Page 1


BROJ 2/2015 • GODINA LXI • ISSN 0016 -7266


god. 61, br. 2/2015, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr http://www.facebook.com/geografski-horizont

Uredništvo: Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić, Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Vedran Prelogović

Tajnik uredništva:

Ivan Čanjevac

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2015. Naklada: 500 primjeraka Cijena časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: TABULA PEUTINGERIANA (dio karte)


ČLANCI Petra Radeljak Kaufmann

Kako se razvila i gdje se primjenjuje metoda scenarija

7

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić

Revitalizacija funkcija povijesne urbane jezgre Šibenika

15

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić

Bilo jednom u Zagrebu - zatvaranje i prenamjena starih zagrebačkih kinodvorana

37

61

Florijan Kvetek i Neven Bočić

Digitalna analiza drenažne mreže na primjeru Papuka 75

Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar

Terenska nastava u stručnom usavršavanju učitelja i nastavnika geografije

PUTOPIS Marijan Biruš 85

92

Kanada (2. dio)

K A R TA G O V O R I

TABULA PEUTINGERIANA

DOGAĐANJA 96

12. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA (iGEO)

PRIKAZI 106

Uvod u kulturnu geografiju


MOJ ZAVIÄŒAJ U JEDNOJ SLICI


foto:

Domagoj Đapić


7

KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA Petra Radeljak Kaufmann

Pojam scenarija nalazimo u raznolikim kontekstima – vežemo ga, primjerice, uz kazalište i film, uz različite varijante rješenja nekog problema, jednu ili više varijanti nekog razvojnog projekta, uz postavljanje prema kriznim situacijama. Medutim, kada govorimo o metodi scenarija, govorimo o pojmu koji se povezuje s raznim oblicima istraživanja i planiranja, primjerice poslovnom, tehnološkom i planiranju u javnoj upravi, ili istraživanju i planiranju prostora i okoliša. Metoda scenarija razvila se nakon Drugog svjetskog rata, a među prvima scenarije su u tom smislu definirali Kahn i Wiener (1967), kao hipotetičke sljedove događaja koji su osmišljeni sa svrhom usmjeravanja pažnje na uzročne procese i točke donošenja odluke.

O razvoju metode scenarija Koncept scenarija u društvu je prisutan od davnina. Primjerice, putem različitih utopija i distopija istraživala se budućnosti društva i njegovih institucija, a vojni stratezi tijekom povijesti simulirali su tijek i ishode ratova (Bradfield i dr., 2005). Prvi dokumentirani obrisi današnjih scenarija pojavljuju se u 19. stoljeću u radovima dvaju pruskih vojnih stratega, von Clausewitza i von Moltkea, kojima se također pripisuju zasluge za postavljanje principa strateškog planiranja (von Reibnitz, 19881, u: Bradfield i dr., 2005). Formalni korijeni suvremenih scena1 von Reibnitz, U., 1988: Scenario Techniques, McGraw-Hill GmbH, Hamburg.

rijskih tehnika sežu do upotrebe računalnih simulacija u projektu Manhattan tijekom Drugog svjetskog rata. Procvat scenarija i simulacija u proučavanju društvenih problema koji je kasnije uslijedio odraz je razvoja računala koji je omogućio simulaciju rješenja za složene probleme, zatim teorije igara (engl. game theory) koja je omogućila proučavanje društvenih interakcija i konflikata, te ratnih igara s interakcijama ljudi i strojeva koje su proizašle iz postratnih potreba SAD-a. RAND Corporation2, organizacija za istraživanje i razvoj osnovana 1946. godine, u početku za vojno-obrambe2 RAND je akronim za research and development (istraživanje i razvoj).


8

Petra Radeljak Kaufmann: KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 7-13

ne svrhe, igrala je glavnu ulogu u povezivanju tih triju pravaca za vojne svrhe (Schoemaker, 1993). Herman Kahn i drugi istraživači iz RAND-a, koji su kasnije osnivali organizacije poput Instituta Hudson (H. Kahn) i Instituta budućnosti (T. Gordon i O. Helmer), te Sveučilište Stanford s istraživačkim institutom osnovanim 1947. godine imali su veliki utjecaj na razvoj metode scenarija i širenje njene primjene u planiranju u javnoj upravi, a potom i planiranje u poslovnom okruženju. Oni su bili i pioniri studija budućnosti, dajući svoj doprinos i teoriji i metodologiji te discipline (Bradfield i dr., 2005; Durance i Godet, 2010). Kahn i Wiener (1967, 6) su postavili i jednu od prvih, i najpoznatijih definicija scenarija – to su: „hipotetički sljedovi događaja osmišljeni sa svrhom usmjeravanja pažnje na uzročne procese i točke donošenja odluke“. Rani primjeri konkretnije primjene scenarija u kontekstu istraživanja i planiranja prostora uključuju Downsova istraživanja3 mogućih oblika urbanog razvoja i posljedičnih učinaka na geta (Shearer, 2005). Poput onoga u SAD-u, pionirski rad i u drugome središtu razvoja metode scenarija – Francuskoj, bio je povezan s planiranjem u javnoj upravi (Bradfield i dr., 2005). Francuski filozof Gaston Berger sredinom 1950-ih razvio je scenarijski pristup dugoročnom planiranju koji je nazvao prospektivnim razmišljanjem (la prospective), temeljen na promišljanju procesa donošenja odluka kroz razmatranje budućnosti (Durance, 2010), a nešto spekulativniji pristup futuribles (mogućih budućnosti, od francuskih riječi futur i possible) nekoliko godina kasnije razvio je Bertrand de Jouvenel (Godet i Durance, 2011). Osnovni cilj prospective je rasvjetljavanje mogućnosti izbora u sadašnjosti

u svjetlu „mogućih budućnosti“, nakon čega slijedi učinkovita akcija. Takva metodologija zasnovana na scenarijima primjenjivana je na niz pitanja, uključujući obrazovanje, okoliš, proces urbanizacije i regionalno planiranje. Prva zabilježena primjena u Francuskoj bilo je upravo istraživanje geografskih budućnosti napravljeno za DATAR, francusku upravu za prostorno planiranje i regionalni razvoj (Godet i Roubelat, 1996), osnovanu 1963. godine.

Od 1970-ih scenarijsko planiranje postalo je raširena metoda promišljanja neizvjesnosti budućnosti među brojnim organizacijama u privatnom i javnom sektoru (O’Brien, 2004). Najpoznatiji promicatelj scenarija u korporativnom planiranju postao je Royal Dutch/ Shell (Bradfield i dr., 2005), naftna kompanija koja je razvila scenarijsko planiranje u kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima. U vrlo utjecajnim radovima objavljenima 1985. godine Pierre Wack, jedan od planera u Shellu, iznosi iskustva strateškog planiranja kroz izradu scenarija, i pritom naglašava važnost dokumentiranog prikaza mogućih promjena u poslovnom okruženju, ali i utjecaja scenarija na način razmišljanja vodstva poduzeća te promjene mentalnih slika/modela stvarnosti4 (Wack, 1985a; Wack, 1985b). Navodi da je zbog uvažavanja analize globalnog poslovnog okruženja koju su pripremili planeri, uprava Shella bila pripremljena za nadolazeće naftne krize (Wack, 1985a). Razvoj škole la prospective od ranih 1970-ih nastavio je M. Godet. Strateško planiranje korištenjem scenarija primarno je razvijeno za planiranje i upravljanje poduzećima, ali također i za ur-

3 Downs, A., 1968: Alternative futures for the American ghetto, Dædalus – Proceedings of the American Academy of Arts and Sciences 97, 1331-1378; Downs, A., 1970: Alternative forms of future urban growth in the United States, Journal of the American Planning Institute 36, 3-11.

4 Wack (1985b) navodi da se scenariji bave dvama svjetovima: svijetom činjenica i svijetom percepcija. Oni služe istraživanju radi utvrđivanja činjenica, no ciljaju na percepcije u glavama donositelja odluka - vodstva poduzeća.

Razvoj metode scenarija od 1970-ih godina


Petra Radeljak Kaufmann: KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 7-13

bano i regionalno planiranje (primjeri Baskije, Lorraine i dr.) (Godet, 2000). Neke od najranijih studija temeljenih na scenarijima i povezanih s planiranjem korištenja zemljišta i pejzažnim planiranjem izrađene su u kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima (Shearer, 2005). Uz istraživanja DATAR-a5 vezana uz mogući i poželjni razvoj francuskih ruralnih područja te odnosa između regionalnog razmještaja stanovništva i mogućnosti gospodarskog razvoja, primjer je i rad Hasana Ozbekhana6, koji je istraživao budućnost Pariza s lokalnog, regionalnog i globalnog gledišta (prema: Shearer, 2005). U kontekstu razvoja metode scenarija u okviru studija budućnosti u 1970-ima valja spomenuti i izradu globalnih scenarija na temelju ambicioznih matematičkih simulacijskih modela (Raskin, 2005). Matematičke simulacije korištene su u predviđanju gospodarskih kretanja, potreba za resursima te negativnih utjecaja na okoliš. Rani primjeri bila su kontroverzna izvješća Rimskog kluba (1972., 1974.) koja su upozorila da će gospodarski, demografski i tehnološki trendovi premašiti kapacitet nosivosti Zemlje u 21. stoljeću, te istražila moguća rješenja (Swart i dr., 2004). Upravo je potraga za održivim razvojem bila jedan od čimbenika koji su zadatak promišljanja budućnosti doveli u žarište interesa (Raskin, 2005). Pitanje održivog razvoja postalo je dominantno među futuristima. Nakon izvješća Komisije Brundtland 1987. i Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru 1992. godine, lansiran je drugi val globalnih scenarija s motrišta održivosti. Neki su bili temeljeni na modelima i koncentrirali se na pojedinačna pitanja, no izrađivane su i 5 Bluet, J.-C., Zémor, J., 1970: Prospective géographique, méthode et directions de recherche, Metra 9 (1), 111-127. 6 Ozbekhan, H., 1977: The future of Paris: a systems study in strategic urban planning, Philosophical Transactions of the Royal Society London, A 287, 523-544.

9

integrirane studije o klimatskim promjenama, ograničenosti vodnih resursa, javnom zdravlju te korištenju zemljišta. Veliki broj studija koristio je i narativne scenarije (Swart i dr., 2004). Scenariji se u suvremenom razdoblju koriste u različitim disciplinama i oblicima planiranja, o čemu će više riječi biti u nastavku.

Područja primjene metode scenarija Iz pregleda razvoja metode scenarija vidljivo je da su područja istraživanja i primjene metode scenarija vrlo raznolika. Bradfield i dr. (2005) kao glavne promicatelje/korisnike scenarijskog planiranja ističu znanstvenu zajednicu, poduzeća, javnu upravu, aktere usmjerene na upravljanje u kriznim situacijama, futurističke institute i obrazovne ustanove; čemu treba pridodati i razne međunarodne organizacije, poput OECD-a i NATO-a (Neumann i Øverland, 2004). • Znanstvena zajednica koristi scenarije primarno kao sredstvo prenošenja sve kompleksnijih znanstvenih modela i teorija. Primjeri za to su scenariji klimatskih promjena zasnovani na računalnim modelima okoliša te scenariji ekonomskog razvoja zasnovani na ekonometrijskim modelima (Bradfield i dr., 2005). • Poduzeća. Stalne promjene u poslovnom okruženju obvezuju poduzeća i organizacije uopće na prilagodbu novim prilikama, konceptima, proizvodima i tehnologijama. Prepoznavanje budućih trendova i predviđanje promjena na tržištu postali su odrednice kompetitivnosti, a sposobnost poduzeća da djeluju u uvjetima neizvjesnosti i brzo se prilagode velikim promjenama ključni izazov (Varum i Melo, 2010). Izrada scenarija može pomoći oblikovanju i vrednovanju strategije poduzeća, doprinoseći boljem razumijevanju neizvjesnih čimbenika u okruženju i testirajući otpornost strategija i pla-


10

Petra Radeljak Kaufmann: KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 7-13

nova na skup mogućih budućnosti. Osim u izradi strategija, scenariji imaju važnu ulogu u procesu učenja u ovakvim organizacijama (van der Heijden, 2004). • Javna uprava sve češće koristi scenarije kao oblik uključivanja različitih organizacija i dionika u donošenje političkih/upravljačkih odluka (Bradfield i dr., 2005). Kao i u slučaju poduzeća, nema jedinstvenog načina korištenja scenarijskog planiranja niti standardnog pristupa njegovoj institucionalizaciji unutar državne i javne uprave. Može se raditi o privremenoj ili stalnoj praksi, a može biti obuhvaćen jedan ili više sektora (Volkery i Ribeiro, 2009). • U upravljanju u kriznim situacijama kao što su vježbe civilne obrane, scenariji se koriste u obliku simulacija budućih kriznih situacija, radi organizacije i testiranja sustava i opreme te povećanja pripravnosti (Bradfield i dr., 2005). • Profesionalni futuristički instituti/organizacije uglavnom su neovisne istraživačke ustanove koje djeluju na širenju ideja u pogledu ključnih trendova koji će oblikovati budućnost te promoviranju metodologije takvih istraživanja (Bradfield i dr., 2005). Primjerice, organizacija Futuribles (kao i druge ranije spomenute organizacije koje su utjecale na razvoj metode scenarija, poput RAND Corporation i Instituta Hudson) djeluje kroz različite projekte, edukacije, publikacije i dr. Polazi od uvjerenja da se budućnost ne može predvidjeti, već se gradi kroz odluke i aktivnosti temeljene na tome kako dionici vide poželjne i ostvarive budućnosti. Također, moguće budućnosti ukorijenjene su u prošlosti i sadašnjosti, stoga je važna i analiza postojećeg stanja i trendova (Futuribles, 2013). Globalna scenarijska grupa još je jedan primjer internacionalnog i interdisciplinarnog tijela koje je 1995. okupio

Stockholmski institut za okoliš, a razvilo je niz integriranih globalnih i regionalnih scenarija i utjecalo na mnoge druge radove i studije (Raskin, 2005). • Obrazovne (visokoškolske) institucije kojima je cilj unaprjeđenje istraživanja i razvoja teorija i metoda studija budućnosti također koriste scenarije, primjerice Hawaii Research Centre for Future Studies u sklopu University of Hawaii (Manoa) te Australian Foresight Institute pri Southern Cross University (Bradfield i dr., 2005).

Primjeri scenarija na svjetskoj razini

U nastavku će biti opisano nekoliko primjera vrlo utjecajnih scenarijskih studija koji su izrađeni na svjetskoj razini primarno s gledišta istraživanja promjena okoliša te glavnih čimbenika i implikacija tih promjena. Kako bi se podigla razina svijesti o problemima ograničenih vodnih resursa na svjetskoj razini razvijeni su World Water Vision scenariji s baznom 1995., a ciljnom 2025. godinom. Pritom su kvalitativni scenariji opisali buduće stanje vodnih resursa i prepoznali važne čimbenike s izravnim (npr. razina infrastrukturne opremljenosti) i neizravnim (npr. stope rasta stanovništva i gospodarstva) utjecajem, dok su kvantitativni scenariji korišteni za vrednovanje valjanosti i konzistentnosti kvalitativnih opisa te njihovu dopunu brojčanim pokazateljima korištenja i dostupnosti vode. U konačnici su razvijena tri scenarija: 1. „Trend scenarij“, koji ispituje posljedice nastavka postojećih trendova kretanja stanovništva, gospodarstva, tehnologije i odnosa društva do 2025. godine; 2. „Tehnologija, gospodarstvo i privatni sektor“, koji se zasniva na optimističnom stavu prema slobodi tržišta i mogućim novim tehnologijama;


Petra Radeljak Kaufmann: KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 7-13

11

Sl. 1. Osnovne postavke četiriju „obitelji“ SRES scenarija Izvor: Alcamo, 2008; Raskin, 2005; Sleeter i dr., 2012.

3. „Vrijednosti i stilovi života“, s naglaskom na važnost ljudskih vrijednosti i ulaganje napora u sprječavanje nestašica vode (Alcamo, 2001; 2008). Kako bi se bolje razumjele implikacije budućih klimatskih promjena diljem svijeta, za Međuvladin panel o promjeni klime izrađene su četiri osnovne skupine scenarija s ciljnom 2100. godinom – tzv. SRES scenariji.7 Glavni cilj izrade scenarija bio je iskazati brojčane procjene budućih emisija stakleničkih plinova (Alcamo, 2001; 2008). Osnova su bile pretpostavke o odnosima glavnih čimbenika, poput stanovništva, društvenih stavova, načina upravljanja, gospodarskog razvoja, tehnoloških inovacija, energetike i zaštite okoliša. Scenariji su grupirani u 7 Naslov izvještaja temeljenog na scenarijima u originalu je Special Report on Emission Scenarios, zbog čega su scenariji postali poznati kao SRES scenariji (Alcamo, 2001).

kvadrantima definiranima dvjema osima. Na prvoj osi slovo A označava scenarije s naglašenim gospodarskim razvojem, a slovo B scenarije orijentirane održivosti okoliša. Na drugoj osi broj 1 označava globalno, a broj 2 regionalno usmjerene scenarije (Sleeter i dr., 2012) (sl. 1). Među ostalim, ovi scenariji utjecali su na političke rasprave na različitim razinama te su prenošeni na niže razine; primjer je trogodišnji FINSKEN projekt, u sklopu kojeg su izrađeni scenariji za Finsku vezani uz socio-ekonomski razvoj, promjene klime i morske razine i dr. (Carter i dr., 2004). U okviru „milenijskog“ vrednovanja globalnih ekosustava u idućih 50 godina, izrađeni su MEA scenariji. Glavni razmatrani čimbenici bili su ekonomski, demografski, tehnološki, društveni i institucionalni razvoj, a razvijena su četiri scenarija:


12

Petra Radeljak Kaufmann: KAKO SE RAZVILA I GDJE SE PRIMJENJUJE METODA SCENARIJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 7-13

1. „Globalna orkestracija“, koji opisuje globalno povezano društvo usmjereno na trgovinu i ekonomsku liberalizaciju. Karakterizira ga reaktivni pristup prema problemima ekosustava, no intenzivno radi na smanjivanju siromaštva i nejednakosti, ulaganju u infrastrukturu i obrazovanje; 2. „Red putem snage“, koji opisuje regionaliziran i fragmentiran svijet, usmjeren na sigurnost i zaštitu, s naglaskom na regionalna tržišta, posvećivanjem malo pažnje javnoj infrastrukturi i zauzimanjem reaktivnog pristupa prema problemima ekosustava; 3. „Prilagodljivi mozaik“, sa svijetom u kojem su regionalni ekosustavi u žarištu političkih i gospodarskih aktivnosti. Lokalne institucije su ojačane, a društva zauzimaju izražen proaktivni pristup prema upravljanju ekosustavima; 4. „Tehnovrt“, s globalno povezanim svijetom koji se snažno oslanja na čiste tehnologije i

zauzima proaktivni pristup prema upravljanju ekosustavima kako bi se izbjegli problemi (Alcamo, 2008). Uz prethodno pobliže opisane scenarijske studije treba spomenuti i rad Globalne scenarijske grupe koji se usmjerio na skup vrlo različitih smjerova svjetskog razvoja, u rasponu od tranzicije prema održivom razvoju do svijeta u kojem dominiraju sukobi, te OECD-ove scenarije o problemima zaštite okoliša do 2030. godine prema skupinama država (van Vuuren i dr., 2012). Postoji više preglednih baza podataka o scenarijima dostupnih na internetu (Rothman, 2008). Primjer je baza scenarija Europske agencije za okoliš gdje je navedeno nekoliko stotina scenarijskih studija prema prostornoj razini (od svjetske prema nižim razinama) i temama – okoliš i održivost, poljoprivreda, demografija, gospodarstvo, energetika, ribarstvo, šumarstvo, promet, tehnologija i dr.

Zaključak Od druge polovice 20. stoljeća metoda scenarija doživjela je intenzivan razvoj. Iz vojne svrhe proširila se u planiranje u javnoj upravi u najširem smislu, planiranje u poduzećima i raznim oblicima organizacija, prostorno planiranje te općenito različite istraživačke discipline. Pritom su naravno bila prisutna razdoblja njezinog većeg ili manjeg korištenja, kao posljedica potreba korisnika, dostupnih znanja u izradi scenarija i neizvjesnosti društvenog okruženja. S druge strane, takva raširenost metode znači i da postoji niz raznolikih pristupa izradi scenarija, što podrazumijeva i opasnost od olakog shvaćanja metode i površnog pristupa razvoju scenarija. Ipak, svoju primjenu metoda scenarija našla je na prostornim razinama od svjetske do lokalne. Kroz tematsku usmjerenost na pojedina pitanja ili povezani, sveobuhvatni pristup složenim temama scenariji omogućavaju propitkivanje mogućnosti budućega razvoja društva, gospodarstva i okoliša, kako bi se utjecalo na promišljeno i informirano donošenje odluka u sadašnjosti, koje će uzeti u obzir mnogostruke posljedice koje iz njih proizlaze.

Literatura i izvori Alcamo, J., 2001: Scenarios as tools for international environmental assessments, Experts’ Corner Report: Prospects and Scenarios 5, Environmental issue report 24, European Environment Agency, Copenhagen, http://www.ftsnet.it/ documenti/38/Scenarios_issue%20EEA_report_no_24.pdf (14.11.2011.) Alcamo, J., 2008: The SAS Approach: Combining Qualitative and Quantitative Knowledge in Environmental Scenarios, u: Environmental Futures: The Practice of Environmental Scenario Analysis (ur. Alcamo, J.), Elsevier, Amsterdam, 123-150. Bradfield, R., Wright, G., Burt, G., Cairns, G., Van Der Heijden, K., 2005: The origins and evolution of scenario techniques in long range business planning, Futures 37, 795-812.


13

Carter, T. R., Fronzek, S., Bärlund, I., 2004: Finsken: a framework for developing consistent global change scenarios for Finland in the 21st century, Boreal Env. Res. 9, 91-107. Durance, P., 2010: Reciprocal influences in future thinking between Europe and the USA, Technological Forecasting & Social Change 77, 1469-1475. Durance, P., Godet, M., 2010: Scenario building: Uses and abuses, Technological Forecasting & Social Change 77, 14881492. Futuribles, http://www.futuribles.com/en/qui-sommes-nous/a-propos/pourquoi-futuribles/ (7.6.2013.). Godet, M., 2000: The Art of Scenarios and Strategic Planning: Tools and Pitfalls, Technological Forecasting and Social Change 65, 3-22. Godet, M., Durance, P., 2011: Strategic Foresight for Corporate and Regional Development, DUNOD, UNESCO, Fondation Prospective et Innovation, http://en.laprospective.fr/books/10-strategic-foresight-for-corporate-and-regionaldevelopment.html (25.6.2013.) Godet, M., Roubelat, F., 1996: Creating the Future: The Use and Misuse of Scenarios, Long Range Planning 29 (2), 164171. Kahn, H., Wiener, A. J., 1967: The Year 2000: A Framework for Speculation on the Next Thirty-Three Years, Hudson Institute. Neumann, I. B., Øverland, E. F., 2004: International Relations and Policy Planning: The Method of Perspectivist Scenario Building, International Studies Perspectives 5, 258-277. O’brien, F. A., 2004: Scenario planning – lessons for practice from teaching and learning, European Journal of Operational Research 152, 709-722. Raskin, P. D., 2005: Global Scenarios: Background Review for the Millennium Ecosystem Assessment, Ecosystems 8, 133-142. Rothman, D. S., 2008: A Survey of Environmental Scenarios, u: Environmental Futures: The Practice of Environmental Scenario Analysis (ur. Alcamo, J.), Elsevier, Amsterdam, 37-65. Schoemaker, P. J. H., 1993: Multiple scenario development: its conceptual and behavioral foundation, Strategic Management Journal 14, 193-213. Shearer, A. W., 2005: Approaching scenario-based studies: three perceptions about the future and considerations for landscape planning, Environment and Planning B: Planning and Design 32, 67-87. Sleeter, B. M., Sohl, T. L., Bouchard, M. A., Reker, R. R., Soulard, C. E., Acevedo W., Griffith, G. E., Sleeter, R. R., Auch, R. F., Sayler, K. L., Prisley, S., Zhu, Z., 2012: Scenarios of land use and land cover change in the conterminous United States: Utilizing the special report on emission scenarios at ecoregional scales, Global Environmental Change 22, 896-914. Swart, R. J., Raskin, P., Robinson, J., 2004: The problem of the future: sustainability science and scenario analysis, Global Environmental Change 14, 137-146. Van Der Heijden, K., 2004: Can internally generated futures accelerate organizational learning?, Futures 36, 145-159. Van Vuuren, D. P., Kok, M. T. J., Girod, B., Lucas, P. L., De Vries, B., 2012: Scenarios in Global Environmental Assessments: Key characteristics and lessons for future use, Global Environmental Change 22, 884-895. Varum, C. A., Melo, C., 2010: Directions in scenario planning literature – A review of the past decades, Futures 42, 355-369. Volkery, A., Ribeiro, T., 2009: Scenario planning in public policy: Understanding use, impacts and the role of institutional context factors, Technological Forecasting & Social Change 76, 1198-1207. Wack, P., 1985A: Scenarios: Uncharted Waters Ahead, Harvard Business Review (rujan – listopad), 73–89. Wack, P., 1985B: Scenarios: shooting the rapids, Harvard Business Review (studeni – prosinac), 139–150.

dr. sc. Petra Radeljak Kaufmann, poslijedoktorand

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: radeljak@geog.pmf.hr


15

REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić Stare jezgre mediteranskih i jadranskih gradova, usprkos svom povijesnom značenju, kulturnim vrijednostima i turističkom vrednovanju, sve se češće suočavaju s brojnim izazovima. Niti Šibenik nije iznimka. U posljednja dva desetljeća broj stanovnika šibenske jezgre je prepolovljen, održavajući time slabljenje stambene funkcije, ali i opskrbnog, profesionalnog i institucionalnog značenja koje je nosila stoljećima. Problemi prometne dostupnosti i usmjerenost na individualni automobilski promet, otežane mogućnosti obnove zbog statusa zaštićenog kulturnog dobra te visoke cijene poslovnih prostora, uvelike ograničavaju mogućnosti revitalizacije. U sklopu projekta JEWEL izrađen je Urbani razvojni plan povijesne jezgre Šibenika cilj kojega je njena sustavna i integralna revitalizacija. U izradi plana korišteni su i rezultati istraživanja proizašli iz diplomskog rada Tee Lokas Revitalizacija funkcija povijesne urbane jezgre Šibenika.

