Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, KUR’ANSKA VIZIJA
373
Sloboda (el-hurrijje) Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman nije usamljen među muslimanskim misliocima ovog vremena kad tvrdi da “čovjekovo namjesništvo na Zemlji prati nekoliko sposobnosti koje čovjeka odlikuju nad drugim bićima oko njega, čine ga društvenim, civilizacijskim i nadmoćnim bićem nad ostalim bićima (‘ala sivahu min el-ka’ inat).” On posebno izdvaja i na više mjesta u svojim djelima pokazuje tu čovjekovu moć “da raspoređuje, da se koristi svojom okolinom (teshir ma havlehu): resursima i snagama, sve to kako bi udovoljio svojim raznolikim i sve većim potrebama koje rastu sa rastom ljudske vrste i potomstva, a rastu i čovjekove sposobnosti koje su ga odlikovale i počastile da bude biće koje je posebno po svojim naučnim, zakonitim, praktičnim i kreativnim moćima”. U nekoliko navrata on ukazuje da čovjek ima takav položaj “da bi došao do dobara svemira, njegovih mogućnosti i korišćenja”. Poziva se na ajete Kur’ana: “A sinove Ademove Mi smo zbilja odlikovali, i po kopnu i po moru smo ih raznijeli i ljepotama opskrbili, i nad mnogima koje smo stvorili vrednotu im veliku darovali.”839 Mnoštvo je i drugih čovjekovih odlika, koje tom biću podjeljuju poseban položaj u svijetu. Naprimjer, “čovjek se odlikuje duhom/dušom i savješću”, tvrdi profesor Ebu Sulejman, također, “čovjek se odlikuje znanjem (bi el-‘ ilm) i stjecanjem spoznaje (taleb el-ma‘rife), te time što ta spoznaja daje čovjeku moći i sposobnosti”. Na ovom mjestu u svojim ogledima naš autor se poziva na simboličke i imaginativne nadarenosti čovjeka, a u tu svrhu veoma često navodi sljedeći ajet: “I pouči On (Bog) Adema imenima stvari svih, a potom ih melekima predoči i zapovjedi: ‘Kažite Mi imena nji839
El-Isra’, 70.
Karic.Kuranska vizija.indd 373
6/3/11 9:23:12 AM