske politike RH. Riječ je o tome da Hrvatska danas, kada se više ne mora brinuti o svojemu meĎunarodnom preţivljavanju, jer joj je meĎunarodni poloţaj usidren u NATO i EU, ima nešto drukčije prioritete – senzibiliziranje za svoje šire okruţenje, u prvom redu za Sredozemlje, bez kojega nas, kako je rekao, nema. U tome je zamolio HDK za pomoć i suradnju. G-Ďa N. Malenica, u svojoj je pozdravnoj riječi izrazila nadu da će se uspostaviti plodna komplementarna suradnja izmeĎu Udruge, kojoj je ona na čelu i HDK.

Izmjena i dopuna ĉlanka 8, st. 3 Statuta HDK Nazočnima je podijeljen preslik teksta promijenjene odredbe članka 8, st. 3. Statuta HDK, koja po prijedlogu Upravnog vijeća glasi:

Radno predsjedništvo: Đuro Vidmarović, Sergej Morsan i Mišo Munivrana

Poĉetak Skupštine Predsjednik HDK, veleposlanik Sergej Ivan Morsan, u uvodnoj je riječi pozdravio nazočne goste i prenio isprike šestero članova koji su elektronički javili da ne mogu doći i još njih četverice koji su to učinili telefonom (bio je iznimno hladan dan). Predloţeni je dnevni red prihvaćen. U radno predsjedništvo izabrani su, uz predsjednika HDK, Mišo Munivrana i Đuro Vidmarović, koji je nastavio predsjedati Skupštinom. Za zapisničara je izabran Zvonimir Marić, a za ovjerovitelje Smiljan Šimac i Miljenko Ţagar, koji su ujedno činili provjerbeno i izborno povjerenstvo. Predsjedavajući Vidmarović pozvao je prije prelaska na radne točke dnevnoga reda nazočne goste,

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Veleposlanici, generalni konzuli i opunomoćeni predstavnici, odnosno voditelji Ureda RH, mogu biti izabrani za redovite članove HDK većinom glasova HDK koji su sudjelovali u glasovanju izravno i/ili elektroničkim putem, pod uvjetom da njihov broj ne može biti manji od 25 % od ukupnoga broja članova HDK. Ova izmjena obrazloţena je činjenicom što se na sastanke članova HDK (bilo na opće bilo na Skupštinu), prema dosadanjem iskustvu, u pravilu odziva razmjerno malen broj članova HDK (znatan dio članova ne ţivi stalno u Zagrebu, a dio članova ne boravi privremeno ni u Hrvatskoj), nameće se potreba omogućiti izočnim članovima glasovanje elektroničkim putem, kako bi odluka o izboru redovitih članova bila izraz volje što većega broja članova HDK. Cenzus od 25 % od ukupnoga broja članova HDK zadrţan je, te je predloţen zato jer je Upravno vijeće HDK mišljenja da ovaj postotak predstavlja minimum glasova kojim se odluka o primitku novog redovitoga člana HDK moţe donijeti.

Stranica 7


Glasnik HDK

Provedena je kraća rasprava u kojoj su sudjelovali I. Ilić, S. Morsan, M. Munivrana, B. Salaj, Z. Stahuljak, S. Šimac, V. Tadić i Đ. Vidmarović. Raspravljalo se o zajamčenju tajnosti elektroničkoga glasovanja i o potrebnom cenzusu za odrţavanje Skupštine. Objašnjeno je da računalna programska potpora osigurava anonimno i neponovljivo glasovanje, pa je ocijenjeno da je metoda prihvatljiva i da se njome postiţe da što veći broj članova sudjeluje u odlučivanju. To je vaţno zbog toga što oko 40 % članova HDK ţivi izvan Zagreba u raznim gradovima Hrvatske, ali i Europe i drugih kontinenata. Na taj način skupštinski cenzus ne će više biti kritična točka za odrţavanje Skupštine, a izraţeno je i mišljenje kako je uvoĎenje elektroničkoga glasovanja uvjet sine qua non opstanka Kluba. Na kraju rasprave navedeni prijedlog UV za promjenu Statuta prihvaćen je jednoglasno.

Primanje novih ĉlanova HDK Uslijedio je prijedlog za primanje novih članova HDK. UV predloţilo je za redovite članove Ivana Picukarića (do 2010. veleposlanik RH u JAR), Vladimira Duvnjaka (generalni konzul RH u Münchenu) i Antu Cicvarića (generalni konzul RH u Stuttgartu). Po ustaljenu običaju razdijeljeni su glasački listići s njihovim saţetim ţivotopisima i pristupilo se glasovanju. Nakon toga provedeno je u roku od 10 dana potrebno dodatno elektroničko glasovanje i sva su trojica primljena.

Nastavak rada Skupštine Zatim su došla na red izvješća (predsjednika, rizničara, urednika Glasnika i predsjednika Nadzornog odbora), pa rasprava o njima. Budući da je ova skupština izborna, nuţno je i prihvaćanje izvješća i razrješenje predsjednika HDK, članova Upravnog vijeća i predsjednika i članova Nadzornog odbora (što je prihvaćeno jednoglasno), pa predlaganje članova HDK za čelne duţnosti i glasovanje, te izvješće Izbornog povjerenstva. Na kraju se je novoizabrani predsjednik obratio Skupštini. U daljnjem tekstu daje se saţeti prikaz toga dijela Skupštine.

Izvješće predsjednika HDK i prijedlog plana aktivnosti za 2012. Predsjednik Morsan podnio je svoje izvješće, uz napomenu da su sve prošlogodišnje aktivnosti potanko opisane u Spomenici HDK, a ovdje se prenose naglasci. Uvodno je rekao kako je u protekloj godini izvanredno mnogo toga učinjeno,

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

čime je HDK potvrdio svoju društvenu opravdanost i bitno unaprijedio svoj ugled. Na veličanstvenoj proslavi 10. obljetnice HDK, odrţanoj u HNK 29. studenoga, podnio je izvješće o učinjenom u 10 godina, pa tako i u protekloj, a sve je zabiljeţeno u Spomenici, u kojoj je osim toga i saţeta povijest novovjeke hrvatske diplomacije, te popis svih šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda, te voditelja inozemnih ureda RH u svijetu (prvi te vrsti). Po ovom popisu (u meĎuvremenu dopunjenu) Hrvatsku je do sada predstavljalo ukupno 237 diplomata. Dopunjeni popis bit će objavljen i u Glasniku HDK uz zamolbu da se i nadalje jave svi koji ga mogu ispraviti ili dopuniti. Učinjeno u protekloj godini na samom je rubu mogućega, jer je sve poslove u svezi s tim obavio vrlo mali broj ljudi, uglavnom članova UV, koji su radili s velikim entuzijazmom i samoprijegorom. Osvrnuo se je i na dvije redovite proslave. Uz Dan meĎunarodnoga priznanja RH predavanje (na engleskom) pod naslovom Croatia on the Eve of Accession to the European Union odrţao je 19. siječnja Paul Vandoren, vlp. EU, dok je prigodno predavanje u povodu Dana hrvatske diplomacije: Perspektive hrvatske diplomacije u Europskoj uniji odrţao Andrej Plenković, tadanji drţavni tajnik u MVPEI. Spomenuo je i skupni posjet izvrsnoj kazališnoj predstavi M. MeĎimorca Hrvatska Antigona. Podsjetivši kako je g-Ďa tajnica sastavila statistički pregled brojčanih pokazatelja djelovanja HDK, naglasio je kako se uočava neprestan porast zanimanja diplomata za učlanjenje u HDK: prije 10 godina bio je 21 član osnivač, a sada nas je, zajedno s počasnim članovima, 86 plus trojica novoprimljenih. To je velik broj i kada se usporedi s ukupnim brojem hrvatskih vrhunskih akreditiranih diplomata (237 /minus preminuli/), što neprijeporno svjedoči o ugledu Kluba, koji svoje djelovanje temelji na trima načelima: profesionalnost, nacionalni interes i etičnost. S osobitim je naglaskom istaknuo činjenicu da su u tri i pol godine objavljene tri knjige Sjećanja i priloga – to je golem uspjeh za udrugu entuzijasta. Pritom je izrazio zahvalnost Đ. Vidmaroviću, koji je uredio prve dvije knjige, te Z. Mariću za ureĎivanje treće (koja sadrţi imenska kazala za sve tri knjige), a i svima koji su sudjelovali u ovom pothvatu. Desetgodišnje djelovanje Kluba zaţeto dokumentirano u Spomenici HDK velik je doseg, a potvrda je za to došla s najvišega mjesta – predsjednik je drţave najbiranijim riječima ocijenio naš rad. To nije sve: tiskali smo i dvojezičnu spomen-knjiţicu o obiljeţavanju 10. obljetnice,

Stranica 8


Glasnik HDK

poput svakogodišnjih knjiţica tiskanih u povodu Dana hrvatske diplomacije. Izričito je pohvalio 'veličanstveni prinos g-Ďe Stahuljak i zbora Lira uznositosti svečanosti u HNK'.

Godina X., broj 1

postigli osobit iskorak, ali već i to da moţemo odrţati Skupštinu, povod je za umjereno zadovoljstvo.  Nastavljena je i unaprijeĎena suradnja s MVPEI RH, o čemu svjedoči i institucionalana potpora, kao i potpora od Ministarstva na osnovi natječaja, zahvaljujući kojima smo, uz novac od članarine i volonterski rad, mogli ostvariti sve ovo. Zahvaljujemo Ministarstvu.  Zahvaljujući rizničaru HDK K. Ţnidariću znatno je poboljšano financijsko stanje HDK, najbolje otkako je Klub osnovan. Protekle smo se godine natjecali na još dva, tri mjesta, ali bez uspjeha. Nastavit ćemo s time i ove godine.

Dio sudionika Skupštine prati izlaganje

Uslijedio je pregled, po stavkama, ostvarivanja Plana aktivnosti HDK u 2011 (do slijedeće Godišnje skupštine):  Nastavljeno je objavljivanje Glasnika HDK, za koji osobite pohvale i zahvalnost dugujemo Gj. Deţeliću, koji je godinama oblikovao ovo glasilo i omogućio ovakav oblik kontakta s javnošću. Taj je posao u 2011. nastavio Z. Marić (uz potporu Gj. Deţelića i T. A. Mursala), a sva trojica zavrjeĎuju pohvale.  Radilo se na usavršavanju mreţnih stranica HDK. Na ţalost, još nemamo urednika, a to je velika šteta jer mreţne stranice pruţaju goleme mogućnosti komuniciranja. Do sada je predsjednik sâm radio koliko je mogao, ali to nije dostatno. Ova zadaća ostaje i za sljedeću godinu.  Planiralo se dostojno obiljeţiti: - Dan hrvatske diplomacije (7. lipnja 2011.), - Deseta obljetnica HDK (29. studenog 2011.), - Dan meĎunarodnoga priznanja RH (20. obljetnica novovjeke hrvatske diplomacije, 15. siječnja 2012.). Sve su ove obljetnice obiljeţene na takav način da to moţe sluţiti na čast HDK-u.  Radilo se na pripremi tekstova i izdavanja III. knjige Sjećanja i priloga za povijest diplomacije RH. To je savršeno uspjelo, zahvaljujući, u velikoj mjeri, uredniku Z. Mariću.  Nastavljeno je s predavanjima članova HDK, uglednih gostiju i veleposlanika akreditiranih u RH. Sve je predočeno u statističkom pregledu – bilo je iznimno zanimljivih gostiju; moţemo biti vrlo zadovoljni.  Trebalo je potaknuti članove Kluba na aktivnije sudjelovanje u klupskim aktivnostima. Nismo