Gradska jezgra Šibenika od 11. stoljeća do suvremenog doba Povijesni okvir je neophodan element analize nekog područja. Obnavljajući neki dio grada trebaju se poznavati okolnosti njegova nastanka i geneza u kontinuitetu. Duh mjesta određuje smjernice revitalizacije. U želji da povijesna jezgra bude revitalizirana na pravi način prvi potez treba predstavljati sagledavanje njegova karaktera i kontinuiteta (Vaništa Lazarević, 1999). Stoga u nastavku slijedi pregled kako se mijenjao izgled jezgre, njene funkcije i značenje kroz povijest. Prvi povijesni izvori spominju Šibenik 1066.

godine. Iako se o veličini i izgledu tadašnjeg Šibenika može tek nagađati, zaključuje se da je Šibenik već tada imao svoj suburbij ili predgrađe. Prvi i najstariji bio je u Docu, gdje su bile smještene lađe castruma, a drugi, važniji suburbij, razvio se na istočnoj strani kaštela, gdje je krajem 12. stoljeća sagrađena crkva sv. Krševana. Ovaj suburbij bio je jezgra oko koje se razvio srednjovjekovni grad (urbs) Šibenik (Grubišić, 1974). Kad govorimo o povijesnoj jezgri i onodobnom životu u njoj, neophodno je spomenuti gradski statut koji je važan dokaz o urbanoj kulturi i odnosu gradskih vlasti prema gradskom prostoru. Srednjovjekovni Šibenski statut nastaje između 13. i sredine


16

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

16. stoljeća, u vremenu u kojem se oblikuje i urbana fizionomija današnje povijesne jezgre Šibenika. Prema Kolanoviću (1995), u vrijeme nastajanja statuta, Šibenik je već bio definiran svojim funkcijama i urbanim zonama koje čini fortifikacijski sustav, gradsko-upravno i crkveno središte, pomorsko-trgovačko središte s lukom, skladišta i središta pojedinih obrtnika (sl. 1). U to doba glavno okupljalište građana i upravno središte nalazilo se na velikom trgu (plathea communis) gdje se nalazila gradska lođa, knežev dvor, pisarnice kneževa, zatvor i

ured za sol. Danas je to gradski trg između katedrale i Gradske vijećnice, odnosno Trg Republike Hrvatske. Na gospodarski razvitak grada, osobito u trgovačkom smislu, pridonijelo je i razdoblje Venecije, odnosno Mletačke republike u 15. stoljeću, kada je Šibenik imao posredničku ulogu između Venecije i kontinenta. To se pozitivno odrazilo i na njegov urbani razvoj u kojem se formirao komunikacijski raster gradskih prometnica kakav danas poznajemo u jezgri. Kao vrhunac graditeljskog umijeća onog doba iz-

Sl. 1. Javne zgrade, crkve, gradski prostori i vrata srednjovjekovnog Šibenika spomenute u odredbama statuta Izvor: Zelić, 1995


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

građena je katedrala sv. Jakova koja se gradila punih 105 godina i predstavljala je onda, a i danas, najpoznatiji sakralni spomenički objekt u povijesnoj jezgri Šibenika. Nadalje, izgradnjom fortifikacijskog sustava zaokružena je urbanistička fizionomija srednjovjekovnog Šibenika. Nakon rušenja zidina, otvara se novi prostor prema jugoistoku gdje nastaje novi glavni gradski trg – Poljana, dok srednjovjekovni gradski trg gubi svoje značenje. Poljana i formalno postaje središtem političkog, društvenog i kulturnog života grada u drugoj polovici 19. stoljeća gradnjom Narodne kavane i kazališta (Zelić, 1995). U Šibeniku se već tada javljaju skromni počeci turizma. Pellegrinov hotel u povijesnoj jezgri ugošćava pretežito inozemne putnike, dok je improvizirana scena na Pazaru, namijenjena zabavi odabrane publike, tek povremeno ugošćavala talijanske dramske grupe (Marković, 2009). Druga polovica 19. stoljeća također je donijela velike promjene unutar povijesne jezgre, naročito na obali ili u neposrednom kontaktnom području, gdje se gradi više novih građevina koje su svojom funkcijom, volumenom i stilskim izražajem odudarale od građevina iz prethodnog razdoblja urbanog razvoja. Na samoj gradskoj obali, gdje se odvija živa svakodnevna komunikacija, izgrađen je hotel. Ondje se nalazio i voćarski trg, s brodova se izravno trgovalo voćem, a u produžetku prema katedrali izgrađena je zgrada ribarnice, danas objekt žustrih raspava konzervatora i investitora (o tome u nastavku). Odlukom Namjesništva u Zadru od 6.2.1866. odobreno je osnivanje Narodne slavjanske čitaonice u Šibeniku. Za odabir lokacije presudan je bio već socijalizirani prostor s Narodnom kavanom na sjeverozapadnom rubu Poljane (Marković, 2009). Rušenjem bedema otvorio se prostor južnog i jugoistočnog dijela grada na kojem je 1895. godine podignut park Roberta Visianija, a nalazi se između Poljane i

17

rive čime se struktura novog gradskog središta sadržajno upotpunjuje. Park je temeljito obnovljen 1995. godine kada su prostor u parku zauzele pretežno mediteranske biljke (URL 1). Za ovo razdoblje je zanimljivo što se smanjuje udio težačkog, odnosno poljoprivrednog stanovništva, a povećava udio radničkog stanovništva jer unutar povijesne jezgre djeluju manji trgovci i obrtnici. Imućne trgovačke obitelji zaposjedaju prestižne lokacije u gradu i određuju mu novi identitet. Promjena namjene poglavito se događa u zoni prizemlja gdje se otvaraju lokali i to najviše u zonama povijesnih komunikacija. Nadalje, zanimljiva je i promjena namjene obalne crte koju sve više zauzima industrijsko-lučka i vojna funkcija. No, od izuzetne važnosti je to što su se u ovom razdoblju prostorne i funkcionalne odrednice okrenule van jezgre i prema neizgrađenom području na obodu i periferiji jezgre (Poljičak, 2012). U skladu s tim najvažniji objekti javnog sadržaja kao što su bolnica, sud, biskupijsko sjemenište i željeznica smještaju se na gradsku periferiju. Donošenje tih odluka može se protumačiti nedostatkom prostora u jezgri, ali je neosporna činjenica da je sad gradska periferija postala privlačni faktor smještanja glavnih sadržaja, funkcija i stanovništva što će se u sljedećem razdoblju negativno odraziti na gradsku jezgru jer ona tada ulazi u fazu depopulacije, odnosno gubitka stanovništva. Važan događaj koji je utjecao na razvoj jezgre bilo je bombardiranje Šibenika tijekom Drugog svjetskog rata koje je ostavilo ožiljke u urbanom tkivu jezgre. Najviše su uništeni stambeni objekti, ali i objekti javnog sadržaja kao što su crkve, hotel, Gradska vijećnica i muzej. Idućih dvadeset godina trajat će urbana obnova stradalih sadržaja. Obnova Gradske vijećnice započela je 1947. godine i otvorena je 1960. godine te joj je uspješno vraćen prvotni izgled. Na mjestu porušenog bloka kuća izgra-


18

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

đen je novi trg – Trg Medulić, čime je jezgra dobila još jednu sadržajnu strukturu koja se koristila za javne događaje unutar jezgre, a danas, ljeti, je pretvoren u terasu restorana. Kroz ovu poslijeratnu obnovu, jezgra je dobila važnu sastavnicu koja će biti podloga mnogim funkcijama i sadržajima grada, a to je kamena obala i prometnica uz nju kao i operativna obala, čime se slika starog dijela grada uz more bitno transformirala. Također, obnovio se i blok zgrada na obali interpoliranjem novih objekata, kako funkcijom tako i izgledom. Njih je izveo Ivan Vitić koji na liniji gradskih bedema ugrađuje modernistički kompleks s hotelom Jadran, kinom i općinskom zgradom. Također uz rub povijesne jezgre i na mjestu srušene Slavjanske čitaonice postavlja Dom JNA i Školu „Faust Vrančić“ uz jugoistočni segment srednjovjekovnih bedema (Marković, 2009). Smještanjem ovih važnih sadržaja u jezgru, potvrđuje se njena središnja važnost u životu tadašnjeg stanovništva koji ju i dalje priznaje kao funkcionalno, socijalno i urbano središte grada. Završetkom poslijeratne urbane obnove jezgra postaje investicijska periferija (Poljičak, 2015). Njen problem je i bio prepoznat krajem osamdesetih godina, ali do cjelovitog programa, mjera i akcije nije došlo zbog navodnog nedostatka financijskih sredstava čime je njena revitalizacija bila ostavljena pojedinačnim akcijama investitora. Primjer tih akcija je objekt Kneževe palače koji je pretvoren u Muzej grada Šibenika, a palača Tambača u konzervatorski odjel čime su njeni stanari iseljeni. U razdoblju od kraja obnove do osamdesetih godina, jezgra je izgubila ulogu trgovačkog središta koje je počelo preseljenjem zelene tržnice sa Stare pijace na novu lokaciju izvan jezgre na Plišcu te gradnjom robne kuće na Baldekinu. Ova pojava gubitka trgovačke funkcije doći će do vrhunca izgradnjom trgovačkih centara na obodu grada koji će skoro u potpunosti

preuzeti trgovačke, a i neke društvene uloge grada (Poljičak, 2015). Ovaj dobar poznavatelj problema gradske jezgre Šibenika nadalje smatra da se tendencija propadanja povijesne gradske jezgre nije se promijenila ni nakon 1990. godine (Poljičak, 2015). Procesi koji su već tada bili na djelu i dalje su se nastavili kao što je propadanje fizičke strukture, smanjivanje broja stanovnika i povećanje broja napuštenih stanova. U prvom tranzicijskom razdoblju naglo se povećao broj građana koji su započeli privatni posao. To se naročito odnosilo na trgovačku djelatnost koju su smještali u prizemlja objekata u staroj jezgri. Uz postojeće, niknuo je značajan broj novih prostora, no to nije dugo trajalo jer je uslijedilo ratno razdoblje. Smanjenje platežne moći i gubitak zaposlenja negativno se odrazio na sadržaje i izgled jezgre.

Suvremeni problemi i izazovi šibenske jezgre

U okviru spomenutog projekta JEWEL provedeno je anketno istraživanje s ciljem prepoznavanja ključnih problema s kojima se danas susreću stanovnici gradske jezgre, ali i ostali Šibenčani.1 Osim toga, ispitani su i potencijali za revitalizaciju. Utvrđeno je da gradska jezgra Šibenika gubi svoj nekadašnji funkcionalni značaj, kako za 1 Osnovni cilj anketnog istraživanja bio je ispitivanje mišljenja i stavova stanovništva o iskustvima, prednostima i nedostacima te perspektivama života u šibenskoj jezgri. Bilo je podijeljeno na dvije ciljane populacije: 1. stanovnike koji žive u staroj gradskoj jezgri Šibenika te 2. stanovnike koji žive u naselju Šibenik, ali izvan stare gradske jezgre. Ukupno je anketirano 240 ispitanika. Ispitanici u staroj gradskoj jezgri (120 ispitanika) odabrani su metodom sistematskog slučajnog uzorka. Uzorak ispitanike izvan jezgre (120 ispitanika) stukturiran je proporcionalno broju stanovnika mjesnih odbora Šibenika 2011. Upitnik je sadržavao pitanja zatvorenog i otvorenog tipa. Podaci su obrađeni u programsku paketu SPSS 20 (Urbani razvojni plan povijesne jezgre Šibenika, JEWEL Model, Joint easily wafted East laboratory Model, South East Europe, Transnational Cooperation Programme, 2014.).


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

svoje žitelje tako i za ostale Šibenčane. Smanjenje funkcionalne važnosti jezgre ponajviše se očituje u slabljenju njene opskrbne funkcije, posebno za stanovnike ostalih dijelova Šibenika, ali i za žitelje jezgre, koji oko dvije trećine svojih svakodnevnih i dugoročnijih opskrbnih potreba zadovoljavaju izvan jezgre. Osim funkcije opskrbe, anketni rezultati upućuju i na slabljenje ostalih, profesionalnih funkcija jezgre kao što su liječničke i stomatološke. Preseljenje pošte izvan jezgre je također istaknuto te otvara pitanje slabljenja trećeg funkcionalnog aspekta jezgre, onog institucionalnog. Nadalje, prometna dostupnost jezgre i njenih dijelova jedan je od ključnih nedostataka koji su prepoznali i ispitanici koji u njoj žive i ostali stanovnici Šibenika. To se prvenstveno odnosi na nedostatak parkiranih mjesta u jezgri i parkirališta na njenim obodima. Isti problem više je puta ponavljan i u fokus grupama pa promet i dostupnost sigurno predstavljaju jedan od prioriteta u izradi plana upravljanja. No rezultati o navikama korištenja prijevoznih sredstava jasno ukazuju da je osobni automobilski promet potpuno dominantan oblik mobilnosti: koristi ga gotovo 3 od 4 ispitanika žitelja jezgre kad odlaze u druge dijelove Šibenika i gotovo svaki drugi Šibenčanin kad posjećuje jezgru. Poticanje ostalih oblika urbane mobilnosti, posebno javnog prijevoza (čijim je voznim redom zadovoljno tek nešto više od polovica žitelja jezgre) te biciklističkog i pješačkog, nužno je u oblikovanju dugoročno održivog prometnog sustava grada. Parkirališnih mjesta nikada neće biti dovoljno u gradu koji je gotovo u potpunosti okrenut individualnom automobilskom prometu. Demografsko i funkcionalno slabljenje jezgre odražava se i na njen značaj kao mjesta rada u ostalim djelatnostima, posebno malog i srednjeg poduzetništva. Iako manji dio anketiranih smatra kako jezgra nudi više moguć-

19

nosti za poslovanje od drugih dijelova grada, spomenuti problemi nestanka raznih usluga, prometne dostupnosti te uz to ipak previsoke cijene nekretnina i iznajmljivanja poslovnih prostora, kao i njihovog uređenja u poslovne svrhe, najvažniji su ograničavajući faktori funkcije rada. Šibenčani primjećuju i nižu kvalitetu ponude te osjećaju opću zapuštenost jezgre – i stoga ju rjeđe posjećuju. Život u jezgri je skup, ponajviše zbog visoke cijene održavanja i obnove objekata koja proizlazi iz činjenice da se radi o zaštićenom prostoru što uvjetuje stroža pravila te problema u prometnoj dostupnosti objekata. Nedostaju i javna sredstva za obnovu, mišljenje je ispitanika, žitelja jezgre. Buka i otežano njegovanje starijih i bolesnika također su istaknuti kao posebno otežavajuće okolnosti. S obzirom na ostarjelu dobnu strukturu jezgre, ova problematika ima poseban značaj i zahtjeva sustavan pristup. Primjerice, ispitanici su na visoko drugo mjesto nedostataka, odmah nakon parkirališta, istaknuli nedostatak dnevnog boravka za umirovljenike. Usprkos nedostatcima, tek bi se svaki četvrti ispitanik odselio iz jezgre. Žitelji jezgre, kao i ostali stanovnici Šibenika sentimentalno su povezani s njom, a oko polovice ih je i naslijedilo imovinu, više no u drugim dijelovima Šibenika. Kao najvažnije prednosti jezgre njeni stanovnici ističu lokaciju, blizinu različitih sadržaja te mogućnost bavljenja turizmom. Rezultati upućuju upravo na jačanje funkcija jezgre povezanih s ugostiteljstvom i turizmom te nastavak njene uloge kao dominantnog prostora zadovoljavanja kulturnih potreba i provođenja slobodnog vremena, iako se to više odnosi na njene žitelje nego na ostale stanovnike grada. Usprkos ograničenjima, stanovništvo ulaže u obnovu objekata, vrlo često u turističke svrhe. Ne čudi stoga što upitani o gospodarskim djelatnostima važnima za budućnost jezgre, i turi-


20

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

zam smatraju bitnom djelatnošću. No važnijim djelatnostima, žitelji, više nego ostali Šibenčani, smatraju povezivanje s lokalnim proizvođačima te malo i srednje poduzetništvo. Važnom prednošću svog stambenog prostora u jezgri stanovnici su ocijenili su i udaljenost od izvora zagađenja.

Funkcionalna analiza povijesne jezgre Šibenika S obzirom da je gubljenje funkcionalnog značaja jezgre (u smislu opskrbnih, profesionalnih i institucionalnih sadržaja) prepoznato kao jedan od većih izazova, pristupilo se kartiranju te izradi prijedloga njihove revitalizacije. Glavne funkcije koje određuju urbanitet grada, prema Vresku (2002), su poslovne djelatnosti u koje spadaju uprava, trgovina, usluge, financijsko poslovanje i dr. Uz poslovne djelatnosti ističu se posebno obrazovne i kulturne funkcije u koje spadaju škole, muzeji, knjižnice i kazališta. U metodološkom smislu, funkcionalno-prostorna struktura grada odražava se u načinu korištenja (funkciji) izgrađenog objekta (Lukić i Prelogović, 2011). Funkcionalno-prostorna struktura utvrđena je terenskim kartiranjem ovih djelatnosti koje koriste prostor jezgre. Također su evidentirani objekti koji su izgubili svoju prijašnju funkciju, odnosno prazni poslovni prostori i evidentirane su neizgrađene površine. Prema prikazu jezgru je moguće podijeliti u dva dijela. Južni dio bi obuhvaćao prostor od Trga Republike do Poljane, a sjeverni dio od Trga Republike do sjeverne granice jezgre.

Poslovne i upravne funkcije Poslovne i upravne funkcije uglavnom se nalaze u prizemljima objekata u jezgri (sl. 2). Ovakav tip smještaja djelatnosti u prizemlja, i to najčešće na glavnim komunikacijama, naslijeđen je iz prošlog stoljeća. Jedino se financijsko

poslovanje i upravni poslovi nalaze samostalno u objektima, odnosno bez funkcije stanovanja. Najveća koncentracija poslovnih djelatnosti nalazi se u južnoj dijelu jezgre. Južni dio jezgre je i u prijašnjim razdobljima imao važnu ulogu u urbanom životu i ulogu društvene, kulturne i trgovačke zone jezgre. Najveća gustoća ovih djelatnosti se nalazi uz glavne ulice u jezgri (Zagrebačku i Ulicu kralja Tomislava). Na potezu tih dviju ulica nalazi se najveći broj trgovina, čak 50 od 79 koliko ih je smješteno u jezgri. Od svih poslovnih funkcija trgovina je najzastupljenija sa udjelom od 56 %. Iz ovog podatka se naslućuje da jezgra nije u potpunosti izgubila svoju funkciju trgovačkog središta, ali je brojnost, kvaliteta robe i usluge trgovina dosta smanjena. Najviše prevladava trgovina odjećom i obućom s robom srednje kvalitete. Od trgovina kratkoročnom robom, odnosno od trgovina svakodnevnim namirnicama na ovom prostoru postoje samo 3 manje trgovine, dakle 4 % od ukupnog broja trgovina u jezgri. Dvije se nalaze u južnom dijelu, a samo je jedna u sjevernom. U ovu kategoriju ubrojene su i ljekarne kojih na ovom području ima dvije. U sjevernom dijelu jezgre dominira funkcija stanovanja, a uz obalu turizam (apartmani) i ugostiteljske djelatnosti. Ugostiteljstvo se također lociralo uz najatraktivnije dijelove jezgre – obalu, trgove i glavne ulice. Najveći broj restorana nalazi se na jugozapadnom dijelu obale. No to nisu restorani ponude vrhunske kvalitete već ona spada pod turistički orijentiranu. Na ovom dijelu nalazi se 8 od ukupno 25 restorana, konoba i pizzerija u jezgri. Kafići zauzimaju važno mjesto u životu jezgre. Prema spomenutom anketnom istraživanju, najveći broj stanovnika, pogotovo mladih, dolaze u jezgru radi izlazaka i velikog broja kafića. Njih u jezgri ima 29, a od svih djelatnosti najviše zauzimaju sjeverozapadnu obalu gdje čine gotovo 80% poslovne namjene (izuzev apartmana).


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 2. Poslovne i upravne funkcije jezgre Šibenika (izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)

21


22

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Turističke djelatnosti rasute su po cijelom području jezgre. Od turističkih smještaja uvjerljivo dominiraju apartmani u privatnom vlasništvu s čak 90 % udjela. U jezgri se nalazi samo jedan hotel koji je svojim izgledom i ponudom nekonkurentan te mu je potrebna adaptacija u fizičkom i funkcionalnom pogledu. U zadnje vrijeme trend u turističkoj ponudi je otvaranje hostela. Prije par godina jezgra je dobila svoja prva dva hostela dok se novi otvaraju na njenom obodu. Zanimljiva je činjenica da od turističkih agencija samo njih pet posluju u jezgri. Jezgra je nekad predstavljala i upravno središte grada, no upravne funkcije su se većinom preselile izvan jezgre ili u njeno kontaktno područje. Od upravnih djelatnosti ostale su još samo županijska uprava s uredom državne uprave, uprava Jadrolinije, hotela Jadran i turističke zajednice županije te Gradska vijećnica koju ne možemo u potpunosti staviti u ovu kategoriju. Od financijskog poslovanja u jezgri se nalazi samo jedna banka na Trgu kralja Držislava te jedna poslovnica osiguranja. Usluge su podijeljene na osobne i profesionalne. Od osobnih usluga tu samo spadaju frizeri i kozmetičari. Svi se nalaze na južnom dijelu jezgre blizu ulaza u nju. Profesionalne usluge bi trebale imati važnu ulogu u sadržaju jezgre, međutim situacija je drugačija. Postoji samo jedan naznačeni odvjetnički ured i jedno računovodstvo/knjigovodstvo. Možda razlog tomu valja tražiti u tom što se zgrada suda nalazi izvan jezgre pa to objašnjava veću koncentraciju srodnih ureda oko nje, a ne u jezgri. Zanimljivo je da u jezgri nema liječničke ili stomatološke ordinacije, no to se može objasniti time što se na obodu jezgre nalazi Dom zdravlja Šibenik. Od djelatnosti koje spadaju pod proizvodno zanatstvo najbrojniji su zlatari smješteni u Ulici kralja Tomislava te jedan u Zagrebačkoj ulici.

Pojavom globalizacije robna razmjena je brža, jeftinija i često kvalitetom niža stoga je i lako dostupna i zamjenjiva. Ovaj proces je doveo do zastarijevanja nekih zanimanja kao što su urari, postolari i krojači, kojih u jezgri nalazimo po jednog. Nedavno su se počele otvarati i art galerije kojih u jezgri ima na tri mjesta. One su veličinom male, ali obogaćuju kulturnu ponudu grada. Od ostalih poslovnica tu su npr. poslovnica gradskih novina (Šibenski tjednik), agencija za izdavaštvo, dizajn i marketing, agencija za eksport-import, kladionica te još neke. Na karti funkcionalne strukture sivom su bojom označeni prazni poslovni prostori (PPP). Ova kategorija je zabrinjavajući faktor, a ujedno i fokus revitalizacije funkcija jezgre. Oni će poslužiti kao polazišna točka u uvođenju novih/ starih djelatnosti i sadržaja u jezgru. Ukupno ih ima 70 i to najviše u južnom dijelu jezgre. Većina njih djeluje zapušteno te je potrebna financijska intervencija za njihovo obnavljanje. Značajan broj se nalazi na i kod prostora Stare pijace. To je ponovo atraktivan prostor jer je obnovljen i pretvoren u trg. Revitalizacija tog trga ovisit će o revitalizaciji funkcija oko njega i obrnuto. U posljednje vrijeme javlja se sve veći broj zatvorenih prostora trgovina i na glavnim ulicama. Može se zaključiti da opadajuća trgovačka atraktivnost jezgre negativno utječe na njenu ispunjenost sadržajima i na sam njen izgled te zahtjeva hitne intervencije.

Kulturne i obrazovne funkcije Nakon poslovnih djelatnosti druga skupina funkcija bitnih za vitalitet jezgre su kulturno – obrazovne funkcije (sl. 3). Od njih veliku ulogu ima Hrvatsko narodno kazalište koje se nalazi na glavnom trgu. To je jedno od najstarijih kazališta u Hrvatskoj. Bilo je razrušeno tijekom Domovinskog rata, no obnovljeno je i započelo s radom 2001. godine. Nasuprot kazališta nalazi se jedna od najsuvremenijih knjižnica


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

23

Sl. 3. Obrazovne i kulturne funkcije jezgre Šibenika (izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)

u Hrvatskoj, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“. Kako je već spomenuto, interpolirana je na mjesto Doma JNA, odnosno prije srušene Narodne slavjanske čitaonice. Ovo je jedan od primjera vraćanja funkcija u jezgru na mjesto iste prijašnje namjene. Prije otvaranja nove knjižnice 2005. godine tu ulogu je imao prostor na Baldekinu u prizemlju tzv. plavog nebodera. Kulturna ponuda grada je obogaćena starim muzejskim prostorima. Dva muzeja nalaze se u palačama nadomak katedrale, a treći se nalazi u sklopu samostana sv. Luce. U Ulici Krste Stošića smještena je Galerija sv. Krševana. Od obrazovnih funkcija u jezgri djeluju dvije škole. Već spomenuti interpolirani objekt Osnovne škole

„Fausta Vrančića“ te Šibenska privatna gimnazija i centar za edukaciju sv. Lovre. Uz obrazovne i kulturne funkcije jezgra broji i nekoliko udruga važnih za javna i društvena okupljanja i sudjelovanja u njihovim programima. Njih 12 se nalazi u južnom dijelu jezgre. U sklopu obrazovnih funkcija zanimljivo je prikazati i obrazovnu strukturu stanovništva jezgre po statističkim krugovima koje se računa u dobi od 15 i više godina (sl. 4). Nezavršeno primarno obrazovanje (nezavršenu osnovnu školu) ima mali udio građana jezgre. Udio se najčešće kreće oko 2 % , a u dva statistička kruga taj udio doseže i 5 %. Udio stanovništva jezgre sa završenim primarnim obrazovanjem


24

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

ce kao važnog gradskog trga nije prepoznata. Na Trgu Republike, ispred katedrale sv. Jakova, održavaju se manifestacije u par navrata tokom godine. Ovakva funkcija trga nalazi se još na Trgu Zavorovića i Trgu pučkih kapetana. Od zelenih površina glavnu ulogu ima Perivoj Roberta Visijanija. Ostale zelene površine nalaze se uz obalu te imaju dekorativnu funkciju. Parkirališta se nalaze na Poljani, uz cestu na obali i na njenim proširenjima. Koliko je nužno povećanje parkirnih mjesta oko jezgre vidljivo je iz tog što je glavni gradski trg pretvoren u zonu parkiranja čime mu se uskraćuje njegova osnovna funkcija trga. Ovaj problem se želi riješiti izgradnjom podzemnih garaža ispod Poljane za koje već postoji idejni projekt.

Novi model održivih funkcija u revitalizaciji jezgre Šibenika Sl. 4. Obrazovna struktura stanovništva jezgre po statističkim krugovima 2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2011.; posebno obrađeni podaci, DZS, Zagreb, 2014.

(osnovnom školom) iznosi 17 % što je nešto više od prosjeka grada koji iznosi 14 %. Sekundarno obrazovanje (završenu srednju školu) ima 55 % stanovništva jezgre, a tercijarno (visoku školu) ima 24 % stanovništva jezgre što je više od prosjeka grada.

Funkcije neizgrađenih površina Neizgrađene površine u staroj jezgri su trgovi, parkovi, parkirališta te uske ulice i prometnice. Na prostoru jezgre nalazi se 12 trgova od kojih je glavni Poljana. Poljana ima važnu komunikacijsku ulogu jer predstavlja glavni ulaz u jezgru. Stara pijaca je prenamijenjena iz tržnice u trg, no nažalost ideja nije popraćena i odgovarajućim sadržajima koji bi potvrdili tu funkciju. Već je navedeno da se uz nju nalazi veliki broj praznih poslovnih prostora. Funkcija Stare pija-

Revitalizacija gradske jezgre može se razmatrati u okviru održivog razvoja. Prilikom provođenja principa održivosti u jezgri moraju se razmatrati pravila izbora funkcija, struktura sadržaja centra i njegov prostorni kapacitet. Iako su pojedine funkcije profitabilnije od drugih, dobra zastupljenost svih sadržaja u sklopu osigurava održivost na dulje vrijeme. Miješanju društvenih, javnih i zajedničkih funkcija sa stambenim karakterom bi se trebalo težiti u cilju intenzivnijeg pulsiranja grada. Miješanje različitih funkcija, uglavnom stanovanja u kombinaciji s poslovanjem u prizemlju i trgovinom pokazuje u praksi revitalizacije pozitivne rezultate. Ipak, pažnju treba posvetiti izboru odgovarajućih funkcija u specifičnom okruženju (Vaništa Lazarević, 1999). Miješane funkcije (stanovanje, poslovanje, trgovina) omogućile bi tijekom čitavog dana živost prostoru, kao i svu potrebnu prateću strukturu stanovanja. Rezultat su održive zajednice sa visokom koncentracijom aktivnosti (stanovanje, rad, slobodno vrijeme) i visokom kvalitetom života koja proistječe iz brojnih mogućnosti za po-


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

sao i slobodom kretanja. Sa aspekta održivosti mogu se izvući neke smjernice za revitalizaciju funkcija: promoviranje miješanih funkcija (mixed use) koje su u dobroj ravnoteži međusobno i sa specifičnostima prostora, njihova dostupnost i pristupačnost te na kraju stvaranje prepoznatljivog identiteta i pozitivnog imidža grada. Revitalizacija funkcija kroz njihovu novu strukturu i raspored Principi miješanja funkcija i održivog razvoj grada primijenjeni su u izradi prijedloga nove strukture i rasporeda funkcija u jezgri. Funkcionalna diverzifikacija je nužna za održivost ovog prostora. Cilj je da jezgra bude namijenjena svim stanovnicima grada, prilagođena potrebama turizma i stvarni životni prostor stanovnicima koji žive u jezgri. Željeni rezultat bi bio zadržavanje i privlačenje stanovništva u jezgru te ponovno stavljanje ovog prostora u trgovački, društveni i kulturni centar Šibenika. Model funkcija idejno je podijeljen u nekoliko zona. Južni dio je osmišljen kao zona osobnih usluga i mikropoduzeća, prostor uz glavne ulice kao trgovačka zona s važnim kulturnim sadržajima; istočna zona kao zona zadovoljavanja svakodnevnih životnih potreba stanovništva; dok je sjeverni dio i dalje ostao namijenjen zabavi upotpunjenoj sa studentskim sadržajima. Ove zone nisu to u pravom smislu riječi već predstavljaju putokaz u planiranju koje je prilagođeno sadašnjem prostornom rasporedu i namjenama, postavljenom društvenom poimanju dijelova jezgre i načinu života u njoj te principima turizma. Izbor funkcija prati potrebe stanovnika jezgre koji su se izjasnili o njima u anketama provedenih u sklopu projekta Jewel, osobnom viđenju i spoznajama o prostoru te predviđenim projektima od strane Grada i privatnih investitora iznesenih u Strategiji razvoja Grada Šibenika 2011. godine. Posebna pažnja se trebala usmjeriti na očuvanje kulturno – građevinskog nasljeđa jer

25

planiranje novih funkcija i sadržaja ne smije zadirati u njihovu fizičku transformaciju i narušavanje. Posebni problemi planiranja s ovom vrstom nasljeđa su imovinsko – pravni odnosi, privatno vlasništvo, financiranje i naposljetku izabrane funkcije. U skladu s tim, nove funkcije i sadržaji su smješteni u sadašnje prazne poslovne prostore te povijesne palače koje imaju mogućnost obnove, smještaja novih sadržaja i sređenijih imovinsko – pravnih odnosa.

