Page 1

SLIJEPI I SLABOVIDNI USKRÅ NJI OTOK BAZE PODATAKA Broj 1/2018, godina LXIV, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.


BROJ 1/2018 • GODINA LXIV • ISSN 0016 -7266


god. 64, br. 1/2018, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Mladen Maradin, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Mladen Maradin

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o. Naklada: 500 primjeraka Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Rukopisi i recenzije ne honoriraju se. Geografski horizont je časopis u otvorenom pristupu. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Petra (foto: Silvija Martišek)


ČLANCI Laura Šakaja

Slijepi i slabovidni u Zagrebu – Geografska perspektiva

9

Ivan Martinić

29

Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka

Sanja Lapiš

39

Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja

METODIČKI FORUM Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec

47

Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovca prema kulturno-povijesnim spomenicima“

PUTOPIS Silvija Martišek

55

Jordan i Izrael – spoj različitih vjera i kultura (Dio I.)

K A R TA G O V O R I

64

Prostorna raspodjela glasova na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine – primjer važnosti swing država.

DOGAĐANJA 66

25. Državno natjecanje iz geografije


Cijenjeni čitatelji, u siječnju 2018. godine Upravni odbor Hrvatskog geografskog društva imenovao je novo uredništvo Geografskog horizonta na razdoblje od četiri godine. Preuzevši dužnost glavnog urednika preuzeo sam i „teret“ dobrih uspjeha – kvalitetu časopisa i kontinuitet izlaženja od 64 godine – koji je rezultat predanog rada dosadašnjih uredništava. Posebno bih ovom prilikom zahvalio dosadašnjem glavnom uredniku Vedranu Prelogoviću na trudu u pripremi časopisa. Kao stručno-informativni časopis za geografiju, članci u Geografskom horizontu daju prikaz stručnog rada geografa u Hrvatskoj te bi on trebao biti što dostupniji široj javnosti. Stoga smo donijeli odluku da se, osim na platformi issuu.com/h.g.d., časopis uvrsti i na Hrčak, portal koji na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise s otvorenim pristupom radovima. Namjera nam je na Hrčak uz novoobjavljene, postaviti i sve do sada objavljene brojeve, što će zasigurno uzeti puno truda i vremena, ali će doprinijeti daljnjoj afirmaciji časopisa. Ovom prilikom bih se zahvalio svim dosadašnjim autorima i suradnicima koji su objavljivali stručne članke, putopise, metodičke forume, izvještaje s geografskih natjecanja, osvrte i druge priloge te vas sve pozvao na daljnju suradnju. Pozivam i one geografe koji nisu objavljivali u Geografskom horizontu da svoj stručni rad i ovim putem podijele s ostalim geografima. Pri tome je svaka kritika i sugestija dobrodošla. Samo zajedničkim trudom možemo osigurati daljnje izlaženje i dostignutu razinu kvalitete Geografskog horizonta, jer, uz materijalna sredstava, često je bitan i entuzijazam pojedinaca koji kroz svoj stručni rad pokazuju predanost geografiji!

Mladen Maradin


Vrata sjećanja, Zmajevac


foto:

Nenad Buzjak


9

SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA Laura Šakaja Članak se bavi prostornom mobilnošću slijepih i slabovidnih osoba te donosi rezultate kvalitativnoga istraživanja provedenoga u Zagrebu. U radu se pokazuje na koji način slijepi kompenziraju nedostatak vida prilikom kretanja u gradskome prostoru. Propituje se u kojim je gradskim prostorima mobilnost slijepih otežana. To su u prvome redu: a) „otvoreni“ prostori, gdje nema rubova koji bi se mogli pratiti štapom, b) prostori s prometnom bukom, gdje je orijentacija uz pomoć artikuliranih zvukova onemogućena, c) prostori bez pravilne strukture i uređenih pločnika te d) prostori s velikom koncentracijom ljudi i privremeno postavljenim objektima, gdje je povećana vjerojatnost udaraca, padova, lomljenja štapa. U članku se konstatira manjak taktilnih površina u Zagrebu te se ističe potreba za većim brojem staza za orijentaciju i polja upozorenja za slijepe i slabovidne. Razmatra se uloga taktilnih karata kao učinkovitoga sredstva za upoznavanje slijepih i slabovidnih osoba s okolišem te se naglašava njihov potencijal u formiranju konfiguracijskoga znanja i u unapređenju mobilnosti slijepih.

Uvod Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo1 u Hrvatskoj oko 12 posto populacije ima neku vrstu invaliditeta, što je samo neznatno manje od pokazatelja na svjetskoj razini2. Sličan je postotak osoba s invaliditetom i na području Grada Zagreba (vidi tab. 1). Ipak, dosad nije objavljen ni jedan geografski znanstveni rad koji bi se bavio osobama s invaliditetom koje žive u Hrvatskoj, što znači da 1 Podaci se odnose na travanj 2017. godine. 2 Prema podacima Izvješća o invaliditetu i zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u 2016. godini neku vrstu invaliditeta je imalo 15 % svjetskoga stanovništva, odnosno više od milijarde ljudi (http://www.who.int/ mediacentre/factsheets/fs352/en/).

su u hrvatskoj geografskoj znanosti sustavno zanemarivane prostorne prakse više od pola milijuna stanovnika. Cilj ovoga rada jest otvoriti tu temu te na primjeru osoba s oštećenjem vida ukazati na specifičnost prostornih aspekata života osoba s invaliditetom i naznačiti neke od načina na koje se geografija može uključiti u rješavanje problema s kojima se oni susreću u svojoj interakciji s okolišem.


10

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Tab. 1.

Osobe s invaliditetom

Broj

% u općem broju stanovnika

Hrvatska

511 850

Zagreb

90 196

Osobe s oštećenjem vida koje uzrokuje invaliditet ili funkcionalno oštećenje osobe Broj

% u općem broju osoba s invaliditetom

Broj na 1000 stanovnika

11,9

17 377

3,4

4

11,4

1971

2,2

3

Izvor: Izvješće o osobama s invaliditetom, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, travanj 2017. https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2016/04/Invalidi_2017.pdf

O Geografiji invaliditeta U svjetskoj geografiji tema invaliditeta pojavila se u 1980-im godinama. Od toga vremena dosad akumulirana je opsežna znanstvena produkcija te je unutar geografske discipline nastala geografija invaliditeta, kao posebno istraživačko područje koje se bavi prostornim praksama i iskustvima osoba s fizičkim ili mentalnim oštećenjima te načinima njihove interakcije s okolišem. Danas unutar geografije invaliditeta možemo izdvojiti dva pravca. Prvi pravac izvire iz bihevioralne geografije, a početak istraživanja toga tipa povezujemo u prvome redu s radovima američkoga geografa Reginalda Golledgea, koji se danom problematikom počeo baviti nakon toga što je i sam, već kao afirmiran geograf, u zrelim godinama izgubio vid. U središtu pažnje njegovih radova i radova njegovih suradnika jesu načini na koji ljudi s različitim tjelesnim ili mentalnim oštećenjima doživljavaju prostor, ponašaju se u prostoru, donose prostorne odluke (Golledge, 1993, 2004; Golledge i dr., 1995; Golledge i dr., 1996; Blades i dr., 2002; Kitchin i Jacobson, 1997;

Marston i Golledge, 2003; Marston i dr., 1997). Interes toga pravca usmjeren je na potencijal znanstvenih istraživanja radi pomoći osobama s različitim vrstama invaliditeta. Nastoje se razumjeti problemi i prepreke s kojima se susreću osobe s invaliditetom, analiziraju se uzorci njihove prostorne mobilnosti, traže se rješenja. Za taj pravac karakteristične su kvantitativne metode, tj. rigorozna znanstvena metodologija, korištenje suvremenih alata, kao što su digitalni programi za obradu podataka te geografski informacijski sustavi. Jedno od najvažnijih obilježja tih istraživanja jest njihova usmjerenost na primjenu. Na primjer, u radovima koji se bave slijepima promišljaju se načini stvaranja taktilnih, audiotaktilnih i haptičkih karata (Golledge, 1991; Golledge i dr., 2005; Perkins, 2002; Siekierska i Müller, 2003), predlažu se načini razvoja navigacijskih sustava za slijepe (Golledge i dr., 2001; Loomis i dr., 1998; Marston i dr., 2007; Golledge i dr., 2004), istražuju se mogućnosti korištenja sustava globalnog pozicioniranja te Open Source tehnologije za pomoć u informiranju i usmjeravanju kretanja slijepih (Loomis i dr., 2005; Rice i dr., 2012).


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Iako su radovi Golledgea i njegovih suradnika uvelike pridonijeli našem znanju o prostornim aspektima života osoba s invaliditetom, optužbe da je pravac ostao ograničen na analize bihevioralnoga (kvantitativnoga) tipa te da nije uspio povezati istraživačku praksu sa znanstvenom teorijom ( Butler, 1994; Park i dr., 1998; Parr i Butler, 1999; Gleeson, 1999) doista možemo smatrati opravdanima. S obzirom na to da tretira tjelesna i mentalna oštećenja kao čimbenike koji sprječavaju pojedince da budu ravnopravno uključeni u život društvene zajednice te zbog okrenutosti istraživanja prema pomoći pojedincima taj pravac geografije invaliditeta često se poistovjećuje s medicinskim modelom invaliditeta. Drugi pravac geografije invaliditeta proistekao je iz socijalnoga modela invaliditeta koji je prvobitno predstavila međunarodna udruga UPIAS (Union of the Physically Impaired Against Segregation). Dok je medicinski model povezan s načinima rehabilitacije osoba s fizičkim i mentalnim teškoćama, socijalni je model usmjeren na ukidanje društvenih prepreka i diskriminacije. U okviru socijalnoga modela problemom se smatra odnos društva prema osobama s invaliditetom, a ne njihova osobna fizička ili mentalna oštećenja. Kada se, na primjer, u okviru socijalnoga modela proučava otežana mobilnost slijepih osoba, naglasak se ne stavlja na nedostatak vida, nego na odsutnost (ili nedostatnosti) pomoćnih sustava u fizičkom okolišu koji bi osobama bez vida učinili okoliš pristupačnim. Problem se vidi u nedostatku knjiga na Brailleovu pismu, a ne u nesposobnosti slijepih da čitaju obične knjige, u stubama koje sprečavaju kretanje, a ne u potrebi korištenja invalidskih kolica koja ne mogu svladati stube (o tome više u Hersh i Johnson, 2008a). Drugim riječima, socijalni model hendikepiranosti usredotočuje se na političke i društvene strukture te pomiče naglasak

11

s osobnih oštećenja prema fizičkim, okolišnim i društvenim barijerama na koje nailaze osobe s invaliditetom. Jedna od bitnih smjernica socijalnoga modela jest promicanje ideje da okoliš bude fizički pristupačan svim članovima društva. To se odnosi kako na unutrašnji okoliš, npr. prostor unutar škola, bolnica, ambulanti, trgovina, banaka, administrativnih, kulturnih ili rekreacijskih ustanova tako i na izvanjski okoliš: trgove, parkove, ulice, autobusne, tramvajske i željezničke stanice itd. Pod utjecajem socijalnoga modela invaliditeta u geografiji se u 1990-ima pojavljuje niz radova koji invaliditetu pristupaju na nov način. Teorijski se oni oslanjaju u prvome redu na historijski materijalizam, poststrukturalizam i društveni konstruktivizam. Takva geografija invaliditeta sagledava iskustva osoba s fizičkim i mentalnim oštećenjima u kontekstu društvene nejednakosti, društvene pravde i odnosa moći. Kritizira se društvo utemeljeno na doktrini validnosti (ableism) koja tjelesnu sposobnost prihvaća kao normu te marginalizira sve one koji se u tu normu ne uklapaju. Polazi se od stava da upravo društvo konstruira osobe s fizičkim i mentalnim oštećenjima kao „in-valide” na osnovi toga što se oni ne uklapaju u standard „normalnosti” (o tome vidi: Imrie, 1996). Prihvaćanjem socijalnoga modela geografija invaliditeta proširila je u drugoj polovici 1990-ih svoj vidokrug na teme poput diskriminacije, političke (ne)zastupljenosti, ekonomski neravnopravnoga položaja osoba s invaliditetom (vidi npr. Butler i Bowlby, 1996; Hall, 1999). Osobita je pažnja bila posvećena ograničenosti pristupa, odnosno isključenosti osoba s invaliditetom iz mnogih društvenih i okolišnih konteksta (Imrie, 1996; Imrie, 1999; Gleeson, 1999). Mada je primjenom socijalnoga modela u geografiji mnogo učinjeno na senzibiliziranju geografske znanstvene zajednice kad je riječ o problemima osoba s invaliditetom, treba ipak


12

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

spomenuti da su, naglaskom takvih radova na teoriji, osobito na tezi o socijalnoj konstrukciji invaliditeta, bila zapostavljena primijenjena istraživanja i prostorne analize. Uzevši u obzir doprinos i propuste oba pravca koja smo ovdje vrlo kratko prikazali, možemo ustvrditi da geografija invaliditeta, iako je za kratku povijest svojega postojanja nakupila određeni broj radova, za sada nije uspjela povezati svoj objekt sa širim korpusom znanja akumuliranog u geografiji (o tome vidi Hetherington, 2003; Hansen i Philo, 2007), kao što nije uspjela pronaći ni ravnotežu između geografskih teorija i koncepata s jedne te istraživačke prakse s druge strane. Stoga se čini da geografija invaliditeta tek mora pokazati sav opseg mogućnosti geografskoga pristupa u istraživanju problematike invaliditeta.

Metodologija rada Ovaj rad polazi od stava da je potrebna daljnja akumulacija geografskoga znanja u okviru geografije invaliditeta. U fokusu su svakodnevne prostorne prakse slijepih i slabovidnih osoba u Zagrebu i problemi s kojima se oni suočavaju prilikom kretanja u gradu. Jedan od glavnih ciljeva članka jest poticanje geografskih istraživanja u svrhu unapređenja prostorne mobilnosti slijepih i slabovidnih – kao uvjeta za ravnopravniji pristup sadržajima i infrastrukturi grada, pa utoliko i za bolju društvenu integraciju. Rad se temelji na kvalitativnom istraživanju koje je uključilo dvadeset jedan intervju. Ti su intervjui provedeni u Zagrebu među slijepim i slabovidnim osobama tijekom jeseni 2016. i proljeća 2017. godine. Intervjuirane osobe (devet žena i 12 muškaraca svih dobnih skupina odrasle populacije) odabrane su dijelom na osnovi metode snježne grude, a dijelom preko Udruge slijepih Zagreb. Tijekom polustrukturiranih intervjua, koji su u prosjeku trajali 1,5 sat po-

stavljana su pitanja koja su se odnosila na znanje o prostoru Zagreba, na svakodnevne prostorne prakse i uzorke prostorne mobilnosti u javnom prostoru grada te na načine na koji se prostor doživljava, ocjenjuje i koristi u uvjetima sljepoće i slabovidnosti. Intervjui su transkribirani i kodirani u programu za kvalitativnu obradu podataka NVIVO. Teorijski zaključci toga istraživanja bit će objavljeni na drugome mjestu, a u ovome ćemo se radu koncentrirati na konkretni prostor – prostor Zagreba u praksi i vizuri njegovih slijepih i slabovidnih stanovnika – te ćemo propitati mogućnosti geografskoga pristupa kad je riječ o unapređenju njihove mobilnosti. Zbog činjenice da su među intervjuiranima prevladavale osobe s visokim stupnjem oštećenosti vida u daljnjem ćemo tekstu zbog jednostavnosti uvjetno koristiti samo pridjevom slijepi.

Kretanje bez vida u prostoru grada

Prije nego što pristupimo iznošenju rezultata, valjalo bi istaknuti da je populacija slijepih, iako se u društvenoj percepciji homogenizira na osnovi nedostatka vidnih sposobnosti, isto tako heterogena kao što je heterogeno i samo društvo. Iskustvo života bez vida, kako pokazuje i naše istraživanje, može biti vrlo različito, a pojedinci se vrlo razlikuju po svojim interesima vezanim uz prostor, po stečenoj praksi kretanja, po vremenu raspoloživu za kretanje, po načinu na koji se koriste prostorom i po načinu na koji se kreću u prostoru. Po stupnju heterogenosti populacija slijepih nimalo se ne razlikuju od videće populacije. Kao što je rekao jedan od kazivača: „Mi smo isti kao i svi drugi, samo što ne vidimo“ (AL, muškarac, 51–60). Ipak, iskustvo kretanja bez vida ima i određena pravila, a nosi i određene probleme. Upravo taj aspekt života slijepih željeli smo istražiti na primjeru Zagreba.


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA

13

foto: Ivan Zagoda

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Reginald Golledge je iskustvo života slijepih opisao kao život u transformiranom prostoru. Kako pokazuju naši intervjui, ljudi koji su izgubili vid, a u prošlosti su vidjeli, prostor počinju doživljavati na posve drugi način. Iz širokoga područja koje se prije moglo obuhvatiti vidom sada se perceptivni prostor ograničava područjem uz tijelo (oko tijela). Upravo informacija o tom najužem prostoru osigurava i orijentaciju i sigurno kretanje. Stoga je pažnja slijepe osobe usmjerena upravo na informaciju o tom najužem prostoru, a ključnima za kretanje postaju objekti na koje se prije obraćalo malo pažnje: rupe na pločniku, stupovi, parkirani automobili ili bicikli, privremeno postavljene skele i sl. Vrlo bitnima postaju sitni detalji neposrednog okoliša, odnosno okoliša uz tijelo. Objekti kao što su rub pločnika, rub zgrade, prijelaz preko ceste, rasvjetni stup, kanta za smeće, izbočena tezga kioska, reklama u visini glave,

šaht, ulegnuće ili stuba na ulazu u zgradu i sl. osiguravaju orijentaciju, a informacija o njihovoj lokaciji pomaže da se izbjegnu udarci i padovi. Nedostatak vida nastoji se nadomjestiti drugim osjetilima, ponajprije opipom, sluhom, njuhom. Unatoč proširenim predrasudama, slijepi nemaju u odnosu na druge bolji sluh, opip ili osjet mirisa. Ta se osjetila u praksi bez vida jednostavno bolje mobiliziraju – kako bi se nadomjestio nedostatak vidne informacije. Slijepe se osobe u prvome redu koriste taktilnom informacijom. Jedan od kazivača nazvao je ruke svojim očima. Mnogi objekti mogu se neposredno osjetiti rukama, a vrijedna taktilna informacija dobiva se i dodirom stopala. To je informacija o strukturi tla (trava, šljunak, asfalt) i njezinu diskontinuitetu (utori, rupe, tramvajske tračnice), o vrsti podloge (kamen, parket, vlažno, sklisko). Svi ti elementi mogu učinkovito upotpuniti predodžbu o


14

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

neposrednom okolišu. U kretanju gradom za većinu intervjuiranih slijepih osoba ključnu ulogu ima taktilna informacija do koje se dolazi korištenjem bijeloga štapa. Bijeli štap, kao standardno mehaničko pomagalo slijepih, proširuje haptički prostor, odnosno prostor koji se istražuje dodirom kao kontaktnim osjetom. Za razliku od vida koji može generirati distalno znanje, neposrednim se dodirom i štapom generira znanje koje je proksimalno, odnosi se na prostor blizu tijela (Hetherington, 2003: 1933-1934). Štap omogućuje pregled tla oko 1 metar ispred tijela i prostor do razine struka te tako daje informaciju i upozorenja potrebna za siguran hod (Jansson, 2008: 142). Njim se koriste mnogi slijepi jer je to jednostavan, pouzdan i relativno jeftin instrument koji daje korisniku taktilnu, a dijelom i slušnu informaciju o neposrednom okolišu te mu na taj način pomaže kako u orijentaciji tako i u identifikaciji orijentira i prepreka. Štap osigurava samostalnost kretanja i osjećaj sigurnosti u prostoru. U intervjuima se tema štapa javljala kontinuirano: on se tretira kao alat kojem se „najviše vjeruje“, koji „daje sigurnost“ i „daje neku psihičku potporu“, bez kojega se „ne može iz dvorišta“, bez kojega se ne može biti „gazda u prostoru“. Štap koji je slučajno slomljen na ulici potencira osjećaj sljepoće, blokira daljnje samostalno kretanje i čini povratak kući nemogućim bez tuđe pomoći. Određene informacije može dati i kontakt s podom (podlogom) vozila u kojem se slijepi u danom trenutku nalazi. Prolaženje tramvaja tračnicama služi kao orijentir na osnovi kojega se može odrediti trenutna lokacija. Prilikom istraživanja okoliša jedan od ispitanika redovito se vozi biciklom za dva vozača. Tako on može donijeti zaključke o obilježjima znatno širega prostora nego što to može kada pješači (šumica, livada, uzbrdica, nizbrdica, grabica, jama, popravljena cesta).

Sluh je za slijepe drugo najvažnije osjetilo. Praksom se razvija sposobnost pažljivijega slušanja i boljega korištenja sluha, pažnja prema zvukovnim krajolicima grada. Preko prometnih zvukova određuje se vlastito ponašanje u prostoru (kada treba stati, a kada krenuti), po zvuku motora procjenjuje se ima li dovoljno vremena za prelazak preko ceste. Zvuk prometa služi kao sredstvo za vlastito lociranje u prostoru. Zvuk tramvaja u daljini može signalizirati pravac prema odgovarajućoj ulici, zvuk automobila može upozoriti na lokaciju križanja, zavoja ili rubnika. Zvuk može upozoriti na ustanovu koja služi kao orijentir, npr. žamor dječjih glasova upozorava slijepu osobu da je došla do dječjega vrtića za koji zna da se nalazi na njezinoj ruti. Pored jasno izraženih zvukova grada slijepe osobe u svoj zvukovni krajolik uključuju i zvukove koje se odbijaju od statičnih objekata. Ta se praksa opisuje kao „slušanje zida“ ili kao „slušanje prostora“. Tako se u zatvorenim prostorima mogu odrediti dimenzije prostora – na osnovi toga kako se zvuk govora ili udarca dlana o dlan odbija od zidova sobe ili haustora (to je izlazilo na vidjelo i tijekom intervjua, kada su slijepi ispitanici prilično točno uspijevali odrediti dimenzije sobe u kojoj je vođen razgovor). Na otvorenim prostorima u uvjetima bez buke slijepe osobe, prema njihovim svjedočanstvima, po zvuku mogu osjetiti otvor u zidu, prolaz, haustor, kameni blok (npr. praznu fontanu). Upravo zbog količine informacije koju slijepi mogu dobiti sluhom – gubitak sluha, čak i neznatan ili privremen, za njih je velik problem. Uho zaglušeno prilikom ronjenja ili uši začepljene uslijed prehlade u pravilu znatno otežavaju kretanje i pojačavaju osjećaj nesigurnosti. Zimi se izbjegava nošenje kapa koje pokrivaju uši kako se ne bi smanjila mogućnost orijentacije. Najveći strah o kojem su govorili kazivači bio je strah od gubitka sluha.


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

15

Zagreb iz perspektive slijepih –

foto: Ivan Zagoda

sigurnost i pristupačnost kao kriterij evaluacije

Poremećaji u ustaljenim zvukovnim krajolicima također mogu izazvati probleme. Snijeg, na primjer, znatno otežava kretanje, i to ne samo zato što prekriva staze i ograničava mogućnost korištenja štapa nego u prvome redu, kako se vidi iz intervjua, zbog toga što mijenja zvukove, „zaglušuje“ ih, „zatomljuje“, i tako dezorijentira slijepe u njima poznatome okolišu, tj. čini mnoge orijentire slušno neprepoznatljivima. „Snijeg je nama veliki problem, jer prostor se onda drugačije nekako manifestira. Zvukovi su drukčiji jer ih snijeg zaglušuje, onako, umrtvljuje. Sam taj prostor je onda nekako drugačiji, bar meni. Zato ja ne volim snijeg. Ne osjećam se tada baš jako snalažljiv i sposoban“ (AK, muškarac, 61–70). Određena se prostorna informacija može dobiti i njuhom, i to tako da se pojedine lokacije povezuju sa specifičnim mirisima. Među takvim orijentirima u intervjuima su spominjane knjižare, mesnice, trgovine cipelama, kozmetički saloni, tvornica čokolade, restorani i pečenjare, kontejneri za smeće, početak industrijske zone. Posebnu ulogu miris ima u prostoru kuće. S obzirom na to da upravo po mirisu slijepa osoba može odrediti jesu li se namirnice pokvarile, cvijeće uvenulo i sl., gubitak njuha tijekom prehlade izaziva nesigurnost i nelagodu u prostoru vlastite kuće.