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

 Imali smo plan uključiti se u javnu raspravu o Zakonu o vanjskim poslovima (ZVP). Kolege koji rade u Ministarstvu znaju da je bilo govora o novom ZVP, pa se zašutjelo. Naše je da poručimo mjerodavnima u MVEP da tu postoji skupina ljudi s iskustvom i mudrošću, koji bi mogli pridonijeti oblikovanju toga zakona. Lani nije ostvaren nikakav pomak, a vidjet ćemo hoće li biti suradnje ove godine.  Trebalo je razmotriti mogućnost uspostavljanja suradnje s diplomatskim klubovima u inozemstvu. Nije bilo vremena, snage ni osoba koje bi se bavile time. Ovo je bio pregled preuzetih i ispunjenih obveza. Mi smo sada na prijelazu iz prvog u drugo desetljeće Kluba, pa i u novo desetljeće hrvatske diplomacije. Očito nam predstoji prilagodba novim okolnostima, pri čemu je jedna (promjena Statuta) već načeta, a nastavit će se u sljedećih nekoliko mjeseci. Zatim je predsjednik iznio prijedlog plana aktivnosti HDK u 2012.  Nastaviti jačanje ugleda HDK u javnosti. Mnogo je učinjeno na tom polju. Iz statističkoga se pregleda vidi kako je bilo više priopćenja za javnost u kojima se je Klub oglasio u povodu iznimnih dogaĎaja, uvijek vodeći računa o tome kako je Klub nevladina i nestranačka udruga. I na ovom polju ima još poteškoća, jer se zbog volonterske naravi rada ne dospijeva uraditi sve što bi se htjelo i na vrijeme.  Nastaviti objavljivanje Glasnika HDK. Očekujemo da će Glasnik biti bolji iz broja u broj.  Predloţiti izmjene i dopune Statuta HDK na izvanrednoj skupštini HDK najkasnije do 30. svibnja 2012. Izmjene i dopune moraju biti sveobuhvatne, ali to je posao novoizabranog UV.

Stranica 9


Glasnik HDK

 Usavršavati mreţne stranice HDK i imenovati urednika. To je bolna točka. Izlaz bi bio u angaţiranju profesionalca/ke, ali za to sada nemamo mogućnosti.  Dostojno obiljeţiti: - Dan hrvatske diplomacije (7. lipnja 2012.), - Dan meĎunarodnoga priznanja RH (15. siječnja 2013.). Oboje bi se moralo ostvariti.  Početi pripremati tekstove za sljedeće knjige Sjećanja i priloga. Mi smo manje-više pri kraju prikaza prvoga destljeća i sada bi došli na red tekstovi u kojima se preklapaju prvo i drugo desetljeće. Vidjet ćemo tko će se odazvati, ali u svakom slučaju objavljivanje je ovih knjiga opravdano i korisno, a radi se o rijetku pothvatu. Ima zamisli po kojima bi trebalo objaviti monografije o pojedinim krupnim dogaĎajima, ali za to za sada nema snage. Očekuje se i dalje potpora za to Đ. Njavre (s kojim je nedavno razgovarao).  Nastaviti s predavanjima članova HDK, uglednih gostiju i veleposlanika akreditiranih u RH. To je jedna od naših stoţernih djelatnosti, a zahvaljujući profesoru Horvatiću, našem počasnomu članu, imamo na raspolaganju prelijepe prostorije DSN, naš drugi dom.  Potaknuti članove Kluba na aktivnije sudjelovanje u klupskim djelovanjima i informirati potencijalne nove članove o HDK. Očekuje se u najmanju ruku bolji odziv članstva na klupska druţenja (npr. prve srijede u mjesecu), a odatle mogu krenuti poticaji.  Nastaviti i unaprijediti suradnju s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Diplomatskom akademijom, Udrugom hrvatskih diplomata, Društvom sveučilišnih nastavnika i Zagrebačkom školom ekonomije i menadţmenta (a moţda i s kojom drugom ustanovom ili udrugom). Očekujemo nove poticaje.  Razmotriti: - nove oblike i organizaciju djelovanja HDK u javnosti. To će se ugraditi u Statut. - poboljšanje klupskih financija, uz članarine i institucionalne potpore, sudjelovanjem u natječaju MVEP RH o promicanju EU u projektima s meĎunarodnim financiranjem. Tu postoji veliko polje mogućnosti s obzirom na naš skori ulazak u EU, ali vidjet ćemo koliko ćemo imati snage za taj zahtjevan posao. - sudjelovanje u javnoj raspravi o ZVP. Izrazio je nadu se da će se rasprava otvoriti. - uspostavljanje suradnje s diplomatskim klubovima u inozemstvu.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

- potaknuti kandidature za izbor novoga predsjednika HDK. U svezi s posljednjim prijedlogom predsjednik je Morsan naveo da je provedenom anketom za predlaganje kandidata za čelne duţnosti Kluba ţelio otvoriti mogućnost izbora i novoga predsjednika HDK. Rekao je kako su nakon dvaju predsjedničkih mandata njegove mogućnosti i okolnosti promijenjene i bit će potrebno u dogledno vrijeme izabrati novoga predsjednika HDK. Na kraju je predsjednik zahvalio svim članovima UV na suradnji, a svemu članstvu HDK na potpori UV-u i njemu osobno.

Sudionici Skupštine i gosti

Ostala izvješća ĉlanova Upravnog vijeća HDK Rizničar Krešimir Ţnidarić iznio je svoje izvješće i predloţio financijski plan HDK za 2012. godinu. Iz izvješća slijedi kako je financijsko stanje HDK na dan 31. prosinca 2011. bilo nešto bolje od onoga prije točno godinu dana, a financijski plan za 2012. ima ukupni iznos pribliţno na razini prošlogodišnjega. Predočio je porast dobivenih i potrošenih sredstava u nekoliko zadnjih godina kako bi pokazao da opći porast programa aktivnosti HDK biva neprekidno praćen odgovarajućim porastom raspoloţivih sredstava. Ostvarenje predloţenog financijskoga plana pretpostavlja povoljan ishod sudjelovanja u natječaju MVEP RH o promicanju EU u projektima s meĎunarodnim financiranjem. Na kraju se je osvrnuo i na plaćanje članarina rekavši, sa ţaljenjem, da manje od dvije trećine članova redovito podmiruje tu obvezu. Izvješće urednika Glasnika Z. Marića podijeljeno je sudionicima Skupštine u tiskanu obliku, a ovdje se prenosi saţeto. U tijeku 2011. izašlo je potpuno IX. godište (5 brojeva) „Glasnika HDK“, uz uredničku suradnju članova HDK Gjure Deţelića i Tvrtka Andrije Mursala. Od vaţnijih priloga

Stranica 10


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

valja spomenuti uvodnike, osvrt na završetak pregovora izmeĎu Hrvatske i Europske unije, priopćenje HDK u povodu presude Haaškoga tribunala hrvatskim generalima, prigodna predavanja (u povodu obljetnice meĎunarodnoga priznanja RH i u povodu obiljeţavanja Dana hrvatske diplomacije), pet predavanja članova HDK i gostiju na aktualne teme, javni nastupi i aktivnosti članova HDK (nastup trojice članova, predavanja dvojice, četiri knjige, kazališna predstava, zbornik u čast člana), prikaz redovite godišnje skupštine HDK, različite vijesti, popis šefova diplomatskih misija RH, obavijesti članstvu i obavijesti o radu HDK. Ove godine nije izdana prigodna knjiţica u povodu Dana hrvatske diplomacije zbog prezauzetosti urednika Glasnika HDK ureĎivanjem III. knjige Sjećanja i priloga za povijest diplomacije RH. MeĎutim, izdana je prigodna dvojezična knjiţica o obiljeţavanju 10. obljetnice HDK kao posebno izdanje Glasnika HDK. Od sredine 2009. svi dosad izašli brojevi Glasnika HDK i sve prigodne knjiţice o obiljeţavanju Dana hrvatske diplomacije (kao i ona o obiljeţavanju 10. obljetnice HDK) dostupne su na mreţnim stranicama HDK.

sjajno nastavio ureĎivati Glasnik. Svakako treba uspostaviti prikladnu suradnju s UHD. U predsjednikovu je izvješću previše pesimistično ocijenjeno kako smo sa Sjećanjima i prilozima pri kraju prvoga desetljeća, te da preostaje još prikaz prijelaznog razdoblja. Dapače, ako bi se odazvali svi koji bi trebali (pa i morali) i uz pretpostavku da se tiska 10 priloga po svesku, ima još gradiva za osam novih svezaka. Naravno, to se ne će ostvariti, ali ne smijemo se odreći nade i očekivanja da ćemo imati još najmanje četiri knjige. Svi se okupljeni pozivaju da potiču svoje prijatelje na čitanje do sada tiskanih knjiga i osobito da pišu za nove. Djelatnost HDK u novom desetljeću u najvećoj će mjeri zavisiti od toga hoće li se naći nositelji zaduţenja u UV – bez toga se ne moţe ostvariti zacrtani program. Očekuje se bolja suradnja s Diplomatskom akademijom koja do sada nije bila sukladna mjeri mogućnosti. TakoĎer se očekuje da će opće okruţenje u kojem će HDK djelovati biti povoljnije nakon ulaska RH u EU.

Izvješće predsjednika Nadzornog odbora HDK

Predlaganje ĉlanova HDK za ĉelne dužnosti i glasovanje, te izvješće Izbornog povjerenstva

Franjo Zenko, predsjednik Nadzornog odbora, saţeo je svoje izvješće u četiri točke: a) Nisu naĎene nepravilnosti u financijskom poslovanju; b) Pohvalio je raznovrsnu i bogatu djelatnost Kluba, što je plod u prvom redu inicijativa UV na čelu s predsjednikom; c) Porastu ugleda HDK pridonosi ponajprije redovito izlaţenje Glasnika sa zanimljivim sadrţajem, a i predavači s intrigantnim temama u prostorijama što ih je ustupio Ţ. Horvatić; d) Izdavanje Sjećanja i priloga sluţi na ponos Klubu. Iz rasprave ĉlanova HDK U raspravi o izvješćima sudjelovali su Gj. Deţelić, Z. Marić, S. Morsan, Đ. Vidmarović i F. Zenko. Izraţeno je zadovoljstvo s izvješćima, a osobito s postignućima HDK, te je iznesen prijedlog da se budući članovi bolje informiraju o djelatnosti Kluba – tako bi se moglo privući moţda i stotinjak novih članova. Izvješće urednika Glasnika (koje je saţeto, ali iscrpno) treba priloţiti uz predsjednikovo, te ga drţati sastavnim dijelom t. 6 dnevnoga reda. Pritom je posebno istaknuto kako je urednik Z. Marić, preuzevši svoju zadaću,

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Prihvaćanje izvješća i razrješenja Sva su izvješća prihvaćena, a svi su članovi Upravnog vijeća i Nadzornog odbora razriješeni duţnosti.