Južna zona Model predviđa da je južna zona namijenjena osobnim uslugama i mikropoduzećima (sl. 5). Na ovom prostoru se već sad nalaze neki od tih sadržaja, ali se sve više povećava broj praznih poslovnih prostora. Od novih sadržaja nalaze se osobne usluge poput frizerskih i kozmetičarskih salona te krojačkih obrta. U toj zoni predlaže se lociranje dječjeg vrtića te do njega prodavaonice dječjom opremom zbog lake dostupnosti. U neposrednoj blizini predlaže se lokacija za pomorsko – inovacijski centar, koji se, prema Strategiji, predviđa osnovati. Smješten je u zgradi Jadrolinije i praznog poslovnog prostora do nje. Centar bi omogućio umrežavanje lokalnih poduzetnika i fakulteta te pridonio razvoju i usavršavanju pomorske i inovacijske djelatnosti. Do Centra je smješten ured za upravljanje povijesnom jezgrom Šibenika koji je važan dio procesa revitalizacije. Od specifičnih trgovina stanovnici jezgre su posebno istaknuli nedostatak elektrotrgovine, stoga je ona smještena u ovoj zoni lake dostupnosti, u blizini osnovne škole i ostalih poduzetnika. Povećanju smještajnog kapaciteta u prilog bi išla i obnova hotela Krke koji se nalazi u zoni B zaštite nasuprot južnog ruba perivoja. Zgrada bivšeg hotela Krka je u oronulom stanju i bez funkcije te je šteta što građevina takve vrste, značaja i izgleda ne bude iskorištena u svojoj primarnoj svrsi.


26

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 5. Južna zona jezgre i novi sadržaji

(izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Središnja zona Središnja zona uz glavne ulice, Zagrebačku i Ulicu kralja Tomislava, je zona trgovačkih djelatnosti i kulturne ponude (sl. 6). Ulica kralja Tomislava predstavlja vraćanje trgovačke funkcije jezgre. Uz sadašnje trgovine odjećom i obućom, predlaže se lociranje prodavaonica s istim asortimanom, ali raznovrsnijom kvalitetom i ponudom. Te prodavaonice bi pridonijele boljem imidžu jezgre kao centra kvalitetne trgovine i veće prodajne ponude. Na potezu Ulice kralja Tomislava nalaze se građevine značajne kulturno – povijesne važnosti. To su stare gradske palače plemićkih obitelji Šibenika. Građani dosta osuđuju gradsku upravu i privatne vlasnike što su dopustili da takva zdanja dođu u zapušteno stanje u kakvom su sad. Oronule fasade, polupani prozori i devastirani interijer posebno opisuju baroknu palaču Divnić u centru jezgre nasuprot Trga palih šibenskih boraca. Stoga je ovdje naznačena namjena ove barokne palače kao još jednog važnog sadržaja za kulturnu baštinu i turizam. Namijenjen je za barokni muzej popraćen manjim koncertima ozbiljne glazbe u salonu palače koji je i bio namijenjen za tu svrhu. Time bi se obogatila kulturna ponuda grada zajedno s art galerijom koja bi se nalazila iza palače u sadašnjem praznom poslovnom prostoru kamene kuće. Na istom trgu, u palači Marenci privatni investitor planira otvoriti baštinski hotel s četiri zvjezdice koji bi imao 18 smještajnih jedinica, recepciju, mini wellnes, slastičarnu i kavanu (URL 2). To ide u prilog odlukama Grada da se u centru poveća broj smještajnih jedinica. Za tu svrhu bi mogla poslužiti i palača Foscolo koja se nalazi uz palaču Gogala koja je već pretvorena u hostel čime bi se stvorio kompleks apartmana u palačama u povijesnoj jezgri. Palača Galbiani – Šižgorić se također namjerava preurediti, a za njenu namjenu ovdje je planiran dnevni boravak za školarce s mul-

27

timedijalnom dvoranom koju Grad namjerava urediti. Istaknuta je potreba za prostorom koji bi privlačio djecu van škole, a ovaj prostor se čini pogodnim za to zbog veličine i lokacije. Zadnja preostala integralno posjedovana veća srednjovjekovna stambena cjelina u Šibeniku je palača Rossini. Ideja je da ova palača postane etnografski muzej ukupne površine 700 metara kvadratnih. Poseban potencijal ove zgrade je dvorište koje je moguće kombinirati s prostorijama u prizemlju i koji bi služili za dječje radionice i baštinski profilirana okupljanja s profesionalnim osobljem. Na višim katovima bi se nalazio stalni muzejski etnografski postav, a na preostalim bi se mogao urediti prostor za radionice i suradnju s obrtnicima koji promiču tehnike starih zanata npr. izrade šivane čipke, šibenskog puceta ili šibenske kape. Posebno mjesto u čuvanju i promicanju kulturne baštine, obogaćivanju turističke ponude i oživljavanju tradicionalnih zanimanja bi imale trgovine starim zanatima i posebne suvenirnice. One bi se nalazile uz Zagrebačku ulicu i katedralu i pridonosile bi raznovrsnosti trgovačke i turističke ponude te zanimanju građana.

Istočna zona Istočni dio je zona zadovoljavanja svakodnevnih potreba stanovnika (sl. 6). Zamisao je da Staroj pijaci damo novu/staru namjenu i vratimo u živote građana. Na njoj bi se održavali česti sajmovi te bi bila smještena zelena tržnica koju su stanovnici naveli da im nedostaje u jezgri. Uz nju bi bile smještene trgovine mješovitom robom, mesnice, pekare i cvjećare. Posebno mjesto bi imale trgovine kvalitetnih lokalnih proizvoda koji bi značajnije utjecali na razvoj proizvodnog i poljoprivrednog sektora Šibenika i njegove regije jer bi proizvođači dobili mjesto za prezentaciju i prodaju. Tu bi se nalazili restorani koji bi ponudom i cijenom bili prilagođeni i pristupačni stanovnicima grada i konobe s ponudom autoh-


28

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 6. Središnja i istočna zona s novim sadržajima (izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)

tonih delicija. Restoran sa vrhunskom gastronomskom ponudom i ekskluzivnijim cijenama smješten je između dviju glavnih ulica u jezgri te bi se nadovezao na poznati Pelegrin. Za potrebe festivala koji se svake godine održavaju u Šibeniku (npr. Međunarodni dječji festival) namijenjeni su prazni prostori oko kazališta radi lakše suradnje i organizacije. U planu Grada je osnivanje raspršenog hotela koji bi turističku ponudu obogatio smještajnim kapacitetima na inovativan način. Njegov glavni info centar i recepcija smješteni su na Zagrebačkoj ulici radi lakšeg snalaženja, orijentacije i objašnjenja turistima. Trgovine mješovitom robom nalaze se na dodatnih nekoliko mjesta u gradu da bi pokrile potrebe svih stanovnika jezgre.

Sjeverna zona Sjeverna zona bi u predloženom modelu funkcionalne organizacije, uz zabavnu, dobila i obrazovnu funkciju (sl. 7 i 8). U Šibeniku se namjerava osnovati Fakultet energetike i zaštite okoliša, a predložena lokacija za njega je vojarna Palacin u Mandalini. Studenti će biti primorani koristiti stalno javni gradski prijevoz, imat će problema sa smještajem i menzom. Stoga se predlaže lokacija bivšeg samostana kod crkve sv. Katarine koja se nalazi na obali i predstavlja dio nekadašnjih zidina. Nalazi se u jako lošem stanju te mu je potrebna nova namjena za koju je predložen upravo taj fakultet. U sklopu rada ovog fakulteta popunili bi se i prazni stanovi


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 7. Sjeverna zona sa studentskim sadržajima (izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)

29


30

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 8. Prikaz funkcija neizgrađenih površine (izradila Tea Lokas prema rezultatima kartiranja)


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

kojih u jezgri ima sve više te bi sama jezgra ponovno oživjela. Također, nedaleko od planiranog fakulteta, na prostoru bivše Peškarije nalazio bi se studentski centar s prostorijama za odmor, druženje i zabavu. Time bi i ova zgrada na atraktivnoj lokaciji dobila svoju novu namjenu. Problem sa zgradom Peškarije danas je dosta aktualan. Naime, zgrada je prodana privatnom investitoru koji na njenoj lokaciji planira izgraditi poslovno – stambenu zgradu. Tu je vidljiva greška Grada koji nije pomoću regulative odredio da se ta lokacija koristi samo za javne sadržaje čime bi bile spriječene ovakve interesne (zlo)uporabe važnog prostora u gradu.

Funkcija stanovanja Stanovanje je dominantna funkcija u jezgri. Funkcija stanovanja mjeri se brojem stanova, stambenom površinom po stanovniku i brojem stanovnika koji žive na tom prostoru (Vresk, 2002). Jezgra raspolaže sa 1 222 stana od kojih su oko 700 stalno nastanjeni (sl. 9). Povećava se broj napuštenih stanova i povremeno nastanje-

31

nih. Razlozi iseljavanja stanovništva iz jezgre prema Poljičku (2012) su substandardnost stanovanja čemu je još pogodovalo i dobivanje stanova u socijalističkom razdoblju. Kao glavni problemi fizičke strukture su starost i zapuštenost, dotrajale instalacije, dotrajalost drvenih dijelova, dotrajalost krova, slaba izolacija, problem substandardnosti (nema lifta, nemogućnost priključka na internet, smanjena mogućnost unutarnjih adaptacija) i za svaku adaptaciju je potrebna suglasnost konzervatora što život u jezgri čini dosta otežanim u odnosu na druge dijelove grada. Sveukupno stambene površine u jezgri ima 80 947 metara kvadratnih odnosno 45,4 metra kvadratna po stanovniku. Iz ovog broja je vidljivo da su to mali stanovi zbog karakteristične gradnje u vrijeme njihova nastanka među zidinama gdje je dominirala zbijena struktura građevina. Popisom stanovništva 2011. utvrđeno je da se broj stanovnika jezgre smanjuje. U jezgri trenutačno živi 1783 stanovnika. Njihov se broj dosta smanjio u odnosu na 2001., a prepolovio u odnosu na 1991. godinu. U zadnjem među-

Sl. 9. Broj stanova prema korištenju 2011. Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2011.; posebno obrađeni podaci, DZS, Zagreb, 2014.


32

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Tab. 1. Dobni sastav stanovništva jezgre 2001. i 2011. godine DOB

2001.

2011.

0-19

462

325

20-59

1211

985

> 60

501

473

UKUPNO

2174

1783

Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2011.; posebno obrađeni podaci, DZS, Zagreb, 2014.

popisnom razdoblju jezgra je gubila prosječno 40 stanovnika godišnje. Ako se ovaj trend nastavi jezgra bi mogla za 45 godina izgubiti sve svoje stanovništvo i ostati prazna kulisa. Bitno je naglasiti da je dobna struktura izrazito nepovoljna jer prevladava broj starog u odnosu na broj mladog stanovništva (tab. 1). Udio starog stanovništva iznosio je 2011. godine 26,5 % što područje jezgre svrstava u izrazito stari tip stanovništva. Indeks starosti pokazuje brojčani odnos starih (> 60) i mladih (0 - 19). Degradiranost dobne strukture očita je iz podatka da indeks starosti za područje jezgre iznosi 145,5 što opisuje jezgru kao tip stanovništva s izrazito dubokom starosti. Intenzitet negativnih demografskih promjena u jezgri vidljiv je iz usporedbe indeksa starosti iz 2001. i 2011. godine (sl. 10). Već je 2001. cijeli

Sl. 10. Usporedba indeksa starosti 2001. (slika lijevo) i 2011. godine (slika desno) Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2011.; posebno obrađeni podaci, DZS, Zagreb, 2014.


Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

prostor po indeksu starosti pripadao starom tipu stanovništva, no postojali su dijelovi jezgre koji su imali pozitivniji indeks, odnosno nisu pripadali tipu izrazito duboke starosti. Da je došlo do drastične promjene potvrđuje popis stanovništva iz 2011. godine gdje skoro cijeli prostor jez-

33

gre, izuzev jugoistočnog dijela pripada tipu izrazito duboke starosti s indeksom većim od 100. Najnepovoljnija situacija je u jugozapadnom dijelu jezgre gdje indeks starosti iznosi 239. Ovi podaci potvrđuju u kolikoj mjeri je ostarjelo stanovništvo jezgre i koliko mu je erodirana baza

mladog stanovništva.

Zaključak Revitalizacija povijesnih jezgri kao integralan proces je relativno novi koncept (sl. 11). Iz primjera njene provedbe u različitim gradovima zaključuje se da ne postoji obrazac zakonitosti koji se treba slijediti već se revitalizacija prilagođava uvjetima prostora. U Urbanom razvojnom planu povijesne jezgre Šibenika predložen je integralni model revitalizacije. U ovom članku naglasak je bio na aspektu revitalizacije funkcija jezgre. Za proces revitalizacije neophodna je obnova postojeće infrastrukture te funkcionalno – ekonomske baze. Za revitalizaciju funkcija provođenje mješovite namjene pridonosi održivosti prostora. Sa stajališta kulturne baštine proces revitalizacije omogućava njeno daljnje održavanje vraćanjem vitaliteta i korištenja. Jezgra Šibenika kroz burnu povijest svjedočila je promjenama načina života i promjenama funkcija. Sve je više napušta upravna funkcija, a trgovačka je gotovo izgubljena. Jedino što je i dalje drži na životu su zabavni i kulturni sadržaji te turizam koji danas ima uzlazni trend u gradu. Zabrinjavajuće je sve veće napuštanje stanova u jezgri te negativni trendovi kretanja stanovništva. U jezgri prevladava staro stanovništvo i proces odumiranja bez naznaka za poboljšanje trenda. U suvremenim uvjetima života jezgra ne mora bit izgubljena kategorija. Otvaranje trgovačkih centara na rubu grada je ozbiljno zaprijetilo opstanku jezgre u trgovačkom smislu. Također je prate problemi parkiranja i nekvalitetne uporabe javnih prostora. Sve veće rastakanje ekonomske baze rezultiralo je velikim brojem praznih poslovnih prostora stoga je neizbježno osmisliti model novih funkcija i sadržaja u jezgri. Po principu mješovite namjene i održivih funkcija u novom modelu naglasak je dan zadovoljavanju svakodnevnih potreba stanovnika jezgre i okolnog područja. Na to se pozitivno utječe stvaranjem trgovina mješovite robe, specijaliziranih trgovina, tržnice i osobnih usluga. Vitalitetu jezgre uvelike bi pridonijelo osnivanje fakulteta i inovacijskog centra koji bi rezultirali povećanjem stanovništva, potrošnje, jačanju obrazovne i poslovne funkcije jezgre i cijelog grada. Oblik turizma koji bi odgovarao prostoru jezgre i njenim značajkama je kulturni turizam. Pretvaranjem starih palača u muzeje, izložbene prostore s javnim i društvenim karakterom obogaćuje se kulturna i turistička ponuda grada što svakako pozitivno utječe na život u jezgri. Nadalje, tom će pridonijeti otvaranje obrta i trgovina tradicionalnim djelatnostima. Ovim postupcima smanjio bi se sezonalni karakter života koji često prevladava u povijesnim jezgrama gradova. Izrađeni model može poslužiti kao polazište daljnjem planiranju procesa revitalizacije. Može biti smjernica poduzetnicima i obrtnicima te kulturnim institucijama. Traži jače uključivanje lokalnog stanovništva i lokalnih vlasnika nekretnina te umrežavanje svih razina upravljanja i odlučivanja. Stara ur-


34

Tea Lokas, Aleksandar Lukić i Ivana Katurić: REVITALIZACIJA FUNKCIJA POVIJESNE URBANE JEZGRE ŠIBENIKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 15-35

Sl. 11. Integralni model revitalizacije šibenske jezgre Izvor: Urbani razvojni plan povijesne jezgre Šibenika, 2014.


35

bana jezgra Šibenika bez stanovnika ostat će samo prazna muzejska kulisa. Primjenom ove vrste modela revitalizacije vratit će joj se funkcije, stanovništvo i stari sjaj glavnog centra života grada Šibenika.

Literatura Grubišić, S., 1974: Šibenik kroz stoljeća, Muzej grada Šibenika, Šibenik. Kolanović, J., 1995: Šibenik u kasnom srednjem vijeku, Zagreb, Školska knjiga. Marković, J., 2009: Šibenik u doba modernizacije, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb-Šibenik. Poljičak, I., 2012: Sociologijski aspekti revitalizacije povijesnih gradskih jezgra: primjer Šibenika, Filozofski fakultet, Zagreb. Poljičak I. 2015: Glavna obilježja urbane preobrazbe Šibenika u razdoblju 1945.-1990., Zbornik radova Veleučilišta u Šibeniku 1-2, 69-83. Prelogović, V., Lukić, A., 2011: Funkcionalno-prostorna struktura ivanićgradskog podgrađa kao element urbanog identiteta, Zbornik radova Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa, Ivanić – Grad, https://bib.irb. hr/datoteka/553248.Prelogovic_Lukic.pdf, (10.06.2014.). Vaništa Lazarević, E., 1999: Urbana rekonstrukcija, Zadudžbina Andrejević, Beograd. Vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb. Zelić, D., 1995: Gradski statut kao izvor za povijest urbanog razvoja Šibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnost, 19, 37-55.

Izvori Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2011.; posebno obrađeni podaci, DZS, Zagreb, 2014. Urbani razvojni plan povijesne jezgre Šibenika, JEWEL Model, Joint easily wafted East laboratory Model, South East Europe, Transnational Cooperation Programme, 2014. Strategija razvoja Grada Šibenika 2011., http://www.sibenik.hr/projekti/strategija-razvoja-grada-sibenika, (12.5.2014.)

Internetski izvori URL 1: Zelenilo Šibenik, http://www.zelenilo-sibenik.hr/hrv/reference/galerija_park.asp (15.05.2014.) URL 2: Šibenski portal, http://sibenskiportal.hr/2014/05/21/foto-palaca-marenci-postaje-hotel-sa-cetirizvjezdice-s-18-smjestajnih-jedinica/, (30.05.2014.)

Tea Lokas, mag. geogr.

Prometno-tehnička škola, Put Gimnazije 64, Kralja Zvonimira 2 (druga lokacija) 22000 Šibenik, e-mail: tlokas13@gmail.com doc. dr. sc. Aleksandar Lukić

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: alukic@geog.pmf.hr Mag Urb mng Ivana Katurić

Urbanex, Medvedgradska 3, 10000 Zagreb, e-mail: ivanakaturic@gmail.com


37

BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA Sanja Benaković i Aleksandar Lukić

Od prvih kinematografa u Zagrebu do današnjih multipleks kina prošlo je više od jednog stoljeća, tijekom kojega su se mnoga kina otvarala, mijenjala ime, dobivala neku novu ulogu ili se zatvarala i pomalo nestajala u zaboravu. Kinematografija i geografija dva su pojma koja na prvi pogled laiku vjerojatno nemaju mnogo zajedničkoga. No proučavajući tematiku filmske djelatnosti ne isključivo kao oblika provođenja slobodnog vremena (iako je i to u domeni geografskog interesa), već i kroz prizmu razvoja i prostornog širenja kinematografije kao umjetnosti te utjecaja prikazivanih pokretnih slika na percepciju i stav gledatelja o prostoru koji je na filmu, ali i na percepciju vlastitog prostora, možemo prepoznati jaku i višestruku povezanost ovih dvaju pojmova.

Uvod Indirektan utjecaj nove, nepoznate kulture prikazane na filmu mijenja percepciju gledatelja o stranom, donedavno djelomično ili potpuno nepoznatom prostoru. Također, spoznaje do kojih promatrač može doći proučavajući radnju, međuljudske odnose, ekonomsku i političku pozadinu/sliku prikazanu na filmu, on možda nigdje drugdje ne bi osvijestio. Saznavanjem novog i drugačijeg, gledatelj mijenja i percepciju vlastitog prostora, okruženja, društva... S vremenom (te ovisno o izboru i kvaliteti filmova), postaje sposobniji kritički gledati na svijet koji ga okružuje. Kao što promatranje

različitih kultura, životnih navika, perspektiva i svakodnevica djeluje pozitivno ili negativno na gledatelja, tako ono može djelovati i na cijelo društvo u kojem se film prikazuje. Iz tog razloga u nekim društvima, pa tako i u našem, postojala je sredinom stoljeća cenzura određenih filmova za koje se mislilo da negativno utječu na gledateljstvo, bilo da promiču neprihvatljivo ponašanje, ili šalju nepoželjne političke poruke. Osim prostora prikazivanog na filmu, proučavati možemo i prostor u kojem film gledamo, što je i predmet ovog članka. Pritom mislimo na arhitekturu odnosno interijer i eksterijer kinodvorane, lokaciju na kojoj se nalazi, ambi-


38

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

jent kojim odiše te životni stil koji promiče. S obzirom da kinematografija „živi“ već više od 120 godina, u Zagrebu je prostor u kojem je film prikazivan mijenjao svoju fizionomiju od šatora, kina na otvorenom i „posuđenih“ koncertnih dvorana na prijelazu i početkom 20. st., preko zidanih dvorana bogato ukrašenih raznim neostilovima, do kinodvorana koje su otvarane u raznim kulturnim i radničkim domovima u vremenu od sredine do 80-ih godina 20. stoljeća. Naposljetku, na prijelazu tisućljeća dolazi do otvaranja multipleks dvorana koje zadovoljavaju potrebe suvremenih tehnološki naprednih filmova, ali nude i popratne sadržaje koje traži potrošačko društvo. Možemo zaključiti da je za potpuni dojam filma bitan i prostor, tj. ambijent u kojem se on gleda.

Od prvog kina do multipleksa Prva filmska projekcija u Zagrebu održana je 8. listopada 1896. u dvorani Kola, u zgradi Hrvatskog sokola (danas Akademija dramske umjet-

Sl. 1. Zgrada Hrvatskog sokola, fotografija s početka 20. stoljeća Izvor: Škrabalo, 2008

nosti), šest mjeseci nakon prve filmske projekcije braće Lumiere u Parizu (sl. 1). U jedanaest dana, u tom prvom kinematografu u Zagrebu održano je oko šezdesetak predstava (Majcen, 1995, 100). „Predstava je započela u dvorišnoj prostoriji. Publike nije bilo mnogo. Dosta mjesta ostalo je prazno. Na iznenađenje gledalaca, u prostoriji nije bilo pozornice, nego samo veliko bijelo platno na zidu. Na platnu je zatitralo svjetlo reflektora i opet se ugasilo. To se ponovilo nekoliko puta, a onda su preko platna prošle neke nejasne sjene i iščeznule. To je trajalo nekoliko minuta. Nestrpljiva publika počela se smijati i praviti šale na račun priređivača. No, odjednom su dvoranom odjeknuli krikovi čuđenja i zaprepaštenja. Na ekranu se pojavila lokomotiva koja je juri1a punom parom, kao da će se zaletjeti među publiku. Preko platna projurio je brzi vlak koji će se čas kasnije zaustaviti na velegradskom kolodvoru. Mnoštvo putnika koji su izlazili i ulazili u vagone, zaposleni kondukteri, nosači s kolicima, prodavači


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

novina, sve se to vrzmalo pred očima začuđenih gleda1aca. Poslije toga platnom su projurili konji u punom trku. Slike su prikazivale konjsku utrku u Auteilu pokraj Pariza. Na kraju, komična scena: bračna svađa. Pijani muž došao je u sukob sa svojom boljom polovicom, pa ga je ona izmlatila metlom... Gledaoci su bili oduševljeni i mahnito aplaudirali. Po cijelom Zagrebu pronio se glas o još jednom neviđenom čudu.“ (URL 1). Deset godina kasnije, 1906. godine u Gajevoj 1, na mjestu današnjeg hotela Dubrovnik, otvoren je prvi stalni kinematograf Union ili Pathe bioskop (sl. 2), poznat i pod reklamnim nazivom dvorana Edison, koji je imao električnu rasvjetu i petsto sjedala (Majcen, 1995, 102). Prije Prvog svjetskog rata u Zagrebu su djelovala četiri stalna kinematografa. Čak i u ratno vrijeme otvaraju se nove dvorane: kinodvorana

Sl. 2. Reklama za predstavu u prvom zagrebačkom kinu: Izvor: Škrabalo, 1984

39

Helios (1916.), odnosno današnje dramsko kazalište Gavella u Frankopanskoj ulici, kinodvorana Metropol (1916.) na Trgu Petra Preradovića (kasnije Capitol, potom Zagreb). Po završetku Prvog svjetskog rata Zagreb dobiva i kino koje je ostalo u svojoj prvotnoj funkciji sve do danas: nekadašnje kino Balkan, danas kino Europa. Nova, secesijski uređena zgrada, izgrađena je na mjestu nekadašnjeg starog kina i svečano otvorena 1925. (Majcen, 1995, 103). Razdoblje izgradnje modernih kinematografa, praćeno naglim demografskim i gospodarskim rastom Zagreba i njegovom pretvorbom u moderni europski grad koji je u sve većoj mjeri i središte kinematografske djelatnosti, završeno je izgradnjom Olimp kina (Ilica 90) i otvaranjem velikog kinematografa Music Hall s 1000 sjedala, u Nikolićevoj 7 (danas ZKM u Teslinoj ulici) (tab. 1). Za vrijeme Drugog svjetskoga rata u Zagrebu djeluju dvadeset i dva kinematografa. Mnoga od njh, navode Bilić i Ivanković (2006, 509), ostala su otvorena i nakon rata, prešavši iz privatnog vlasništva u društveno odnosno postavši dio novoosnovanoga poduzeća Kinematografi Zagreb 1946. godine. Spomenuti autori navode da se narednih desetljeća otvaraju i nova kina te kinodvorane koje su bile povezane s poduzećima i institucijama (npr. Kinoteka, Kino studentskog centra, kino RS Končar i sl.) (tab. 2). U vrijeme 1970-ih i 1980-ih Zagreb je brojao nešto manje od trideset kina (tab. 3). Kindvorane su imale i balkone, a primjerice kina Lika i Tuškanac, bila su i ljetna (otvorena) kina. Kino Kustošija bilo je poznato po filmovima za odrasle, a kino Kosmaj (danas art-kino Grič) po špageti-vesternima. Kino August Cesarec imalo je stolove i stolice kao u kafiću, a u njima je bilo i dozvoljeno pušenje (URL 2). Najmanji zagrebački kinematograf Otokar Keršovani mnogi Zagrepčani pamte kao prvo kino koje su posjetili jer je emitiralo uglavnom crtane i dječje


40

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Tab. 1. Zagrebačka kina prije Drugog svjetskog rata KINO

GOD. IZGRADNJE

ADRESA

NAPOMENA

UNION

1906.

Gajeva 1

Druga imena: Pathe bioskop, dvorana Edison; Kasnije drugo kino istog imena u Zvonimirovoj ulici

KINEMATOGRAF 2. ĆIRILOMETODSKIH ZIDARA

1907.

između Varšavske i Masarykove

do 1919. u dvorišnoj baraci; 1.ljetno kino u Zagrebu, kasnije BALKAN i EUROPA od 1995.)

3.

EDISON

1907.

ugao Petrinjske i Amruševe

-

4.

APOLLO

1912.

Ilica 31

5.

HELIOS

1916.

Frankopanska 8-10

gradi Alfred Muller; danas kazalište Gavella

6.

METROPOL

1916.

Trg Petra Preradovića 4

kasnije mijenja ime u Capitol, pa ZAGREB; 1917. premijera 1. hrvatskog filma „Brcko u Zagrebu“

7.

BALKAN

1921./ 1925.

Varšavska 3

A. Muller kupio je Kinematograf ćirilometodskih zidara, srušio ga i napravio novo kino na istom mjestu; kasnije kino EUROPA

8.

OLIMP

1921.