Bez obzira na individualne razlike u uzorcima kretanja osoba s oštećenjem vida u prostoru grada, alat ili pomagalo kojim se koristi – preostali vid, štap, pas – određuje i neke sličnosti u doživljavanju prostora kretanja. Evo nekoliko zaključaka koji se mogu izvući iz naših intervjua. Korisnicima pasa problem su uski pločnici, gdje se ne mogu smjestiti zajedno sa psom, a to je činjenica koja korisnicima štapa nije toliko važna. Korisnici štapa izbjegavaju otvorene prostore, dok korisnici pasa preko njih prolaze bez problema. Slabovidnima, koji imaju dovoljno vida da bi se kretali bez štapa, opasnu prepreku čine stupići na pločnicima, koje oni ne vide, dok korisnici štapa te iste stupiće dobro osjete štapom te se njima često koriste kao orijentirima koji pomažu u navigaciji. Ukratko, način na koji osobe s oštećenjima vida doživljavaju i koriste elemente fizičkoga okoliša ovisi, među mnoštvom drugih faktora, i o stupnju oštećenosti vida te o vrsti pomagala koja se koriste pri kretanju. Slika grada, analizirana u ovoj raspravi, prikazivat će u prvom redu perspektivu korisnika bijeloga štapa, kojih je među intervjuiranim osobama bilo najviše (17, odnosno 81 %). Autentično iskustvo kretanja raznim gradskim cjelinama rezultira, kao što vidimo iz intervjua, njihovim vrednovanjem na skali sigurnosti i pristupačnosti. Ugodna su mjesta za slijepe ona sigurna i pristupačna. A najsigurnija mjesta za slijepe, kako na to upućuju intervjui, jesu mjesta koja oni dobro poznaju. To su, naravno, u prvome redu dobro poznati unutrašnji prostori – stan, Udruga slijepih Zagreb, mjesto studija, mjesto rada. Za kretanje u vanjskim prostorima preferiraju se dobro poznate rute. Iako se i kretanje videćih osoba uglavnom od-


16

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

foto: Ivan Zagoda

vija po ustaljenim rutama, uloga ruta u kretanju slijepih posebno je izražena. Odlazak u nepoznat ili malo poznat prostor zahtijeva dugu pripremu. Većina je ispitanika takav izlazak opisala kao stresan i naporan, a neki su ga definirali kao „avanturu“ ili „junaštvo“. Upravo stoga slijepi se uglavnom kreću dobro poznatim rutama. Rute se „izgrađuju“, „postavljaju“, „označuju“ uz pomoć profesionalne osobe (peripatologa), prijatelja ili rodbine, rijetko samostalno. Prateća osoba obično pomaže da se odaberu novi orijentiri. Prostor se s pratećom osobom prolazi nekoliko puta, ovisno o težini puta i iskustvu slijepe osobe, dok se ne nauči („probavi“). Rutama se povezuje mjesto stanovanja s mjestom rada ili studija, udrugom slijepih, trgovinom, ambulantom, crkvom, bazenom, mjestom za šetnju i druge vrste rekreacije, kulturnim ustanovama. Izbor rute pri tome odre-

đuje faktor pristupačnosti i sigurnosti. Prijevoz tramvajem preferira se u odnosu na pješačenje jer implicira „manje odluka, manje opasnosti, teškoća“. Hod po nogostupu ravne brze autoceste preferira se u odnosu na prolazak kroz živo naselje „jer je jednostavniji“. Faktor pristupačnosti i sigurnosti može odrediti i izbor same destinacije. Neki naši ispitanici rekli su da na njihov izbor kazališta utječe činjenica prolazi li kraj kazališta tramvajska linija i ima li kazališna zgrada stube, a kao faktor za odabir područja rekreativne šetnje naveli su ravnu stazu i mali broj biciklista. Ukratko, kretanje po poznatoj ruti štedi ne samo živce nego i vrijeme, i polazi od principa koji su ispitanici definirali na sljedeći način: „najkraći je put onaj koji znam“ (AL, muškarac, 51-60), „najbrži put je za mene onaj najsigurniji“ (ZB, muškarac, 41-50) Svaka ruta je, zapravo, niz povezanih orijentira. Pri tome se, za razliku od videćih osoba koje se uglavnom koriste orijentirima vidljivima izdaleka, slijepi koriste orijentirima bliskima tijelu, manjim objektima koji upozoravaju na mjesto gdje treba skrenuti ili potvrđuju da se osoba nalazi na pravome putu. To su objekti bliski tijelu – dostupni dodiru, sluhu ili njuhu. Upravo prostorno bliski orijentiri ključevi su za vlastito lociranje u prostoru grada. Za slijepe je najvažnije svojstvo orijentira njegova prostorna stabilnost, činjenica da će objekt koji se uzima kao orijentir biti na istome mjestu svaki put kad se ponovno dođe u to područje. Nešto „čvrsto“, što je „stalno tu“, nešto što se „neće maknuti“ jest nešto „što potvrđuje da je osoba na pravome mjestu“. To može biti trgovina ili rešetka kojom se ona zatvara, drvo, ispupčenje na zgradi, ulegnuće na ulazu, stube, kamena vaza, šaht, poklopac, pothodnik, živica, klupa, spust ili uzbrdica i dr. Opisi puta u intervjuima sastoje se od dugih lista upravo takvih stalnih elemenata, preko kojih se očito konceptualizira prostor.


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Sigurno kretanje gradom uz pomoć bijeloga štapa odvija se praćenjem rubova. Rub pločnika, rub zgrade, rub između asfalta i trave – sve su to linearni elementi prostora koji slijepima osiguravaju pravac kretanja. Više intervjuiranih osoba, korisnika bijeloga štapa, izjavilo je da jedini prostor gdje se ne kreću uz rub jest prostor kuće. Upravo obilje rubova, uslijed kontinuirane izgrađenosti, čini zagrebački Donji grad (izuzev glavnoga gradskoga trga, o čemu će biti riječi poslije) u očima većine intervjuiranih vrlo ugodnim dijelom grada. Pravokutni raster ulica, gusta izgradnja i dobri pločnici, bez rupa i neravnina, omogućuju kontinuirano kretanje uz rubove zgrada pa tako olakšavaju mobilnost i čine taj dio grada prilagođenim odnosno sigurnim za slijepe. S druge strane, odsutnost rubova čini slijepima veliku poteškoću, jer, kako je rekao jedan od ispitanika, „štap se ovdje nema na što orijentirati“. Problem čine i pločnici spušteni za potrebe osoba s drugim vrstama invaliditeta (osobe u kolicima), jer se slijepa osoba, prelazeći takav rub, nehotice može naći u području kretanja automobila. Široki prostori bez rubova, poput trgova i parkova, za mnoge su nepremostiva prepreka. U intervjuima se takvi prostori često označuju kao „otvoreni prostori” u kojima slijepi ne mogu sačuvati pravac kretanja – zbog odsutnosti rubova koje bi mogli pratiti. Upravo je zbog „otvorenosti” zagrebački Trg bana Jelačića najčešće označivan kao dio grada vrlo neugodan za kretanje, pa se on nastoji izbjeći. Zbog istih razloga problematične su i gradske četvrti s razrijeđenom morfologijom i diskontinuiranom gradnjom. Novi Zagreb je u intervjuima najčešće spominjan kao gradska četvrt vrlo neugodna za kretanje zbog „ogromnih prostora između zgrada”, „uvučenosti zgrada”, „nekog čudnog osjećaja otvorenosti”,

17

„otvorenih prostora bez orijentira”. „Ovdje se čovjek lakše izgubi” – komentirao je IK (muškarac, 51-60). S obzirom na važnost artikuliranih (prepoznatljivih) zvukova za orijentaciju slijepih prostori s prometnom bukom doživljavaju se kao vrlo nesigurni. „Buka je nama neprijatelj“, komentira AL. „U takvim prostorima sam i slijep i gluh – ne vidiš što se događa, a ništa i ne čuješ“. To se u prvome redu odnosi na velika raskrižja (Savska – Slavonska, Savska – Vukovarska, Vukovarska – Držićeva i dr.) koja se percipiraju kao „ogromni, ogromni prostori s velikom bukom“ – tramvajskom, pješačkom, cestovnom. Prelazak raskrižja Vukovarska – Držićeva ZB je opisao „kao ruski rulet“, a mnogi intervjuirani priznali su da velika raskrižja jednostavno izbjegavaju. U uvjetima odsutnosti rubova i prisutnosti dezorijentirajuće buke čak ni zvučni semafori ne pomažu slijepima da na križanjima sačuvaju pravac i da ne uđu u zonu kretanja automobila. Zbog važnosti zvukovnih elemenata krajolika – i estetika se krajolika, izgleda, doživljava preko zvuka. Među mjestima u kojima najviše uživaju mnogi su intervjuirani nabrojili mirna i tiha mjesta sa zvukovima prirode: Tuškanac, Dubravkin put, Sljeme, Zrinjevac i druge parkove. Kaotični prostori, prostori bez pravilne strukture, kao i neravni prostori (s rupama na pločniku, stubama, i sl.) otežavaju kretanje te se također percipiraju kao neugodni. U tom su se kontekstu najčešće spominjala rubna područja grada. ST (žena, 51-60), koja živi na rubu Sesveta, svoje je ograničeno kretanje kvartom objasnila lošim pločnicima s rupama i neravnima, „kvrgavim putevima” na kojima je kretanje sa štapom izrazito otežano. Slijepima su neugodni i prostori s velikom koncentracijom ljudi i predmeta, a među njima se opet ističe glavni gradski trg. Reklamni


18

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

stalci, kiosci, privremeni štandovi pretvaraju njegov prostor u nestrukturiran, nepostojan, kaotičan. Koncentracija ljudi čini slijepu osobu i njezin bijeli štap nevidljivom pa tako povećava vjerojatnost udaraca, padova, lomljenja štapa. Glavni se gradski trg u intervjuima uglavnom pojavljuje upravo u tom kontekstu, kao mjesto rizika. FS (muškarac, 21-30) Trg bana Jelačića za vrijeme Adventa opisuje kao „doslovno minsko polje”, gdje „možete samo otići poginuti”.

Mogućnosti taktilnih karata Intervjui provedeni tijekom ovoga istraživanja pokazali su da su mlade slijepe osobe, za razliku od osoba starijih generacija koje su obrazovanje stekle u specijaliziranim školama, slabo upoznate s taktilnim kartama. Ta nas činjenica navodi na pitanje: ne uskraćuje li integrirano obrazovanje djeci s oštećenjima vida jednu od važnih mogućnosti razvoja prostornog mišljenja, pa tako i uspješne mobilnosti? Pođemo li od istraživanja koja potvrđuju vezu između korištenja taktilnih karata i uspješne mobilnosti – na to pitanje moramo odgovoriti potvrdno. Taktilne su karte reljefne simplificirane verzije običnih karata. Namijenjene su učenju ili mobilnosti. Karte namijenjene mobilnosti korisne su osobama koje su izgubile vid, a kreću se u gradu ili u dijelu grada koji im je ostao nepoznat iz vremena kada su još vidjeli. Još veću korist karte imaju za osobe koje su rođene slijepe ili su rano izgubile vid, jer nadomještaju nepoznavanje vizualnih koncepata prostora i olakšavaju orijentaciju. Taktilne karte potiču razumijevanje prostornih koncepata – oblika, lokacije, blizine, povezanosti, susjedstva, udaljenosti, pravca (smjera), orijentacije. One omogućuju apsolutnu i relativnu lokalizaciju prostornih objekata kao što su ulice i zgrade, procjenu udaljenosti

i pravaca, pronalaženje itinerera između dviju točaka. Taktilne karte mogu osigurati osobama bez vida prostorno znanje njihova okoliša, na taj način umanjujući strah povezan sa kretanjem u prostoru (Brock i dr., 2013). Taktilne karte koje su konstruirane za razumijevanje topografskoga okruženja slijepih potiču sposobnost geografske orijentacije koju je Brambring (1985) definirao kao sposobnost određivanja svoje pozicije u odnosu na topografski prostor – prostor koji se ne može percipirati izravno. Zašto su taktilne karte važne? Proces u kojem se prostorno znanje gradi i uključuje u mentalne reprezentacije naziva se kognitivno kartiranje. Sposobnost kretanja u prostornom okolišu ovisi o sposobnosti kognitivnoga kartiranja, odnosno o procesu konstruiranja i upotrebe mentalnih reprezentacija okruženja. Kognitivno se kartiranje definira kao „proces koji se sastoji od niza psiholoških transformacija putem kojih pojedinac stječe, pohranjuje, prisjeća se i dekodira informaciju o relativnim lokacijama i atributima fenomenâ u prostoru njegova svakodnevnoga okoliša“ (Downs i Stea, 1973: 7). Rezultat procesa kognitivnoga kartiranja jest kognitivna karta (Tolman, 1948). Kognitivno kartiranje uključuje najmanje dva tipa reprezentacija, odnosno dva tipa kognitivnih karata. Prvi tip reprezentacija bazira se na rutama. Takve su reprezentacije organizirane na bazi egocentričnoga referentnoga okvira, iz perspektive vlastitoga tijela. Iako su mentalne reprezentacije koje se baziraju na znanju ruta korisne za dolazak na odredište, one nisu fleksibilne te ne mogu biti lako modificirane kako bi se našli alternativni putovi ili prečice. Drugi tip reprezentacije bazira se na znanju topografskih aspekata okoliša i oslanjanja se na alocentrični ili apsolutni referentni okvir. Takve reprezentacije uključuju poznavanje prostorne konfiguracije


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA

19

foto: Arhiva Udruge slijepih Zagreb

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

okoliša, što osigurava fleksibilnost kretanja, sposobnost određivanja položaja objekata i mjesta u odnosu na druge orijentire te pronalaženje alternativnih ruta ili prečica u procesu traženja puta. Iako takve mentalne reprezentacije mogu biti izgrađene na osnovi izravnoga iskustva interakcije s okolišem, u njihovom formiranju pomaže upotreba eksternih reprezentacija okoliša – taktilnih karata ili reljefnih modela (Picard i Pry, 2009). Golledge i dr. (1996: 238) tvrde da slijepe osobe, kako bi razumjele raspored i strukturu okoliša, moraju integrirati informaciju koja je dobivena od mnogobrojnih linearnih segmenata sastavljenih od ruta kojima se one kreću u okolišu. Integracija te informacije teška je kognitivna zadaća ako se ne primjenjuje neki alat (taktilna karta ili plan), koji može pomoći u upućivanju na prostorne odnose između zna-

čajki i putanja unutar okoliša. S obzirom na to da se slijepi u pravilu kreću ustaljenim rutama i svoje znanje o prostoru grade iz perspektive ruta (Foulke, 1982), što je potvrdilo i naše istraživanje, za povećanje njihove fleksibilnosti kretanja, i općenito mobilnosti, bitan je razvoj konfiguracijskoga znanja, zasnovanoga na eksternim reprezentacijama okoliša. Uskraćivanje slijepim ljudima kontekstualne konfiguracijske informacije može rezultirati reduciranjem njihovih aktivnosti, limitirati putove/rute kretanja, promijeniti procedure efikasnoga izbora destinacija i ograničiti korpus njihova lokalnoga znanja (Golledge i dr., 1996: 222). O bitnim funkcijama taktilnih karata piše niz istraživača. Ungar (2000) navodi dvije koristi taktilnih karata. Kratkoročno, slijepim osobama one mogu koristiti da se upoznaju s konkretnim prostorom. Međutim, vježbanje po-


20

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

vezivanja odgovarajuće karte s okolišem koji ona reprezentira dugoročno može poboljšati apstraktnu razinu prostornoga razmišljanja. Na primjer, bolje razumijevanje prostornih odnosa može potaknuti praksu kodiranja zasnovanog na informacijama izvana u svrhu strukturiranja prostornih reprezentacija okoliša. Posebno je važna uloga taktilnih karata u formiranju predodžbi o organizaciji vanjskoga prostora kod djece. Barbara Landau (1986) na osnovi istraživanja provedenoga na slijepom djetetu utvrdila je da su taktilne karte „prozor prema širem okolišu“ – jer na jednostavan način specificiraju prostorne odnose između mjesta s minimalnom potrebom za dodatnim objašnjenjima. Među najranijim eksperimentima koji su demonstrirali pozitivan učinak karata na mobilnost bio je onaj Billy Louise Bentzen, proveden 1972. godine. Poslije su i drugi eksperimenti pokazali sličan rezultat. Herman i dr. (1983) dokazali su, u eksperimentu u kojem su slijepi adolescenti i odrasle osobe proučili model prostora u kojem su se poslije kretali, da osobe slijepe od rođenja mogu razumjeti prostornu konfiguraciju na osnovi proučavanja modela te se tim znanjem mogu poslije koristiti pri kretanju u prostoru. Brambring i Weber (1981) proveli su eksperiment u kojem su slijepe sudionike upoznavali s novim okolišem na tri načina – izravnim proučavanjem, uz pomoć verbalnoga opisa i uz pomoć taktilne karte. Njihovo je istraživanje pokazalo da su sudionici koji su se služili taktilnom kartom najbrže upoznali okoliš i najbolje su pronalazili put. Da znanje crpljeno iz karata pomaže pojedincima s oštećenjima vida u stvaranju boljeg znanja o okolišu ili u efikasnijem kretanju u prostoru – pokazali su također Blades i dr., 2002; Caddeo i dr., 2006; Ungar i dr., 1993; Ungar i dr., 1997; Papadopoulos, 2004; Picard i Pry, 2009; Espinosa i dr., 1998.

Ukratko, možemo zaključiti da studije koje se bave osobama oštećena vida pokazuju kako taktilne karte mogu olakšati konstrukciju kognitivnih karata. Nadalje, taktilne karte mogu biti učinkovitija sredstva za upoznavanje slijepih ili slabovidnih osoba s okolišem nego izravno lokomotorno iskustvo. I u našim je intervjuima vidljiva jasna korist taktilnih karata u unapređenju mobilnosti. Iz nekih opisa dijelova Zagreba mogli smo zaključiti o poteškoćama prilikom povezivanja ustaljenih ruta u jedinstvenu konfiguraciju. Fragmentiranost prostornih reprezentacija grada, koju generira kretanje rutama, vidimo iz iznenađenosti IŠ, kad je između dva dijela intervjua proučila taktilnu kartu centra Zagreba: „Gajeva [ulica] je meni bila otkriće. I Gundulićeva. Gdje izlaze, koliko su dugačke. Ja sam tek sad shvatila da Miramarska ide sve do Botaničkog vrta. Premda sam znala da ima nekakav podvožnjak ispod pruge ili nešto, ali blizina tog me je iznenadila. Isto to, nisam znala da Preradovićeva dođe dolje do Vodnikove, da Masarykovom mogu doć’ do Sveučilišta“ (IŠ, žena, 21-30). Slijepi i slabovidni uglavnom se kreću po gradu tramvajem, pa se i njihove rute definiraju s obzirom na tramvajske postaje (sl. 1). U takvim je okolnostima teško razumjeti prostorni suodnos ruta i konfiguraciju ulica općenito, što vidimo iz komentara DF nakon proučavanja taktilne karte: „Kad idem tramvajem od Učiteljske [akademije] nikad ne bih rekla, jer idem na tramvaj tamo oko Učiteljske, da je željeznički kolodvor tamo gdje zapravo je. Jer se tramvajem ide do Savske [ulice] pa se skrene na Vodnikovu, pa kraj Botaničkog [vrta], a zapravo se to sve može preko Vukovarske i Miramarske. Jako jednostavno.“ (DF, žena, 21-30). Iz intervjua također možemo zaključiti da, kada se kognitivne karte baziraju na rutama, narušavanje rutine kretanja (izlazak na pogreš-


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

21

Sl. 1. Crvena boja: Ruta kazivačice DF od mjesta stanovanja do željezničkog kolodvora, definirana tramvajskom stanicom. Plava boja: Pješačka ruta od mjesta stanovanja do željezničkog kolodvora, koje je DF postala svjesna nakon proučavanja taktilne karte.


22

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

noj stanici, izlazak iz tramvaja ili vlaka između stanica uslijed kvara i dr.), u kombinaciji s ograničenošću konfiguracijskoga znanja, izaziva dezorijentaciju i širok raster negativnih osjećaja – od straha i panike do izgubljenosti. Na osnovi spomenutih istraživanja možemo pretpostaviti da bi bolje poznavanje gradskih konfiguracija, koje omogućuju taktilne karte, moglo pomoći u prevladavanju takvih situacija. U Hrvatskoj je izrada taktilnih karata vrlo ograničena. Hrvatski savez slijepih inicirao je program izrade taktilnih karata u svrhu geografskoga obrazovanja slijepih te je dosad objavljen zemljopisni atlas, povijesni atlas, te atlas hrvatskih regija (https://www.savez-slijepih.hr/hr/kategorija/program-izrade-taktilnekarte-254/). Međutim, javno dostupnih karata za upotrebu slijepih u svrhu mobilnosti praktično nema. Potrebu za takvim kartama vidimo i iz intervjua: nju su izrazili gotovo svi intervjuirani, a raspon predloženih sadržaja bio je različit – od karata javnoga prijevoza i rasporeda gradskih četvrti do kvartovskih karata i karata velikih raskrižja. S obzirom na to da se, kao što gore već rečeno, slijepi u Zagrebu uglavnom služe tramvajem, čini se da bi uz gore navedene korisne bile i karte koje bi omogućile da se razumije kako se tramvajske linije preklapaju s rasterom ulica, te karte izrađene za područja oko tramvajskih postaja s ugrađenom gradskom infrastrukturom – od javnih ustanova do parkova i rekreacijskih centara. Kada je riječ o izradi suvremenih taktilnih karata, treba napomenuti da se nekoliko posljednjih desetljeća na međunarodnoj razini dosta eksperimentiralo s tehničkim aspektima taktilnih karata i upotrebom novih tehnologija u njihovu oblikovanju. Izneseno je mnoštvo prijedloga taktilnih karata kojima se nastoje prevladati ograničenja tradicionalnih rješenja (za pregled vidi Brock i dr., 2013). Raspon bavljenja tom tematikom kreće se od prijedloga

taktilnih znakova najpogodnijih za upotrebu na taktilnim kartama i drugim taktilnim prikazima (Tatham, 1991; Edman, 1992) do prototipova u kojima se spajaju svojstva taktilne karte s mogućnostima kompjutora. Na primjer, Brock i dr. (2013) te Brock i Jouffrais (2015) predstavili su prototip koji s jedne strane čuva taktilnost karte (korisnik dodiruje taktilnu kartu spojenu s multi-touch zaslonom), a s druge omogućuje da se izbjegne korištenje Brailleova pisma, koje opterećuje kartu (pretvaranjem taktilnih informacija u legendu sa zvučnim informacijama); Paladugu i dr. (2010) predložili su rješenja za podršku slijepih korisnika u dobivanju informacija o ruti preko taktilno-zvučne karte i kompjutora od online kartografskih servisa.