Budući da su završili dvogodišnji mandati predsjednika, dopredsjednika, tajnika, rizničara i jednoga člana Upravnog vijeća HDK, te predsjednika i članova Nadzornog odbora HDK, to je UV HDK pokrenulo inicijativu da se započne s kandidacijskim postupkom za izbor novih čelnika HDK. Na zajedničkom sastanku UV i NO HDK, odrţanu 24. siječnja 2012. prihvaćen je prijedlog predsjednika HDK da se zamoli sve članove HDK za predlaganje kandidata za izborne duţnosti. Nakon provedene elektroničke ankete, a temeljem izjava pojedinaca da prihvaćaju kandidaturu, UV je predloţilo Izbornoj skupštini HDK sljedeće kandidate: (1) za Upravno vijeće: predsjednik Sergej Morsan, dopredsjednik Mišo Munivrana, tajnica Vera Tadić, rizničar Krešimir Ţnidarić, članovi UV: Zvonimir Marić, Miroslav MeĎimorec i Smiljan Šimac; (2) za tri člana Nadzornog odbora: Gjuro Deţelić, Mladen Juričić i Franjo Zenko. Nakon tajnoga glasovanja svih 18 članova Skupštine Izborno je povjerenstvo podnijelo izvješće

Stranica 11


Glasnik HDK

kojim su proglašeni novi čelnici HDK (dakako uvjetno dok se ne provede elektroničko glasovanje): Upravno Vijeće HDK (osim prethodnoga predsjednika HDK) predsjednik dopredsjednik tajnica rizničar članovi UV

Sergej Morsan Mišo Munivrana Vera Tadić Krešimir Ţnidarić Zvonimir Marić, urednik „Glasnika HDK“ Miroslav MeĎimorec, predsjednik Izdavačkog odbora HDK Smiljan Šimac Nadzorni odbor HDK Gjuro Deţelić Mladen Juričić Franjo Zenko U propisanom roku od sljedećih 10 dana nakon Skupštine provedeno je dopunsko elektroničko glasovanje u kojem je sudjelovao još 21 član HDK. Njihovi su glasovi uvjerljivo potvrdili gornje izbore. Budući da je predsjednik HDK Sergej Morsan ponovno izabran, to osnivač HDK Tvrtko Andrija Mursalo, kao prethodni predsjednik HDK ostaje članom UV HDK.

Zakljuĉna rijeĉ novoizabranoga predsjednika HDK Pošto je predsjednik Izbornog povjerenstva, S. Šimac, pročitao rezultate glasovanja, novoizabrani se je predsjednik, S. Morsan, obratio nazočnima: Poštovani kolege! Osobno i u ime izabranih kolega zahvaljujem se na iskazanom povjerenju. Provedenom anketom za predlaganje kandidata za čelne duţnosti Kluba ţelio sam otvoriti mogućnost izbora i novoga predsjednika HDK. Iskreno govoreći, nadao sam se da će anketa iznjedriti alternativno rješenje za predsjednika HDK. Posluţit ću se riječima dragoga kolege Deţelića: biološki sat. Ili drugim riječima: čovjek mora shvatiti i prepoznati okolnosti i svoje mogućnosti. Zahvalan sam svima na dosadašnjoj potpori, ali i molim za potporu novoizabranom čelništvu da timskim radom pokuša izvršiti planirane obveze. Dodatno je napomenuo da će odluke što su ih prihvatili nazočni članovi biti elektroničkim putem poslane na glasovanje redovitim članovima koji nisu nazočili današnjoj skupštini, a konačni rezultati glasovanja bit će objavljeni u Glasniku HDK.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

Rijeĉ pozvanih gostiju Nakon posljednje točke dnevnoga reda Skupštini su se još jednom obratili gosti. N. Malenica čestitala je HDK-u na postignućima u 2011, iskazujući svoje divljenje njegovu programu rada i prekrasnom svečanom obiljeţavanju 10. obljetnice Kluba, te je govorila o potrebi da UHD i HDK sudjeluju u raspravama o novom ZVP-u i da na tome suraĎuju. Dodala je kako uključivanje u rad sluţbe vanjskih poslova EU podrazumijeva visoke kriterije i kako već sada moramo stvarati uvjete za punu profesionalnost, a s druge strane uvjete za stabilnu diplomaciju. Tome se pridruţio i M. Andrlić, govoreći još i o nekim budućim zadaćama u razvoju hrvatske diplomacije. Ponajprije, mnogi mladi diplomati u Ministarstvu još uvijek ne uviĎaju kako je za uključivanje u rad sluţbe vanjskih poslova EU, pa i za obavljanje bilo kakva posla u Brusselu, nužno dobro poznavanje dvaju glavnih sluţbenih jezika EU, pri čemu uz besprijekorni engleski valja znati i francuski, pa i njemački.

ISPRIKA MALEZIJSKOM VELEPOSLANIKU U spomen-knjižici izdanoj u povodu obilježavanja 10. obljetnice HDK, u kojoj je prikaz svečanosti upriličene u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, 29. studenoga 2011. potkrala se je na str. 34. nenamjerna pogrješka. Naime, u potpisu donje slike stoji: Malezijski veleposlanik i Mladen Juričić, a ne radi se o malezijskom veleposlaniku, Nj.E. Yoke Heng Yean-u, nego o indonezijskom otpravniku poslova, g. Simsonu Gintingu. Ljubazno molimo obojicu cijenjenih diplomata, kao i poštovane čitatelje spomen-knjižice, za ispriku.

Branko Salaj, ekonomist i publicist, ĉlan HDK PREDSTOJEĆI ULAZAK HRVATSKE U EU4 Europa je ljubav, često neuzvraćena, male Hrvatske koja je, stoljećima krvareći na periferiji, traţila potporu i nadahnuće u materijalnom i duhovnom 4

Ovaj članak, napisan u kolovozu 2011. prenosimo s dopuštenjem autora iz REPUBLIKE, mjesečnika za knjiţevnost, umjetnost i društvo, god. LXVII, br. 10 od listopada 2011. str. 111-121, uz manja kraćenja i izmjene teksta.

Stranica 12


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

bogatstvu kontinentalne matice. Zato pitanje članstva u Europskoj uniji, uz uobičajenu pozadinu materijalnih i geostrateških interesa, od samoga početka uključuje i staru, duboko emocionalnu komponentu, javno iskazanu isticanjem modrih zastava sa zvijezdanim krugom na hrvatskim drţavnim zgradama i to već od trenutka prihvaćanja hrvatske kandidature. Dapače, vijorenje zastava druge, i još neprimjenjive, vrsti jurisdikcije nad teritorijem i imovinom Republike Hrvatske i njezinih graĎana u odreĎenom je smislu saţelo problematiku načina na koji se pokušavamo uklopiti u europsku zajednicu. Moţda se prividom već ostvarene EU-pripadnosti pokušalo zaraditi po koji politički bod, ili barem uliti nadu o brzom ulasku, polazeći od već spomenutih povijesno nakupljenih emocija. Već sama takva mogućnost ukazuje na jedan od trajnih hendikepa naše vanjske politike: Svaka ozbiljna, a pogotovo mala zemlja zna ili s vremenom iskusi da tu politiku mora drţati izvan dometa nutarnjepolitičkih prepucavanja a da se osobito diplomacija koja politiku provodi u najvećoj mogućoj mjeri mora osloboditi upravo emocija!

debatnom tehnikom, davalo se naslutiti da su EU drţave već prijenosom manjeg dijela svojih suverenih prava na Uniju zapravo cijeli koncept suverenosti bacile u ropotarnicu povijesti. Ta potpuno ishitrena tvrdnja kod nas se uporno ponavlja ili posredno nabacuje kao nešto što se razumije samo po sebi.

Nedoreĉenosti i fame odnosa s EU

Rukom o ruku s tvrdnjom da je nacionalna drţava stvar prošlosti uvelike se trapila i tvrdnja kako ni hrvatski graĎani – isti oni koji su u novije doba izborili neovisnost pod najteţim mogućim uvjetima a u stranom se svijetu iskazuju kao sposobni i inventivni ljudi! – nisu kadri sami osmisliti i provesti ključne promjene bez kojih nema društvenog boljitka, nego da je to navodno moguće tek uz stranu „batinu i mrkvu“. Pri tome se prešućivalo da su sociološka iskustva i praksa prevladavanja nerazvijenosti – jer o tome se radi! – u mnogim zemljama uvjerljivo pokazala da razvitak u prvom redu mora biti rezultat odlučnosti i upornog zalaganja onih ljudi kojima su promjene potrebne. Bez svijesti o nuţnosti promjena i preuzimanju vlastite odgovornosti za njihovu provedbu, uvezena brda propisa i rješenja mogu u bitnome opstati kao brda papira, dok navike i modus operandi ostaju isti (kao što to jasno pokazuje skorašnji primjer Grčke i nekih drugih zemalja).

No preuranjeno europsko plavetilo na drţavnim zgradama upravo paradigmatski ilustrira i jedan dublji problem. Svojedobno je hrvatskoj vanjskoj politici kao glavni cilj definiran ulazak u Europsku uniju i euroatlantske integracije, uz dodatnu kvalifikaciju da taj cilj nema alternative. Za svaku iskusniju diplomaciju bilo bi gotovo nepojmljivo dobiti zadaću da ostvari jedan tako specifičan cilj, koliko god popularan, a da pri tome nema mogućnosti da barem taktički manevrira s pričuvnim rješenjima, tzv fall-back pozicijama, manje poţeljnima ali korisnima ako pregovarački zahtjevi protivne strane budu neprihvatljivi. U hrvatskom slučaju nije bilo političke zrelosti za primjenu takve elementarne pregovaračke taktike. Sve nam je iskustvo govorilo da ćemo kao mala zemlja biti izloţeni pritiscima velikog bloka, odnosno nekih interesa koji u njemu imaju velik utjecaj, ali da nam meĎunarodno pravo i geostrateški poloţaj ipak, kao suverenoj zemlji, daju odreĎenu autonomnost i pruţaju neke adute u pregovaranju. U javnosti je, meĎutim, pokrenuta lavina tvrdnjā kako je prakticiranje vanjske politike na osnovama suverenosti drţâva beznadno zastarjelo. Zamjenom teza, u nas tako omiljenom

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

U još smjelijim nagaĎanjima išlo se i dalje. Tvrdilo se kako se u doba globalizacijskih i integracijskih kretanja te posvemašnje dominacije trţišne logike pojam suverenosti i inače svodi na suverenost graĎana, čija ljudska i druga prava u krajnjoj liniji potpadaju pod ingerenciju meĎunarodnih odnosno integrativnih tijela. U vrijeme kada svakodnevno svjedočimo koliko je vaţna odgovornost nacionalne drţave, cijela jedna maštovita, nazovistručna i medijska bulumenta u nas je stvarala famu da je nacionalna drţava passé. Gotovo karikaturalno izvrnutim i uporno ponavljanim tvrdnjama nametali su se, kao u nekim ranijim vremenima, umjetni kriteriji političke korektnosti i samocenzure s pomoću kojih se u hrvatsku javnost sustavno unose i jačaju elementi dezorijentacije, nesigurnosti, malodušja i defetizma.