Ilica 90

Kasnije KOZARA, APOLO II, danas kazalište Histrionski dom

9.

MUSIC HALL

1921.

Teslina 7

Kasnije Luxor, dvorana Istra, danas ZKM

10.

DOM

-

Vlaška 70

-

11.

CENTRAL

-

Petrinjska 4

zatvoreno početkom 2000-ih, prenamjenjeno u noćni klub

12.

SLOBODA (ranije URANIA)

-

Tuškanac 1

danas kino Tuškanac

13.

MOSOR (UNION)

-

14.

LIKA

-

Ilica 10

nekad kino ASTORIJA, danas Zagrebački plesni centar

15.

JADRAN

-

Ilica 42

-

RBR.

1.

prva namjenski građena zgrada za kino; kasnije kino Croatia; danas kazalište Kerempuh

danas

Zvonimirova ulica (ranije Socijalistič- ke revolucije 63)

16.

STUDIO

-

Vlaška 92

17.

KOSMAJ

-

Jurišićeva 6

18.

PARTIZAN

-

Kvaternikov trg 1

19.

TRIGLAV

-

Okićka 3

Izvor: Priredili autori prema izvorima Majcen, 1995; 3

ranije GRAĐANSKI, danas Studio smijeha poznato i pod imenima REX i GRIČ poznato i pod imenima GRIČ i URANIA PATRIA


41

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Tab. 2. Broj predstava i posjetitelja u zagrebačkim kinematografima 1947. godine KINO

BROJ PREDSTAVA

BROJ POSJETITELJA

ZAGREB

1 098

571 689

APOLO

733

80 966

BALKAN

1 110

565 108

CENTRAL

1 090

375 533

ISTRA

374

190 693 (do 30.7.'47.)

Tab. 3. Zagrebački kinematografi koji su radili 1970-ih i/ili 1980-ih godina NAZIV KINA

ADRESA

1.

BALKAN (Europa)

Varšavska 3

2.

KOZARA (Olimp, Apolo II)

Ilica 90

3.

CENTRAL

Petrinjska 4

RBR.

4.

LIKA (Astoria)

Ilica 10

5.

MOSOR (Union)

Zvonimirova ulica 63

6.

JADRAN

Ilica 42

7.

STUDIO (Građanski)

Vlaška 92

8.

SLOBODA (Urania, Tuškanac)

Tuškanac 1

JADRAN

1 117

178 125

KOSMAJ

1 037

178 125

KOZARA

1 141

346 622

LIKA

1 132

488 588

9.

BRATSTVO

Park prosinačkih žrtava 16

MOSOR

790

143 451

10.

STUDENSTKI CENTAR (Centar, Kino SC)

Savska 25

PARTIZAN

782

174 156

11.

KALNIK (Apolo)

Ilica 227

SLOBODA

1 092

476 497

12.

KOSMAJ (Rex, Grič)

Jurišićeva 6

TRNJE

428

43 213

13.

OPATIJA

Draškovićeva 80

TREŠNJEVKA

250

28 866 (do 30.6.'47.)

14.

PARTIZAN (Grič, Urania)

Kvaternikov trg 1

TRIGLAV

796

107 870

15.

ROMANIJA

Trnjanska 70

UKUPNO

12 970

3 949 502

16.

TRIGLAV (Patria)

Okićka 3

17.

N.S. AUGUST CESAREC

Ilica 208

18.

KINOTEKA (N.S.* Grada Zagreba)

Korduska 1

19.

N.S. OTOKAR KERŠOVANI

Švarcova 18

20.

REMETINEC

Trg Narodne zaštite 1

21.

SIGEČICA

Rapska 37

22.

SESVETE

Trg Dragutina Domjanića 6

23.

KUSTOŠIJA

Vatrogasna 1

24.

JEDINSTVO (Stenjevec)

Samoborska 79

25.

N.S. KONČAR

Kroflinova 116

Izvor: Žlender, 1948

filmove, dok se u Kinoteci okupljala mladež. Svaki od ovih kinematografa odisao je jedinstvenim ugođajem i drugačijom atmosferom. Većina ovih kina danas je zatvorena. Neka od njih su srušena, a veći broj ih je prenamijenjen u druge kulturne ili trgovačke objekte. Početkom 1990-ih godina političke, društvene i ekonomske promjene u Hrvatskoj sudbonosno su utjecale na brojna zagrebačka kina. No već i tijekom 1980-ih, broj kina dvorana je bio u vidljivom padu: od gotovo tridesetak smanjio se na 21 do početka 1990-ih (sl. 3). Najznačajniji pad zabilježen je nakon promjene društveno-političkog uređenja i njime uvjetovanih novih načina provođenja slobodnog

26.

N.S. PEŠČENICA

Ivanićgradska 41 a

27.

N.S. MOŠE PIJADE

Ulica grada Vukovara 68

28.

N.S. TREŠNJEVKA (Buhara)

Ulica grada Vukovara 3

29.

DOM JNA

Stančićeva 4

Izvor: PPripremili autori prema izvorima 6-9

*N.S. – narodno sveučilište


42

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Sl. 3. Kretanje broja kinematografa od 1921. do 2015. Izvor: pripremili autori prema URL 3

vremena, okretanja ka konzumerizmu i sl. U razdoblju od 1990. do 2014. godine, broj kina je upola smanjen (sa 21 na tek 10 kina). U procesima dugogodišnjeg prelaska iz planskog u tržišno gospodarstvo privatizacija kina popri-

lično se neuspješno odvila. U isto to vrijeme populariziraju se multipleks kina koja svojom atraktivnošću zasjenjuju stare gradske kinematografe koji se ionako dotrajali ne mogu boriti s novom konkurencijom. Izuzetci koji su uz

Sl. 4. Kretanje broja kinematografa i dvorana/ekrana posljednjih godina u Zagrebu Izvor: pripremili autori prema URL 3


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

43

Sl. 5. Kretanje broja kinematografa i posjetitelja od 1950. do 2012. godine u Gradu Zagrebu Izvor: pripremili autori prema URL 3

potporu Grada i ljubitelja filma uspjeli opstati u novom vremenu prevlasti konzumerizma i „amerikanizacije“ društva su kino Europa, Tuškanc, art-kino KIC i art-kino Grič. Prije pojave multipleksa, broj kinematografa odgovarao je broju kinodvorana. No od dolaska multipleks kina, u Zagrebu se broj kinodvorana/ekrana višestruko brže povećava od broja kinematografa (sl. 4). Pojava velikih trgovačkih centara s multipleks kinima utječe na način provođenja slobodnog vremena stanovnika Zagreba, koji sve češće gradsku šetnju na otvorenom u centru grada zamjenjuju popodnevom u trgovačkom centru (Lukić, 2010). Usporedbom broja posjetitelja i kinematografa može se uočiti kako je smanjenje broja posjetitelja prethodilo smanjenju broja kinematografa. Logično, jer bez kino publike nema ni kina. Maksimum posjetitelja (10 267 000) zabilježen je 1960. godine, a maksimum broja kinematografa nekoliko godina kasnije (1965. godine 35 kinematografa). Minimum broja posjetitelja (1 358 000) zabilježen je 2000. godine,

a minimum broja kinematografa od 2008. do 2010. godine (sl. 5).

Otvaranje i zatvaranje kinematografa u Zagrebu: lokacijska analiza

Kod proučavanja nastanka i zatvaranja zagrebačkih kina kroz vrijeme, možemo prepoznati određene smjerove u kojima su se odvijali ti procesi. Otvaranje kina od pojave kinematografa odvijalo se u smjeru od središta prema rubu grada. Većini stanovnika iz bilo kojeg dijela grada bilo je bliže doći u centar nego u neki drugi rubni dio grada. Osim toga, prometna je povezanost iz bilo kojeg dijela periferije najbolja s centrom, a treći, ne manje važan razlog, jest što je u vrijeme kada su prvi kinematografi nastajali, grad Zagreb bio mnogo manji nego danas. Kako se povećavao broj stanovnika, tako se širio grad i rasla je potreba za kinima, a ona su se gradila sve dalje i dalje od centra, na lokacijama koje su tada bile iskoristive u takvu svrhu (sl. 6).


44

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Sl. 6. Zagrebačka kina prema razdobljima otvaranja Izvor: Pripremili autori prema izvorima Majcen (1995), 1-18

Također, može se primijetiti da su kina otvarana uz najvažnije prometnice. Najveći broj kina nalazi se u Ilici i oko nje, a kina koja su nastala u drugoj polovici 20. stoljeća okupljena su oko današnje Ulice grada Vukovara koja je u to vrijeme zamišljena kao nova najvažnija gradska prometnica u koju su smještene brojne važne zgrade javne i društvene namjene. Također, kina su u to vrijeme nastajala u novim, brzorastućim radničkim naseljima: Trešnjevci, Trnju i Peščenici. U razdobljima od 1941. do 1960. i od 1961. do 1970. otvoren je najveći broj kinodvorana u Zagrebu. Važno je još napomenuti da od 1971. do 1990. godine nije otvoreno niti jedno kino. Dakle, jedino kino koje je prije 1990. godine

Zagreb imao južno od Save je ono u N. S. Remetinec, a ono je već 1970-ih prestalo prikazivati filmove. Ostala kina u Novom Zagrebu nastala su tek nakon 2006. godine, kada su se otvorila multipleks kina u tom dijelu grada (s izuzetkom kina Midium, dvorane koja se nalazi u zgradi I. gimnazije, o kojem ima vrlo malo dostupnih podataka, osim da je radilo u vrijeme oko 1995. godine). U prvom razdoblju od 1922. do 1940. godine, zatvarana su ona kina u gradu koja su bila sagrađena među prvima i nisu imala kvalitetu niti su zadovoljavala uvjete za održavanjem projekcija nakon pojave zvučnog filma i veće popularizacije filmske kulture (sl. 7). Razdoblje od 1961. do 1970. godine bilo je „zlatna era“


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

45

Sl. 7. Zatvaranje zagrebačkih kina prema razdobljima Izvor: Pripremili autori prema izvorima 1-18

hrvatskih kinematografa. Tada je zabilježen najveći broj kina i posjetitelja, tako da u tom vremenu niti jedno zagrebačko kino nije bilo zatvoreno. Intenzivniji proces zatvaranja kinematografa započeo je 1970-ih godina i obuhvatio je tadašnje rubne dijelove Zagreba, odnosno tzv. „kvartovska kina“ (Remetinec, Sigečica i Romanija na Trnju, Buhara i Končar na Trešnjevci...). Od 1990. uglavnom se zatvaranju kina koja se nalaze u Donjem gradu i u njegovoj blizini (Mosor, A. Cesarec, Dom JNA) te neka kina koja su bila u sklopu Narodnih sveučilišta: Moše Pijade, Peščenica, Sesvete. Nakon 2000. godine zatvoren je velik broj kina u najužem gradskom centru te kultna kina Kinoteka i Kustošija. Za-

tvaranje kinematografa u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća odvijalo se dakle u smjeru od periferije prema centru. Pojava novih multipleks kina također je krenula od centra prema periferiji. Prvo se pojavio multipleks na Iblerovom trgu (vrlo brzo zatvoren), zatim na Kaptolu i u Branimirovoj ulici, a nakon 2006. godine, otvorena su 3 multipleks kina u trgovačkim centrima, izvan gradskog centra, prema rubnim dijelovima grada.

Postojeći kinematografi u Zagrebu U Zagrebu danas djeluje deset kinematografa. Možemo ih podijeliti na stare zagrebačke dvorane i multipleks kina (sl. 8). Ove dvije skupine razlikuju se po lokaciji, arhitekturi građevina,


46

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Sl. 8. Raspored kino dvorana u Zagrebu 2014. godine Izvor: Kartiranje, listopad 2014.

ambijentu u kojem se prikazuju filmovi te filmskom repertoaru kojeg prikazuju. Ako promatramo njihov prostorni raspored, možemo zamijetiti kako se danas otvorene stare zagrebačke kinodvorane nalaze unutar stare gradske jezgre, u njegovom najstrožem centru. U vrijeme kada su ta kina nastajala grad Zagreb bio je mnogo manji, a kina su otvarana na tim mjestima kako bi bila dostupnija što većem broju građana. Izuzetak među art-kinima je novo art-kino Metropolis u Muzeju suvremene umjetnosti otvoreno 2010. godine. Sva multipleks kina smještena su u trgovačkim centrima, a dio njih se nalazi na gradskom rubu gdje su izgrađeni zbog povoljnijih lokacijskih faktora (jeftinije zemljište, dostupnost automobilskim prometom za grad i regiju i sl.).

Stare zagrebačke dvorane i art-kina Ovakva kina smještena su uglavnom u staroj gradskoj jezgri u tradicionalnim građevinama koje služe kao kinoprostori još od prve polovice 20. stoljeća (tab. 4). Izuzetak je art-kino Metropolis koje je otvoreno u Muzeju suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu 2010. godine (URL 5). Tim kinom upravlja Ministarstvo kulture, dok je art-kino Grič u vlasništvu privatne tvrtke Kinematografi d.d. Kino Europa, Tuškanac i KIC doku-kino u vlasništvu su Grada Zagreba, a njima upravljaju Zagreb Film Festival, Hrvatski filmski savez i Hrvatska kinoteka. Repertoar u ovim kinima čine filmska ostvarenja nezavisne europske i svjetske kinematografije, a dogovara se u suradnji s drugim europskim i svjetskim nezavisnim kinima te Veleposlanstvima pojedinih država u Zagrebu.


47

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Tab. 4. Stare zagrebačke dvorane i art-kina u funkciji 2015. KINODVORANA (naziv i adresa)

STARI NAZIV

GODINA OTVORENJA

BR. DVORANA

OSTALI PODACI

Kino Europa

Balkan, Kinematograf ćirilometodskih zidara

1925.

2

Grad Zagreb otkupio ga je u listopadu 2007., od 2008. njime upravlja Zagreb Film Festivalu

Kino Tuškanac

Urania

1. polovica 20. stoljeća

1

Upravlja Hrvatski filmski savez

Dokukino KIC

Hollywood, KIC artkino

2. polovica 20. stoljeća

1

Osnovala udruga Restart

Art-kino Grič

Rex, Klek

1940.

1

Vlasnik Kinematografi d.d.

Art-kino Metropolis

-

2010.

1

U sklopu MSU-a

Izvor: Kartiranje, veljača 2015.

Multipleksi Prvo multipleks kino u Zagrebu otvorio je 1999. lanac Broadway u Importanne Galeriji (kino A1 Galleria koje je zatvoreno 2004.). Sljedeće godine, isti je lanac u Centru Kaptol otvorio kino Brodway Tkalča s 3 dvorane. Godine 2003. zagrebački filmski distributer Blitz film & video i njemačka tvrtka CineStar otvorili su Multiplex CineStar Zagreb (13 dvorana ukupnoga kapaciteta 2940 mjesta) u tada novoizgrađenom Branimir Centru (Bilić, Ivanković, 2006, 509).

CineStar je u Zagrebu otvorio još 2 multipleks kina, a Broadway Tkalča preimenovan je u Cineplexx Kaptol. Ista kompanija otvorila je još jedno multipleks kino u trgovačkom centru na istoku grada (tab. 5). Temeljna promjena u smislu lokacije multipleksa, u odnosu na nekadašnje kinodvorane, jest njihovo uklapanje u trgovačke centre, koji uz mjesto opskrbe postaje i važno (kritičari će reći i najvažnije) mjesto provođenja dokolice te svojevrsni pseudo javni prostor (Lukić, 2010, 75).

Tab. 5. Multipleks kina u Gradu Zagrebu 2015. godine MULTIPLEKS KINO

STARI NAZIV

ADRESA

GODINA OTVORENJA

BROJ DVORANA

CINEPLEXX CENTAR KAPTOL*

BROADWAY TKALČA

Nova Ves 11

2000.

5

CINESTAR ZAGREB

-

Branimirova 29, Branimir centar

2003.

13

CINESTAR NOVI ZAGREB

-

Av. Dubrovnik 16, Avenue mall

2007.

9

CINESTAR ARENA IMAX

-

Lanište 32, Arena centar

2010.

13

CINEPLEX CCO EAST

-

Slavonska avenija 11 d

2012.

7

Izvor: Pripremili autori prema izvorima URL 6, URL 7 *Napomena: Cineplexx Centar Kaptol zatvoren je u ožujku 2016.


48

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

CineStar je najzastupljeniji kinematograf u Zagrebu. Nalazi se na tri adrese u gradu: U Branimir centru u Donjem gradu te u Novom Zagrebu u Arena centru na Laništu i Avenue mallu u Aveniji Dubrovnik. Ukupan broj CineStar dvorana u Zagrebu je 35, a u njima se nalazi 6535 sjedala. Cineplexx se u Zagrebu nalazi na dvije adrese: u Novoj Vesi 11 u Kaptol centru i u Slavonskoj aveniji 11 d u City centru one east. Ukupno ima 12 dvorana i 1937 sjedala (URL 6).

Prenamjena nekadašnjih kinodvorana u Zagrebu Usporedno s otvaranjem i zatvaranjem, odvijala se i prenamjena kinodvorana u Zagrebu. Kina koja nisu srušena ili napuštena uglavnom su prenamijenjena u kulturne ustanove (kaza-

Sl. 9. Zagrebačka kina prema trenutnom obliku korištenja Izvor: kartiranje, listopad 2014., dopuna veljača 2015.

Sl. 10. Udio prenamijenjenih zagrebačkih kina prema djelatnostima od 1970. do 2014. godine Izvor: kartiranje, listopad 2014.

lišta, obrazovne centre...) ili u objekte komercijalne namjene (prodavaonice, hotele...) (sl. 9). Pojedina nekadašnja kina u vlasništvu su privatnih vlasnika i udruga koje ih koriste u mje-


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

49

Sl. 11. Zagrebačka kina prema namjeni 2016. godine Izvor: kartiranje, listopad 2014., dopuna 2016. godine

šovite umjetničko-poslovne svrhe (Produkcija kulture Aplauz u nekadašnjem kinu Mosor, i Studio smijeha u bivšem kinu Studio). Gotovo sva nekadašnja i sadašnja kina nalaze se na katastarskim česticama mješovite namjene. Najveći udio u prenamijenjenim kinima zauzimaju javne ustanove vezane za kulturu i obrazovanje (50 %), a na manjem udjelu nekadašnjih zagrebačkih kina otvorene su trgovine i ugostiteljsko-turistički objekti (sl. 10 i 11).

Nekadašnja kina prenamijenjena u kulturne i obrazovne ustanove

Većina prenamijenjenih kinematografa i dalje vrši funkciju javne i društvene namjene. To su uglavnom kulturne i obrazovne institucije (sl. 12). Velik broj nekadašnjih kina danas je prena-

mijenjen u kazališta (tab. 6). To je česta pojava iz razloga što za promjenu iz jednog korištenja u drugo nisu potrebne velike infrastrukturne investicije, a i lokacija za kazalište u klasičnoj građevini u središtu grada vrlo je povoljna. Pojedina kina prenamijenjena su u gradske kulturne centre i prostore udruga koje se bave kulturnom djelatnošću. Kinematografi O. Keršovani, A. Cesarec, Končar, Trešnjevka, Remetinec, Peščenica, Moše Pijade i N.S. Grada Zagreba (kasnije Kinoteka) bili su u sklopu tadašnjih Narodnih sveučilišta (sl. 13). U njima su se osim prikazivanja filmova vršile i neke druge kulturne djelatnosti. Neki od njih prenamijenjeni su u Centre za kulturu. Danas se u ovim kulturnim centrima održavaju razne vrste edukacija za djecu i odrasle: brojne radionice, predavanja,


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

foto: Sanja Benaković

50

Sl. 12. Satiričko kazalište Kerempuh od 1994. godine (bivše kazalište Jazavac od 1971.), a nekadašnje kino Apollo – prvo namjenski građeno kino otvoreno 1912. godine (kasnije preimenovano i kino Croatia)

Tab. 6. Popis zagrebačkih kinematografa prenamijenjenih u kazalište KINEMATOGRAF

ADRESA

KAZALIŠTE

GODINA PRENAMJENE

LUXOR

Teslina 7

Zagrebačko kazalište mladih (ZKM)

1948.

KOZARA (APOLO)

Ilica 90

Histrionski dom

2003.

OPATIJA

Draškovićeva 80

Vidra

1981.

AUGUST CESAREC

Ilica 208

Teatar Exit

2003.

HELIOS

Frankopanska 8-10

Dramsko kazalište Gavella

1953.

APOLLO (CROATIA)

Ilica 31

Satiričko kazalište Kerempuh (1994.), Jazavac (od 1971.)

1971.

Izvor: Pripremili autori prema URL 8, URL 9


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA

foto: Sanja Benaković

51

foto: Sanja Benaković

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Sl. 13. Centar za kulturu i film A. Cesarec u nekadašnjem kinu Kalnik na Črnomercu

Sl. 14. Kino Studio, danas klub stand-up komedije Studio smijeha

Tab. 7. Popis zagrebačkih kinematografa prenamijenjenih u centre s kulturnom i obrazovnom namjenom KINEMATOGRAF

ADRESA

KULTURNI CENTAR

N.S. OTOKAR KERŠOVANI

Švarcova 18

Centar za kulturu i informacije Maksimir

REMETINEC

Trg Narodne zaštite 2

Centar za kulturu Novi Zagreb (od 1977.)

SESVETE

Trg Dragutina Domjanića 6

Narodno sveučilište Sesvete

N.S. PEŠČENICA

Ivanićgradska 41 a

Kulturni centar Peščenica

KALNIK

Ilica 227

Centar za kulturu i film A. Cesarca

LIKA

Ilica 10

Zagrebački plesni centar (ZPC) (od 2009.)

N.S. MOŠE PIJADE

Ulica grada Vukovara 68

Pučko otvoreno učilište

MOSOR

Zvonimirova ulica 63

Produkcija kulture "Aplauz" (od 2008.)

STUDIO

Vlaška 92

Studio smijeha (od 2010.)

Izvor: Pripremili autori prema URL 8, izvori 9-18

Tab. 8. Popis zagrebačkih kinematografa koji se povremeno koriste za različite namjene (ne nužno kino-projekcije) KINEMATOGRAF

ADRESA

POVREMENO KORIŠTENJE

KINO SC (CENTAR)

Savska 25

tribine, ponekad projekcije (Zagrebdox...)

FORUM

Jarunska 2

predavanja, tribine

KINOTEKA

Korduska 1

vraćeno crkvi, duhovne vježbe

Izvor: kartiranje, listopad 2014.


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

foto: Sanja Benaković

52

Sl. 15. Kafić Ex Kinoteka u Kordunskoj ulici predstave, projekti te glazbene i plesne aktivnosti svakodnevno su na ponudi građanima (tab. 7). Njihov cilj je aktivirati i dodatno obrazovati stanovništvo u lokalnoj zajednici. Dok su Centri za kulturu pod upravljanjem Grada Zagreba, nekadašnja kina Mosor i Studio vode udruge građana (sl. 14). Pojedini nekadašnji kinematografi koriste se za povremene predstave, predavanja i tribine. U Kinu SC ponekad se vrše i filmske projekcije, ali isključivo u vrijeme pojedinih filmskih festivala (npr. Zagreb Dox). Dvorana kina Forum nalazi se u sklopu Studentskog centra Stjepan Radić, a u upotrebi je kada se u njoj organiziraju razni skupovi, predavanja i duhovne vježbe za mlade. Prostor nekadašnje Kinoteke (N. S. Grada Zagreba) nakon osamostaljenja vraćen je Crkvi pa se u njemu povremeno također održavaju duhovne vježbe. Ondje se nalazi i kafić Ex Kinoteka koji podsjeća na nekadašnja vremena kada je ovdje radilo jedno od kultnih zagrebačkih kina (sl. 15.; tab. 8).

Trgovačka i ugostiteljsko-turistička namjena na lokacijama nekadašnjih kina

U trgovačku namjenu prenamijenjena su tek tri kina: Triglav, Jadran i Dom, a hotel Lisinski na Trnju nekada je bio kino Romanija. Kino Central u Petrinjskoj ulici nedavno je prenamijenjeno u noćni klub Opera (tab. 9; sl. 16). Tab. 9. Popis zagrebačkih kinematografa prenamijenjenih u trgovačku i poslovnu namjenu TRGOVAČKA I POSLOVNA NAMJENA

KINEMATOGRAF

ADRESA

ROMANIJA

Trnjanska 70

hotel Lisinski

TRIGLAV

Okićka 3

prodavaonica

JADRAN

Ilica 42

prodavaonica

DOM

Ilica 70

prodavaonica

CENTRAL

Petrinjska 4

noćni klub

Izvor: kartiranje, listopad, pripremili autori prema izvorima, 4-15


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA

foto: Sanja Benaković

53

foto: Sanja Benaković

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Sl. 16. Kino Triglav, danas je trgovina

Sl. 17. Napušteno kino Urania na Kvatrenikovom trgu 2014.

Zatvorena, srušena i zaboravljena zagrebačka kina

U Zagrebu je ostalo još 8 napuštenih kina. Ove vrijedne nekretnine od kojih je gotovo polovica u centru grada podliježu zubu vremena, propadaju i gube na svojoj vrijednosti. Možda rješenje za ove objekte leži u privatnim korisnicima i nevladinim udrugama poput Produk-

cije kulture Aplauz i Studija smijeha koji koriste prostore nekadašnjih kina Mosor i Studio. Kultno kino Kustošija u kojem srušeno je 2006. godine (URL 10). Na mjestu starog kina Union nalazi se hotel Dubrovnik dok je kino Zagreb srušeno, a na njegovom mjestu i na parceli do izgrađen je trgovački centar Cvjetni s luksuznim stanovima (sl. 17 i 18; tab. 10).

Tab. 10. Popis napuštenih i srušenih kina u Zagrebu KINEMATOGRAF

ADRESA

KORIŠTENJE

BRATSTVO

Avenija Dubrava

napušteno

URANIA

Kvaternikov trg 1

napušteno

SIGEČICA

Rapska 37

napušteno

JEDINSTVO

Samoborska 79

napušteno

N.S. KONČAR

Kroflinova 116

napušteno

N.S. TREŠNJEVKA

Ulica grada Vukovara 3

napušteno

DOM JNA

Stančićeva 4

napušteno

CROATIA

Katančićeva 3

napušteno

BRATSTVO I JEDINSTVO

Ljubljanica

nepoznato

KUSTOŠIJA

Vatrogasna 1

srušeno

ZAGREB

Trg Petra Preradovića 4

srušeno (danas lokacija trgovačkog centra Cvjetni)

UNION

Gajeva 1

srušeno (danas lokacija hotela Dubrovnik)

Izvor: kartiranje, listopad 2014., pripremili autori prema URL 8


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

foto: Sanja Benaković

54

Sl. 18. Srušeno kino Kustošija u Vatrgasnoj ulici

Stare zagrebačke kinodvorane kao „područja brižnosti“ Stare zagrebačke kinodvorane u kojima se još uvijek okupljaju ljubitelji alternativne, nezavisne europske i svjetske kinematografije, mjesta su koja za mnoge imaju dublje emocionalno značenje i u kojima oni osjećaju identifikacija s „duhom starog Zagreba“. Mnogi će kritičari reći da je takav bio prije ekspanzije bezličnih multipleks kina i trgovačkih centara sterilne, bezmjesne atmosfere. Taj svijet tzv. „ne-mjesta“ širi se prostorom nauštrb „područja brižnosti“ pomoću kojih društvo definira svoj identitet. Područja brižnosti, pojam koji je u geografiju uveo Tuan, doživljavaju se emocionalno i za razliku od „javnih simbola“ (spomenika, parkova, trgova i sl.), ona se doživljavaju subjektivistički, iznutra (Šakaja, 1999, 22). Područja brižnosti nastaju samo na onim mjestima na kojima ljudi emotivno doživljavaju svoju okolinu, na kojima je veza između njih i mjesta duboka i dugotrajna. Zagreb nisu samo njegove ulice i zgrade, neke prepoznatljive lokacije i vizure grada, Zagreb su svi njegovi zvukovi, mirisi i teksture, pa i sjećanja na kinodvorane. Ako pretpostavimo da su stara kina područja brižnosti, prema njima su dakle razvijene tri

dimenzije percepcije prostora: osjetilna, estetska i emocionalna. S druge strane, to bi značilo da prema tzv. ne-mjestima (u ovom slučaju trgovačkim centrima i multipleks kinima), nedostaje treća - emocionalna dimenzija. Je li tome tako, ispitano je putem ankete. Ispitano je sto posjetitelja, dvije skupine po pedeset posjetitelja, s ciljem da se provjeri koja kina preferiraju te je li stvorena emocija prema određenoj vrsti kina koju bismo mogli definirati kao stvaranje osjećaja brižnosti prema mjestu. Prva skupina ispitana je ispred kultnog zagrebačkog kina Europa, a druga skupina ispred suvremenog multipleks kina u Branimir centru. S obzirom da stručnjaci tvrde da „osjećaj mjesta“ može nastati samo na onim mjestima gdje je veza između ljudi i mjesta duboko ukorijenjena, pokušalo se odgovoriti na pitanje je li stvorila emocija za staro gradsko kino (očekivani rezultat), za multipleks, ili možda za oba ili niti za jedan kinematograf, odnosno te možemo li neko od njih nazvati „područjem brižnosti“ (tab. 11). Usporedba posjetitelja ispitanih pred dvama kinima prema starosti pokazuje određenu razliku. U multipleksu je ispitan nešto veći broj mladih posjetitelja do 30


55

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Tab. 11. Rezultati anketiranja posjetitelja kina Europa i multipleks kina u Branimir centru Skupina posjetitelja ispitana ispred kina Europa

Skupina posjetitelja ispitana ispred multipleks kina Cinestar Branimirova

1.) Koliko godina imate? 0-19

0

4

20-29

24

34

30-39

17

10

40-49

6

2

50-59

3

0

60 i više

0

0

barem jednom tjedno

4

2

više puta mjesečno

13

6

barem jednom mjesečno

9

15

više puta godišnje

16

24

barem jednom godišnje

5

3

rjeđe od jednom godišnje

3

0

stare zagrebačke kinodvorane

16

0

multiplekse

17

42

i jedne i druge podjednako

17

6

kino Europa

38

14

kino Tuškanac

32

6

art-kino Grič

17

2

KIC doku-kino

11

0

2.) Koliko često posjećujete kina?