Suvremeni sustavi vođenja Iako se sustavi vođenja s pomoću suvremene tehnologije nekad interpretiraju kao svojevrstan razvoj karata za slijepe, treba reći da je njihova funkcija posve drugačija od funkcije taktilnih karata. Oni nisu namijenjeni formiranju koncepcije prostora, nego rješavanju neposrednih prostornih zadaća. Riječ je u prvom redu o osobnim sustavima vođenja (Personal Guidance Systems) koji kombiniraju GIS, digitalno kartiranje i tehnologiju lociranja baziranu na GPS-u te korisničko sučelje koje se sastoji od glasovnih uputa ili taktilnoga prikaza ruta (Perkins, 2002). Iako se danas velike nade u poboljšanje mobilnosti slijepih vežu upravo za visoku informacijsko-komunikacijsku tehnologiju toga tipa, realnost jest, a to je pokazalo i naše zagrebačko istraživanje, da su bijeli štap i pas vodič i dalje najčešće korištena pomagala. U znanstvenim je radovima predstavljen niz različitih tehnologija razvijenih za istovremeno usmjeravanje kretanja slijepih i izbjegavanje prepreka (vidi na primjer Loomis i dr., 1998, Loomis i dr., 2005; Šimunović i dr., 2012). Me-


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

đutim, uređaji načinjeni po tim tehnološkim rješenjima nisu ušli u svakodnevnu upotrebu te su zasad ostali na razini prototipa. Hersh i Johnson (2008b: 173) među razlozima rezerviranosti prema novim elektroničkim uređajima za mobilnost slijepih navode sljedeće: kompliciranost uređaja čini ih teškima za korištenje, osobito kada je onemogućena obuka; uređaji su preskupi za pojedince s invaliditetom; uređaji obično imaju neodgovarajući izgled, te su nespretni ili preteški za stalno nošenje (o nedostacima pomoćnih tehnologija za slijepe vidi Peraković i dr., 2015), jer obično sadrže modul za određivanje trenutnog položaja i orijentacije korisnika, kompjutor s GIS-om koji uključuje bazu podataka o prostoru kojim se korisnik kreće, kao i taktilno ili zvučno sučelje (Loomis i dr.,1998). Iz dosadašnjeg razvoja tehnološki naprednih sustava za slijepe stručnjaci izvlače zaključak da visoka tehnologija nije nužan uvjet korisnih tehničkih pomagala (Jansson, 2008: 141- 145). Većina osoba uključenih u naše istraživanje pokazala je sposobnost samostalnoga kretanja gradom. Iz njihove uspješne mobilnosti s pomoću bijeloga štapa i psa vodiča možemo zaključiti da korisnost tehničkoga pomagala nije izravna funkcija tehnološke složenosti. Tehnički vrlo jednostavna pomagala,

23

kao što je bijeli štap, mogu biti vrlo efikasna, jer se koriste prirodnim mogućnostima ljudskih osjetila. Upravo smetnja u korištenju vlastitih osjetila u punoj mjeri jest zamjerka suvremenim aplikacijama za mobilne uređaje za slijepe (BlindSquare, ViaOptaNav, DotWalker i dr.). Naime, oni pomažu u navigaciji korisnika i pronalasku odredišta, jer se preko satelita korisnikova trenutna lokacija povezuje s nužnim orijentirom. Međutim takve aplikacije nisu korisne u izbjegavanju prepreka. Dapače, iz našeg je istraživanja razvidno da je najveći minus korištenja takvih aplikacija u činjenici da one svojim glasovnim uputama ometaju slijepe u dobivanju slušnih informacija potrebnih za detekciju prepreka, tj. za sigurno kretanje. Teškoću slijepima čini i nužnost istovremenog manipuliranja bijelim štapom i touch screen uređajem prilikom rada s aplikacijama. Zbog toga, ali i zbog činjenice da aplikacije za mobilnost zahtijevaju jake i skupe mobilne uređaje, stalnu internetsku vezu i precizne karte, takve se aplikacije zasad malo koriste u Zagrebu. Ukratko, još traje potraga za efikasnim, financijski pristupačnim, uporabno jednostavnim i preciznim pomagalima za mobilnost koja bi bila zasnovana na složenim tehnološkim rješenjima.

Umjesto zaključka Prihvaćanje socijalnog modela invaliditeta u europskim je zemljama među ostalim rezultiralo i preuzimanjem društvene odgovornosti za rješavanje pitanja mobilnosti osoba s invaliditetom. I u Hrvatskoj pitanje mobilnosti čini važan dio svake od triju strategija vezanih uz rješavanje problema s kojima se susreću osobe s invaliditetom i prihvaćenih u razdoblju od 2003. do 2017. godine (NN 13/03, NN 63/07, NN 42/17). Polazi se od toga da je mobilnost preduvjet neovisnosti i društvene integracije osoba s invaliditetom. Pod rješavanjem problema mobilnosti prvenstveno se u strategijama razumije osiguravanje pristupačnosti javnim površinama, prometnim površinama, prijevoznim sredstvima, javnim i stambenim objektima (v. NN 13/03 čl. 2.7. i NN 42/17, članak 6.).


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Sl.2. Ozvučeni semafori u Zagrebu

24


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

25

Iako su ciljevi strategija tek djelomično realizirani, vidljiv je napredak u rješavanju pitanja mobilnosti slijepih u javnom prostoru Zagreba. Godine 2013. u tramvajima, a godinu dana poslije i u ZET-ovim autobusima, uvedena je zvučna najava broja i smjera/odredišta linija. Do sada je ozvučena četvrtina svih semafora u Zagrebu3 (sl. 2). Postavljanje prilagođene infrastrukture za osobe s invaliditetom nekada je popraćeno dugim procesima pregovaranja i prilagođavanja zbog sukoba interesa različitih interesnih skupina. Zvučni semafori, na primjer, uznemiravaju stanare u okolnim zgradama, pa uzrokuju brojne žalbe. Spuštanje pločnika za osobe u kolicima otežava slijepima pronalaženje granice između pločnika i kolnika. Usklađivanje potreba raznih interesnih zajednica, kao što pokazuju i navedeni primjeri, nužno je u izgradnji prilagođene infrastrukture. Kvalitativna istraživanja u kojima do izražaja dolazi glas samih osoba s invaliditetom mogu pomoći unapređenju prilagođene infrastrukture. Na primjer, iz naših intervjua proizlazi da je jedan od bitnih problema za slijepe svladavanje otvorenih prostora i velikih raskrižja. Rješenje koje se nameće jest postavljanje taktilnih površina. Dosad su taktilne površine – sa stazama za orijentaciju i poljima upozorenja za slijepe i slabovidne – zbog njihove visoke cijene postavljene samo na nekoliko mjesta. Postavljanje taktilnih površina na području velikih raskrižja i trgova, autobusnih i željezničkih stanica, kao i na prilazima bankama, većim trgovinama, parkovima te javnim ustanovama – bolnicama, ambulantama, fakultetima, i sl. moglo bi znatno pridonijeti autonomiji i sigurnom kretanju (mobilnosti) slijepih4. Mobilnosti slijepih i slabovidnih osoba koje žive u Hrvatskoj mogu pridonijeti mnoge discipline. Geografija nije ni izdaleka iskoristila svoj potencijal u tome pogledu. „Vid je prostorno osjetilo par excellence” (Golledge, 1997: 392). Stoga su orijentacija i mobilnost među najvećim izazovima za osobe s oštećenim vidom. Geografija je, sa svojim iskustvom prostornih istraživanja, nesumnjivo jedna od znanosti koje mogu dati svoj prilog. No za osiguravanje kvalitetnih prijedloga za pojedina naselja potrebno nam je mnogo više znanja o trenutnim obrascima mobilnosti, o trenutnim i budućim preferencijama, izvorima nelagode slijepih osoba koje u tim naseljima žive. Potrebno je više (primjenljivih) istraživanja. Jedan od segmenata u kojem geografija može dati svoj doprinos jest rad na taktilnim kartama za mobilnost. Na potrebu za njima i na njihov potencijal u izgradnji konfiguracijskoga znanja o prostoru te u unapređenju mobilnosti osoba vez vida jasno upućuju ovdje spomenuta brojna istraživanja.

Zahvale: Ovaj rad je financirala Hrvatska zaklada za znanost u okviru projekta 2350, te Sveučilište u Zagrebu u okviru sveučilišne financijske potpore IP006. Zahvaljujem na pomoći i suradnji Goranu Denisu Tomaškoviću, tajniku Udruge slijepih Zagreb, Miri Katalenić, predsjednici Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, kao i svim kazivačima uključenima u ovo istraživanje. 3 Podaci Sektora za promet Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet za svibanj 2016. godine. 4 Zanimljivo da se u intervjuima kontinuirano pojavljivala ideja ugradbe utora prilikom postavljanja asfalta na pločnicima, kao zadovoljavajućeg a jeftinog rješenja za slijepe, alternativnog postavljanju skupih taktilnih linija vodilja.


26

Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

Literatura bentzten, B. L., 1972: Production and testing of an orientation and travel map for visually handicapped persons, New Outlook 66, 249-255.

Blades, M., Lippa, I., Golledge, R. G., Jacobson, D., Kitchin, R., 2002: The effect of spatial tasks on visually impaired people’s wayfinding abilities, Journal of Visual Impairment & Blindness 96, 407-419. Brambring, M., 1985: Mobility and orientation processes of the blind, u: Electronic Spatial Sensing for the Blind: Contributions from Perception, Rehabilitation and Computer Vision (ur: Warren, D.H. i Strelow, E.R.), Dodrecht: Springer, 493-508. Brambring, M., Weber, C., 1981: Taktile, verbale und motorische Informationen zur geographischen Orientierung Blinder, Zietschrift für experimentelle und angewandte Psychologie 28, 23-37. Brock, A., Oriola, B., Truillet, P., Jouffrais, C., Picard, D., 2013: Map design for visually impaired people: past, present and future research, u: Handicap et communication (ur: Darras, B. i Valente, D.), Paris: L’Harmattan, 117-129. Brock, A., Jouffrais, C., 2015: Interactive audio-tactile maps for visually impaired people, ACM SIGACCESS Accessibility and Computing (ACM Digital Library), Association for Computing Machinery (ACM), 3-12. http://dl.acm.org/citation.cfm?id=J956&CFID=730680571 &CFTOK EN=17044974>.<10.1145/2850440.2850441>. <hal-01237319> Butler, R. E., 1994: Geography and vision-impaired and blind populations, Transactions of the Institute of British Geographers 19 (3), 366368. Butler, R., Bowlby, S., 1997: Bodies and spaces: An exploration of disabled people’s experiences of public space, Environment and planning D: Society and Space 15, 411-433. Caddeo, P., Fornara, F., Nenci, A. i Piroddi, A., 2006: Wayfinding tasks in visually impaired people: The role of tactile maps, Cognitive Proscessing 7, 168-169. Downs, R. M., Stea, D., 1973: Cognitive maps and Spatial Bihaviour: process and products, u: Image and Environment (ur: Downs, R. M. i Stea, D.), Chicago, Aldine, 8-26. Edman, P. K., 1992: Tactile Graphics, American Foundation for the Blind, New York. Espinosa, M.A., Ungar, S., Ochaita, E., Blades, M., Spencer, C., 1998: Comparing methods for introducing blind and visually impaired people to unfamiliar urban environment, Journal of Environmental Psychology 18, 277-287. Foulke, E., 1982: Perception, cognition, and the mobility of blind pedestrians, u: Spatial abilities: Development and physiological foundations (ur: Potegal, M.), New York, Academic Press. 55-76. Gleeson, B., 1999: Geographies of Disability, London: Routledge. Golledge, R. G., 1991: Tactual strip maps as navigation aids, Journal of Visual Impairment & Blindness 85, 296-301. Gollegde, R. G., 1993: Geography and the disabled; a survey with special reference to vision impaired and blind populations, Transactions of the Institute of British Geographers 18 (1), 63-85. Golledge, R. G., 1997: On reassambling one’s life: Overcoming disability in the academic environment, Environment and Planning D: Society and Space 15, 391-409. Golledge, R. G., 2004: Learning geography without sight, u: WorldMinds: Geographical perspectives in 100 problems (ur: Janelle, D. G., Warf, B i Hansen, K.), Dodrecht, Springer, 93-98. Golledge, R. G., Dougherty, V., Bell, S., 1995: Acquiring spatial knowledge: Survey versus route-based knowledge in unfamiliar environments, Annals of the Association of American Geographers 85 (1), 134-158. Golledge, R. G., Klatzky, R. L., Loomis, J. M., 1996: Cognitive mapping and wayfinding by adults without vision, u: The construction of cognitive maps (ur: Portugali, J.), Dodrecht, Kluwer Academic Publishers, 215-246. Golledge, R. G., Klatzky, R. L., Loomis, J. M., Spiegle, J., Tietz, J., 2001: A geographical information system for a GPS based personal guidance system, International Journal of Geographical Information Science 12 (7), 727-749. Golledge, R. G., Martson, J. R., Loomis, J. M., Klatzky, R. L., 2004: Stated Preferences for Components of a Personal Guidance System for Nonvisual Navigation, Journal of Visual Impairment & Blindness 98, 135-147. Golledge, R. G., Rice, M., Jacobson, R. D., 2005: A Commentary on the Use of Touch On-Screen Spatial Representations: The Process of Experiencing Haptic Maps and Graphics, The Professional Geographer 57 (3), 339-349. Hall, E., 1999: Workplaces: refiguring the disability – employment debate, u: Mind and Body Spaces: Geographies of illness, impairment and disability (ur: Butler, R. i Parr, H.), London & New York, Routledge, 138-154.


Laura Šakaja: SLIJEPI I SLABOVIDNI U ZAGREBU – GEOGRAFSKA PERSPEKTIVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 9-28

27

Hansen, N., Philo, C., 2007: The normality of doing things differently: Bodies, spaces and disability geography, Tijdschrift voor Economische Geografie 98 (4), 493-506. Herman, J. F., Herman, T. G., Chatman, S. P., 1983: Constructing cognitive maps from partial information: a demonstration study with congenially blind subjects, Journal of Visual Impairments & Blindness 77, 197-198. Hersh, M. A., Johnson, M. A., 2008a: Disability and assistive technology systems, u: Assistive technology for visually impaired and blind people (ur: Hersh, M. A. i Johnson, M. A.), London, Springer, 1-50. Hersh, M. A., Johnson, M. A., 2008b: Mobility: An overview, u: Assistive technology for visually impaired and blind people (ur: Hersh, M. A. i Johnson, M. A.), London, Springer, 167-208. Hetherington, K., 2003: Spatial textures: place, touch, and praesentia, Environment and Planning A 35, 1933-1944. Imrie, R., 1996: Ableist geographies, disablist spaces: Towards a reconstruction of Golledge’s geography of the disabled’, Transactions of the Institute of British Geographers 21 (2), 397-403. Imrie, R., 1999: The body, disability and Le Corbusier’s conception of the radiant environment, u: Mind and body spaces: Geographies of illness, impairment and disability (ur: Butler, R. i Parr, H.), London: Routledge, 25-45. Jansson, G., 2008: Haptics as a Substitute for Vision, u: Assistive technology for visually impaired and blind people (ur: Hersh, M. A. i Johnson, M. A.), London, Springer, 135-166. Kitchin, R. M., Jacobson, R.D., 1997: Techniques to collect and analyze the cognitive map knowledge of persons with visual impairment or blindness: Issues of validity, Journal of Visual Impairment & Blindness 91, 360-376. Kitchin, R. M., Jacobson, R. D., Golledge, R. G., Blades, M., 1998: Belfast without sight: Exploring geographies of blindness, Irish Geography 31 (1), 34-46. Landau, B., 1986: Early map use as an unlearned ability, Cognition 22, 201-223. Loomis, J. M., Golledge, R. G., Klatzky, R. L., 1998: Navigation System for the Blind: Auditory Display Modes and Guidance, Presence 7 (2), 193-203. Loomis, J. M., Marston, J. R., Golledge, R. G., Klatzky, R. L., 2005: Personal guidance system for people with visual impairment: A comparison of spatial displays for route guidance, Journal of Visual Impairment & Blindness 99, 219-232. Marston, J. R., Golledge, R. G., 2003: The hidden demand for participation in activities and travel by persons who are visually impaired, Journal of Visual Impairment & Blindness 97, 475 – 488. Marston, J. R., Golledge, R. G., Costanzo, M. C., 1997: Investigating travel behavior of non-driving blind and vision impaired people: The role of public transit, Professional Geographer 49 (2), 235-245. Marston, J. R., Loomis, J. M., Klatzky, R. L., Golledge, R.G., 2007: Nonvisual Route Following with Guidance from a Simple Haptic of Auditory Display, Journal of Visual Impairment & Blindness 101, 203-211. Paladugu, D. A., Wang, Z., Li, B., 2010: On presenting audio-tactile maps to visually impaired users for getting directions, u: Conference on Human Factors in Computing Systems – Proceedings, 3955-3960. https://asu.pure.elsevier.com/en/publications/on-presenting-audiotactile-maps-to-visually-impaired-users-for-g Papadopulos, K. S., 2004: A school programme contributed to the environmental knowledge of blind people, British Journal of Visual Impairment 22, 101-104. Park, D. C., Radford, J. P., Vickers, M. H., 1998: Disability studies in human geography, Progress in Human Geography 22 (2), 208-233. Parr, H., Butler, R., 1999: New geographies of illness, impairment and disability, u: Mind and body spaces: Geographies of illness, impairment and disability (ur: Butler, R. i Parr, H.), London, Routledge, 1-24. Peraković, D., Periša, M., Bilić-Prcić, A., 2015: Possibilities of Applying ICT to Improve the Safe Movement of Blind and Visually Impaired Persons, u: Cutting Edge Research in Technologies (ur: Volosencu, C.), Rijeka, Intech, 1-26. Perkins, C., 2002: Cartography: progress in Tactile Mapping, Progress in Human Geography 26 (4), 521-530. Picard, D., Pry, R., 2009: Does Knowledge of Spatial Configuration in Adults with Visual Impairments Improve with Tactile Exposure to a Small-scale model of Theie Urban Environment? Journal of Visual Impairment & Blindness 103, 199-209. Siekierska, E., Müller, A., 2003: Tactile and Audio-Tactile Maps within the Canadian ‘Government On-Line’ Program, The Cartographic Journal 40 (3), 299-304. Rice, M. T., Jacobson, R. D., Paez, F. I., Aburizaiza, A. O., Shore, B. M., 2012: Supporting Accessibility for Blind and Vision-impired People With a Localized Gazetter and Open Source Geotechnology, Transactions in GIS 16 (2), 177-190.


28

Šimunović, L., Anđelić, V., Pavlinušić, I., 2012: Blind people guidance system, u: Central European Conference on Information and Intelligent systems (ur: Hunjak, T., Lovrenčić, S. i Tomičić, I.), Varaždin, Sveučiliše u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, 19-21. Tatham, A. F., 1991: The design of tactile maps: theoretical and practical considerations, u: Proceedings of international cartographic association: mapping and nations (ur: Rybaczak, K. i Blakemore, M.), London, ICA, 157-166. Tolman, E. C., 1948: Cognitive maps in rats and men, Phsychological Review 55, 189-208. Ungar, S., 2000: Cognitive mapping without visual experience, u: Cognitive Mapping: past, present and future (ur: Kitchin, R. i Freundschuh, S.), London: Routledge, 221- 248. Ungar, S. J., Blades, M., Spencer, C., 1993: The role of tactile maps in mobility training, British Journal of Visual Impairment 11, 59-62. Ungar, S. J., Blades, M., Spencer, C., 1997: Strategies for knowledge acquisition from cartographic maps by blind and visually impaired adults, The Cartographic Journal 34, 93-110.

Primljeno:26.4.2018.

Prihvaćeno:12.9.2018.

Prof. dr. sc. Lura Šakaja Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: lsakaja@geog.pmf.hr


29

Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka Ivan Martinić

Uskršnji otok jedan je od najizoliranijih komadića kopna na Zemlji. Unatoč njegovoj izoliranosti trajno je naseljen od srednjega vijeka. Njegovi prvi stanovnici su u nekoliko stoljeća razvili dobro organizirano društvo, no razvoj tog društva temeljio se na pretjeranom iscrpljivanju resursa, a ponajviše na intenzivnoj deforestaciji. Nakon dosega vrhunca razvoja, društvo se urušilo prije svega zbog neimaštine izazvane neodrživim razvojem, ali i zbog poklapanja prirodnih i društvenih faktora. Prvi dio ovog rada bavi se općim obilježjima otoka i načinom života njegovih prvih stanovnika.

Uvod Uskršnji otok (izv. polinezijski - Rapa Nui) otkrio je 5. travnja 1722. godine, na sam blagdan Uskrsa, nizozemski moreplovac Jacob Roggeveen (URL 1). Danas je otok u sastavu Čilea, no još stoljećima ranije naselili su ga Polinežani. Na njemu su izgradili vlastitu civilizaciju i svoje poznate statue – moaije, po čemu je Uskršnji otok danas najpoznatiji. Međutim, sadržaj ovog rada ne fokusira se na misterij izgradnje moaija (iako će i o njima biti riječi), već o utjecaju otočana na okoliš i njegovo potpuno preoblikovanje. Kroz stoljeća, Polinežani su iscrpili resurse na otoku i potpuno

deforestirali otok, što je dovelo njihovo društvo do propasti. Cilj rada je, uz pregled dosadašnjih znanja, ustanoviti nepobitne činjenice. Bitno je utvrditi koliki utjecaj su imali pojedini procesi na društvo Uskršnjeg otoka i na koji način su oni utjecali na njegovu propast. U prvom dijelu bit će riječi o obilježjima otoka, kao i o povijesti njegova naseljavanja i načinu života Polinežana.


30

Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

Geografska obilježja Uskršnjeg otoka

Geografski položaj, smještaj i oblik otoka

Uskršnji otok smješten je u Tihom oceanu, na 109° 30’ zapadne geografske dužine i 27° 10’ južne geografske širine (URL 2). Uskršnji otok je najzabačeniji naseljeni komadić kopna (Diamond, 2005). Nalazi se gotovo 2000 km udaljen od otočja Pitcairn, koje je najbliže naseljeno kopno, te više od 3500 km od Čileanske obale, prvog kontinentalnog kopna (sl. 1). Otok je trokutastog oblika (sl. 1), površine od oko 164 km² (Mann i dr., 2008). Smješten je na tektonskoj

Sl. 1: Uskršnji otok, geografski položaj i oblik Izvor: prema URL 3

ploči Nasca, a oblik i reljef otoka definirani su trima vulkanskim kupama štitastog oblika (Vezzoli i Acocella, 2009). Vulkani Terevaka, Poike i Rano Kau (Sl. 1) su se svojom aktivnošću i izdizanjem spojili, zauzimajući današnji oblik prije oko 100 000 godina (Vezzoli i Acocella, 2009). Najveći od njih je Terevaka, koji je ujedno i najviši vrh otoka s 507 metara nadmorske visine (Mann i dr., 2008).

Geološka obilježja Na otoku prevladavaju vulkanske stijene, pretežno bazalti i rioliti (Vezzoli i Acocella, 2009). Najmlađe stijene nalaze se između samih konusa vulkana. Ti slojevi nastali su taloženjem lave i vulkanskog materijala prilikom zadnjih erupcija,


Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

te su na taj način spojili tri navedena vulkana u Uskršnji otok (Vezzoli i Acocella, 2009). Procjenjuje se kako je posljednja vulkanska aktivnost bila prije oko 10 000 godina (Ladefoged i dr., 2005).

Morfometrijska obilježja Otok nema veliku nadmorsku visinu u usporedbi s ostalim tihooceanskim vulkanskim otocima i ima blagu topografiju (Diamond, 2005). Većina otoka nalazi se na nadmorskoj visini do 200 metara (sl. 2) a najviša točka iznosi već spomenutih 507 metara nad morem. Prosječna vertikalna raščlanjenost reljefa otoka je je 90,7 m/km². Najveći dio otoka je u

Sl. 2: Hipsometrijska karta Uskršnjeg otoka Izvor: Prema DMR-u s URL 3

31

kategoriji slabo raščlanjenog reljefa, a na 64 % otoka raščlanjenost iznosi manje od 100 m/km² (sl. 3). Više od 63 % površine otoka ima nagibe manje od 5°, odnosno spada u kategorije ravnica i blago nagnutog terena, a samo 7 % otoka ima nagib padina veći od 12° (sl. 4). Takav relativno blagi reljef čini otok vrlo pristupačnim i lakim za svladavanje pješice, kao i za transport materijala (primjerice statua). Zbog svoje male površine i pristupačnosti terena cijeli otok se može prehodati već za nekoliko sati (Mann i dr., 2008). Spomenuta blaga nagnutost terena, koja prosječno iznosi 5,2° za cijeli otok, omogućava lakšu obradu tla na velikom dijelu otoka, naravno, ondje gdje je tlo pogodne debljine i plodnosti.