Ukratko, preuzimanje mnogih pravila i sustava razvijene Europe moţe uvelike pomoći u izgradnji novoga gospodarskog i društvenog modela ali ne moţe biti primarni pokretač promjena. Na ţalost medijski Gleichschaltung širokih razmjera usmjerava političku retoriku u drugom pravcu i pot-

Stranica 13


Glasnik HDK

hranjuje latentno prisutnu nadu u deus ex machina, neki čarobni štapić čiji će nas dodir preko noći smjestiti u društvo blagostanja. Umjesto da u središtu pozornosti budu ideje i konkretni prijedlozi vlastitih inicijativa koje nas mogu izvući iz duboke krize, javnosti se sa svih strana političkog spektra već godinama nude prividi rješenja u kojima navodni iminentni ulazak u EU često funkcionira kao zajednički nazivnik. U znaku brzopotezne primjene europskih standarda i pravila često se zlorabi argument navodne „europeizacije“ čak i na područjima gdje EU nema neke zajedničke prakse ili središnjih ingerencija. U situaciji u kojoj realne procjene pokazuju da nije nimalo sigurno da će Republika Hrvatska u EUproračunu figurirati kao neto-primatelj, podgrijavaju se očekivanja milijarda eura koje će godišnje stajati na raspolaganju hrvatskom gospodarstvu. Igre na margini dubljeg problema Prerano izvješene modre zastave Unije na hrvatskim drţavnim institucijama nisu, dakle, samo znak protokolarne nepromišljenosti nego i izraz daleko ozbiljnije slabosti: Politička je elita u pripadnosti Europi prepoznala temu koja omogućuje eskiviranje pune odgovornosti za razvitak zemlje i podgrijavanje laţne nade kako će netko drugi, a ne mi sami, okrenuti stvari na bolje. Predstojeće potpisivanje Ugovora o članstvu a pritom i odreĎena nesigurnost oko rezultata referenduma predstavlja zato povijesni trenutak u kome treba maksimalno realno sagledati naše dosadašnje odnose s Unijom, uočiti uzroke njenog često vrlo rezerviranog stajališta spram Hrvatske i zacrtati perspektive razvitka u novim uvjetima. Takvih je pokušaja kod nas do sada bilo vrlo malo. Ono što bi se u jednoj uhodanoj europskoj demokraciji smatralo legitimnom raspravom o vlastitim interesima, u hrvatskoj se javnosti i medijima često uopće nije spominjalo. Stvaralo se okruţje u kome nijedna cijena, bez obzira na njene dugoročne učinke, nije bila previsoka da bi se malu Hrvatsku čim prije uklopilo u integracijska kretanja kojima su se pripisivala gotovo čudotvorna svojstva. Umjesto suštinskih rasprava o našim slabostima i mogućnostima podgrijavana su puno jednostavnija i izrazito špekulantska nagaĎanja o raznim „sudbinskim“ datumima ulaska. Čak se ni u ovom trenutku ne uviĎa da smo u tom pogledu još

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

uvijek u sferi nagaĎanja. Tako se još krajem ljeta 2011. računalo kako će nam trebati nepune dvije godine da konačno uhvatimo za rep onu varljivu fata morganu članstva koja nam je bila najavljivana već za 2007. godinu. Okončanje tzv. tehničkih pregovora o pristupanju i potpis samoga ugovora krajem 2011. tek otvaraju, uz pozitivan ishod referenduma, proces ratifikacije koji bi, s obzirom na dosadašnja iskustva, mogao biti sloţeniji od procedure u drugim slučajevima. Nije nimalo slučajno da su diplomatski predstavnici susjedne nam Slovenije prilikom pregovora o konačnom tekstu Arbitraţnog sporazuma oko granice vrlo uporno inzistirali da arbitraţni postupak – u koji je u zadnjoj fazi eksplicitno ugraĎena i mogućnost meĎusobnog izvanposredničkog dogovora – započne odmah nakon potpisivanja sada aktualnog Ugovora o pridruţivanju a ne tek nakon što on stupi na snagu. Drugim riječima, ţeli se i opet zadrţati mogućnost da se ratificiranje multilateralnog ugovora uvjetuje ispunjenjem bilateralnih zahtjeva, pa i pored dogovorenog meĎunarodnoga posredništva. U spomenutom slučaja hrvatska je politika, a preko nje i diplomacija, bila izloţena podmuklim pritiscima nekih domaćih glasova koji su smatrali da se zahtjevima suprotne strane treba odmah i bezpogovorno udovoljiti ma koliko oni bili protivni meĎunarodnom pravu i uzusima. Tako na primjer bivši visoki jugoslavenski diplomat, a sada uvaţeni profesor, tvrdi – a valjda tako podučava i studente politologije – da smo, drţeći se neko vrijeme meĎunarodnog prava u pitanju Zerpa, samo gubili tempo pristupanja a radilo se o stvarima „koje će ionako preći u ingerenciju Unije“. No neutemeljenost samog argumenta tek je mali detalj u odnosu na ostale fantazmagorije kojima već dulje vrijeme hrani hrvatsku javnost. Nevjerojatnim izvrtanjima i povijesnim neistinama odnos EU s Hrvatskom se opisuje kao neprekinuta serija dobrohotnih pribliţavanja Unije koje su samo hrvatska politička glupost i zločinačko ponašanje u brojnim odlučnim trenutcima spriječili da omogući zemlji prihod od 20, a moţda i 30 milijarda eura!5 S jedne strane ponor, a s druge – simsalabim - evo u tren oka još jednog čarobnog štapića!

Damir Grubiša, Protraćeno desetljeće – Je li Hrvatska mogla ući u EU i prije 2013?, Nacional 28. VI. 2011. 5

Stranica 14


Glasnik HDK

Posebna pravila za Hrvatsku Od početnog „kaţnjavanja“ za operacije Bljesak i Oluja, preko regionalnih i drugih uvjetovanja ugraĎenih u Sporazum o stabilizaciji i pridruţivanju, pa prilično nevoljkog prihvaćanja hrvatske kandidature i uvoĎenja posve novog, iznimno sloţenog i detaljno razraĎenoga pregovaračkog mehanizma do uvjetovanja, čiji su zahtjevi ponekad bili i fizički neprovedivi, na Hrvatsku su se primjenjivali pregovarački model i pristup koji su izrazito odudarali od dotadašnjih uzusa. Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da je u našem slučaju jedna meĎunarodna asocijacija razgovore s jednom suverenom zemljom opetovano uvjetovala s mišljenjima jednog tuţiteljstva koje je (već zbog vrlo ograničenih vlastitih sredstava) od samoga početka svoga postojanja predmetom različitih obavještajnih igara. Znatne razlike izmeĎu hrvatskih pretpristupnih pregovora i onih ranijih javno su se tumačile na dva različita ali komplementarna načina koji oba ukazuju na posebnost hrvatskog slučaja. Jedno je takvo javno tumačenje bilo da je europsku javnost, zasićenu procesom širenja, bilo potrebno uvjeriti da se u Uniju ne će ugraditi slabosti i propusti koji su promakli tijekom ranijih pristupnih pregovora. Opći pristupni kriteriji definirani su već 1993. u Kopenhagenu i dopunjeni 1995. u Madridu. Da je Hrvatska bila pripuštena (kako je traţila, a tadašnji povjerenik za proširenje Verheugen podrţao još krajem 90-ih godina) skupini desetorice (EU10), primljene 2004., ona bi se po svom općem profilu gospodarske i civilizacijske razvijenosti vjerojatno našla negdje u sredini skupine. Usporedba razvijenosti bi naravno bila još povoljnija u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku koje su primljene 2007. Vrlo detaljna i dalekoseţna uvjetovanja konkretno su oblikovana tek u odnosu na Hrvatsku, s kojom su rekordno dugi pregovori počeli sredinom 2005., dakle više od godine i pol prije primanja balkanskog dvojca! Teško je, dakle, izbjeći zaključak da je pooštrenje stvarno imalo sasvim specifičnu adresu što nije smetalo domaće apologete različitih pritisaka na Hrvatsku da prijetvorno tvrde kako napredovanje prema članstvu isključivo ovisi o samoj Hrvatskoj: „Pravila su jednaka za sve“. Drugo javno tumačenje, uglavnom usmjereno na regiju, bilo je bliţe stvarnim razlozima mlakog odnosa spram ulaznih ambicija Hrvatske a ono još izrazitije demantira postavku da su pravila jednaka

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

za sve. Jedan dio članica EU ţelio je pitanje regionalne stabilnosti Jugoistočne Europe/Zapadnog Balkana rješavati u paketu. Kao relativno razvijena zemlja (unutar tako zadanog okvira) Hrvatska se pri tome pojavljuje kao zahvalna poluga i primjer ostalim dijelovima bivše Jugoslavije. Osim toga, apsolutna (“bezalternativna“) usmjerenost zemlje na pristupanje omogućila je Uniji da pristupnom procesu, pomalo ironično nazivanom pregovori, dade izrazit karakter ispunjavanja mnogobrojnih i detaljnih uvjeta, a ne, barem ne u svojim najvaţnijim dijelovima, razmjene argumenata u klasičnom smislu riječi. Ti su uvjeti u prvom redu nastali kao izraz političkih prosudbi u odreĎenom trenutku i spram odreĎenog kandidata, a ne kao nekakva u kamenu uklesana lista zahtjeva spram svih (budućih) kandidata, kako se to opisivalo hrvatskoj javnosti. Drugim riječima, u svom pristupu razgovorima s Hrvatskom Unija je promovirala vlastite interese, pokušavala riješiti probleme vlastite kohezije i djelovati u okviru vlastitih percepcija regionalnih odnosa i prilika. Ništa se drugo nije moglo ni očekivati u uvjetima velike pregovaračke asimetrije izmeĎu velikoga bloka i male zemlje-kandidata, koju je Hrvatska još dodatno povećala odričući se zaštite općeg meĎunarodnog prava i svojih geostrateških posebnosti. Mali kandidat morao je u tako postavljenoj pregovaračkoj igri hladno računati s vjerojatnošću da će svoj pristup većem trţištu morati visoko platiti a da će mnoge probleme, koje doţivljava kao ključne za svoj razvitak, uglavnom morati rješavati sâm. Visoka cijena strateških propusta i tajnovitosti Daleko od medijske i stručne pozornosti, to se tijekom pristupnih pregovora stvarno i dogodilo. Hrvatska je posljednjih godina profitirala na uvoĎenju odreĎenih trţišnih i pravnih standarda i sustava razvijenoga svijeta i uvjeţbavanju nadgledanja njihove primjene. Bio je to jedan od načina da se odškrinu vrata zanimljivih i zahtjevnih trţišta. Postoji, meĎutim, i naličje te pozitivne slike. Već spomenutim odricanjem od postavkā meĎunarodnoga prava i geostrateških aduta uvelike smo se u meĎunarodnoj zajednici projicirali kao nepostojan igrač koga već i relativno blagi pritisci navode na bitne promjene ili radikalnu reviziju stajališta. U kontinuumu diplomatske prakse to je velika hipoteka a hrvatska je politika već od samoga početka pokazala da ne shvaća

Stranica 15


Glasnik HDK

potrebu da pregovaračka taktika počiva na promišljenoj strateškoj viziji. Nakon što je lansirana teza da je uključivanje u EU-članstvo najviši cilj vanjske politike kome nema alternative, drţava je na pr. već tijekom pregovora o prvom aktu o pribliţavanju Uniji, Sporazumu o stabilizaciji i pridruţivanju, znatno umanjila vrijednost svoga najvrjednijeg geostrateškog dobra – pozicije i resursa Jadrana (ubrzano otvaranje kupnje zemljišta graĎanima EU godinama prije samog članstva Hrvatske u Uniji, zatim rasprave sa Slovenijom o „dimnjaku“ prema otvorenom moru, ZERP itd.). Oslanjajući se na prosudbu o brzopoteznoj ratifikaciji toga Sporazuma – govorilo se tada o godinu dana umjesto stvarnih gotovo tri i pol godine – Hrvatska se poţurila sklopiti s EU još i Privremeni sporazum kojim se prijevremeno odrekla znatnog dijela carine na uvoz iz Unije i tako pojeftinjenjem uvozne robe dodatno pogoršala svoj i onako veliki vanjskotrgovinski deficit. Na dodatni dokaz kratkovidnosti takva izračuna nije trebalo dugo čekati: Italija je kao vodeći izvoznik na hrvatsko trţište najviše profitirala od smanjenja carina ali ju to nije smetalo da upravo ona počeka s ratifikacijom Sporazuma do posljednje minute, da bi zatim zaustavila cijeli proces ucjenom da Hrvatska najprije odustane od primjene ZERP-a na jadransko ribarstvo u kome talijanski ribari – i to samo na području mora i podmorja na koje Hrvatska prema meĎunarodnom pravu ima isključivu jurisdikciju i suverena prava – ostvaruju dohodak od nekih 300 milijuna eura godišnje. I u kasnijim pristupnim pregovorima bile su na raznim područjima zamjetne velike nekonzistentnosti u definiranju i provedbi strateških hrvatskih interesa. Tijek pregovora po pojedinim poglavljima prikrivao se, kako je kod nas na ţalost uobičajeno, neusporedivo većom tajnovitošću nego što je to bio slučaj u ranijim pristupnim pregovorima, a rezultate pregovora na pojedinim se stručnim skupovima najčešće spominjalo onako uzgred, kada je sve bilo gotovo i rješenja dogovorena. Samo se u okruţju neinformirane javnosti moglo dogoditi da hrvatska drţava na pr. 2004. godine pokrene velik operativni program postizanja samodostatne domaće proizvodnje mlijeka (za koju imamo izvanredne prirodne uvjete i tradiciju) a da pet godina kasnije u Bruxellesu pristane na kvotu toga proizvoda dnevne potrošnje