3.) Koje kinematografe radije posjećujete?

4.) Koja kina ste posjetili u posljednjih 5 godina?

art- kino Metropolis

5

2

Ukupno

103

24

Cineplexx centar Kaptol

26

17

Cinestar Branimir centar

40

43

Cinestar Novi Zagreb

24

33

Cinestar Arena IMAX

17

25

Cineplexx CCO East

2

4

109

122

Ukupno Izvor: anketa, listopad 2014.


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

foto: Sanja Benaković

56

Sl. 19. Kino Europa godina, dok je pred starim gradskim kinom ispitan veći broj posjetitelja starijih od 30 godina (tab. 12). Posjećenost multipleksa je otprilike ista kod obje skupine ispitanika tj. i oni koji su ispitani pred kinom Europa i oni ispitani pred multipleksom Branimir centar otprilike jednako često odlaze u multipleks kino. Razlika se primjećuje u posjećivanju starih gradskih kina: tek 30 % ispitanika iz multipleksa bilo je u starom gradskom kinu, dok oni koji su zatečeni pred starim kinom podjednako posjećuju i jedna i druga kina, ovisno o filmu koji žele gledati. Samo petero anketiranih posjetitelja pred multipleksom (10 %) podjednako posjećuje obje vrste kina. S obzirom da 70 % ispitanika ispred multipleks

kina nisu bili u starom kinu u posljednjih 5 godina, a imaju manje od 30 godina, može se pretpostaviti da većina njih nikad niti nije bila u nekom starom gradskom kinu, pa je i logično da se čak 90 % tih ispitanika izjasnilo da preferira multipleks kina. Među 30 % onih koji su bili u starom gradskom kinu navedene su slične prednosti i nedostaci obaju vrsta kina kao i kod ispitanih pred kinom Europa (sl. 19). Nekoliko ispitanika napisalo je da u starom/ klasičnom i art-kinu očekuje da će pogledati kvalitetan film, a u multipleksu ne očekuje toliko kvalitetan film koliko dobru zabavu. Posjetitelji cijene u starim kinima intimniju atmosferu i bolji ugođaj. Također, stara kina u njima bude stare uspomene. Nekoliko ispitanika odgovorilo


57

Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

Tab. 12. Prednosti, nedostaci i emocije povezane s kinom Europa i multipleks kinom u Branimir centru Grupa posjetitelja ispitana ispred kina Europa KINO EUROPA I SLIČNA KINA

MULTIPLEKSI

Grupa posjetitelja ispitana ispred multipleks kina KINO EUROPA I SLIČNA KINA

MULTIPLEKSI

ugodna, intimna atmosfera, nema gužve, bolji ugođaj, intelektualniji sadržaj, kvalitetniji filmovi, lokacija, nekomercijalni, umjetnički program, ugođaj, bolji doživljaj filma, jeftinije ulaznice, program, romantična atmosfera, zanimljivije projekcije, lijep interijer, pozitivan duh, art filmovi

lokacija bliže kući, velik repertoar filmova, tehnička opremljenost dvorana, infrastruktura (zvuk, slika), 3D, "surround" ozvučenje, udobnost, parking, rezervacija karata, veća ponuda grickalica, komedije za opuštanje, snimke koncerata, kokice, moderna tehnologija, uglavnom samo blockbusteri, više termina prikazivanja projekcija

posebno okruženje, tradicija, kućna, intimna atmosfera, manja gužva, lokacija, jeftinije ulaznice, kvalitetni filmovi, art atmosfera, indie filmovi, dobri filmovi, bolja atmosfera, kvalitetni filmovi nedostupni u multipleksima

kvalitetna slika i zvuk, specijalni efekti, prostranost, tehnologija, novi filmovi, mogućnost dodatne kupovine u trgovačkom centru, parking, online kupnja, hrana, lijepe dvorane, moderno okruženje, udobnost, više mogućnosti na jednom mjestu (barovi nakon kina, parking, restoran...), dostupni hit filmovi, velik izvor filmova, ponuda grickalica

neudobna sjedala, zagušljivo, dotrajala infrastruktura, nema blockbustera, nekad bude hladno u njima, dotrajalost, skromni popratni sadržaji (kokice, pića), parkiranje, lošiji zvuk i slika

samo blockbusteri, gužve, prebučno, reklame, visoke cijene, komercijalizirano, slaba raznovrsnost, previše uniformirano, loši filmovi, svako kino je isto, površnost, "bombardiranje" reklamama

skučen prostor, parking, manji izbor filmova, zastarjelost, udaljeno platno, neudobna sjedala, ne prikazuju najnovije filmove, slab program, slabo oglašavanje, nemodernizirani, nema blockbustera

cijena, gužve, reklame, nema indie filmova, nepristojnost mladih posjetitelja

bijeg od stvarnosti, "mozak na pašu", zabava, sreća, relaksacija, zadovoljstvo, nezainteresiranost, odmor, (globalizacija, hladno), ni da ni ne, više kao izlazak nego kao odlazak u kino, nema emocije, konzumerizam

lijep ugođaj, podsjeća na mladost, mir i opuštenost, buđenje uspomena, uzbuđenje, zadovoljstvo, nostalgija, veće uživanje u samom filmu

EMOCIJA KOJU BUDI ODLAZAK U KINO

veselje, znatiželja, iščekivanje, radost, zainteresiranost, povratak u stare dane, uživanje u filmu i ambijentu, druženje nakon predstave, opuštanje, intelektualni stimulans, zadovoljstvo, zabava, sreća, ponekad povezanost među ljudima koja budi emocije tijekom filma, djetinjstvo, intimnost, dolazak zbog samog filma, filmovi koji potiču na razmišljanje, "volim ići u kino Europa"

radost, zabava, izlazak s prijateljima, zadovoljstvo, strast, sreća, druženje s dragim ljudima, opuštanje, veselje, uzbuđenje, katkad osjećaj izgubljenog vremena

Broj posjetitelja koji su pokušali opisati emociju odlaska u kino

42/50

21/50

17/50 (15/50 posjetilo je neko staro kino u poljednjih 5 godina)

35/50

PREDNOSTI

NEDOSTACI

Izvor: anketa, listopad 2014.


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

foto: Sanja Benaković

58

Sl. 20. Multipleks CineStar u Branimir centru je kako im se sviđa osjećaj opuštanja i druženja s prijateljima pri odlasku u kino, a dvoje da se osjećaju „moderno“ u multipleks kinu. Većina posjetitelja pri odlasku u multipleks osjećaju uzbuđenje, opuštenost, zadovoljstvo, sreću te veselje i zabavu. Ispitanici u starim kinima osjećaju mir, opuštenost, uzbuđenje, zadovoljstvo, nostalgiju te ih stara kina podsjećaju na mladost i djetinjstvo. Ipak, veći broj ispitanika koji u posjetili obje vrste kina opisao je emociju prema starom kinu, a manji broj prema multipleksu, dok se troje ispitanika izjasnilo da odlazak u staro kino u njima budi osjećaj ljubavi! Ovakvi rezultati upućuju na to da su stara kina bliža ideji područja brižnosti nego multipleksi (sl. 20).

Pred multipleksom je najvećim dijelom zatečena i anketirana mlađa populacija (mladi u 20-im godinama), a to je indikativno jer ukoliko se mlade dovoljno ne informira o postojanju starih kina kao alternativnog izbora multipleksima, oni ih danas, a niti u budućnosti neće posjećivati. Mladi često imaju pogrešnu sliku o tim kinima. Primjerice, njihove su tvrdnje u anketi kako su ona zastarjela, kako prikazuju samo stare filmove, te kako sva kina imaju neudobne stolce. Te tvrdnje su netočne, dakle, njihovi stavovi nisu temeljeni na iskustvu već su ili tako čuli, ili pretpostavljaju da ako neko kino ima dugu tradiciju, da se ne ulaže u njegovu infrastrukturu i kvalitetu projekcija.


Sanja Benaković i Aleksandar Lukić: BILO JEDNOM U ZAGREBU – ZATVARANJE I PRENAMJENA STARIH ZAGREBAČKIH KINODVORANA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 37-60

59

Zaključak Prošlo je punih 110 godina od otvaranja prvog stalnog kinematografa u Zagrebu. I dok su u prvoj polovici prošlog stoljeća kinodvorane bile najvažniji „prozor u svijet“, s povećanjem broja kućnih televizora od 1960-ih, započinje i njihovo zatvaranje i prenamjena. Nastavlja se 1980-ih godina pojavom video rekordera, a 1990-ih propadanje kina potaknuto je ratnim prilikama, manjkom ulaganja te, smatramo, nedovoljno uspješnim procesima pretvorbe i privatizacije, što je dovelo su do pada broja starih kinematografa s trideset i pet 1965. godine, na tek 4 stara kinematografa danas. Usporedo sa zatvaranjem starih dvorana 2000-ih godina i otvaranjem Hrvatske inozemnom tržištu otvaraju se nova multipleks kina u sklopu trgovačkih centara koja privlače posjetitelje velikim platnima, visokom kvalitetom zvuka te popratnim sadržajima koji se nude u trgovačkim centrima (kupovina, besplatan parking, kafići, noćni klubovi...). I ona su pridonijela smanjuju broja starih dvorana, no od 2000., kada je otvorena prvo multipleks kino A1 Galleria u Importane Galeriji na Iblerovom trgu do danas, i dva multipleksa su zatvorena (spomenuta A1 Galeria i nedavno, u ožujku 2016. Cineplexx Centar Kaptol). U prostornim procesima nastanka i zatvaranja zagrebačkih kina prepoznati su neki osnovni smjerovi: otvaranje starih gradskih kina odvijalo se od središta grada prema periferiji (pratilo je rast i razvoj grada), a proces zatvaranja kina odvijao se smjeru od periferije prema centru. Dok su kina s periferije grada uglavnom bila prenamijenjena u centre za kulturu pojedinih gradskih četvrti, ona iz užeg centra najčešće su prenamijenjena u kazališta. U provedenom istraživanju o doživljavanju kina kao područja brižnosti, tj. o tome jesu li i kakvu emociju posjetitelji razvili prema pojedinoj vrsti kina, pokazalo se (sukladno očekivanjima) da su oni koji su anketirani pred starim zagrebačkim kinom emociju prema njemu dublje izrazili od posjetitelja multipleks kina.

Literatura Bilić, J., Ivanković, H. 2006: Kinematografi, u: Zagrebački leksikon (ur. Bilić, J., Ivanković, H.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Masmedia, Zagreb, sv.1, 508-510 Lukić, A., 2010: Nove prijestolnice opskrbe i okolice: trgovački centri u Zagrebu, Hrvatska revija 2, 70-79 Majcen, V., 1995: Prvi zagrebački kinematografi, Hrvatski filmski ljetopis, 1 (1), 100-107 Šakaja, L., 1999: Kultura i prostor- prostorna organizacija kulturnih djelatnosti u Hrvatskoj, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb Škrabalo, I. 1984: Između publike i države- povijest hrvatske kinematografije 1896.-1980., Znanje, Zagreb Škrabalo, I. 2008: Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006), Hrvatski filmski savez i V.B.Z., Zagreb Žlender, D., 1948: Filmski pregled, propagandni bilten komisije za kinematografiju vlade NR Hrvatske, Zagreb, 1 (1), str. 4

Izvori Jutarnji list, godište XXIX, br.10.035, Zagreb, utorak, 2.1. 1940. Jutarnji list, godište XXX, br. 10.395, Zagreb, srijeda, 1.1.1941. Večernji list, 1. srpanj 1938., kinematografi Večernji list, 1. srpanj 1959., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1965., kinematografi


60

Večernji list, 1. listopad 1970., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1975., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1980., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1985., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1991., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1995., kinematografi Večernji list, 1. listopad 1998., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2000., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2003., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2005., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2008., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2010., kinematografi Večernji list, 1. listopad 2012., kinematografi

Internetski izvori URL 1: Službene stranice grada Zagreba, http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=20417 (25.08.2014.) URL 2: Zagrebancija, prvi novinarski portal o Zagrebu, http://www.zagrebancija.com/hr-scena/kina-jeodnijelo-vrijeme-ali-ih-se-rado-sjecamo_315789 (25.08.2014.) URL 3: Zagrebački statistički ljetopis 2013., http://www1.zagreb.hr/zgstat/documents/Ljetopis_2013/ Kultura_Umjetnost_2013.pdf (28.08.2014.) URL 4: Zg portal, kino dvorane u Zagrebu, http://www.zgportal.com/zg-vodic/kino-dvorane-zagreb/ (05.09.2014.) URL 5: Tportal.hr, http://www.tportal.hr/showtime/film/84696/Otvoreno-Art-kino-Metropolis-u-Zagrebu. html (05.09.2014.) URL 6: Cineplexx centar Kaptol, http://www.cineplexx.hr/center/cineplexx-centar-kaptol/ (24.09.2014.) URL 7: Cinestar Zagreb, http://www.blitz-cinestar.hr/press (10.10.2014.) URL 8: Nepoznati Zagreb, http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/2011/01/1628649177/fontcolorcc0000zagrebacka-kina-pokusaj-povijesnog-pregledafont.html (25.09.2014.) URL 9: Kazalište Kerempuh, http://www.kazalistekerempuh.hr/o-kazalistu/ (24.09.2014.) URL 10: Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/gdje-cemo-sada-gledati-pornice/161739/ (09.10.2014.)

Sanja Benaković, mag. geogr., i mag. educ. geogr.

Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, Ulica grada Vukovara 269, 10000 Zagreb, e-mail: sanja.benakovic399@gmail.com doc. dr. sc. Aleksandar Lukić

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: alukic@geog.pmf.hr


61

DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA Florijan Kvetek i Neven Bočić

U radu se prikazuje istraživanje drenažne mreže prostora Papuka, uključujući i njegov zapadni dio – Ravnu Goru. Drenažna mreža derivirana je iz DEM-a rezolucije 30 x 30 m. Izračunata je i kartografski prikazana gustoća drenažne mreže. Zatim je izrađena klasifikacija tokova prema Strahleru te su izračunati indeksi bifurkacije i indeksi dužina za sve bazene porječja. Njihova analiza prema Hortonovim zakonima provedena je na primjerima bazena Bijele rijeke, Brzaje, Voćinke i Vojlovice. Ključne riječi: drenažna mreža, digitalna analiza, geomorfologija, Hortonovi zakoni, Papuk

Uvod Drenažna mreža je skup svih drenažnih sustava nekog područja. Drenažni sustav je skup prirodnih kanala kojima stalno ili povremeno teče voda, a koji se povezuju u jedinstveni vodotok i predstavlja najmanju neovisnu geomorfološku sastavnicu (Marković, 1983). Cilj ovog rada je prikaz mofometrijskih pokazatelja drenažne mreže dobivenih na temelju analize digitalnog modela reljefa, a u svrhu istraživanja geomorfoloških obilježja Papuka i Ravne Gore. Analizirana drenažna mreža Papuka podskup je drenažnog sustava šireg prostora porječja Save i Drave, tj. Crnomorskog sljeva.

Istraživani prostor karakterističan je po vrlo razvijenoj drenažnoj mreži koja se manifestira u izrazito rebrastom i diseciranom reljefu. Prostor je geološki iznimno raznolik, sastavljen od nekoliko tektonskih jedinica nastalih u raznim fazama razvoja od kojih zadnja faza ima najveći utjecaj na izgled današnje drenažne mreže. Zahvaljujući karbonatnim stijenama u središnjoj zoni, na Papuku nalazimo i prostorno malu kršku zonu. Morfometrijskom istraživanju drenažne mreže među prvima su pristupili Horton (1945) i Strahler (1952, 1957) koji su definirali redove veličine tokova i time omogućili kategorizaciju i analizu drenažnog sustava neovisno o njego-


62

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

voj veličini (Strahlerova ili Strahler - Hortonova klasifikacija tekućica). Na području Hrvatske do sada je provedeno više geomorfoloških istraživanja na temelju analize drenažne mreže. Šaler (1990) je iskoristio metodu izodefa u morfostrukturnoj analizi drenažnih sustava Voćinke, Vojlovice i Čađavice. Orešić (1990) je metodu izodefa primijenio na prostoru sjeverozapadnog dijela porječja Lonje, a analizu morfografskih pokazatelja na prostoru drenažnog sustava Krapine (Orešić, 1995). Faivre (1994) se bavila strukturnom geomorfološkom analizom dolinske mreže na prostoru Sjevernog Velebita. Faktorsku analizu reljefnog sustava Istarskog pobrđa napravio je Mihljević (1995, 1995a) povezujući drenažnu mrežu sa morfografijom i nastankom reljefa prostora te denudacijom. Matoš i dr. (2014) su koristeći morfometrijske podatke drenažne mreže generirane iz DEMa identificirali tektonski aktivne prostore na Medvednici dok su Bočić i dr. (2015) analizirali aktivnu i okršenu drenažnu mrežu Unsko-koranske krške zaravni. U ovom se radu po prvi puta analiziraju temeljni parametri drenažne mreže za područje cijelog Papuka i Ravne Gore i to metodama digitalne analize.

Metode rada Temeljni postupci u ovom istraživanju vežu se za računalnu analizu digitalnog modela reljefa (DEM). Korišten je DEM preuzet s internetske baze podataka Službe za geološka istraživanja SAD-a (United States Geological Survey – USGS, Earth Explorer, URL 1). Rezolucija DEM-a je 30 x 30 metara. Analiza je provedena upotrebom GIS alata u programu ArcGIS 10 pri čemu su korišteni su moduli Spatial Analyst te 3D Analyst. Provjerom kakvoće DEM-a utvrđene su određene netočnosti koje su zatim uklonjene. Prvi nedostatak je utvrđen usporedbom realnih visina vrhova i kota istraživanog prostora s podacima koje prikazuje DEM. Utvrđeno je nepo-

dudaranje podataka u visini od približno 30 m. Korigiranje je izvršeno na način da je u digitalnom modelu podataka u raster kalkulatoru od visinske vrijednosti svake ćelije oduzeta vrijednost 30 metara. Drugi nedostatak je postojanje „uviraka” u modelu (engl. sinks). Te nepravilnosti, nastale prilikom prikupljanja podataka i izrade digitalnog modela reljefa, mogu vidno utjecati na kompjuterski izračun smjera otjecanja i akumulacije tokova, funkcija koje prethode izračunu akumulacije otjecanja (engl. flow accumulation) koja je ključna u daljnjoj analizi. Prema Reuteru i dr. (2008) „lažni uvirci su obično nepravilni oblici koji ne prikazuju stvarno stanje na terenu. Moraju biti uklonjeni kako bi precizno hidrološko modeliranje bilo moguće”. Uz postojanje lažnih uviraka, na manjem dijelu istraživanog područja razvijen je krški reljef s ponikvama (Bočić, 2010). S obzirom da je cilj istraživanja analizirati drenažnu mrežu cijeloga prostora, popunjeni su svi „uvirci” u modelu, uključujući i ponikve. U prvotnom modelu program je prepoznao 128 „uviraka”, a od toga ih se samo šest nalazi na području krša. Ovdje valja napomenuti da podaci o drenežnoj mreži na području krša ustvari predstavljaju okršenu tzv. paleodrenažnu mrežu koja recentno više nema svoju drenažnu funkciju (Bočić i dr., 2015). S ciljem postizanja što je moguće veće preciznosti modela podataka vektorizirani su svi tokovi zabilježeni na topografskim kartama, bilo stalni, bilo povremeni. Ukupno su vektorizirana 2033 kilometra tokova s trinaest karata mjerila 1 : 25 000 (URL 2). Na temelju tih podataka funkcijom konvergencije TopoToRaster dodatno je povećana točnost DEM-a. Na temelju korigiranog DEM-a prvo su analizirani opći (Evans, 2004) morfometrijski pokazatelji reljefa. U ovom slučaju primijenjene su analize hipsometrije, nagiba padina te vertikalna raščlanjenost reljefa kao osnovnih morfometrijske parametara cjelokupnog istraživanog prostora.


Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

U okviru tzv. specifične morfometrije provedena je analiza same drenažne mreže. Prije izračuna morfometrijskih pokazatelja iz DEM-a je generirana drenažna mreža. Izrada započinje izračunom smjerova otjecanja pomoću funkcije flow direction koja koristi algoritam D8 (iz svake ćelije otjecanje je moguće u osam smjerova) i flow accumulation čiji je rezultat raster akumulacije u svakoj ćeliji. Vrijednost svake ćelije predstavlja broj uzvodnih ćelija koje se akumuliraju u njoj. Usporedbom dobivenog rastera sa stvarnim tokovima definirano je minimalno slijevno područje za svaki tok od 45 ćelija (0,004 km2). Funkcijom set null dobiven je raster koji predstavlja generiranu drenažnu mrežu. Prvi korak u analizi drenažne mreže je klasifikacija tokova Strahlerovom metodom. Dva toka prve kategorije daju tok druge kategorije. Dva toka druge kategorije daju tok treće i tako dalje. Velika pozornost pridavana je pregledu generirane drenažne mreže te je zaključeno da ista u vrlo velikoj mjeri odražava stvarno stanje na terenu. Greške paralelnih tokova prve kategorije (jaruga) su uklanjane. Svakom je toku prvo dodijeljena kategorija, potom su segmenti toka iste kategorije „ručno” spajani funkcijom Unsplit Line. Klasifikacija omogućuje brojčanu kategorizaciju tokova i daljnju analizu i usporedbu drenažnih sustava neovisno o njihovoj veličini i razvijenosti. Rezultati Strahlerove klasifikacije tokova omogućuju detaljniju analizu drenažnih sustava. Potom je izračunata gustoća drenažne mreže uz pomoć funkcije Kernel’s density. Za površinu susjedstva odabran je krug veličine 1km2. Nakon izračuna gustoće drenažne mreže pristupilo se izračunima indeksa bifurkacije i indeksa duljina takova (Marković, 1983). Indeks bifurkacije predstavlja odnos broja susjednih kategorija po sustavima. Formula za izračunavanje indeksa bifurkacije (Ib) glasi: Ib=Nn/Nn+1 [1] gdje je: N - broj tokova; n - kategorija.

63

Indeks duljina (IL) definiran je kao odnos prosječnih duljina tokova dvaju susjednih kategorija, a izračunava se kao: IL=Ln+1/Ln [2] gdje je: L - prosječna duljina toka određene kategorije (aritmetička sredina); n - kategorija. Za daljnju analizu odabrani su bazeni Bijele rijeke, Brzaje, Voćinke i Vojlovice (sl. 5b). Na tom prostoru primijenjeni su Hortonovi zakoni koji definiraju pravilnosti razvoja drenažnih sustava kroz progresiju duljina i broja tokova (Marković, 1983). Prvi Hortonov zakon definira pravilnu progresiju broja tokova po kategorijama i računa se po formuli: Nn=IBz-n [3] gdje je: N - broj tokova; n - promatrana kategorija; IB - srednji indeks bifurkacije; z - najviša kategorija u promatranom sustavu. S obzirom da se danom formulom dobiva teorijski model idealnog stanja, on se mora usporediti sa stvarnim sustavom. Odstupanja ukazuju na nepravilnosti u razvoju promatranog drenažnog sustava. Kako bi se razlike lakše istaknule razlike, podaci o broju tokova se logaritmiraju prema formuli: log Nn=(z-n) log Ib [4] Drugi Hortonov zakon definira duljine tokova pojedine kategorije nekog sustava. Krivulja geometrijske progresije dužina tokova može se izračunati prema formuli: Ln=L1 x ILn-1 [5] gdje je: L - prosječna dužina toka određene kategorije; n - promatrana kategorija; L1 - prosječna dužina toka najniže kategorije; IL - indeks dužina (srednja vrijednost za područje). Da bi se olakšalo uspoređivanja realnog stanja s teorijskim, izvršeno je logaritmiranje prema formuli: log Ln = log L1 + (n-1) log IL [6] Navedeni parametri su uspoređeni i grafički prikazani (sl. 6, 7)


64

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Područje istraživanja Papuk je dio orografski izoliranog Slavonskog gorja (sl. 1). Slavonsko gorje (Bognar, 2001) čine dva paralelna niza pružanja zapad-istok. Sjeverni niz čine Papuk (954 m) i Krndija (790 m), a južni niz čine Psunj (984 m) te Požeška (618 m) i Dilj gora (461 m). Između ova dva niza nalazi se Požeška zavala. Samo područje analize drenažne mreže određeno je pomoću nekoliko parametara. Glavnu ulogu u određivanju granice prostora istraživanja u najvećem je dijelu imao nagib padina kao jedan od bitnih uvjeta geomorfoloških procesa. Korištene kategorije nagiba odgovaraju klasifikaciji prema kojoj su kategorije od 0° do 2° te 2° do 5° (subhorizontalne ravnine i blago nagnuti tereni; Bognar, 1992) procijenjene kao eliminirajuće te nisu ušle u prostorni obuhvat promatranog područja. Istočna granica, na dodiru s Krndijom s kojom Papuk čini morfološku i geološku cjelinu, određena je temeljem hipsometrije prema kojoj je određena granica sljevnog područja Velike rijeke na jugoistoku te Radlovačke rijeke na sjeveroistoku istraživanog područja. Sjeverna i sjeverozapadna granica područja određena je prema nagibu terena. Jugozapadnu granicu prema Psunju čine doline rijeka Pakre i Orljave dok je južna granica također određena na temelju nagiba. Ovako omeđeno područje ima površinu od 802 km2. Istraživani prostor sastoji se od dvije orografske cjeline: hrpta Papuka na istoku i masiva Ravne Gore na zapadu. Ovo područje se proteže 40-ak kilometara pravcem ZSZ-IJI (sl. 1b). Najviša kota je vrh Papuk (953 m.n.v.). Najniža točka nalazi se na sjeveroistočnom rubu područja i ima visinu od 138 metara. Istočni dio istraživanog područja čini sam izdužen hrbat Papuka s najvišim vrhom dok zapadni dio predstavlja masiv Ravne Gore s tri paralelna grebena. Cijelo područje ima prosječnu visinu od 471 metra. Udio nizina do 200 metara je mali, ispod 3 %. Tri najzastuplje-

nija razreda imaju visinski raspon od 200 do 650 metara nad morem i ukupno zauzimaju otprilike 80 % površine. Područja iznad 800 metara su također slabo zastupljena te njihov udio ne prelazi 2,5 %. Područja od 650 do 800 metara zauzimaju glavninu grebena Papuka i Ravne Gore na jugu. Geološka građa područja Papuka (sl. 2) obilježena je velikom raznolikošću (Jamičić i Brkić, 1987; Jamičić i dr., 1987; Pamić i dr., 2003). Najveći dio Papuka izgrađuju paleozojske metamorfne i magmatske stijene. Detaljna geološka istraživanja izdvojila su tri grupe takvih stijena: regionalnometamorfne stijene, migmatite i granitoidne stijene. Mezozojske stijene su zastupljene donjotrijaskim klastitima, srednjotrijaskim karbonatima (vapenecima i dolomitima) koji izgrađuju vršni dio Papuka te gornjokrednom vulkanogeno-sedimentnom formacijom vrlo malog rasprostiranja. U neogenu se talože brečokonglomerati i šljunci, kvartaru pjeskoviti šljunci, kvarcni pjesci, a za vrijeme glacijacija taložen je prapor. Neogenske naslage nalaze se rubno, sa sjeverne, južne i zapadne strane istraživanog područja. Cijeli prostor slavonskih gora Papuka, Psunja i Krndije predstavlja jedinstven orografski sustav koji je u današnjem obliku glavninom izdignut u pliocenu (prije 5-3 milijuna godina). Recentno Papuk, Psunj i Krndija nastavljaju svoje izdizanje, ali zamjetno sporije nego u mlađem neogenu (Pamić i dr., 2003). Strukturni sklop ovog područja stvaran kroz 5 faza deformacije (Jamičić i dr., 1987, Jamičić i Brkić, 1987). Relativno velik visinski raspon, izraženi nagibi te dominirajuće nepropusne stijene u podlozi dovele su do stvaranja drenažne mreže te intenzivne fluvijalne denudacije na najvećem dijelu ovog područja. To ima za posljedicu izraženu diseciranosti reljefa te njegov rebrasti izgled. Ovakav reljef veće vertikalne raščlanjenosti (prosječna vertikalna raščlanjenost reljefa iznosi 161.7 m/km2, a maksimalna 402 m/km2), u kojem su kao posljedica fluvijalne denudacije glavni oblici


Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

65

Sl. 1. Položaj i obuhvat istraživanog područja (A-položaj istraživanog područja, B-obuhvat i hipsometrija istraživanog područja s generiranom drenažnom mrežom)


66

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Sl. 2. Pregledna geološka karta istraživanog područja. Izvori: Jamičić, 1989, 1995; Jamičić i Brkić, 1987; Jamičić i dr., 1987, 1989.

strme doline V ureza te jaruge, pripada fluviodenudacijskom morfogenetskom tipu reljefa.