32

Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

Sl. 3: Karta vertikalne raščlanjenosti reljefa Uskršnjeg otoka i udio kategorija vertikalne raščlanjenosti reljefa u površini Uskršnjeg otoka (kategorije vertikalne raščlanjenosti reljefa prema Lozić, 1995) Izvor: Prema DMR-u s URL 3

Sl. 4: Karta nagiba padina Uskršnjeg otoka i udio kategorija nagiba padina u površini Uskršnjeg otoka (kategorije nagiba padina prema Bognar, 1992) Izvor: Prema DMR-u s URL 3


Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

Klima otoka Klima otoka je prašumska (Af ) po KöppenGeigerovoj klasifikaciji (Šegota i Filipčić, 1996; Kottek i dr., 2006). Niti jedan mjesec nema prosječnu temperaturu nižu od 18 °C i niti jedan mjesec nema manje od 70 mm padalina (sl. 5). Iako prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1300 mm, bitno je naglasiti kako ona varira značajno iz godine u godinu (Mann i dr., 2008). Najveća zabilježena odstupanja od godišnjeg prosjeka iznose i do 4 puta više padalina (Mann i dr., 2008). U usporedbi s drugim polinezijskim otocima, Uskršnji otok je ipak svježiji, ali i vjetrovitiji od prosjeka (Diamond, 2005). Direktna posljedica svježine, vjetrovitosti i varijabilnosti padalina jest nemogućnost uzgoja nekih kultiviranih biljaka na otoku (Mann i dr, 2008), što je stvaralo probleme prvim doseljenicima i tjeralo ih na alternativna rješenja. Osim toga, ocean je nešto hladniji nego u okolici drugih otoka, zbog čega nema većih koraljnih grebena. Budući da su koraljni grebeni žarišta podmorskog života, posebice riba, to je značilo da je i ribarenje u morima oko otoka bilo ograničeno. Naime, oko Uskršnjeg otoka identificirano je 127 vrsta riba, što je u usporedbi s prosječno oko 1000 vrsta na drugim tihooceanskim otocima vrlo malo, a ukupna

Sl.5: Godišnji hod temperature i padalina na Uskršnjem otoku Izvor: prema podacima iz URL 4

33

biomasa ribljeg fonda također nije velika (Friedlander i dr., 2013). To je također bio veliki izazov za Polinežane koji su poznati po ribarenju i visokom udjelu ribe u prehrani (Diamond, 2005).

Vode, tlo i vegetacijski pokrov Izvori slatke vode na Uskršnjem otoku vrlo su skromni. Pokazatelj površinske aridnosti otoka je i činjenica da se danas u moderno doba voda za navodnjavanje mora crpiti iz jezera ili iz dubokih podzemnih bunara (Mann i dr., 2008). Na otoku postoje tek dva jezera, Rano Raraku i Rano Kau. Oba jezera su vulkanskog porijekla i smještena su u kraterima. U trećem krateru, Rano Aroi, nema jezera već se ondje razvila močvara. Jedini stalni vodeni tok nastaje upravo kod močvare Rano Aroi i teče oko kilometar prije nego što ponire u podzemlje (Mann i dr., 2008). Naseljavanje Uskršnjeg otoka značilo je početak čovjekovog preoblikovanja njegova okoliša, a time i početak pojačane erozije tla na otoku. Tropska tla su tanka, posebno na vulkanskim padinama, a time i podložnija eroziji (Rapaport, 2006). Uzrok pojačane erozije bili su deforestacija, klimatski uvjeti (jak vjetar i obilne padaline u kratkom vremenu) te poljoprivredne aktivnosti. Prvi europski istraživači pisali su o plodnosti tla. Neki su smatrali da je otok neplodan, dok su neki tvrdili da je njegovo tlo iznimno plodno (Peiser, 2005; URL 1; URL 5). Novija istraživanja pokazuju kako je današnje tlo vrlo siromašno nutrijentima, no taj podatak varira ovisno o lokaciji na otoku (Ladefoged i dr., 2005). To je posljedica potpune deforestacije otoka, a potom i intenzivnog stočarstva nakon dolaska Europljana (Hunt, 2007). Također, bitno je naglasiti kako erozija nije kroz povijest bila jednolika na njegovoj cijeloj površini, već je varirala ovisno o prostoru i vremenu (Ladefoged i dr, 2005). Vulkanske stijene i tlo su također dosta porozni i propusni, zbog čega voda brzo otječe u


34

Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

podzemlje. Zbog toga su izvori slatke vode bili vrlo ograničeni, a glavni izvori Polinežanima bili su jezera i močvare u kraterima vulkana, te kopani bunari (Diamond, 2005). Vegetacijski pokrov otoka izvorno je šumski, odnosno tropska kišna šuma. Ona je prekrivala otok tisućama godine prije dolaska čovjeka. Bila je pretežno sastavljena od raznih vrsta palmi, ali i ostalih biljaka. Šuma također kroz povijest nije bila istog sastava, no njezine promjene prije dolaska čovjeka još su uvijek neistražene (Rull i dr, 2010). Dolaskom čovjeka došlo je do nagle degradacije šuma. S vremenom su ljudi deforestirali cijeli otok, a smatra se kako se glavnina procesa deforestacije odvijala između 1200. i 1650. godine (Hunt i Lipo, 2009). Kada je Nizozemac Roggeveen 1722. godine otkrio Uskršnji otok, on je tada već bio potpuno deforestiran (von Saher, 1994, URL 1). Danas 90 % površine otoka čine travnjaci, 5 % šume, 4 % grmolika vegetacija, a 1 % pionirska i urbana vegetacija (Etienne i dr., 1982 prema Rull i dr., 2010).

Naseljavanje otoka i način života Polinežana Naseljavanje otoka i broj stanovnika Do danas nije ustanovljeno točno vrijeme naseljavanja Uskršnjeg otoka. Prema raznim teorijama i metodama procjene dobiveni su različiti rezultati. Najranijim metodama datiranja preko radioaktivnog ugljika iz ostataka ugljena, kao i procjenama glotokronologije (tehnike određivanja vremena na temelju jezičnih razlika) dobiveni su rezultati koji ukazuju na naseljavanje otoka između 400. i 1000. godine (Diamond, 1995; 2005). Novije, navodno preciznije datiranje putem radioaktivnog ugljika uz metodu ,,kronometrijske higijene“ (,,chronometric

hygiene“ radiocarbon dating method) odgodilo je datume naseljavanja na gotovo svim otocima Tihog oceana za nekoliko stotina godina (Hunt i Lipo, 2007). Prema njima su primjerice Havaji naseljeni tek između 800 i 1000 godine, a Uskršnji otok 1200. godine (Hunt i Lipo, 2009; 2010). Ne zna se koliki je bio točan broj Polinežana koji su kolonizirali otok u početku, a ne zna se niti njihov točan broj ni u jednom periodu do dolaska Europljana. Postoje brojne procjene broja stanovnika otoka u samom vrhuncu razvoja, od 2000 do 30 000, a Diamond (2005) uzima brojku od oko 10 000. Prema njegovoj procjeni gustoća stanovnika je pri maksimalnom broju iznosila oko 61 st/km². Hunt i ostali (2007) smatraju da je broj stanovnika rastao do maksimalnih 3000 do 4000, a taj maksimum je vjerojatno dosegnut sredinom 14. stoljeća (Hunt, 2007). Prvi doseljenici vjerojatno su doplovili do plaže Anakena, koja je jedina pristupačna točka za polinežanske kanue. Otočani su sa sobom donijeli piliće zbog uzgoja, ali i štakore (Rattus exulans), bilo svjesno ili nesvjesno. Zatekli su vrlo šumovit otok na kojem su prevladavale palme. Osim toga, Uskršnji otok tada je bio vrlo povoljno mjesto za život ptica, njihovo gniježđenje i razmnožavanje. Na otoku je tada obitavalo barem 6 vrsta kopnenih i 25 vrsta morskih ptica, što je činilo Uskršnji otok mjestom s najviše različitih vrsta morskih ptica na svijetu (Diamond, 2005). Kopnenih životinja je bilo vrlo malo, poneka vrsta guštera i niti jedan sisavac (Diamond, 2005).

Društvena organizacija Vjeruje se kako je društvo na Uskršnjem otoku bilo organizirano u dva sloja. Niži sloj je činio običan puk, a drugi, viši sloj je bio najvjerojatnije sastavljen od plemenskih vođa, njihovih obitelji i svećenstva. Svako pleme ili klan imalo je svog poglavicu.


Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

Otok je bio podijeljen na tucet teritorija, a svaki je pripadao jednom klanu. Pretpostavlja se da su teritoriji bili raspoređeni u pravilnom obliku, poput ,,komada torte“ (eng. pie chart), od unutrašnjosti prema obali otoka. Neka područja sadržavala su vrijedne kamenolome, druga hranu, treća šume itd. Svaki od njih raspolagao je određenim vrijednim resursom te su se međusobnom razmjenom svi klanovi opskrbljivali potrebnim resursima. Dokazi za to su različite vrste materijala i resursa, koje su pronađene na svim dijelovima otoka. Laku razmjenu omogućio im je već spomenuti lako prohodan teren otoka.

Deforestacija Polinežani su krčili šume sječom i paljenjem, kako bi stvorili veće površine za poljoprivredu, ali su i koristili drveni materijal kao svestrani resurs. Drvo im je bilo potrebno prije svega za ogrjev, odnosno grijanje i pripremanje hrane, kao građevni materijal, ali i za izradu oruđa. Kako su Polinežani prije svega pomorski narod, drveni materijal bio im je potreban za održavanje i izradu kanua. Prema analizama peludnih ostataka, deforestacija je bila u procesu već 800. godine, dok se uz pomoć novijih istraživanja taj proces premješta na kasnije razdoblje, od oko 1200. do 1650. godine, uz činjenicu da su palme nestale već oko 1450. godine (Diamond, 2005; 2007). U trenutku otkrića otoka od strane Europljana 1722., na njemu je postojalo tek nekoliko stabala, ne viših od 2 metra (von Saher, 1994; URL 1).

Prehrana i poljoprivreda Kako je Uskršnji otok poseban po mnogo čemu u usporedbi s drugim otocima Tihog oceana, tako je i prehrana njegovog stanovništva bila drugačija. Riba je na Uskršnjem otoku činila samo četvrtinu prehrane, dok je na drugim tiho-

35

oceanskim otocima ona iznosila oko 90 %. Trećinu hrane činili su dupini, koji na drugim otocima ne prelaze 1 % prehrane. Čak je i njihov udio u prehrani s vremenom opadao vjerojatno zbog toga što su imali sve manje kanua potrebnih za njihov lov kao posljedica potpune deforestacije. Ptice su u početku imale značajnu ulogu u prehrani, no one iz nje nestaju zbog izlova koji je doveo do istrebljenja kopnenih vrsta ptica i do prestanka gniježđenja ostalih vrsta na otoku. S vremenom je porastao udio piletine u prehrani, ali i štakora, što sugerira na nedostatak hrane nakon deforestacije (Diamond, 2005). Nakon doseljavanja otočani su sadili usjeve između stabala. Ona su pružala zaštitu, hladovinu i gnojivo za uzgajane biljke. U toj fazi erozija je bila mala i poljoprivreda je bila održiva (Diamond, 2007). S vremenom je deforestacija uzela maha. Zbog smanjene plodnosti tla, sve veće izloženosti suncu i sve jače erozije tla stanovnici Uskršnjeg otoka morali su pronaći način kako ne samo održati već i povećati poljoprivrednu proizvodnju. To su uspjeli takozvanim malčiranjem uz pomoć kamenja i stvaranjem novih poljoprivrednih površina na višim predjelima u unutrašnjosti otoka (Diamond, 2007). Ispitivanjem arheoloških ostataka vezanih uz poljoprivredu određene su četiri faze razvoja poljoprivrede (Stevenson i dr., 2002, prema Mclaughlin, 2007): a) ekstenzivno vrtlarstvo u obalnim područjima, b) pomicanje kultivacijskih područja u niže predjele u unutrašnjosti, c) pojavljivanje plantaža na srednjim i višim padinama vulkana, d) generalna intenzifikacija od obale do padina vulkana. Malčiranje kamenjem podrazumijevalo je polaganje kamenih blokova koji su težili oko dva kilograma na zemlju koju su obrađivali (Diamond, 2007). Otočani su uspjeli prekriti otok s oko pola milijuna takvih blokova, a djelovali su


36

Ivan Martinić: Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 29-37

na način da su povećavali vlagu u tlu smanjujući zagrijavanje od Sunčevog zračenja i smanjujući evaporaciju. Dugoročno su mineralizirali tlo, a noću su zagrijavali zemlju (Diamond, 2005; 2007; Hunt i Lipo, 2009). Otočani su također kopali izdužene jame koje su oblagali kamenjem. One su služile za kompostiranje, za odlaganje usjeva i fermentiranje biljaka. Osim toga gradili su i manje brane za usmjeravanje povremenih vodenih tokova, odnosno navodnjavanje (Diamond, 2005).

Gradnja moaija Od 1200. do 1500. godine trajala je gradnja moaija (Diamond, 1995), visokih statua po kojima je Uskršnji otok najpoznatiji (sl. 6). Moaiji su karakteristični za Uskršnji otok, no slične drvene rezbarije mogu se naći i na drugim polinezijskim otocima. Razlog zbog čega su bili toliko veliki vjerojatno je izolacija otoka. Naime, obično su polinezijski otoci bili u kontaktu jedni s drugima nakon kolonizacije. Dokaz toga su različiti predmeti pronađeni na otocima koji ne potječu s njih. U slučaju Uskršnjeg otoka takvi dokazi nisu pronađeni. Zbog velike udaljenosti, poglavice plemena nisu se mogle međusobno natjecati trgovinom i plovidbom, te su zbog toga svoju moć i status dokazivali gradnjom moaija. Prosječna visina moaija iznosi oko 4 metra, a najviši od njih, Paro, visok je gotovo 10 metara. Najmasivniji moai težak je čak 87 tona. Tradicija gradnje postoji i kod drugih Polinežana, no kod njih su oni bili puno manji i služili su kao stupovi. To nameće pitanje, zbog čega su ih baš na

Sl. 6: Statue na Uskršnjem otoku, tzv. moai Izvor: URL 6 Uskršnjem otoku gradili tako goleme? Razloga je nekoliko, već spomenuta konkurencija; zatim, imali su najbolje sirovine (kamenolomi) i uvjete za njihovu gradnju, a teren je bio vrlo povoljan za njihovo manevriranje po otoku. Nakon nekog vremena, gradnja samih moaija nije bila dovoljna, te su na njihove glave počeli stavljati dodatne stijene koje su težile i do 12 tona (sl. 6) (Diamond, 2005). Gradnja tih golemih statua iziskivala je velik broj radnika, resursa i energije, te je zbog toga bilo potrebno osigurati i veliku količinu hrane. Smatra se da je rad oko statua povećao potražnju za hranom za 25 % u 300 godina konstrukcije (Diamond, 2005). Prema opisanom načinu života, a posebno prema visokom stupnju deforestacije vidljivo je kako je život na otoku bio neodrživ. U nastavku ovog članka bit će riječi o razlozima propasti društva Uskršnjeg otoka i o lekcijama koje ovaj slučaj može pružiti čovječanstvu.

Literatura Bognar, A., 1992: Inženjerskogeomorfološko kartiranje, Acta Geographica Croatica 27, 173-185. Diamond, J., 1995: Easter’s End, Discover Magazine 16 (8), 62-69. Diamond, J., 2005: Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed, Penguin Group, New York, USA. Diamond, J., 2007: Easter Island Revisited, Science 317, 1692-1694.


37

Flenley, J., Bahn, P., 2007: Conflicting Views on Easter Island, Rapa Nui Journal 21 (1), 11-13. Freilander, A. M., Ballesteros, E., Beets, J., Berkenpas, E., Gaymer, C. F., Gorny, M., Sala, M., 2013: Effects of isolation and fishing on the marine ecosystems of Easter Island and Salas y Gómez, Chile, Aquatic conservation: marine and freshwater ecosystems 23, 515–531. Hunt, T. L., 2007: Rethinking Easter Island’s ecological catastrophe, Journal of Archaeological Science 34, 485-502. Hunt, T. L., Lipo, C. P., 2007: Chronology, deforestation, and “collapse:”Evidence vs. faith in Rapa Nui prehistory, Rapa Nui Journal, vol. 21 (2), 85-97. Hunt, T. L., Lipo, C.P., 2009: Revisiting Rapa Nui (Easter Island) ‘‘Ecocide’’, Pacific Science 63 (4), 601–616. Hunt, T. L., Lipo, C. P., 2010: Ecological Catastrophe, Collapse, and the Myth of ‘’Ecocide’’ on Rapa Nui (Easter Island), u: Questioning Collapse: Human Resilience, Ecological Vulnerability, and the Aftermath of Empire, Cambridge University Press, 21-44. Kottek, M., Grieser, J., Beck, C., Rudolf, B., Rubel, F., 2006: World Map of the Köppen-Geiger climate classification updated u Meteorologische Zeitschrift 15, 259-263. DOI: 10.1127/0941-2948/2006/0130 Ladefoged, T., Stevenson, C., Vitousek, P., Chadwick, O., 2005: Soil Nutrient Depletion and the Collapse of Rapa Nui Society, Rapa Nui Journal 19 (2), 100-105. Lozić, S., 1995: Vertikalna raščlanjenost reljefa kopnenog dijela Republike Hrvatske, Acta Geographica Croatica 30, 17-28. Mann, D., Edwards, J., Chace J., Beck, W., Reanier, R., Mass, M., Finney, B., Loret, J., 2008: Drought, vegetation change, and human history on Rapa Nui (Isla de Pascua, Easter Island), Quaternary Research 69, 16–28. McLaughlin, S., 2007: Review of Chapter 10 in ‘’The Dynamics of Soil, Landscape, and Culture on Easter Island (Chile)’’ by Andreas Mieth and Hans-Rudolf Bork in ‘’Soils and Societies: Perspectives from Environmental History’’, Rapa Nui Journal 21 (2), 154-158. Peiser, B., 2005: From Genocide to Ecocide: The Rape of Rapa Nui, Energy and Environment 16 (3&4), 512-539. Rapaport, M., 2006: Eden in Peril: Impact of Humans on Pacific Island Ecosystems, Island Studies Journal 1 (1), 109-124. Rull, V., Canellas-Bolta, N., Saez, A., Giralt, S., Pla, S., Margalef, O., 2010: Paleo ecology of Easter Island: evidence and uncertainties, EarthScience Reviews 99, 50-60. Šegota, T., Filipčić, A., 1996: Köppenova klasifikacija klima, u: Klimatologija za geografe, Školska knjiga, Zagreb, 290-294. Vezzoli, L., Acocella, V., 2009: Easter Island, SE Pacific: An end-member type of hotspot volcanism, GeologicalSocietyof America Bulletin 121 (5), 869-886. DOI: 10.1130/B26470.1 von Saher, H., 1994: The Complete Journal of Captain Cornelis Bouman, Master of the ship Theinhoven,Forming Part of the Fleet of Jacob

Roggeveen,from 31 March to 13 April 1722 During Their Stay Around Easter Island, RapaNui Journal 8 (4), 95-100.

Izvori URL 1: Ship logs of 1722 voyage of Jacob Roggeveen, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easter-island-facts-and-info/ history/ship-logs-and-journals/jacob-roggeveen-1722/ (13.4.2017.) URL 2: GoogleMaps, https://www.google.hr/maps/place/Easter+Island/@-27.1314625,-109.3865391,12z/data=!4m5!3m4!1s0x9947f0 17a8d4ae2b:0xbbe5b3edc02a2db6!8m2!3d-27.112723!4d-109.3496865 (3.6.2017.) URL 3: USGS (U.S. Geological Survey), https://dds.cr.usgs.gov/srtm/version2_1/SRTM3/Australia/ (12.6.2017.) URL 4: Easter Island - Chile, Weatherbase, http://www.weatherbase.com/weather/weather.php3?s=96458&cityname=Easter-Island-Valparaiso-Chile (12.6.2017.) URL 5: Easter Island ship logs: James Cook, 1774, Easter Island Travel, https://www.easterisland.travel/easter-island-facts-and-info/history/ship-logs-and-journals/james-cook-1774/ (13.4.2017.) URL 6: Moai, New World Encyclopedia, http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Moai (2.8.2017.)

Primljeno: 1.6.2018.

Prihvaćeno:24.10.2018.

Ivan Martinić, mag. geogr. Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: imartini@geog.pmf.hr


39

BAZE PODATAKA U GEOGRAFIJI I STRATEGIJA NJIHOVOG PRETRAŽIVANJA Sanja Lapiš

Izvori informacija poput knjiga, časopisa, ocjenskih radova te brojne druge publikacije dugi su niz godina relevantni izvori podataka za znanstvenike, istraživače, stručnjake u različitim područjima, ali i širu zainteresiranu javnost. Razvojem informacijskokomunikacijske tehnologije koja je izravno utjecala i na povećanje produkcije različitih informacija, informacijski izvori postaju sve dostupniji javnosti.

Uvod U obilju informacija i mrežnih izvora kojima je moguće jednostavno pristupiti putem interneta postaje teško pronaći one informacije koje su relevantne i točne te ih pronaći u trenutku kada su pojedincu potrebne. Zbog toga se kreiraju različite baze podataka, te tako nastaju zbirke, portali, repozitoriji i sl. koji okupljaju odabranu vrstu informacija, opisuju ih i kategoriziraju, kako bi korisnici prilikom pretraživanja pojedine baze podataka u što kraćem vremenu i na jednostavan način mogli doći do relevantnih informacija te zadovoljavajućeg broja ponuđenih izvora informacija za svoj upit. Znanstvene su informacije danas

većinom digitalne te se pojavljuju u najrazličitijim oblicima, a dostupne su putem različitih ustanova, informacijskih servisa, baza podataka, publikacija i drugih informacijskih izvora (Stojanovski, 2006). Informacijski izvor u ovom je kontekstu termin koji obuhvaća baze podataka, servise, repozitorije, portale i sve vrste publikacija, neovisno o obliku i formatu u kojemu se pojavljuju.

Baze podataka Baza podataka je organizirana i uređena cjelina međusobno povezanih podataka. U kontekstu pretraživanja literature na internetu, baze podataka predstavljaju organizirane zbirke zapi-


40

Sanja Lapiš: Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 39-45

sa, dokumenata ili informacija koje su pohranjene i dostupne korisnicima kroz različite sustave za pretraživanje. Takve baze podataka mogu biti komercijalne (naplaćuju korištenje) ili u otvorenom pristupu (besplatne). Pretraživanjem baza podataka mogu se pronaći informacije o autorima i njihovim radovima unutar određenog znanstvenog područja. Za razliku od internetskih pretraživača (Google, Yahoo, Bing…) baze podataka sadrže selektirane informacije, na primjer: popise autora, njihovih radova, informacije o citiranosti i popularnosti pojedinog rada, pa i same cjelovite tekstove (članci i drugim publikacijama, patenti, knjige, recenzije i sl.).

Vrste baza podataka Prema sadržaju, baze podataka dijele se na: baze podataka s cjelovitim tekstom, citatne baze podataka i bibliografske baze podataka.

Baze podataka s cjelovitim tekstom su zbirke cjelovitih tekstova, odnosno članaka i drugih radova iz različitih publikacija (elektronički časopisi, zbornici, patenti itd.). Cjeloviti tekstovi najčešće su ponuđeni za korištenje u HTML ili PDF formatu. Iako su u svojoj osnovi bibliografske, citatne baze podataka su baze koje pored samih radova, obrađuju i popise korištene literature, koje autori navode na kraju svojih radova. Na takvim su listama obično navedeni radovi koji su autorima posebno značajni, stoga se često koriste u svrhu prosudbe kvalitete citiranog rada (Stojanovski, 2007). Citatne baze često se pretražuju kako bi se pronašle informacije o tome koji su radovi najpopularniji, najčitaniji ili najviše citirani unutar nekog znanstvenog područja. Bibliografske baze podataka sadrže podatke o radovima objavljenim u različitim publikacijama, ali ne sadrže cjeloviti tekst već ponekad

Tab. 1. Primjeri baza podataka u kojima se mogu pronaći radovi iz znanstvenog područja geografije Naziv baze

Vrsta baze

Znanstveno područje

AGRICOLA

Bibliografska baza

Agronomija, uključujući i agronomske aspekte drugih znanosti (veterina, entomologija, botanika, šumarstvo, oceanologija i ribarstvo, zemljoradnja, stočarstvo, ekonomija, nutricionizam, ekologija).

Current Contents (CC)

Bibliografska baza

Sva područja znanosti.

GeoRef

Bibliografska baza

Scopus Web of Science (WoS) Taylor & Francis Subject Collections Springer Nature EBSCO OvidSP

Geologija, geokemija, geofizika, hidrogeologija, hidrologija, oceanografija, uključujući i podpodručja kao što su mineralogija, kristalografija, paleontologija, petrologija, seizmologija. Citatna i bibliografska baza Sva područja znanosti.

Citatna i bibliografska baza Sva područja znanosti. Baza cjelovitih tekstova Baza cjelovitih tekstova Platforma za pretraživanje više baza podataka Platforma za pretraživanje više baza podataka

Biomedicina i zdravstvo, biotehničke znanosti, društvene znanosti, humanističke znanosti, prirodne znanosti, tehničke znanosti. Biomedicina i zdravstvo, biotehničke znanosti, društvene znanosti, humanističke znanosti, prirodne znanosti, tehničke znanosti Sva područja znanosti. Sva područja znanosti.