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

koja je – samo polovica ranije ciljane! (Moţda već u današnjim prosvjedima mljekara vidimo gorke plodove te pregovaračke brzopletosti?) Od samoga početka kandidature bilo je jasno, iako je ostalo gotovo potpuno neraspravljeno u hrvatskoj javnosti, da ulazak u veću zajednicu za sobom povlači i prihvaćanje pravila zaštite toga trţišta spram vanjskih konkurenata koja su često u interesu velikih zemalja. Prihvatili smo bez većih rasprava i rješenja koja se u tranzicijskim prilikama barem djelomično doimaju kao izraz ezoteričnih preokupacija razvijenoga i bogatoga svijeta. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Unija asocijacija koja se u globalnoj trţišnoj konkurenciji ne povodi uvijek visokim načelima koja inače propovijeda i da joj nije strano da na pr. pribjegne minucioznim definicijama fizičkih karakteristika voća poput banana, kojima Unija olakšava uvoz iz bivših afričkih kolonija pojedinih svojih članica na uštrb uvoza iz Srednje ili Juţne Amerike. Ne moţe se naravno zaboraviti ni ključna razlika izmeĎu dioptrije Europske komisije i kandidata s kojima pregovara. Komisiji je tako bilo mnogo vaţnije rasplesti pitanje tzv. nelojalne izvozne konkurencije hrvatskih brodogradilišta nego razmišljati o zbrinjavanju njihove prekomjerne radne snage ili – još daleko vaţnije – inzistirati na brzoj reformi glomazne, neučinkovite i često nestručne javne uprave, koja je jedan od ključnih problema hrvatske nerazvijenosti. Unija nije, niti ţeli biti, briţna skrbnica blagostanja svekolike svoje dječice. Europska komisija pokušava doduše širiti i jačati svoje ingerencije na najraznoraznijim područjima ali se to odraţava više na veličini njene administracije nego u konkretnim rezultatima. U biti, svaka zemlja i dalje leţi kako si prostre - a ako joj pristup velikom trţištu i nekim zajedničkim pravilima u tome pomogne, tim bolje. U Hrvatskoj, naučenoj na crno-bijeli obrazac javnih rasprava, uopće nisu ni spomenuti sekundarni učinci grozničavog usvajanja i mehaničke primjene velikog broja tzv stečevina koje ne počivaju na narodnoj svijesti, izgraĎenoj u širokim demokratskim raspravama. Zakonodavno-upravni juriš, kojim se u nas provodi sve pa i pristup Europi, sasvim sigurno jača ulogu hipertrofiranih birokratskih struktura u javnom sektoru, a u ovom konkretnom slučaju još i podrţava dominantne vrijednosne zasade onog dijela društvene pseudoelite koja promjene, inovacije, pa čak i pravne pravorijeke potpuno nekritički očekuje – izvana.

Stranica 16


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

Ukratko, odnosi Hrvatske s Unijom u mnogo čemu su obiljeţeni slabostima i neiskustvom mlade drţave koja sada plaća ceh. U pojedinim je dijelovima pristupanja plaćena doista visoka cijena da bi Europa konačno počela u Hrvatskoj prepoznavati jednu po svojem smještaju i afinitetima sredozemnu i srednjoeuropsku zemlju. No, tu smo gdje smo. Trebalo je uoči referenduma o Ugovoru s EU stvari postaviti na svoje mjesto, uvidjeti vlastite slabosti te nakon brojnih loših pa i bolnih iskustava u proteklom razdoblju prepoznati potencijal mogućih promjena. Kod drugih, a još više kod nas samih.

U procesu stabilizacije i pridruţivanja koji je uzeo maha početkom novog stoljeća ta je struja posebno inzistirala na kolektivnim regionalnim rješenjima pri čemu se znalo otići čak tako daleko da se probno lansirala ideja kako bi ex-Yu zemlje (minus Slovenija plus Albanija) – dakle novokomponirani Zapadni Balkan – mogle biti zajednički predstavljane u Bruxellesu. Te i slične ideje su, meĎutim, okopnile na balkanskoj stvarnosti u kojoj se pokazalo da se gospodarske veze i normalna prekogranična suradnja suverenih drţava ostvaruju bez većih problema, ali da politički forsirana zajednička rješenja ne daju znatnijih rezultata.

Danas su hrvatske mogućnosti izbora uvelike ograničene već samom činjenicom da je Hrvatska od početka isključila druge nebalkanske opcije kao alternative pristupanja EU i da se nije, ne samo na riječima nego i djelima, strateški opredijelila za visok gospodarski rast kao platformu koja bi takvim opcijama davala odreĎenu dozu vjerodostojnosti i stabilnosti. Dakle, gdje smo sada s Unijom?

Trenutak prihvaćanja hrvatske kandidature 2005. bio je prijeloman u izboru individualnog pristupa ali je širina raspona europskih nedoumica uvelike utjecala na definiranje pretpristupnog procesa kroz koji je Hrvatska morala proći. Obje „škole“ pridruţivanja našle su naime zajednički nazivnik u postavljanju strogih kriterija, detaljno razraĎenih pregovaračkih okvira i dalekoseţnih, a ponekad tijekom pregovora i izrazito neprincipijelnih uvjetovanja: Dok su jedni ţeljeli postaviti visoko letvicu ostalim kandidatima iz regije, drugi su imali interesa maksimalno vremenski produljiti pregovarački proces, prije svega u nadi da će to olakšati kandidaturu i brţe napredovanje ponajprije Srbije.

Stvarna pozadina Unijine politike Za početak, treba jasno prepoznati stvarne uzroke dosadašnje Unijine politike. Jesmo li osuĎeni na trajno iskušavanje nekih posebnih kriterija, odnosno hoćemo li morati, kako se nedavno zapitala poznata politologinja, baš uvijek puzati pred europskim birokratima, iskazujući pri tome gotovo kolonijalni mentalitet?6 Iza prividnog sklada politike EU spram jugoistoka Europe često su se krile znatne razlike izmeĎu pojedinih njezinih utjecajnih članica. Neki od europskih aktera vidjeli su Hrvatsku kao normalan dio Unije i stavljali naglasak na mogućnost da se njeno ispunjavanje preuzetih obveza koristi kao pozitivan primjer potencijalnim kandidatima u regiji pa da oni budu primani u članstvo već prema postignutom stupnju razvitka. To je bila linija koju je, više ili manje otvoreno, zastupala Njemačka a uglavnom i Francuska. Druge zemlje, u prvom redu Velika Britanija, zagovarale su koncepciju zajedničkih rješenja preko institucionalnog povezivanja i integriranja regije, što je zapravo bio pokušaj povratka na politiku status quo-a iz kraja 80-ih godina, čija je neučinkovitost svojedobno i otvorila put miloševićevskoj agresiji. 6

Mirjana Kasapović u Večernjem listu, 25. IX. 2011.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Sada je hrvatski pristupni put uglavnom okončan. Bilo je gotovo simbolično vidjeti da je istaknuti britanski veteran u briselskoj administraciji, dr. Michael Leigh, koji je bio postavljen na ključno mjesto šefa Uprave Europske komisije za proširenje u trenutku kada su 2005. počeli pregovori s Hrvatskom, napustio tu duţnost u ljetu 2011., u trenutku kada su oni završeni. Središnje pitanje koje se sada postavlja nije više što Unija – u svojoj do sada najvećoj krizi – hoće od nas nego što mi očekujemo od Unije. Hrvatska politika mora shvatiti da rješenje problema zemlje nije u poticanju sanjarija o čarobnom štapiću integracija nego u racionalnoj mobilizaciji svih raspoloţivih vlastitih resursa da ulazak zemlje u visokokonkurentnu EU učini čim bezbolnijim a članstvo u Uniji čim djelotvornijim oblikom promicanja realno definiranih nacionalnih prioriteta. Hrvatske slabosti koje smo uočili u odnosu na EU u ovom trenutku, a naročito krhkost gospodarstva, uvelike ograničavaju realne mogućnosti šireg izbora. No i pristup Uniji ne oslobaĎa malu zemlju od duţnosti i potrebe da se vrlo smišljeno zalaţe za svoje interese. Upravo obrnuto, pripadnost ve-

Stranica 17


Glasnik HDK

ćem bloku s velikim brojem gospodarskih i drugih aktivnosti pruţa konkretnih mogućnosti sudjelovanja u vrlo konkretnim igrama utjecaja. Ali u takvom su okruţju i slabosti daleko zamjetnije. Integracije razotkrivaju i kažnjavaju slabosti Slabosti vanjske politike u mnogo čemu se preklapaju s općim slabostima nerazvijenosti i neiskustva cijeloga društva. Tim je sloţenija zadaća da se nacija mobilizira na iniciranju rasta i stvaranju samosvijesti, potrebne u svakom kreativnom podhvatu. Prvi korak mora svakako biti neupitna svijest da smo, uza sva povijesna dostignuća kojima se ponosimo, kao nacija doista nerazvijeni i neiskusni, pogotovo u voĎenju poslova istinski suverene zemlje. Da bi samo sebi moglo pomoći, hrvatsko društvo mora shvatiti da je bolesno i da se mora energično i sveobuhvatno liječiti umjesto da čeka spas s neba, pa makar se i takve čudotvorne moći pripisivale EU. Problemi vanjske politike mogu se u tom kontekstu sagledati na tri razine: definiranja općih vanjskopolitičkih smjernica, formuliranja diplomatskih zadaća kao izvedenica strateških postavkā i stručnosti kadra koji te zadaće provodi. Tijekom pregovora s EU javni je diskurs ostao ograničen na mali broj „pomazanih“ glasova koji su neopravdanim panegiricima Europi i predbacivanjem hrvatskoj politici ne samo dezinformirali javnost nego tendencioznim prikazivanjem stvarnosti još i aktivno podrivali hrvatske pregovaračke pozicije. Po naravi stvari, upravo su odnosi sa stranim svijetom, uz obranu, onaj sektor u kome mora postojati odreĎena tajnovitost, u prvom redu u diplomatskoj operativi i razmjeni povjerljivih informacija i poruka. S druge strane, studiozno izbjegavanje solidnog informiranja političke javnosti o dugoročnim realnostima s kojima se Hrvatska suočava na meĎunarodnom planu narušava demokratsku utemeljenost, a time i kontinuitet i vjerodostojnost voĎene politike. O potrebi da se taktička pozicioniranja diplomatskih aktivnosti temelje na dugoročnim strateškim odrednicama već je bilo riječi. Upravo u ovom pogledu iskusna britanska diplomacija moţe posluţiti kao uzor. Ne ulazeći u meritum njezine strategije na Balkanu, zanimljivo je konstatirati s kojom su se upornošću, uz marginalne korekcije, njezine glavne postavke provodile desetljećima, pa čak i onda kada je na pr. potkraj prve polovice 90ih godina prošloga stoljeća to vodilo u velik

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

otvoreni sukob s tako moćnim i vaţnim partnerima kao što su Sjedinjene Drţave i NATO. A radilo se o regiji koja je ipak samo od sekundarnog interesa za cjelinu britanskog pozicioniranja! U cijeloj toj igri iznimno je vaţno da diplomatsko osoblje bude na visini izazovâ s kojima se male zemlje sučeljuju (osobito) u integracijskim sredinama. Treba zato čestitati (uglavnom mladim) diplomatima i diplomatkinjama na često nezahvalnom ali uspješno obavljenom poslu povezivanja Bruxellesa sa Zagrebom. Moţda je najpozitivniji rezultat predpristupnih vjeţbā upravo da na hrvatskoj strani sada postoji iskusan, jezično relativno osposobljen kadar s poznavanjem zapadnih pravila i načina rada. Pametno korišten, mogao bi to biti znatan kapital u hrvatskom uključivanju u integracijska kretanja. No i tu je potrebno dodati jednu kvalifikaciju. Da bi oni mogli provoditi doista uspješnu hrvatsku politiku, moraju se i mnogi diplomati, a ne samo njihovi politički usmjeritelji, osloboditi natruha kolonijalnog mentaliteta na koji je upozorila već spomenuta politologinja. Uljudno i pronicljivo diplomatsko ponašanje ostaje prazna ljuska ako ga ne prati svijest o zastupanju zemlje s kojom se ne bi baš svatko smio loptati po miloj volji. Ukratko, ulazak u Uniju bit će daleko veći izazov od onoga o kome govore političari i pišu mediji. Da bi koliko toliko dostojanstveno preţivjelo u toj druţini, hrvatsko društvo mora napustiti neke svoje ukorijenjene predodţbe i shvatiti da se razvitak Hrvatske mora pokrenuti unutar nje same. Bit će to velik, pa i sudbonosan ispit zrelosti. Kada smognemo snage da se uzdamo u se i u svoje kljuse, osjećat ćemo se – s vremenom – dobro došli i u Europu!