Rezultati i rasparava Računalnom analizom utvrđeno je 60 drenažnih bazena ukupne površine 725 km2, tj. 90,4 % ukupne (802 km2) površine područja (sl. 3a). Ostatak područja ne pokazuje značajnu hidrološku razvijenost, tj. radi se o rubnim područjima koja se dreniraju izravno u podnožje Papuka. Ukupna prosječna dužina tokova svih porječja je 497,81 metara po drenažnom bazenu. Prosječan broj kategorija po Strahleru za sva porječja iznosi 3,61 a prosječna površina porječja 12,08 km2. Ispodprosječnu duljinu

toka ima ukupno 33 od 60 drenažnih bazena. Ukupno 30 porječja ima 3 ili manje kategorija tokova. Iz ovoga je vidljivo kako drenažna mreža istraživanog prostora ima pravilnu distribuciju bazena prema veličini. Gustoća drenažne mreže koristan je pokazatelj prostornog rasporeda i intenziteta erozije nekog prostora. Prosječna gustoća drenažne mreže iznosi 2,52 km/km2. Što je drenažna mreža razgranatija tj., što je veća duljina tokova po jedinici površine to je snažnija erozija. Karta gustoće drenažne mreže (sl. 3b) ukazuje na njen prostorni raspored i prostorne razlike. Bazeni Bijele rijeke, Voćinke i Šumećice imaju veću drenažnu gustoću od prosjeka.


Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Sl. 3. Drenažni bazeni (A), gustoća drenažne mreže (B) istraživanog područja

67


68

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Sl. 4. Odnos gustoće drenažne mreže prema veličini drenažnog bazena (A) odnosno prema geografskoj duljini (B)

Karakteristično za veće drenažne sustave je to da imaju veću drenažnu gustoću. U slučaju manjih drenažnih bazena ne postoji pravilnost pa se čini se da u ovom slučaju gustoća drenažne mreže nije povezana sa opadanjem veličine bazena (sl. 4a). Primijećeno je da gustoća drenažne mreže lagano opada od zapada prema istoku (sl. 4b). Gustoća drenažne mreže naglašeno je manja u područjima izgrađenim od karbonatnih stijena - prosječna vrijednost za ta područja iznosi 1,09 km/km2 S obzirom na pokazatelje razvijenosti drenažnog sustava (sl. 5a) za daljnju analizu odabrani su bazeni Bijele rijeke, Brzaje, Voćinke i Vojlovice (sl. 5b). Bazeni imaju dovoljan broj tokova više kategorije i zauzimaju gotovo polovinu istraživanog prostora. Nadalje, sve bazene karakterizi-

ra ispodprosječna duljina tokova. Za navedena četiri bazena izračunati su indeksi bifurkacije, duljina tokova te su analizirani u odnosu na prvi i drugi Hortonov zakon. Teorijski indeks bifurkacije bio bi dva i težio bi konstanti pod uvjetom da se sustav razvija u idealnim uvjetima (Marković, 1983). No utjecaj litologije, strukture i intervencija u prostoru dovodi do odstupanja. Iz dobivenih podataka je vidljivo da indeks nije konstantan i odstupa od idealnog (tab. 1) Izračunati indeks bifurkacije za drenažne bazene odabranih tokova primijenjen je u izračunu prvog Hortonovoh zakona, tj. zakon broja tokova (sl. 6). Potrebno je upozoriti da se zadnja kategorija ne može uzimati u obzir jer završava niz i nemoguće ju je izračunati (zato i iznosi 0). Ne-


Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

69

Sl. 5. Klasifikacija tokova prema Strahleru (A) i odabrani drenažni bazeni za analizu indeksa bifurkacije i duljine tokova (B)


70

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Tab. 1. Indeksi bifurkacije (Ib) i indeksi duljine tokova (IL) prema Strahlerovim kategorijama tokova za odabrane bazene porječja Ib

Ib

Ib

Ib

Ib

IL

IL

IL

IL

IL

KATEGORIJA

1/2

2/3

3/4

4/5

5/6

2/1

3/2

4/3

4/5

6/5

Bijela

3,05

4,03

4

7

0,80

2,60

1,70

7,70

Brzaja

3,32

4,56

4,00

4,00

1,50

3,60

1,40

1,60

Voćnika

3,91

4,08

2

6

1,90

2,10

2,56

0,30

Vojlovica

3,71

4,07

3,5

4

2,10

1,80

2,20

2,80

INDEKS

2,00

2,60

Sl. 6. Odstupanje stvarnih broja tokova od teorijskog modela (A – za bazen Bijele rijeke, B – za bazen Brzaje, C – za bazen Voćinke, D – za bazen Vojlovice)


Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

gativno odstupanja od teorijskog modela može ukazivati na povećanu akumulaciju što se može povezati s relativnim tektonskim spuštanjem ili mirovanjem određenog bloka. S druge strane pak, pozitivna odstupanja mogu ukazivati na relativno tektonsko izdizanje s obzirom na okolni prostor prilikom čega dolazi do jačanja erozije te intenzivnijeg grananja tokova i skraćivanja njihove dužine. Indeks duljina povezan je sa indeksom bifurkacije tako da ako se broj tokova u određenom prostoru povećava njihova dužina se treba smanjivati i obratno. Kod teorijskog drenažnog sustava, razvijenog u idealnim uvjetima, dužine svih tokova pojedine kategorije bile bi međusobno jednake i rasle bi od najniže do najviše kao funkcija indeksa dužina. Ako bi dužina toka prve kategorije bila 100 metara, a IL 4 tada bi teorijski geometrijski niz za sustav od 5 kategorija

71

bio 100-400-1600-6400-25600 metara. Negativno odstupanje od teorijskog modela može označavati prostor pojačane erozije te samim time recentnih kretanja u prostoru, pozitivna odstupanja označavaju mjesta relativnog tonjenja i akumulacije (Marković, 1983). Dobiveni rezultati (tab. 1, sl. 7) pokazuju da na području bazena Vojlovice gotovo i nema odstupanja stvarnog stanja od teorijskog modela. To ukazuje na mogućnost relativnog mirovanja bazena Vojlovice pa i Voćinke. S druge strane, ukazuju na mogućnost da su strukture na prostoru bazena Bijele rijeke i Brzaje tektonski aktivne na što upućuje skraćivanje tokova i povećanje njihovog broja. Rezultati analize u smislu Hortonovih zakona upućuju na razmjerno neravnomjeran razvoj drenažnog sustava odabranih bazena.

Sl. 7. Odstupanje stvarnih duljina tokova od teorijskog modela (A – za bazen Bijele rijeke, B – za bazen Brzaje, C – za bazen Voćinke, D – za bazen Vojlovice)


72

Florijan Kvetek i Neven Bočić: DIGITALNA ANALIZA DRENAŽNE MREŽE NA PRIMJERU PAPUKA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 61-73

Zaključak Analiza drenažne mreže neizostavna je prilikom geomorfoloških istraživanja područja s prevladavajućim fluviodenudacijskim morfogentskim tipom reljefa. Ona može dati važne podatke o morfostrukturnom i egzogenom razvoju reljefa. Također može pomoći prilikom istraživanja geološke građe i tektonike te njihovog utjecaja na nastanak i razvoj reljefa. Digitalna analiza drenažne mreže ima brojne prednosti. Među njima se ističu: (i) brzina rada u odnosu na manualni postupak mjerenja s kartografskih podloga, (ii) točnost i ujednačenost mjerenja i izračuna te (iii) brojne mogućnosti analize i usporedbe dobivenih podataka. Kao glavni nedostatak ističe se problem pouzdanosti digitalnog modela reljefa kojeg je potrebno provjeriti i po potrebi korigirati. Preliminarnom analizom drenažne mreže reljefa Papuka utvrđena je njena prostorna heterogenost. Drenažni sustav Papuka sastoji se od 60 drenažnih bazena od kojih je nešto više od polovice s ispodprosječnom duljinom tokova za cijelo područje. Također, što se tiče Strahlerovih kategorija tokova, polovica bazena ima više, a polovica manje prosječnog broja tokova od prosjeka za istraživano područje. Gustoća drenažne mreže veća je u većim bazenima, ali ne pokazuje pravilnu distribuciju u manjim bazenima. Također, drenažna gustoća lagano opada od zapada prema istoku. Manja gustoća drenažne mreže uvjetovana je karbonatnim stijenama u podlozi. Indeksi bifurkacije i duljine tokova ponešto odstupaju od teorijskih modela utvrđenih Hortonovim zakonima. Odstupanja su najvjerojatnije uvjetovana općim morfometrijskim značajkama, tektonskim pokretima različitog karaktera i predznaka te razlikama u litološkim značajkama podloge. Na primjeru Papuka utvrđeno je da geomorfološka istraživanja na temelju digitalne analize drenažne mreže imaju izrazito velike mogućnosti te će biti nastavljena i to prvenstveno uključivanjem drugih parametara u analizu.

Literatura Bočić, N., 2010: Geomorfologija krša Papuka-kap krša u srcu Slavonije, http://www.geografija.hr/clanci/1501/ geomorfologija-krsa-papuka-kap-krsa-u-srcu-slavonije (20.05.2015.). Bočić, N., Pahernik, M., Mihevc, A., 2015: Geomorphological significance of the palaeodrainage network on a karst plateau: The Una–Korana plateau, Dinaric karst, Croatia, Geomorphology 247, 55-65 Bognar, A., 1992: Geomorfološke osobine Republike Hrvatske, Geografski horizont 38 (2), 15-25. Bognar, A., 2001: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica 34, 7-29. Evans, I. S., 2004: Geomorphometry, u: Encyclopedia of geomorphology vol. 1 (ur. Goudie A. S.), Routledge, London-NewYork, 435-439. Faivre, S., 1994: Strukturno-geomorfološka analiza tipova dolinske mreže sjevernog Velebita i Senjskog bila, Senjski zbornik 21,9-24. Reuter, H.i., Hengl, T., Gessler, P., Soille, P., 2008: Preparation of DEMs for Geomorphometric Analysis, u: Geomorphometry, Concepts, Software, Applications (ur.: Hengl, T., Reuter, H. I.), Development in Soil Science vol. 33, Elsevier. Horton, R., 1945: Erosional development of streams and and their drainage basins; hydrophysical approach to quantitative morphology, Bulletin of the Geological Society of America 56, 275-370. Jamičić, D., 1989: Osnovna geološka karta 100 000, list Daruvar L 33-95, Savezni geološki zavod, Beograd. Jamičić, D., 1995: The Role of Rinistral Strice-Slip Faults in the Formation of the Structural Fabric of the Slavonian Mts. (Eastern Croatia), Geologia Croatica 48 (2), 155-160. Jamičić, D., Brkić, M., 1987: Osnovna geološka karta 100 000, list Orahovica L 33-9, Savezni geološki zavod, Beograd.


73

Jamičić, D., Brkić, M., Crnko, J., 1987: Tumač za list Orahovica L 33-96, Osnovna geološka karta 1:100 000, Savezni geološki zavod, Beograd. Jamičić, D., Vragović, M., Matičec, D., 1989: Tumač za list Daruvar L 33-95. Osnovna geološka karta 1:100 000, Savezni geološki zavod, Beograd. Marković, M., 1983: Osnovi primenjene geomorfologije, Posebna izdanja, knjiga 8, Geoinstitut, Beograd. Matoš, B., Tomljenović, B., Trenc, N., 2014: Identification of tectonically active areas using DEM: a quantitative morphometric analysis of Mt. Medvednica, NW Croatia, Geological Quarterly 58 (1), 51-70. Mihljević, D., 1995: Characteristics of the relief System within the Istrian Hummocy Hills – Factor Approach, Geografski glasnik 57, 1-19. Mihljević, D., 1995A: Procesi prekomjerne denudacije i njihove posljedice u Istarskom pobrđu. Zbornik 1. Hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 188-203. OREŠIĆ, D., 1990: Primjena metode izodefa na primjeru sjeverozapadnog dijela porječja Lonje, u: Zbornik referatov Geomorfologija in geoekologija (ur. Natek, K.), Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Ljubljana, 197-202. Orešić, D., 1995: Morfografski pokazatelji poriječja Krapine, Acta Geographica Croatica 30, 29-38. Pamić, J., Radonić, G., Pavić, G. 2003: Geološki vodič kroz Park prirode Papuk, JU PP Papuk, Velika. Strahler, A. N., 1952: Hypsometric (area – altitude) analysis of erosional topography, Bulletin of the Geological Society of America 63 (11), 1117-1142. Strahler, A., N., 1957: A Qantitative Analysis of Watershed Geomorphology, Transactions of the American Geophysical Union 38 (6), 913-920. Šaler, A., 1990: Primjena metode izodefa u morfostrukturnoj analizi porječja Voćinke, Vojlovice i Čađavice, u: Zbornik referatov Geomorfologija in geoekologija (ur. Natek, K.), Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Ljubljana, 187-196.

Izvori URL 1: Earth Explorer, http://earthexplorer.usgs.gov/ (11.03.2015.) URL 2: Topografske karte 1:25000, Geoportal DGU, http://geoportal.dgu.hr/ (15.5.2015.)

Florijan Kvetek, mag. geogr.,

Barčev trg 14, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: fkvetek@hotmail.com doc. dr. sc. Neven Bočić

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: nbocic@geog.pmf.hr


75

TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar Terenska nastava je nezaobilazan dio nastavnog procesa u geografiji. Najjednostavnije se može definirati kao način rada izvan učionice u kojem se za poučavanje i učenje koriste "iskustva iz prve ruke" (Lambert i Reiss, 2014). Svi dionici nastavnog procesa će se složiti kako je to najefektniji oblik učenja i poučavanja, a to pokazuju i studije (Mackenzie i White, 1981; Herrick, 2010). Učiteljima pruža mogućnost različitih oblika prezentiranja i demonstriranja sadržaja s naglaskom na objašnjavanju složenih prostornih veza i odnosa na geografskim (interdisciplinarnim, holističkim) principima, te povezivanja nastavnih sadržaja i stvarnosti što nastavu čini zanimljivijom. Temelji se na funkcionalnom promatranju i uočavanju kompleksnosti geoprostora (Brazda, 1985). Terenski oblik nastave omogućuje primjenu stečenih znanja i svladavanje vještina što je u učionici nemoguće ostvariti na odgovarajući način. Terensko iskustvo učenicima omogućuje da apstraktne pojmove usvojene u učioničkoj nastavi povežu s pojavama i procesima u prostoru, da ih provjere i potvrde u stvarnim uvjetima te da ih znaju korisno upotrijebiti.

Uvod Terensku nastavu je, s obzirom na način rada i stupanj angažiranja učitelja i učenika, moguće organizirati kao opažačku terensku nastavu i kao aktivnu terensku nastavu (Kent i dr., 1997). M. Brazda (1985) u raspravi o kompleksnoj (regionalnoj) terenskoj nastavi navodi podjelu na tri oblika: ilustrativnu ili preglednu, ispitivačku (radnu) ili problemsku i kombiniranu terensku nastavu. Opažačka (ilustrativna ili pregledna) terenska nastava lakša je za organizaciju jer se temelji na vođenoj nastavi (obilasku) u kojoj glavnu riječ ima učitelj ili edukator (npr. zaposlenik u zaštićenom području). Naglasak je na tumačenju pojava i procesa koji se neposredno

promatraju. Nastavni sadržaji najčešće se prenose frontalno bez prevelikog angažiranja učenika, iako ih se pitanjima i poticanjem diskusije može (mora) učiniti aktivnim sudionicima. Frontalno prezentiranje sadržaja može biti velika zamka jer terenski doživljaj može pretvoriti u proces koji se neće razlikovati od klasične nastave u učionici što može rezultirati padom motivacije kod učenika i monotonijom. Za ovu vrstu terenske nastave je bitno znanje, iskustvo i dobra priprema učitelja/edukatora koji sadržaje može prezentirati na zanimljiv i učenicima poticajan i lako razumljiv način. Problem je što pri ovakvom načinu rada većina učenika često


76

Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

foto: Ksenija Priselac

ostaje pasivna, način rada ih podsjeća na učionicu pa često ne usvoje ono što je bitno, a u stanju su eventualno reproducirati onaj sadržaj koji im je „serviran” u obliku činjenica. Ovaj oblik može se kombinirati s aktivnom terenskom nastavom, naročito u početnom dijelu, kada je potrebno dati osnovne informacije o prostoru (sl. 1). Učenici se na aktivno sudjelovanje mogu potaknuti tako da im se tijekom pripreme za terensku nastavu objasne njeni ciljevi, daju jednostavni zadaci te da im se precizno objasni što se od njih očekuje, npr. da opišu neki od elemenata koji im je prezentiran i da o njemu kratko izvijeste po povratku u školu. Pri tome se kao zahtjev može postaviti vođenje bilješki, skiciranje i fotografiranje, prikupljanje koordinata pomoću GPS prijemnika ili odgovarajuće aplikacije na pametnom telefonu, a rad se može organizirati pojedinačno ili u skupinama. U tu svrhu nastavnik može pripremiti radne zadatke ili listove koji će učenike voditi kroz terenski rad, pomoći im da uoče bitne stavke i tako bolje usvoje prezentirane sadržaje.

Sl. 1. Izlaganje N. Buzjaka i upoznavanje sudionika skupa s prostorom

Aktivna (problemska) terenska nastava puno je bolji oblik rada za usvajanje znanja i razvoj vještina. Ovaj oblik pred učitelja, ako je samostalno vodi, stavlja puno veće zahtjeve zbog opsežnije pripreme i potrebe boljeg poznavanja određene problematike. Zahvaljujući većem uloženom trudu i angažmanu nastavnika rezultati su bolji jer učenici na taj način trajno usvajaju nastavne sadržaje i lakše razvijaju temeljne geografske vještine. Ovaj oblik rada je organizacijski puno kompliciraniji jer je ciljeve moguće ostvariti samo radom u skupinama što je za učitelja izazov, kako zbog nadgledanja učenika i radnog procesa, tako i iz sigurnosnih razloga, naročito ako se radi o mlađem uzrastu na negostoljubivom terenu. Iz navedenih je razloga nužno sudjelovanje većeg broja odraslih osoba (učitelja, edukatora) koji će na učenike paziti i pružati im pomoć u radu. Treba podsjetiti da mnoga zaštićena područja u Hrvatskoj imaju brojne programe i stručno osposobljene edukatore koji su u stanju vrlo dobro odraditi ovakav tip nastave. No to ne znači da se uči-


Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

telj treba isključiti iz rada i proces u potpunosti prepustiti edukatoru. Neki elementi koji utječu na kvalitetnu pripremu, izvođenje i rezultate su: znanje i iskustvo učitelja/edukatora, jasno definirani ciljevi terenske nastave, sadržaji i aktivnosti prilagođeni uzrastu i sposobnostima učenika, metode i okoliš koji vode računa o sigurnosti i zdravlju učenika, kombiniranje različitih metoda rada, dobro osmišljeni rad u skupinama, dovođenje suradnika koji će svojim iskustvima obogatiti doživljaj i unijeti svježinu, te kvalitetna evaluacija rada i provjera ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Bitno je da terenska nastava za učenike ne predstavlja samo „još jedan (dosadan) oblik nastave” nego i svojevrstan užitak što će biti dodatan poticaj s direktnim pozitivnim učincima u smislu usvajanja znanja i vještina. Velika je greška kada se učenike tretira isključivo kao „objekte”, a ne „subjekte” terenske nastave. Zbog toga bi važna komponenta trebala biti dvosmjerna komunikacija i prikupljanje povratnih informacije tijekom i nakon terenskog rada. Povratne informacije od učenika prema učitelju vrlo su korisne jer pomažu evaluaciji rada i daju sliku o razini usvojenosti sadržaja (Skok, 2002). Ovisno o zadacima i ciljevima nastave te realnim mogućnostima korisno se je prisjetiti i podjele terenske nastave prema opsegu (Brazda, 1985) na: tematsku (obrađuje se samo jedna tema), politematsku (obrađuje se nekoliko tema istog područja) i kompleksnu (regionalnu). Odabir tipa će, osim navedenih elemenata, ovisiti i o vremenu koje nastavnik za ovaj oblik rada ima na raspolaganju. Bitno je naglasiti da se tematska nastava kvalitetno može izvesti i u neposrednoj okolici škole. Osim toga, u slučaju kombiniranja s drugim predmetima i ostvarenju korelacije, bitan element je određenje u odnosu na sadržaj, tj. da li će prevladavati geografski sadržaji ili će se obuhvatiti i sadržaji drugih predmeta (npr. fizike, biologije, kemije, po-

77

vijesti i sl.). Interdisciplinarnost je teško izbjeći niti na tome treba inzistirati. Ona će možda biti teža za učitelja jer ponekad zahtjeva više (opširnija) znanja od onoga čime se bavi geografija, no efekt će biti veći. Korisno je pri tome surađivati s učiteljima drugih predmeta.

Stručno usavršavanje nastavnika i učitelja geografije

Unatoč navedenim prednostima terenske nastave, očigledno je da se ta metoda rada premalo koristi u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavi geografije. Problemi su najčešće financijske i organizacijske prirode. Svojevrsnu prepreku predstavlja neiskustvo učitelja i nedovoljno poznavanje određene problematike. Priprema i izvođenje kvalitetne terenske nastave od učitelja zahtijeva stalno unapređivanje stručnih geografskih, a posebno metodičkih kompetencija. Upravo zbog toga Hrvatsko geomorfološko društvo je u suradnji s Geografskim odsjekom PMF-a i Hrvatskim geografskim društvom započelo rad na planiranju i izvođenju stručnog usavršavanja učitelja kako bi im se približili određeni sadržaji s kojim tijekom svog obrazovanja nisu imali puno doticaja i kako bi aktualizirali znanja i kvalitativno unaprijedili vještine iz geomorfologije, geoekologije i fizičke geografije općenito. Cilj je organizacija stručnih skupova na kojima će se učitelji i nastavnici usavršavati kako bi bili samostalniji u planiranju i izvođenju terenske nastave. Prvi korak u tom složenom procesu ostvaren je kroz program cjeloživotnog učenja učitelja i nastavnika geografije. Taj bi sustav trebao omogućiti kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika, njegovu kompetentnost u samostalnom i autonomnom procesu proaktivnog planiranja i provedbe nastavnog procesa, te refleksivno praćenje i unapređivanje vlastitog rada (Vizek Vidović i dr., 2005).


78

Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

S obzirom na višegodišnju znanstvenu i stručnu suradnju na projektima istraživanja i interpretacije, kao mjesto održavanja stručnog skupa i terenske nastave tipa odabran je Pećinski park Grabovača u Perušiću.

Osnovne prednosti Pećinskog parka Grabovača za organiziranje terenske nastave

Pećinski park Grabovača smješten je u Lici kraj Perušića. S obzirom na svoj geografski i prometni položaj lako je dostupan iz svih dijelova Hrvatske. Zbog toga je za škole s područja Istre, Hrvatskog primorja, Dalmacije i Središnje Hrvatske prikladan za organiziranje jednod-

nevne terenske nastave. Škole iz Istočne Hrvatske mogu ga uključiti u program višednevnih ekskurzija i u Parku održati poludnevni ili cjelodnevni terenski obilazak ili rad. Na području Parka prevladavaju krški i fluviokrški reljef s brojnim prirodnim reljefnim oblicima i tragovima antropogenog djelovanja (sl. 2). Posebne vrijednosti Parka su šest spilja i jedna jama. Među njima tri su spilje (Samograd, Medina i Amidžina spilja) proglašene geomorfološkim spomenicima prirode. Trenutno je za posjet uređena spilja Samograd (sl. 3). Kroz cijelu spilju je uređena staza s rasvjetom, a obilazak je moguć jedino s vodičem. To je idealan primjer speleološkog objekta prikladan za upo-

Sl. 2. Isječak geomorfološke karte okolice Perušića s područjem Pećinskog parka Grabovača (Buzjak i dr., 2013)


Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

znavanje s geološkim, geomorfološkim, mikroklimatskim i geoekološkim značajkama krškog reljefa i speleoloških objekata. Ulazni dio je smješten u urušnoj ponikvi, a staza opremljena stepenicama i rukohvatima prolazi prostranim spiljskim kanalom s različitim i, što je za nastavu jako bitno, lako uočljivim denudacijskim i akumulacijskim reljefnim oblicima. Zbog svoje dostupnosti i laganog kretanja prikladna je za sve školske uzraste. Dugačka je 345 m i duboka 53 m. Ostali speleološki objekti dostupni su mrežom dobro označenih staza, ali nisu opremljeni za organizirane posjete. U Parku postoje i dvije poučne staze s poučnim pločama koje se mogu obići s vodičem ili samostalno. Staza

79

„Čovjek i krš” je mješovita (politematska) staza s geološkim, geomorfološkim, speleološkim, šumarskim, biološkim i kulturnim (sociogeografskim) sadržajima. U sklopu staze je vidikovac s uređenim odmorištem i panoramskim pogledom na Ličko polje, Gospić, Velebit i kanjon rijeke Like pa je obilazak u stručnom smislu moguće obogatiti i s tim sadržajima. Pristup rijeci Lici moguć je i autobusima, a posebno je atraktivan obilazak Kosinjskog mosta i pristupačnog dijela kanjona gdje se mogu uočiti bitne sastavnice hidromorfologije u krškom i fluviokrškom reljefu. Poučna staza „Tragovima Mirka Maleza” povezuje pet spilja, a cilj je upoznavanje posjeti-

Sl. 3: Speleološki nacrt (spilja Samograd) s tlocrtom, profilom i poprečnim presjecima nakon uvodnih pojašnjenja relativno je lagan za čitanje i učenicima viših razreda osnovne škole. Može se koristiti za: snalaženje u prostoru speleološkog objekta, upoznavanje speleomorfologije i osnovna mjerenja.


80

Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

telja sa speleologijom te sa životom i speleološkim djelovanjem akademika Mirka Maleza, svjetski poznatog geologa i speleologa pod čijim su vodstvom izrađeni prvi nacrti svih speleoloških objekata Pećinskog parka. Za terensku nastavu interesantni sadržaji su i radionice koje su osmislili i provode djelatnici Parka. Posebna pažnja se posvećuje značajkama krškog reljefa, ekološkom stanju, problemima i zaštiti prirode krških područja pa se dobro uklapaju u nastavu geografije. Posebno su interesantne radionice „Geografija, kartografija, karta – orijentacija”, „Orijentacijsko trčanje”, „Čovjek i krš”, „Speleoturizam u Hrvatskoj – može li bolje?” i „Topografija” koje su namijenjene učenicima osnovnih i srednjih škola.