Sanja Lapiš: Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 39-45

samo poveznicu prema cjelovitom tekstu. Ove baze pružaju informacije o autoru rada, publikaciji u kojoj je rad objavljen, godini objave i slične podatke koji mogu biti korisni prilikom pretraživanja pojedinih radova ili znanstvenih područja. Osim baza podataka sve su češće prisutne i različite platforme koje objedinjuju i nude pristup cijelom nizu baza podataka preko jednog sučelja za pretraživanje. Primjeri takvih popularnih platformi su EBSCO i Ovid, kojima je pristup u Hrvatskoj osiguran nacionalnom licencom.

Pristup bazama podataka Baze podataka, kojima je pristup osiguran putem nacionalne ili sveučilišne licence, moguće je koristiti na više načina. Izravan pristup bez registracije omogućen je s računala matične institucije preko IP adrese računala. Računala matičnih institucija su ona računala koja se nalaze u prostorima pojedinih sveučilišta, instituta ili knjižnica, odnosno institucija koje su izravno ili posredno pretplaćene na pojedine baze podataka. Pristupiti bazama podataka sa svih drugih uređaja moguće je prijavom na mrežnim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, odnosno preko NSK Proxy servera pri čemu se koriste AAI@EduHr korisnički podaci (Portal elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu). Ako korisnik pristupa bazi podataka s računala

Sl. 1. Pristup bazama podataka preko NSK Proxy servera

41

koje ima izravan pristup, otvorit će se početna stranica za pretraživanje odabrane baze podataka. Ako se bazama pristupa s nekog drugog računala ili uređaja, potrebno je na mrežnim stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (URL: http://baze.nsk.hr/) u izborniku odabrati NSK Proxy nakon čega se upisuje dodijeljeno korisničko ime i lozinka (AAI@EduHr) (sl. 1). Nakon uspješne prijave, potrebno je još samo odabrati željenu bazu te započeti s pretraživanjem.

Popisi baza podataka Popisi baza podataka kojima je osiguran pristup, kao i poveznice, nalaze se na stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice (URL: http:// baze.nsk.hr/ ) i Centra za online baze podataka (URL: http://onlinebaze.irb.hr/ ). Svaka baza podataka, ili skupina baza podataka, ima svoje sučelje za pretraživanje ovisno o proizvođaču, odnosno dobavljaču baze podataka. Najveći broj baza podataka dostupan je preko Ovid-ovih i EBSCO sučelja, dok ostale baze imaju vlastita sučelja za pretraživanje.

Pretraživanje baza podataka Iako svaka platforma i baza podataka ima svoje sučelje za pretraživanje, većina ih omogućava odabir jednostavnog ili složenog pretraživanja. Za relevantnije rezultate preporučuje se korištenje složenog pretraživanja koje najčešće omogućava pretraživanje prema: naslovu rada, imenu autora, predmetnom području, ključnim riječima, sažetku i brojnim drugim kategorijama. Da bi pretraživanje obuhvatilo različite gramatičke oblike riječi po kojoj se pretražuje, npr. množinu, prefikse, sufikse i sl., prilikom pretraživanja preporučuje se koristiti mogućnost kraćenja (truncation) riječi. Pritom je moguće koristiti 3 načina kraćenja (Stojanovski, 2007):


42

Sanja Lapiš: Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 39-45

- lijevo (zamjenski znak(ovi) dolazi na početku riječi) - desno (zamjenski znak(ovi) dolazi na kraju korijena riječi) - unutarnje kraćenje (zamjenski znak nalazi se u sredini riječi) Za kraćenje se koriste tzv. zamjenski znakovi (wildcard), koji mijenjaju 1 ili više znakova (slova, brojeva i sl.). Kraćenje funkcionira jednako u svim bazama podataka, a razlikuje se po tome što se kod različitih sučelja koriste različiti znakovi za kraćenje. Najčešće se koriste znakovi * i $. Booleovi operatori AND, OR i NOT koriste se za povezivanje više riječi i izraza unutar upita za pretraživanje. Ovi operatori koriste se u većini baza podataka. Operator AND sužava pretraživanje, tako da se kao rezultat pretraživanja pojavljuju samo oni dokumenti koji sadrže sve povezane riječi ili izraze (Stojanovski, 2007).

Sl. 2. Booleovi operatori Izvor: Information Resource Centre Blog Operator OR proširuje pretraživanje, dajući kao rezultat radove u kojima se pojavljuje bilo koja od riječi ili izraza povezanih s tim operatorom. Operator NOT koristi se za isključivanje neke riječi iz pretraživanja (sl. 2).

Tab. 2. Znakovi i simboli za pretraživanje koji se mogu primijeniti pri pretraživanju baza podataka

Kraćenje riječi Zamjena 0 ili 1 znaka bilo gdje u riječi Zamjena 1 znaka na kraju ili u sredini riječi

OVID

EBSCO

Science Direct

$ ili *

*

!

? #

? ? * broj zamjenskih znakova (*) određuje broj slova

Zamjena neograničenog broja znakova Zamjena 0 ili više znakova u sredini ili na kraju riječi Ograničavanje broja znakova iza zadanoga korijena na željeni broj

Scopus

*

$1, $2, $3..

Primjer upita Rezultat za pretraživanja pretraživanje touris$

tourism, tourist, touristic itd.

colo?r

colour, color

wom#n

women, woman

phone**

phone, phones, phonem (ali ne i phonetics)

behav*

behave, behavior, behaviour itd.

phone$1

phone i phones (izbjegavaju se dokumenti s phonetics i sl.)


Sanja Lapiš: Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 39-45

43

Tab. 3. Booleovi operatori Upit

Operator

aib

AND

Rezultat pretraživanja economic AND geography → prikazat će se rezultati: - economic geography

a ili b

OR

economic OR geography → prikazat će se rezultati: - economic - geography - economic geography

a ne b

NOT ili -

economic NOT geography → prikazat će se rezultati: - economic

Grupiranje

Za pretraživanje: economic OR transportation AND geography, upisati: economic OR (transportation AND geography)

Popis informacijskih izvora za geografsko područje (baze podataka, mrežne stranice, repozitoriji…) Iako je veliki broj baza podataka dostupan kroz nacionalne i sveučilišne licence, brojni informacijski izvori dostupni su i u otvorenom pristupu. Osim digitalnih izvora informacija, različitim projektima digitalizacije nastoji se osigurati pristup informacijama koje su nastale u tiskanom obliku prije digitalnog doba. Primjeri takvih projekata su Istarske novine online i Stari hrvatski časopisi. Neki od poznatijih izvora informacija u kojima je moguće pronaći relevantne informacije iz geografskog područja navedeni su u nastavku.

Istarske novine online Projektom „Istarske novine online / Istrian Newspapers Online“ (INO) ostvarena je virtualna čitaonica starih novina koje su izlazile u Istri u 2. polovini 19. st. i u 1. polovini 20. stoljeća (Istarske novine online). Ove mrežne stranice korisnicima nude mogućnost listanja i čitanja starih novine online. URL: http://ino.com.hr/

Stari hrvatski časopisi Portal Stari hrvatski časopisi zamišljen je kao kooperativno uspostavljena tekstovna i slikovna baza podataka, a dostupan je za pretraživanje i korištenje u okviru mrežnih stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice (Stari hrvatski časopisi). Portal predstavlja prvi širi projekt digitalizacije starih hrvatskih časopisa u Hrvatskoj. URL: http://dnc.nsk.hr/Journals/Default. aspx

Internet Archive Ova neprofitna digitalna knjižnica prikuplja i organizira različite sadržaje u digitalnom obliku. Kao i u klasičnoj knjižnici, korisniku je omogućen pristup brojnim mrežnim stranicama, video i audio sadržajima, softverima, knjigama i drugim tekstualnim sadržajima. Njihova misija je osigurati besplatan, javno dostupan i univerzalan pristup znanju, neovisno o formatu u kojemu se ono nalazi (Internet Archive). URL: https://archive.org/


44

Sanja Lapiš: Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 39-45

Hrčak Ovaj centralni portal na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise koji nude otvoreni pristup svojim radovima. Korisnicima je omogućeno lagano pronalaženje časopisa i radova putem prebiranja (prema abecedi ili prema području znanosti) ili pretraživanja prema raznim poljima (Hrčak). URL: https://hrcak.srce.hr/

ResearchGate Predstavlja specifičan sustav koji kombinira karakteristike baza podataka i društvenih mreža. Researchgate okuplja znanstvenike i istraživače iz cijelog svijeta te više od 15 milijuna članova koji se koriste ovom mrežom za dijeljenje, otkrivanje i raspravu o istraživanjima (ResearchGate). Korisnicima je omogućeno pretraživanje i pristup radovima, kontaktiranje autora te rasprava i komentiranje radova, znanstvenih pitanja i sl. URL: https://www.researchgate.net/

Academia Ova platforma za znanstvenike, studente i akademike omogućava korištenje i dijeljenje znanstvenih radova te praćenje rada pojedinih istraživača (Academia). Isto tako omogućava se i analiza utjecaja pojedinog rada u znanstvenoj zajednici. URL: https://www.academia.edu/

Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI CROSBI je poznata bibliografska baza podataka koja za pojedine radove nudi poveznice na cjeloviti tekst rada. Ova baza na jednom mjestu okuplja cjelovitu i sveobuhvatnu znanstvenu publicistiku hrvatskih istraživača (Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI). URL: https://www.bib.irb.hr/

Dabar (Digitalni akademski arhivi i repozitoriji) Skupni repozitorij, Dabar, omogućava pretraživanje digitalnog sadržaja i objekata koji su nastali kao rezultat djelovanja institucija i njezinih zaposlenika u Hrvatskoj. Radovi koji se mogu pohraniti i koristiti u repozitoriju su: recenzirani članci, radovi s konferencija, podaci istraživanja, disertacije, završni radovi studenata, knjige, nastavni materijali, slike, video i audio zapisi i sl. (Dabar). Trenutno najveći broj radova pohranjenih u repozitoriju čine diplomski i završni radova studenata. URL: https://dabar. srce.hr/repozitoriji


45

Literatura Stojanovski, J., 2007: Online baze podataka – priručnik za pretraživanje, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet, Zagreb. Stojanovski, J., 2006: Znanstvene informacije na dlanu - tematski portal ZIND, Kemija u industriji 55 (6), 273-275.

Izvori Academia.edu, https://www.academia.edu/ (27. 10. 2018.) Digitalni akademski arhivi i repozitoriji (Dabar) / Srce, https://dabar.srce.hr/dabar (29.10.2018.) Hrčak: Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske / Srce, https://hrcak.srce.hr/ (27. 10. 2018.) Hrvatska znanstvena bibliografija CROSBI / Institut Ruđer Bošković, https://www.bib.irb.hr/ (27. 10. 2018.) Information Resource Centre Blog: Boolean Operators, https://ircutp.wordpress.com/utp-irc-faqs/boolean-operators/ (27. 10. 2018.) Internet Archive, https://archive.org/ (27. 10. 2018.) Istarske novine online, http://ino.com.hr/ (27. 10. 2018.) Portal elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu / Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, http://baze. nsk.hr/ (27. 10. 2018.) ResearchGate, https://www.researchgate.net/ (27. 10. 2018.) Stari hrvatski časopisi: portal digitaliziranih časopisa / Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, http://dnc.nsk.hr/Journals/ LibraryTitle.aspx?id=DD26E9A4-F456-4B1C-9B8C-F9B4DF4EEF1F (27. 10. 2018.)

Primljeno: 31.10.2018.

Prihvaćeno:12.11.2018.

Sanja Lapiš, mag. informatol. Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: sanjal@geog.pmf.hr


47

INTEGRIRANA DODATNA NASTAVA GEOGRAFIJE I POVIJESTI: „ORIJENTACIJA U SREDIŠTU ČAKOVCA PREMA KULTURNO-POVIJESNIM SPOMENICIMA“ Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec

U tekstu je opisan primjer integrirane dodatne nastave geografije i povijesti na temu izrade upute za kretanje po središtu grada Čakovca pomoću kulturno-povijesnih znamenitosti.

Uvod Geografska i povijesna grupa I. OŠ Čakovec često surađuju na zajedničkim malim školskim projektima. Na početku školske godine učiteljice geografije i povijesti zajedno s učenicima pronalaze neku novu i zanimljivu zajedničku temu. Tema mora biti vezana za zavičaj, za Čakovec ili Međimurje. Glavni cilj integrirane dodatne nastave povijesti i geografije je da učenici kroz istraživanje razvijaju interes za zavičajnu povijest te da izađu na teren i razvijaju geografske vještine, prvenstveno vještinu orijentacije i kartografske vještine. Od svih vještina koje razvijamo u nastavi geografije upravo je kartografska vještina ona koju tijekom formalnog obrazovanja razvija isključivo predmet geografija. Terenska nastava vrlo je važan oblik rada u nastavi geografije kao i u nastavi

povijesti. S obzirom da u redovitoj nastavi imamo malo prilika izvesti učenike iz učionice, dio sati dodatne nastave planiramo kao terensku nastavu. Na taj način učenici stječu i primjenjuju kartografska znanja i vještine. Terenska nastava ima i odgojne vrijednosti, ponajprije usvajanje pozitivnih stavova o potrebi suradnje u skupini i poštivanju tuđeg rada, odgovornom izvršavanju preuzetih zadataka, rješavanje problema i donošenje zajedničkih zaključaka. Promicanje ljubavi prema zavičaju i domovini stalna je zadaća i povijesti i geografije, stoga je potrebno kod učenika poticati želju za upoznavanjem i očuvanjem kulturne i prirodne baštine, ponos svojim zavičajem… Integrirana terenska nastava povijesti i geografije zbog toga ima posebnu važnost jer potiče interes za geografsko istraživanje, upoznavanje prirodnog okruženja i kulturno-povijesnih spomenika.


48

Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

Određivanje ciljeva i ishoda Jedna od tema zajedničke dodatne nastave povijesne i geografske grupe osmih razreda 2016./2017. školske godine bila je Orijentacija u središtu Čakovca prema kulturno-povijesnim spomenicima. U gradu Čakovcu postoji niz kulturno-povijesnih spomenika kraj kojih učenici

svakodnevno prolaze, a učenici ih ne primjećuju niti obraćaju pozornost na njih. Najviše je spomenika vezanih uz obitelj Zrinski, jer je Čakovec grad Zrinskih, ali ima i dosta spomenika iz novije povijesti (Drugi svjetski rat i razdoblje nakon rata). Nakon razgovora s učenicima zajedno smo odabrali temu te odredili tijek našeg istraživa-

PRILOG 1. Tablica kurikuluma integrirane dodatne nastave povijesti i geografije


Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

49

nja. Osnovni cilj projekta je bio zainteresirati učenike za upoznavanje i istraživanje svog zavičaja. Tijekom rada na projektu učenici će usvojiti jednostavne terenske istraživačke metode, razvijati kartografsku pismenost i orijentacijske vještine (različitim metodama), naučiti prikupiti i koristiti različite izvore informacija, odabrati relevantne informacije (prepoznati vjerodostojne izvore informacija) te na osnovu svega prikupljenog procijeniti turističke resurse grada Čakovca.

Aktivnosti učenika Učenici su bili podijeljeni u pet skupina i sve skupine dobivaju isti zadatak: prošetati po središtu Čakovca, popisati i fotografirati kulturnopovijesne spomenike na koje naiđu, a koji ujedno mogu poslužiti kao orijentiri pri zadanom kretanju. Nakon toga, u literaturi ili na internetu trebaju pronaći relevantne podatke o spomenicima koje su identificirali. Upravo rad u skupini s točno definiranim i podijeljenim zadacima doprinosi visokoj uključenosti svakog pojedinca u rad. Zatim su predstavnici svake skupine u učionici geografije na pametnoj ploči, na planu

Sl. 2. Rad u učionici na pametnoj ploči: označavanje znamenitosti na planu grada i određivanje staze kretanja središta Čakovca označavali znamenitosti koje su pronašli i objasnili njihovu važnost. U radu je korišten smart notebook program. To je interak-

Sl.1a i 1b Terenski rad učenika: popisivanje i fotografiranje kulturno-povijesnih spomenika grada Čakovca


50

Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

tivni edukativni program čija primjena doprinosi većoj angažiranosti učenika tijekom rada. Nastava time postaje dinamičnija jer učenici imaju aktivniju ulogu u procesu učenja. Nakon što je svaka skupina označila znamenitosti dogovorili smo koje od njih ćemo odabrati. Slijedilo je planiranje staze kretanja (na satelitskoj snimci središta Čakovca; korišten je Google Earth) koja će doprinijeti razvoju vještine orijentacije, a usput će obuhvatiti najviše kulturno-povijesnih znamenitosti grada.

Izrada upute za kretanje Nekoliko narednih školskih sati radilo se na terenu. Za svaku terensku nastavu potrebna je dobra priprema učitelja, naročito dobro poznavanje lokacije ili rute kretanja na kojoj se nastava održava. Također učitelj priprema nastavna sredstva i pomagala potrebna za održavanje terenske nastave. U ovom slučaju to su kompas i plan grada Čakovca. Uz pomoć kompasa i orijen-

Sl. 3. Orijentacija pomoću kompasa i karte

tacije prema položaju Sunca učenici su izrađivali uputu za kretanje koja je obuhvaćala djelomičan opis znamenitosti i zadatak vezan uz tu znamenitost, te smjernice za kretanje do iduće znamenitosti. S kompasom se učenici upoznaju već u 3. razredu na satovima prirode i društva, a orijentaciju uče od 5. razreda na satovima geografije, posebice na početku 8. razreda kroz temu Geografske karte i orijentacija, tako da nije bilo problema u snalaženju u prostoru. Odlučeno je na terenu, gdje je to bilo moguće, ostvarivanje korelacije s nastavnim sadržajima biologije te je osim povijesnih i geografskih zadataka, na uputu za kretanje stavljeno i nekoliko zadataka za čije rješavanje je potrebno znanje biologije, npr. prepoznavanje hrasta lužnjaka. Sljedećih nekoliko sati radilo se u učionici. Dio učenika je radio na osmišljavanju zadataka uz uputu za kretanje, a dio učenika je izrađivao plan središta Čakovca. Učenici su pokušali sastaviti uputu za kretanje na što kreativniji način. Naš plan središta Čakovca izrađen je na osnovu


Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

51

Sl. 4. Izrada plana središta grada Čakovca plana grada Čakovca. Učenici su napravili svoj plan u odgovarajućem krupnijem mjerilu, ucrtali zgrade, prometnice i zadane orijentire. Time su razvijali svoju kartografsku pismenost i geografske vještine. Ujedno su upoznali kulturno-povijesne znamenitosti svoga grada kraj kojih su svakodnevno prolazili, a neke nisu ni zamijetili.

Prezentacija i vrednovanje projekta

Povodom Dana škole te Dana otvorenih vrata krajem nastavne godine učenici su, da bi pokazali posjetiteljima što su radili tijekom nastavne godine, pripremili tematsku izložbu i prezentaciju. Na panoima u učionici geografije, pomoću fotografija i tekstova, prikazan je tijek rada te završna uputa za kretanje središtem grada i plan Čakovca.

Sl. 5. Pripremanje izložbe za Dan škole Uputu za kretanje sa zadacima moguće je koristiti svake nastavne godine, u nižim razredima osnovne škole kod upoznavanja svog užeg zavičaja, odnosno grada Čakovca ili u višim razredima na satovima povijesti i geografije kad je sadržaj prikladan za izlazak na terensku nastavu (npr. Turizam zavičaja kao izborna tema). Također ju je moguće dati i učenicima iz drugih dijelovima Hrvatske koji prvi put posjećuju naš grad, kako bi na zanimljiv način upoznali grad Čakovec, a pri tome i sami aktivno sudjelovali i zabavljali se u rješavanju zadataka.


52

Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

PRILOG 2: Uputa za snalaženje u središtu Čakovca i upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti


Višnja Matotek i Danijela Perenc-Jaušovec: Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovcaprema kulturno-povijesnim spomenicima“ GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018, 47-54

53


54

Literatura Brazda, M., 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije, Školska knjiga, Zagreb Matas, M., 1996: Metodika nastave geografije, HGD, Zagreb Skok, P., 2002: Izvanškolska nastava, Pedagoški servis, Zagreb Trškan, D., 2007: Terenski rad u nastavi povijesti-učenje metodom otkrivanja, Povijest u nastavi 10/2007., str. 207.-216.

Web stranice za učenike Muzej Međimurja Čakovec, https://mmc.hr/info/ Grad Čakovec, O gradu, https://www.cakovec.hr/web/o-gradu-cakovcu/ Čakovec – grad Zrinskih, http://www.kulturni-turizam.com/hrv/sadrzaj/cakovec/ Visit Međimurje, www.visitmedimurje.com/ Međimurje - projektni zadatak za kolegij Multimedijski sustavi, http://arka.foi.hr/~krvinscak/mms/cakovec/arhitektura.

Primljeno:12.3.2018.

Prihvaćeno:24.10.2018.

Višnja Matotek, prof. povijesti i geografije, učitelj savjetnik

I. osnovna škola Čakovec, Kralja Tomislava 43, 40000 Čakovec, Hrvatska, e-mail: visnja.matotek@skole.hr Danijela Perenc-Jaušovec, prof. geografije, učitelj savjetnik I. osnovna škola Čakovec, Kralja Tomislava 43, 40000 Čakovec, Hrvatska, e-mail: danijela.perenc-jausovec@skole.hr


PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

JORDAN I IZRAEL – SPOJ RAZLIČITIH VJERA I KULTURA Silvija Martišek Razmišljajući o mogućnosti odlaska na put za vrijeme zimskih praznika prijateljica i ja razmatrale smo nekoliko opcija. Na prvom mjestu je bio Iran, a u obzir je došla i Kuba, ali bilo je premalo vremena za pripremu puta. A onda sam u izlogu turističke agencije vidjela primamljivu ponudu za putovanje u Jordan i Izrael. Odluka je pala u roku od 24 sata, a važnu ulogu imala je činjenica da je u program uključeno i nekoliko lokaliteta koje već duže želim posjetiti – Petra, Mrtvo more, Jeruzalem i pustinja. Polazak je bio sa zagrebačkog aerodroma u večernjim satima, najprije prema Istanbulu, a onda prema Ammanu, glavnom gradu Jordana. Kako smo u Amman došli u ranim jutarnjim satima nije bilo puno vremena za odmor. Program je obuhvaćao lokalitete u Ammanu i 50 km udaljenom Jerashu te je trebalo krenuti što prije. No, prije nego ispričam kako je počelo putovanje nekoliko riječi o Jordanu. Jordan, službeno Hašemitska Kraljevina Jordan, država je u jugozapadnoj Aziji. Ime je dobila po Hašemitima koji su danas pripadnici dinastije koja vlada Jordanom, a doselili su iz Palestine, nakon Prvog svjetskog rata. Na krajnjem jugozapadu kratkom obalom (duljine 26 km, od čega je 10 kilometara Jordanu poklonila Saudijska Arabija u zamjenu za dio Wadi Rum pustinje) izlazi na Crveno more, graniči na zapadu s Izraelom i područjem Zapadne obale, na sjeveru sa Sirijom, na sjeveroistoku s Irakom te na jugu i istoku sa Saudijskom Arabijom. Jordan je poznat još u starom vijeku. Često je mijenjao vladare – Egipćane, zatim Asirsko-

55

babilonsku državu, Perzijsko carstvo, Rimsko carstvo. Islamizacija je počela u 7. stoljeću, a u sastav Osmanskog carstva ušao je u 16. stoljeću. Nakon Prvog svjetskog rata pripao je Britaniji. Neovisan je od 1946. godine. Povijest Jordana nakon osamostaljenja obilježena je pokušajima balansiranja između strana u izraelsko-palestinskom sukobu. Iako je podržavao težnju Palestinaca za neovisnom državom, Jordan je pod vodstvom kralja Huseina (na vlasti 1953. - 1999.) održavao dobre odnose i s državama Zapada, a 1994. potpisan je mirovni ugovor s Izraelom. Istočni i južni dio zemlje nalazi se na prostoru Sirijske pustinje. Na zapadu se nalazi Jordanska rasjedna dolina kroz koju protječe rijeka Jordan i ulijeva se u Mrtvo more čija je obala (–417 m, a prema nekim novijim mjerenjima –425m) najniža točka na površini Zemlje. Planinska područja odvajaju ovu dolinu od pustinje na istoku. Klima je pustinjska i mediteranska, ali s vrlo malo padalina. Godišnje padne manje od 200 milimetara kiše (85 % površine države prekriva pustinja). Ljeta su vrlo vruća, srednje mjesečne temperature iznose i do 35 °C, ali s vrlo malo vlage u zraku, pa su vrućine, za razliku od naših podnošljivije. Jordan ima površinu 89 342 kilometra kvadratna, dok stanovnika ima oko 10 milijuna. Islam je najzastupljenija religija (suniti). U Jordanu žive i Kopti, pripadnici katoličke vjere, ali ima i pravoslavaca i protestanata. Kršćani i muslimani danas dijele istu kulturu, jezik i tradiciju. Arapski odnosno njegov lokalni dijalekt službeni je jezik većine stanovništva, ali se stanovništvo koristi i engleskim koji se uči od prvog razreda osnovne škole. U Jordanu živi oko 2 milijuna palestinskih izbjeglica i 1,5 milijuna sirijskih izbjeglica koje su spas našle u Jordanu bježeći iz matične države u kojoj građanski rat traje od 2011. godine. Najviše Palestinaca došlo je nakon Prvog arapsko-izraelskog rata


56

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

(1948.-1949.) kada je u glavni grad pohrlio velik broj izbjeglica, iz netom proglašene države Izrael, i nakon Šestodnevnog rata - 1967. kada je Jordan izgubio sve svoje teritorije zapadno od Rijeke Jordan. Nakon dugogodišnje gospodarske ovisnosti o inozemnoj pomoći, najviše američkoj, izvozu fosfata i potaše, poznatije kao kalijev karbonat (K2CO3), doznakama iseljenika na privremenom radu, najviše u Saudijskoj Arabiji, ali i drugim zemljama Perzijskog zaljeva, te sve jačim razvojem turizma, Jordan je u posljednjih desetak godina krenuo putem reformi i slobodne trgovine. Abdulah II bin al Husein je trenutni kralj Hašemitske Kraljevine Jordan. Njegova je supruga kraljica Raina koja je podrijetlom iz Kuvajta, a u Jordan je došla kao izbjeglica. Imaju četvero djece. I kralj i kraljica dobivaju plaću iz državnog proračuna, ali ne sudjeluju u donošenju odluka vezanih za gospodarstvo države. Sva službena putovanja financira im država. Kralj ima ovlast razriješiti Parlament. Osim Parlamenta postoje i dva Senata, a članovi se biraju na 4 godine. Još nekoliko zanimljivosti o Jordanu. U školu se kreće sa 6 godina. Većina škola su državne, a manji dio (oko 22 %) su privatne. Postoje i škole koje su isključivo namijenjene izbjeglicama (prvenstveno Palestincima i Sirijcima). I osnovna i srednja škola su obavezne i traju do 18 godina. Na kraju srednje škole polaže se državni ispit koji je preduvjet za upis na jedan od 30 fakulteta u državi od kojih je 8 državnih i 22 privatna, ali imaju isti obrazovni program kao i državni fakulteti. Osnovna škola traje 10 godina, a srednjoškolsko obrazovanje dvije godine. Školska godina traje od rujna do lipnja. Zimski praznici traju 20 dana u siječnju. Ocjene se izražavaju u postocima, a ne brojkama. Engleski jezik uči se od prvog razreda. Nakon srednje škole vojska nije obavezna, već se kao i u Hrvatskoj za vojsku odlučuju samo oni koji žele služiti vojni rok.

Nacionalni dohodak iznosi 550 (američkih) dolara po osobi. Prosječna plaća iznosi oko 1000 američkih dolara. Nezaposlenost je 14 %, a velik je broj privatnika koji ne plaćaju porez. Stranci se lako mogu zaposliti. Četvrtina iznosa plaće odvaja se za zdravstvo, bolnice se grade iz donacija i liječenje je besplatno. Banke su uglavnom domaće, ima nekoliko stranih, ali su pod kontrolom Središnje banke Jordana. I stanovi i kuće uglavnom su u privatnom vlasništvu, a cijena kvadrata stana je od 500 do 1000 jordanskih dinara (jedan jordanski dinar = 1,5 američkih dolara, tj. oko 9 kuna). Prosječna veličina stana je 130-150 metara kvadratnih. Oko 95 % električne energije dobiva se iz fosilnih goriva, a samo manji dio korištenjem sunčeve energije (330 sunčanih dana u godini). Vlastitih izvora energije nemaju. Litra benzina je 1,1 američki dolar, a zbog zaštite okoliša uvedena je zabrana dizelskog goriva za prijevozna sredstva. Željeznički promet koristi se isključivo u svrhe prijevoza tereta i jako je malo izgrađenih pruga. Prirodni prirast je dosta visok – viši od 20 ‰ u zadnjih desetak godina. Obiteljske veze su vrlo jake. Domovi za starije ljude ne postoje jer zakon obavezuje djecu da se brinu o svojim roditeljima. Isto tako otac može sinu zabraniti da se ženi ako se ne slaže s njegovim izborom. Po zakonu muškarci mogu imati najviše 4 žene ako su ih financijski sposobni uzdržavati (manje od 1 % muškaraca koristi tu mogućnost). U slučaju razvoda, kojih ima svega 2 %, muškarac je dužan plaćati alimentaciju i ženi i djeci. I kralj Husein ženio se 4 puta, ali samo je treća žena Alia bila kraljica. Žene imaju pravo voziti auto, ali ako se voze s muškarcem uvijek su suvozačice i ne razgovaraju s vozačem. Također, žene mogu ići u mirovinu nakon 20 godina rada te dobiju oko 70-80 % od iznosa plaće, a muškarci nakon 25 godina rada. U Jordanu žive Romi koji imaju jordansko državljanstvo. Žive u šatorima te se sele. Osim Roma ima i dosta Beduina.


Sl. 1. Džamija kralja Abdulaha I, Amman Ammanska citadela nalazi se na jednom od sedam brežuljaka na kojima se smjestio stari dio grada (sl. 2). Okupirale su ju mnoge civilizacije, a najviše traga ostavili su Rimljani, Bizantinci i Omejidi (Omejidski kalifat, jedan od 4 najznačajnijih kalifata osnovanih nakon smrti Muhameda). Upravo zbog toga najznačajniji ostaci citadele su Herkulov hram, bizantinska crkva i Omejidska palača. Rimski teatar izgrađen je u vrijeme kada se grad zvao Philadelphia, a građen je za vrijeme vladavine Marko Aurelije (sl. 3). Ima tri kata i tri dijela, te poseban dio koji ih odvaja kako bi se slijevala kišnica. Sa svake točke amfiteatra jednako se dobro čuje i vidi. Amfiteatar ima oko 6000 sjedećih mjesta. Pedesetak kilometara sjeverno od Ammana smjestio se Jerash, zvan i Pompeji istoka, poznat po brojnim stupovima (oko 1000) koji dominiraju starim dijelom grada. Jerash je najbo-

foto: Silvija Martišek

Stanovnici Jordana jedu sve vrste mesa osim svinjetine, a od začina koriste dosta kurkume i mljevenog kumina. Tradicionalno jelo je mansaf, janjetina u umaku od jogurta s rižom. Jede se desnom rukom. Kava je nacionalni napitak. Oblače se tradicionalno, u skladu s kulturom i vjerom, ali se kod mladih vidi utjecaj zapada i mode. Muškarce ćete često vidjeti da na glavi nose zavezane marame, kefije. To su pokrivala za glavu koje su uveli Britanci kao obavezni dio uniforme vojske kako bi razlikovali Palestince (crno bijele marame) od Jordanaca (crveno bijele marame). Amman je glavni i najveći grad Jordana u kojem živi oko 4 milijuna stanovnika. Podijeljen je na istočni, povijesni dio grada koji se smjestio na 7 brežuljaka od 20 koliko ih je u samom gradu, i zapadni, moderni, poslovni dio grada. Povijest Ammana seže daleko u prošlost, čak 4000 godina prije Krista. U Bibliji se spominje kao Rabbath Ammon, dok su ga Grci nazivali Philadelphia. Ime Amman dobio je po semitskom narodu Amoniti čije se ime često spominje u Bibliji. Mnogi su narodi vladali ovim gradom kroz povijest, a zadnji „vlasnici“ grada bili su Britanci, i tada je grad bio dio Palestine. Uspostavom britanskog protektorata Transjordan Amman je izdvojen iz Palestine i ubrzo postaje prijestolnica te nove političke tvorevine, te je započeo njegov suvremeni razvoj i nagli rast. Najveće znamenitosti Ammana su ostaci antičke citadele s Herkulovim hramom, Arheološki muzej i očuvani rimski amfiteatar. U gradu se nalazi i prekrasna džamija kralja Abdulaha I izgrađena 80-tih godina 20. stoljeća (sl. 1). Prepoznatljiva je po plavom mozaiku na kupoli. Ženama nije dozvoljen ulazak u džamiju, osim kao turistkinjama, a u tom slučaju oblače posebnu haljinu s pokrivalom za glavu. Skidanje obuće obavezno je prije ulaska. U džamiju može ući i do 7000 ljudi. Danas služi uglavnom u turističke svrhe i u njoj se nalazi galerija.

57

foto: Silvija Martišek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 2. Antička citadela, Amman


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 3. Rimski amfiteatar, Amman lje očuvan rimski grad nekadašnjeg Dekapolisa, te najspektakularniji rimski grad na Bliskom istoku, ali i izvan Italije. Grad je izgrađen prije oko 2000 godina, a arheološka iskapanja su počela 1920. godine te je od tada pronađeno oko 22 tisuće iskopina. Jerash je originalno nastao u grčko doba, te su hramovi bili posvećeni grčkim bogovima. Grčke bogove kasnije su zamijenili rimski, a rimske je bogove zamijenio kršćanski. Muslimani su u grad došli u 7. stoljeću. Godine 749. potres je razorio Jerash. U stari grad se ulazi kroz Hadrijanov prolaz, veličanstvena vrata izgrađena u čast posjete veličanstvenog rimskog vladara. To je navodno bio Hadrijanov omiljeni grad, smješten na Putu začina prema Siriji i Sredozemlju. Kroz vrata se dolazi do ogromnog trga, ovalnog foruma okruženog stupovima, veličine 80 x 90 metara. Uz 600 metara dug Cardo protežu se kolonade s jedne i druge strane, a na ulazu se nalaze Sjeverna i Južna vrata. Glavnom ulicom dolazi se do Agore, glavne tržnice hrane u čijem je središtu mala fontana. Tržnica je ovalnog i asimetričnog oblika, okružena sa 160 jonskih stupova, a ispod nje se nalazi sustav za navodnjavanje. U gradu se nalazi i hipodrom koji je služio za utrke kočijama, Zeusov i Artemidin hram, u čijem se podnožju nalazi sustav cijevi i odvoda koje su skupljale kišnicu i odvodile je kanalizacijom u podzemne spremnike, te sjeverno i južno kazalište gdje se danas održavaju festivali. Grad

je izniman i isplati ga se posjetiti, a i sami ga Jordanci pokušavaju uvrstiti na popis svjetske baštine. Razgledom Jerasha završava naš prvi „radni“ dan u Jordanu. Drugo jutro napuštamo glavni grad i odlazimo prema Madabi, planini Nebo, Keraku i Petri. Čeka nas cjelodnevno putovanje, ali isplati se obzirom na viđeno. Madaba se smjestila 30 kilometara jugozapadno od glavnog grada. Poznata je po bizantskim i omejidskim mozaicima te grčkoj pravoslavnoj crkvi svetog Jurja, gdje se može vidjeti najstarija sačuvana originalna karta Svete Zemlje iz 560. godine. Karta je napravljena kao mozaik, a sastoji se od gotovo 2 milijuna dijelova. Osim samog Jeruzalema na karti je prikazano cijelo područje današnjeg Izraela i Jordana pa je tako vidljiva i ondašnja veličina Mrtvog mora koje nije bilo razdvojeno u dva bazena. U Madabi je 2008. izgrađena Isusova džamija. Smještena je kraj crkve, a na njezinim zidovima ispisani su citati iz Ku’rana u kojima se spominju Isus i Majka Božja. Za izgradnju džamije bilo je potrebno otkupiti zemlju od kršćanina, koji je novac od prodaje darovao u dobrotvorne svrhe. Njemu u čast džamija je nazvana Isusova džamija. U Madabi se nalazi i srednja škola za izradu i restauraciju mozaika, osnovana od strane talijanske vlade (sl. 4). Bizantski mozaici jedna su od glavnih atrakcija za turiste. Izrađuju se na dva načina: stari i novi i možete prisustvovati izradi. Cijene mozaika

foto: Silvija Martišek

foto: Silvija Martišek

58

Sl. 4. Škola mozaika, Madaba


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

su dosta visoke, ali ako odlučite kupiti na licu mjesta u cijenu je uračunat i transport do vašeg grada. U gradu možete posjetiti i Madaba centar i arheološki park. Nakon posjeta Madabi slijedi odlazak na planinu Nebo (čita se „Nib“) najsvetije mjesto u Jordanu, odakle je Mojsije gledao Obećanu zemlju, a vjeruje se da mu je ovdje i posljednje počivalište. Nalazi se na samo desetak kilometara od Madabe, ima izuzetno veliki značaj za kršćansku i židovsku tradiciju. Planina Nebo je visoka oko 800 metara i s nje se za vedrog vremena mogu vidjeti Jeruzalem, Mrtvo more i Betlehem. Prema Starom zavjetu, Bog je Mojsiju rekao da se popne upravo na ovu planinu kako bi ugledao Obećanu zemlju prije nego što se preseli u Carstvo božje. Dio na kojem se danas simbolično nalazi njegov štap u obliku zmije, navodno je mjesto na kojem je Mojsije ispustio posljednji uzdah. Na mjestu njegove grobnice sagrađen je manastir, koji se od 1933. restaurira te se provode arheološka istraživanja. Papa Ivan Pavao II posjetio je 20. ožujka 2000. godine planinu Nebo na putu u Svetu Zemlju i zasadio drvo masline kraj bizantske crkve kao simbol mira. Spuštamo se s planine Nebo i krećemo na put prema Keraku, utvrđenom gradu kojim dominira djelomično obnovljena križarska utvrda (citadela). Kerak je nekad bio glavni grad biblijskog kraljevstva Moab. U zidove citadele utkani su detalji križarske i muslimanske kulture, a citadela je djelomično renovirana. Napuštamo Kerak i krećemo put Petre. Cesta je vijugava i vožnja spora, a zbog izgleda krajolika vrlo je slična vožnji po Mjesecu. Prate nas nepregledni pustinjski prostori stijena uglavnom vulkanskog postanka. Dolazimo do velike brane sagrađene u svrhu sakupljanja vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina koje se duž ceste pružaju kao zeleni otoci. Na njima se uglavnom uzgaja pšenica i rajčica. Jordan je uvoznik poljoprivred-

59

nih proizvoda jer zbog nedostatka obradivih površina i vode nije moguć uzgoj. Za poljoprivredu se koristi podzemna voda i to nekih 30 % zaliha. Nedostatak vode predstavlja veliki problem i za kućanstva. Voda se preko vodovodnih sustava, što iz podzemlja, što iz rijeke Jordan dostavlja u kuće i stanove gdje se sakuplja i grije u velikim bijelim posudama koje se najčešće nalaze na krovovima. Ta se voda koristi za potrebe kuhanja i higijene i bez obzira na broj ukućana dostavlja se jednom tjedno (u prosjeku 550 litara po osobi godišnje). Cijena vode mjesečno je oko 20 dolara. Voda se ne koristi za piće već se kupuje flaširana pa je cijena vode po litri gotovo upola jeftinija nego kod nas. Opskrbu vode nadzire država i ona je vlasnik vodoopskrbnog sustava. No, bez obzira na nedostatak vode u kućama i stanovima ljudi posjeduju perilice rublja, što je bilo jedno od najčešćih pitanja postavljeno našem vodiču tijekom putovanja. U večernjim satima stižemo u Petru, najveću znamenitost Jordana. Petra je napušteni grad, a u vrijeme antike je bio glavni grad Nabatejaca. Poznata je po svojim helenističkim građevinama uklesanim u stijene, ali i vodovodnom sustavu, koji su otkriveni Zapadu tek 1812. godine. Petra je upisana na UNESCO-v popis svjetske baštine 1985. godine kao „jedno od najvrjednijih kulturnih dobara baštine čovječanstva“. Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao „Lawrence od Arabije“), piše u svom djelu Sedam stupova mudrosti: „Petra je najdivnije mjesto na svijetu.“ Mislio je, da bi svaki opis mjesta izblijedio pred vlastitim doživljajem u susretu s Petrom. Slažem se s njim. Teško je u par rečenica opisati ovu iznimnu ljepotu, ali pokušat ću. Zbog povoljnog geografskog položaja, ali i dobro skrivenog položaja među strmim stjenovitim zidovima okolnih brjegova planine Share, i zbog sigurne opskrbe vodom (voda se kanalima dovodila s brdskog potoka) glavni su razlozi zašto su Nabatejci baš


60

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

vam trebati oko 4 sata. Ostale staze smatraju se teškima, a njihova duljina i trajanje ovise da li ste se odlučili za pješačenje ili planinarenje. Glavna staza vodi kroz klanac do dijela grada gdje se nalazi i najimpozantnija građevina grada – Riznica (sl. 6). No, prije nego ugledate samu građevinu stijene zatvaraju sam pogled na nju pa kad se taj isti pogled otvori, a vi ugledate Riznicu dogodit će vam se isto što se dogodi svakom posjetitelju Petre, a to je da jednostavno ostajete bez daha zbog ljepote koja se ukazala pred vama. Izraz „građevina“ i nije najtočniji, jer očuvani objekti u Petri nisu građeni spomenici, već su oni uklesani u stijene. Beduini su ju nazivali „Faraonska riznica“, iako se ustvari radi o jednom od mnogih u stijenu uklesanih grobnica. U njezinoj blizini nalaze se suvenirnice i kafići, tako da kavu možete popiti uz prekrasan pogled. Pri tome će vas čuvati pripadnici policije zaduženi za čuvanje arheoloških nalazišta, a u sklopu Ministarstva turizma i arheoloških iskopina. Osim Riznice, važnija građevina je i Rimsko kazalište, amfiteatar iz 1. stoljeća. I on je, kao i druge građevine, uklesan u stijeni. Ima 33 reda sjedala, i imao je oko 5.000 mjesta. Kod klesanja amfiteatra, otvoreni su prilazi nizu grobnica koje su još ranije bile uklesane u stijene. Amfiteatar su otkrili američki arheolozi 1961. godine. Sjeverno od amfiteatra izdiže se tzv. Kraljevski zid. Na oko pola visine stijene isklesano je više monumentalnih

foto: Silvija Martišek

foto: Silvija Martišek

ovdje podigli svoj grad još prije dvije tisuće godina. Nazivali su ga i Crveni grad zbog boje stijena u koje je grad bio uklesan. Zbog mnogobrojnih minerala koji se nalaze u stijenama naići ćete i na druge boje osim crvene, kao što su žuta i smeđa. Uskoro po osnivanju postao je trgovačko središte uglavnom skupocjene robe: začina i svile iz Indije, bjelokosti iz Afrike, bisera iz Crvenog mora kao i tamjana s juga Arabije. Petra je kao grad napredovala kroz povijest, bila je središte političke moći sve do dolaska Rimljana. Iako je Rimljanima trebalo puno vremena da zauzmu Petru zbog njezinog položaja na kraju su ipak uspjeli i to tek nakon što su otkrili kako funkcionira opskrba grada vodom te su je onesposobili. Dogodilo se to 106. godine kada grad ulazi u sastav Rimskog carstva i postupno gubi na značenju. Grad je kroz povijest doživio dva snažna potresa, a u 7. stoljeću osvajaju ga Arapi te tada i zadnji stanovnici napuštaju Petru. Za Europljane ga je otkrio Švicarac Burckhardt putujući po Arabiji početkom 19. stoljeća. Kako je Europljanima ulaz u grad u to vrijeme bio zabranjen Švicarac se obukao kao Arap i uvjerio svog vodiča Beduina da ga odvede u izgubljeni grad. Danas se u grad ulazi pješice kroz Siq – uski klanac među stijenama (sl. 5). Postoji nekoliko načina na koji možete obići grad, a sve ovisi o vašoj kondiciji i vremenu kojeg imate. Najlakša, najkraća i najmanje zahtjevna staza duga je 8 kilometara i za nju će

Sl. 5. Klanac Siq, Petra

Sl. 6. Faraonska riznica, Petra


61

foto: Silvija Martišek

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 7. Kraljevske grobnice, Petra grobnica jedna do druge (sl. 7). Razaznaju se nabatejski, grčki i rimski utjecaji. Na izlasku s područja nekadašnjeg grada, nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, ElDeir. U prijevodu, ovo ime znači „samostan”, vjerojatno zato jer su u srednjem vijeku ovdje obitavali redovnici. Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog svoje veličine. Urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom visoka je 9 metara. Zbog njegovog jednostavnog ali monumentalnog stila, Ed-Deir se smatra jednim od vrhunaca nabatejske kulture. Ljepotu cijelog lokaliteta nemoguće je opisati riječima, već je treba doživjeti (sl. 8). Nevjerojatno je što je priroda stvorila na ovom mjestu, a čovjek upotpunio. Ali bez obzira na to treba ići dalje. Put nas vodi prema spektakularnoj pustinji Wadi Rum (sl. 9). Poznata je i kao Dolina mjeseca, a nalazi se u južnom Jordanu, 60 km od Aqabe, u blizini granice sa Saudijskom Arabijom u kojem se nalaze različiti pustinjski krajolici s lepezom uskih klanaca, prirod-

nih lukova, vrtoglavih litica, klizišta i špilja. Petroglifi, natpisi i arheološki ostaci pronađeni na ovom području svjedoče o 12.000 godina ljudske naseljenosti i međudjelovanju s prirodom. Naziv Wadi Rum vjerojatno potječe od arapske riječi wadi (uadi) što znači „dolina” i aramejskog korijena rum, što znači „uzdignuta” ili „visoka”. Najviša točka mu je planina Um Dami visoka 1854 metara. Ovaj lokalitet također svjedoči o evoluciji stočarskog, poljoprivrednog i urbanog života ljudi u ovom području. Zbog toga je Wadi Rum upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine 2011. godine, i to kao mješoviti lokalitet kulturne i prirodne svjetske baštine. Klima je ovdje izrazito pustinjska, danju je vrlo toplo, ali čim zađe sunce, u što smo se i sami uvjerili temperature naglo padaju i postaje hladno. Vjetar puše cijelo vrijeme te raznosi pijesak po pustinji i tako oblikuje okolne stijene. No, bez obzira na klimatske uvjete i ovdje ima stanovnika. Beduini danas žive uglavnom od turizma i trgovine i vrlo će vas rado ugostiti u svojim šatorima, pokazati


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

foto: Silvija Martišek

62

foto: Silvija Martišek

Sl.10. Beduinski šator, pustinja Wadi Rum

foto: Silvija Martišek

foto: Silvija Martišek

Sl. 8. Petra

vam kako žive i ponuditi vas toplim čajem (sl. 10 i 11). Pustinju ćete najbolje doživjeti ako se džipovima provezete kroz nju, pri čemu obavezno morate stati kraj najpoznatijih stijena tamo, a to su veličanstvenih Sedam stupova mudrosti (sl. 12). Čine ih sedam stupova stijena različitih oblika i visina, građenih od crvenog pješčenjaka. Prema njima potječe i naziv memoara koje je napisao Thomas Edward Lawrence u kojima opisuje arapsku revoluciju protiv Osmanlija početkom 20. stoljeća. Osim toga, probajte se popeti i na koju dinu da osjetite pijesak, njegovu teksturu i boju. Pustinju je najbolje posjetiti u popodnevnim satima, kad sunce polako zalazi jer je prizor veličanstven. Umorni od cjelodnevnog razgleda ljepota Jordana, ali prepuni prekrasnih dojmova dolazimo u večernjim satima u Aqabu, jedinu luku na Crvenom moru. Time završava put po Jordanu te se idući dan nastavlja prema Izraelu. (Kraj 1. dijela)

Sl. 9. Pustinja Wadi Rum

Sl.11. Beduinski šator, pustinja Wadi Rum


foto: Silvija Martišek

63

Sl. 12. Sedam stupova mudrosti, pustinja Wadi Rum

Literatura Adams, S., Ganeri A., Kay, A. 2005: Geografija svijeta, Znanje, Zagreb. Baxter, J., 2006: 100 velikih svjetskih čuda, Mozaik knjiga, Zagreb. Davey S., 2004: Nezaboravna mjesta koja biste trebali posjetiti prije smrti, BBC Books, Stanek, Varaždin. Walker, J., Clammer, P., 2015: Jordan Country Guide, Lonely Planet

Izvori A living tribute to the legacy of King Hussein, http://www.kinghussein.gov.jo/ (9.4.2018.) Eurokor, Kalijev karbonat, http://www.eurokor.hr/index.php/proizvoai/kemijske-sirovine-i-proizvodi/80-kalijev-karbonat (9.4.2018.) Iveković, I., Jordan: Priča o Hašemitima, http://www.h-alter.org/vijesti/jordan-prica-o-hasemitima (16.4.2018.) Hrvatska enciklopedija, Jordan, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29323 (16.4.2018.) Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Proleksis enciklopedija online, Jordan, http://proleksis.lzmk.hr/29264/ (9.4.2018.)