AKTIVNOSTI ĈLANOVA HDK U Glasniku HDK povremeno izlaze vijesti o vrijednim postignućima članova HDK. MeĎutim, time se zacijelo ne izvješćuje o svemu što naši agilni članovi čine u javnosti – do sada se uglavnom izvješćivalo o onome za što je urednik ili koji drugi član UV saznao. Pojedinim je članovima, izgleda, neugodno davati vijesti o svojim javnim nastupima ili objavljivanju knjige „na velika zvona“, ali za tu samozatajnost nema pravog razloga. Zato UV moli čitatelje da dostavljaju vijesti o osobnim uspjesima, a i onima drugih članova, a one će biti obja-

Stranica 18


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

vljivane u Glasniku. U zadnjem su dvomjesečju naši članovi bili ponovno aktivni, a imamo i zaostataka iz ranijih razdoblja, što se vidi iz sljedećih priloga.

HISTRIA ANTIQUA 40. obljetnica znanstveno-prosvjetnog i arheološkog rada Vesne Girardi Jurkić Rovinj, Gradska vjećnica, 28. studenoga; Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 15. prosinca 2009.

Uz 40. obljetnicu znanstveno-prosvjetnog i arheološkog djelovanja Vesne Girardi Jurkić, bivše ravnateljice Arheološkog muzeja Istre u Puli, te bivše ministrice i veleposlanice RH i voditeljice MeĎunarodnog istraţivačkog centra (MIC) za arheologiju, Brijuni – Medulin, odlukom Savjeta MIC-a za arheologiju i marom meĎunarodnog Uredništva izdana su 2009. dva jubilarna sveska časopisa «Histria antiqua» (sv. 18/1, 18/2) s 91 prilogom, što su predstavljena na svečanostima u Rovinju i u Zagrebu. * * * * *

Naslovnice jubilarnih svezaka časopisa

MIC za arheologiju, te grad Rovinj i Centar za povijesna istraţivanja (CPI) u Rovinju obiljeţili su jubilej u Gradskoj vjećnici 28. studenoga 2009. Nazočne vijećnike i graĎane Rovinja, članove MeĎunarodne udruge Ordre de Saint Fortunat iz Hrvatske i sudionike 15. meĎunarodnog savjetovanja «Umjetnički obrt od prapovijesti do ranoga srednjeg vijeka» pozdravili su dogradonačelnik Marino Buducin i istarska doţupanica Viviana Benussi, a Giovanni Radossi istaknuo je slavljeničinu suradnju s CPI-om od osnutka 1969. O slavljeničinu liku i radu govorili su Isabel Rodà, ravnateljica Katalonskog instituta za klasičnu arheologiju u Tarragoni, Guido Rosada, pročelnik Odjela za antičku topografiju Sveučilišta u Padovi

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

i Robert Matijašić, rektor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. I. Rodà podsjetila je kako je u rujnu 1994. slavljenica uspješno organizirala svjetski Kongres kršćanske arheologije u Splitu i Poreču i utemeljila u Medulinu MIC za arheologiju. G. Rosada, takoĎer je istaknuo sudjelovanje na MeĎunarodnom znanstvenom skupu «Tri arene: Pula, Verona, Rim». R. Matijašić govorio je o slavljeničinim istraţivačkim projektima i istaknuo je značenje meĎunarodnih arheoloških izloţaba u Europi i SAD. Na kraju se slavljenica zahvalila organizatorima, zaključujući izlaganje prisjećanjem na muzejsku, nakladničku i izloţbenu djelatnost u Istri. * * * * * U suradnji s Hrvatskim institutom za povijest (HIP) i Društvom za povijest i kulturni razvitak Istre u Puli, MIC za arheologiju obiljeţio je 15. prosinca 2009. u Zlatnoj dvorani HIP-a ovaj veliki jubilej na sličan način. Nakon uvodnih riječi Jasne Turkalj, predsjednice Znanstvenog vijeća (ZV) HIP-a, o slavljenici i jubilarnim svescima govorili su: Petar Selem, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Sabora RH, spomenuti G. Rosada, Nevio Šetić, saborski zastupnik i predsjednik ZV Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, te Kristina Dţin, izvršna tajnica uredništva časopisa «Histria antiqua». P. Selem ukazao je na slavljeničine znanstvene i stručne prinose kao arheologa i muzejskog djelatnika, te je istaknuo značenje istraţivanja antičkih kultova u Istri, a osobito njezinu knjigu «Duhovna kultura antičke Istre». G. Rosada istaknuo je slavljeničin prinos u svraćanju pozornosti svijeta na arheološku i kulturnu baštinu Hrvatske, posebno Istre, a o jubilarnim je svescima govorio najbiranijim riječima. Za arheološki časopis «Histria antiqua» rekao je kako je priznat u svjetskim krugovima zbog prinosa poznavanju i čuvanju arheološke i povijesne baštine na području gdje se susreću mediteranski, balkanski i podunavski svjetovi. N. Šetić, osvrnuo se na slavljeničin prinos kao znanstvenice u proučavanju urbanizma Pule i Nezakcija, rimske arhitekture, sepulkralnih sklopova i spomenika, antičkoga gospodarstva, te religijskih i umjetničkih ostvarenja. «Prilozi istaknutih znanstvenika za dva sveska „Histriae Antiquae“ priznanje su i zahvalnost V. Girardi Jurkić na promicanju arheologije i imena Hrvatske u svijetu», istaknula je K. Dţin. Urednik svezaka na 1016 stranica velikog formata, doajen

Stranica 19


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

je hrvatske arheologije Marin Zaninović, koji je u uvodu istaknuo slavljeničinu karijeru. Objavljeni su i uvodnici: Mounira Bouchenakija, bivšega predstojnika Ureda za svjetsku baštinu UNESCOa u Parizu; spomenutih I. Rodà, i G. Rosade, te Francisa Tassauxa iz Centra Ausonius Sveučilišta u Bordeauxu i ţupana Jakovčića. Uvršten je i opširan slavljeničin ţivotopis, bibliografija i popis knjiga i radova u tisku i rukopisima. Uz tekstove čestitara, te Tabulu gratulatoriu, prilozi su svrstani u četiri cjeline: prapovijesno razdoblje; antičko i kasnoantičko doba, srednjovjekovno i novo doba.

PRESVIJETLI I RABIN Roman Miroslava MeĊimorca u antologiji hrvatske židovske književnosti na ĉeškom Češki nakladnik Emona servis iz Praga objavio je 2011. knjigu Čudo na otoku: antologija hrvatske židovske književnosti (Zázrak na ostrově: antologie chorvátské židovské literatury), 219 s. Knjiga prvo daje kratku povijest hrvatske ţidovske pismenosti i kratak pregled ţidovskih tema u hrvatskoj knjiţevnosti, pa prikaz poloţaja Ţidova u Hrvatskoj u početku 20. st. Dok knjiţevnost 19. st. zastupa K. Š. Gjalski7, a onu prve polovine 20-oga M. Krleţa, te one što meĎu prvima obraĎuju tragediju šoah u hrvatskoj knjiţevnosti E. Šinko, broj autora sve brţe raste kako se primičemo današnjem dobu. Tako ţidovske teme u 70-im i 80-ima obraĎuju M. Jirsak, F. Šehović, A. Vuletić, N. Fabrio i G. Tribuson, a u 90-ima I. Aralica i M. Jergović. U ovom stoljeću zastupaju nas pjesnik R. Jarak i romanopisci Z. Ferić i M. MeĊimorec. MeĎimorčev je roman na hrvatskom objavila Naklada Pavičić 2006. 197 s. U njemu se govori kako je „za čovječnost uvijek vrijeme i o tome kako su se u ratnom Zagrebu zavoljeli Rahele i Tomislav i kako su u proljeće 1943. uspjeli pobjeći pred zlom.“ Pisac je hrabro 7

Navodimo samo poznatije hrvatske pisce od 30-ak predstavljenih u antologiji.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

zahvatio jednu od najosjetljivijih tema iz hrvatske kolektivne svijesti: odnos Hrvata i Ţidova u II. svjetskom ratu, u doba holokausta. Prije njega hrvatska je lijepa knjiţevnost o ovome uglavnom šutjela, a i javnost se manje-više prepuštala izljevima „manije samopljuvanja“, kako bi rekao Krleţa. Ljubav dvoje mladih pripadnika dviju vjerskih zajednica oslikana jeusporedno s prikazom odnosa dvojice duhovnih predvodnika tih zajednica – nadbiskupa A. Stepinca i nadrabina M. Šaloma Freibergera, pri čemu se ističe Stepinčeva zauzetost oko spašavanja što većega broja ţivota neduţnih Ţidova, a u romanu se pojavljuju i druge povijesne ličnosti, poput A. Pavelića i H. Himmlera. Kao i svaki pravi roman, on je plod piščeve mašte i dokazane umješnosti, ali za ovaj roman valja reći kako je nastao na podlozi proučavanja povijesnih izvora i dokumenata, te svjedočenja osoba koje su neposredno ţivjele u vrtlogu dogaĎaja što ih roman zahvaća. Najvrjednijim vrelom činjenica pokazao se je rukopis zapamćenjā A. Shomronyija, nadrabinova tajnika, što djelu daje prvorazrednu vjerodostojnost. Najavljeno je i skoro objavljivanje cijelog romana na češkom.