Jednodnevni skup i terenska nastava održana je 26. rujna 2015. pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Nenada Buzjaka (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek) i više savjetnice za geografiju Vesne Milić (Agencija za odgoj i obrazovanje). U planiranju i izvođenju skupa sudjelovali su, uz N. Buzjaka, doc. dr. sc. Neven Bočić (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek), doc. dr. sc. Dalibor Paar (Sveučilište u Zagrebu, PMF, Fizički odsjek), Maša Surić, mag. geografije (SK „Samobor”) i ravnateljica JU PP Grabovača Katarina Milković. Korisnim savjetima pomogla je i doc. dr. sc. Ružica Vuk. Skup je sufinanciran sredstvima iz Programskog ugovora s MZOSom u akademskoj godini 2014./2015., a s vlastitim sredstvima je sudjelovala i JU PP Grabovača. Na Skupu je sudjelovalo 40 nastavnika i učitelja iz Donje Pušće, Đurđevca, Kutine, Maruševca, Novalje, Ogulina, Otočca, Pule, Samobora, Sesveta, Slavonskog Broda, Varaždina, Velike Gorice i Zagreba (sl. 4). Za sudionike je izrađena skripta s poglavljima o reljefu Like (Pejnović,

foto: Mario Paral

Tijek Stručnog skupa i terenske nastave u Pećinskom parku Grabovača

Sl. 4: Sudionici Skupa


Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

• usavršiti planiranje i realiziranje projektne i terenske nastave, • primijeniti u procesu planiranja, programiranja i izvedbe nastave geografije rezultate edukacijskih istraživanja, • aktivno se uključiti u edukacijska istraživanja i projekte Hrvatskog geomorfološkog društva i Hrvatskog geografskog društva. U uvodnom dijelu skupa u prostorijama Općine Perušić održana su predavanja. U prvom predavanju ravnateljica Katarina Milković predstavila je Javnu ustanovu i djelatnosti Parka. N. Buzjak je sudionike upoznao s geološkim, geomorfološkim i speleološkim značajkama područja Perušića i Pećinskog parka te kako se i koji sadržaji mogu objasniti i izložiti u terenskoj nastavi geografije. Posebna je pažnja posvećena zaštiti prirode i dosad neafirmiranim pojmovima opće prirodne i krajobrazne

foto: Ksenija Priselac

1987), geomorfološkim i speleološkim značajkama Pećinskog parka i njegove okolice, o speleološkim nacrtima i njihovoj primjeni u nastavi geografije, o mjernim tehnikama u geoznanostima i speleologiji, te istraživanju mikroklime spilja i jama (Buzjak i dr., 2015). Skup je imao sljedeće ciljeve: • primijeniti recentnu znanstvenu terminologiju fizičke i primijenjene geografije te geografiji srodnih disciplina u nastavi geografije (georaznolikost, geobaština, geoturizam, speleologija, mjerenje fizikalnih pojava, krški i fluviokrški reljef ), • transferirati u nastavu suvremene znanstvene spoznaje u skupu ishoda učenja prirodno-geografski procesi i organizacija prostora, • primijeniti učinkovite nastavne strategije za primjenu novih koncepata u nastavi geografije,

81

Sl. 5: Izlaganje D. Paara i demonstracija mjernih instrumenata pred ulazom spilje Samograd


82

Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

raznolikosti – georaznolikosti i geobaštini koji zbog svog značenja moraju ući u predmetni kurikulum geografije. Glavni dio skupa bila je terenska nastava u samom Parku. Na stazi od ulaza u Park prema spilji Samograd N. Bočić je izložio problematiku geomorfologije i hidrologije krša s primjerima iz neposredne okolice. N. Buzjak je na odabranim primjerima uz samu stazu sudionike upoznao s osnovnim značajkama poučnih staza, njihovoj primjeni u nastavi geografije, ulozi učitelja u vođenju učenika poučnom stazom, metodološkim prednostima i zamkama te kako ih izbjeći. Sudionici su se vrlo brzo aktivno pitanjima i diskusijom uključili u terenski obilazak. Prije ulaska u spilju N. Bočić je održao izlaganje o krškoj terminologiji, ukazao na posebnosti speleogeneze (nastanka i oblikovanja spilja i jama) te geneze i morfologije ponikava s naglaskom na urušnu ponikvu u kakvoj se nalazi ulaz spilje Samograd. Obilazak spilje započeo je predavanjem D. Paara o fizikalnim odnosima u krškom podzemlju uz demonstraciju jednostavnih mjernih instrumenata za mjerenje mikroklimatskih parametara i navođenje konkretnih primjera kako se tijekom terenske mogu skupljati podaci koji se mogu obraditi po povratku u školu. Obradio je i primjere korelacije između fizike i geografije (sl. 5). Zbog većeg broja sudionika rad u samoj spilji bio je podijeljen u dvije skupine. U spilji su poslušali izlaganja i diskutirali o speleomorfologiji i speleogenezi, speleološkoj opremi, sigurnosti u speleološkim objektima, pravilima ponašanja i čuvanju prirode. S obzirom na informacije koje daje, speleološki nacrt može se kvalitetno koristiti u izvođenju terenske nastave pa su sudionici mogli naučiti kako ga čitati i tumačiti. Od mjernih instrumenata sudionici su imali priliku koristiti laserski daljinomjer, termometar i termohigrometar te naučiti

kako izvoditi neka osnovna mjerenja dimenzija i pružanja kanala i struktura. Obavljena su opažanja različitih reljefnih oblika koji su povezivani s uvjetima postanka. Diskutirano je o tome što otkrivaju tipovi spiljskih sedimenata o bližoj i daljoj geološkoj prošlosti te kako te informacije na prikladan način prenijeti učenicima ili koristiti u projektnoj nastavi. Problematizirane su i teme o mikroklimi spilja i jama, korištenju speleoloških objekata u prošlosti i speleoturizmu na principima održivog razvoja (sl. 6). Po izlasku iz spilje obilazak Parka nastavljen je dijelom trase poučne staze do spilje Tabakuše koja ima manji spiljski i veći jamski ulaz prikladan za uočavanje morfoloških razlika između tipova speleoloških objekata i posebnosti procesa okršavanja (sl. 7). Na ulaznom dijelu spilje Velike Kozarice diskutirano je o njenom nazivu i speleotoponimiji općenito, genezi i ekološkim uvjetima koji vladaju oko njenog ulaza. Spilja je smještena uz poučnu stazu i lako je pristupačna, ali nema uređenu stazu kroz kanale niti rasvjetu pa su se sudionici na njenom primjeru mogli upoznati s rizicima izvođenja nastave na takvim neuređenim lokalitetima. S obzirom na pozitivne reakcije sudionika na lokaciju, način izvođenja skupa i stručne terenske nastave Hrvatsko geomorfološko društvo, zajedno s Geografskim odsjekom PMF-a i Hrvatskim geografskim društvom, u budućnosti planira surađivati s JU PP Grabovača na daljnjem stručnom osposobljavanju učitelja, nastavnika i studenata. To je dio dugoročnog plana koji svoj temelj ima i u sporazumu o suradnji potpisanom 2015. godine. Zahvaljujući blizini brojnih prirodnih vrijednosti (dolina Like, Ličko polje, Velebit i dr.) aktivnosti je u budućnosti moguće proširiti i obogatiti, a planira se i izrada metodološkog priručnika za izvođenje terenske nastave na ovom području.


Nenad Buzjak, Neven Bočić i Dalibor Paar : TERENSKA NASTAVA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU UČITELJA I NASTAVNIKA GEOGRAFIJE

83

foto: Ksenija Priselac

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015, 75-84

Sl. 6. Četvrta dvorana spilje Samograd ispunjena je različitim sigama pa je odličan "kabinet" za upoznavanje s njihovim svojstvima. Skupina diskutira s N. Bočićem


foto: Ksenija Priselac

84

Sl. 7: Izlaganje N. Bočića o utjecaju tektonskih pokreta na oblikovanje reljefa na stazi prema spilji Tabakuši

Literatura Brazda, M. 1985: Terenski rad i ekskurzije u nastavi geografije. Školska knjiga, Zagreb. Buzjak, N., Bočić, N., Pahernik, M. 2013: Geomorfološke i speleološke značajke Pećinskog parka Grabovača i okolnog prostora. Elaborat. Hrvatsko geomorfološko društvo-Speleološki klub “Samobor”-Speleološko društvo Karlovac, Zagreb. Buzjak, N., Bočić, N. Paar, D. 2015: Fizičkogeografski sadržaji u nastavi geografije – krški reljef, Perušić – Pećinski park Grabovača, 26. 9. 2015., PMF – Geografski odsjek, Zagreb-Hrvatsko geografsko društvo-Hrvatsko geomorfološko društvo, Zagreb. Herrick, C. 2010: Lost in the field: ensuring student learning in the ‘threatened’ geography fieldtrip, Area, 42 (1), 108-116. Kent, M., Gilbertson, D. D., Hunt, C. O. 1997: Fieldwork in Geography Teaching: a critical review of the literature and approaches, Journal of Geography and Higher Education, 21 (3), 313-332. Lambert, D., Reiss, M. J. 2014: The place of fieldwork in geography and science qualification. Institute of Education, University of London, London. Mackenzie, A. A., White, R. T. 1981: Fieldwork in Geography and Long Term Memory Structures, u: Annual Meeting of the American Educational Research Association, Proceedings, Los Angeles, CA, April 13-17, 1981, 2-28. Pejnović, D. 1987: Reljef Like, u: Zbornik II. znanstvenog skupa geomorfologa Jugoslavije, Gospić- južni Velebit, 18.-25. lipnja 1987., Geografski odjel PMF-a, Zagreb, 92-111. Skok, P. 2002: Izvanučionična nastava. Pedagoški servis, Lučko-Zagreb. Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Pavin, T., Rijavec, M., Miljević-Riđički, R., Žižak, A. 2005: Cjeloživotno obrazovanje učitelja i nastavnika:višestruke perspektive. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb. izv. prof. dr. sc. Nenad Buzjak

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: nbuzjak@geog.pmf.hr doc. dr. sc. Neven Bočić

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb, e-mail: nbocic@geog.pmf.hr doc. dr. sc. Dalibor Paar

Sveučilište u Zagrebu, PMF, Fizički odsjek, Bijenička c. 32, 10000 Zagreb, e-mail: dpaar@phy.hr


PUTOPIS GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

85

Kanada (2. dio) Marijan Biruš

Nakon boravka na istoku, krenimo na zapad ove goleme zemlje. Od Toronta letimo četiri sata. Ispod nas su jezera Huron i Gornje, a zatim vidimo velika pravokutna polja. Slijećemo u Calgary. Naš je cilj nacionalni park Banff, u Stjenjaku. Sa zračne luke autobus vozi onamo, bez prolaska kroz Calgary. Karta se kupuje internetom i vozimo se sasvim ravnim prostorom na oko 1000 metara nad morem. Na poljima su zarolane bale slame, a jedan putokaz pokazuje na lokalitet zanimljivog naziva: ,,Dead Man’s Flats“. Nalazimo se u provinciji Alberti, čija registarska oznaka automobila ima tekst ,,Wild Rose Country“ (Zemlja Divljih Ruža). U velikim smo ravnjacima sjevernoameričkog kontinenta, koji se ovdje spajaju sa Stjenjakom, dijelom Kordiljera. Nakon nekog vremena pokazuje se planina te ulazimo u nju – stigli smo u Stjenjak. On je oštro odvojen od ravnica, koje su očito postorogenoga porijekla – melasa koju su s njega nanijele tekućice. Nacionalni park Banff osnovan je 1885. kao prvi nacionalni park u Kanadi, drugi u Sjevernoj Americi i treći u svijetu. Površina mu je 6641 km2 i obuhvaća tipične planinske krajolike. Osim Banffa, u kanadskom dijelu Stjenjaka (engl. Rocky Mountains, franc. Les Rocheuses) ima još nacionalnih parkova koji su proglašeni Svjetskom baštinom: Yoho, Jasper i Kootenay. Ovdje su u izravnom sukobu zaštita prirode i masovni turizam jer ovaj nacionalni park godišnje posjeti 4 000 000 ljudi čime je pri vrhu turističkih destinacija u Kanadi. Procjenjuje se da kanadskom gospodarstvu godišnje donese

foto: Marijan Biruš

Drugi dio putovanja od mora do mora u zemlju koja slovi za jednu od najuređenijih na svijetu

Sl. 1. U Stjenjaku (Rocky Mountains/Les Rocheuses) 6 000 000 000 kanadskih dolara (Page et all). Gotovo trećina ljetnih gostiju otpada na posjetitelje iz Alberte, 20 % iz ostatka Kanade, 30 % iz SAD-a te oko 15 % iz Europe. Kroz njega prolaze Tihooceanska željeznička pruga i Transkanadska autocesta, a usred doline izgrađen je gradić, što je nepovoljno za migraciju životinja. Gradić Banff osnovan je 1885. s ciljem popularizacije Tihooceanske željeznice, tj. turističkih sadržaja na njoj. Grad i nacionalni park nazvani su po rodnom mjestu Georgea Stephena, direktora Kanadske tihooceanske željeznice. Njegovo se rodno mjesto u Škotskoj zove Banff. Željeznice su izgradile niz luksuznih hotela uz prugu – u Banffu su hoteli ,,Banff Springs“ (Izvori Banffa) i ,, Chateau Lake Louise“ (Dvorac ,,Jezero Louise“) koji su vlasništvo poduzeća ,,Fairmont“


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Marijan Biruš

86

Sl. 2. Jezero Louise proglašeno je Svjetskom baštinom

Gradić je smješten iznad slapova rijeke Bow, na njenom ušću rijeku u rijeku Spray. Oko njega su planine: Tunnel Mountain (1692 m), Mount Rundle (2948 m), Sulphur Mountain (2451 m), Mount Norquay (2133 m) i Cascade Mountain (2998 m). On služi kao polazište za prirodne atrakcije u okolici: jezera Moraine i Louise (UNESCO-ovu Svjetsku baštinu), Castle Mountain i brojne druge planine. Praktično je imati automobil, ali možete i bez njega jer postoje brojne autobusne ture. Jedna od njih je i safari te se često vide životinje: sobovi, medvjedi, divokoze i dr. Ako ne sretnete njih, najvjerojatnije ćete naići bar na vjeverice! Na jezeru Louise još je 1911. godine. izgrađen luksuzni hotel ,,Chateau Lake Louise“ u vlasništvu poduzeća ,,Fairmont“. Ima i hostela u okolici od kojih su neki planinarski domovi bez priključka na vodovod.

Jezero Moraine tako je nazvano jer mu je jako vidljiva morena, koja i inače uzrokuje nastanak ledenjačkih jezera. U njoj se vide golemi komadi stijena. Gradić Banff nema ni 8000 stanovnika. Na nadmorskoj je visini od 1400 metara. Ulice su mu ravne i sijeku se pod pravim kutom. Kao i u Torontu, i ovdje se križanja u potpunosti zatvore za automobile pa se može hodati i dijagonalno. Prepun je turista i trgovina, a ima i nekoliko crkava. Jedna od njih je prezbiterijanska, a gdje većinu vjernika čine Koreanci. Ima i muzej koji velikim dijelom prikazuje baštinu autohtonih stanovnika Kanade, Indijanaca. Tu je i velika trgovina s njihovim suvenirima, a na mostu preko rijeke Bow golemi su reljefi s likom Indijanca s perjanicom. Ulice su nazvane po životinjama i drugim prirodnim atrakcijama: Deer street, Antelope Lane, Bear Street, Beaver Street, Big Horn Street, Hawk Avenue...


87

foto: Marijan Biruš

foto: Marijan Biruš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

Sl. 3. Morena jezera Moraine, koja je uzrokovala njegovo nastajanje

Nakon boravka u Banffu, putujemo na tihooceansku obalu, a na tom putu posjetit ćemo Calgary. Calgary je grad sa nešto više od milijun stanovnika na oko 1000 metara nadmorske visine. Najveći je grad provincije Alberta. Naziv je dobio po zaseoku Calgary u Škotskoj. Po njemu je nazvana utvrda Fort Calgary osnovana 1875., a po njoj cijeli grad. Ta je pak riječ nastala od staronorveških ,,kald“ i ,,gart“ (hladni vrt) od Vikinga koji su naseljavali Hebride. Tako, usprkos nedostatku bogate povijesti, naziv ima bogatu baštinu. Godine 1883. do Calgary-a je stigla Tihooceanska željeznička pruga. Kad je odmah nakon Drugog svjetskog rata ni 300 km od njega, u gradu Leduc, pronađena nafta, Calgary se nametnuo kao središte njenoga iskorištavanja te se razvio niz drugih gospodarskih djelatnosti. Broj stanovnika narastao mu je sa 400 000 1971. na današnjih milijun. Ulazeći u grad autobusom iz Banffa, vide se tipično američka prostrana predgrađa s niskim kućama. U daljini se po neboderima prepoznaje poslovni dio grada, CBD (Central business district). Kako je star samo nešto više od sto godina, Calgary je u arhitektonskom pogledu uglavnom moderni grad. Naravno, ulice su rav-

Sl. 4. Olympic Plaza u središtu Calgarya bila je prostor dodjele medalja na Olimpijskim igrama 1988.

ne i sijeku se pod pravim kutom. Uz rijeku Bow, koja dolazi sa Stjenjaka, smješten je veliki park pun rekreativaca, a na trgu uz njega održava se manifestacija, sajam sa štandovima punima suvenira i hrane. Poput Toronta, i Calgary ima toranj – Calgary Tower, koji je visok 190 m. Središtem vozi tramvaj. Ulazimo u jedan od poslovnih nebodera. U predvorju je 4-5 m visoki totemski stup, koji je postavljen 2010. povodom olimpijskih igara u Vancouveru. U susjedstvu je trgovački centar ,,Calgary Eaton Centre“ s cijenama približno sličnima hrvatskim. Dok hodamo ulicama, vidimo atraktivna arhitektonska rješenja, ali i pokoju stariju kamenu crkvu. Jedna od njih je Knox United Church, na čijoj obavjesnoj ploči stoji zastava duginih boja. I vijećnica je od kamena. Tu je i trg posvećen olimpijskim igrama 1988., Olympic Plaza, koji je bio namijenjen dodjeli medalja na tom natjecanju. Od Calgarya ima sat i pol leta do tihooceanske obale. Stjenjak je ispod oblaka pa se od njih ništa ne vidi. Sat pomičemo za još jedan sat u nazad, ukupno devet sati manje nego u Hrvatskoj. Stigli smo u Vancouver. Vancouver je najveći grad provincije za koju u hrvatskom jeziku postoji egzonim - ,,Britan-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Marijan Biruš

88

Sl. 5. Trupci drva prenose se slobodnim plutanjem niz rijeku Fraser

ska Kolumbija“. Glavni joj je grad Victoria na otoku Vancouver (engl. Vancouver Island). U Britanskoj Kolumbiji živi gotovo jednak broj stanovnika kao u Hrvatskoj, ali je zato od nje površinom oko šesnaest puta veća. Dok putujete Kanadom, Britanska Kolumbija nameće se kao prostor bogate indijanske kulture. U svakoj trgovini indijanskim suvenirima od grada Quebec do Calgary-a, na totemskim stupovima, ali i drugim proizvodima, stajalo je da su proizvedeni u ovoj provinciji. Ovdje na oceanskoj obali živi mnogo pripadnika relativno autohtonih stanovnika američkog kontinenta. Ima ih u i oko Vancouvera, ali ponajviše uz obalu do Aljaske. Tu žive narodi skupine Obalni Seliši (engl. Coast Salish). Ima ih mnogo na otoku Vancouver. Indijanci uživaju brojne olakšice u poreznom sustavu i na sveučilištima. U Kanadi se ovi stanovnici ne nazivaju Indijancima, nego pripadnicima Prve nacije (engl. First nation). Ni naziv ,,Escimo“ Kanađani ne koriste, nego ,,Inuit“ jer mnogi tvrde da ,,Eskim“ znači ,,čovjek koji jede sirovo meso“ što smatraju pogrdnim. Neki tvrde da ova tvrdnja nije dokazana, ali riječi ,,Indijanac“ i ,,Eskim“ službeno se ne koriste. Iako i Eskimi/ Iniuti predstavljaju prvu naciju, prastanovnike

Kanade, naziv ,,Prva nacija“ koristi se samo za indijanske narode. U Britanskoj Kolumbiji živi 198 indijanskih naroda, što je trećina njihovog broja u cijeloj Kanadi. Sedam od jedanaest jezičnih skupina govori se samo u ovoj provinciji. Vancouver zajedno s drugim naseljima svoje aglomeracije čini površinom izuzetno veliko urbanizirano područje – od obale se možete voziti preko 100 km (vlakom bez vozača, s automatskim navigiranjem) kroz neprekinuto izgrađen prostor! Negdje je rub grada bliži, ali i do njega vam treba preko sat vremena relativno brze vožnje kroz grad. Turistički vodiči preporučuju i okolicu, ali nju, eto, nije lako doseći. Čuvena su dva vrha nazvana Lavovima, tj. Sestrama. Naziv im je dao narod Squamish po legendi da su dvije sestre za vjenčanje od oca zahtijevale da na svadbu pozove pleme Haida s kojim je bio u ratu. U okolici Vancouvera, kao i u gradu, snimani su brojni holivudski filmovi jer je krajolik raznovrstan: od planinskoga, preko bujnih kišnih šuma do nizinskog u delti rijeke Fraser. Neki od njih su ,,Godzilla“, film o majanskom kalendaru ,,2012.“ te filmovi ciklusa ,,Planet majmuna“ i ,,Sumrak saga“. Vancouver je najzapadniji velegrad svijeta. U samome gradu živi samo 600 000 stanovnika, ali u aglomeraciji (konurbaciji) gotovo 2 500 000. Od otvorenog Pacifika zaštićen je otokom Vancouver (engl. Vancouver Island) i brojnim manjima. Najveća je kanadska luka na Tihom oceanu i krajnja je točka njene Tihooceanske željeznice. Kroz njega teče rijeka Fraser, koja dolazi sa Stjenjaka i duga je preko 1300 km. Njome često plutaju trupci drveta. Ovdje je njeno deltasto ušće u more (ocean). Središte grada puno je modernih zgrada u kojima stanovi dosežu visoku cijenu. Za najam stana s jednom spavaćom sobom treba dati 1500 kanadskih dolara (oko 8000 kn) po kva-


foto: Marijan Biruš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

Sl. 6. Bujna šuma na planini Grouse Mountain u okolici Vancouvera

dratnome metru, a pri kupnji 8300 C$ (44 000 kn). Cijene turističkih usluga puno se više od onih u Torontu. Zanimljiv je Antropološki muzej Sveučilišta Britanske Kolumbije. To je u biti etnografska zbirka raznih naroda svijeta. U je vanjskome dijelu nekoliko totemskih stupova. ,,Totem“ je riječ iz algonkvijanskog jezika i znači ,,srodstvo“, ,,rodbinstvo“. Algonkvijanski je indijanski jezik Sjeverne Amerike. Totem je životinja, biljka ili prirodna pojava po kojoj se pripadnici indijanskih plemena smatraju rodbinski povezanima. Često se prikazuje kao stup. Na totemskom stupu prikazano je nekoliko životinja koje često predstavljaju likove određene basne. Na vrhu je često mitsko biće – Gromovita ptica (engl. Thunderbird). Uz toteme su vezani tabui. Tabu je zabrana. Po vjerovanju Indijanaca, primjerice, čovjek ne smije jesti meso životinje koja mu je totem. Najpoznatiji su totemski stupovi u parku Stanley (engl. Stanley Park). Sada ondje stoje replike jer su izvornici u muzejima. Ovi totemski stupovi najposjećenija su atrakcija Britanske Kolumbije. Veliki dio parka Stanley čini šuma golemih stabala. Mnogo je posjetitelja na biciklima, a postoji i autobusna tura (,,hop-on, hop-off“). U njemu je i indijansko selo Klahowya. To nije pra-

89

vo selo, nego prigodno uređen prostor koji promovira indijansku kulturu. U njemu postoji radionica pričanja priča. Ondje pripadnik jednog indijanskog naroda priča kako je njegov narod razvijao osobni odnos sa stablima, a onda kaže da se ,,dogodila katastrofa“ misleći na dolazak bijelaca. Općenito se u indijanskom svjetonazoru može primijetiti opterećenost poviješću i želja da Europljani nikad nisu otkrili Ameriku. ,,Davno prije Kolumba...“ počinje priča o stablu Djed Capilano. Neki djelatnici sela Klahowya pokazuju veliku opterećenost kad ih se pita o životu njihovog naroda u Kanadi. Zbog nekvalitetne prehrane veliki je dio Indijanaca u Kanadi pretio. U ,,selu“ Klahowya pitat ćemo postoji li u gradu četvrt gdje žive većinom Indijanci. Saznajemo za nju i odlazimo onamo. Slika je prilično žalosna: kuće su neugledne i često neuredne, ulice često prljave. Zatičemo dva totemska stupa – oni nisu namijenjeni turistima poput onih u parku Stanley, nego uistinu svakodnevnom životu. Međutim, kraj njih dva stara stupa leže u travi, vlagom već dosta oštećena. Kraj njih su odbačeni kartoni za pivo. Ta žalosna scena govori o određenoj bezvoljnosti, rezigniranosti indijanske nacije. Vancouver je poznat po privlačnosti svojih četvrti (engl. neighbourhoods). One su vrlo različite tako da imate dojam da ste u različitim gradovima. Stoga su također vrlo privlačne za snimanje filmova. Okosnica jedne je Davie street – ulica poznata u cijeloj Kanadi po tome što promiče prava homoseksualnih, biseksualnih i transseksualnih osoba. Tako su tu autobusne stanice pobojene u ružičasto, pješački prijelazi i trgovine u dugine boje i sl. U Vancouver pristaju kruzeri. Uz obalu je uređen Kanadski put (The Canadian Trail) – prostor koji govori o prirodi, prošlosti i sadašnjosti ove zemlje. Na šetalištu uz obalu navečer se okupi puno ljudi. Ondje možete promatrati zalazak Sunca i


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Marijan Biruš

90

Sl. 7. Totemski stupovi u parku Stanley najposjećenija su atrakcija Britanske Kolumbije dolazak brodova ovdje, ,,na kraju svijeta“. Netko donese teleskop i nudi besplatno gledanje objekata na nebu – tada upravo Saturna. Mnogo je inuksuka – skulptura od većinom plosnatih komada stijena koji tvore oblik čovjeka. Inuksuke inače rade Eskimi (Inuiti). ,,Inut“ znači ,,čovjek“, a ,,suk“ ,,zamjena“. Tako riječ ,,inuksuk“ znači ,,nešto što vrši ulogu čovjeka“. U nepreglednim, ravnim, jednoličnim prostorima Sjeverne Amerike inuksuci imaju ulogu orijentira. Postali su simbol naroda Eskima/Inuita. Ta, kao i brojne druge navedene pojave, pokazuju da je kultura prvobitnih stanovnika ove zemlje dosta cijenjena i omiljena od drugih - kako od strane državne vlasti, tako i od strane stanovništva. I tako dođe kraj putovanju... Kad turist nakon njega sređuje dojmove, shvati da je doživio uistinu puno. U Kanadi možete sresti zanimljive

ljude koji vam pričaju zanimljive priče. Saznajete da je pri razgovoru (nepoznatog) sugovornika dobro ne doticati jer vas on može prijaviti policiji i završit ćete u zatvoru! Vidite pješaka koji se ne želi maknuti s pješačkog prijelaza jer hoće onemogućiti dvama mladim vozačima iz SAD-a skretanje u nedopuštenom smjeru. Čovjek porijeklom iz Latinske Amerike, koji pred večer dođe na glavni gradski trg uživati u ugođaju dinamičnog središta grada, priča vam smijući se da je sretan što mu je zemlja multikulturalna. Možete susresti čovjeka koji kaže da za državljanstvo trebate izdržati godinu dana rada u restoranu brze hrane. Susrećete mnogo mladih putnika, puno Nijemaca koji godinu dana, prije ili poslije studija, provode radeći i putujući – odabrali su Kanadu jer, uz Australiju, u njoj smiju raditi. A možete sresti i zaposlenika hostela koji golemu bradu objašnjava time što


foto: Marijan Biruš

91

Sl. 8. Inuksuk na šetalištu uz Tihi ocean je bio špijun britanske vojske u Afganistanu i da u dramatičnim trenutcima ne osjeća nikakvo uzbuđenje. Naravno, svako putovanje donosi zanimljive događaje, to i jest čar turizma, pojave u kojoj danas sudjeluje tako puno ljudi. Kad se sve zbroji, od Zagreba do Vancouvera ima oko petnaest sati leta mlaznim zrakoplovima. Kad je golemi Boeing 747 poletio s tihooceanske obale natrag, vrlo brzo su se, baš pri zalasku Sunca, mogli vidjeti nekultivirani beskrajni močvarni i jezerski krajolici koji upućuju da smo daleko nad sjeverom ove goleme ze-

mr. sc. Marijan Biruš, prof. geogr.,

mlje. Dalje smo letjeli preko južnog Grenlanda i Islanda. Ova sjeverna ruta skratila je putovanje na samo desetak sati leta do Zagreba čime se ni Tihi ocean ne čini tako daleko. Kanada je tipična američka država: prostranih krajolika i golemih gradova. Kao zemlja Angloamerike po mnogo čemu je slična, a po mnogo čemu i različita od svog susjeda SADa. Mnogo Kanađana voli svoju zemlju i cijeni njezinu prirodnu i kulturnu baštinu. Dio te baštine je i multikulturalnost. Kanada je sigurna zemlja, ugodna za putovanje posebice ljeti.