Primljeno: 7.5.2018. Silvija Martišek, prof. geografije, učitelj savjetnik

Stjepana Radica 30, 40000 Čakovec, Hrvatska, e-mail: silvija.martisek@skole.hr

Prihvaćeno:24.10.2018.


64

K A R TA G O V O R I

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 1. Lokacije provođenja predizborne kampanje Donalda Trumpa 2016. godine i prikaz rezultata američkih predsjedničkih izbora 2016. godine

Prostorna raspodjela glasova na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine – primjer važnosti swing država


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

65

Swing države su savezne države Sjedinjenih Američkih Država u kojima određena politička opcija ne pobjeđuje redovito, odnosno često se dogodi da na jednim predsjedničkim izborima kandidat jedne opcije pobijedi, a da na sljedećim bude suprotno. Također, swing države ne moraju nužno nakon svakog izbornog ciklusa prijeći u ruke druge političke opcije, nego ih definira neizvjesnost u izbornim utrkama. Broj swing država nije uvijek isti te se s vremenom mijenja, a države koje su nekada bile swing države, mogu postati tradicionalne glasačke baze pojedinih stranaka. Tako je Missouri do 2008. prelazio iz jednog tabora u drugi, a od tada Republikanci redovito pobjeđuju. To se može objasniti povećanjem ruralnog stanovništva u Missouriju koje većinom glasa za Republikance (McLean, 2016). Postoje tradicionalne swing države: Colorado, New Mexico, Florida, Iowa, Michigan, Minnesota, Nevada, New Hampshire, North Carolina, Ohio, Pennsylvania, Virginia, Wisconsin, a njima se ponekad dodaju i države: Arizona, Georgia, Maine, Utah (Silver, 2016). Osvajanje tih država je značajno, a posebno su važne države poput Floride ili Ohia koje donose značajan broj elektorskih glasova. Njihova važnost odražava se i u postavljanju kandidata i prostornom aspektu njihove kampanje. Kandidati znaju u kojim državama moraju fokusirati svoje aktivnosti. Primjerice, Donald Trump je u kampanji prije zadnjih izbora vrlo često posjećivao države za koje je smatrao da će njihovo osvajanje biti ključno (sl. 1). Pobijedio je gotovo u svim swing državama, a njegova kampanja naročito je bila uspješna na Floridi i državama Srednjeg Zapada. No, bitno je napomenuti da težište proučavanja ne treba biti na samim swing državama, nego na swing biračima unutar tih država (Murse, 2017). To su birači koji ne podržavaju niti jednu stranku i o njihovim glasovima ovisi pobjeda kandidata u swing državama.

Luka Rendulić

Literatura i Izvori List of rallies for the Donald Trump presidential campaign, https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_rallies_for_the_Donald_ Trump_presidential_campaign,_2016, (10.05.2018.). McLean, S., 2016: When swing states stop swinging, http://thehill.com/blogs/punditsblog/campaign/303898-when-swingstates-stop-swinging, (10.5.2018.). Murse, T., 2017: Swing States in the Presidential Election: List and Definition of Swing States, https://www.thoughtco.com/ swing-states-in-the-presidential-election-3367944, (10.05.2018.). Silver, N., 2016: The Odds of an Electoral College-Popular Vote Split are Increasing, https://fivethirtyeight.com/features/theodds-of-an-electoral-college-popular-vote-split-areincreasing/, (10.05.2018.). US Election Atlas, 2016: https://uselectionatlas.org/2016.php (10.03.2018.).


66

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

25. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE U organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje te Hrvatskog geografskog društva u Vukovaru je od 23. do 25. travnja 2018. godine održano 25. državno Natjecanje iz geografije. Natjecateljski dio proveden je u Gimnaziji Vukovar, a terenski dio na prostoru zapadnoga Srijema i u naselju Vukovar. Na 25. državnom natjecanju iz geografije sudjelovalo je ukupno 128 natjecatelja, od toga 63 iz osnovnih i 65 iz srednjih škola. Uz učenike na natjecanju je sudjelovalo 107 mentora i mentorica, 56 iz osnovnih i 51 iz srednjih škola. Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama za natjecanje iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2017., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 12. siječnja 2018. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženika za državno natjecanje i ljestvice poretka po pojedinim kategorijama natjecanja (razredima). Državno je povjerenstvo objedinilo ljestvice predloženika, objavilo ih na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i na njima označilo za koje predloženike županijska povjerenstva dostavljaju dokumentaciju (ispite i listiće sa zaporkama). Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstva Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije učenike s pet najboljih rezultata, a povjerenstvo Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorskogoranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika, ovisno o ukupnom broju natjecatelja na županijskome natjecanju i ostvarenom broju bodova. Kao i u protekle četiri godine, nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju 361 od 680 predloženika, Državno je povjerenstvo utvrdilo konačni broj bodova i konačne ljestvice poretka za svaku od osam kategorija i na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavilo popis pozvanih učenika i mentora na državno natjecanje. Županijska su povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavila originalnu dokumentaciju, a zadržala kopije ispita predloženika do kraja školske godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

67

ispita na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja ispita i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Ispiti se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Ispiti se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovni ishodi navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine i za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Nužno je rekonceptualiziranje i nastavnog programa za osnovne škole i za gimnazije zbog usklađivanja tijeka, sadržaja, metoda i ciljeva poučavanja i ishoda učenja s recentnim trendovima u matičnoj znanosti i metodici geografije. Navedena obilježja nastavnih programa geografije za osnovne škole i gimnazije ukazuju na nužnost primjene u nastavnoj praksi cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije za sve razine i vrste obrazovanja, usklađenoga s postavkama Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, integriranima u Okvir nacionalnog kurikuluma, Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje, Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanje, Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju te u Okvir za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika. U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama. Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom proteklih 25 godina ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i značajnu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. Nakon više godina, na 25. državnome natjecanju sudjelovali su natjecatelji iz svih županija Republike Hrvatske. Od pozvanih 63 učenika osnovnih škola i 65 učenika srednjih škola, na državnome je natjecanju 2018. godine iz Grada Zagreba bilo 27,3 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvaja se Splitsko-dalmatinska županija (15,6 %) a slijede Krapinsko-zagorska i Primorsko-goranska županija (6,3 %) te Zagrebačka i Međimurska županija (5,5 %) (sl. 1).


68

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 1. Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

69

Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Sisačko-moslavačke, Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole, a to su dvije županije manje nego 2017. i jedna manje nego 2016. godine bez predstavnika na državnome natjecanju. U usporedbi s prijašnjih sedam državnih natjecanja, broj natjecatelja iz Grada Zagreba bio je najveći (39,7 %). Iz šest je županija sudjelovao po jedan natjecatelj, tri su županije imale po dva i tri po tri predstavnika. Uz Grad Zagreb, najveći udio natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske (14,3 %) te iz Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije (po 6,3 %) (sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika samo iz Ličko-senjske županije, sedam je županija imalo po jednog predstavnika, tri županije po dva, četiri županije po tri i dvije županije po četiri natjecatelja. Najveći udio natjecatelja bio je iz Splitskodalmatinske (16,9 %) županije, Grada Zagreba (15,4 %), Primorsko-goranske (9,2 %) i Osječko-baranjske županije (7,7 %) (sl. 3). U kategoriji petog razreda na državno natjecanje bilo je pozvano 15 natjecatelja (4 učenice i 11 učenika, sl. 4), od toga pet iz Grada Zagreba, po dvoje iz Krapinsko-zagorske, Primorsko-goranske i Splitskodalmatinske te po jedan natjecatelj iz Zagrebačke, Karlovačke, Bjelovarsko-bilogorske i Vukovarsko-srijemske županije. Prosječan broj bodova je 82,6 (neznatno slabije nego 2016. i 2017. godine) pri čemu je vrlo mala razlika između prosječne riješenosti ispita (83,3 %) i praktičnog rada (81,0 %). Od svih osam kategorija natjecanja po prosječnom broju bodova kao i po prosječnoj riješenosti praktičnoga rada najuspješniji su natjecatelji petih razreda. Među osvajačima prva tri mjesta relativno su male razlike u ostvarenom broju bodova, kao i među osvajačima četvrtog, petog, šestog i sedmog mjesta (po pola boda).

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

foto: Mladen Maradin

70

Sl. 4. Učenici petog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine

foto: Mladen Maradin

U kategoriji šestog razreda najviše natjecatelja bilo je iz Grada Zagreba (6) (sl. 5). Po jednog natjecatelja imale su Krapinsko-zagorska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska, Istarska i Međimurska županija, a po dvoje Zagrebačka, Zadarska i Splitsko-dalmatinska županija. Među 17 natjecatelja šestog razreda troje je po drugi put sudjelovalo na državnome natjecanju (Luka Protulipac, Luka Bralić i Jakov Halambek). Prosječna riješenost ispita za šesti razred je 79,2 %, što je

Sl. 5. Učenici šestog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine


71

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 6. Učenici sedmog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine treća prosječna riješenost među svim kategorijama natjecanja. Praktični rad prosječno je riješen 76,5 %, a prosječan broj bodova u kategoriji šestog razreda je 78,4, što je također treća prosječna riješenost među svim kategorijama natjecanja. Raspon varijacije u ukupnom broju bodova je 20,5 (manji su ostvarili samo natjecatelji osmog razreda), a u praktičnom radu devet bodova (manji je samo kod natjecatelja trećega razreda). Nešto su veće razlike među natjecateljima u riješenosti ispita. Među osvajačima priznanja su male razlike, posebice između prvog i drugog mjesta kao i među natjecateljima u sredini ljestvice poretka. Kontinuitet sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije potvrđuje i analiza rezultata u kategoriji sedmog razreda. Od 15 sudionika natjecanja (sl. 6), treći put na državnome natjecanju sudjelovala je Lucija Stipetić (11. mjesto 2016., državna prvakinja 2017. i 3. mjesto 2018. godine). Po drugi put na državnome natjecanju sudjelovali su Klara Barbić, Mia Jovanić, Dijana Kolezarić (3. mjesto 2017., 2. mjesto 2018.), Mateo Mitrović, Andrija Vrbanc i Ivan Vukadinović (7. mjesto 2017., državni prvak 2018. godine). U odnosu na 2017. godinu povećan je broj i udio natjecatelja iz Grada Zagreba (9 natjecatelja), a uz njih u kategoriji sedmog razreda sudjelovao je po jedan natjecatelj iz Zagrebačke, Karlovačke, Zadarske, Vukovarsko-srijemske, Splitsko-dalmatinske i Međimurske županije. Prosječni broj bodova je 80,2, uz velike razlike između riješenosti ispita (85,2 %) i praktičnog rada (68,6 %). Manje su razlike među natjecateljima u riješenosti ispita nego u riješenosti praktičnog rada. U usporedbi s rezultatima ostalih kategorija natjecanja, natjecatelji sedmog razreda bili su najuspješniji u prosječnoj riješenosti ispita, a u prosječnom ukupnom broju bodova od njih bili su uspješniji samo natjecatelji petog razreda. U usporedbi s ostalim razredima osnovne škole, natjecatelji u kategoriji sedmog razreda najslabije su riješili praktični rad, a u usporedbi riješenosti praktičnoga rada s ostalim kategorijama, od natjecatelja sedmog razreda manje uspješni su samo natjecatelji prvoga i četvrtoga razreda srednje škole.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

foto: Mladen Maradin

72

Sl. 7. Učenici osmog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine Od 16 natjecatelja u kategoriji osmog razreda (sl. 7), njih sedmero sudionici su državnih natjecanja iz geografije dva ili tri puta. Sa tri sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Maks Vincek (3. mjesto 2016. i 2018.; državni prvak 2017.), Nika Kovačić (2. mjesto 2018. i 2017.; 10. mjesto 2016. godine), Matko Fabulić (5. mjesto 2016., 11. mjesto 2017., državni prvak 2018.) i Nika Kilić, a sa dva sudjelovanja i ostvarenim rezultatima Ana Ćukušić (3. mjesto 2017.; 12. mjesto 2018.), Josip Rončević (8. mjesto 2018., državni prvak 2016.) i Filip Gajić. Najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (5), Splitsko-dalmatinske (4) i Varaždinske županije (2). Iz pet županija sudjelovao je po jedan natjecatelj (iz Krapinsko-zagorske, Ličko-senjske, Brodsko-posavske, Dubrovačko-neretvanske i Međimurske županije). Natjecatelji u ovoj kategoriji prosječno su ostvarili 75,3 boda, što je najmanje među kategorijama natjecanja za osnovnu školu. Vrlo su male razlike u riješenosti ispita i praktičnoga rada, pri čemu je prosječna riješenost ispita 75,9 % (najniža od svih kategorija natjecanja za osnovnu školu), a prosječna riješenost praktičnoga rada 73,8 % (niža od petih i šestih, a viša od sedmih razreda). Među natjecateljima u kategoriji osmoga razreda najmanji je raspon varijacije (najmanje su razlike) u ukupnom broju bodova i u riješenosti ispita. Usporedimo li postignuća na 25. državnome natjecanju iz geografije za srednjoškolce možemo zaključiti da su multimedijalni ispit najuspješnije riješili natjecatelji u kategoriji četvrtog razreda (71,6 %), praktični rad natjecatelji u kategoriji trećeg razreda (79,6 %), a po ukupnom broju bodova najuspješniji su bili natjecatelji u kategoriji drugog razreda (71,4 %). Iako razlike u ukupnom broju bodova nisu značajne, najmanji prosječni ukupni broj bodova od svih kategorija natjecanja ostvarili su natjecatelji u kategoriji prvih razreda (65,5). Među četiri srednjoškolske kategorije natjecatelja, natjecatelji u kategoriji prvih razreda međusobno su se najmanje razlikovali u ukupnom broju bodova (raspon varijacije 20 bodova) i u prosječnoj riješenosti ispita (raspon vari-


73

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 8. Učenici prvog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine jacije 17 bodova), što je rezultiralo najvećim brojem priznanja (jedno za državnoga prvaka, dva za druga mjesta i dva za treća mjesta). U odnosu na druge srednjoškolske kategorije natjecanja, natjecatelji u kategoriji prvoga razreda ispit su bolje riješili samo od natjecatelja trećega razreda, a praktični rad od natjecatelja četvrtoga razreda. U kategoriji drugog i trećeg razreda bolja je prosječna riješenost praktičnoga rada nego ispita. U kategoriji prvoga razreda natjecalo se ukupno 16 učenika (sl. 8), od toga pet iz Splitskodalmatinske županije, po dvoje iz Grada Zagreba i Bjelovarsko-bilogorske županije te po jedan iz sedam županija (Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske, Požeškoslavonske, Zadarske, Osječko-baranjske i Međimurske županije). Od 16 učenika prvog razreda, desetoro je sudjelovalo više puta na državnim natjecanjima iz geografije. Najveći broj sudjelovanja ostvario je Luka Šafarić (pet). Brojem sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvajaju se i Mirko Armanda (11. mjesto 2016., državni prvak 2017., 2. mjesto 2018.), Ema Buljan (9. mjesto 2016., 2. mjesto 2017. i 2018.), Luka Rogoz (državni prvak 2018., 4. mjesto 2017., 6. mjesto 2016.) i Ivona Buljević (4. mjesto 2015., državna prvakinja 2016., 10. mjesto 2018.). Po dva sudjelovanja ostvarili su Mislav Maldini (3. mjesto 2018., državni prvak 2017.), Mario Cerović (3. mjesto 2017., 6. mjesto 2018.), Egon Belošević, Paula Suman i Marta Veber Malina. Među 16 natjecatelja u kategoriji drugog razreda (sl. 9) srednje škole po broju sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvaja se Lovro Štefan sa šest sudjelovanja, pri čemu je dva puta bio državni prvak (2013. i 2014.), dva puta je osvojio drugo (2016. i 2017.) te jednom osmo mjesto (2015.) i jednom četvrto mjesto (2018.). Osim Lovre Štefana, još je 11 natjecatelja sudjelovalo dva i više puta na državnom natjecanju. Po četiri sudjelovanja ostvarili su Anteo Vukasović (2. mjesto 2018., državni prvak 2017. i 2015., 4. mjesto 2014.), Ines Maroković (državna prvakinja 2018. i 2016., 3. mjesto 2017., 4. mjesto 2015.). Po treći put na državnom su natjecanju sudje-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

foto: Mladen Maradin

74

Sl. 9. Učenici drugog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine lovali Filip Radenić (3. mjesto 2018., 5. mjesto 2017., državni prvak 2015.), Marin Belamarić (2. mjesto 2018., 6. mjesto 2017. i 7. mjesto 2016.), Nina Đurić, Patricija Velečki (6. mjesto 2018., 4. mjesto 2017., 3. mjesto 2015.) i Pavel Gulin Zrnić. Po dva sudjelovanja ostvarili su Ivan Unković (6. mjesto 2018., 3. mjesto 2017.), Mirko Vilibić, Ivan Ovcin i Filip Čukman. Od 16 natjecatelja, po tri su bila iz Grada Zagreba te Splitsko-dalmatinske županije, po dva iz Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije te po jedan iz Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Brodsko-posavske i Zadarske županije. Među svim kategorijama natjecanja, u kategoriji drugog razreda zabilježene su najveće razlike u uspješnosti rješavanja praktičnog rada (raspon varijacije 23 boda) i najveće razlike u ukupnom ostvarenom broju bodova (raspon varijacije 38 bodova). Prosječno je ostvareno 71,4 boda (najviše od srednjoškolskih kategorija), treća po rangu riješenost praktičnoga rada (76,7 %, bolji su samo natjecatelji trećeg i petog razreda). U kategoriji srednje škole veća prosječna riješenost ispita ostvarena je samo u kategoriji četvrtog razreda. Uz šesti razred, u kategoriji trećeg razreda (sl. 10) sudjelovao je najveći broj natjecatelja, po troje iz Međimurske županije i Grada Zagreba, po dvoje iz Primorsko-goranske i Osječko-baranjske županije te po jedan iz Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Virovitičkopodravske, Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Iako razlike u odnosu na prvi i četvrti razred nisu velike, ostvaren je neznatno viši prosječan broj bodova (66,4), uz prosječnu riješenost ispita 60,7 % (najniža od svih kategorija natjecanja) i praktičnog rada 79,6 % (najviša od kategorija srednje škole i neznatno niža od petog razreda). Među natjecateljima u ovoj kategoriji natjecanja najmanje su razlike u riješenosti praktičnog rada (raspon varijacije 8,5 bodova), a u usporedbi s drugim kategorijama natjecanja najveća je razlika u ostvarenom broju bodova između državnog prvaka i drugoplasiranog natjecatelja. Od 17 natjecatelja u kategoriji


75

foto: Mladen Maradin

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 10. Učenici trećeg razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine trećega razreda, njih 11 sudjelovalo je na državnom natjecanju dva i više puta. Ove je godine drugo sudjelovanje ostvario Tin Šaban, treće sudjelovanje Dominik Miličević (2. mjesto 2018., 9. mjesto 2017. i 7. mjesto 2015.), Juraj Ulaga (11. mjesto 2018., 3. mjesto 2015. i 9. mjesto 2014.) i Dominik Tomić. Četvrti puta su na državnome natjecanju sudjelovali Antonio Lujo (državni prvak 2017., 3. mjesto 2014. i 4. mjesto 2018. i 2016.), Jakov Samardžija, Klara Grošanić i Antonio Novak. Sa po šest sudjelovanja i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Nikola Bišćan (državni prvak 2018., 2. mjesto 2017., 2016., 2015. i 2014., 5. mjesto 2013.) te Tin Hrgović (državni prvak 2015., 4. mjesto 2014., 5. mjesto 2013., 6. mjesto 2016., 7. mjesto 2017. i 8. mjesto 2018.). U generaciji natjecatelja trećeg razreda najuspješniji je Leo Radalj sa sedam sudjelovanja (državni prvak 2014. i 2016., 3. mjesto 2018. i 2012., 4. mjesto 2013., 2015. i 2017.). U kategoriji četvrtog razreda (sl. 11) na državnome je natjecanju 2018. godine sudjelovalo 16 (a bilo je pozvano 17) natjecatelja, troje iz Grada Zagreba, po dvoje iz Zagrebačke, Brodskoposavske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije te po jedan iz Krapinsko-zagorske, Karlovačke, Primorsko-goranske, Požeško-slavonske, Šibensko-kninske i Vukovarsko-srijemske županije. Među kategorijama srednje škole, u ovom je razredu najuspješnije riješen ispit (71,6 %), uz značajne razlike među natjecateljima (raspon varijacije 21 bod), a riješenost praktičnoga rada (52,2 %) najslabija je među svih osam kategorija natjecanja. Od svih kategorija natjecanja, raspon varijacije u ukupnom broju bodova veći je samo u kategoriji drugog razreda. Prosječno je ostvareno 65,8 bodova. Od 16 natjecatelja, devetoro je sudjelovalo dva i više puta na državnim natjecanjima. Brojem sudjelovanja i iznimnim postignućima izdvaja se Luka Banović sa osam od mogućih osam sudjelovanja pri čemu je sedam puta bio državni prvak (2011., 2012., 2013., 2014. 2015., 2017. i 2018.) i jednom osvojio drugo mjesto (2016.). Osam sudjelovanja ostvario je i Mihovil Penavić i jednom osvojio 2. mjesto (2018.), dva puta treće mjesto (2017. i 2016.), tri puta četvrto


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

foto: Mladen Maradin

76

Sl. 11. Učenici četvrtog razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine (2015., 2014. i 2011.) te jednom peto i jednom deveto mjesto. Šest sudjelovanja na državnim natjecanjima ostvarila je Ana Katić (3. mjesto 2015.), a četiri Antonio Grgurić (3. mjesto 2017.), Matej Švedić (3. mjesto 2014.) i Ivana Babić (3. mjesto 2018.). Drugi put na državnom su natjecanju sudjelovali Milorad Kondić, Elena Kuprešak i Dominik Vivoda. U učenička postignuća na državnom i ostalim razinama natjecanja iz geografije utkan je veliki trud i doprinos mentora. Neki od njih kontinuirano sudjeluju na državnim natjecanjima s jednim ili više natjecatelja. Ove je godine na državno natjecanje u kategoriji osnovne škole bilo pozvano 56 mentora. Po dvoje natjecatelja za državno su natjecanje pripremali Sanda Mijalić, prof., OŠ Tituša Brezovačkog, Zagreb (učenik petoga razreda je državni prvak), Valentina Mihić, prof., OŠ Retkovec, Zagreb (učenik osmoga razreda osvojio treće mjesto), Vesna Katuša, prof., III. osnovna škola Čakovec, Danijela Prokopec, prof., OŠ Trnsko i OŠ Granešina, Zagreb i Davorka Strmečki Stakor, prof., OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zagreb. Brojem natjecatelja izdvaja se Radmila Čirko, prof., OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb koja je za ovogodišnje državno natjecanje pripremala troje učenika. U kategoriji srednjih škola na državno je natjecanje bio pozvan 51 mentor, a brojem pozvanih učenika i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Antonio Vrbatović, prof., III. gimnazija Split (od sedmero učenika pozvanih na državno natjecanje, trojica su osvojili „postolja“: drugo mjesto u kategoriji prvog razreda, drugo mjesto u kategoriji drugog razreda i treće mjesto u kategoriji trećeg razreda). Po dvoje natjecatelja za državno natjecanje pripremali su dr. sc. Hrvoje Grofelnik, Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka (jedan učenik je državni prvak u kategoriji četvrtog razreda), Tomislav Dolančić, prof., SŠ Donji Miholjac (jedan učenik je državni prvak u kategoriji trećeg razreda), Ivica Blažević, prof., Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s.p.j. - Slavonski Brod (jedan učenik osvojio je drugo mjesto u kategoriji četvrtog razreda), Mirjana Zadro, XV. gimnazija, Zagreb (jedan učenik je osvojio je drugo mjesto u kategoriji drugog razreda), Andrija


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

77

Bacinger, prof., Gimnazija Josipa Slavenskog, Čakovec, Renata Grbac, prof., Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka, Anita Lučić, prof., Gimnazija Velika Gorica i Gordana Tašner, prof., Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb. Među školama po broju učenika koji su sudjelovali na državnom natjecanju iz geografije 2018. godine izdvajaju se III. gimnazija, Split sa osam natjecatelja, XV. gimnazija, Zagreb sa pet natjecatelja te Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka i Gimnazija Josipa Slavenskog, Čakovec sa po četiri natjecatelja. Tri natjecatelja imala je OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb, a po dva Srednja škola Donji Miholjac, Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti, Slavonski Brod, OŠ Tituša Brezovačkog, Zagreb, Gimnazija Daruvar, Gimnazija Franje Petrića, Zadar, Gimnazija Požega, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb, Gimnazija Velika Gorica, SŠ Fra Andrije Kačića Miošića, Makarska, III. osnovna škola Čakovec, OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Zagreb i OŠ Remete, Zagreb. U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti 2018. godine imaju Grad Zagreb (Ink = 219,8), Krapinsko-zagorska županija (Ink = 207,6), Međimurska (Ink = 161,1), Ličko-senjska (Ink = 148,3) i Splitsko-dalmatinska županija (Ink = 122,9). Uz pet županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2018. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istarska, Brodsko-posavska i Primorskogoranska županija. U posljednjih osam godina, od 2011. do 2018., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednjih osam godina, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola ima Međimurska županija (Ink = 218), slijede Krapinsko-zagorska županija (Ink = 186,1), Grad Zagreb (Ink = 171,2), Karlovačka (Ink = 155,2) i Splitsko-dalmatinska županija (Ink = 115). Najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Virovitičko-podravska (posljednjih pet godina bez natjecatelja na državnom natjecanju), Požeško-slavonska (posljednjih šest godina bez natjecatelja na državnom natjecanju) i Ličkosenjska županija (u posljednjih osam godina samo 2018. godine imala natjecatelja na državnom natjecanju) (sl. 12). U kategoriji srednjih škola 2018. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Međimurska (Ink = 242,1), Krapinsko-zagorska (Ink = 206,9), Koprivničko-križevačka (Ink = 175), Požeškoslavonska (Ink = 160,9) i Primorsko-goranska županija (Ink = 154,2), a u posljednjih osam godina Krapinsko-zagorska (Ink = 174,2), Međimurska (Ink = 163,3), Primorsko-goranska (Ink = 142,7), Istarska (Ink = 139,2) i Karlovačka županija (Ink = 125,6). U posljednjih osam godina najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Ličko-senjska, Bjelovarsko-bilogorska i Požeško-slavonska županija (sl. 13). Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao kvocijent između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Primorsko-goranske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Bjelovarsko-bilogorske i Vukovarsko-srijemske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Osječko-baranjske,


78

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 12. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2018. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola

Sl. 13. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2018. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

79

Brodsko-posavske i Primorsko-goranske županije. Ukupni indeks nacionalne uspješnosti 2018. godine, iskazan za svih osam kategorija natjecanja, imaju natjecatelji iz Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Osječko-baranjske županije (sl. 14). Razinu postignuća na 25. državnome Natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je osam učenika iz pet različitih županija i Grada Zagreba: iz Grada Zagreba (5. i 8. razred), Osječko-baranjske (2. i 3. razred), Koprivničko-križevačke (1. razred), Zagrebačke (6. razred), Primorsko-goranske (4. razred), Splitsko-dalmatinske (7. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je 10 priznanja učenicima iz pet različitih županija i Grada Zagreba: iz Grada Zagreba (6., 7. i 2. razred), iz Splitskodalmatinske (dvojica učenika 1. razreda i 2. razred), iz Brodsko-posavske (4. razred), iz Krapinskozagorske (8. razred), iz Osječko-baranjske (3. razred) i Primorsko-goranske (5. razred). Za osvojeno treće mjesto dodijeljeno je 11 priznanja učenicima Grada Zagreba (6., 7., 8. i 4. razred), Splitskodalmatinske županije (6. i 3. razred), Zagrebačke (5. razred), Sisačko-moslavačke (2. razred), Karlovačke (7. razred), Bjelovarsko-bilogorske (1. razred) i Zadarske županije (1. razred). Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (9 priznanja), Splitsko-dalmatinske (6 priznanja) i Osječko-baranjske županije (3 priznanja) te Primorsko-goranske i Zagrebačke županije (po 2 priznanja) (sl. 15). Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima

Sl. 14. Indeks nacionalne uspješnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih i srednjih škola 2018. godine


80

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Sl. 15. Udio osvojenih prvih, drugih i trećih mjesta na 25. državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine po županijama RH iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih, petih i šestih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno je povjerenstvo predložilo, a Vijeće Geografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeće Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru prihvatilo sljedeći način vrednovanja dodatnih postignuća na natjecanjima: izravan upis na studijske programe geografije za tri ili četiri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola kao i izravni upis na studijske programe geografije za osvajače prvih šest mjesta na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola te po 100 dodatnih bodova za svaku godinu za osvojeno od 7. mjesta nadalje na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola.


81

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 25. državnome Natjecanju iz geografije 2018. godine 5. razred

64

OŠ Gornja Vežica

Grad Zagreb Primorskogoranska

BODOVI PRAKTIČNI RAD 28

63

27

90

Bašić

OŠ Ljudevita Gaja Zaprešić

Zagrebačka

65

24

89

Marijana

Pavlović

OŠ Stubičke Toplice

60

27

87

Grubišić

Blanka

Krnić

OŠ Marjan

62

24,5

86,5

Veronika

Krsnik

Kristina

Fruk

OŠ Ante Kovačića - Zlatar

59

27

86

7.

Matej

Nemčić

Mirjana

Vasilj

OŠ Remete

57

28,5

85,5

8.

Borna

Čizmarević

Josip

Jurjević

OŠ Fran Franković

62

21,5

83,5

9.

Alojzije

Begović

Josip

Gašpar

OŠ Antun Gustav Matoš Vinkovci

Krapinskozagorska Splitskodalmatinska Krapinskozagorska Grad Zagreb Primorskogoranska Vukovarskosrijemska Splitskodalmatinska Grad Zagreb Bjelovarskobilogorska Grad Zagreb Karlovačka Grad Zagreb

57

26

83

1.

Dino

Fazlić

Ime mentora Sanda

2.

Nereo

Rundić

Ivana

Balaško

3.

Roko

Marić

Christian

4.

Jakov

Zrinščak

5.

Ines

6.

Rang

Ime

Prezime

Prezime mentora Mijalić

OŠ Tituša Brezovačkog

Ime škole

9.

Ljubica

Rajčić

Ante

Cvitković

OŠ Mejaši

10.

Petar

Đurčević

Danijela

Prokopec

OŠ Trnsko

11.

Mateo

Habalija

Monika

Ilić

OŠ Ivana Viteza Trnskog

12. 13. 14.

Pia Karlo Lukas

Pilipović Jakin Jagodić

Radmila Dean Sanda

Čirko Žabčić Mijalić

OŠ Alojzija Stepinca OŠ Grabrik OŠ Tituša Brezovačkog

Županija

ISPIT

UKUPNO 92

58

25

83

55

26,5

81,5

55

26

81

55 54 49

20,5 16,5 16,5

75,5 70,5 65,5


82

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

6. razred

1. 2.

Luka Jakov

Živoder Halambek

Ime mentora Josip Sanja

3.

Luka

Jerčić

Marina

Gojsalić

3.

Vjekoslav

Rede

Neven

Rücker

4.

Gabrijel

Kučko

Kristina

5. 6. 7.

Luka Karlo Stefano

Bralić Belec Putigna

Marija Dubravka Ivan

Ciković Lacković Mrkić Latinčić Gambiroža

7.

Luka

Milošević

Zoran

Samardžić

8. 9. 10.

Petra Doria Anita

Ikić Bušić Odžaković

Karmen Radmila Josipa

Štambuk Čirko Zanki

11.

Šimun

Sauka

Damir

Vinković

11. 12. 13.

Dominik Luka Martin

Novosel Protulipac Zadravec

Valentina Radmila Vesna

Mihić Čirko Katuša

14.

Luka

Sunara

Krešimir

Puće

Rang

Ime

Prezime

Prezime mentora Kišić Nekić

Ime škole

Županija

OŠ Antuna Augustinčića Zagrebačka OŠ Antuna Branka Šimića Grad Zagreb SplitskoOŠ Kman Kocunar dalmatinska OŠ Ivana Meštrovića Grad Zagreb Zagreb KrapinskoOŠ Donja Stubica zagorska OŠ Stjepana Radića - Bibinje Zadarska OŠ Jelkovec Grad Zagreb OŠ Veruda - Pula Istarska SplitskoOŠ Ivana Lovrića dalmatinska OŠ Ljubo Babić Zagrebačka OŠ Alojzija Stepinca Grad Zagreb OŠ Smiljevac Zadarska VukovarskoOŠ Mitnica srijemska OŠ Retkovec Grad Zagreb OŠ Alojzija Stepinca Grad Zagreb III. osnovna škola - Čakovec Međimurska OŠ Jurja Dalmatinca Šibensko-kninska Šibenik

62 63

BODOVI PRAKTIČNI RAD 26 24,5

61

23,5

84,5

59

25,5

84,5

61

21,5

82,5

56 58 55

25,5 21 23

81,5 79 78

53

25

78

53 56 53

24 20 22,5

77 76 75,5

51

24

75

54 49 52

21 25,5 17

75 74,5 69

47

20,5

67,5

ISPIT

UKUPNO 88 87,5


83

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

7. razred Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

Županija

ISPIT

BODOVI PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

1.

Ivan

Vukadinović

Ankica

Boban

OŠ Pujanki

Splitskodalmatinska

65

24

89

2.

Dijana

Kolezarić

Dominik

Možnik

Grad Zagreb

63

25

88

3.

Lucija

Stipetić

Nikolina

Magličić Čavlović

Karlovačka

59

26,5

85,5

3.

Petra

Soldo

Zrnka

Trajkov

Grad Zagreb

61

24,5

85,5

4. 5. 6. 7.

Klara Andrija Klara Bruno

Mihalić Vrbanc Barbić Vrbanić

Vesna Ksenija Nevenka Marin

Katuša Krušić Pokos Botteri

OŠ Kralja Tomislava Zagreb Prva osnovna škola Ogulin OŠ Davorina Trstenjaka - Zagreb III. osnovna škola - Čakovec OŠ Remete OŠ Dobriše Cesarića - Zagreb I. osnovna škola - Dugave

60 65 60 64

25 19,5 24 19,5

85 84,5 84 83,5

8.

Lovro

Brčić

Danijela

Zovko

OŠ Josipa Kozarca - Vinkovci

Međimurska Grad Zagreb Grad Zagreb Grad Zagreb Vukovarskosrijemska

63

17,5

80,5

8.

Petar

Lauš

Robert

Vrbanić

Zagrebačka

60

20,5

80,5

9. 10. 11.

Mateo Mia David

Mitrović Jovanić Napast

Ivana Diana Danijela

Zadarska Grad Zagreb Grad Zagreb

56 57 55

22,5 19,5 16,5

78,5 76,5 71,5

12.

Dora

Salopek

Patricija

Grad Zagreb

53

17

70

13.

Alan

Ivanković

Davorka

Grad Zagreb

54

7

61

OŠ Braće Radića - Kloštar Ivanić Rogić OŠ Biograd Fantela-Belinić OŠ Nikole Tesle - Zagreb Prokopec OŠ Granešina Brzica OŠ Većeslava Holjevca Vučičević StrmečkiOŠ Ksavera Šandora Gjalskog Stakor - Zagreb


84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

8. razred UKUPNO

58

BODOVI PRAKTIČNI RAD 28,5

56

27,5

83,5

55 57 55 57

28 24 23 20

83 81 78 77

49

25,5

74,5

59

15

74

50

24

74

55

18,5

73,5

56

16,5

72,5

Brodsko-posavska

52

20

72

1.

Matko

Fabulić

Ime mentora Maja

2.

Nika

Kovačić

Stjepan

Čebrajec

OŠ Marija Bistrica

3. 4. 5. 6.

Maks Filip Vedran Romana

Vincek Gajić Vrabec Kipa

Valentina Anđelina Jasna Dušanka

Mihić Jurčić Aničić Narančić

OŠ Retkovec OŠ Sesvetski Kraljevec OŠ Pavleka Miškine I. osnovna škola - Varaždin

7.

Petra

Čić

Ivica

Zrinušić

OŠ Blatine Škrape

8.

Josip

Rončević

Jurica

Čupić

OŠ Petra Kanavelića

8.

Nikola

Jurković

Darija

Borić

OŠ S.S. Kranjčevića

9.

Nika

Kilić

Ivana

Vrbatović

OŠ Kamen Šine

10.

Tin

Plaftak

Aleksandra

Srnec

11.

Lucija

Mahovne

Zdenka

Suričević

OŠ Orehovica OŠ Antun Mihanović Slavonski Brod

12.

Ana

Ćukušić

Sanja

Vukosav

OŠ Mertojak

Splitskodalmatinska

47

23

70

12.

Lorena

Ivanković

Davorka

StrmečkiStakor

47

23

70

13.

Dora

Goreta

Toma

Šošić

14.

Nika

Kolarek

Valentina

Barešić

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog Grad Zagreb - Zagreb SplitskoOŠ Strožanac dalmatinska OŠ Tužno Varaždinska

Rang

Ime

Prezime

Prezime mentora Komušar

Ime škole

Županija

OŠ Luka - Sesvete

Grad Zagreb Krapinskozagorska Grad Zagreb Grad Zagreb Grad Zagreb Varaždinska Splitskodalmatinska Dubrovačkoneretvanska Ličko-senjska Splitskodalmatinska Međimurska

ISPIT

86,5

47

21

68

50

16,5

66,5


85

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

1. razred Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

1.

Luka

Rogoz

Josip

Horvat

Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva

2.

Mirko

Armanda

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija - Split

2.

Ema

Buljan

Danijela

Dinka Omrčen-Loko Gimnazija Šimunovića u Sinju

3.

Ana

Palavra

Ivan

Horina

3.

Mislav

Maldini

Hrvoje

4.

Marta

Veber Malina

5.

Luka

6.

Županija

ISPIT

BODOVI PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

52

23

75

49

22,5

71,5

51

20,5

71,5

Gimnazija Daruvar

Koprivničkokriževačka Splitskodalmatinska Splitskodalmatinska Bjelovarskobilogorska

48

23

71

Madžar

Gimnazija Franje Petrića - Zadar

Zadarska

45

26

71

Ribana

Moulis

Gimnazija Daruvar

Bjelovarskobilogorska

52

18,5

70,5

Šafarić

Robert

Slunjski

49

20,5

69,5

Mario

Cerović

Renata

Grbac

42

25

67

7.

Egon

Belošević

Valentina

Lež Trgovec

47

19,5

66,5

8.

Paula

Suman

Gordana

Tašner

49

16

65

9.

Antonio

Vetma

Antonio

Vrbatović

46

18

64

10.

Ivona

Buljević

Antonio

Vrbatović

Gimnazija Josipa Slavenskog Međimurska Čakovec Gimnazija Andrije PrimorskoMohorovičića - Rijeka goranska KrapinskoSŠ Krapina zagorska Gimnazija Lucijana Grad Zagreb Vranjanina SplitskoIII. gimnazija - Split dalmatinska SplitskoIII. gimnazija - Split dalmatinska

46

16

62

11.

Marko

Višić

Mila

Bartulović Bednjanec

III. gimnazija - Zagreb

Grad Zagreb

53

8

61

12.

Mateo

Raboteg

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija - Split

46

13,5

59,5

13. 14.

Dragana Andrej

Pacina Nikolić

Ivan Mirela

Devčić Grubišić

Gimnazija - Požega Medicinska škola - Osijek

Splitskodalmatinska Požeško-slavonska Osječko-baranjska

36 45

15,5 6

51,5 51


86

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

2. razred Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

1.

Ines

Maroković

Dalibor

2.

Anteo

Vukasović

Antonio

2.

Marin

Belamarić

Mirjana

3.

Filip

Radenić

Iva

4.

Lovro

Štefan

Karmen

5.

Nina

Đurić

Stipe

6.

Ivan

Unković

Hrvoje

6.

Pavel

Gulin Zrnić

Josipa

6.

Patricija

Velečki

Ivica

7.

Mirko

Vilibić

Antonio

8.

Lucian

Domitrović

Mirjana

9.

Lovro

Bošnjak

Jasminka

10.

Adrian

Brnić

Ljiljana

11.

Andrija

Despotović

Nikolina

12.

Filip

Čukman

Davorka

13.

Ivan

Ovcin

Tomislav

Prezime mentora

Ime škole

Županija

Osječkobaranjska SplitskoVrbatović III. gimnazija - Split dalmatinska Zadro XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb SisačkoKriže Krtić SŠ Petrinja moslavačka Kunović Martić Prva gimnazija - Varaždin Varaždinska SŠ Fra Andrije Kačića Miošića SplitskoMartinović - Makarska dalmatinska Gimnazija Andrije PrimorskoGrofelnik Mohorovičića - Rijeka goranska Gimnazija Tituša Rodić Grad Zagreb Brezovačkog Klasična gimnazija fra Blažević Brodsko-posavska Marijana Lanosovića spj SplitskoVrbatović III. gimnazija - Split dalmatinska Zadro XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb Gim. I. Zakmardija KoprivničkoČavlović Dijankovečkog -Križevci križevačka Prpić Gimnazija Jurja Barakovića Zadarska Salezijanska klasična PrimorskoTolj gimnazija spj goranska KrapinskoPelko SŠ Zlatar zagorska Dolančić SŠ Donji Miholjac Osječko-baranjska Pazaver

III. gimnazija - Osijek

ISPIT

BODOVI PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

60

29

89

57

28

85

55

30

85

52

30

82

51

30

81

55

24,5

79,5

47

24,5

71,5

50

21,5

71,5

47

24,5

71,5

41

27

68

41

26,5

67,5

44

18,5

62,5

37

23,5

60,5

45

14,5

59,5

50

7

57

42

9

51


87

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

3. razred Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

Županija Osječkobaranjska Osječkobaranjska Splitskodalmatinska Grad Zagreb

1.

Nikola

Bišćan

Tomislav

Dolančić

SŠ Donji Miholjac

2.

Dominik

Miličević

Marija

Pandžić

Isusovačka klasična gimnazija spj u Osijeku

3.

Leo

Radalj

Antonio

Vrbatović

III. gimnazija

4.

Jakov

Samardžija

Berislav

Rusan

4.

Antonio

Lujo

Sandra

5.

Filip

Lovrinović

Domagoj

6.

Tin

Šaban

Anita

6.

Antonio

Novak

Marta

7.

Paolo

Dugandžić

Melita

XV. gimnazija - Zagreb Biskupijska klasična Jović Mazalin gimnazija Ruđera Boškovića spj Gimnazija Petra Preradovića Brlas - Virovitica Lučić Gimnazija Velika Gorica Josipa Slavenskog Kramar Burela Gimnazija Čakovec SŠ Dr. Antuna Barca Borić Crikvenica

7.

Leonardo

Biruš

Ksenija

Šaić

SŠ Pregrada

8.

Tin

Hrgović

Andrija

Bacinger

8.

Dominik

Tomić

Gordana

Tašner

9.

Bruno

Kovačić

Zvonimir

Treščec

9.

Dino

Skitarelić

Renata

Grbac

10.

Klara

Grošanić

Andrija

Bacinger

11.

Juraj

Ulaga

Lidija

Krušlin

12.

Luka

Režan

Snježana

Čulig

Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec Gimnazija Lucijana Vranjanina Gimnazija Fran Galović Koprivnica Gimnazija Andrije Mohorovičića - Rijeka Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec XV. gimnazija - Zagreb Gimnazija Franje Petrića - Zadar

ISPIT

BODOVI PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

54

28,5

82,5

47

24

71

45

25

70

43

26,5

69,5

Dubrovačkoneretvanska

45

24,5

69,5

Virovitičkopodravska Zagrebačka

44

23

67

44

22

66

Međimurska

40

26

66

Primorskogoranska Krapinskozagorska

42

23,5

65,5

41

24,5

65,5

Međimurska

42

23

65

Grad Zagreb

40

25

65

Koprivničkokriževačka Primorskogoranska

36

27,5

63,5

43

20,5

63,5

Međimurska

42

21

63

Grad Zagreb

38

21,5

59,5

Zadarska

36

20

56


88

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

4. razred Rang

Ime

Prezime

Ime mentora

Prezime mentora

Ime škole

1.

Luka

Banović

Hrvoje

Grofelnik

2.

Mihovil

Penavić

Ivica

Blažević

3.

Ivana

Babić

Darko

Kanjuh

Gimnazija Andrije Mohorovičića - Rijeka Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića spj XV. gimnazija - Zagreb

4.

Marija

Dragošević

Nikica

Krnić

III. gimnazija - Split

5.

Tomislav

Grbeša

Krunoslav

Marijanović

6.

Danijel

Bačan

Bruno

Kurek

7.

Milorad

Kondić

Samir

Hasanagić

8. 9.

Antonio Dominik

Grgurić Vivoda

Anita Božo

Lučić Tolušić

10.

Magdalena

Mirt

Ljiljana

11.

Bartol

Šošić

12. 13. 14. 15. 15.

Šime Elena Matej Ana Karlo

Lovrić Kuprešak Švedić Katić Mahaček

Županija Primorskogoranska Brodskoposavska Grad Zagreb Splitskodalmatinska Vukovarskosrijemska Zagrebačka

ISPIT

BODOVI PRAKTIČNI RAD

UKUPNO

63

26,5

89,5

60

27,5

87,5

58

15

73

56

12,5

68,5

52

14,5

66,5

53

13

66

Grad Zagreb

51

14

65

Zagrebačka Istarska Krapinskozagorska

50 45

14,5 18

64,5 63

Čižić

Gimnazija Matije Antuna Reljkovića SŠ Ban Josip Jelačić Srpska pravoslavna opća gimnazija Kantakuzina Gimnazija Velika Gorica Srednja škola Buzet Gimnazija Antuna Gustava Matoša - Zabok

46

16

62

Cvijeta

Srzić-Savić

SŠ Fra Andrije Kačića Miošića Splitskodalmatinska

42

19,5

61,5

Emil Tanja Katarina Margareta Marina

Matuša Černeka Marcikić Kulaš Farkaš

Gimnazija Antuna Vrančića Gimnazija Pula Gimnazija Matija Mesić Gimnazija Karlovac Gimnazija - Požega

47 44 48 42 45

13 13 8,5 14 11

60 57 56,5 56 56

Šibensko-kninska Istarska Brodsko-posavska Karlovačka Požeško-slavonska

R

V ,

Doc. dr. sc. užica uk predsjednica Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije

M

M

,

Fotografije snimio doc. dr. sc. laden aradin član Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije


90

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje recenzirane stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebne dokumente prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Ako se u rukopisu koriste fotografije maloljetnih osoba mora postojati pismeni pristanak koji se ne šalje Uredništvu časopisa, već ga autori imaju obavezu pohraniti. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2018

91

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.) Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmentalhistorical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije:

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo

Rukopisi se upućuju na adresu: Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr


Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto

.........................................................................................

Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / :

...................................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina


L au r a Š a k a j a

Slijepi i slabovidni u Zagrebu – Geografska perspektiva

I va n M a r t i n i ć

Slučaj Uskršnjeg otoka kao primjer čovjekovog utjecaja na okoliš (Dio I: Opća geografska obilježja i naseljavanje Uskršnjeg otoka)

Sanja Lapiš

Baze podataka u geografiji i strategija njihovog pretraživanja

V i š n j a M at o t e k

i

D a n i j e l a P e r e n c -J a u š o v e c

Integrirana dodatna nastava geografije i povijesti: „Orijentacija u središtu Čakovca prema kulturno-povijesnim spomenicima“

S i lv i j a M a r t i š e k

Jordan i Izrael – spoj različitih vjera i kultura (Dio I.)

K A R TA G O V O R I : Prostorna raspodjela glasova na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine – primjer važnosti swing država

Profile for H.G.D.

Geografski horizont 64/1  

Geografski horizont 64/1  

Profile for h.g.d.
Advertisement