STARO I NOVO U ZAGREBU GRADU Izložba fotografija Mladena Juriĉića Vlp. Mladen Juričić priredio je u organizaciji udruge Fijaker izloţbu svojih dvadesetak fotografija pod naslovom Staro i novo u Zagrebu gradu u Caffe baru LP u Zagrebu što je otvorena 20. siječnja 2012. Radi se o retrospektivnom izboru fotografija formata oko 40×30 cm snimljenih od davne 1964. (poplava u Zagrebu) do danas. Izloţba je bila otvorena do 14. veljače. Okupljenih 40ak posjetitelja pozdravio je Vinko Šebrek, počasni predsjednik Fotokluba Zagreb, kojega je član već pola stoljeća i vlp. Juričić. U svojem nagovoru ocrtao je put izlagačeva umjetničkog sazrijevanja pod utjecajem domaćih (Tošo Dabac) i inozemnih (Edward Steichen, Henri Cartier-Bresson, Robert Capa i dr.) uzora. Osobit osvrt posvetio je izlagačevim fotografijama iz područja tzv. fotografskog piktorijalizma – foto-preradbe umjetničkih slika, osobito djela slikara iz umjetničke radionice profesora Krste Hegedušića. Govoreći o izloţenim foto-

Stranica 20


Glasnik HDK

grafijama, što predočuju Zagreb i Zagrepčane, Zagreb nekada i sada, staro i novo u Zagrebu gradu, rekao je kako su one svojevrsni homage Zagrebu i povijesnoj fotografiji što ju je osobito njegovao Fotoklub Zagreb. One odraţavaju umjetnikov razvoj u likovnom i tematskom pogledu, a istodobno su dokument vremena, što je njihova neprolazna vrijednost. I sâm se je izlagač obratio okupljenima prisjećajući se poticaja što su ga odveli u svijet fotografije (roditelji su mu darovali fotoaparat davne 1955.), puta što ga je prešao dok je umjetnički sazrijevao (pomno pazeći da to ne ide na uštrb osnovnoj profesiji), te ističući kako ga potreba za snimanjem nije napuštala ni dok je obnašao visoke duţnosti u drţavnoj upravi (pomoćnik ministra energetike SRH u bivšoj drţavi) i diplomaciji (veleposlanik RH u Albaniji i generalni konzul u Frankfurtu). Valja spomenuti kako je vlp. Juričić bio priredio u organizaciji Fotokluba Zagreb veliku retrospektivnu izloţbu umjetničke fotografije pod naslovom Taj divni svijet u Zagrebu 2006. a koja je zatim prireĎena i u Varaţdinu, Mainzu i Krku iste godine.

VIJESTI TV NOVA – OBJAVA HAVELOVE SMRTI Nastup Zlatka Stahuljaka Na dan smrti Václava Havela, bivšega predsjednika Češke Republike (ČR), 18. prosinca 2011. nakon najave nastupio je na početku vrlo gledane emisije VIJESTI TV NOVA u 19.15 prof. Zlatko Stahuljak zajedno sa suprugom Ivankom. Voditeljica ga je predstavila U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

kao prvog veleposlanika RH u Češkoj ''baš u Havelovo doba''. Bilo je to u vrijeme Domovinskog rata, kada su se ''pripadnici Češke manjine u Daruvaru isključivo borili na strani Hrvatske'', kako je činjenično iznio vlp. Stahuljak. Štoviše, predsjednik je Václav Havel tada izjavio, kako bi Zapad trebao vojno napasti Beograd, nakon čega ga je prozvao premijer Václav Klaus rekavši, kako bi bilo za predsjednika ČR bolje baviti se problemima u vlastitoj drţavi. Zatim je izrečeno kako je V. Havel nekoliko puta posjetio Hrvatsku. Česi znaju govoriti, kazao je veleposlanik: ''Šteta što Čeh, Leh i Meh nisu otišli nešto dalje na jug, do Jadrana''. Na upit, veleposlanikova je supruga kazala kako V. Havel nije nikada ljetovao na Jadranu zbog bolesti pluća. Pušio je tri-četiri kutije cigareta dnevno. Njegova supruga Dagmar bdjela je danonoćno nad njim, kako ne bi ni pomislio uzeti cigaretu u ruke. U tome je uspjela, jer je ţivio još dugo nakon teške operacije.Ta briga bila je izraz velike ljubavi, kazao je na kraju vlp. Stahuljak. Emisija je bila popraćena s dvjema fotografijama – predsjednik Havel i veleposlanik, i obojica sa suprugama. DVA FRTALJA Nastup Zlatka Stahuljaka u emisiji Nezavisne televizije Nezavisna televizija (NET) posvetila je polsatnu emisiju Dva frtalja 20. obljetnici Društva hrvatsko-češkoga prijateljstva (DHČP) 2. veljače 2012. Emisiju je vodila poznata dramska glumica Kostadinka Velkovska, a kao gosti nastupili su Zlatko Stahuljak, prvi veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Češkoj te prvi predsjednik Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva i Marijan Lipovac, sadašnji predsjednik DHČP. Dojam je da je raspoloţivo vrijeme bilo više nego prekratko da bi gosti mogli reći sve što su ţeljeli. Pogotovo je prikraćen bio vlp. Stahuljak, nastupivši primjereno nenametljivo, ali je ipak emisija bila ţiva i vrlo zanimljiva.

Stranica 21


Glasnik HDK

Čvršće veze vlp. Stahuljaka sa češkom kulturom počele su za njegova boravka na postdiplomskom usavršavanju u Pragu akademske godine 1967/'68. kada je imao iznimno povoljne uvjete rada, a nakon toga djelovao kao profesor Muzičkih akademija i kao solo violist u HNK-u u Zagrebu, da bi 1990. postao intendantom. Na voditeljičino pitanje kako je promicao hrvatsku kulturu dok je bio hrvatski vlp. u Češkoj, odgovorio je ističući dvije pojedinosti: svečani Te Deum u povodu Dana drţavnosti RH 1993. i uvoĎenje studija kroatistike na Karlovu sveučilištu u Pragu iste godine. Apostolski nuncij, mons. Giovanni Coppa, spremno je prihvatio zamisao i osigurao prostor za svečani Te Deum u Strahovskoj bazilici (blizu zgrade MVP i nedaleko katedrale sv. Vida), na koji se odazvao velik broj veleposlanika. Vlp. Stahuljak i supruga umjetnički su sudjelovali u svečanosti, zahvaljujući čemu su postali jedan od najpoznatijih veleposlaničkih parova u Pragu. Pri nastojanju otvaranja studija kroatistike vlp. Stahuljak dobio je neočekivano rok od samo pet dana za dolazak lektora u Prag. Zahvaljujući vlp. Marijanu Šunjiću, tadašnjem rektoru Sveučilišta u Zagrebu, brzo je naĎena lektorica hrvatskog jezika i poslana na vrijeme u Prag. Govoreći o hrvatskočeškim glazbenim vezama, vlp. Stahuljak istaknuo je ulogu pedagoga Vaclava Humla, utemeljitelja znamenite Zagrebačke violinističke škole. U nizu većem od dvije stotine Humlovih učenika meĎu najpoznatije biljeţe se: Zlatko Baloković (SAD), Ljerko Spiller (Pariz, Buenos Aires), Miroslav Šlik (Prag), Zlatko Topolski (Beč) te mnogi drugi u Beču, Beogradu, Londonu, Ljubljani i nizu drugih gradova u svijetu.

ULRICH SCHILLER – SUBJEKTIVNOST UMJESTO ISTINE Prilog Branka Salaja u knjizi-odgovoru urednika Gojka Borića na knjigu-pamflet Ulricha Schillera Njemački novinar i publicist Ulrich Schiller, bivši dopisnik ARD-a iz Beograda, objavio je prošle godine knjigu-pamflet Deutschland und 'seine' Kroaten u kojoj, na način vlastit najzadrtijim aktivistima velikosrpske promidţbe, ocrnjuje Hrvate i Hrvatsku. Iscrpan prikaz knjige napisao je Stjepan Šulek, prijatelj HDK, u Hrvatskom slovu od 7. siječnja 2010. Ugledni Hrvatski publicist iz Kölna Gojko Borić okupio je šestericu vrsnih znalaca

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

hrvatske povijesti, jezika, kulture i političkih prilika, ali i prilika na polju njemačke suvremene znanosti i kulture, i uredio knjigu-odgovor pod naslovom Kroatischer Unabhängigkeitskampf: Berechtigt und gerecht – Sieben Antworten auf Ulrich Schillers Buch „Deutschland und 'seine' Kroaten“. Kao nakladnik slovi Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj, a S. Šulek prikazao je i tu knjigu u Hrvatskom slovu od 17. veljače o.g. MeĎu šestericom je odabranih i vlp. Branko Salaj, ugledni član HDK. Njegov prilog8 pod naslovom Ulrich Schiller – subjektivnost umjesto istine prikazujemo vrlo saţeto. Već prvom rečenicom ističe kako knjiga „sadrţi toliko netočnosti, dezinformacija i povijesno neutemeljenih tumačenja velikosrpske provenijencije, da bi iscrpna raščlamba zahtijevala barem jednako velik prostor kao sama knjiga.“ Malo dalje kaţe kako je autor „napisao pamflet koji u cjelini i u mnogim detaljima moţe posluţiti kao školski primjer dezinformiranja.“ MeĎutim, usprkos ovako poraznoj ocjeni knjige, on ju raščlanjuje postupkom sine ira et studio, podastirući činjenice i to u prvom redu one što su u tijeku vremena postale općepoznate, ali i one što su (u najmanju ruku njemačkoj javnosti) manje poznate ili i potpuno nepoznate. Upozorava na Schillerovu pogubnu pristranost (što uglavnom potječe od prijateljstva s jednim zadrtim Srbinom), što ide tako daleko da komunističke ili velikosrpske zločine uglavnom prešućuje ili ih (kada ih ne moţe mimoići) tumači kao nuţnu osvetu. „S druge strane, zločini počinjeni u hrvatsko ime strše kao ničim izazvana zlodjela“ – kaţe Salaj. Kako je taj Schillerov prijatelj od provjerenoga komunista u bivšoj drţavi postao „jedan od najekstremnijih eksponenata virulentno antisemitske verzije pravoslavlja“ koji sva zla u 20. stoljeću pripisuje djelovanju komunističko-katoličko-masonskoga trojstva, Schiller (kako bi ga učinio vjerodostojnim) prešućuje njegove najluĎe ideje, pa ovo trojstvo svodi na jedno – sva zla pripisuje katolicima. Kako je glavna svrha objavljivanja Schillerove knjige bila da se njemačkoj javnosti pokuša nametnuti velikosrpska istina o nedavnom ratu (a onda i o svemu što mu je prethodilo, sve do sredine 19. stoljeća) Salaj u svojoj raščlambi primjenjuje dvostupanjski prikaz: prvo iznosi kako se je pojedini dogaĎaj stvarno odvijao (potkrjepljujući prikaz povijesnim vrelima i dokumentima), 8

Autor nam je ljubazno ustupio tekst svojega priloga na hrvatskom.

Stranica 22


Glasnik HDK

a zatim kako ga laţno prikazuje njemački autor. Slično vrijedi i za razvoj ideologija i političkih pokreta. Raščlanjujući Schillerove tri glavne teze: 1) Jugoslavija je poţeljna i pozitivna stečevina; 2) Ustaštvo je dominantna konstanta hrvatske politike i 3) Katolička je crkva ne samo tvorac ekstremnoga hrvatskog nacionalizma, nego i inspirator i počinitelj najgroznijih zločina, Salaj (ne niječući pojedine ustaške zločine) u najvećemu broju slučajeva podastire argumente za gotovo suprotne tvrdnje. U svezi s prvom tezom on podsjeća na Schillerovo relativiziranje krvoprolića komunističke Jugoslavije nad desetcima tisuća zarobljenika, te upoznaje njemačke čitatelje s bliskošću meĎuratnog reţima s nacističkim i kako se je Hitler tek u zadnji trenutak (nakon velikosrpskoga puča) priklonio ideji stvaranja NDH. Druga se teza „temelji na jednoj od najvulgarnijih laţi velikosrpske propagande“. Ocrtavajući likove Ante Starčevića i Stjepana Radića kao prenositelje i zagovaratelje europskih političkih ideja u Hrvatsku, te tumačeći okolnosti pod kojima se je javio ustaški pokret, Salaj na kraju uvjerljivo opovrgava tezu kako je današnja hrvatska drţava u bilo čemu slijednica NDH. U opovrgavanju treće teze, Salaj daje dosta prostora navodima iz govorā i propovijedi nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je nepokolebljivo branio ne samo vjeru, nego i ljudsko dostojanstvo u obama totalitarnim reţimima.

Dr. sc. Vera Tadić, tajnica HDK ANKETIRANJE ĈLANSTVA HRVATSKOG DIPLOMATSKOGA KLUBA Hrvatski diplomatski klub proslavio je 29. studenoga 2011. desetu obljetnicu svoga djelovanja. U tijeku prvih 10 godina postojanja HDK je, kao nestranačka i nevladina udruga hrvatskih diplomata, postojano radio na promicanju hrvatske diplomacije, proučavanju meĎunarodnih odnosa, vanjske politike Republike Hrvatske i na ostalim ciljevima upisanima u Statut kluba. U razdoblju izmeĎu 2001. i 2011. godine diplomacija RH uznapredovala je i mijenjala se sukladno, meĎu ostalim čimbenicima, i meĎunarodnom okruţenju. Mijenjale su se i okolnosti u kojima je HDK djelovao. Svoju 10. obljetnicu HDK je dočekao s 80 redovitih i šest počasnih članova. Više od 40 % članova stanuje stalno ili povremeno izvan Zag-

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Godina X., broj 1

reba (u Dubrovniku, Krku, Poreču, Puli, Rijeci, Splitu i Zadru). Dio je članova na mandatima u inozemstvu. Prigodom posljednjeg evidentiranja članova, bilo ih je na mandatima ili ţive u Europi, Sjevernoj Americi, Juţnoj Americi, Aziji i Australiji (u Bagdadu, Beogradu, Brasiliji, Bukureštu, Caracasu, Düsseldorfu, Holbecku (Danska), Kuala Lumpuru, Melbourneu, Mostaru, Ottawi, Parizu, Podogorici, Pragu, Seven Hillsu (SAD), Subotici i Tuzli. Novoprimljeni redoviti članovi na mandatima su u Münchenu i Stuttgartu. Dio članova iz Zagreba ne moţe zbog različitih okolnosti odreĎenog datuma sudjelovati u radu skupština HDK na kojima se odlučuje o najvaţnijim pitanjima vezanima uz rad i/ili promjene u radu i Statutu HDK. Upravno vijeće HDK stoga je u prosincu 2011. odlučilo zatraţiti putem elektroničke i poštanske ankete mišljenje članstva o mogućim promjenama u radu kluba. Sastavljen je upitnik s 25 pitanja koji je poslan na 71 e-mail adresu i 13 poštanskih. Anketa je bila anonimna. Na prvu anketu odgovorilo je 41,9 % anketiranih. Iako je dosadašnji rad HDK ocijenilo vrlo dobrim 52,9 %, a dobrim 35,3% anketiranih članova, njih 69,7 % smatralo je da bi rad trebalo djelomično mijenjati. Dobiveno je mnoštvo stavova i prijedloga o poboljšanju rada HDK. Temeljem pozitivnih reagiranja članova na anketiranje kao oblik komuniciranja, druga anketa, takoĎer elektronička i poštanska, sastavljena je kako bi se prikupili prijedlozi o kandidatima za čelne duţnosti u HDK prije odrţavanja Izborne godišnje skupštine u veljači 2012. ObraĎeni rezultati ankete (ukupno 14,5 % pristiglih odgovora) predstavljeni su na Izbornoj skupštini. Treća anketa provedena je kako bi se članovi koji nisu bili nazočni na skupštini izjasnili o kandidatima za čelne duţnosti i o drugim odlukama koje je Skupština predloţila da se prihvate: o primitku novih redovitih članova HDK, o izboru novog čelništva HDK, o promjeni članka 8. st. 3 Statuta HDK, o odrţavanju Izvanredne skupštine HDK do kraja svibnja 2012,  o dodjeli priznanja zasluţnim članovima HDK na Izvanrednoj skupštini,  o prihvaćanju financijskoga plana HDK za 2012. godinu i,  o prihvaćanju prijedloga plana aktivnosti HDK u tijeku 2012. godine.    

Stranica 23


Glasnik HDK

Godina X., broj 1

Odziv na anketu bio je vrlo dobar (21 elektronički i dva poštanska odogovora). Navedeni odgovori pribrojeni su prikupljenima na Skupštini (njih 18), tako da se o postavljenim pitanjima izjasnilo 41 ili 51,2 % redovitih članova HDK. O svim pitanjima u anketi članovi su se pozitivno izjasnili u rasponu od 92,7 do 100,0 % (rezultati u nastavku). Stečeno iskustvo svjedoči o opravdanosti provoĎenja anketa meĎu članovima HDK. Osobito se to odnosi na elektroničke ankete na koje odgovara sve veći broj anketiranih jer su jednostavnije i iziskuju malo vremena za odgovore (a i znatno je lakše obraditi odgovore). Elektroničko anketiranje posebice je pogodno za članove koji se nalaze u inozemstvu i koji se rijetko odnosno gotovo slučajno naĎu u Zagrebu u vrijeme odrţavanja skupština. Isto dakako vrijedi i za članove koji trajno ili povremeno ţive izvan Zagreba. Novo čelništvo Hrvatskog diplomatskoga kluba odlučno je nastaviti s jednostavnijim i poboljšanim načinom komuniciranja sa svojim članovima kako bi oni mogli neposredno sudjelovati u donošenju svih vaţnijih odluka o radu Kluba. REZULTATI GLASOVANJA ZA ČELNE DUŢNOSTI U HDK I ZA POJEDINE ODLUKE SKUPŠTINE Ukupno je glasovao 41 član HDK 1. Ĉelne dužnosti u HDK a) Upravno vijeće (UV) Sergej Morsan predsjednik Mišo Munivrana potpredsjednik Vera Tadić tajnica Krešimir Ţnidarić rizničar Zvonimir Marić član UV Miroslav MeĎimorec – II – Smiljan Šimac – II –

40 39 39 39 38 38 37

Opaska: Budući da je dosadanji predsjednik HDK, Sergej Morsan, ostao na duţnosti, to i bivši predsjednik, Tvrtko Andrija Mursalo, ostaje članom UV. Osim toga, kako po Statutu UV ima devetero članova, jedno je mjesto u UV ostalo nepopunjeno. b) Nadzorni odbor (NO): Franjo Zenko Gjuro Deţelić Mladen Juričić

predsjednik član NO – II –

38 39 37

2. Izmjena ĉl. 8, st. 3 Statuta HDK

40

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

3. Dodjela priznanja

40

4. Primitak u ĉlanstvo HDK Ante Cicvarić Vladimir Duvnjak Ivan Picukarić

39 40 39

5. Održavanje izvanredne skupštine 40 6. Planirane aktivnosti

40

7. Financijski plan

40

POPIS ŠEFOVA DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH UREDA, TE PREDSTAVNIKA I VODITELJA INOZEMNIH UREDA REPUBLIKE HRVATSKE U SVIJETU OD 1991. DO 2011. U prilogu smo prošloga broja Glasnika objavili Popis šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda, te predstavnika i voditelja inozemnih ureda Republike Hrvatske u svijetu od 1991. do 2011. tiskan u Spomenici Hrvatskoga diplomatskog kluba Deset godina Hrvatskoga diplomatskog kluba 2001.-2011. / uz dva desetljeća diplomacije Republike Hrvatske u poglavlju pod naslovom Dva desetljeća diplomacije Republike Hrvatske autora Sergeja Morsana, na str. 96-108. Od onda smo upozoreni na nekoliko propusta i pogrješaka, a vjerojatno će tih upozorenja biti još. Zato molimo čitatelje da Popis pomnjivo pročitaju i dojave moţebitne uočene manjkavosti na elektroničku adresu HDK ili e-adrese autora (s.morsan@ optinet.hr) ili urednika (zvonmaric@gmail.com) ili na tel. 091/573 2 573 ili 098/164 15 36, pa bismo u jednom od brojeva Glasnika u 2012. kao poseban prilog, objavili konačno upotpunjeni Popis.

OBAVIJESTI O RADU HDK Od izlaska petoga prošlogodišnjega broja Glasnika do zaključenja ovoga odrţano je čak šest sastanaka Upravnog vijeća HDK: 5., 12., 19., 24. i 31. siječnja (u svakom tjednu!), te 14. veljače 2012. Valja reći da su na sastancima UV 31. siječnja i 14. veljače sudjelovali i članovi Nadzornog odbora HDK. Na ovim je sastancima, uz pitanja sadrţaja sljedećega broja Glasnika i mreţnih stranica, prevladavalo šest tema:

Stranica 24


Glasnik HDK

- rasprava o provedenoj anketi meĎu članstvom o djelovanju HDK, - svečano obiljeţavanje 20. obljetnice meĎunarodnoga priznanja RH, - djelomične izmjene i dopune Statuta HDK – uvoĎenje elektroničkoga glasovanja, - Izborna godišnja skupština HDK, - prijedlozi za aktivnost HDK u sljedećim mjesecima i - novčana pitanja. Sada se već moţe reći kako je provedena anketa meĎu članstvom o djelovanju HDK uspjela – u njoj je sudjelovalo 47 redovitih članova od njih 71 koji mogu komunicirati elektronički. Slično (iako u nešto manjoj mjeri) vrijedi i za anketu u kojoj je traţeno od članstva da se predlaţu kandidati za čelne duţnosti u HDK. Prikaz provedenih anketa što ga je napisala tajnica HDK Vera Tadić dan je u ovom broju Glasnika.

Godina X., broj 1

Glasnik Hrvatskog diplomatskoga kluba Izdaje Upravno vijeće HDK Izlazi dvomjesečno Adresa nakladnika: Petretićev trg 2, 10000 Zagreb Tel. (01) 4599 401, fax: (01) 4599 455 E-mail: hdk@mvep.hr Internet: http://www.hdk-cdc.hr Za nakladnika: Sergej Ivan Morsan, predsjednik HDK Uredništvo: Zvonimir Marić, član UV HDK, urednik Đuro Deţelić, član UV HDK, član uredništva Tvrtko A. Mursalo, član UV HDK, član uredništva Ţiro račun za uplato članarine br. 2340009111092716 kod Privredne banke Zagreb

Dvadeseta obljetnica meĎunarodnoga priznanja RH svečano je obiljeţena u Društvu sveučilišnih nastavnika 11. siječnja 2012. a prigodno je predavanje pod naslovom Uloga hrvatskog sabora (parlamentarne diplomacije) u procesu euroatlantskih integracija Republike Hrvatske odrţao Luka Bebić, predsjednik VI. saziva Sabora RH. Predavanje donosimo u cijelosti u ovom broju Glasnika. Djelomične izmjene i dopune Statuta HDK – uvoĎenje elektroničkoga glasovanja – predočene su u prikazu Izborne godišnje skupštine HDK u ovom broju Glasnika. Od predstojećih aktivnosti valja spomenuti predavanje dr. sc. Stjepana Špoljarića: RuĎer Bošković u službi diplomacije Dubrovačke Republike, predstavljanje III. knjige Sjećanja i priloga za povijest diplomacije RH i pripreme za izvanrednu godišnju skupštinu HDK, na kojoj bi se prihvatile potpunije izmjene i dopune Statuta HDK (a trebala bi se odrţati najkasnije do kraja svibnja). Zahvaljujući iznimnu maru i umješnosti rizničara Krešimira Ţnidarića, znatno je poboljšano financijsko stanje HDK, najbolje otkako je Klub osnovan, tako da je na dan 31. prosinca 2011. bilo nešto bolje od onoga prije točno godinu dana, a financijski plan za 2012. ima ukupni iznos pribliţno na razini prošlogodišnjega. Z. Marić

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Stranica 25


Glasnik HDK

U Zagrebu, 20. veljaÄ?e 2012.

Godina X., broj 1

Stranica 26

Glasnik 1 2012  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you