OŠ Sesvetska Sopnica, Sopnička 69, 10360 Sesvete, Hrvatska, e-mail: marijan.birus@skole.hr


92

K A R TA G O V O R I GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

TABULA PEUTINGERIANA

Gornja Panonija, sjeverna Dalmacija, srednji dio Apeninskog poluotoka s Rimom u središtu i dio Sjeverne Afrike


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

93

Tabula Peutingeriana predstavlja srednjovjekovnu kopiju cestovne karte (itinerara) nastale još u rimskom razdoblju. Pretpostavlja se da je izvorni primjerak izradio kartograf Castorius u drugoj polovici 4. st., a srednjovjekovna kopija izrađena je u 13. ili 14. st. Tu kopiju pronašao je Konrad Celtes, knjižničar austrijskog cara Maksimilijana 1494. g., a 1508. g. naslijedio ju je Konrad Peutinger (1465. – 1547.), gradski bilježnik i kolekcionar iz Augsburga, po kojem je karta i dobila ime. Suvremeno tiskano izdanje karte objavio je Konrad Miller 1887. g. Karta je izdužena u smjeru istok – zapad (33 x 670 cm) i podijeljena na 14 listova. Prikazuje poznati svijet iz perspektive Rimskog Carstva; od Britanskog otočja i Pirenejskog poluotoka na zapadu do područja današnje Indije na istoku te Sahare i Arapskog poluotoka na jugu. Iz srednjovjekovnog primjerka izgubljen je prvi list na kojem su prikazani Britansko otočje, Pirenejski poluotok i Maroko te je taj list rekonstruiran početkom 20. stoljeća. S obzirom na dimenzije karte, područja u meridionalnom smjeru često su vrlo stješnjena i položena međusobno vrlo blizu pa se nerijetko događa da se dva relativno udaljena područja nalaze neposredno jedan do drugoga (npr. Dalmacija i panonsko-peripanonski dio današnje Hrvatske). S obzirom na namjenu i dimenzije karte, u prvi plan su stavljene cestovne prometnice, gradovi i važnija mjesta uz prometnice. Uz ceste su označene udaljenosti između gradova, a te se udaljenosti pokazuju relativno točnima i u današnje vrijeme. Gradovi, drugi temeljni element na karti, označeni su simbolima koji prikazuju dvije gradske kuće, ograđena dvorišta ili kule, dok su najvažniji urbani centri tog razdoblja (Rim, Konstantinopol i Antiohija) označeni posebnim simbolima s medaljonima. Uz gradove se mjestimično pojavljuju hramovi, crkve, svjetionici i drugi objekti koji su tada bili važne postaje ili orijentiri tijekom putovanja. Pojava nekih mjesta koja u 4. st. više nisu postojala (npr. Pompeji) pokazuje da je dio sadržaja preuzet iz ranijeg razdoblja. Oblik teritorija, reljef, hidrografska mreža i more prikazani su s manjom detaljnošću i preciznošću te imaju orijentacijski karakter. Reljef nije prikazan kontinuirano, nego su pojedine istaknutije planine mjestimično prikazane skicama ili crtežima smeđe boje. U hidrografskoj mreži, prikazanoj plavom bojom, ističu se samo najveće i najvažnije rijeke, a koje su često u funkciji razgraničenja različitih regija. Primjerice, na području današnje sjeverne Italije detaljno je prikazana rijeka Po s većinom svojih pritoka, dok su istovremeno na području šireg panonskoperipanonskog prostora označene tek tri paralelne rijeke (Sava, Drava i Dunav). Na slabije


94

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

Sjeverni Jadran i dio današnje Slovenije poznavanje hidrografske mreže, u uvjetima teškog i mukotrpnog putovanja, upućuje prikaz Save i Drave koje se međusobno spajaju na istoku i utječu u Jadransko more na području između Spalata (Splita) i Narone. Uz geografske sadržaje na karti se mjestimično pojavljuju oznake i/ ili tekst koji upućuju na povijesne događaje. Primjerice, na području Sinaja (istočno od delte Nila) navodi se kako su po toj pustinji 40 godina hodala izraelska djeca pod vodstvom Mojsija (Desertum ubi quadraginta annis erraverunt filii Israel ducente Moyse). Teritorij današnje Hrvatske izdužen je u smjeru istok-zapad i prikazuje se pod toponimima Isteria (Istra), Liburnia i Dalmatia (Dalmacija) u primorskom dijelu te Pannonia Superior i Pannonia Inferior u kontinentalnom dijelu. U primorskom je dijelu prikazano više gradova, što upućuje na njihovu važnost i težište naseljenosti uz obale Sredozemnog mora, a navode se gradovi Parentio (Poreč), Pola (Pula), Tarsatica (Rijeka), Senia (Senj), Iadera (Zadar), Burnum (Ivoševci kod Kistanja), Sardona (Skradin), Ragurio (Trogir), Salona (Solin), Spalato (Split), Narona (Vid kod Metkovića) i Epitauro (Cavtat). Većina gradova je povezana dužobalnom prometnicom s Tergestom (Trstom), a na tu se cestu spajaju odvojci za istarske gradove i Iaderu. U panonsko-peripanonskom prostoru prikazano je znatno manje gradova te se simbolom i toponimom navode tek Mursa Maior (Osijek) i Cornaco (Sotin). Unatoč netočnostima i prikazivanju sadržaja iz duljeg vremenskog razdoblja, Tabula Peutingeriana pruža izvanredan uvid u osnovne geografske odnose u kasnoantičkom razdoblju te omogućuje potpuniju rekonstrukciju urbane i prometne mreže.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

95

Srednji Jadran i Donja Panonija

Izvori: Lendering, J., n. d.: Peutinger map, http://www.livius.org/pen-pg/peutinger/map.html (3. 4. 2016.). Miller, K., 1887-1888: Tabula Peutingeriana (ca. 250), Prospectus tabulae, Pars I-XIV, http://www.hs-augsburg. de/~harsch/Chronologia/Lspost03/Tabula/tab_pe00.html (3. 4. 2016.). Nussli, C., 2007: The complete Tabula Peutingeriana - a Roman Road Map compared with a modern map, http://www.euratlas.net/cartogra/peutinger/ (3. 4. 2016.). Prigodna izložba „Kartografija Zadra“ 24. i 25. rujna 2003., Gradska straža, Zadar, http://www.kartografija.hr/ old_hkd/kartzadra/Katalog/Welser.htm (3. 4. 2016.) Talbert, R. J. A., 2010: Peutinger map: seamless whole, in color, with overlaid layers (WEB GIS), http:// peutinger.atlantides.org/map-a/ (3. 4. 2016.).

Ivan Šulc i Ivan Zagoda


96

DOGAĐANJA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

12. SVJETSKA GEOGRAFSKA OLIMPIJADA (iGeo)

foto: Dubravka Spevec

Tver, RUSIJA, 11. – 17. 8. 2015.

Sl. 1. Tver – grad domaćin 12. svjetske geografske olimpijade


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

97

foto: Dubravka Spevec

U ruskom gradu Tveru, od 11. do 17. kolovoza 2015., održana je 12. svjetska geografska olimpijada. Tver je danas, sa oko 409 000 stanovnika, važno administrativno, industrijsko, prometno, obrazovno i kulturno središte Tverske oblasti (sl. 1). Smjestio se oko 300 km sjeverozapadno od Moskve, na rijeci Volgi i glavnoj željezničkoj pruzi koja povezuje Moskvu i St. Peterburg. Na području grada u Volgu se ulijevaju manje rijeke Tmaka i Tverca. Osnovan je 1135. na malom poluotoku uz rijeku Tmaku i jedan je od najstarijih ruskih gradova. Krajem 13. i početkom 14. stoljeća Tver je bio važno obrtničko i trgovačko

Sl. 2. Kamp „Computeria“ – mjesto održavanja olimpijade središte. Kao važno industrijsko središte u ovom dijelu Rusije počeo se razvijati krajem 19. stoljeća. Od 1931. do 1990. bio je poznat pod imenom Kalinin. Sudionici olimpijade bili su smješteni u ljetnom kampu Computeria (sl. 2), oko 30 km od Tvera, gdje se i održavao natjecateljski dio. Međunarodna geografska unija (IGU) glavni je pokrovitelj svjetskih natjecanja mladih geografa u dobi od 16 do 19 godina. Još od prve geografske olimpijade održane u nizozemskom gradu Den Haagu 1996., kada se natjecalo tek pet reprezentacija (Belgija, Nizozemska, Njemačka, Poljska i Slovenija), osnovni ciljevi svjetskih geografskih olimpijada su poticati zanimanje mladih ljudi za geografska istraživanja, razvijati njihova geografska znanja i vještine, doprinjeti razvoju svijesti o važnosti geografije kao predmeta u školama, ali i poticati socijalni kontakt među natjecateljima kao i međusobno uvažavanje različitih naroda i kultura. Sve razine natjecanja provode se na engleskom jeziku, koji je ujedno i službeni jezik geografske olimpijade. Na 12. olimpijadi u ruskom Tveru sudjelovalo je 159 učenika iz 40 država sa šest kontinenata (sl. 3). Hrvatskoj je ovo bilo peto sudjelovanje, a po prvi puta su nastupili učenici iz Argentine, Armenije, Bolivije, Filipina i Tajlanda. Hrvatsku su na ovogodišnjoj olimpijadi predstavljali Petar Bratulić (Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin, danas student Matematičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu), Fabijan Čorak (XV. gimnazija, Zagreb, danas student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu), Martin Malović (XV. gimnazija, Zagreb, danas student Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu) i Vedran Mihal (Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod, danas student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu). Učenici su i ove godine selektirani na temelju višegodišnjih sudjelovanja i ostvarenih rezultata na Državnim natjecanjima iz geografije. Za natjecanje ih je pripremao tim stručnjaka sa Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu – dr. sc. Mladen


Sl. 3. Sudionici olimpijade nakon sveÄ?anosti otvaranja

foto: arhiva Organizatora

98 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

99

Sl. 4. Hrvatski olimpijski tim nakon svečanosti otvaranja (s lijeva na desno: Dubravka Spevec, Petar Bratulić, Fabijan Čorak, Martin Malović, Vedran Mihal i Ivan Čanjevac) Maradin, dr. sc. Ivan Čanjevac, dr. sc. Marin Cvitanović, znanstveni novak Ivan Šulc i doc. dr. sc. Dubravka Spevec. Na olimpijadu su ih vodili Dubravka Spevec, članica Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva te Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora i potpredsjednik Hrvatskog geografskog društva (sl. 4). Pismeni i multimedijalni dio natjecanja održan je u kampu Computeria, dok se terenski dio olimpijade odvijao na području ruralnog naselja Starica (sl. 5), oko 70 km jugozapadno od Tvera. Pismeni ispit i terenski rad donosili su svaki po 40 %, a multimedijalni ispit 20 % ukupnih bodova. Pismeni ispit sastojao se od problemski postavljenih pitanja iz šest različitih tematskih dijelova – dvije teme iz fizičke, dvije iz društvene i dvije kombinirane fizičko-društvene geografske teme (Weathering, Tropical Storms, Cold Environments and Mapping, Water Conflicts, Living in Slums i Geography and Cultural Diversity). Provjeravale su se sposobnosti analiziranja, povezivanja i zaključivanja. Terenski rad sastojao se od više segmenata, a trajao je dva dana. Učenici su prezentirali svoje kartografske vještine (izrada, analiza i čitanje sadržaja karte), sposobnost problemskog razmišljanja i izražavanja kroz odgovore na postavljena pitanja te grafičke vještine (izrada profila, dijagrama i skica). Multimedijalni ispit se sastojao od niza zadataka koje su učenici rješavali na računalu uz pomoć fotografija, tematskih karata, satelitskih snimaka, dijagrama i kratkih filmova. Svaki dio natjecanja učenici odrađuju samostalno, a rezultati se prezentiraju za svakog učenika individualno, ali i timski. Naši su učenici na svim dosadašnjim olimpijadama na kojima su sudjelovali osvajali medalje. Na pet dosadašnjih olimpijada Hrvatska je osvojila čak 15 medalja – šest zlatnih, pet srebrnih i četiri brončane. Ove godine zlatnim su se medaljama okitili Petar Bratulić i Fabi-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: arhiva Organizatora

100

Sl. 5. Naselje Starica – mjesto održavanja terenskog dijela natjecanja

Sl. 6. Hrvatski olimpijski tim na svečanosti dodjele medalja (s glavnom otpravnicom poslova Veleposlanstva RH u Moskvi mr. sc. Rinom Eterović Goreta)


101

jan Čorak dok je srebro osvojio Vedran Mihal. Vedranu je ovo već treća medalja u tri sudjelovanja; svojoj kolekciji srebra iz Kyota i zlata iz Krakowa, dodao je i ovogodišnje srebro i time je postao jedini učenik u Hrvatskoj sa tri osvojene medalje na svjetskim geografskim olimpijadama. Hrvatska je ekipno zauzela izvrsno 6. mjesto, što je još jedan od najvećih ekipnih uspjeha u povijesti sudjelovanja Hrvatske na bilo kojoj svjetskoj olimpijadi znanja. Dodjela medalja održana je na Državnom sveučilištu Lomonosov u Moskvi. Na dodjelu je došla i glavna otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Moskvi mr. sc. Rina Eterović Goreta, jedina diplomatska predstavnica od svih 40 zemalja sudionica olimpijade (sl. 6). Osim natjecateljskog dijela, važan dio svake geografske olimpijade je i druženje koje se ostvaruje kroz niz društvenih i kulturnih događanja. Izvan natjecateljskog dijela koji se vrednovao za Sl. 7. Poster hrvatskog tima konačni plasman, održano je i timsko natjecanje u prezentaciji postera. Ove godine zadana tema je bila „Imagine your place in the future“. Naši su učenici izradili poster s temom „FuturIstria“ (sl. 7). U sklopu interkulturalne večeri, svaka država sudionica prezentirala je jednu od posebnosti (prirodnih, kulturnih, arhitektonskih...) svoje države. Hrvatski su učenici sudionicima olimpijade predstavili važne hrvatske znanstvenike i njihove izume, a prezentaciju su naslovili „The world without Croatia“. Posebnost ovogodišnje olimpijade je bio i Sajam obrta i kulture, na kojem su se svim sudionicima predstavili lokalni obrtnici sa svojim proizvodima i kulturno-umjetničkim programom (sl. 8). Učenici i njihovi mentori mogli su osobno sudjelovati u izradi nakita, igračaka, oslikavanju drvenih i glinenih predmeta...

foto: Dubravka Spevec

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

Sl. 8. Sajam tradicijskih obrta u kampu „Computeria“


102

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Dubravka Spevec

Sl. 9. Ruska čajana U sklopu sajma bila je organizirana i čajana – tradicionalno ispijanje čaja pripremljenog u samovaru (sl. 9). Kako bi se sve sudionike olimpijade upoznalo sa znamenitostima i načinom života zemlje domaćina, organizatori su pripremili jedan cjelodnevni i dva poludnevna izleta u Tver i njegovu širu okolicu. Cjelodnevni izlet uključio je posjet jezeru Seliger, oko 150 km sjeveroistočno od Tvera. Seliger je jedno od najvećih prirodnih jezera u ovom dijelu Rusije (P = 212 km2), prosječne dubine 5,8 m. Jezero je sa svojom obalom zaštićeno kao rezervat prirode; sjeverni dio jezera nalazi se unutar NP Valdaj. Okružuje ga slikoviti šumski pejzaž sjeverne tajge. Posjećen je i Nilovo-Stolpenskij manastir na otoku Stolbnji u jugoistočnom dijelu jezera (sl. 10), kojeg je 1594. sagradio Sv. Nil. U prošlosti ga je godišnje posjećivalo oko 40 000 hodočasnika, a danas je jedan od najboljih primjera neoklasicizma u Istočnoj Europi. Nažalost, zbog loših vremenskih uvjeta najavljeni posjet izvorišnom području rijeke Volge nije realiziran. Poludnevni izleti uključili su upoznavanje sa znamenitostima Tvera, grada domaćina olimpijade, te srednjovjekovnoga gradića Toržoka (47 000 stanovnika), na obali rijeke Tverce, važnog trgovišta u srednjovjekovnoj Novgorodskoj Republici. Danas je Toržok popularno turističko odredište zbog brojnih kulturno-povijesnih spomenika. Po završetku natjecateljskog dijela olimpijade, desetak reprezentacija nastavilo je druženje na zanimljivoj i vrlo sadržajnoj šestodnevnoj post-iGeo ekskurziji. Ekskurzija je uključila posjet Višnom Voločjoku – smještenom na kanalima nekadašnjeg Sl. 10. Nilovo-Stolpenskij manastir na jezeru Seliger


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

103

foto: Dubravka Spevec

plovnog puta Volga – Baltičko more, Valdaju – poznatom po glacijalnom pejzažu i borealnim crnogoričnim šumama, Velikom Novgorodu, Ust-Ižori, slapovima Gertovski na rijeci Tosni i St. Peterburgu. Veliki Novgorod (220 000 stanovnika) jedan od najstarijih ruskih gradova (osnovan 859.) administrativno je središte Novgorodske oblasti; smjestio se na rijeci Volhov. Najvažnije znamenitosti V. Novgoroda su Kremlj iz 15. st. i katedrala Sv. Sofije iz 11. st. koji su na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine (sl. 11).

Sl. 11. Kremlj i katedrala Sv. Sofije u Velikom Novgorodu


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Dubravka Spevec

104

foto: Dubravka Spevec

Sl. 12. NM10 – glavna prometnica koja povezuje Moskvu i St. Peterburg

Sl. 13. Jezero Iljmen s devonskim naslagama vapnenca i pješčenjaka Kroz grad prolazi državna cesta M10, koja povezuje Moskvu i St. Peterburg. Spomenuta cesta glavna je cestovna prometnica koja povezuje dva najveća ruska grada, izgrađena je u dužini od 872 km (sa po dvije vozne trake u oba smjera; gradnja je započela 1712. godine) i završava na granici sa Finskom. Loša infrastruktura i rastući promet potaknuli su odluku Vlade Ruske Federacije početkom 2015. godine da se spomenuta cesta proširi. Uz cestu M10 smještena su brojna naselja, mahom ruralna, od koji je čak oko 2000 danas bez stanovnika, što govori o intenzivnoj depopulaciji ovog prostora posljednjih nekoliko desetljeća (sl. 12). Nakon upoznavanja s Velikim Novgorodom, posjetili smo obližnje plovno Iljmensko jezero (P = 982 km2, najveća dubina 10 m). Odlikuje se bogatstvom ribom (deverika, štuka i dr.), a oko 90 dana na jezeru traje kupališna sezona (tijekom srpnja voda jezera zagrije se na 19 – 20 °C). Iz jezera istječe rijeka Volhov, dok u njega utječu čak 52 rijeke. Razinu vode u jezeru regulira Volhovska hidroelektrana. Obale jezera posebno su zanimljive fizičkim geografima i geolozima zbog uslojenih devonskih naslaga vapnenaca i pješčenjaka (sl. 13). Ruska avantura završila je u „Veneciji sjevera“ – St. Peterburgu, drugom po veličini gradu Rusije (5,2 mil. stanovnika), smještenom na rijeci Nevi, na obali Finskog zaljeva (Baltičko more). Poslovni, trgovački, industrijski i kulturni centar te važna luka Rusije;


105

foto: Dubravka Spevec

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

foto: Dubravka Spevec

Sl. 14. Sankt Peterburg

Sl. 15. Brana kod Kronstadta njegovo povijesno središte pod zaštitom je UNESCO-a (sl. 14). Zbog činjenice da se veći dio grada nalazi na nadmorskoj visini ne većoj od četiri metra, vrlo je često bio izložen brojnim poplavama. Najgore poplave koje su pogodile grad bile su 1777. (321 cm iznad razine mora), 1824. (421 cm), i 1924. (380 cm) godine. Od 18. stoljeća zemljište grada je umjetno podizano spajanjem više otoka i promjenom hidrologije grada no to nije spriječilo česte i nerijetko katastrofalne poplave. Kako bi se grad zaštitio od poplava 1979. započeo je veliki projekt izgradnje sanktpeterbuške brane kod Kronstadta. Projekt je završen 2011. godine, a od tada do danas brana je zaštitila grad od poplava čak šest puta. Sudionici geografske olimpijade bili su prvi organizirani posjetitelji od službenog početka rada brane (sl. 15). I ove godine odlazak hrvatskog tima na olimpijadu organiziralo je Hrvatsko geografsko društvo, a financijski potpomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, sponzor ERSTE d. o. o. te nekoliko donatora, na čemu im se zahvaljujemo. Iduća, 13. po redu svjetska geografska olimpijada održat će se u Beijingu, Kina, od 16. do 22. kolovoza 2016. godine.

Dubravka Spevec


106

PRIKAZI

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

Uvod u kulturnu geografiju

Laura Šakaja Leykam international, 2015., Zgreb, 341. str.

Uvod u kulturnu geografiju nova je knjiga autorice Laure Šakaja, redovite profesorice na Geografskom odsjeku, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Knjiga prati začetke i razvoj kulturnogeografske misli kroz povijest sve do njene suvremene pozicije kao vrlo dinamične i propulzivne geografske subdiscipline. Priča o kulturnoj geografiji protkana je nizom ključnih autora i zanimljivih osoba, ideja, teorijskih diskursa i koncepata koji su obilježili te nastavljaju obilježavati ovu znanstvenu subdisciplinu. Razvoj kulturne geografije stavljen je u širi kontekst razvoja geografskog znanstvenog područja, te vremena i prilika u kojem su djelovali autori i nastajali ključni radovi, što daje posebnu širinu i vrijednost ovoj knjizi. Zaista, čitajući knjigu postaje sasvim jasno da se kulturna geografija nije pojavila odjednom niti nedavno, nego je u svojoj dugoj povijesti prošla daleki put do afirmacije i statusa koji danas ima. Od antičkih pisaca poput Strabona preko „oca moderne geografije“ Humboldta pa do promišljanja o krajoliku u 20. i 21. stoljeću, moguće je pratiti kontinuitet kulturne geografije. Najčešće spominjani pojam u knjizi jest krajolik, njemu nedvojbeno pripada središnje mjesto u ovoj geografskoj subdisciplini. Ona naime proučava kulturni krajolik, bavi se vezama krajolika, mjesta i prostora s ljudskim zajednicama, njihovom baštinom i identitetom, analizira simboličke načine proizvodnje i reprodukcije tih odnosa. Zanimaju je prostorna distribucija i obilježja materijalne kulture, bavi se kulturno određenim ponašanjem i prostornom percepcijom, istražuje kognitivno afektivne odnose prema mjestu te simbolizam krajolika. Pritom se ne boji prekoračiti vlastite granice nego je otvorena prema koncepcijama i podacima drugih znanosti i polja (antropologije, kulturnih studija, znanosti o književnosti, filmologije i dr.) zadržavajući ipak usmjerenost na vlastiti spoznajni specifikum. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu knjige naslovljenom Povijesne pretpostavke kulturne geografije autorica razmatra ideje i koncepcije koje su po svojoj naravi kulturnogeografske, iako su oblikovane mnogo prije institucionalizacije geografske discipline u drugoj polovici 19. stoljeća. U ovom dijelu knjige čitatelj se susreće s velikanima geografije i njihovim najznačajnijim doprinosima razvoju discipline od antike po do 20 stoljeća: Strabonom, Vareniusom, Humboldtom, Ritterom, Ratzelom, de la Blancheom i drugima. Svaki od njih pomicao je granice i otvarao nove geografske vidike, ostavljajući svoja, često monumentalna djela, u trajnom nasljeđu discipline.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

107

U drugom dijelu knjige naslovljenom Kulturna geografija i kulturni krajolik u teorijskim diskursima 20. stoljeća autorica se bavi razvojem kulturne geografije kao subdiscipline, njezinim pojmovima i pravcima te nastoji odrediti utjecaj općih geografskih i ostalih teorijskih paradigmi na njezin razvoj. Osnutak kulturne geografije kao geografske subdiscipline najčešće se veže uz početak 20. stoljeća i Carla O. Sauera, osnivača prve i dosad najdugovječnije škole kulturne geografije (tzv. Berkeleyska škola). Ovaj dio knjige vrvi informacijama, teorijskim koncepcijama, brojnim novim pitanjima i perspektivama koje je kulturna geografija otvorila tijekom 20 stoljeća. Najveće promjene nastaju razvojem „nove“ kulturne geografije krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina. Tradicionalna kulturna geografija bila je usmjerena na materijalnu kulturu s tendencijom prema stereotipizaciji ljudi i homogenizaciji kulture, ignoriranjem heterogenosti društva te istraživanjima koja su bila provođena prvenstveno u ruralnim područjima. Nova kulturna geografija spojila je u jednu cjelinu dvije geografske tradicije (humanističku geografiju i marksističku socijalnu geografiju) ujedinivši njihov interes prema bavljenju značenjima, mjestima, proživljenim prostornim iskustvima, simbolizmu krajolika, bavljenjem društvenim grupama i prostornim nejednakostima. Jedan od najjačih teorijskih utjecaja na kulturu geografiju došao je od strane kulturnih studija pod čijim se utjecajem razvija zanimanje prema proučavanju pluralnosti društva, istraživanju rasnih odnosa, etničkih, rodnih i spolnih identiteta, privilegiranih i neprivilegiranih društvenih skupina. Istražuju se društvene prostorne prakse u svakodnevnom životu. Također, snažne utjecaje na kulturnu geografiju ostavile su postmodernističke i poststrukturalističke kritike. „Nova“ kulturna geografija dobro je teorijski utemeljena, a prihvatila je i novu metodologiju poput diskurzivne i dekonstrukcijske analize što podrazumijeva i primjenu vizualnih analitičkih te kvalitativnih metoda (intervju, fokusne grupe, sudioničko promatranja). Treći dio knjige naslovljen Neke teme kulturne geografije bavi se pojedinačnim temama i prikazuje konkretne istraživačke implementacije kulturnogeografskih koncepcija. Autorica u ovom poglavlju obrađuje teme: Jezik i prostor; Religija, prostor, krajolik, teritorij; Tekst ulice; Književne reprezentacije krajolika i mjesta te Imaginativne geografije. Poglavlje donosi mnoge zanimljive primjere različitih istraživanja i znanstvenih saznanja o složenim vezama društva i krajolika primjerice o: toponimima, uličnom nazivlju i spomenicima; o strukturi naselja u kojoj se reflektiraju religijski nadzori; uličnim grafitima kao mediju za praćenje iscrtavanja nevidljivih granica svakodnevnih okoliša i značenja mjesta; o odražavanju urbanog okoliša u poetici teksta; o prostorima „monstruma“ i povlačenju zamišljenih granica prema Drugome te još mnogo drugih. Uvod u kulturnu geografiju iznimno je zanimljiva knjiga koja nas upoznaje na koje je sve načine tijekom svog razvoja kulturna geografija „čitala“ kulturni krajolik, od isticanja njegovog materijalnog aspekta prema propitivanju njegove kontekstualnosti, ideologičnosti, simbolizma i prostorne imaginacije. Knjiga obiluje informacijama, teorijskim koncepcijama i promišljanjima te konkretnim primjerima kulturnogeografskih istraživanja što je čini bogatim i jedinstvenim izvorom znanja o ovoj znanstvenoj subdisciplini. Pisana preciznim i čitkim jezikom donosi nam vrijedno štivo koje će zasigurno intrigirati ne samo geografe nego i čitatelje drugih struka.

Lana Slavuj Borčić


108

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2015

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


109

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_ projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr


Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,

Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj ......................................................................................... / Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina


ERRATA CORRIGE Geografski horizont 1/2015 • U članku Problemi korištenja toponimije područja Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Gorana Vukovića, zbog tehničke pogreške na str. 17 otisnuta je pogrešna slika unutar točnog naslova slike: Sl. 6. Politička i regionalna podjela otoka Irske. Ispričavamo se autoru zbog pogreške.

Sl. 6. Politička i regionalna podjela otoka Irske


Profile for H.G.D.

Geografski horizont 61/2 (2015)  

Geografski horizont 61/2 (2015)  

Profile for h.g.d.
Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded