Page 1

DUGOPOLJE TURIZAM ZAMBIJA Broj 2/2012, godina LVIII, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.


BROJ 2/2012 • GODINA LVIII • ISSN 0016 -7266


god. 58, br. 2/2012, Zagreb Stručno-informativni časopis za geografiju http://issuu.com/h.g.d.

Nakladnik:

Hrvatsko geografsko društvo Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatska tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr http://www.hagede.hr

Uredništvo: Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

Glavni urednik:

Ivan Zupanc

Tajnik uredništva:

Vedran Prelogović

Grafički i Tehnički urednik:

Ivan Zagoda

Korektura:

Jadranka Čelant Hromatko

Slog i prijelom:

Ivan Zagoda

Tisak:

Sveučilišna tiskara d.o.o., 2012.

Naklada:

500 primjeraka

Cijena časopisa:

za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača. Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

Slika na naslovnoj stranici: Otok Staffa, Škotska (foto: Margareta Kulaš)


ČLANCI Veni Marinković i Slaven Kliček

7 Transformacija i suvremeni razvoj Općine Dugopolje Radovan Pavić 21 Na temeljima geografije II – zemljopisni položaj i prostorni odnosi

Radovan Pavić

41

Prostorna raščlamba Republike Hrvatske

Nikola Glamuzina

49

Geografska dimenzija promjena u svjetskom turizmu na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće

Lučka Lorber

63

Revitalizacija starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi Projekt ReTInA

PUTOPIS Marin Cvitanović

67

ZAMBIJA – Tragovima Davida Livingstonea

INFO KARTICA 77

74 Južni Sudan Bazaltna staza diva Finna MacCoola

K A R TA G O V O R I 80

Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj

DOGAĐANJA XIX. državno natjecanje iz geografije 96 Znanstvena konferencija Međunarodne geografske unije Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas, Dubrovnik, 19. – 23. kolovoza 2012. 100 Promovirana knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“ 82

PRIKAZI Geografija gorske Hrvatske – prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskoga kotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline 106 Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske

102

OBLJETNICE 108

Povodom 80. rođendana profesora Miroslava Sića

OBAVIJESTI Dobitnik nagrade „Maja Pisk“ 111 Dobitnici Rektorove nagrade

110


Frankfurt na Majni, NjemaÄ?ka: Ispred Svetog Rimskog Carstva

ovih zgrada na starom trgu krunjeni su carevi


foto:

Zoran Stiperski (23.07.2009.)


7

TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE Veni Marinković i Slaven Kliček Od nekadašnjeg tipičnog sela Dalmatinske zagore, karakteriziranog tradicionalnom orijentacijom na poljoprivredu, Dugopolje je temeljem društveno-gospodarskog razvoja postalo primjer uspješne preobrazbe u inovativnu gospodarsko-poslovnu zonu. Imajući u vidu značajan udio ruralnih područja Republike Hrvatske te prevladavajuće negativne razvojne pokazatelje ruralnih područja, Općina Dugopolje predstavlja važan element u razumijevanju ruralno-urbane stvarnosti pružajući nam vlastiti primjer nadilaženja tradicionalnih razvojnih okvira ruralnih prostora. U ovom radu izneseni su izabrani faktori transformacije istraživane Općine, zatim demografski, fizionomski, funkcionalni i socioekonomski pokazatelji transformacije te važnost i utjecaj razvojne politike Općine Dugopolje.

Uvod Suvremeni razvoj Općine Dugopolje započinje promjenom teritorijalno-administrativnog ustroja 1997. godine. Na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina iz 1992. raspadom bivše Općine Solin, osnovana je nova Općina Klis pa 1997. Općina Dugopolje u čiji sastav su ušla naselja Koprivno, Kotlenice, Liska i Dugopolje (Izvor: 6). Novo razdoblje općinske administrativne samostalnosti uvelo je Dugopolje u prostorno-razvojne tokove šireg područja. Javila se potreba za valorizacijom prostornih i gospodarskih prednosti koje su inicirale niz promjena na prostoru

same Općine. Blizina Splita i Solina jasno je odredila razvojnu usmjerenost Dugopolja. Smještaj u neposrednom zaleđu Splita je dalje poboljšan izgradnjom brze ceste Split-Klis-Sinj. Iznimno povoljan geoprometni položaj Općine na križištu državne ceste D1 Zagreb-Split i autoceste A1 Zagreb-Dubrovnik te u neposrednoj blizini prometnih pravaca usmjerenih prema Bosni i Hercegovini utjecao je na uključenje Dugopolja u gospodarske aktivnosti regionalnog značaja (PPUOD, 2004). Od nekadašnjeg siromašnog sela u zaleđu Splita, pod utjecajem navedenih lokacijskih prednosti i suvremenih gospodarskih i društvenih promjena, Dugopolje počinju


8

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

karakterizirati pozitivni razvojni trendovi te postaje simbol uspješne transformacije ruralnog predjela u inovatorski projekt gospodarsko-poslovne orijentacije. O gospodarskoj važnosti transformacije govore novinski članci direktnih i pamtljivih naslova - „Autocesta donijela milijardu kuna u pustu Zagoru“, „Želite li da vam plaća bude triput veća? Preselite u Dugopolje!“, „Dugopolje – najrazvijenija hrvatska općina“. Kao iznimno važan faktor transformacije Općine Dugopolje izdvajamo prostorno-planersku inicijativu poduzetu u sklopu stvaranja gospodarske osnove, valorizaciju prometnog položaja te razvojnog usmjerenja na nove djelatnosti i načine privređivanja.

Osnovna obilježja prostora istraživanja

Izvor: http://www.dugopolje.hr/images/phocagallery/thumbs/ phoca_thumb_l_img_8457.jpg

Općina Dugopolje smještena je u Split-

Sl. 1. Dugopolje

sko-dalmatinskoj županiji na udaljenosti 12 km od Splita. Smještena je u tipičnom krajoliku Dalmatinske zagore na rubu prostranog krškog polja, odvojenog od mora planinom Mosor, a čini prijelaz iz dinarskog planinskog dijela u primorski pojas (PPUOD, 2004). Na površini Općine od 63,46 km² nalaze se ukupno 4 naselja: Dugopolje, Koprivno, Kotlenice i Liska, u kojima je 2011. godine živjelo ukupno 3 465 stanovnika, te po kriteriju veličine Općina spada u srednje općine u RH. Glavna geomorfološka karakteristika Općine Dugopolje je krški reljef u kojem dominiraju vapnenački grebeni i udoline s plodnim zemljištem. Najviši i najznačajniji planinski greben je Mosor koji Općinu odvaja od primorja, a najznačajnija udolina je Dugopoljsko polje, koje čini središte Općine. Naselje Dugopolje smjestilo


Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

se na sjevernoj strani Dugopoljskoga polja, južnu stranu doline zatvara Mosor, na istoku se polje uzdiže u uzvisinu Kotlenice, a na zapadu se proteže sve do naselja Koprivno (PPUOD, 2004). Područje Općine ima modificirani tip mediteranske klime. Prostor Općine je bezvodni kraj. Smještaj i oblik naselja u Općini Dugopolje posljedica su prirodnogeografskih osobitosti prostora i vrijednosti oskudnog poljoprivrednog zemljišta zbog čega su naselja formirana najčešće na prisojnim rubovima polja. Sva naselja Općine Dugopolje longitudinalnog su tipa. Raspoložive obradive površine su male, a parcele usitnjene, ali s dobrim klimatskim uvjetima za proizvodnju poljoprivrednih kultura. Najznačajnije poljodjeljske površine na području Općine su: Dugopoljsko polje, Vučepolje, polje sa sjeverne strane naselja Liska te polje sa južne strane naselja Koprivno. Polja pripadaju tipu suhih polja jer njima ne protječu tokovi vode, a nema ni izvora. Tlo je antropogena crvenica koja je rezultat tisućljetne obrade zemljišta (PPUOD, 2004).

Faktori transformacije PROMJENE TERITORIJALNOADMINISTRATIVNOG USTROJA

Promjenom političkog sustava 90-ih godina, u Hrvatskoj je uveden novi oblik političko-teritorijalne organizacije. Republika Hrvatska je podijeljena na 21 županiju i 556 lokalne jedinice (429 općina i 127 upravnih gradova). Za lokalne jedinice, površinom i brojem stanovnika znatno manjima od nekadašnjih općina, te zbog novih uvjeta tržišne ekonomije, to je značilo nemogućnost odlučivanja kakvu su imale stare općine, što se izravno odrazilo na prostorne strukture i procese (Toskić, Njegač, 2003). Na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina, raspadom bivše Op-

9

ćine Solin, nastao je Grad Solin te općine Muć, Klis i Dugopolje. Novo razdoblje općinske administrativne samostalnosti uvelo je Dugopolje u razvojne tokove šireg područja čime je Općina postepeno afirmirala vlastite prostorne potencijale. Budući da je ključni čimbenik lokacije u novom političkoekonomskom sustavu postao zakon tržišta, došlo je do postupne decentralizacije ekonomskih djelatnosti u druge centre, ne isključivo u bivše općinske centre, kao što je vidljivo na primjeru Dugopolja i bivše Općine Solin (Toskić, Njegač, 2003). UTJECAJ SPLITA

Dugopolje, smješteno pokraj starog prometnog pravca koji je vodio iz unutrašnjosti prema obali putevima između Kozjaka i Mosora, koje su koristili Rimljani za opskrbu svojih legija kao i Francuzi za vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji, čini neposredno zaleđe grada Splita. Sa Splitom je povezano već spomenutom brzom cestom Solin-Klis, čija je gradnja počela prije Domovinskog rata, a koja je u promet puštena 1999. godine. Udaljenost od svega 12 km do Splita i povoljne značajke geografskog i prometnog položaja utjecale su na dinamiku prostorno-razvojnih procesa (PPUOD, 2004). Uz ostale društveno-gospodarske faktore šireg prostora i vremena, razvoj Splita, promatran kroz uznapredovale industrijalizacijske, urbanizacijske (posebice suburbanizacijske) i litoralizacijske mijene, je usmjerio dominantne socijalno-geografske procese na prostoru Općine i doveo do preobrazbe postojećih te stvaranja novih struktura. Konkretno, govori se o socioekonomskoj preobrazbi naselja vidljivoj u padu broja stanovnika u drugoj polovici 20. stoljeća, deagrarizaciji naselja Općine Dugopolje i promjeni dominantnih sektora dje-


10

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

latnosti stanovništva te pojavi migracijskih i cirkulacijskih tokova. Socioekonomska preobrazba je posebice bila intenzivna u Dalmaciji, kao odraz oskudice plodnog zemljišta i slabih mogućnosti stočarenja, stoga su naselja većeg dijela srednje Dalmacije dosegla viši stupanj socioekonomske preobrazbe. Naselja jače i naselja srednje socioekonomske preobrazbe posebice nalazimo u okolici Splita (Vresk, 1998). Administrativno-upravne promjene su dodatno intenzivirale navedene procese. Do osamostaljenja Hrvatske dugopoljska naselja su bila sastavni dijelovi kliške, solinske te splitske općine. Kroz takve teritorijalne promjene, favoriziran je razvoj većih naselja općina, dok su ostala naselja relativno slabo razvijana (Izvor: 6). Rezultat vidimo u demografskoj i gospodarskoj koncentraciji u Splitu te deagrarizaciji i emigraciji okolnih naselja. Na temelju iznesenih podataka vidljiv je utjecaj Splita u stvaranju urbano-ruralne podvojenosti. Općina Dugopolje ostaje splitskom periferijom; manje naselje u Zagori, odvojeno od gradskih djelatnosti, distancirano od razvojnih tokova i usmjereno na splitsku industriju (Izvor: 6). Prekretnica počinje u 1990-ima. Osamostaljenjem Republike Hrvatske, utemeljenjem Općine te puštanjem u promet i valorizacijom brze ceste Solin-Klis započinje promjene u društveno-gospodarskom razvoju Dugopolja. Kao dodatna lokacijska prednost – otvorenje čvora Dugopolje na autocesti A1 – Split (i Dugopolje) je uključen u šire regionalne i nacionalne okvire. Realizirana je gospodarska zona Podi, temeljem povoljnog prometnog položaja i višestruko manjih cijena zemljišta od onih u Splitu. Učinjen je prijelaz prema funkcionalnom povezivanju sa Splitom, u kojem općina Du-

gopolje preuzima značajne skladišne, proizvodne i trgovačke djelatnosti (za razliku od dominantne stambene funkcije Dugopolja početkom 90-ih), zbog manjka slobodnog prostora i ograničenosti priobalja za razvoj prometnih i skladišnih funkcija. U tijeku je formiranje splitske gradske aglomeracije – valoriziranjem lokacijskih prednosti, Dugopolje stvara vlastitu ekonomsku osnovu komplementarnu sa splitskom osnovom, naspram razdoblja druge polovice 20. stoljeća i višedimenzionalne orijentacije na splitske gospodarske resurse, gdje kao primjer navodimo usmjerenost stanovništva Dugopolja na Split te cirkulaciju u Split. Kroz drugu polovicu 20. stoljeća stanovnici dugopoljskog kraja su većinom bili zaposlenici solinske i splitske brodograđevne te cementne industrije (PPUOD, 2004). Prednosti prometnog položaja i smještaj u blizini Splita, koji je inicirao regionalni prerazmještaj stanovništva, dnevnu pokretljivost stanovništva i socioekonomsku preobrazbu naselja, su glavni faktori koji su spriječili izrazitu depopulaciju i prijelaz Dugopolja u ruralnu periferiju, kao u mnogim drugim ruralnim područjima Hrvatske. Takav razvoj je rezultirao povoljnijim društveno-gospodarskim pokazateljima, prije svega minimalnim padom broja stanovnika na razini Općine (te promjene u broju stanova i kućanstava). Općenito blaži pad, u nekim slučajevim i porast stanovništva, karakterističan je za naselja duž prometne okosnice Split-Klis-Dicmo-Sinj u spomenutom razdoblju (Vresk, 1998). GEOPROMETNI POLOŽAJ

Suvremeni razvoj prometnica i prometna valorizacija šireg prostora daju važno značenje Općini Dugopolje. Specifičan geoprometni položaj Općine prepoznat je i u državnim planskim dokumentima te određen


Izvor: Google Earth, 22.5.2012.

11

Sl. 2. Geoprometni položaj Općine Dugopolje

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20


12

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

kao prioritet u realizaciji mreže državnih cesta na temelju kriterija Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske. Glavni prometni pravac (do izgradnje autoceste) je bila državna cesta D1 ZagrebSplit. Na D1 nadovezuje se državne ceste D60 i D220 čime se ostvaruje veza teritorija Splitsko-dalmatinske županije i Bosne i Hercegovine. Prije osamostaljenja Republike Hrvatske navedeni pravci usmjereni prema Bosni i Hercegovini su bili izuzetno važni za prijevoz tereta iz zapadne Bosne prema jadranskim lukama. Državna cesta D62 Dugopolje-Metković predstavlja alternativni pravac Jadranskoj magistrali i autocesti A1 (PPUOD, 2004). Gradnja izuzetno važnog cestovnog pravca - brza cesta Solin-Klis, kao dio dionice brze ceste Split-Sinj – počela je prije Domovinskog rata (cesta Split-Sinj dovršena je 1960-ih), a pušten je u promet 1999. godine. Naglašava se pristupačnost u odnosu na Split i time skraćeno vrijeme i povećana udobnost putovanja (Nadilo, 2004). Autocesta A1 Zagreb-Dubrovnik predstavlja prometni pravac od ključne regionalne, nacionalne i internacionalne važnosti za općinu. Prometni pravac A1 spada među najvažnije faktore zaslužne za uključenje Općine Dugopolje u prostorno-razvojne procese šireg područja. Otvorenje autoceste u Dugopolju je ostvareno 2007. godine (dionica autoceste Dugopolje-Šestanovac duga 37 km) što je uslijedilo nakon dvije godine izvođenja radova (Izvor: 3). Od ostalih oblika prometa ističemo željeznički promet, tj. staru uskotračnu željezničku prugu Split-Sinj, popularno nazvanu Sinjska rera (Bunijevac, 2004). Navedeni oblici prometa čine izuzetno važne faktore u transformaciji i razvoju promatrane Općine. Društveno-gospodarski

razvoj i tehničko-prometna postignuća tokom 20. stoljeća su dovela do pojave novih prostornih procesa i struktura u Dugopolju. Željeznička pruga, Sinjska rera, je dovršena 1903. godine, što je uslijedilo nakon izgradnje pruge između Splita i Siverića te Šibenika i Siverića. Novootkrivene zalihe željezne rude su pobudile nadu u oživljavanju šireg područja, tako i Dugopolja, pogođenog nestašicom hrane zbog slabih uroda i manjka plodnog zemljišta. Industrijalizacija i gospodarski razvoj koncentrirani u Splitu su produbili razlike između gradskih i ruralnih područja. Nepovoljne prilike su natjerale stanovnike dugopoljskog kraja na nadopunjavanje prihoda, osim poljoprivrednim djelatnostima, i fizičkim radom na željeznici. Kontinuirani društveno-gospodarski problemi su doveli do potrebe za napuštanjem dugopoljskih krajeva u potrazi za dodatnim prihodima (Kužić, 2001). Stanovnici su putovali rerom u Split na rad u industrijskim pogonima, potom se vraćajući obrađivanju zemlje u dugopoljskim naseljima. Nagli razvoj industrije je inicirao i veći broj cirkulanata; nakon Drugog svjetskog rata povećan je broj vlakova koji su dnevno prometovali s dva na četiri do pet. Ubrzo se počelo pregovarati o ukidanju željeznice, što je i učinjeno 1962., zbog zastarjelosti pruge, dovršetka izgradnje ceste Split-Sinj i drugih razloga (Bunijevac, 2004). Geografski položaj Dugopolja je i 1960-ih pogodovao razvoju današnje Općine na način da je ukidanje jedne vrste prometa nadoknađeno uspostavom druge vrste. 1960-ih godina su nastavljena prostorna kretanja Dugopoljčana prema primorju, no u drugačijim uvjetima; privučeni boljim uvjetima rada, gradskim sadržajima te potisnuti slabom zaradom u poljoprivredi i propadanjem zagorskih sela, mnogi stanovnici Općine su


Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

migrirali u obalna naselja. Konačne migracije, potom i depopulacija, su karakteristične za naselja Koprivno, Kotlenice i Liska. Zbog dobre prometne povezanosti s tvornicama u Splitu i okolici, gdje je većina stanovnika Dugopolja radila, Dugopolje se uspjelo održati između nepovoljnije razine prirodne promjene i emigracije, naspram izrazito negativnog demografskog stanja naselja Koprivno, Kotlenice i Liska. Dugopoljčani su većinom putovali na rad u primorska naselja autobusnim linijama, kasnije i osobnim autobilima, zbog čega i nije primijećen značajniji pad stanovništva na razini Općine. Opisani razvojni trendovi su nastavljeni tokom druge polovice 20. stoljeća; utemeljenjem Općine Dugopolje i izgradnjom brze ceste Solin-Klis (i dalje prema Sinju) dolazi do prekretnice u razvoju (Duvnjak, 2001). Počele su pripreme za uređenje nove gospodarsko-poslovne zone, temeljene na ideji valorizacije povoljnog geoprometnog položaja Općine, povoljnih cijena zemljišta i ograničenosti priobalja za razvoj prometnih i skladišnih djelatnosti. Započelo se s izradom urbanističke i tehničke planske dokumentacije 1997. godine; prvi radovi su počeli 1999. godine. Prvi objekt u novoformiranoj zoni izgradila je tvrtka Leopold M, a potom i tvrtke Imak, Overseas Expressa, Grafopak i druge (Nadilo, 2004). Danas je preko 90 investitora uložilo u razvoj 7 dugopoljskih gospodarskih zona, raspoređenih oko križanja brze ceste za Sinj i autoceste A1. Sa znanjem kako je idejno rješenje autoceste doneseno i trasa utvrđena te da se planira jedno čvorište autoceste i državne ceste D1 upravo u Dugopolju, pristupilo se razradi potencijalne ideje gospodarskog oživljavanja naselja (Izvor: 2). Upravo je izgradnja i prolazak autoceste ključan doga-

13

đaj koji je Dugopolje učinio onakvim kakvo danas jest; projekt transformacije nekadašnjeg sela u današnju uspješnu gospodarsko-poslovnu zonu koja vlastiti napredak i transformaciju duguje promjeni prometnih i društveno-gospodarskih prilika te inovatorskoj prostorno-planerskoj inicijativi. Autocesta A1 je uključila Općinu Dugopolje u društveno-gospodarska i razvojna okruženja širih prostora, napuštajući tako tradicionalne okvire Dalmatinske zagore i splitskog zaleđa.

Pokazatelji transformacije DEMOGRAFSKE PROMJENE

Pod utjecajem faktora navedenih u prethodnim poglavljima, transformaciju iščitavamo iz osnovnih demografskih pokazatelja i trendova uočenih na prostoru Općine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na prostoru Općine živi 3 465 stanovnika, od čega čak 85,77% (2 972 st.) u općinskom središtu. Već ovaj podatak dovoljno govori o neravnomjernom rasporedu stanovništva koje može predstavljati ograničenje u razvoju. Koprivno i Kotlenice su u povoljnijem položaju jer su smještena tako da gravitiraju Dugopolju, dok je naselje Liska odvojeno prirodnom barijerom, brdom Vukoš, od ostalih naselja. Analiziramo li ukupno kretanje stanovništva Općine Dugopolje, možemo uočiti četiri razdoblja. Razdoblje od prvog popisa 1857. do 1931. bilježi kontinuirani rast broja stanovnika, na razini Općine te pojedinih naselja (čak i naselje Liska, iako grafički prikaz ukazuje na pad broja stanovnika u tom naselju, budući da se stanovništvo Liske u popisima 1857., 1869., 1921. i 1931. pridružilo stanovništvu naselja Kotlenice). U drugom razdoblju, 1948.-1961. god., dolazi do pro-


14

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

mjena u ukupnom kretanju broja stanovnika, iako Općina bilježi kontinuirani rast. Započinje stagnacija i pad broja stanovnika u naseljima Koprivnu, Kotlenici i Liski. U razdoblju 1961.-1991. god. uočljivo je smanjenje ukupnog broja stanovnika Općine. U tom razdoblju dolazi do izrazitog pada broja stanovnika u Koprivnu, Kotlenicama i Liski, dok je u Dugopolju tek neznatan porast broja stanovnika. Suvremeni demografski razvoj od 1991. godine obilježen je rastom broja stanovnika na razini Općine međutim javlja se proces polarizacije naseljenosti, kojim stanovništvo općinskog središta raste, dok ostala naselja gube stanovništvo. „Sastav prema dobi (i spolu) jedan je od najvažnijih pokazatelja potencijalne živosti i biodinamike stanovništva nekog područja, a posebice je važan zbog svojih društvenih i gospodarskih implikacija“ (Nejašmić, 2005). Stanovništvo Općine Dugopolje pripada

prijelaznom tipu zrelog na staro stanovništvo, budući da udio dobne skupine 0-14 iznosi 21,4%, a skupine 65+ 13%. No promatranjem dobnog sastava na razini naselja, uočavamo dvije skupine naselja. Prvoj pripada naselje Dugopolje s 23% mladog stanovništva (0-14), te 11,5% stanovništva u dobnoj skupini 65+. U ostalim naseljima Općine demografsko stanje je znatno nepovoljnije, udio mladih je znatno manji (Liska 4,7%, Koprivno 12 % te Kotlenice 17 %), a udio starijih od 65+ veći (Liska 19%, Kotlenice 26% te Koprivno 24%). FIZIONOMSKA TRANSFORMACIJA PROSTORA

Fizionomska promjena prostora zasigurno je najočitiji indikator cjelokupne transformacije koja se u proteklome desetljeću dogodila na prostoru Dugopolja. Nekadašnja tipična longitudinalna naselja Dalmatinske zagore, formirana na rubovima polja

Sl. 3. Kretanje broja stanovnika u Općini Dugopolje i naseljima općine 1857.-2001. Izvor: Naselja i stanovništvo RH 1857.-2001., http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 12.4.2012.


Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

ili uz stare prometnice, danas se tek naziru među novosagrađenim gospodarskim i stambenim zonama. Primarna fizionomska transformacija prostora Općine proizlazi iz funkcionalnih promjena koje su se dogodile pod utjecajem gradnje autoceste, suvremenih socio-ekonomskih procesa, kao što su deagrarizacija stanovništva i zapošljavanje u tercijarnim djelatnostima, ali i demografskih procesa unutar Općine, prvenstveno rasta broja stanovnika Dugopolja te depopulacije ostalih triju naselja. Fizionomske promjene koje su najuočljivije u Općini su širenje i pojava novih građevinskih površina namijenjenih gradnji poslovnih i stambenih zona. Površine za razvoj i uređenje naselja planirane su na cijelom prostoru Općine. Građevinska područja naselja prvobitno su utvrđena Odlukom o građevinskim područjima zagorskih naselja bivše Općine Solin. Naselje Dugopolje povećalo je površinu za razvoj naselja i to na način da se formiralo potpuno novo građevinsko područje, veličine 13 ha, uz prometnicu prema Sinju na kojem je već izgrađen čitav niz stambenih građevina. Također je dio građevinskog područja mješovite namjene na području Krč prenamijenjen u građevinsko područje naselja Dugopolje. U naseljima Koprivno, Kotlenice i Liska građevinska područja naselja su smanjena za 30,0 ha u odnosu na planirana (PPUOD, 2004). Formiranje stambenih zona, kao strateški dio razvoja Dugopolja u modernu i urbanu sredinu, odvija se na 4 lokacije, s ukupno 204 građevinske čestice od 550 do 1200 m². To su stambene zone Podi i Drage unutar naselja Dugopolje, Kute u istočnom dijelu Dugopolja te stambena zona Koprivno u naselju Koprivno (Izvor: 6). Novi prostorno-planerski pothvati su obuhvatili i re-

15

konstrukciju te obnovu postojećih sadržaja (prometna, komunalna i druga infrastruktura) te izgradnju sportsko-rekreacijskih sadržaja (Ževrnja, 2001). Formiranje gospodarskih zona zasigurno je najviše pridonijelo transformaciji cjelokupnog prostora Općine. S početnom idejom formiranja nove gospodarske zone u široj okolici Splita, krenulo se s izgradnjom gospodarskih zona Podi i Krč, površina približno 200 ha. Kasnije su izvedeni radovi za površinski manje gospodarske zone Bani i Aquapark (Izvor: 2). Danas na prostoru Općine postoji ukupno 7 gospodarskih zona: Podi, Krč, Podi Zapad, Bani, Bani Jug, Aquapark, Marinoprema (Izvor: 6). Tipične krajobrazne karakteristike Općine čine naselja nastala uz rubove polja, kao što su Dugopolje i Liska. U Dugopolju je nekoliko stambenih objekata prešlo postojeću cestu i izgradilo se unutar polja. Ovi objekti predstavljaju eksces u prostoru jer time se vrijedne poljoprivredne površine bespotrebno prenamjenjuje u građevno područje kojeg ima u svim naseljima. Takvom gradnjom se mijenja fizionomija krajobraza, koja se očituje u nedirnutoj površini polja i nizu manjih stambenih objekata smještenih uz rub polja, koje se svojom dimenzijom uklapaju u krajolik te daju okvir i ton specifičnoj slici prostora (PPUOD, 2004). FUNKCIONALNO RESTRUKTURIRANJE

Funkcija rada, kao jedna od osnovnih egzistencijalnih funkcija, ima najuočljiviji funkcionalno-prostorni vidljivi utjecaj. Tranzicija navedene funkcije od agrarno-proizvodne prema industriji te uslužnim djelatnostima, ostavlja za sobom promjene u strukturi naseljenosti te socio-ekonomskoj strukturi stanovništva. Prostorni odraz tendencije jačanja po-


16

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

lifunkcionalnosti Dugopolja vidljiv je kroz promjenu načina korištenja prostora i pojavu novih načina korištenja, tj. kroz izgradnju gospodarsko-poslovnih zona i integraciju u postojeće prostorne strukture. Promjena od nekadašnjeg isključivo agrarnog načina iskorištavanja zemljišta, do pojave današnjih gospodarskih zona koje sačinjava niz industrijskih, poslovnih, proizvodnih te uslužnih sadržaja, najviše su ostavile traga u fizionomiji Općine. Izgradnjom gospodarskih zona organiziran je veći broj novih funkcija, dotad atipičnih za pretežito ruralno Dugopolje. Dominantna poljoprivreda i pripadajući način valorizacije je nadopunjen, no ne i u potpunosti zamijenjen, novim načinima korištenja prostora. Prema Prostornom planu uređenja Općine Dugopolje i dalje će se nastojati ojačati polifunkcionalnost Općine. Planiran je daljnji razvoj skladišnih i trgovačkih djelatnosti, ekološki prihvatljivih pogona te raznih servisa. Podržan je primarni sektor, s naglaskom na tradicionalno poljodjelstvo (voćarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo) (PPUOD, 2004).

Sl. 4. Promjena udjela poljoprivednog stanovništva Dugopolja u drugoj polovici 20. st. Izvor: Popisi stanovništva 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. godine, poljoprivedno stanovništvo

SOCIO-EKONOMSKE PROMJENE

Društveno-gospodarska preobrazba Dugopolja u drugoj polovici 20. stoljeća očituje se u smanjenju relativnog značaja poljoprivrede i udjela poljoprivednog stanovništva. Proces deagrarizacije, tj. napuštanje poljoprivede kao djelatnosti i načina života, bio je najintezivniji u međupopisnom razdoblji 1961.-1971., u kojem se udio poljoprivednog stanovništva spustio na manje od 10%. U tom razdoblju istodobno je došlo do snažnijeg razvoja nepoljoprivednih djelatnosti, koje su bile locirane u gradovima, pa sukladno s time dolazi do prostorne pokretljivosti stanovništva, odnosno iseljavanja. Proces deagrarizacije nastavio se i u

Sl. 5. Promjena socio-ekonomske strukture stanovništva Dugopolja Izvor: Aktivno stanovništvo po djelatnosti, Popis stanovništva 1961. i Popis stanovništva, kućanstva i stanova 31. ožujka 2001.: Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 23.4.2012.


Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

daljnja dva međupopisna razdoblja, u kojim je udio poljoprivrednog stanovništva pao na 1,9%, 1991. godine. Iako raste udio nepoljoprivednih djelatnosti, poljoprivreda je i dalje ostala važna djelatnost stanovništva, kao dodatni izvor prihoda. Promjena socio-ekonomske strukture stanovništva, odnosno udjela zaposlenih prema sektorima uočljiva je ako se promotri sastav za 1961. i 2001. godinu. Kao posljedica već spomenute deagrarizacije, najveće promjene dogodile su se unutar primarnog sektora, u kojem se udio zaposlenih smanjio desetorostruko. Iako se apsolutni broj zaposlenih u sekundarnom sektoru nije značajnije promijenio (kao primjer možemo navesti 75 zaposlenih stanovnika u građevinarstvu 1961., te 72 zaposlenih u istoj djelatnosti 2001.), udio zaposlenih u sekundarnom sektoru se smanjio za 9% zbog apsolutnog povećanja broja zaposlenih u tercijarnom i kvartarnom sektoru. Ta povećanja udjela zaposlenih posljedica su uglavnom jačanja uslužnih djelatnosti i zaposlenosti u državnim službama. Unutar tercijarnog sektora ističe se trgovina s 134 zaposlena (od ukupno 865 aktivnih stanovnika Dugopolja 2001.) te promet s 105 zaposlenih. Iz navedenih podataka vidljiva je funkcionalna usmjerenost Dugopolja na uslužne djelatnosti, posebice trgovinu i promet, kao posljedica društvenih i ekonomskih promjena te lokacijskih prednosti.

Model razvoja Uzevši u obzir razvojne faktore navedene i opisane u prethodnim poglavljima, jasne su prostorne i društveno-gospodarske prilike koje su djelovale i koje djeluju na području Općine Dugopolje. Geoprometni položaj na križanju više pravaca (inter)nacionalnog značaja i blizina drugog najvećeg

17

grada u Hrvatskoj su svakako prostorne prednosti promatrane Općine, no kroz povijest razvoja Općine bili su prisutni procesi koji su težili stvaranju negativne društveno-gospodarske slike Dugopolja. Deagrarizacija, pad broja stanovnika u određenim vremenskim razdobljima i određenim naseljima i migracije usmjerene pretežito u Split su nepogodni procesi koji su ugrožavali mogućnosti razvoja Općine. Identični procesi su se odvijali u brojnim drugim ruralnim područjima Republike Hrvatske kao posljedica urbanizacije i industrijalizacije u drugoj polovici 20. stoljeća te su doveli do stagnacije i propadanja brojnih naselja i općina izvan gradskih područja. Općina Dugopolje je razvojnom politikom izbjegla navedene prijetnje i valorizacijom prostornih struktura i procesa na području Općine odredila i usvojila tip uspješnog razvoja, naspram drugih ruralnih područja u bližoj i daljoj okolici. Takav razvoj je Dugopolju donio titulu najrazvijenije Općine u Hrvatskoj, određene na temelju studije Instituta za međunarodne odnose i korištenih podataka o dohotku po stanovniku, stopi nezaposlenosti, proračunskim prihodima, udjelu obrazovanog stanovništva i kretanju stanovništva. PROSTORNO-PLANERSKA INICIJATIVA

Uz sve navedene prostorne faktore, za transformaciju i suvremeni razvoj Općine Dugopolje bila je potrebna ljudska inicijativa. Uspjeh Dugopolja se temelji na viziji lokalnih čelnika kroz prepoznavanje važnosti geoprometnog položaja i njegove valorizacije u smjeru društveno-gospodarskog razvoja. Projekt je djelo načelnika Općine Dugopolje Zlatka Ževrnje i splitskog arhitekta Srđana Šegvića, vlasnika tvrtke „Arching“ koja je izradila projektnu dokumentaciju.


18

Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

Na temelju donesenog idejnog rješenja autoceste i utvrđene trase, tj. planovima prolaska autoceste Općinom Dugopolje, zamišljena je transformacija Općine koja bi privukla investitore u Dugopolje. Počelo se s izradom planske dokumentacije, a kao jedan od najvažnijih dokumenata navodimo Studiju o utjecaju na okoliš, budući da se područje dugopoljske općine nalazi unutar zaštitne sanitarne zone rijeke Jadra i Žrnovnica koje opskrbljuju Split vodom. Uskoro se pristupilo izradi i odabiru Detaljnog plana uređenja prostora, kojem su prethodili radovi na infrastrukturi. Detaljni planovi uređenja u Dugopolju, koje je izradila tvrtka „Arching“, su predviđali opskrbljenost svake poduzetničke parcele svim infrastrukturnim priključcima koji su dovedeni do njezine granice kao i rješavanje svih imovinskopravnih odnosa. Stoga je za svaku parcelu već gotova lokacijska dozvola, a investitori izravno traže građevinsku. Takvim planiranjem administracija je značajno ubrzana i uklonjene su prepreke vanjskim ulaganjima koje su na drugim primjerima sprječavale napredak i priljev sredstava (Nadilo, 2004). Uslijedili su Detaljni planovi uređenja prostora, i to za zone Podi, Krč, Bani, Bani-sjever i za stambeno naselje Kute, dok su u izradi Urbanistički plan uređenja gospodarske zone Podi-zapad, Detaljni plan uređenja stambenog naselja Drage i naselja Koprivno (PPUOD, 2004). Utemeljena je poduzetnička zona koja je stranim ulagačima nudila zemljište po cijeni od 45 kn/m², dok danas ta cijena je narasla na 150 €/m² (Izvor: 12). Bez obzira na rast cijene, Općina nudi građevinsko zemljište niže u odnosu na tržišne standarde. Što se tiče imovinsko-pravnih odnosa, 80% zemljišta je preneseno na korisnike, dok je ostatak u vlasništvu Općine. Uz zaradu na

prodaji zemljišta, Dugopolje prikuplja prihode od poreza, komunalnih naknada i drugih nameta korisnicima koje zatim Općina ulaže za potrebe Dugopolja (Izvor: 10). Uspostavom gospodarske zone, lokalna samouprava je stvorila temelje za vlastiti gospodarski razvoj. Time je osiguran niz prednosti za investitore kao i za cjelokupno stanovništvo (Izvor: 6). O trajnosti i stabilnosti razvoja govori podatak o povećanju broja zaposlenih u Dugopolju u razdoblju 2008.-2010. godine, dok je u Hrvatskoj u istom razdoblju 100.000 radnika izgubilo zaposlenje (Izvor: 12). UTJECAJ DUGOPOLJA NA FORMIRANJE GOSPODARSKIH ZONA U RH

Razvoj Dugopolja je potvrđen na temelju više društveno-gospodarskih pokazatelja, stoga je privukao pažnju s aspekta razvojnog usmjerenja. U Dugopolje su dolazili predstavnici drugih gospodarskih zona; iz Stankovaca, Obrovca, Vukovara, Šestanovca, Muća (Nadilo, 2004). Srđan Šegvić, jedan od autora takozvanog „modela Dugopolje“, je dobio zadatak projektiranja novih poslovnih zona uz trasu autoceste A1, i to zone Bosiljevo i Stankovci. Sve navedene zone, po uzoru na Dugopolja, su planirane kao industrijsko-poslovne zone, zahvaljujući povoljnom prometnom pložaju, uz autocestu A1 (Izvor: 4). Na temelju društveno-gospodarskih uspjeha Dugopolja, može se definirati tip razvoja karakterističan za općinu i s velikom mogućnosti primjene u drugim (ruralnim) područjima Hrvatske. Važan aspekt moguće primjene, proizašao iz modela Dugopolje, čini potencijalna mogućnost rasterećenja urbanih područja i komplementarnog funkcionalnog povezivanja s ruralnom okolicom, kroz procese suburbanizacije,


Veni Marinković i Slaven Kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

industrijalizacije i cirkulacije stanovništva. Osim pojedinim općinama i gradovima, takav pristup može donijeti koristi i na regionalnoj razini, čineći tako važan instrument regionalnog razvoja s osnovnim ciljem stabilnog i ujednačenog razvoja uz istodobno smanjivanje prostornih razlika. NEGATIVNI ASPEKTI

Veliki broj investitora prisutnih u Dugopolju, koji su investirali radi širenja poslovanja i profita, na neki način mogu se smatrati prijetnjom. Privučeni financijskim uspjehom Dugopolja, postoji opasnost da pristup primijenjen u Dugopolju preraste u standard koji ne bi smatrao razvoj općine/naselja primarnim ciljem, već bi privlačenje investicija te kratkoročni planovi i projekti bez socijal-

19

ne, urbanističke i ekonomske održivosti postali primarni cilj (Izvor: 11). Postoji i problem fizionomskog uklapanja novih projekata i gospodarske zone u postojeće strukture. Prisutan je urbano-ruralni kontrast vidljiv između novoizgrađene poslovne zone i postojećih građevina, pretežito manjih, seoskih kuća. U sadašnjim prostorno-planerskim pothvatima nije iskazana namjera smanjivanja navedenih kontrasta, već gradnja novih objekata. Planirana gradnja se odvija na vrijednim poljoprivrednim zemljištima, koja se prenamjenjuju u građevinska. Takvim planiranjem zapuštaju se tradicionalne djelatnosti i strukture i ugrožavaju se vrijedna zemljišta.

Zaključak Preobrazba Općine Dugopolje tokom 20. stoljeća odvijala se pod utjecajem složenih društveno-gospodarskih procesa. Procesi tipični za ruralna i urbana naselja Hrvatske – industrijalizacija, urbanizacija, deagrarizacija, deruralizacija i migracije – su značajno utjecali i na Dugopolje. No zbog povoljnog geoprometnog položaja i blizine Splita Dugopolje su karakterizirali relativno povoljni demografski i gospodarski pokazatelji. Valorizacija prometnog položaja i ograničenost Splita za prostorno i prometno širenje su potaknuli Dugopolje na gospodarsku transformaciju. Promjenom teritorijalno-administrativnog ustroja otvorena su vrata valorizaciji navedenih prostornih prednosti, što je učinjeno prostornoplanerskim postupcima usmjerenim na društveno-gospodarski napredak naselja Općine. Izneseni pokazatelji demografskog, funkcionalnog, fizionomskog i socioekonomskog značaja upućuju na bitne promjene struktura i procesa Općine Dugopolje. Izgradnja novih stambenih objekata i gospodarskih zona, povećanje broja stanovnika i promjene u strukturi zaposlenosti, vidljive kroz napuštanje poljoprivrede kao dominantnog zanimanja i orijentaciju na druge sektore, ukazuju na pozitivne razvojne trendove općine Dugopolja. Razvoj Dugopolja je značajan na nacionalnoj razini. Na primjeru općina navedenih u prethodnom poglavlju, vidljivo je razvojno usmjerenje poput Dugopolja, na efikasno prostorno planiranje, privlačenje investicija te valorizaciju lokacijskih prednosti, te korištenje navedenih mjera u svrhu razvoja pojedinih općina koje uvelike pomaže regionalnom razvoju i doprinosi stabilizaciji ekonomije i naseljenosti. Upravo u potencijalu stabilizacije procesa i struktura nalazimo važnost proizašlu iz razvoja i transformacije Dugopolja, koje dugoročno može osigurati ujednačeni razvoj na više razina. No potrebno je razvoj kontrolirati, imajući u vidu prostorne značajke i posebnosti, s primarnim ciljem očuvanja prostora od težnje za konstantnim privlačenjem investicija i ekonomskim profitiranjem, kao na primjeru prenamjene vrijednog poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u Dugopolju.


20

Literatura Bunijevac, H., 2004: Stota obljetnica uskotračne željezničke pruge Split-Sinj, Građevinar, 56 (1), http://www.casopis gradjevinar.hr/dokumenti/200401/8.pdf (06.04.2012.) Duvnjak, M., 2001: Suvremene demografske promjene u Općini Dugopolje (1948.-1991.), u: Dugopolje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, Zagreb Kužić, K., 2001: Povijest Dugopolja i njegova sela, u: Dugopolje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, Zagreb Nadilo, B., 2004: Gospodarska zona u Dugopolju i izgradnja športske dvorane, Građevinar, 56 (8), http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200408/6.pdf (02.04.2012.) Nejašmić, I., 2005: Demogeogeografija stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb. Toskić, A., Njegač, D., 2003: Changes in Political and Territorial Organization and their impact on Croatia´s Urban System and Regional Development, Hrvatski geografski glasnik, 65 (1), 7.-23. Vresk, M., 1998: Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, 60, 31.-48. Ževrnja, Z., 2001: Općina Dugopolje u samostalnoj Hrvatskoj, u: Dugopolje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, Zagreb

Izvori Aktivno stanovništvo po djelatnosti, Popis stanovništva 1961. Nacional, Nacional.hr, Autocesta donijela milijardu kuna u pustu Zagoru, http://www.nacional.hr/ clanak/13646/autocesta-donijela-milijardu-kuna-u-pustu-zagoru, 02.04.2012. Nacional, Nacional.hr, Ove godine kreće izgradnja novih 260 km autocesta, http://www.nacional.hr/ clanak/11302/ove-godine-krece-gradnja-novih-260-km-autocesta, 03.04.2012. Nacional, Nacional.hr, Projekt koji će Zagoru i Liku učiniti industrijskim središtem, http://www.nacional.hr/clanak/11004/projekt-koji-ce-zagoru-i-liku-uciniti-industrijskim-sredistem, 12.04.2012. Naselja i stanovništvo RH 1857.-2001., http://www.dzs.hr/, Zagreb, 12.4.2012. Općina Dugopolje, http://www.dugopolje.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=10& Itemid=15, 05.04.2012. Popisi stanovništva 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. godine, poljoprivedno stanovništvo Popis stanovništva, kućanstva i stanova 31. ožujka 2001.: Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 23.4.2012. Prostorni plan uređenja općine Dugopolje, 2004., http://www.dugopolje.hr/index.php?option=com_ docman&task=cat_view&gid=19&Itemid=135&limitstart=5, 05.04.2012. Splitsko-dalmatinska županija, www.dalmacija.hr, Općina Dugopolje, http://www.dalmacija.hr/ Upravniodjeli/UOzagospodarstvorazvitakiEUinteg/Programiiaktivnosti/Poduzetni%C4%8Dkezone/ tabid/355/agentType/View/PropertyID/295/Default.aspx, 19.04.2012. T-portal, www.tportal.hr, Komentari – Split i dugopoljska škola urbanizma, http://www.tportal.hr/ komentari/komentatori/107633/Split-i-dugopoljska-skola-urbanizma.html, 20.04.2012. Vjesnik / Općina Viškovo, Vjesnik.hr / općina-viškovo.hr, Pet općina investicijskih oaza, http://www. opcina-viskovo.hr/www.opcina-viskovo.hr/files/6b/6ba97651-e352-4016-b8ac-3277fc1574ec.pdf, 11.04.2012.

Veni Marinković, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Prostorno planiranje, II. godina, Don M. Pavlinovića 8, 21485 Komiža, Hrvatska, e-mail: marinkovic.veni@yahoo.com

Slaven Kliček, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Prostorno planiranje, II. godina, I. Trebevički ogranak 8, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: slaven.k@hotmail.com


21

NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI Radovan Pavić

PRISTUP. Položaj i međunarodni odnosi. Svaki govor o prostornom položaju zapravo je ujedno i govor o jednom vidu složenih međunarodnih odnosa, koje se nikako ne smije izjednačavati samo s međunarodnim političkim odnosima: oni su tek jedan (rezimirajući) vid različitih međunarodnih odnosa. I zato četveročlanu shemu međunarodnih odnosa treba razjasniti kako slijedi:

Objekt promatranja su, naravno, države, i to u okviru onih sadržaja koji pridonose snazi/moći ili nemoći neke države, i to zato jer bit međunarodnih odnosa čine odnosi snaga utemeljeni na interesima koji najčešće ne moraju izražavati one opće ljudske interese. Da bi se približili razumijevanju čitavog problema, treba uzeti u obzir četverostrukost sadržaja i pristupa koji čine utemeljenja međunarodnih odnosa: bez tih utemeljenja tzv. međunarodni odnosi su samo puka deskripcija i zapravo prazna priča. Ako pogledamo odnose i veze unutar navedenog četverokuta, što slijedi, onda su i politički odnosi rezultat djelovanja i gospo-

darskih, međunarodno-pravnih i geopolitičkih/geostrateških odnosa, koji imaju značaj utemeljenja. Utemeljenja međunarodnih odnosa su sljedeća: 1. Gospodarski temelji (kao bitni izraz snage ili nemoći), 2. Međunarodno pravo, koje uza sve nedostatke i zlouporabe predstavlja danas jedini uljuđeni vid rješenja mnogih problema, 3. Geopolitički i naročito geostrateški temelji, i najzad, 4. Posljedični politički odnosi, što sve uzeto zajednički kao cjelina daje međunarodne odnose. Za različite oblike razumijevanja međunarodnih odnosa, nužno je poznavati funkcije, prednosti i nedostatke pojedinih prostora,


22

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

a one se ne temelje samo na prirodnim bogatstvima, mogućnostima proizvodnje i demografskom kompleksu, nego se sve više naglašeno izražavaju u osobinama prostornog položaja, koji može imati različite vidove, što uključuje pitanja lokacije (smještaj, položaj – prema lat. locus-mjesto, ovdje ukupnost smještajnih i položajnih značajki), za što je potrebno jasno i najkraće uglaviti: četiri osnovne definicije: prvo, pojam položajnosti koja uključuje sve sadržaje i vidove kojima se određuje snalaženje u prostoru i razumijevanje prostornih odnosa. Drugo – to je smještaj nekog prostora, što je samo opisna kategorija, koja odgovara tek na jedno pitanje, tj.: Gdje je što?, ali čije je precizno utvrđivanje nezaobilazna i ključna pretpostavka u razumijevanju položaja, ako ta preciznost izostane, onda su raščlamba i zaključci u svezi položaja – pogrešni. Treće – to je položaj nekog prostora koji odgovara na pitanje o funkcijama, njihovoj valorizaciji i važnosti/nevažnosti, te uključuje vidove kauzalnosti i posljedičnosti, uključuje, dakle, složenost i interakciju vrlo različitih sadržaja promjenjivih u vremenu. I – četvrto – to je pitanje o „3G“ položaju nekog prostora, što podrazumijeva uključivanje triju najvažnijih vidova položaja, tj., onaj opći i najširi geografski, zatim geoprometni i konačno, geopolitički/geostrateški, koji svi uzeti zajedno najbolje sažimaju i odražavaju osnove prostornih odnosa, a u slučaju onih geoprometnih i geopolitičkih najjasniji su, najlakše su uočljivi i najdojmljiviji.

Prostor i položaj su u temeljima geografije

U svakom pristupu stvarnosti koji hoće da ga se imenuje kao geografski, postoje

dva osnovna i nezaobilazna temelja, bez kojih kvalifikativ „geografski“ nije primjeren i ne može opstojati. Ta dva temelja jesu: prostor sa svojim sadržajima i funkcijama i položaj, tj. prostorni odnosi. Svijest o tome vrlo je stara – zato podsjećamo na ono što o tome govori Strabon (63.god.pr.Kr.20.g.p.Kr.), geografa i povjesničara na jednom mjestu svoje „Geografije“ (u 17 knjiga): „U studiju geografije mi ne ispitujemo samo oblik i dimenzije zemalja, nego također...i njihov položaj u odnosu jedne na drugu.“ (ovo je inače sjajan primjer koji pokazuje kako Strabon jasno govori o položaju/prostornim odnosima, a ne o smještaju). Pristupajući problemu položaja/ lokacije, treba prvenstveno uočiti dvije važne činjenice, tj. 1) Izuzetno značenje i važnost položaja najbolje se i najdojmljivije vidi u slučaju vojnih baza u svijetu – po veličini teritorija one su uvijek neznatne, zapravo i nemaju nekog stanovništva, nemaju nikakvih prirodnih izvora, gospodarski su neodržive i stoje velike sume novaca, daleko su od matičnog kopna, posve su sneruke, nisu korisno tržište, dakle, sve u svemu – baze su idealna ilustracija kako mali i beznačajni prostori mogu imati globalno značenje. Ali, one imaju ono najvažnije: imaju odgovarajući geopolitički/geostrateški položaj po kojemu su neprijeporno svjetskog značenja. I zatim, 2) samo vrijednost položaja (ako je trajna) može održavati i obnavljati neko naseobena/životno središte bez obzira na sva razaranja i tumultne prilike: zbog konstantnog značenja položaja, gradovi/ regije se nakon razaranja ponovno podižu i obnavljaju kao feniksi svemu uprkos, što je uvjetovano i omogućeno jedino prednostima i vrijednostima lokacije. Najbolji primjer za to je Troja: od 3200g.


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

pr.Kr. do XX. st. utvrđeno je 40 njezinih slojeva, što znači toliko razaranja i toliko obnova, a sve je bilo uzrokovano i omogućeno samo vrijednošću geografske lokacije, koja je ujedno bila i prokletstvo i blagodat. Međutim, kada se ističe obnoviteljsko značenje položaja, pri čemu bi Troja morala biti izuzetan primjer, takav je primjer moguće i osporiti, jer Troje više nema! Taj je prigovor razložan, ali ipak ne stoji, i to iz razloga jer nije važna sama Troja kao određeni uski lokalitet, nego je važno da se utjecaj položajnosti nastavlja i dalje, i to putem Konstantinopolisa i Istambula. Teza je, dakle, posve jasna, pri čemu gubitak funkcija položajnosti mora imati važnih posljedica. Dobro se to vidi na primjeru važnih prometnica koje podržavaju ulogu nekadašnjih gradova, ali u času kada te prometnice nisu u funkciji, propadaju i sami gradovi – dobar je primjer za to stari Modruš, na nekada glavnoj vezi Primorske i Panonske Hrvatske. Onda kada se modruški prometni pravac (što je maksimalni izraz vrijednosti položajnosti) prekida, nestaje i sam Modruš. A onda kada se prometnice obnavljaju, lokacija samog Modruša više nema značenja, jer odgovarajuće funkcije već su preuzela druga središta i drugi prometni pravci. Međutim, za razliku od vrijednosti položaja i njegove obnoviteljske uloge, treba spomenuti i suprotne primjere. Tako je moguće da pojedini lokaliteti imaju izuzetnu vrijednost u određenom razdoblju, i osiguravaju životnost i razvoj, a onda nestaju. Vrijedi to za rudarska središta, koja mogu biti nepovoljno locirana, ali su vrijedna dok traju zalihe rudnog blaga. Međutim, iscrpljivanjem ležišta, takva vrlo važna dinamična životna središta nestaju, a ostatci su u kategoriji tzv. ghost cities, jer nestaju u slučaju

23

ako nemaju osigurane i prednosti zemljopisnog položaja. Vrste zemljopisnog položaja uključuju osnovno dvojstvo: prvo, opći geografski položaj (lokacija) ima sintetički značaj, koji na jednome mjestu uzima u obzir sve relevantne sadržaje i primjenjuje ih na neku regiju, i zatim – drugo, posebni geografski položaj ima analitički karakter, koji se odnosi samo ne neki specifični sadržaj (reljefni, prometni, geostrateški...). Obje ove vrste položaja mogu se sažeti u tzv. „3G“ položaj, ovisno o samoj važnosti pojedinih sadržaja. Da bismo se mogli upustiti u bilo kakva razmatranja položaja, potrebne su neke temeljene definicije, tj: 1) matematički smještaj. To je statička i vrijednosno neutralna kategorija definirana zemaljskim koordinatama (širina, dužina, apsolutna i relativna visina i dubina). U geografiji i međunarodnom pravu ponajviše dolazi do izražaja kada je riječ o klimatskim sadržajima, ali i onda kada su u pitanju pravocrtne državne granice, bilo duž meridijana, bilo paralela, ili kada treba odrediti neke trojne granične točke u bespućima u kojima nema drugih prikladnih uporišta na terenu. 2) Smještaj je također statična, neutralna i deskriptivna kategorija, to je odnos nekog mjesta ili regije prema manje-više stabilnom i nepromjenljivom inventaru fizičko-geografske sredine, ali bez odgovarajućih vrijednosnih sudova i ocjene značenja, pri čemu se odgovara na pitanje: „Gdje je što?“ – i ništa više (primorski smještaj, dolinski smještaj, itd.) Smještaj je prije svega jednostavna i ograničena prostorna, ali ne i kompleksna geografska kategorija. 3) Geografski položaj je promjenljiva kategorija, označava položaj u prostoru u odnosu na međusobno povezane prirodoslovne i društvene sadržaje drugih pro-


24

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

stora, što automatski uključuje vrijednosne sudove (povoljnosti/nepovoljnosti), uključuje, dakle, prostorne odnose spram drugih širih i daljih prostora i njihovih geografskih sadržaja. Položaj, dakle, više nije neutralna kategorija, položaj odgovara na pitanje o funkcionalnosti nekog prostora, ima kauzalno značenje, tj. odgovara na pitanja „Zašto?“ i „Koje su posljedice?“, uključuje se, dakle, u uzročno posljedični niz, i po svemu tome shvaćanje položaja i prostornih odnosa jedna je od najvažnijih biti geografije. Vrste položaja treba razlikovati i po teritorijalnom obuhvatu, što uključuje raspon od mikropoložaja (lokalni položaj, npr. onaj akropolski) do regionalnog makropoložaja i nadregionalnog položaja. Imajući u vidu pitanja različitih vrsta zemljopisnog položaja, mogući su vrlo raznoliki pristupi, a navedeno što slijedi, samo je jedna od tih mogućnosti. 1. Središnji i rubni položaji, jedan su od najvažnijih vidova, oni sugeriraju vrijednosti i prednosti centraliteta za razvoj, ili pak nerazvijenost uzrokovanu periferičnošću. Dobar primjer za navedeno je odnos antičkog Rima i Kartage: naime, sa svojim centralnim položajem (između ostaloga), Rim je predodređen da bude gospodar Sredozemlja, ako to dozvoljavaju odnosi snaga, pri čemu je važno uočiti da su i oni koji su osporavali Rim (Kartaga), također locirani na središtu Mediterana, a to znači: Sredozemlje se može okupiti samo iz neke dovoljno snažne centralne lokacije, a ne može sa periferije (bizantski Konstantinopolis, što isto tako vrijedi i za osmanlijski Stambol, koji je ipak periferija Sredozemlja i koji ne može okupiti čitav prostor). U centralne prostore treba ubrojiti i one križišnog značaja, dok što se tiče periferičnosti, treba

naglasiti onaj pravi, ili apsolutni rubni položaj, što, primjerice vrijedi za Kamčatku, dakle, kada je riječ o periferičnosti, onda kao ekstremnu inačicu treba spomenuti položaj apsolutnih udaljenosti – on znači onakvu lokaciju gdje su pojedini dijelovi država ne samo vrlo udaljeni od životnih središta, prometno izolirani i životno zapušteni u odnosu na stare regije jezgre i današnje životne centre, nego oni i ne izazivaju neki posebni interes, što znači da ih se u određenom času može i odreći. To, primjerice, vrijedi za Aljasku, koju je glupa ruska vlada 1867. prodala Americi: sam izolirani i daleki položaj Aljaske nije Rusiji bio dovoljno uvjerljiv kao uvjerljivi dio Rusije, a svoju ulogu odigrao je i teritorijalni diskontinuitet, kao i slabosti ruskog dalekoistočng pomorstva. Sve je to očito djelovalo u prilog prodaje, iako priroda Aljaske, kao životni ambijent Rusiji, koja zna što je Sibir, nipošto nije bila strana. A slično (bez obzira na dimenzije) vrijedi i za hrvatske posjede na lijevoj obali Dunava, koji su i od službene Hrvatske, i od najvećeg dijela pučana posve zaboravljeni i zapravo su za Hrvatsku već i izgubljeni, a da to nema u nas nikakvog odjeka. Pri tome može se ekskulpirati pučane, koji u sve ne moraju biti dovoljno upućeni, ali to ne vrijedi za političku elitu („elitu“). Obnoviteljski položaj. Primjer Troje već je spomenut, ali pitanje time nije iscrpljeno, i zato treba spomenuti još nešto: tako su i crkvišta, koja nastavljaju i izražavaju tradiciju posvećenih mjesta, također pogodna za obnoviteljsku ulogu, jer svetost nekog mjesta potvrđena crkvom/samostanom/ svetištem i tradicijom osigurava obnovu i trajnost, naravno, ne uvijek, ali su neki tragovi neizbrisivi (toponimi kao Klisa).


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

Važnost i nevažnost položaja. Razumljivo je da su razmatranja o položaju logična u okviru navedenog podnaslova. Zato treba spomenuti bar neke vidove. Ako se pogledaju najširi životni okviri, onda se uočava kako se osobine klasične globalne geostrategije ponajvećma utemeljuju na vrijednostima i prednostima određenih lokacija u okviru HR doktrine (Heartland-Rimland doktrina). Isto vrijedi i u regionalnom smislu: (ne) sigurnost Izraela prvenstveno ovisi o geostrateškom položaju u arapskom okruženju. U slučaju BiH obično se također ističe važnost njezinog položaja za NATO, ali, to je, naravno, pogrešno, jer je geostrateško značenje BiH izuzetno malo, i znatno zaostaje za prednostima Slovenije, Hrvatske i Srbije. No za ova razmatranja to nije važno, jer nas sada zanima samo položajnost kao kriterij za ocjenu nečije važnosti i uloge. Važnost položaja, ali i korekcija kojima se postižu drugi ciljevi. Iako je važnost položaja velika i neprijeporna, ona nipošto nije apsolut, što znači da postoje i korekcije koje su posve politički uvjetovane i koje potiru neke prednosti položajnosti – tako trasa budućeg naftovoda Nabucco (azijski Balkan – Austrija) ne prolazi najkraćim, dakle, najpovoljnijim pravcem, nego znatno dužim, što je posve politički uvjetovano. Isto vrijedi i za ruski Južni tok (Rusija-Austrija/ Italija), koji je geoprometno ipak povoljniji, pri čemu je važno da su oba slučaja u Središnjoj južnoj Europi uzeti u obzir i Europska Turska, Grčka, Bugarska, Rumunjska, Srbija, Mađarska, Slovenija, ali se izostavlja onaj najkraći pravac, a to je preko Hrvatske, a također se izostavljaju Makedonija i Albanija. Jedan krak Južnog potoka trebao bi iz Bugarske ići do Italije, ali opet ne najkraćim pravcem, dakle, preko Albanije i Makedo-

25

nije, nego onim zaobilaznim, preko Grčke, očito je, da prednosti položajnosti mogu ustupiti pred političnošću. „Važnost“ položaja kao privid. Uzimajući u obzir nezaobilaznu (i obvezatnu) kritičnost, valja spomenuti i slučajeve kada važnost položaja izostaje, ili je samo privid. Tako je, primjerice, geostrateški položaj Somalilanda uz Adenski zaljev i tjesnac Babel-Mandab u globalno-geostrateškom smislu nevažan, iako je prostor lociran u zoni Rimlanda, i u blizini tjesnaca, jer Somaliland nije uključen ni u kakve globalne odnose velevlasti, dok sam za sebe zbog poznatih problema ne znači gotovo ništa. Isto tako, geostrateška „važnost“ BiH za NATO također je puka natega, jer u BiH NATO može imati samo druge, i to političke ciljeve, dok je geostrategija nevažna, i to kako ona regionalna, a pogotovo ona globalna. Nevažnost geostrateškog položaja. Idući tragom kritičnosti, treba naglasiti i mogućnost postojanja nevažnosti geostrateškog položaja uopće. Naime, za niz lokaliteta moglo bi se naprečac govoriti o važnosti takve lokacije, ali ta „važnost“ ne stoji: istina je da je potencijalna geostrateška važnost carigradskih Tjesnaca vrlo velika, ali ona je ujedno danas i nevažna, jer sve ne regulira geostrategija, nego međunarodno pravo, a to je ipak najvažnije, pogotovo u uvjetima kada globalna konflagracija u trokutu Zapad-Istok-Kina više nije moguća, čime se geostrateške prednosti/nedostatci izbacuju iz igre. Povoljnost i nepovoljnost položaja. Kada je riječ o položaju, onda je pitanje iz podnaslova zapravo najvažnije. Zato treba odmah naglasiti tri prevažne činjenice: 1. Najpovoljniji geostrateški položaj u svijetu uopće ima Australija. Ona je izvan svake sheme i doktrine i klasične i današ-


26

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

nje geostrategije, ima povoljan položaj u geostrateškoj sjeni, blizu je Aziji, ali nije na putu ničije velike strategeme (uostalom – preko Australije se ne stiže nikuda). Međutim, u najnovije doba (2011. god.) ovo mišljenje treba korigirati, jer je važna participacija Australije na Indijskom oceanu, koji sve više postaje interesno područje neomahanističke Kine – položaj, dakle, Australije, u geostrateškoj sjeni, se danas gubi. Za razliku od Australije, Europa i Daleki istok prave su bačve baruta: situacije je u Europi poznata, a na Dalistoku su u dodiru Rusija, Kina, Japan, obje Koreje i SAD, dakle, tu je ostvaren dodir i vlastitih i stranih velevlasti. 2. Što se tiče maritimizacije, u najvećoj je mogućoj mjeri osujećena Rusija, a to je frustrirajuće i stvara stalne probleme, jer su status velevlasti (ili težnja tom statusu) posve neprimjereni s ograničenim mogućnostima participacije na morima). I najzad, 3. SAD imaju u svijetu po svemu najpovoljniji „3G“ položaj, lako komuniciraju sa svim svjetskim morima, geostrateški su zaštićene i na istoku, i na zapadu, i na sjeveru, s juga ne prijeti nikakva opasnost. SAD imaju, dakle, apsolutno povoljni „3G“ položaj, a to ne može ostati bez posljedica. Prirodoslovni položaj. U najširim globalnim razmjerima dva su sadržaja od najbitnijeg značenja: to je položaj, prvo, u odnosu na Golfsku struju, čije značenje ni u široj javnosti, a niti u geografiji nije dovoljno shvaćeno, i zato treba podsjetiti: „Titanic“ je stradao od ledenjaka na 41°46'N, a to je paralela približno središnje Albanije, a u isto vrijeme – Murmansk se ne zamrzava. Zatim, drugo, položaj u odnosu na najve-

ća područja dugotrajne izolacije na globusu (Sahara, Arapski poluotok), s obzirom da će solarna energija uskoro postati najvažniji izvor među trajnim/obnovljivim izvorima energije. A to će onda značiti da one države koje je Alah nekada tako štedro obdario energentima, neće doći u krizu jer će raspolagati novim energentskim izvorima, i to na osnovici svog povoljnog klimatskog položaja. U regionalnom smislu, neki su prirodoslovni sadržaji važni u nacionalnom/identifikacijskom vidu – tako se Srbija uvelike identificira s Pomoravljem, Makedonija s Povardarjem, Poljska s Vislom, Rusija s Volgom... A što se tiče Hrvatske, ona nema takvu prirodoslovno-nacionalnu identifikacijsku težišnicu, ali treba naglasiti: ona se ipak stvara, iako ne na prirodoslovnoj osnovi, nego na drugim temeljima, ali isto tako dovoljno uvjerljivim (Crkva hrvatskih mučenika u Udbini). Maritimni položaj za potpisanog je najvažniji u prirodoslovnom aspektu. Pri tome valja naglasiti da bi veliki dio europske povijesti mogao biti napisan s naslova borbe za suverenitetski pristup moru. Ali, o tome na ovome mjestu nije moguće duljiti, zato će dostajati barem neke napomene kada je riječ o dijelu Središnje južne Europe (Balkanski poluotok i Balkan s rubovima, dalje u tekstu – „naš prostor“). Pri tome treba izdvojiti sljedeće: 1) U spomenutom prostoru težnja moru je nešto postulirano i samorazumljivo, što uključuje ne samo problem izlaza i pristupa otvorenom moru, nego i jasne osvajalačke težnje, kakve su one koje se odnose na tzv. „drugu (nasuprotnu) obalu“, što u različitim povijesnim razdobljima vrijedi i za Romane prema sjeveroistočnoj i istočnoj obali Jadrana


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

(„talijanska geopolitička kliješta“), kao i za Osmanlije prema grčkom poluotoku. 2) Opća je povoljna osobina našeg prostora da je on, osim Srbije, Makedonije i Kosova vrlo izdašno i štedro proviđen participacijom na moru, pri čemu udaljenosti do mora za LLC države (Land Locked Countries) nisu velike, a i političke zapreke danas ne postoje (osim u slučaju Kosova i Srbije, što međutim, nije od neke posebne važnosti). 3) U našem prostoru postoje i tri povoljna penetrirajuća pravca prema zaleđu (vardarsko-moravski, maričko-nišavskomoravski, dunavski) svi usmjereni prema vrijednom zaleđu, a to je Mitteleuropa. 4) Svi veliki etnikumi (osim srbijanskog i bošnjačkog) imaju povoljnu mogućnost ulaza/izlaza prema moru. Pri tome hrvatski etnikum nije i ne može biti nikakva zapreka, ali za albanski etnikum to nikako ne vrijedi. 5) Poseban je problem što drugi veliki teritorijalno-politički ambiciozni etnikumi (austrijski, madžarski i srbijanski) nemaju mogućnost vlastitog izlaza/pristupa moru i mogu ga ostvariti jedino osvajalaštvom. A to kroz neko vrijeme pogađa obalne etnikume, ali u konačnici u skladu s (ipak) povijesnom pravdom – i Austrija i Madžarska i Srbija – moraju ostati LLC države. 6) Važno je uočiti da je za najveću i najjaču povijesnu stranu silu u našem prostru (osmanlijski sultanat) more nije nikada bilo od odlučne važnosti, što je i razumljivo za jedan stepski i konjički narod, i to unatoč izuzetno dugih i povoljnih obala, klimatski pogodnog akvatorija, izuzetno vrijednog zemljopisnog položaja na spoju Europe, Azije i Afrike, važnosti dubljih europskih zaleđa u pozadini (Mi-

27

tteleuropa, Rusija), kao i odgovarajućih kadrova i povijesnog iskustva. 7) Međutim, unatoč prednosti u kontekstu maritimizacije u našem se prostoru bilježe i bitna ograničenja – ona su etnikumska i politička: tako je Srbija ograničena zbog albanske, bugarske i grčke i hrvatske etnikumsko-političke prečage. Za Albaniju, nepovoljna je obala značila da se životna baza mora naći u bliskom gorskom zaleđu, makedonski je etnikum preslab da bi se trajno uspostavio u egejskom primorju, dok su Bugari također preslabi da bi se isto tako probili na obalu Egeja, u čemu nije mogla pomoći čak ni sanstefanska Bugarska iz 1878. god., sve u svemu, prednosti i nedostatci u svezi maritimizacije u našem prostoru jasni su i očiti. Geostrateški položaj. Pristupajući tom pitanju, potrebno je odmah vrlo tvrdo ponoviti i ustvrditi: čitava klasična globalna geostrategija (ali i dobar dio one moderne) utemeljen je na osobinama lokacije. U svakoj raščlambi vrsta, uloge i važnosti položaja dugo je vremena zbog pitanja koja uključuju sigurnost i nesigurnost (a to je glavni zalog prosperiteta), bio problem geostrateškog položaja maksimalno izražen u doba hladnog rata, što onda ujedno znači da s prestankom hladnog rata pitanja geostrateške lokacije više nisu od posebne važnosti. Ta se osobina potkrepljuje još i time što mora biti jasno kako danas nikakva globalna konflagracija u trokutu ZapadIstok-Kina više nije moguća, iz čega slijedi da je pitanje geostrateškog položaja uvelike samo povijesne naravi. Međutim, ovakvo je gledanje ipak isuviše smiono i preidealističko, jer uvijek ostaje prostora za konstataciju: „Nikad se ne zna!“, dakle, geostrateška pitanja, ipak još uvijek fungiraju u međuna-


28

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

rodnim političkim/geopolitičkim odnosima, a pogotovo, pogotovo, onim regionalnog značaja. I zato će se u ovom prilogu posebna pažnja posvetiti upravo pitanjima geostrateške lokacije, kako slijedi: Geostrateški položaj treba uvijek promatrati u nekom ofenzivnom/osvajalačkom kontekstu, a to onda uključuje analizu lokacije u odnosu na regionalne dimenzije, kao i u odnosu na one nadregionalne i globalne kada je to primjereno. Tako u regionalnom smislu treba naglasiti: 1) položaj u odnosu na „drugu obalu“, što uključuje težnju neke moći na jednoj obali da se uspostavi i na onoj drugoj, nasuprotnoj obali. Među povijesnim primjerima treba spomenuti nekadašnji pokušaj Mongola u 13. st. da osvoje Japan, zatim uspješna nastojanja Grčke da u antici zauzme obalu Male Azije, isto tako uspješni pokušaj Osmanlija da se uspostave na teritoriju Grčke, na drugoj obali Egejskog mora. U tu skupinu ide pokušaj Švedske za osvajanje druge obale Baltika, uz duboki prodor u Rusiju, zatim Engleske, koja se u Stogodišnjem ratu s Francuskom (1337.-1453.) nije uspjela domoći francuske obale, ali joj je to uspjelo na teritoriju Irske. Nadalje, tu je pokušaj Romana (Venecija, Italija) da trajno zauzmu istočnu i sjeveroistočnu obalu jadrana. Međutim, takve pokušaji ne uspijevaju jer sila s druge obale može osvojiti nasuprotnu obalu, ali u konačnici mora biti gubitnik, jer se ne uspijeva osvojiti i dovoljno duboko zaleđe, i većinski se u etničkom smislu nametnuti i tom zaleđu i obali - zato je na kraju rezultat da većinsko etnikumsko zaleđe i isto takva obala, ipak potiskuju strance sa svojih teritorija, koji im s pravom pripadaju. 2) Važan je i geostrateški položaj neke države na pravcima velikih regionalnih stra-

tegema, pogotovo ako su one locirane u međuprostoru. Tako je Poljska smještena u međuprostoru između Germana na zapadu i russtva na istoku, hrvatske su zemlje u međuprostoru i na ofenzivnim pravcima i Osmanlija i Austrije, Moldavije, Rumunjska, Bugarska i Grčka su na pravcu ruskih imperijalnih interesa prema Egejskom moru, druga Jugoslavija bila na operacijskim pravcima, koji su se iz Madžarske kao čvorišta „panonske lepeze“ granali prema Jadranu i Egeju. U svezi s položajem na pravcima velikih strategema treba spomenuti i određene razlike: tako je naš prostor takav da nije samo međuprostor za regionalna osvajanja, nego se preko njega želi ostvariti daleko šire ambicije – one osmanlijske prema Mitteleuropi (ali i Apeninskom poluotoku), i one austrijske u okviru koncepcije Drang nach Osten, a to je razlika prema onim državama koje, istina, jesu u međuprostoru, ali koje ne otvaraju perspektive za neke daljnje prodore, nisu, dakle, važne u nekom tranzitnom smislu. To vrijedi i za Poljsku i za Finsku, i Rusiju. I Finska i Poljska samo su rubni, a ne i tranzitni prostori, jer se preko njih ne stiže (ili zbog odnosa snaga – ne može) stići nikuda, one su samo rubovi određenih teritorijalno-imperijalističkih težnji. Vrijedi to i za Rusiju, kada su u pitanju interesi Zapada. I ona je, istina, izuzetno vrijedan cilj sama po sebi, ali je samo rub preko kojeg se ne stiže nikuda: Sibir nije zanimljiv, a do Indije se ne može. Položaj u odnosu na okruženje jedan je od najvažnijih sadržaja u okviru hladnog rata, koji se odnosi na najšire globalne vidove, tj. na okruženje oko sovjetskog bloka i Heartlanda najvažnije su lokacije u zoni Rimlanda koji poluprstenasto okružuje najvažniji dio „svjetskog otoka“ (čine ga Eu-


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

ropa, Azija i Afrika). U skladu s definicijom – pojam okruženja je posve jednostavan i jasan. Okruženje znači da neke susjedne granične države okružuju neku drugu državu ili skupinu država s ciljem različitih vidova njezine izolacije, onemogućavanja njezinih prometnih veza, njezinog bilo kakvog teritorijalnog širenja, kao i stvaranja vlastite pogodne baze za ofenzivno djelovanje protiv okružene države. Govoreći o okruženju, treba razlučiti dvoje: prvo, tzv. aktivno okruženje, to je ono koje sudjeluje u oživotvorenju politike okruženja oko nekih drugih država, a drugo je pasivno okruženje, koje znači nalaziti se u nečijem okruženju. Po svojoj definiciji okruženje je politika. Ono je izraz određene političke doktrine i interesa, ali, koji se oživotvoruje tek i samo na geografski/geopolitički način, tj. svojim oprostorenjem, što znači da politika okruženja mora biti u skladu s određenim i svrhovitim položajem/rasporedom u prostoru, bez toga politika okruženja jednostavno ne može funkcionirati, politika okruženja ostvaruje se samo u svezi s adekvatnom lokacijom. Ako je tome tako (a jest), onda to znači da se globalno okruženje Zapada oko Istoka u hladnom ratu moralo poklapati sa zonom Rimlanda koja okružuje Heartland: dakle, mogli su Argentina ili Niger ili drugi biti savršene nesvrstane države, ili savršeni protivnici Istoka, ali oni nisu mogli sudjelovati u okruženju zbog svoje neodgovarajuće lokacije. Funkcionalnost putem oprostorenja vrijedi i za nekadašnju politiku nesvrstavanja. Naime, i to je politika, ali koja najbolje djeluje u slučaju, i opet odgovarajućeg oprostorenja, tj,. politika nesvrstavanja u slučaju pojedinih država (druga Jugoslavija, Indija) ostvaruju prekide u okruženju, koji onda za

29

velevlast u Heartlandu imaju posebno značenje. Ostvarenost okruženja kao politike ključna je posljedica lokacije – taj stav zvuči deterministički, i on to doista i jest, ali je istinit/realan i nikako ne zaslužuje onu kritiku koja se geografskom determinizmu obično upućuje. Položaj u okruženju očito može imati negativno značenje za pojedine države i može (mora) bitno utjecati na njihovu vanjsko-političku orijentaciju. Tako se Sjeverna Koreja nalazi u apsolutnom okruženju koje sigurno stišava njezinu ratnu-huškačku galamu, jer biti okružen s Kinom, Ruskom Federacijom, Južnom Korejom, Japanom i sa SAD (dakle, i na moru) jasno je da bilo kakva vojna avantura Sjeverne Koreje mora računati na apsolutnu izolaciju u svemu i da ne može ostvariti nikakav vojni uspjeh. I najzad, da bi se uvjerili u značenje okruženja, dobro je navesti jedan povijesni primjer, a to je primjer Njemačke u okruženju na kopnu i na moru, kojeg čine Velika Britanija, Francuska i Rusija. To okruženje otvara mogućnost ratovanja na dvije fronte, a ako tome pridodamo i to da se njemačke ambicije prema Istoku moraju sukobiti s nepreglednošću veličine ruskog prostora, onda je jasno da nikakva uspješna i dugoročno njemačka teritorijalna ekspanzija ne može uspjeti. Politička/geopolitička klaustrofobija. U svezi s okruženjem treba spomenuti i taj pojam – on se odnosi na osjećaj određene zatvorenosti, skučenosti i otežane mogućnosti komuniciranja sa Svijetom, bilo u slučaju da se radi o stvarnoj ili fiktivnoj zatvorenosti u odnosu na otvoreno/debelo/ međunarodno more. Taj osjećaj zatvorenosti opravdan je u slučaju političkog/geopolitičkog okruženja, ali je najčešće samo natega, kada je riječ o moru. Tako Slovenija smatra da ju R. Hrvatska svojim teritorijal-


30

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

nim morem „zatvara“ na sjevernom Jadranu i predstavlja problem za izlaz Slovenije u Svijet, što, naravno, ne stoji, ali može dobro poslužiti da se prikriju teritorijalni interesi na račun R. Hrvatske. Isto to vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu, jer R. Hrvatska i nju navodno također „zatvara“ u odnosu na otvoreni Jadran (to pitanje BiH danas još glasno ne postavlja, jer se još uvijek teško snalazi oko pitanja ustrojstva države). Tamponski položaj i funkcije mogu biti odlika međuprostora, riječ je i opet o geostrateškom položaju. Pri tome sam međuprostor može imati dvostruku osobinu: biti siguran kada vrši tamponsku ulogu,ali biti ugrožen ako je poprište teritorijalnih interesa sa strane. Po definiciji, tamponski položaj je onaj po kojem se međuprostor nalazi među antagonističkim moćima i zahvaljujući njemu one su međusobno teritorijalno odijeljene, čime se izbjegavaju ekspanzionistički sukobi, jer postoji prešutno slaganje s jedne i sa druge strane da je održavanje teritorijalne cjelovitosti tampona najbolje rješenje u određenom razdoblju odnosa snaga. Kao primjer tamponskog položaja i funkcija dobro je navesti hrvatske zemlje organizirane u Vojnu krajinu prema Osmanlijama (antemurale christianitatis iz 16. st. nadalje), zatim, afganistanski Wakhan između ruskih i britanskih interesa. U hladnom ratu tamponska uloga vrijedila je i za čitav izvansovjetski prostor Varšavskog ugovora, a i dalje vrijedi u slučaju neutralnosti Švedske locirane između (logično), NATOvske Norveške i (logično) finlandizirane Finske. Tamponski položaj i funkcije mogu se odnositi bilo na cjelinu pojedinih država, ili samo na pojedine dijelove, kao u slučaju regionalne taktičke denuklearizirane zone širine 150+150 km u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj u doba hladnog rata.

Geostrateški položaj s funkcijom barijere/zapriječavanja. Ova vrsta položaja označava ulogu neke države i etnikuma koji drugim državama i drugim etnikumima onemogućava pristup do nekih drugih prostora uključujući i akvatorije. Najvažnije je u tome položaj u odnosu na zaleđe i morsko pročelje, gdje obalna država priječi izlaz i pristup kontinentalnom zaleđu do mora, čime se zaleđe svrstava u kategoriju LLC država. U odnosu na, primjerice, Srbiju i BiH, hrvatski, albanski, grčki i bugarski etnikum imaju karakter zapriječavanja. Ali ne i samo to, moguće je navesti primjer gdje obalna moć prodire u zaleđe i preuzima važne gospodarske funkcije (Dubrovnik u osmanlijskom zaleđu, pri čemu je važno uočiti da Dubrovnik i Venecija, istina, mogu biti suparnici na moru, ali im se zaleđa, srećom, ne poklapaju: Dubrovniku pripada osmanlijsko, a Veneciji (dijelom osmanlijsko), ali prvenstveno srednjeeuropsko zaleđe). Ostale vrste položaja 1) Položaj u okviru suprotstavljenih osobina. To vrijedi za Norvešku, koja ujedinjuje dva kontrasta, općenito nepovoljnosti zemljopisnog položaja, i izrazite povoljnosti i važnosti geostrateškog položaja (izraženo članstvom u NATO-u) 2) Po svom položaju i mogućim negativnim posljedicama ističu se LLC države, tj. one bez vlastitog suverenitetskog pristupa moru, kao i GHD države (Geografski Hendikepirane Države), tj. one koje, istina, participiraju na moru, ali ta participacija nije povoljna, ili se može djelotvorno osporavati. 3) Mostne države su one koje raspolažu s pristupom na dva velika i važna akvatorija i koje zapravo imaju karakter prevlake, zbog čega mogu u slučaju nužde poslužiti kao kopnena spojnica (Francuska u odnosu na Mediteran i Atlantik, Egipat u odnosu na Mediteran i Crveno more itd...)


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

4) Identifikacijski položaj – to je takav položaj neke države po kojemu se ona i kojim se ona, zajedno sa svojim etnikumom identificira i prepoznaje s tim prostorom, i s nje-

31

govom lokacijom: za Srbiju to su Šumadija i već spomenuto Pomoravlje, za Ruse to je Povolžje, za Iračane to je Mezopotamija i slično.

Zaključak ovih izlaganja je posve jasan: položaj/lokacija nije bezazlena i nevažna kategorija koja se iscrpljuje pitanjem „Gdje je što?“, nego ima svoju težinu i naboj koje valja iščitati. Pri svemu tome, uloga i važnost lokacije ne smiju se promatrati i ocjenjivati u okviru nekog geografskog determinizma, jer položaj (i onda kada je od odlučujućeg značenja) ipak djeluje u sinergiji s ostalim relevantnim prirodoslovnim i društvenim čimbenicima. Položaj, dakle, nema determinirajući karakter, ali u isti mah treba tvrdo naglasiti: njegovo uvažavanje je nezaobilazno u razumijevanju kompleksne životne stvarnosti. Dakako, to nadilazi snage onih koji smatraju da je „Hrvatska smještena na jugoistoku Europe, i da je oplakuje Jadransko more“ (Ah!) i kojima više od toga nije niti potrebno i koji više od toga ne bi niti razumjeli. A onima kojima smatraju da je položaj prostora i u prostoru nevažan, poručujemo: neka se zapitaju bi li svoj hipermoderni i hiperluksuzni butik za ovo ili ono smjestili u zagrebačku Ilicu, bečku Mariahilferstrasse, londonski Oxford Street, ili bi preferirali lokaciju u zagrebačkom Vrbiku s njegovim 7. odvojkom sa slijepom ulicom, gdje postoji samo prašnjava cesta, gdje su huligani razbili sve žarulje, gdje krekeću žabe i sve završava u savskom blatištu... Sapienti sat!


32

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

Zemljovidi kao prilog raščlambi zemljopisnog položaja

(regionalni primjeri) Zemljovidi i pojam prostorne kulture Osobine položajnosti – smještaj, položaj, prostorni odnosi najbolje su uočavaju, shvaćaju i interpretiraju pomoću zemljovida: oni su slika stvarnost koju geografi (i ne samo oni) uvijek moraju imati pred očima. I zato, kada je o zemljovidima riječ, potrebno ih je promatrati u kontekstu koji se odnosi na prostornu kulturu – a nju je moguće definirati ovako: ona znači uvođenje osobina u svezi s prostorom (koje su mu imanentne) u kompleks kojim se pokušava razumjeti određene vidove društvene stvarnosti i njezinih promjena – naravno, tamo gdje je to primjereno i na način koji je primjeren. I to zato jer prostor nije nikakav neutralni okvir zbivanja, nego može biti i jedan od utjecajnih temelja i čimbenika tih zbivanja, što ujedno znači da je svaki tzv. geografski determinizam pri tome isključen. Ali, dok je determinizam isključen, to ne vrijedi za jače ili slabije, jasnije ili nejasnije utjecaje, jer se bez tih utjecaja ne radi o istinskoj, nego tek suženoj stvarnosti, tj. njezinom nastanku i razvitku. Za razumijevanje svega što je u svezi s prostorom, potrebno je njegovo adekvatno predočavanje, a to se postiže putem zemljovida: oni su nezaobilazna predodžba prostora, umanjeni oblik i vid sažete stvarnosti, koja nam, iako temeljito umanjena na zemljovidima, ipak može biti itekako dostupna. Zemljovid je, dakle, slika nekog prostora, a iz toga znalci mogu iščitati mnogo toga. A svemu tome treba dodati i vremensku dimenziju: sve u svezi s prostorom (i položajnost i funkcije) može se mijenjati, dakle, za razumijevanje čitavog kompleksa koji je u pitanju, potrebni su i povijesni zemljovidi. Prema najgrubljoj podjeli, zemljovidi mogu biti dvojaki: prvo, oni opći geografski, koji su sintetizirajućeg značaja, jer sadrže što je moguće više različitih sadržaja kojima se nastoji što potpunije prikazati objektivna i cjelovita stvarnost. I – drugo – postoje primijenjeni zemljovidi koji prikazuju samo neke određene sadržaje, probleme i ideje, a i oni mogu biti dvojaki: a) analitički kada prikazuju samo jedan sadržaj, i zatim – b) sintetizirajući kada prikazuju više različitih specifičnih sadržaja, ali ne na način jednostavne kumulacije, nego u obliku povezanosti i međuutjecaja pojedinih sadržaja okupljenih oko neke zajedničke ideje ili nekog problema. Analitički zemljovidi jesu po svojoj naravi pozitivističko-informativni. Oni donose/prikazuju neki sadržaj koji stoji kao posebnost i sam za sebe. Zato su oni zapravo samo ilustracija i dopuna nečega. Za razliku – kompleksni zemljovidi uključuju više međusobno povezanih sadržaja u svezi s pojavama i procesima u prostoru, i zato su oni interpretativnog karaktera. Oni uključuju sve sadržaje koji su relevantni za određena shvaćanja i tumačenja, i zato nisu tek puka ilustracija, nego bitni aspekt u razumijevanju stvarnosti. Primijenjeni/kompleksni zemljovidi ne samo da nisu ilustracija i posljedica/dopuna onoga što se iznosi u tekstu, nego su zbog različitosti relevantnih međusobno povezanih sadržaja ujedno izvorište i novih uvida, dakle oni mogu i prethoditi tekstu, ili su barem njegov apsolutno ravnopravni partner. Iz primijenjenih kompleksnih zemljovida iščitava se i kompleksna stvarnost, ali to više nije pitanje ovih teza, nego je kadrovski problem.


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

33

Sl. 1. Shema međunarodnih odnosa Zemljovid br. 1. Shema međunarodnih odnosa Očito je da u svakom istinski intelektualnom/znanstvenom pristupu osnovu svega čini pronalaženje odgovarajućih utemeljenja, što znači pristup na načelima kauzalnosti. U predloženoj shemi (u kojoj pojedine sastavnice moraju imati i povijesnu dimenziju, a također uključivati i druge relevantne pokazatelje, kao demografske, religijske, itd.) – gospodarska, međunarodnopravna i geopolitička/geostrateška sastavnica čine temelje političkih odnosa, dok je čitava predočena četverostrukost u cjelini ujedno i temelj i međunarodnih odnosa.


34

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

Sl. 2. Zemljopisna lokacija (smještaj i položaj) Europe

Europa

Zemljovid br. 2 Zemljopisna lokacija (smještaj i položaj) Europe Razmatrajući to pitanje, treba prije svega podsjetiti na jedan opći i sintetizirajući pojam, a to je lokacija koja u sebi sadrži ukupnost i smještajnih i položajnih značajki. Europa na lokaciji periferičnosti. Jedna od najvažnijih osobina položajnosti je uočavanje i vrednovanje sa stajališta središnjosti i periferičnosti. Imajući u vidu zemljovid Svijeta, jasno je kako Europa predstavlja samo jedan od azijskih poluotoka, kao što su onaj arapski, indijski, indokineski i čukotski (ako to ime protegnemo u zaleđe, sve do Verhojanskog gorja i spojnice do Ohotska). Azija se kao kontinent zapravo sastoji od velike središnje jezgre (Heartland) i okolnih poluotoka, ali uz jednu specifičnost: jezgra nije pokazala dovoljnu životnost, u zapravo vrlo nepovoljnim prirodoslovnim uvjetima, a i daleko


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

35

od mora, nije postala nikakav koncentracijski prostor i značajno životno središte, imala je svojevremenu mongolsku moć, ali se ona nije u konačnici ostvarila u centralnoj Aziji, nego drugdje (Kina, Indija), dakle, na periferiji. Europa je, doduše, poluotok, istina, najveći, ali je ipak samo poluotok, što znači da se uz njega nužno može vezati i nepovoljna osobina periferičnosti. Međutim, dok ta periferičnost ne vrijedi u kontekstu životnosti za indokineski i indijski poluotok praktički oduvijek – ona ne vrijedi niti za Europu, ali samo u doba Rima, a pogotovo ne od 15./16. st., kada europski Zapad postaje središte Svijeta: Europu i Indiju karakterizira, dakle, periferičnost lokacije u odnosu na Heartland, ali i ostvarenost kao velikog životnog žarišta – za Indiju to vrijedi odvajkada, za Europu od 16.st. do 15./16. st. Europa je svjetska periferija, ali to zapravo i nije problem, jer prije 15. st. tamo negdje u pravcu oceana i preko oceana nije bilo „ničega“, te stoga periferičnost i nije bila nepovoljna osobina. Međutim, s atlantskom fazom svjetske povijesti, s jedne strane su daleke Amerike, a s druge strane je daleka Rusija i njezin Sibir, te središnjost postaje važnom osobinom. Europa je periferija i za trupni dio Azije i Afrike, ali s različitim osobinama i posljedicama: naime, Europa je s jedne strane bila izložena azijskim divljačkim hordama, ali je to bila samo privremenost radova, dok je ono što je bilo trajnije (Osmanlije) zauzelo je samo dio Europe, dakle, bez velikih dijelova Zapada i Mitteleurope. A u isto je vrijeme otvorenost prema Aziji omogućila ruski kolonijalizam nakon što je Rusija dovoljno ojačala likvidacijom Zlatne horde. Pri tome je važno uočiti da u Sibiru Rusija nikada nije imala pravih konkurenata: broj stanovnika je bio izuzetno malen (pravi demografski desertum), a nije bilo niti posebne vlastite sibirske političke volje i snage koja bi se oprla ruskom kolonijalizmu. Osim toga, Sibir nije bio poprište prodora maritimnih/mahanističkih sila koje nisu mogle prodrijeti u Heartland (Britanci iz Indije). I sve je to ujedno i razlogom zašto Sibir kao nekadašnja ruska kolonija i danas pripada Rusiji. Europa predstavlja i periferičnost u odnosu na Afriku, međutim, to nema velikog značenja. Istina, Europa je vrlo kasno kolonijalno prodrla na sjever Afrike (na osnovici i bliske lokacije i težnje „drugim obalama“ i dominacija na Sredozemlju), ali je ta kolonijalna faza logično neodrživa: posebnost arapskog etnikuma, vlastita politička volja i barijera Sahare na jugu onemogućili su trajnu prisutnost Europe u tom dijelu Svijeta. Moćna Europa je na periferiji Afrike (ili obratno), ali to nije zalog nikakve moguće europske trajnosti u tom prostoru. Posebna je pogodnost položaja Europe što se nalazi uz mora (Atlantik) i što u svom sastavu također ima mora (Sredozemlje) koje otvara puteve prema istoku (Baltičko i Crno more) makar i u ograničenoj mjeri, kao i to da se Europa našla u blizini Sueskog prokopa, a da istovremeno (osim sukoba interesa unutar sebe same) nema konkurenata ni na bliskim niti na debelim morima, što znači da se na moru ponavljaju one prednosti koje Rusija ima u odnosu na kopno i Sibir, a to je već spomenuti nedostatak osporavatelja i onih autohtonih unutar samog Sibira, i onih sa strane. No, kada se spominje Sueski prokop, treba postaviti jedno važno pitanje: kako to da sueska prevlaka nije poslužila kao karavanski most za europsko/mediteransku i azijsku trgovinu, nego se obilazila Afrika. Kao odgovor, može se navesti više mogućnosti, ali je jedna sigurno najvažnija – tu je postojala vlast Osmanlija i logično je da ništa nije bilo moguće. Ovim kratkim uvodom u odnosu na samu bit položajnosti Europe, tj. centraliteta/periferičnosti, učinjen je odgovarajući uvod u ostale osobine lokacije Europe, što je najbolje pratiti na priloženom zemljovidu.


36

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

Kompleksni zemljopisni smještaj i položaj Europe 1 – Teritorij Europe prikazan s najvećim mogućim stupnjem generalizacije koja samom kontinentu nije vjerna u slovu, ali je apsolutno vjerna i vjerodostojna u duhu oblika i položaja. Pri tome se podrazumijeva da Azerbajdžan i Turska nisu sastavni dijelovi Europe, kako se to ponekad tlapi, i na mjestima gdje bi se to najmanje očekivalo. 2 – Položajnost u klimatskom kontekstu. Za ocjenu europske životnosti i uspjeha (koje su po mišljenju potpisanog na zalazu, što jasno pokazuju svaki muzej moderne „umjetnosti“, kao i „istospolni brakovi“), bitno je značenje imala i klima, jer je prostor između približno 37° i 60°N životno vrlo povoljnih osobina, s obzirom na postojanje stimulativne klime (kratkotrajne i dugotrajnije godišnje promjene) zapadnih primorja, i to bez ekstremnih vrijednosti. 3 – Povoljan položaj Europe u odnosu na Golfsku struju 4 – Međutim, kada se govori o novoj, više ne periferičnoj, nego središnjoj ulozi (zapadne) Europe, onda treba navesti i neke posebne prednosti. Tako je zapadna Europa lako stizala u zonu pasatnih vjetrova, koji su je nosili prema Amerikama, a isto tako se lako vraćala s „dobrim zapadnim vjetrovima“. 5 – (1) Važni elementi smještaja. Za položaj Europe važna su i Vrata naroda, kao glavni osvajački i migracioni koridor kojim su nadirali azijski barbari. Tome su pogodovali stepski/polupustinjski prostori, nedostatak velikih tokova (osim Volge), rijetka naseljenost i izbjegavanje sibirske prašume 6 – Položaj Europe važan je i zbog blizine sueske prevlake, koja s prokopom 1869. god. definitivno oživljava važnost Sredozemlja. 7 – Kada je riječ o periferičnosti Europe, valja ukazati na jednu važnu specifičnost, naime, dijelovi Europe mogu biti periferični u odnosu i na Aziju i na Afriku, ali ta smještajna periferičnost može ustupati pred funkcionalnom središnjošću, što vrijedi za klasično Sredozemlje, ono je periferija i Europe i Azije i Afrike, ali ima središnje funkcionalno značenje. Položaj je Europe na Sredozemlju takav da je u slučaju pojavljivanje jedne jake velevlasti politički/državotvorno moguće okupiti sve mediteranske obale, dakle, i one europske, azijske i afričke (a, b, c). Dijelom je to kasnije u trajnijem smislu uspjelo još samo Osmanlijama. 8-a) Otvorenost Europe morima. Glavna europska pomorska pročelja (stari i novi vijek). Za ono atlantsko položaj nema značenja sve do 16. st., dok se ono mediteransko ipak odlikuje kontinuitetom svoje važnosti, jer atlantsko razdoblje nije nikada poništilo važnost Sredozemlja, s obzirom na potrebe Turske. Oba pročelja određuju položaj Europe u međukontinentalnim razdobljima. b) vikingška/varjaška faza u ranom srednjem vijeku, iako se odlikuje vrlo razvijenim pomorstvom (i osvajalaštva), nema značenja u ocjeni međukontinentalnog položaja Europe, s obzirom da nije postojao nikakav trajniji i dublji odnos prema Amerikama, kao niti prema Aziji. 9-(2)-Prednosti najotvorenijeg izlaza u veliki Svijet uživala je zapadna/atlantska Europa, i to na prostoru od Engleske/Sjevernog mora do Portugala i Španjolske. Preko Atlantika bio je osiguran pristup svim Indijama. 10 – Europa i istok. Glavno europsko kopneno pročelje koje određuje položaj Europe, ali ne u globalnim razmjerima, nego samo u odnosu na dio Azije. 11 – A, B – Za neke osobine oblika Europe izgleda kao da je moguće dovesti ih u svezu s lokacijom: tako se Europa odlikuje sa dva važna prodora prema istoku – to su Baltičko


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

37

i Crno more koji pružaju privid važnosti lokacije u odnosu na Aziju. Međutim, oba pravca dosežu samo u Rusiju, a nikako ne i dalje u Aziju (ili čak Indiju), zbog čega ih se ne može promatrati u kontekstu lokacije Europe u odnosu na Aziju. 12 – (3) – Za ruski prodor prema istoku nisu bila potrebna Vrata naroda, nego je bio prikladan i nešto sjeverniji koridor na rubu Sibira. Osim navedenog, otvorenost Europe (u tome i Rusije) istoku ima jedan bitni nedostatak, naime, Sibir je, istina, bio otvoren za Rusiju, ali mogućnosti prodora prema Indiji bile su ograničene i zbog paralelnih interesa i Rusije i Velike Britanije, kao i zbog islamskih kanata u jugozapadnoj Aziji. 13-a) Osporavanje otvorenosti istoku. Međutim, kada je riječ o otvorenosti istoku i Orijentu (Bliski i Srednji istok), onda treba naglasiti nepovoljnost položaja Europe, koja se nalazi s ove strane osmanlijsko-islamske barijere, a koja odijeljuje Perzijski zaljev od Pravog Levanta. I upravo zbog te prečage moralo se jedriti oko Afrike, dok kopneni most na sueskoj prevlaci nije bio moguć. 14 – I. II. – Položaj koji znači prednosti zaleđa. Jedno od životno najvažnijih značajki položaja Europe (Europski poluotok) jest činjenica da ona predstavlja zaleđe i atlantskog i mediteranskog pročelja, što je bitni uvjet dugotrajne životnosti Europe. 15 – k, i – Položaj u kontekstu religijskih dodira. Bitna je osobina položaja Europe danas religijski dodir s islamom. Međutim, dok je u Španjolskoj (do kraja 15.st) taj dodir židovstva, kršćanstva i islama imao pozitivno značenje, kasnije se odnos kršćanstva i islama pokazao samo kao suprotnost osvajalaštva i rekonkviste, što je iscrpljivalo i jednu i drugu stranu. Međutim, važnost tog dodira (sa Kazahstanom, Azerbajdžanom i Turskom) traje i danas, ali uz neke bitne razlike. Naime, dok islam Azerbajdžana i Kazahstana nema u odnosu na Europu nikakvo ofenzivno značenje, u slučaju Turske stvari stoje drugačije, jer se Europa/Eunija boje islamske imigracije, s obzirom da je jasno da ideja multikulturalizma u Europi očito nije uspjela, čega svi postaju svjesni. 16 – Geostrateški položaj Europe. Područje Heartlanda shvaćeno u najširem teritorijalnom i funkcionalnom obuhvatu. Za Europu je važna geostrateška činjenica, položaj dodira sa „srcem zemlje“ (h – političko srce zemlje, H – pravi azijski Heartland) 17 – U geostrateškom smislu čitava Europa zapravo pripada Rimlandu, što definira njezin odnos prema azijskom „srcu zemlje“. Kao i drugdje u zoni Rimlanda, i Europa je u doba hladnog rata bila poprište interesa Zapada i Istoka, koje je nadmetanje najviše došlo do izražaja u Srednjoj Europi: u njoj je Istok prodro najviše na zapad u čitavoj svojoj povijesti (DDR, Čehoslovačka). Osim Europe, Rimland u susjedstvu zahvaća i dio sjeverne Afrike i nastavlja se prema Srednjem istoku. 18 – h – Međutim, rusko trojstvo (europski dio Ruske Federacije, Bjelarus, Ukrajina) moguće je shvatiti već kao dio Heartlanda, istina, ne onog pravog/azijskog, nego samo u smislu političkog Heartlanda, jer to rusko trojstvo i azijski Heartland čine politički i geopolitičko jedinstvo. 19 – Konačno treba ocijeniti i položaj Europe prema hladnom sjeveru – on je, dakako, nepovoljan, ali je ta činjenica dugo godina bila bez značenja (osim kada je u pitanju otvorenost/zatvorenost Rusije), i to zato jer se u smjeru Arktika i preko Arktika jednostavno nije imalo kuda stići, s obzirom na ograničene tehničke mogućnosti. Međutim, važnost tog prostora bitno je porasla u doba hladnog rata, jer preko Arktika vode najkraći putevi između Euroazije i Angloamerike. Osim toga, danas ruski prostor Arktika izaziva sve veći interes zbog novih mogućnosti plovidbe u svezi s otapanjem leda, kao i zbog nove utrke u potrazi za energentima.


38

Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

Sl. 3. Europski međuprostori na kopnu i moru


Radovan Pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

39

Zemljovid br. 3 Europski međuprostori na kopnu i moru Pitanje životne sudbine međuprostora jedno je od bitnih u razumijevanju političko-geografske/geopolitičke stvarnosti Europe, i to iz razloga jer su međuprostori uvijek problem odnosa među onima većim i snažnijima, što znači da političku/životnu sudbinu međuprostora određuju oni drugi, i to sve do trenutka kada se u međuprostoru počnu ostvarivati posebne državnosti. U europskim okvirima, ali i na granici Europe prema Aziji, postoje četiri karakteristična međuprostora: 1) finski između Švedske i Rusije, 2 – poljski između Njemačke i Rusije, 3 – balkanski (kojemu u ovom slučaju treba pridodati i srednjoeuropsku i mediteransku Hrvatsku, izvorno između Rima i Konstantinopolisa, a zatim između Austrougarske i Turske), i 4 – i kavkaski Između Rusije, Turske, i Perzije. Po definiciji, međuprostor je granični teritorij između većih središta moći koje osvajalaštvom/povlačenjem bitno utječu na njegovu političku i gospodarsku sudbinu. Zato je geopolitička/životna sudbina međuprostora uvijek nepovoljna, iako međuprostor može biti i pod pozitivnim utjecajem neke razvijenije civilizacije, kao onaj poljski i balkanski, na granici germanskog svijeta. Problem je međuprostora da se na povijesnim odnosima snaga ne može trajno uspostaviti/održati, u smislu postojanja države, koje se u europskim međuprostorima ostvaruju tek u 20. st., i to ne uvijek i ne svugdje. Tako kavkaski prostor, tj. predkavkazje, zapravo je još i danas u okviru krajnje zakašnjelog ruskog kolonijalnog sustava, koji je uvelike nestao 1990-ih godina (ali u predkavkazju još ne i u potpunosti), gdje i dalje traju pokušaji osnivanja muslimanske državnost (emirat) – zato predkavkazje i danas karakterizira status nedovršene politogeneze, baš kao i u slučaju BiH, Kosova, (ili još drastičnije – Transdnjistrije, ali bez izgleda za neki povoljni regionalni rezultat). Povijesno gledano, u najnepovoljnijoj su situaciji oni međuprostori koji se nalaze na putanjama strategema jakih žarišta moći, a takav je upravo balkanski međuprostor. 1 – a) Kopneni europski međuprostori: 1 Švedsko-ruski (spram Finske), 2-njemačkoruski (spram Poljske), 3-austrougarsko-turski (na Balkanu i rubovima) i 4-rusko-turski na Kavkazu. Pri svemu je važno spomenuti da germanski prodor na Istok i ruski na Zapad ostaju u okviru istog kontinenta, dok je onaj osmanlijski na sjeverozapad, a austrijski na jugoistok međukontinentalnog karaktera. b) posve specifičnog značaja je međuprostor Sjevernog mora, s interesima Velike Britanije i Njemačke. U tom akvatoriju V. Britanija mora potiskivati Njemačku, dok Nizozemska nije u igri, jer za nju Sjeverno more ne znači mnogo u odnosu na njezine interese na dalekim i debelim morima. c) u Europi pored navedenih postoje još dva međuprostora – to su nizozemski i švicarski, i to na tipičnim lokacijama mogućih različitih utjecaja: britanskih, njemačkih i francuskih u slučaju nizozemske i njemačkih, austrijskih i francuskih u slučaju Švicarske. Održanje malih naroda na takvim lokacijama pravi je podvig: u slučaju Švicarske on je razumljiv – životna sredina tu pruža vrlo malo (mala prehrambena baza i ostale sirovine), novi eventualni životni prostor nije impresivan, obrambene su mogućnosti velike, nema niti nekih značajnijih prometnih pravaca, izlaz na Sredozemlje zapriječava brojni i snažni talijanski etnikum – zbog svega navedenog Švicarska (u 13. st. pod dominacijom habsburških i savojskih grofova) praktički predstavlja međuprostor koji je međunarodno priznat tek 1648. god. Donekle slične osobine vrijede i za Nizozemsku, ali za potpisanog ostaje


40

nepoznanica kako se jedan relativno mali narod mogao održati i superiorno razviti na takvom važnom i osjetljivom geografskom/geopolitičkom položaju i u krajnje nepovoljnim prirodoslovnim uvjetima, kao što to vrijedi za širi prostor ušća Rajne, tj. na ušću jedne velike rijeke, koja otvara prostrano i gospodarski važno zaleđe, i vodenim i kopnenim putem. Objašnjenja koja su potpisanom pristupačna postoje, ali ona nisu dovoljna. Što se tiče Njemačke, ona nema snage za još jednu novu frontu (ona francuska je sasvim dovoljna), osim toga, Njemačka na Sjevernom moru raspolaže svojim lukama, V. Britanija i Francuska su više orijentirane prema debelim morima, također imaju svoje luke, čemu treba dodati neprijepornu snagu samog holandskog etnikuma („Bog je stvorio zemlju, a Holanđani su je za sebe napravili sami!“). A tom je etnikumu nezavisnost priznata još 1648. god., dakle, nakon dominacije Habsburgovaca iz Španjolske, koji su, uostalom, bili isuviše daleko, da bi trajno mogli biti odlučujući/vladajući/politički čimbenik. I najzad, ušće Rajne dugo je vremena jedan od hidrografski posve neuređenih prostora (melioracije se nastavljaju i danas). Osim toga, svaki osvajač nerado ulazi u prostor, koji bi tek on morao privesti svrsi, jer je logika osvajalaštva jasna: okoristiti se postojećim i dostignutim, a ne izlagati se vlastitim naporima. Važno je, da za Rotterdam postoji i konkurencija Amsterdama, tako da tek izgradnja novog vodenog puta (Nieuwe Waterweg) u drugoj polovici 19.st. otvara nove mogućnosti. Osim toga, to je već doba kada nikakvi strani interesi ne mogu dovesti u pitanje Nizozemsku kao državu. Međutim, to nije sve – nije samo Nizozemska međuprostor, nego se to odnosi i na područje Šelde (Belgija), za čiji su nastanak kao države 1831. očito morali djelovati neki međunarodni geopolitički čimbenici, tj. bio je potreban jedan tamponski prostor između Njemačke i Francuske. 2 – Kao problematični međuprostor za neke političke snage još se i danas izdvaja Bosna i Hercegovina. 3 – a) U najtežoj je povijesnoj situaciji balkanski međuprostor, jer je lociran i na putanji jednog međukontinentalnog interesa, koji se odnosi na Mitteleuropu i Perzijski zaljev (Bagdadska željeznica), a to je daleko šire od onih interesa usmjerenih samo prema nekom međuprostoru, kao što je to slučaj s 1, 2 i 4. b) u relativno još novije doba glavni je germanski prodor bio usmjeren prema Rusiji (Drang nach Osten) 4 – Europska mora kao (potpuni/dvostruki) međuprostor, a) Baltičko more – potpuni – dvostruki međuprostor između Rusije i Švedske, b) – Jadran kao također potpuni međuprostor, s obzirom na Italiju i Austro-Ugarsku, c) – Egejsko more, isto tako potpuni međuprostor, s obzirom na Grčku i Tursku, što vrijedi i za d) – Crno more, zbog Rusije i Turske. U slučaju a), b) i c) – radi se o potpunim osvajalačkim težnjama, dakle, s obje obale, dok slučaj d) karakterizira samo jednostrana težnja (ona Osmanlijska) 5 - M – Moskovija kao ishodište i prema Baltiku, Mitteleuropi i Kavkazu

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska


41

PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE Radovan Pavić

Ta je raščlamba moguća na osnovici različitih kriterija, a ova ovdje predočena izrazito je kompleksnog, dakle, geografskog značaja i značenja.

Zbog više posve razumljivih razloga (veličina, geografska raznolikost, mogućnosti sveobuhvatnog uvida putem odgovarajućih manjih cjelina...), pojedine prostore Zemljine površine nije ni moguće, a niti uputno promatrati samo kao veće cjeline analitičkog ili kompleksnog (geografsko/regionalnog) karaktera, nego je pretežito potrebna i neka prostorna raščlamba, u čemu ona geografska ima istaknuto mjesto. Pri tome se postavlja jedno i sadržajno i terminološki važno pitanje, tj. – da li se radi o sastavu ili podjeli. I odmah treba reći – u regionalnoj geografiji obično je u svakoj raščlambi riječ o podjeli većeg prostora na neke manje (logične i suvisle) cjeline, što međutim, nije

najbolji pristup, a nije zato jer se pojmovi podjele i sastava međusobno bitno razlikuju. To ne dolazi do izražaja u onakvom pristupu za koji je ta razlikovnost posve nevažna, ali iz čega onda slijedi i vrlo ležerna, nedosljedna i neobvezujuća uporaba navedenih pojmova. Pri tome, taj problem možemo razložiti ovako: prvo, prostorna raščlamba može sadržavati i sastav i podjelu, ovisno o pristupu i interesu. -drugo, pojam sastava: sama riječ jasno upućuje na neku sastavljenost, koja čini suvislu cjelinu. A ta sastavljenost onda implicira neku suradnju, jedinstvo, istovjetnost interesa, sklad i uspješni suživot, dakle,


42

Radovan Pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

bezkonfliktnost. Zato u slučaju država treba govoriti o sastavu, a ne o podjeli – u tom je smislu dobra usporedba sa svakim mozaikom: on je cjelina, koja nije podijeljena na veliki broj različito obojenih kamenčića, nego je mozaik od njih sastavljen. Ali, postoje i drugačiji primjeri, koje treba i terminološki označiti kada je to primjereno (to je bio slučaj s Užom Srbijom i Kosovom – u tom slučaju nije bilo moguće govoriti o sastavu: bivša Srbija nije bila sastavljena od Uže Srbije i Kosova, nego je zapravo bila podijeljena na dva dijela, te je stoga odrednica podjela tu jedino bila primjerena). Za ovako shvaćeni sastav moguća je tvrdnja da sastav predstavlja geografski pojam. Treće – za razliku, postoji i pojam podjele: on implicira sve suprotno od pojma sastava, uključuje, dakle, različitost interesa, suprotnosti i konfliktnost, što znači da je pojam podjele izrazito geopolitičkog značaja i značenja. Pa ako sada, s obzirom na navedenu razlikovnost uzmemo za primjer današnju Europu, onda valja naglasiti: s jedne strane, Europa je geografski i gospodarski sastavljena od svojih država i regija, i to sve više i više. Iako sastav nije idealan, ipak je sastav. Međutim, u isti mah, s druge strane, Europa je podijeljena, i to na političko-geografski/geopolitički način, danas, istina, manje nego za vrijeme hladnog rata, ali podjela još uvijek postoji (Istok i Zapad). Na ovom primjeru razlikovnost je jasna i uvjerljiva: sastavi podjela bitno se razlikuju.

Prostorna raščlamba Republike Hrvatske Imajući izloženo u vidu, u slučaju Hrvatske valja, dakle, govoriti o njezinom geografskom sastavu. Ona je sastavljena od više regija i političko-upravnih cjelina i nije geopolitički podijeljena, pri čemu se ne za-

boravljaju tendencije nadvladane Domovinskim ratom, koje se mogu i reaktivirati (?). Geografski/regionalni sastav Hrvatske je poznat, ali neke su dopune i neki naglasci, ne samo mogući, nego i bitni. Uobičajena prostorna raščlamba Hrvatske je poznata: 1-Panonska, 2-Gorska i 3-Primorska (Jadranska) Hrvatska. Ta je raščlamba sa svojim nazivima i prostornim obuhvatima prihvatljiva, ali postoje i prikladnije i detaljnije mogućnosti, pri čemu naglašavamo dvoje: nužno dvojstvo u nazivima regija, što bitno pridonosi potpunijoj regionalnoj karakterizaciji i novi naziv za inače uobičajenu Gorsku Hrvatsku, što znači da Republiku Hrvatsku čine: 1) Panonska i Peripanonska Hrvatska: ovaj dodatak s Peripanonskom Hrvatskom je opravdan zbog njezine veličine, fizionomskih/geografskih različitosti i funkcionalne važnosti. (što se razlikovnosti tiče, dobro je usporediti Hrvatsko zagorje i istočnu Slavoniju) 2) Značajnu i bitnu novinu predstavlja posve novi pojam u prostornoj raščlambi Hrvatske: to je Gorsko-kotlinska Hrvatska (Gorski kotar, Lika i Ogulinsko-plaščanska submontana udolina kao poveznica i prijelazni prostor prema Panoniji, Gorskom kotaru i Lici.) I ovdje uočavamo dvojstvo u imenu, što odgovara geografskim realnostima. No, da bismo bolje uočili te realnosti, treba naglasiti ono što realnosti nikako nisu, a očito je da realnost ne može biti pristup po kojem najveća kotlina u Hrvatskoj, a to je Lika (po svojoj veličini ona je zavala) ostaje bezimena u regionalnom imenovanju. Osim toga, bit Like nisu njezine planine, nego velika polja i otvorenost pejzaža, dakle, ravni i otvoreni prostori. Visoki reljef nalazi se samo na rubovima, i mora biti jasno da ti rubovi ne mogu definirati regiju Like kao cje-


Radovan Pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

linu. Isto tako, valja imati na umu da je Lika prostorno znatno veća od Gorskog kotara, te nije logično čitavu regiju nazivati po njezinoj manjoj sastavnici. Zato je najprimjereniji novi naziv za geografski prostor središnje Hrvatske onaj dvojni: riječ je, dakle, o regiji Gorsko-kotlinske Hrvatske. I najzad, 3) Postoji Primorska i otočna Hrvatska (Jadranska Hrvatska). Ovdje je očito riječ o dvije geografske sredine, što također mora doći do izražaja u nazivu obaju prostora. Oni jesu regionalno srodni, ali u sebi ujedno i znatno različiti. Iz svega navedenog, moguće je uočiti: u svakoj od triju navedenih regija postoji jasno izraženo dvojstvo i njega treba uvijek isticati u samom nazivu. I konačno – pojam

43

Gorsko-kotlinske Hrvatske posve je nov i posve utemeljen. Razumljivo je da za prostornu raščlambu Hrvatske postoje i druge mogućnosti, utemeljene, istina, samo na jednoj, ali doista važnoj geografskoj osnovici, tj. na položajnosti, te u tom smislu treba razlikovati onu središnju i one dvije rubne hrvatske regije: tako je Gorsko-kotlinska Hrvatska ujedno i topografski/lokacijski središnja Hrvatska, dok su Panonsko-peripanonska i Primorsko-otočna (Jadranska) Hrvatska rubne regije. Pri tome valja istaknuti: najvažniji dijelovi Hrvatske su njezini rubni dijelovi, dok središnji prostor (Gorsko-kotlinska Hrvatska) ima samo topografsku, ali ne i životnu/ funkcionalnu središnjost.


44

Radovan Pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

Sl. 1. Temeljna regionalna raščlamba Republike Hrvatske (sastav R. Hrvatske)


Radovan Pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

45

Legenda uz zemljovid br. 1 Temeljna regionalna raščlamba Republike Hrvatske (sastav R. Hrvatske) 1 – (1) – Gorsko-kotlinska regija Hrvatske (Gorski kotar i Lika s Ogulinsko-plaščanskom submontanom udolinom kao prijelaznom poveznicom). Dvojstvo u nazivu Regije je neophodno, i to zato jer je riječ o dva fizionomski/geografski posve različita prostora: Gorski kotar je masivni reljefni blok, Lika je najveća hrvatska kotlina/zavala, što se sve ne može apsolvirati krnjim pojmom Gorske Hrvatske. Gorsko-kotlinska regija je samo topografski, ali ne i funkcionalno središnjeg karaktera a) a-Gorski kotar, b) b-Lika, c) c-Ogulinsko-plaščanska submontana udolina 2 – (2)-Rubna Primorsko-otočna (Jadranska) regija 3 – (3)-Rubna Panonsko/peripanonska regija


46

Radovan Pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

Sl. 2. Detaljnija regionalna raščlamba – sastav Republike Hrvatske Legenda uz zemljovid br. 2 Detaljnija regionalna raščlamba – sastav Republike Hrvatske 1 – (1) – Zagrebačka regija/Sjeverozapadna Hrvatska 1a – Grad Zagreb 2 – (2) – Osječka regija/Istočna Hrvatska 3 – (3) – Riječka regija/Zapadna Hrvatska 4 – (4) – Šibensko-gospićka regija/Središnja Hrvatska 5 – (5) – Splitsko-dubrovačka regija/Južna i jugoistočna Hrvatska 6 – Povijesna Turska Hrvatska kao neostvareni prirodni središnji prostor Hrvatske


47

Regionalizacija/prostorna raščlamba Republike Hrvatske. Za njezino uspostavljanje važno je više kriterija. Oni moraju biti kompleksnog značaja, jer su izraz života koji ima istu osobinu. To su oni širi geografski, zatim, prometni i naročito gravitacijski, funkcionalni, urbani i drugi kriteriji, pri čemu treba naglasiti, one koji su najbliži životnim realnostima utemeljenim posebno na geografiji, funkcionalnosti i gravitaciji. Međutim, kako se regionalizacija Republike Hrvatske, izgleda, mora ugledati i slijediti zahtjev Eunije, to znači da će prevladati statistički kriterij, koji za svaki regiju određuje stanoviti broj pučanstva, i tu onda sva (više ili manje inteligentna) razglabanja prestaju. No, i pri svemu tome, i moguće je, i nužno, o svemu raspravljati. Tako i prijedlog koji se svodi na pet suvislih regionalnih cjelina izgleda doista razuman, a to su: 1 – sjeverozapadna Hrvatska/Zagrebačka regija, koja ima važna urbana središta (Zagreb, Karlovac, Sisak, Varaždin), pri čemu Zagreb može/mora biti i posebno izdvojeno naglašen, 2 – Istočna Hrvatska/Osječka regija, 3 – Zapadna Hrvatska/Riječka regija sa Rijekom i Pulom, 4 – Primorsko-lička/Šibensko-gospićka sa Šibenikom i Gospićem, i najzad 5 – Južna/jugoistočna Splitsko/dubrovačka sa Splitom i Dubrovnikom. Sve navedene regije imaju zamjetan broj stanovnika, specifičan geoprometni položaj i važne životne sadržaje. Prva ima očito centralno značenje u svakom pogledu i u svakom slučaju je za Hrvatsku najvažniji povezni prostor, iako je zapravo u topografskom smislu posve periferijskog značaja, tako da je ovdje riječ o vrlo specifičnoj kombinaciji topografske periferičnosti i funkcionalne središnjosti, naglašene i u geoprometnom aspektu. U tome Zagrebačka regija bitno kontrastira prema makroregiji Gorsko-kotlinske Hrvatske (Gorski kotar i Lika), koja u Hrvatskoj ima središnju topografsku lokaciju, ali bez uloge funkcionalne središnjosti. Druga je potencijalno važan agrarni prostor s jednim velikim urbanim središtem (Osijek) i velikim prometnim i longitudinalnim i transverzalnim značenjem, ona dakle, ima ulogu križišnog prostora. Treća je ekonomsko-geografski specifična sa turističkom i prometnom funkcijom, ima povoljnu kombinaciju primorja i zaleđa, a centrirana je na Rijeku i Pulu. Četvrta također ujedinjuje primorje i zaleđe i ima izrazito važnu spojnu ulogu u odnosu na južnu i jugoistočnu Hrvatsku uz postojanje gravitacijskih središta Šibenika i Gospića. I najzad, Peta je također gospodarsko-turistički specifični prostor, uz jedan problem, koji inače ne pogađa ostale hrvatske regije, a to je prometna izolacija krajnjeg jugoistoka, prometno bitno ovisnog o drugoj državi. Iz ovog je prijedloga razvidno da Hrvatska nema takvu regiju koja bi ujedinjavala i topografsku i funkcionalnu, dakle maksimalno životnu središnjost, što je rezultat povijesnog razvitka u svezi s osmanlijskim prodorom. Zapravo, Hrvatska se u cjelini sastoji od kumulacije svojevrsnih periferija, gdje jedino Sjeverozapadna Hrvatska/Zagrebačka regija ima najšire povezno značenje i predstavlja pravo geoprometno čvorište. Ali, ipak treba spomenuti (i to bez ikakve primisli o nekakvim reindikacijama) da je takvu spornu središnju ulogu mogao izvršiti prostor povijesne tzv. Turske Hrvatske, kao prirodna i lokacijski logična veza, međuprostor i spojnica između Primorske i Panonske Hrvatske. Ovakav prijedlog i ovakva raščlamba teritorija Republike Hrvatske čini se posve razumnom. Razumljivo, u navedenom okviru moguće su i nužne daljnje raščlambe, koji bi morale apsolutno isključiti posve neprimjereni broj današnjih općina od nekoliko stotina, što je teška i vrlo skupa besmislica, i sve ujedno svesti na stotinjak općina.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini

Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska


49

GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE Nikola Glamuzina Svijet je krajem 20. st. doživio brojne promjene koje su bile inicirane raspadom komunističkog bloka i blokovske podjele svijeta, kao i primjenom brojnih tehničko-tehnoloških inovacija koje su znatno izmijenile svakodnevni čovjekov život i cjelokupno gospodarstvo. Osim toga, te su promjene imale dalekosežne posljedice tako da su vidljive čak i na kulturološkom, duhovnom i ostalim segmentima života. Jedna od djelatnosti koje su doživjele značajne promjene je i turizam, posebno onaj međunarodni koji dobiva sve veću ulogu u svjetskom gospodarstvu. O promjenama u svjetskom turizmu može se govoriti s različitih aspekata: poslovnog, prostornog, političkog, ekološkog, legislativnog, arhitektonsko-građevinskog i dr. U ovom će radu biti govora o geografskoj dimenziji koja je vidljiva kroz prostornu disperziju turističke djelatnosti, pomicanje težišta turističkog razvoja na globalnoj razini, kao i pojavi novih turističkih sila na svjetskoj pozornici.

Uvod – o značenju turizma

Turizam je danas jedna od najbrže rastućih i sve značajnijih gospodarskih grana kojoj se u velikom broju zemalja, posebno onim razvijenijim, pridaje sve veća pozornost. Mada se u suvremenom smislu riječi pojavljuje još u 19. st., pravi je fenomen postao tek u drugoj polovici 20. st., kada iz desetljeća u destljeće, pa čak i iz godine u godinu, bilježi dinamičan rast. Upravo zbog toga praćenju turističke statistike, kao i usmjeravanju turističkog razvoja, počele su posvećivati pozornost brojne institucije na nacionalnoj i internacionalnoj razini (agen-

cije, uredi, instituti, ministarstva, međunarodne organizacije). Turistička je djelatnost na nacionalnoj razini postala i predmet zakonodavnih propisa, porezne politike i prostornog planiranja, dok je na međunarodnoj razini postala predmet raznih bilateralnih sporazuma, kako onih iz ekonomske, tako i onih iz političke sfere (tipičan su primjer sporazumi o liberalizaciji ili ukidanju viznih režima upravo iz turističkih motiva). Suvremeni se turizam danas analizira s više različitih aspekata, a jedan od njih je onaj s obzirom na podjelu turista po zemlji iz koje dolaze, uslijed čega su oblikovani pojmovi domaćeg i međunarodnog turizma. Iako se značenje domaćeg turizma nikako ne smije


50

Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

niti može zapostaviti ili umanjiti, međunarodnom se turizmu ipak posvećuje posebna pozornost iz više razloga. Činjenica je kako je najvažniji od njih ipak ekonomska dobit koju međunarodni turizam donosi, pogotovo kada se promatra sa stajališta priljeva deviza i sveukupne koristi za gospodarstvo pojedine zemlje. Turizam je ujedno i djelatnost koja je povezana s velikim brojem drugih gospodarskih grana zbog čega ima iznimno pozitivan utjecaj na njihov razvoj: poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, usluge prijevoza, građevinarski sektor, bankarske usluge, usluge osiguranja, kulturne ustanove, razne profesionalne usluge i ostale (Hall i dr., 2004). Upravo zbog toga on osigurava egzistenciju i zaradu znatnom broju stanovnika pojedine zemlje, regije ili lokalne zajednice. Međutim, osim ekonomskog aspekta postoje i druge strane turizma, ponajprije međunarodnog, o kojima se ne govori tako često, mada su ponekad od iznimne važnosti. Tako npr. međunarodni turizam ima veliku ulogu u kulturnoj nadogradnji čovjeka kroz upoznavanje s drugim kulturama. Također je bitan i psihološki aspekt i to stoga što se kroz putovanje i boravak izvan prebivališta čovjek upoznaje s drugim dijeovima naše planete i na taj način razvija toleranciju prema drugim ljudima te ujedno širi svoje duhovne horizonte. U sociološkom je pogledu posebno bitno širenje inovacija iz razvijenijih dijelova svijeta, iz kojih dolazi glavnina međunarodnih turista, a koje osim samih turista koristi i lokalno stanovništvo. Postoje i drugi aspekti turističkog razvoja, a jedan od njih je i prostorni koji najviše proučava geografija. Kao što je i za očekivati od jedne tako dinamične djelatnosti kao što je turizam, njegov je razvoj praćen brojnim i raznolikim geografskim promjenama. One su posebno izražene u suvremenom raz-

doblju zadnja dva desetljeća kada je svijet doživio velike i revolucionarne promjene u mnogih životnim sferama. Mada su neke od njih imale i negativan utjecaj (pri tom se u prvom redu podrazumijevaju političke i gospodarske krize), činjenica je kako to nije zaustavilo snažan zamah koji međunarodni turizam nastavlja bilježiti, a o čemu jasno svjedoče i statistički podaci o turističkom prometu i prihodima.

Problem definicije međunarodnog turista Zbog uloge koju turizam ima u raznim sferama suvremenog društva, od kojih su neke spomenute u dosadašnjem dijelu teksta, na međunarodnoj razini, kako regionalnoj, tako i globalnoj, djeluju razne organizacije s ciljem jačanja turističkog razvoja, poboljšanja marketinga, kao i prikupljanja statističkih podataka. Danas veliku ulogu ima Svjetska turistička organizacija (World Tourism Organization – WTO) koja se, uz ostale aktivnosti, posebno posvećuje prikupljanju i publiciranju turističke statistike. O njenom značenju govori i činjenica kako je, mada je od svog osnutka u razdoblju između dva svjetska rata djelovala kao neovisna organizacija, od 2003. stavljena pod okrilje Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) te je na taj način dobila status agencije OUN-a specijalizirane za turizam (zbog čega se od tada koristi kratica UNWTO). Mada je riječ o organizaciji koja okuplja najveći dio zemalja svijeta (njih 154), još uvijek postoje neriješena pitanja koja umnogome otežavaju usporedbu statističkih podataka o turističkom prometu između pojedinih zemalja članica. Jedan od tih problema proizlazi iz činjenice da na razini UNWTO-a još uvijek nije definiran pojam međunarodnog turista. Na prvi se pogled može učiniti kako u samoj


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

definiciji međunarodnog turista ne može biti ništa sporno budući da se taj pojam odnosi na ljude koji se iz turističkih motiva upućuju i borave u određenoj destinaciji pri čemu prelaze granicu matične zemlje. Međutim, praksa pokazuje kako statističke službe prilikom prikupljanja podataka o međunarodnim turistima u raznim dijelovima svijeta primjenjuju neki od sljedeća četiri načina definiranja (sl. 1): 1) Pristup koji koristi najveći broj zemalja označuje se kraticom TF (tourist arrivals at frontiers) i u skladu s njim međunarodnim se turistom smatraju svi strani državljani koji su, prilikom dolaska iz turističkih motiva, ostvarili najmanje jedno noćenje u državi koju posjećuju. Prema tome, riječ je o metodološkom pristupu koji ne uizma u obzir jednodnevne posjete. 2) Pristup koji se primjenjuje u znatno manjem broju zemalja, poznat pod kraticom VF (visitor arrivals at frontiers), proizlazi iz šireg shvaćanja pojma međunarodnog turista budući da uključuje i jednodnevne posjete, tj. međunarodne turiste koji nisu ostvarili ni jedno noćenje u državi koju su posjetili.

51

3) Pristup poznat pod skraćenim nazivom TCE (tourists arrivals at collective tourism establishments) poimanje međunarodnog turista oblikuje na osnovi statističkih podataka o noćenjima koji se prikupljaju iz komercijalnih smještajnih objekata (hotela i njima sličnih objekata, nautičkih luka, kampova, kućanstava). 4) Pristup THS (tourist arrivals at hotels and similar establishments) uzima u obzir samo međunarodne turiste koji ostvaruju noćenja u hotelima i sličnim objektima (motelima, pansionima, prenoćištima i sl.). Prema tome, svaka od 154 zemlje članice Svjetske turističke organizacije primjenjuje jednu od četiri definicije pojma međunarodnog turista. Stoga se na prvi pogled može učiniti kako su podaci, koje publicira UNWTO-a o broju međunarodnih turista u zemljama članicama, međusobno neusporedivi. To je u određenoj mjeri točno kada se promatra s gledišta samog shvaćanja pojma međunarodnog turista. Najveći dio zemalja primjenjuje pristup TF u definiranju pojma međunarodnog turista i smatra se kako je riječ o najpreciznijoj definiciji. S druge strane, jedini od navedena četiri pristupa

Sl. 1. Načini definiranja pojma međunarodnog turista u svjetskoj statistici


52

Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

koji bi se mogao nazvati „problematičnim“ je VF, dok između ostala tri ne postoji znatna razlika. Naime, pristup VF pod pojmom međunarodnih turista registrira ne samo one strane državljane koji ostvare najmanje jedno turističko noćenje u određenoj zemlji, nego i jednodnevne posjete zbog čega može dati krive podatke o razmjerima međunarodnog turizma u nekoj državi. Činjenica je kako taj pristup ipak koristi vrlo mali broj zemalja i to pretežno onih koje imaju otočna obilježja (Australija, Japan, Novi Zeland, Tajvan, Ujedinjeno Kraljevstvo), pa stoga u njima gotovo svi međunarodni turisti u pravilu ostvare najmanje jedno noćenje. U takvim slučajevima definicija VF postaje identična definiciji TF (isto vrijedi i u slučaju Južne Koreje u kojoj međunarodni turisti, zbog zatvorenosti državne granice sa Sjevernom Korejom, jedinim susjednom s kojim Južna Koreja ima kopnenu granicu, moraju ostvariti najmanje jedno noćenje). Nadalje, bitno je naglasiti kako definiciju VF uglavnom primjenjuju statističke službe u zemljama u kojima je međunarodni turizam slabo ili vrlo slabo razvijen (kao što su npr. Alžir, Ekvador, Lesoto) pa se stoga ne dobiva iskrivljena slika o razmjerima međunarodnog turizma u svijetu. Jedini je relevantni izuzetak Vijetnam koji, ponajprije zbog primjene definicije VF, bilježi znatan broj međunarodnih turističkih dolazaka – čak 5,1 milijun u 2010. – zbog čega se ta azijska država približava poznatim razvijenim turističkim zemljama (kao što je Portugal koji je iste godine zabilježio 6,9 milijuna međunarodnih turističkih dolazaka).

Promjene u svijetu – novi poticaji turizmu U razdoblju od zadnjih dvadeset godine svijet je doživio značajne promjene u goto-

vo svim segmentima života. Mnoge su se od njih iznimno pozitivno odrazila na turizam, pogotovo na njegovu međunarodnu komponentu. O tome jasno govore podaci o broju međunarodnih turističkih dolazaka u svijetu koji je porastao sa 435 milijuna (1990.) na čak 940 milijuna u 2010. (indeks 216). Taj je rast pratilo povećanje prihoda od međunarodnog turizma koji su porasli s 262 milijarde američkih dolara na 919 milijardi u 2010. (indeks od čak 350). Ti statistički pokazatelji najbolje govore o impresivnim razmjerima razvoja međunarodnog turizma, zbog čega ne čudi pozornost koju pojedine zemlje, kao i međunarodne organizacije, pridaju turizmu. Postoje brojni činitelji zbog kojih je turistička djelatnost doživjela tako dinamičan razvoj tijekom protekla dva desetljeća (Hall i Page, 2002), a analiza istih oduzela bi previše mjesta i vremena. Stoga će na ovom mjestu biti dovoljno izdvojiti one najvažnije koji se mogu podijeliti u tri skupine: političke, gospodarske i društvene. Politički činitelji zaslužuju posebnu pozornost budući da su oni u promatranom razdoblju imali najveće značenje te su se pozitivno odrazili i na gospodarske i društvene činitelje. Kao najvažniji se može navesti završetak hladnog rata uslijed sloma komunističkog sustava. Na taj je način završena podjela svijeta na dva međusobno suprostavljena bloka. Uslijed toga došlo je do otvaranja do tada politički zatvorenih država zbog čega su one počele bilježiti sve veći broj međunarodnih turista. Raspadom velikih državnih zajednica (kao što su bili Sovjetski Savez, Jugoslavija ili Čehoslovačka) nastale su nove neovisne države koje su se počele samostalno brinuti za svoj turistički razvoj i sve se jače uključivati u međunarodni turizam. Zbog toga su se na turistič-


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

koj karti svijeta pojavile nove države koje do tada na njoj uopće nisu bile ili su imale potpuno marginalnu ulogu u međunarodnom turizmu (kao što su npr. Rusija, Ukrajina, Poljska, Bugarska ili Estonija). Političke su promjene potaknule ukidanje viznih režima i raznih drugih ograničenja u cirkulaciji ljudi preko državnih granica, što je rezultiralo sve većom pokretljivošću svjetskog stanovništva. Svjetski fenomen demokratizacije svijeta, koji se najbolje ogleda kroz pad brojnih diktatorskih, autoritativnih i jednostranačkih režima, omogućio je uključivanje u međunarodni turizam novim destinacijama gotovo u svim dijelovima svijeta. O tome najbolje govore primjeri zemalja bivšeg komunističkog bloka u Europi, kao i latinskoameričkih država koje su bile pod vojnim diktaturama, a koje danas predstavljaju respektabilne destinacije u međunarodnom turizmu s tendencijom kontinuiranog turističkog rasta. Također je potrebno imati na umu i sve važniji proces političkih integracija, tipičan predstavnik kojih je Europska unija, unutar kojih su znatno ublažene ili gotovo u potpunosti srušene barijere slobodom protoka ljudi, robe i kapitala, što je dodatno povećalo pokretljivost međunarodnih turista. Gospodarski činitelji ni u kom slučaju ne mogu biti zapostavljeni, kako zbog same činjenice da turizam predstavlja jednu od važnih gospodarskih djelatnosti (Williams, 2009), tako i zbog znatnih promjena koje je svjetsko gospodarstvo doživjelo tijekom protekla dva desetljeća. Za turizam je posebno važna sve veća konkurencija u turističkoj ponudi, što je izravan rezultat spomenutog političkog otvaranja pojedinih država. Uslijed toga izražen je trend pada cijena turističkih usluga, ponajprije u sektoru smještaja. Deregulacija u sektoru zračnog prometa potaknula je dinamični razvoj

53

niskotarifnih prijevoznika koji su utjecali na znatno obaranje cijena usluga zračnog transporta (Boniface, Cooper, 2001). S druge strane, sve jača konkurencija u području cestovnog prijevoza rezultirala je istim trendom i u tom segmentu suvremenog prometa. Primjena digitalnih tehnologija u poslovanju (internet) i komunikaciji (mobiteli) gotovo iz korijena su promijenili suvremeno turističko poslovanje te su omogućili lakši, brži i jeftiniji marketing, ugovaranje i plaćanje turističkih usluga, kao i informiranje o pojedinim destinacijama. Zbog toga se bilježi sve veći broj malih i srednjih poduzeća koja pružaju turističke usluge ili se u svom poslovanju sve izraženije povezuju s turističkim sektorom. Međunarodne integracije u tržišnom i monetarnom pogledu dale su poticaj turizmu kroz povećanje pokretljivosti međunarodnih turista. Društveni činitelji ne mogu biti razdvojeni od prve dvije skupine i na neki su način rezultat i političkih i gospodarskih činitelja. Opća društvena liberalizacija, koja je zahvatila najveći dio zemalja svijeta, pa čak i one u kojima još uvijek nisu na vlasti demokratski režimi, omogućila je brže i lakše kretanje međunarodnih turista. Pad političkih barijera potaknuo je pobuđivanje zanimanja za nove destinacije tako da se može reći da suvremeni turist sam traži destinaciju umjesto da mu ona bude servirana, kao što je prije bio slučaj. Sve se to odrazilo na pojavu i razvoj novih motiva koji pokreću suvremene turiste i poticajno djeluju na razvoj novih selektivnih oblika turizma (Prentice, 2004).

Geografske promjene Dinamičan je razvoj međunarodne komponente svjetskog turizma tijekom zadnja dva desetljeća popraćen promjenama u raspodjeli turističke aktivnosti po kontinentima. Naime, od 50-ih godina 20. st. pa sve


54

Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

Tab. 1. Raspodjela međunarodnih turističkih dolazaka po kontinentima 1990. i 2010. KONTINENT AFRIKA AUSTRALIJA AZIJA J. AMERIKA SJ. AMERIKA

BROJ DOLAZAKA UDIO 1990. BROJ DOLAZAKA UDIO 2010. (u mil) 1990. (%) (u mil) 2010. (%) 17 738

4,0

63 427

6,8

5 152

1,2

11 600

1,2

65 532

14,9

277 418

29,5

7 722

1,7

23 500

2,5

85 081

19,4

126 200

13,4

EUROPA

258 224

58,8

437 652

46,6

SVIJET

439 449

100,0

939 797

100,0

Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011

do završetka hladnog rata nije bilo naznaka bilo kakvih značajnijih promjena na svjetskom turističkom tržištu. Danas je jasno kako promjene do kojih je došlo tijekom zadnjih 20 nisu samo privremene nego kako je riječ o svjetskom trendu. Prva je značajna promjena posljedica otvaranja novih destinacija širom svijeta, ponajprije na azijskom kontinentu, uslijed čega je došlo do porasta udjela Azije u međunarodnom turizmu na svjetskoj razini (tab. 1). Statistički podaci UNWTO-a pokazuju kako je azijski kontinent u promatranom dvadesetogodišnjem razdoblju udvostručio svoj udio te da na njega trenutno otpada gotovo 30% međunarodnih turističkih dolazaka. Istovremeno je udio europskog kontinenta značajno opao (za 1/8 ili 12%), dok je manji pad zabilježio i sjevernoamerički kontinent, mada ne tako dramatičan (za 6%). Ostali su kontinenti uglavnom stagnirali u turističkom razvoju iz čega je vidljiva njihova sporedna uloga u svjetskom turizmu. U razdoblju od 1990.-2010. Azija je pretekla Sjevernu Ameriku i počela se približavati Europi koja je u istom periodu zabilježila negativan trend (sl. 2). Dinamičan razvoj Azije ukazuje na postupno skretanje glavnih turističkih

tokova koji su sve do 1990. bili dominantno usmjereni prema europskom i sjevernoameričkom kontinentu. Činjenica je kako sve veći broj međunarodnih turista, pogotovo onih koji potječu iz Europe, Sjeverne Amerike i Australije, pokazuje sve izraženije zanimanje za turističke destinacije u Aziji. Osim atraktivnosti azijskih zemalja, veliku ulogu u njihovoj turističkoj ekspanziji imaju i cijene turističkih usluga koje su znatno niže u odnosu na one na drugim kontinentima. Međutim, često se previdi još jedna činjenica, a to je sve jači gospodarski razvoj azijskih zemalja zbog čega se, iz godine u godinu, sve veći broj njihovih državljana uključuje u međunarodni turizam. O tome govore i statistički podaci koji pokazuju da najveći broj međunarodnih turista u azijskim zemljama ne potječe iz Europe, Sjeverne Amerike ili Australije, nego upravo iz drugih (pretežno susjednih) azijskih država. Kada se govori o turističkom razvoju Azije, tada je potrebno istaknuti kako u njemu prednjači ponajprije pacifički dio tog najvećeg kontinenta tj. zemlje istočne i jugoistočne Azije. Sekundarno je žarište turističkog razvoja sredozemni, jugozapadni dio azijskog kontinenta, dok južna, središnja i sjeverna Azija imaju


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

55

Sl. 2. Udio kontinenata u međunarodnim turističkim dolascima svijeta 1990. i 2010. marginalnu ulogu. Prema tome, jasno je kako područje istočne i jugoistočne Azije ne preuzima glavnu ulogu samo u industrijskoj proizvodnji svijeta, nego se i značajan dio međunarodnog turizma „prebacio“ u te dvije regije. Približavanje Azije Europi još je bolje vidljivo iz podataka o raspodjeli prihoda od međunarodnog turizma po kontinentima (tab. 2). Naime, radi se o gotovo dramatičnom smanjivanju razlike između ta dva kontinenta, koja je 1990. iznosila 32,5%, na svega 10,8% (2010.). Baš kao i kod međunarodnih turističkih dolazaka, Azija je u promatranom razdoblju sustigla i prestigla Sjevernu Ameriku u pogledu prihoda od međunarodnog turizma. Upravo podaci o

prihodima pokazuju kako se ne radi o beznačajnom fenomenu nego kako je riječ o snažnom iskoraku azijskih zemalja na svjetskoj turističkoj pozornici. Slično kao i kod međunarodnih turističkih dolazaka, ostala tri kontinenta imaju sporednu, čak bi se moglo reći marginalnu ulogu u međunarodnom turizmu (sl. 3), a odnosi među njima nisu se značajnije promijenili. Dakle, slobodno se može reći kako i u pogledu prihoda od međunarodnog turizma azijski kontinent bilježi sve izraženiju dinamiku, zbog čega se s pravom smatra kako će tijekom narednih desetljeća, uz uvjet da se zadrži sadašnji trend rasta, preuzeti vodeću ulogu u međunarodnom turizmu. Analiza najposjećenijih zemalja svijeta


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

56

Tab. 2. Raspodjela prihoda od međunarodnog turizma po kontinentima 1990. i 2010. KONTINENT

PRIHODI (u mlrd USD) 1990.

UDIO 1990. (%)

PRIHODI (u mlrd USD) 2010.

UDIO 2010. (%)

AFRIKA

7 508

2,8

44 205

4,8

AUSTRALIJA

7 315

2,7

39 400

4,3

49 056

18,2

277 067

30,1

4 946

1,8

20 600

2,3

AZIJA J. AMERIKA SJ. AMERIKA

64 328

23,8

161 600

17,6

EUROPA

137 006

50,7

376 208

40,9

SVIJET

270 159

100,0

919 080

100,0

Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011

1990. i 2010. ne pokazuje tako velike promjene kao što je to slučaj s raspodjelom međunarodnih turističkih dolazaka i prihoda na razini kontinenata. U društvu 10 najposjećenijih zemalja 1990. (tab. 3) nema velikih iznenađenja budući da se radi o tradicionalno razvijenim turističkim državama. Tab. 3. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 1990. RANG

DRŽAVA

DOLASCI (u mil)

Primjetno je kako je čak šest država pripadalo europskom kontinentu, a uz tri sjevernoameričke zemlje, na popisu je i Kina, kao jedini predstavnik Azije. Vidljiv je i veliki odmak Francuske, kao turistički najposjećenije zemlje svijeta, u odnosu na SAD, kojemu je pripalo drugo mjesto. Ulazak Kanade u Tab. 4. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 2010. RANG

DRŽAVA

DOLASCI (u mil)

1.

FRANCUSKA

52,5

1.

FRANCUSKA

76,8

2.

SAD

39,4

2.

SAD

59,7

3.

ŠPANJOLSKA

34,1

3.

KINA*

55,7

4.

ITALIJA

26,7

4.

ŠPANJOLSKA

52,7

5.

AUSTRIJA

19,0

5.

ITALIJA

43,6

6.

UK

18,0

6.

UK

28,1

7.

MEKSIKO

17,2

7.

TURSKA

27,0

8.

NJEMAČKA

17,0

8.

NJEMAČKA

26,9

9.

KANADA

15,2

9.

MALEZIJA

24,6

10.

KINA

10,5

10.

MEKSIKO

22,4

Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011

*ne uzimajući u obzir Hong Kong i Macao koji se promatraju izdvojeno Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

57

Sl. 3. Udio kontinenata u prihodima od međunarodnog turizma svijeta 1990. i 2010. skupinu najposjećenijih ne treba čuditi budući da je to posljedica smještaja te sjevernoameričke države u susjedstvu SAD-a koji emitira veliki broj međunarodnih turista tijekom svake godine. Također je vidljivo kako se već 1990. Kina uspjela probiti u skupini 10 najposjećenijih na svijetu, što je rezultat ograničenog političkog otvaranja te azijske zemlje koje je započelo u drugoj polovici 1980-ih godina. Nakon 20 godina situacija u skupini 10 najposjećenijih zemalja svijeta se promijenila u pogledu zastupljenosti pojedinih kontinenata (tab. 4). Europski je kontinent zadržao primat s tim što je 2010. bio zastupljen s pet država (Austrija je ispala iz skupine najposjećenijih), na drugo se mjesto

probila Azija (s tri predstavnika), a sjevernoameričke su zemlje smanjile broj predstavnika na dva (zbog odlaska Kanade iz te skupine). Od azijskih su se zemalja Kini pridružile Turska i Malezija, dvije države koje su tek krajem 20. st. započele sa značajnijim uključivanjem u međunarodni turizam. Primjetan je veliki skok Kine s 10. na treće mjesto s tim što ne zaostaje znatno za drugoplasiranim SAD-om. Kada se govori o Kini tada je potrebno imati na umu kako se podaci o turističkom prometu za tu azijsku državu prikupljaju odvojeno od dva teritorija koja su integralni dio Kine. Pri tom se misli na Hong Kong i Macao koji su krajem 20. st. vraćeni pod kineski suverenitet nakon dugotrajnog razdoblja britanske i por-


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

58

Sl. 3. Udio kontinenata u prihodima od međunarodnog turizma svijeta 1990. i 2010. Tab. 5. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 1990. RANG

DRŽAVA

PRIHODI (u mlrd USD)

Tab. 6. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 2010. RANG

DRŽAVA

PRIHODI (u mlrd USD)

1.

SAD

43,0

1.

SAD

103,5

2.

FRANCUSKA

20,2

2.

ŠPANJOLSKA

52,5

3.

ŠPANJOLSKA

18,5

3.

FRANCUSKA

46,3

4.

ITALIJA

16,5

4.

KINA*

45,8

5.

UK

15,4

5.

ITALIJA

38,8

6.

NJEMAČKA

14,2

6.

NJEMAČKA

34,7

7.

AUSTRIJA

13,4

7.

UK

30,4

8.

ŠVICARSKA

7,4

8.

AUSTRALIJA

30,1

9.

KANADA

6,3

9.

HONG KONG (Kina)

23,0

10.

MEKSIKO

5,5

10.

TURSKA

20,8

Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011

*ne uzimajući u obzir Hong Kong i Macao koji se promatraju izdvojeno Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011


Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

59

Sl. 4. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 2010. tugalske uprave. Povratak u okrilje kineske države nije uključivao promjene u pogledu društveno-političkog sustava, a oba su teritorija zadržala široku samoupravu. Jedan od elemenata te samouprave je i članstvo u pojedinim međunarodnim organizacijama, jedna od kojih je i Svjetska turistička organizacija, gdje Hong Kong i Macao imaju status pridruženih članova. Stoga se podaci za ta dva dijela Kine publiciraju odvojeno od ostatka države. Još jedan novi element u raspodjeli broja međunarodnih turističkih dolazaka je i povećanje prednosti Francuske, najposjećenije zemlje svijeta, u odnosu na druge države, a može se uočiti i sve veća razlika između prvih pet država u odnosu na drugu skupinu (sl. 4).

U pogledu prihoda od međunarodnog turizma primjećuje se kako su skupinu 10 zemalja koje su 1990. ostvarile najveću zaradu tvorile isključivo europske i sjevernoameričke zemlje (tab. 5). Uočljiva je potpuna dominacija europskih država koje su zauzimale čak sedam mjesta u skupini 10 zemalja s najvećom zaradom. Među njima su sve tradicionalno razvijene turističke zemlje, a jedino eventualno izmenađenje mogla je biti Kanada, koja je zauzela deveto mjesto iz razloga koji su već objašnjeni kod analize najposjećenijih zemalja svijeta te godine. Primjetna je razlika između prihoda koje je 1990. ostvario SAD u odnosu na drugoplasiranu Francusku, a koji su bili čak dvostruko veći.


60

Nikola Glamuzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

Sl. 5. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 2010. Dvadeset godina kasnije situacija se znatnije promijenila, ponajprije u pogledu zastupljenosti europskih država na koje je 2010. otpadalo pet mjesta (tab. 6). Azijskim predstavnicima, kojih 1990. uopće nije bilo u skupini prvih 10 zemalja, pripala su tri mjesta, a po jedno Sjevernoj Americi i australskom kontinentu. SAD su i dalje zadržale prvo mjesto u odnosu na drugoplasiranu Španjolsku, koja je zamijenila mjesto s Francuskom. Pri tom je zadržan gotovo isti

odnos između dvije prvoplasirane zemlje budući da je SAD imao govoto dva puta veće prihode od Španjolske. Upada u oči ulazak Kine na četvrto mjesto, te njeno neznatno zaostajanje za Francuskom koja je zauzela treće mjesto, kao i za Španjolskom na drugoj poziciji (sl. 5). Stoga su u bliskoj budućnosti može očekivati izbijanje Kine na drugo mjesto u pogledu zarade od međunarodnog turizma.

Zaključak Promjene koje su se dogodile u turističkom sektoru na prijelazu iz 20. u 21. st., inicirane promjenama u političkoj, gospodarskoj i društvenoj sferi suvremenog života, imaju i geografsku dimenziju. Ona je izražena ponajprije kroz pomicanje geografskog težišta međunarodnog turizma, kako u pogledu broja turističkih dolazaka tako i po pitanju prihoda od međunarodnog turizma. Uzrok tomu je otvaranje novih destinacija i dinamičan gospo-


61

darski razvoj azijskog kontinenta, pogotovo njegovog istočnog i jugoistočnog dijela. Sve jači turistički razvoj država tog dijela svijeta promijenio je turističko-geografsku sliku naše planete i doveo je azijski kontinent na drugo mjesto po broju međunarodnih turističkih posjeta i prihodima od međunarodnog turizma. Mada Europa još uvijek dominira međunarodnim turizmom, u razdoblju od 1990.-2010. ona je ipak zabilježila smanjenje udjela u ukupnom broju međunarodnih dolazaka i u prihodima od međunarodnog turizma, baš kao i Sjeverna Amerika. U istom je razdoblju u Aziji registriran najdinamičniji turistički razvoj te se tijekom narednih desetljeća, pod uvjetom da se nastavi sadašnji trend, može očekivati njeno izbijanje na prvo mjesto u međunarodnom turizmu. Kina se tijekom promatranog dvadesetogodišnjeg razdoblja probila u sam vrh turistički najvažnijih zemalja svijeta te se, kao nova turistička sila, ubrzano približava čelnoj poziciji.

Literatura Boniface, B., Cooper, C., 2001: Worlwide destinations – the geography of travel and tourism, Butterworth – Heinemann, Oxford Hall, C. M., Page, S. J., 2002: The geography of tourism and recreation - environment, place, and space, Routledge, London Hall, C. M., Williams A. M., Lew, A. A., 2004: Tourism: conceptualizations, institutions, and issues, u: A companion to tourism (ur. Lew, A. A., Hall, C. M., Williams, A. M.), Blackwell Publishing, Oxford, 3-21. Prentice, R., 2004: Tourism motivations and typologies, u: A companion to tourism (ur. Lew, A. A., Hall, C. M., Williams, A. M.), Blackwell Publishing, Oxford, 261-279. Williams, S., 2009: Tourism geography – a new synthesis, Routledge, London

Izvori Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006. UNWTO tourism highlights, UNWTO,

dr. sc. Nikola Glamuzina, izv. prof.

Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, Odsjek za učiteljski studij, Sinjska 2, 21000 Split, Hrvatska, e-mail: nikola.glamuzina@ffst.hr


63

REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPI PROJEKT ReTInA Lučka Lorber Filozofski fakultet Sveučilišta u Mariboru sudjelovao je kao partner na međunarodnom projektu Revitalizacija starih industrijskih zona - Revitalization of Traditional Industrial Areas (ReTInA) u okviru programa Jugozapadna Europa. Projekt je započet u ožujku 2009. i završen je u srpnju 2012. U projekt je bilo uključeno deset partnera. Vodeći partner je bila Općina Csepel, Budimpešta, ostali partneri, pored Sveučilišta u Mariboru, bili su Općina Iaşi i Općina Galaţi iz Rumunjske, Općina Ferrara i Razvojna agencija SOPRIP iz Italije, Općina Pernik, Bugarska, Općinska razvojna agencija Komortini in Općina Tavros iz Grčke te Grad Košice, Slovačka.

• šifra projekta: SEE/AF/ A/147/4.1/X • trajanje projekta: 11. 3. 2009 – 31. 7. 2012 • vrijednost projekta: 3.326.300 EUR • udio FF UM: 305.000 EUR

Glavni cilj projekta bio je razviti metodu revitalizacije starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi na temelju modela koji je proizlazio iz studije primjera dobre prakse (iskustva) i uključivao lokalne i regionalne zainteresirane institucije („stakeholderi“). Dugoročni cilj projekta revitalizacije starih industrijskih područja je otvaranje novih radnih mjesta i trajnog razvoja te uspostava sinergijskih učinaka: kvalitete života, socijalne sigurnosti i kulturne djelatnosti.


Lučka Lorber: REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPIPROJEKT ReTInA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 63-66

foto: Arhiv Zavoda PPC Tezno

64

Sl. 1. Poslovno proizvodna zona Tezno

Sl. 2. Lokacija PPC Tezno

Filozofski fakultet, kao projektni partner, okupio je zainteresirane strane s kojima je sudjelovao i obavještavao o aktivnostima i rezultatima projekta. Pored Gradske općine Maribor u toj skupini su bili: Štajerska gospodarska komora, Mariborska razvojna agencija, Poslovno proizvodna zona Tezno i Gradska četvrt Tezno. Proces industrijalizacije bio je jedan od ključnih socio-ekonomskih procesa s najjačim utjecajem promjena fizionomije i funkcije geografske regije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. S razvojem klasične industrije oblikovala su se industrijska područja i urbane industrijske zone s razvijenim radnointenzivnim industrijskim granama, koje su uzrokovale nastanak degradiranih industrijskih područja. S prijelazom u postindustrijsko razdoblje i s procesom de-


Lučka Lorber: REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPIPROJEKT ReTInA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 63-66

65

Sl. 3. Struktura metodologije za revitalizaciju smeđih zona industrijalizacije, bila je potrebna sanacija i revitalizacija starih industrijskih područja, koja je u SAD-u počela već 60-ih godina, u zapadnoeuropskom prostoru 70-ih godina prošlog stoljeća, a u Jugozapadnoj Europi u zadnje vrijeme. Sveučilište u Mariboru je pristupilo projektu ReTInA s ciljem, da zajedno s gradskim institucijama pristupi uređenju degradiranih starih industrijskih područja Maribora, što do sada nije bilo kompleksno obrađeno. Klasične gradske industrijske zone su Tezno, Studenci i Melje. U samom projektu bila je posebna studija namijenjena planiranoj revitalizaciji područja industrijske lokacije nekadašnje Tovarne avtomobilov Maribor (TAM), koja je započeta s oblikovanjem Poslovno proizvodne zone Tezno. Sveučilište u Mariboru je bilo zaduženo za izradu metodologije obnove smeđih zona u Jugozapadnoj Europi (Brownfield

Revitalisation Methodology SEE – BRM) na temelju analize izabranih industrijskih područja, što i jest konačni cilj projekta. Inovativni pristup planiranju i izvođenju revitalizacije, poštovao je interdisciplinarnost i uključivao rad interesnih skupina. Gradska općina Maribor je prihvatila metodologiju obnove smeđih zona kao instrument na temelju kojeg će u budućnosti kreirati prostornu politiku koja neće spomenuta industrijska područja isklučivati iz uređenja grada, već ih s gradom povezivati. Rezultate projekta će Gradska općina Maribor koristiti za konačnu izradu gradskog prostornog plana. Grad će u prvoj fazi pristupiti ekološkoj i vizualnoj revitalizaciji starih industrijskih zona, kako bi povećao mogućnosti ulaganja novih investitora jer u njima sada još uvijek prevladava degradiran prostor.


66

S implementacijom projektnih rezultata je postignut ključni cilj istraživačke skupine pod vodstvom koordinatorice projekta doc. dr.sc. Lučke Lorber s Odsjeka za geografiju FF UM, da bi se razumio proces revitaliza-

cije industrijskih područja kao trajna i društvena odgovornost, koja se mora temeljiti na razvoju dugoročnog odnosa do okoline i na spremnosti lokalne zajednice na dugoročna ulaganja u budućnost.

Metodologija je dostupna na internet adresi: http://www.speedyshare.com/GqCgU/Brownfield-Revitalization-Method-Acro-5.pdf http://www.speedyshare.com/y73yx/ReTInA-Policy-Recommendations-EN.pdf

Korisne poveznice: http://www.retinasee.eu/ in http://www.conatezno.si/

dr.sc. Lučka Lorber, doc.

Univerza v Mariboru, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, e-mail: lucka.lorber@um.si


PUTOPIS

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

– Tragovima Davida Livingstonea Marin Cvitanović Kad je u travnju 1873. škotski istraživač David Livingstone prešao rijeku Chambeza i zašao u močvare Bangweulu u današnjoj Zambiji, područje je opisao kao zemlju blatnjavih močvara i vodom natopljenih šuma. Njegovu ekspediciju napali su rojevi komaraca, otrovnih pauka i velikih mrava, a vrućina je bila nepodnošljiva. Svi članovi ekspedicije bolovali su od skorbuta, dok je Livingstone imao dizenteriju i tresla ga je malarija. Bio je u toliko lošem stanju da su ga morali nositi, no nije odustao od nauma da istraži sistem močvara Bangweulu, vodeni labirint kanala i rječica koji su naplavnu ravan odvodnjavali prema rijeci Kongo. Ekspedicija se 30. travnja utaborila u selu poglavice Chitambo, a već sutradan Livingstone je pronađen mrtav u svojoj kolibi. U skladu s lokalnim plemenskim običajima srce su mu pokopali ispod mvula stabla kraj mjesta gdje je umro, a tijelo je otpremljeno u Westminstersku opatiju u London. Do kraja je živio onako kako je napisao u jednom od svojih pisama poslanih Kraljevskom Geografskom Društvu u Londonu – „Ili ću otvoriti Afriku, ili ću umrijeti“. Afriku je naposljetku uspio otvoriti, te su zahvaljujući Livingstoneovim istraživanjima afrička bogatstva ubrzo postala poznata u Velikoj Britaniji i ostatku zapadnog svijeta. Zambija je postala dio britanskog kolonijalnog imperija pod imenom Sjeverozapadna i Sjeveroistočna Rodezija, kasnije nazvana jednostavno Sjeverna Rodezija. God. 1964.

država je proglasila neovisnost i od tada nosi ime Zambija, po moćnoj rijeci Zambezi koju je Livingstone istraživao u svojim ranijim ekspedicijama.

Od uspjeha do propasti Malo je toga danas ostalo od Livingstoneove Zambije. Većina prašume je iskrčena, mnoge močvare isušene, dok su središnja područja zemlje poput sira izbušena divovskim rudnicima bakra. Moćni brzaci Zambezija ukroćeni su i pregrađen u nepregledno jezero Kariba koje proizvodi električnu energiju, a na mjestu gdje je stolovao poglavica Lusaaka 1905. izgrađena je Lusaka, grad izišao iz kalupa modernih afričkih prijestolnica. Na svakom koraku ovog milijunskog grada može se vidjeti razvoj čitave države. Nakon nezavisnosti Zambija je trebala postati primjer uspjeha afričke ekonomije, jer je u razdoblju naglog razvoja svjetske elektro-industrije bila jedna od najvećih svjetskih proizvođača bakra.

foto: Marin Cvitanović

ZAMBIJA

67

Sl. 1. Zambija se smjestila u južnoj Africi i zauzima površinu veličine dvije Njemačke, iako broji samo 12 milijuna stanovnika. Proteže se od jezera Tanganjika na sjeveru do Viktorijinih vodopada na jugu u obliku prostrane visoravni.


68

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Sl. 2. Nije neobično ugledati trgovačke marke poput Spara ili Bate na ulicama Lusake.

Sl. 3. Četvrt Chilenje u Lusaki. U prosjeku na dvadesetak kuća dolazi jedna pumpa s vodom.

foto: Marin Cvitanović

U zračnoj luci Lusaka čekao nas je plavi Toyota kombi koji nas je odbacio do kampa. Već prvi pogled na kaotičan i bučan promet glavnoga grada Lusake odavao je tragove kolonijalne prošlosti zemlje – vozila su se kretala po lijevoj strani ceste. Zrak je bio svjež, a srpanjska temperatura relativno niska, mnogo ugodnija u odnosu na neka druga afrička područja na istoj geografskoj širini. Lusaka to može zahvaliti svom položaju na 1280 metara nadmorske visine, čime za jedan metar nadvisuje Malu Kapelu. Ubrzo smo stigli u kamp južno od grada. Noć je pala toliko naglo da nismo stigli ni podići šator. U ovim širinama noć pada odjednom, kao gust zastor i čovjek već u sedam sati navečer ima osjećaj kao da je prošla ponoć. Nismo izgubili na vremenskoj razlici, ali smo se pomakli za čitavo godišnje doba. Dolaskom na južnu polutku na sjevernoj smo ostavili ljeto, a tu nas je dočekala kalendarska zima. Ovdje je od godišnjih doba ipak važnija podjela na kišnu i sušnu sezonu. Posljednja kiša u Zambiji pale su u travnju. Nove kiše očekuju se tek krajem listopada, kada će cesta koja vodi iz našeg kampa postati blatna kaša koju će moći savladati samo terenska vozila.

foto: Marin Cvitanović

No iznenadni pad cijena bakra i naftna kriza sedamdesetih učinile su da je Zambija danas među najsiromašnijim zemljama na svijetu. I doista, na svakom koraku u Lusaki miješaju se dobri počeci i loši završeci. Šaren, kaotičan i prljav, grad izgleda kao da je prije tridesetak godina sve odjednom stalo. Napušteni socijalistički neboderi izmjenjuju su se s improviziranim nastambama i luksuznim shopping centrima. U tzv. squatter naseljima od lima, kartona i pokoje cigle živi gotovo 80% stanovnika ovog političkog, kulturnog i ekonomskog središta države. Improvizacija je afrički način, ali improvizacija koja kao da funkcionira i koja ne odaje probleme na licima ljudi. Otrcano, staromodno odlagalište iznošenog i potrošenog sa Zapada Afrika je načela svojim ritmom i bojama i prilagodila sebi.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

AIDS i Afrika

foto: Marin Cvitanović

Sljedećeg jutra krenuli smo iz grada. Pridružio nam se Peter, novinar iz Njemačke koji već 20 godina živi i radi u Zambiji. Nakon nekoliko zavoja pojavila se zgrada Sveučilišta UNZA. Na ulazu u glavnu zgradu stajala je tabla s natpisom Diplomirajte s peticama, a ne sa sidom. „Možda zvuči smiješno, ali to je zambijska stvarnost“, objasnio nam je Peter. Prvi slučaj side u Zambiji zabilježen je 1984. god., a već godinu dana kasnije pretragama je ustanovljeno da čak 17% pacijenata u bolnicama u Lusaki nosi u sebi virus HIV-a. U ranim fazama epidemije vlada i predsjednik Kenneth Kaunda nisu željeli govoriti o bolesti i načinima širenja, pa se pojava side držala u tajnosti. Smatralo se da je važnije pitanje rekonstrukcije ekonomije koja je u kolapsu

Sl. 4. Djevojčica u slumu Kalingalinga u Lusaki. Preko 50% stanovnika Zambije mlađe je od 14 godina.

69

i reprogramiranje vanjskog duga. Udio zaraženih u odrasloj populaciji u jednom trenutku dosegao je vrtoglavih 20%. Danas je situacija nešto drukčija - natpisi koji upozoravaju i educiraju u vezi side nalaze se gotovo na svakom koraku. Moguće je čak i podići kredit u banci i pritom se testirati na virus HIV-a. U slučaju da nakon pet godina osoba i dalje nije zaražena virusom, banka će oprostiti i do polovice iznosa kredita. U susjednom Zimbabweu postoji i izbor za miss AIDS. Svejedno, sida je i dalje tabu i na neki način sramota, i većina ljudi odlučuje tajiti bolest, što omogućava njezino lakše širenje. Kao posljedica epidemije side, očekivani životni vijek u Zambiji danas je pao na oko 40 godina.

Humanitarne misije Nakon nekoliko sati vožnje odmakli smo od Lusake. Čim se čovjek makne iz grada, kao da dolazi u paralelni svemir. Samo kilometri i kilometri prašnjavog puta i pogled na uvijek istu praznu zambijsku ravnicu. Ponekad bi ugledali selo koje se od podnevne žege sakrivalo u sjeni stabala banana. Sela u Zambiji razbacana su na udaljenostima i od po nekoliko desetaka kilometara, te često nemaju gotovo nikakvog kontakta s civilizacijom. Kuće se grade od blata i pruća, a krov treba mijenjati svake godine jer ga inače izjedu termiti. U blizini se nalazila njemačka humanitarna misija Gossner sa školom, pumpom za vodu i malenom klinikom bez osnovnih medicinskih potrepština. Tu je radio Peter, ali njegov rad u misiji činio se gotovo uzaludnim. Novaca nema, a ljudi ovdje imaju drugačije poimanje vlasništva pa ne brinu za infrastrukturu koju im izgradi misija. Posjetili smo selo gdje je misija izgradila pumpu i WC, a koji su se uslijed nemara ljudi iz sela pokvarili. "WC je od mi-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

foto: Marin Cvitanović

70

Sl. 5. Tipično zambijsko selo. Svaka kućica ustvari predstavlja jednu prostoriju, a krov treba mijenjati svake godine jer ga izjedu termiti. sije, pa ga misija i treba popraviti!", uporan je bio jedan od lokalaca. Na pitanje što je s pumpom i vodom, odgovorio je "Bog nam je dao tu vodu". Peter je bio ljut, iako se trudio to sakriti. "Neka vam bog onda to i popravlja!", rekao je i ponovno sjeo u auto.

Jezero Kariba Sljedeći dan krenuli smo na jezero Kariba. Do gradića Siansowa na obali jezera bilo je 200 kilometara loše makadamske ceste. U rano popodne stigli smo u kamp. S livade na kojoj su smješteni bungalovi pogled je pucao na veličanstveno jezero koje se prostiralo dokle je sezao pogled. Jezero Kariba stvoreno je 1963. godina

na rijeci Zambezi u svrhu proizvodnje električne energije, a dijele ga Zimbabwe i Zambija. Površine oko 5400 km2, svojevremeno je bilo najveće umjetno jezero na svijetu. U brani ima dovoljno betona da se izgradi cesta od Zambije do Rusije. Narod Tonga protivio se gradnji brane jer u klancu Kariva, na mjestu gdje je brana izgrađena živi Nyaminyami, riječno božanstvo s tijelom zmije i glavom ribe koje upravlja životom na Zambeziju. Gradnja brane započela je 1955. i Nyaminyami je te iste godine dozvao najveću ikad zabilježenu poplavu na rijeci. Hidrološka i geološka istraživanja naknadno su pokazala da su poplave takve jačine na Zambeziju rijetkost i da se događaju jed-


71

foto: Marin Cvitanović

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Sl. 6. Naziv jezera Kariba dolazi od lokalne riječi Kariwa, što znači zamka. Danas je četvrto najveće umjetno jezero na svijetu. nom u 1000 godina. No iduće godine poplava je bila još jača i gotovo potpuno uništila do tad izgrađene dijelove brane. Nakon pet godina intenzivnih radova brana je ipak završena i jezero se počelo puniti. Čak 86 radnika je poginulo, od kojih je 18 zakopano u temeljima brane. Podizanje razine vode raselilo je desetke tisuća pripadnika naroda Tonga, a mnogi i dalje žive u okolici jezera vjerujući da će Nyaminyami jednom uspjeti uništiti branu, a oni se vratiti svojim kućama i zemlji koji su sad na dnu jezera.

Dim koji grmi Na povratku s jezera navratili smo na lokalnu tržnicu u gradiću Sinazeze gdje

smo kupili sušenu kapentu, ribu sličnu srdeli naseljenu u jezero Kariba radi razvoja komercijalnog ribarstva. Naše posljednje odredište u Zambiji bio je grad Livingstone. Grad se nalazi na granici s Zimbabweom, oko 400 km jugozapadno od Lusake. U grad smo stigli predvečer, ali iako je danje svjetlo bilo pri kraju moglo se opaziti da Livingstone ne nalikuje previše na Lusaku. U glavnoj ulici gotovo da nije bilo socijalističkih nebodera, već samo stare kolonijalne zgrade s početka stoljeća pretvorene u suvenirnice, zalogajnice ili banke. No, čim se čovjek makne dalje od glavne ulice, cesta opet postaje makadam, a oko stupova ocvalih kolonijalnih palača posvuda smeće,


72

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

foto: Marin Cvitanović

prašina, improvizirane tržnice i nagruvana taksi stajališta. Grad su osnovali Britanci početkom 20. stoljeća, na brežuljku zvanom Constitution Hill koji se nadmorskom visinom izdizao iz okolnih malaričnih područja. Bio je važna trgovačka postaja na rijeci Zambezi, a preseljenjem glavnog grada u Lusaku 1935. Livingstone gubi na važnosti. Danas broji nešto manje od 100 000 ljudi. Posljednjih godina grad opet bilježi razvoj, i to zahvaljujući turizmu. Naime, sve do nedavno Zimbabwe je bio glavna turistička destinacija u regiji, no zbog diktature Roberta Mugabea i krize koja je zadesila Zimbabwe, dio turista koji želi posjetiti jezero Kariba ili Viktorijine

Sl. 7. Tipična zambijska tržnica. Odjeća je ustvari humanitarna pomoć koja u balama dolazi u Zambiju te se za nju licitira. Tek nakon kupnje, potencijalni kupac/prodavač može otvoriti balu i vidjeti što je dobio te kreće u preprodaju. Traperice i majice smatraju se dobrom kupnjom, dok zimska odjeća, kape, šalovi i rukavice to nisu.

vodopade odlučio se za sigurniju Zambiju. Zahvaljujući svom položaju u blizini Viktorijinih vodopada, Livingstone je postao centar novog turističkog razvoja zemlje. Iako je turizam potencijalna velika šansa za oporavak ekonomije, Zambija je bila prisiljena prodavati svoje najvrjednije resurse jer nije imala sredstava za ulaganje. Osim turističke infrastrukture uz Viktorijine vodopade koju su mahom kupovali Južnoafrikanci, prodani su i strateško važni rudnici bakra u Copperbeltu, i to uglavnom kineskom kapitalu. Večer nas je uhvatila u luksuznom hotelu na obali Zambezija, koji je ovdje širok gotovo dva kilometra. Nešto dalje nizvodno od Livingstonea naglo se sužava na dvadesetak metara, odmah nakon što se obruši preko prepreke od ohlađene vulkanske lave poznatije pod imenom Viktorijini vodopadi ili Mossi Oa Tunya. Do Viktorijinih vodopada krenuli smo rano ujutro sljedećeg dana. Tek što se prođe kroz ulazna vrata, već se čuje potmula grmljavina iz daljine. Lokalni naziv za Viktorijine vodopade - Mossi Oa Tunya - znači dim koji grmi. Prvi Europljanin koji ih je ugledao bio je David Livingstone 1855. godine i nazvao ih je Viktorijini prema engleskoj kraljici. Danas ih godišnje posjeti oko pola milijuna ljudi, mahom iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Južne Afrike. Za vrijeme kišne sezone od silnih kapljica vode magla je toliko jaka da se dio vodopada uopće ne može ni vidjeti. Mi smo ih posjetili za najnižeg vodostaja, no i unatoč tome prizor je bio u najmanju ruku spektakularan. Vodopad je širok gotovo dva kilometra, a Zambezi se obrušava s visine od 108 metara, da bi odmah zatim ključao, vrio i valjao kamenje u sedam uskih klanaca koji se nastavljaju nizvodno. Kao da su sva žega, žeđ i suša Zambije ovdje napokon dobile svoj smisao. Gotovo tisuću tona


73

foto: Marin Cvitanović

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Sl. 8. Dim koji grmi. Za vrijeme punog mjeseca moguće je ugledati i lunarnu dugu. lakomim multinacionalnim kompanijama i epidemijom side, vrijeme će pokazati. Vrijeme koje do sad nije bilo na afričkoj strani i kojeg Africi doista ne preostaje mnogo.

foto: Marin Cvitanović

vode svake sekunde prelijevalo se preko stepenice od ohlađene lave i tvorilo najveći vodeni zastor na svijetu. Od silne vlage u zraku i vegetacija je bila potpuno drugačija od ostatka žute i ispucale Zambije: svuda uokolo bujala je gusta mekana džungla. Viktorijini vodopadi bili su jedino mjesto gdje se moglo pobjeći od zambijske sadašnjosti siromaštva i nerazvijenosti te pogledati u moguću sretniju budućnost, budućnost potaknutu turističkim razvojem. Prirodna bogatstva Zambije poput rijeke Zambezi, Viktorijinih vodopada ili močvare Bangweulu te 19 nacionalnih parkova dobar su zalog za generacije koje dolaze. Koliko će toga biti ostvareno, a koliko će Afrika ostati zarobljena ekonomskim problemima,

Sl. 9. "Pogled u zambijsku budućnost"


74

INFO KARTICA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

REPUBLIKA JUŽNI SUDAN Nova država na političkoj karti Afrike Neovisnost Južnog Sudana, nove države na političkoj karti Afrike, proglašena je 9. srpnja 2011. godine. Ucrtavanje nove države na političku kartu Afrike ukazuje na nove procese i geopolitičke odnose u Africi, posebice u regiji Sjeverna Afrika. Etničke, vjerske, kulturne, jezične i rasne razlike, višegodišnji rat za neovisnost i krvavi sukobi u Darfuru obilježili su razvoj najveće države Afrike nakon stjecanja neovisnosti 1956. godine. Politički razvoj afričkih država i naroda posljednjih desetljeća obilježavaju isti procesi koji su se odvijali u europskim višenacionalnim državama. S druge strane, osamostaljenje Eritreje 1993. i Južnog Sudana 2011. godine ukazuju na neodrživost umjetnih granica koje su u velikoj mjeri posljedica „utrke za Afriku“ nakon Berlinske konferencije 1884. godine.

Stoljetna politička podređenost Južnog Sudana (ili Od političke podređenosti, do samouprave i neovisnosti) U starom vijeku ime Sudan označavalo je cijelu subsaharsku Afriku, a kasnije se koristi za područje današnjih država Sudan i Južni Sudan. Već u IV. tisućljeću prije Krista na tom je području nastala državna organizacija Nubija i više od 2500 godina razvijala se u političkoj i kulturnoj interesnoj sferi Egipta. Politička prevlast Egipta nad Nubijom ostvarena je u 15. st. pr. Kr., u vrijeme Tutmozisa I. koji je ustrojio potkraljevstva Kuš i Wawat. Kraljevstvo Kuš oslobodio se egipatske vlasti u 11 st. pr. Kr., a tijekom 8. st. pr. Kr. osvojilo Gornji i Donji Egipat. Iako je kušitsku vladavinu nad Egiptom slomila provala Asiraca 671. g. pr. Kr., na matičnom prostoru neovisno kraljevstvo održalo se do 350. godine, kada pada pod vlast etiopskog kraljevstva Aksum. Kulturne interakcije prostora današnjih dviju sudanskih država sa sredozemnim kulturno-civilizacijskim krugom intenzivirane su u 5. st., kada koptski misionari pokrštavaju stanovništvo u srednjem Ponilju, i od 7. st. snažnim prodorom islama. Nova prevlast Egipta, uz uništenje kršćanskih državica, uspostavljena je u 13. stoljeću. Od 16. st. do 1821. godine na području Sudana egzistirala je moćna država animističke dinastije Funđ, sa središtem u Sennaru. U to vrijeme pojačanim doseljavanjem muslimana i intenzivnim misionarskim radom Sudan je postao islamska država. Egipatski potkralj Muhamed Alija počeo je osvajanje Sudana koje je nastavljeno


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

75

do 1874. Tako je Sudan, nominalno dio Osmanskoga Carstva, de facto pao pod vlast Egipta. Egipatske vlasti pokušale su u Sudanu ukinuti trgovinu robljem i modernizirati državu, a taj su posao povjerili Europljanima u egipatskoj službi, najviše Britancima. To je dovelo do jačanja islamističkog pokreta (mahdisti), ustanka 1885. i uspostave teokratske vlasti te od 1890-tih intervencije britansko-egipatskih snaga. Britansko-egipatska vojska do kraja stoljeća uništila je mahdistički pokret, ali i počinila brojne zločine i pokolje nad sudanskim stanovništvom. Zbog jačanja sudanske oporbe od 1930-tih godina, posebice u godinama Drugog svjetskog rata, britansko-egipatska vlast slabi i 1953. godine Sudanu daje samoupravu. Britanci su podržavali pravo Sudana da sam odluči o svojoj političkoj sudbini, dok je Egipat planirao stvoriti jedinstvenu državu u dolini Nila. Puna neovisnost Sudana proglašena je 1956. godine. No, to samostalnoj državi nije osiguralo mirni razvoj. Ubrzo po proglašenju neovisnosti počeli su sukobi između muslimanskog sjevera i kršćansko-animističkog juga. Glavni uzrok sukoba su duboke kulturne razlike između pretežno „bijelog“, islamskog, orijentiranog na arapski sjever i u vrijeme britanskoegipatske vlasti povlaštenog sjevernog Sudana te zanemarenog juga, pretežno „crnog“, kršćanskog, animističkog i orijentiranog na susjedne države Srednjoafričku Republiku, Demokratsku Republiku Kongo, Ugandu, Keniju i Etiopiju. Neposredni povod za pobunu juga bila je raspodjela položaja u novoj vladi. Pobuna u tri južne pokrajine (Bahr al-Ghazal, Gornji Nil i Ekvatorska pokrajina) okrutno je ugušena, ali sukobi nisu prestali. Od 1960-tih godina provođena je politika arabizacije, protjerivanje kršćanskih misionara. Nova pobuna pod vodstvom separatističkog pokreta Anya Nya buknula je 1964. nakon neuvažavanja zahtjeva za federalizacijom države i opetovanih optužbi za separatizam. Umjesto federacije jug se počeo sve više priklanjati neovisnosti. Prvi građanski rat trajao je od proglašenja neovisnosti do 1972. Nezadovoljni statusom, posebice političkom marginalizacijom i izostankom investicija u infrastrukturu, južnjaci predvođeni Sudanskom narodnom oslobodilačkom vojskom (SPLA/M), u Drugom sudanskom građanskom ratu od 1983. do 2005. godine pokušavaju ostvariti neovisnost. Posljedice ratova bile su zastrašujuće: više od 2,5 milijuna ubijenih, oko 5 milijuna raseljenih, glad, epidemije i potpuna devastacija gospodarskih objekata i prometnica. Prema cjelovitom mirovnom sporazuma iz 2005. godine, Južni Sudan dobio je autonomiju, a referendum o statusu Južnog Sudana planiran je i realiziran u siječnju 2011. godine. Na referendumu se 98% stanovništva izjasnilo za neovisnost i odvajanje od Sudana. Formalna neovisnost uspostavljena je 9. srpnja 2011. godine. O pripadnosti regije Abyei odlučit će se na posebnom referendumu. Odnosi između Sudana i Južnog Sudana opterećeni su brojnim neriješenim pitanjima. U tijeku su pregovori o razdvajanju gospodarskih potencijala (prihoda od izvoza nafte), udjelu u vanjskom dugu i graničnoj crti. Mirni razvoj Južnog Sudana ugrožavaju još uvijek aktivni sukobi u Južnom Kordofanu, djelovanje Josepha Konyja i njegove LRA (Božja vojska otpora) i unutarnje suprotnosti između naroda Nueri i Murle.

Demografski mozaik i gospodarska nerazvijenost Glavni grad nove afričke države je Juba, a predsjednik države i vlade Salva Kiir Mayardit, vođa borbe za neovisnost. Površinom od 619 745 km2 Južni Sudan pripada srednje velikim državama Afrike (20.), a s nešto više od 8,3 milijuna stanovnika i gustoćom naseljenosti oko


76

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

13 stan./km2 demografski manjim državama Afrike i svijeta. Broj stanovnika procijenjen je na temelju necjelovitog i često osporavanog popisa stanovništva održanog 2008. godine. Iako je Juba trenutno najveći grad, u budućnosti se planira preseljenje političkog središta u Ramciel, središnje položen grad. Najbrojniji narodi u Južnom Sudanu su Dinke (oko 15%), Nueri (oko 10%), Bari, Azande i Shilluk. U Južnom Sudanu službenim je proglašen engleski jezik, a govori se oko 60 jezika, od kojih većina pripada nilo-saharskoj skupini i nigero-kongoanskoj skupini. Najviše govornika imaju jezik nueri, dinka, bari i zande. Uz engleski jezik, većina stanovništva može koristiti arapski jezik. Sve intenzivnije se uvodi suahili kao lingua franca Istočne Afrike, u cilju lakše suradnje Južnog Sudana i država ove regije. Prema podacima Svjetske banke za 2011. godinu (World Development Indicators, World Bank, 18.9.2012.) Južni Sudan svrstan je u skupinu najsiromašnijih država svijeta s nacionalnim dohotkom po stanovniku manjim od 500 američkih dolara. Bruto nacionalni dohodak po stanovniku iskazan prema paritetu kupovne moći, prema istom izvoru u Južnom Sudanu 2011. godine iznosio je 580 međunarodnih dolara, odnosno trostruko više nego u Demokratskoj Republici Kongo, 2,5 puta više nego u Liberiji i Burundiju, gotovo dvostruko više nego u Somaliji, Sijera Leoneu, Malaviu, Zapadnoj Sahari i Nigeru. Na ljestvici država s najnižim dohotkom po stanovniku iza Južnog Sudana još je 11 afričkih država (Burkina Faso, Ruanda, Togo, Tanzanija, Uganda, Mozambik, Srednjoafrička Republika, Gvineja, Madagaskar, Eritreja i Etiopija). Vrlo nizak dohodak po stanovniku posljedica je ratnih razaranja, zanemarivanja od strane sjevera i nedostatka infrastrukture. Većina stanovništva preživljava od autarkične poljoprivrede. Južni Sudan raspolaže sa značajnim potencijalima (nafta, željezna ruda, drvo, pamuk), čije racionalno iskorištavanje ugrožava vrlo niska stopa pismenosti stanovništva (među najnižima u svijetu), nedostatak prometnica i ostale infrastrukture, a posebno pitanje vanjskog duga. Ukupni vanjski dug bivše države procijenjen je na 38 milijardi američkih dolara, od toga trećina članicama Pariškog kluba, šestina MMF-u i Svjetskoj banci, a ostalo privatnim komercijalnim bankama i kreditnim institucijama. Proglašenjem nove države Južni Sudan, površinom najveće država Afrike postao je Alžir, a dolina srednjeg Nila ulazi u vrlo osjetljivu etapu gospodarskog i političkog razvoja. Je li to „zeleno svjetlo“ i za Azawad, novoproglašenu državu Tuarega ili Puntland, Somaliland, Jubaland, samostalne cjeline na području Somalije? Neovisnost navedenih političkih cjelina nije priznala Afrička unija niti je proces priznavanja tih država u tijeku, no svakako je indikativno da će se u budućnosti mijenjati politička karta Afrike i da Afrika ulazi u novu fazu političko-gospodarskog razvoja.

Ružica Vuk


INFO KARTICA

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

77

Bazaltna staza diva Finna MacCoola

foto: Margareta Kulaš

Bazaltni heksagonalni stupovi na otočiću Staffa, stariji su od bilo kojih matematičkih mnogokuta, stariji od Euklida i Pitagore, stariji čak i od matematike. No geometrija je oduvijek prisutna u prirodi, pa tako i u geologiji. Na zapadu Škotske postoji otočić koji pripada Hebridima i poznat je po stupičastim bazaltnim formacijma koje su nastale kada i Giant's Caseway u Sjevernoj Irskoj koji je turistički znatno popularniji. Legenda kaže da je div Finn MacCool htio sagraditi put, pa je tako zabijao stup po stup kako bi napravio stazu po kojoj bi njegova ljubav, ženski div s otoka Staffa, mogla doći i posjetiti ga u Irskoj ne smočivši noge. Dolazak do ovog geološkog fenomena nije nimalo jednostavan, ali za prave prirodnjake Škotska je dovoljno turistički organizirana da znatiželjnicima uz kombinaciju autobusa, trajekta i brodića to omogući. Od malog ribarskog gradića Oban, na Atlantskoj obali (neka dva sata vožnje sjeverno od Glasgowa) vozi nas trajekt do otoka Mull koji je drugi po veličini u skupini Hebrida. Dugom vožnjom po Mullu dolazi se do lučice Fionnphort gdje znatiželjnu skupinu vozi brodić do Staffe. Iako samo 6 milja vožnje, ponekad se čini puno.

Sl. 1. Vanjski Hebridi, otok Staffa


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

foto: Margareta Kulaš

78

Sl. 2. Heksagonalni bazaltni stupovi Uz visoke valove Atlantika i vjetar koji fijuće na mahove postaje nam jasno da ova plovidba nije nimalo ugodna i kada već gotovo požalite što ste se ukrcali na brod na oštroj hridi ugleda vas mama tuljanica i tuljančić. Život u ovim sjevernim tamnim vodama izuzetno je bogat, tako da ptičji svijet broji velik broj vrsta. Simbol Hebrida je Sjeverni tupik, ptica crvena kljuna visine oko 30 cm, po izgledu dosta slična malom pingvinu. Geolozi imaju malo drugačiji pristup od legende o divu Finnu MacCoolu pa tako tvrde da se heksagonalni stupovi nastali pred 60 milijuna godina izlijevanjem lave iz Zeljina plašta. Postanak ovako pravilnih stupova, povezuje se uz izljevanje vulkanskih efuzivnih stijena, a nastaje hlađenjem lave kada se vulkanska masa steže, pa se površina koja se prva ohladi zbog toga raspuca u obliku poligona, u ovom slučaju šesterokuta (poput npr. blata koje se brzo suši pa se tanka površinska korica lomi u obliku različitih mnogokuta). Kako površinske pukotine s napredovanjem hlađenja prodiru sve dublje u vulkansku masu, tako se formiraju stupovi, ponekad visoki i do nekoliko metara. Bazaltnih geoloških poligonalnih formacija ima dosta po svijetu, no nisu sve turistički iskorištene niti upisane na kartu. Možda su najatraktivnija destinacija Devils Tower u saveznoj američkoj državi Wayoming. No i Hrvatska ima svoj bazaltni poligonalni fenomen na Papuku (Rupnica kraj Voćina) no malo tko posjećuje tu destinaciju.


79

foto: Andreja Pevec

foto: Margareta Kulaš

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Sl. 3. Staza diva Finna MacCoola

Sl. 4. Na ulazu u bazaltnu špilju

Bez obzira koliko atraktivni bili škotski lochovi ili highlands, otočić Staffa nudi pravu radost za svakog geologa i prirodnjaka. Osim nekoliko stotina bazaltnih stupova na Staffi se nalazi i Fingalova špilja u koju se može ući jer je otvorena prema moru. Preskačući po bazaltnim stupovima može se ući u unutrašnjost do dužine od oko 200 m. Na ovom je otoku boravio i Mendelssohn te ga je taj boravak inspirirao da komponira Hebridsku uvertiru. Posjet otoku vrhunski je doživljaj i Staffa vas sigurno neće iznevjeriti.

Margareta Kulaš


80

K A R TA G O V O R I GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj (%) Izvor: Maradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog režima u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

81

Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina određene su za 29 klimatoloških postaja za koje postoje zadovoljavajući nizovi podataka u razdoblju od 1950. do 2007. godine. Kao pokazatelj varijabilnosti količine padalina korištena je srednja relativna varijabilnost. Interpoliranje prostornih podataka varijabilnosti padalina učinjeno je pomoću programa ArcGIS, verzija 9.3., a upotrijebljena je Spline (Tension) metoda. U odnosu na Europu, Hrvatska ima relativno velik raspon varijabilnosti padalina. Varijabilnosti godišnjih količina padalina najmanje su na prostoru Gorske Hrvatske (postaja Parg), dok su na prostoru sjeverozapadne Hrvatske i obalnog zaleđa nešto veće. Najveći dio obale i otoka ima varijabilnost padalina veću od 14%, a varijabilnost padalina je veća na južnom nego na sjevernom Jadranu. Najmanju varijabilnost na obali ima Rijeka, a najveću postaje Lastovo i Dubrovnik. Relativno mala vrijednost varijabilnosti godišnjih količina padalina u Rijeci, posljedica je utjecaja većeg broja faktora na postanak padalina (ciklonske cirkulacije i utjecaja reljefa), dok su visoke vrijednosti varijabilnosti u Dubrovniku i Lastovu posljedica utjecaja suptropskih anticiklona. Na prostoru Hrvatske s kontinentskim pluviometrijskim režimom varijabilnost padalina se povećava prema istoku. Najveću varijabilnost padalina u tom dijelu Hrvatske ima Donji Miholjac. Ipak, vrijednosti varijabilnosti godišnjih količina padalina nisu u istočnoj Hrvatskoj tako visoke kao na prostoru južne Hrvatske, što se može objasniti nešto većim brojem dana s padalinama.

Izvor Maradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog režima u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Mladen Maradin


82

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

19. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE

foto: Marin Cvitanović

Na 19. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Dubrovniku od 2. do 4. svibnja 2012. godine, sudjelovalo je 144 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola te 118 mentora i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udrugom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, a terenski dio u Gradu Dubrovniku i južnom dijelu Dubrovačko-neretvanske županije. Lista pozvanih učenika formirana je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama odnosno Pravilima natjecanja iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2011., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 13. siječnja 2012. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavljaju Državnom povjerenstvu listu predloženika za državno natjecanje i dokumentaciju predloženika (testove i listiće sa zaporkama). Županijska povjerenstva 17 županija za dr-

Dobitnici priznanja za osvojeno prvo, drugo i treće mjesto na 19. Državnom natjecanju iz geografije


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

83

žavno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnom natjecanju. Za liste predloženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici liste predloženika za državno natjecanje. Budući da županijska povjerenstva Državnom povjerenstvu dostavljaju ljestvice konačnog poretka na županijskom natjecanju, sustavnim višegodišnjim praćenjem tih rezultata možemo zaključiti da u toj procjeni do sada nisu ni jednom pogriješili. Nakon uvida u natjecateljsku dokumentaciju i po potrebi korigiranja broja bodova, Državno povjerenstvo sastavlja konačnu listu predloženika i na mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavljuje cjelovitu listu te broj pozvanih učenika po pojedinim razredima. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na listi predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti testa na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta, primjerice iz stranih jezika. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja testova i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Testovi se sastavljaju na temelju nastavnog programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnog kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Testovi se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Razlog za uključivanje ispitnog kataloga za državnu maturu iz geografije je činjenica da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnom katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Navedena obilježja nastavnog programa geografije za gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnog kurikuluma geografije ne samo za gimnazije već i za ostale srednje škole, usklađenog s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, ali prije njegove implementacije u nastavnoj praksi nužna je eksperimentalna primjena (provjera), kontinuirana edukacija nastavnika, izrada novih nastavnih materijala i u konačnici postupna primjena od prvog razreda, a ne frontalno na sve razrede, kao što je to bila praksa 2006./2007. školske godine s nastavnim programom za osnovne škole. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i pro-


84

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

vedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je revidiranje nastavnog programa za osnovne škole zbog načela aktualizacije kao i ažuriranje nastavnih sredstava, posebice udžbenika, geografskih atlasa i radnih bilježnica. U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnom natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu) i percepcija učenika o nastavnom predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama. Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom proteklih 19 godina ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i na sve veću polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. Od pozvanih 73 učenika osnovnih škola i 71 učenika srednjih škola, na državnom je natjecanju 2012. godine iz Grada Zagreba bilo 31,3% učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska (9,7%), Primorsko-goranska i Krapinsko-zagorska županija (6,3%) te Zagrebačka, Međimurska i Brodsko-posavska županija (4,9%), dok iz Virovitičko-podravske županije ove godine nije bilo natjecatelja. Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Virovitičko-podravske, Ličko-senjske, Šibensko-kninske, Dubrovačko-

Sl. 1. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije 2012. godine


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

85

neretvanske i Istarske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole. Uz Grad Zagreb, najveći broj natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Splitsko-dalmatinske (11%), Krapinsko-zagorske (9,6%), Primorsko-goranske (8,2%), Međimurske (6,8%) i Zagrebačke županije (5,5%) (sl. 1). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Virovitičko-podravske i Karlovačke županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Splitsko-dalmatinske (8,5%), Primorsko-goranske, Brodsko-posavske i Istarske županije (po 7%) (sl. 2). U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Krapinsko-zagorska županija (Ink=301,8), Međimurska županija (Ink=242,8), Grad Zagreb (Ink=194,3), Primorsko-goranska županija (Ink=148,7) i Karlovačka županija (Ink=103,8). Uz pet županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2012. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Sisačko-moslavačka, Osječko-baranjska i Bjelovarsko-bilogorska županija. U posljednje dvije godine, 2011. i 2012., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednje dvije godine, najviši indeks nacionalne konkurentnosti ima Krapinsko-zagorska županija (Ink=255,6), slijede Međimurska županija (Ink=218,3), Grad Zagreb (Ink=179,6), Primorsko-goranska županija (Ink=148,2), Karlovačka županija (Ink=129,1) i Istarska županija (Ink=101,6), dok Ličko-senjska i Virovitičko-podravska županija dvije godine nisu ima-

Sl. 2. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije 2012. godine


86

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

le natjecatelja na državnom natjecanju. U kategoriji srednjih škola, 2012. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Brodsko-posavska (Ink=176,6) i Istarska županija (Ink=174,9), a u posljednje dvije godine Dubrovačko-neretvanska (Ink=182,5), Sisačkomoslavačka (Ink=165,9), Varaždinska (Ink=159,3), Krapinsko-zagorska (Ink=147,9) i Istarska županija (Ink=134,3). Virovitičko-podravska županija u posljednje dvije godine nije imala natjecatelja na državnom natjecanju ni u kategoriji srednjih škola. Za razliku od školskih i županijskih natjecanja na kojima učenici pišu samo test, državno natjecanje obuhvaća test i praktični rad. Praktičnim radom provjeravaju se proceduralna znanja. U praktičnim radovima za peti, osmi i prvi razred provjeravane su kartografske vještine i orijentacija pri čemu su zadaci bili prilagođeni obrazovnim postignućima za pojedini nastavni program. U praktičnim radovima za šesti, sedmi, drugi i četvrti razred provjeravane su statističke i grafičke geografske vještine iz domene demogeografije, a za treći razred iz domene ekonomske geografije. Zadacima u praktičnom radu za peti razred provjeravana je vještina orijentacije na zadanoj skici (prema stranama svijeta), primjena topografskih znakova, primjena mjerila na skici kretanja, primjena metode boja za prikazivanje reljefa na isječku orografske karte, izračunavanje relativne visine na isječku karte te prepoznavanje nagiba analizom gustoće izohipsa. U praktičnom radu za osmi razred učenici su crtali skicu kretanja na temelju zadanog mjerila, udaljenosti i azimuta, analizirali priloženi uvećani isječak topografske karte te koristeći isječak topografske karte crtali i analizirali profil. Zadaci u praktičnom radu za prvi razred obuhvaćali su provjeru vještine analize isječka orografske karte (određivanje ekvidistance, izrada grafičkog mjerila na temelju zadanog brojčanog, određivanje visinskog mjerila za profil, izračunavanje relativne visine, izračunavanje srednje dnevne tem-

Sl. 3. . Indeks nacionalne konkurentnosti 2012. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

87

perature zraka i temperaturne amplitude), izrade profila, primjene topografskih znakova te vještinu izrade skice kretanja. Zadacima u praktičnom radu za šesti razred provjeravana je vještina izrade dijagrama sa strukturnim stupcima na kojemu su predočeni udjeli velikih dobnih skupina na temelju zadanih podataka, zatim vještina analize izrađenog grafičkog prikaza i priloženih dijagrama dobno-spolne strukture stanovništva odabranih država. Učenici sedmog razreda u praktičnom radu izračunavali su relativne udjele stranaca u odabranim europskim državama, dobivene podatke predočili stupčastim dijagramom, a nakon analize kvantitativnih podataka i izrađenog dijagrama odabrane sadržaje prikazali su na tematskoj karti Europe. Za razliku od učenika šestog razreda koji su koristili zadane podatke u tablici, učenici drugog razreda izračunavali su udjele velikih dobnih skupina u odabranim državama Europe, a rezultate predočili dijagramom sa strukturnim stupcima i tematskom kartom. Učenici četvrtog razreda izračunavali su udjele pojedinih prostornih cjelina Srednje Dalmacije u stanovništvu i površini te gustoću naseljenosti. Na temelju izračunatih i zadanih podataka u tablici kružnim dijagramima prikazali su udio pojedinih cjelina u površini i broju stanovnika. Analizom podataka u kompletiranoj tablici odgovarali su na pitanja o stupnju socioekonomske transformacije otoka, priobalja i zaobalja, a zatim izračunavali indeks ukupne promjene broja stanovnika pojedinih prostornih cjelina Srednje Dalmacije i vrijednosti prikazali stupčastim dijagramom. U praktičnom radu za treći razred provjeravana je vještina izračunavanja promjena stopa bruto domaćeg proizvoda u državama nastalim raspadom SSSR-a i izrada stupčastog dijagrama na temelju izračunatih vrijednosti. U drugom dijelu praktičnog rada provjeravana je vještina izrade tematske karte na temelju zadanih vrijednosti BDP-a po stanovniku i analiza izrađenog grafičkog prikaza. Prosječna riješenost

Sl. 4. . Indeks nacionalne konkurentnosti 2012. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


88

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

praktičnog rada najbolja je u sedmom razredu (85,5%), zatim u petom i šestom razredu, a najslabija u prvom i četvrtom razredu (53,3%). Najbolji pojedinačni rezultati kreću se od 88% (prvi razred) do 100% (šesti i sedmi razred), a najslabiji od 12% (prvi razred) do 67% (peti razred). Najveće razlike u uspješnosti rješavanja praktičnog rada prisutne su među natjecateljima prvog i četvrtog razreda. U pisanoj provjeri znanja razlike u postignućima su značajno manje, najmanje među natjecateljima osmog i petog razreda. Prosječna riješenost pisane provjere znanja (test) kreće se od 67,3% (treći razred) do 89,3% (osmi razred). Najbolji pojedinačni rezultati ostvareni su u testu za šesti (99%) i osmi razred (97%). Prema ukupnom broju ostvarenih bodova učenička postignuća možemo ocijeniti vrlo dobrim. U svim razredima prosječna riješenost veća je od 65%, najviša u sedmom, osmom i šestom razredu (>80%), a najniža u prvom razredu (66,6%). Usporedba rezultata natjecatelja iz osnovnih i srednjih škola ukazuje na značajno višu razinu postignuća u svim razredima osnovne škole. Najbolji pojedinačni rezultat ostvario je državni prvak u šestom razredu (98%) što nije iznenađenje jer je još bolji rezultat ostvario na prošlogodišnjem natjecanju. U šestom je razredu i najveći raspon u ostvarenom broju bodova (42,5 bodova) dok je najmanji raspon u petom razredu (17 bodova). Posebnost natjecanja u kategoriji petih razreda je plasman petoro učenika iz Krapinsko-zagorske županije na državno natjecanje, od kojih je dvoje osvojilo prvo i drugo mjesto. Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Izračunava se kao razlika između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Splitsko-dalmatinske, Krapinsko-zagorske i Primorsko-goranske županije, a u kategoriji srednjih škola učenici iz Grada Zagreba, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. Visoku razinu postignuća na 19. Državnom natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta, a posebno kod državnih prvaka kao i podjela prvih i drugih mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je devetoro učenika, troje iz Grada Zagreba (7., 8. i 3. razred), po jedan iz Krapinsko-zagorske (5. razred), Primorsko-goranske (6. razred), Brodsko-posavske (1. razred), Šibensko-kninske (1. razred), Sisačko-moslavačke (2. razred) i Međimurske županije (4. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je 12 priznanja jer je po dvoje učenika osvojilo drugo mjesto u kategoriji petih, sedmih, prvih i trećih razreda. Osam je učenika primilo priznanje za osvojeno treće mjesto, s minimalnim zaostatkom za drugoplasiranima od pola boda u kategoriji šestih, sedmih i prvih razreda, odnosno jedan bod u kategoriji petih razreda. Ukupno je 29 učenika (24 učenika i 5 učenica) iz 13 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (10 priznanja, 34,5%), Splitsko-dalmatinske (4) te Krapinsko-zagorske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije (po 2). Na temelju višegodišnjeg sudjelovanja na državnim natjecanjima (minimalno tri puta u posljednje četiri godine) i barem jednom osvojenog jednog od prva tri mjesta, uz uvjet da se mogu natjecati na engleskom jeziku i u vrijeme olimpijade imaju između 16 i 19 godina, za 9. Svjetsku geografsku olimpijadu Državno povjerenstvo za natjecanje iz geografije izabralo je članove hrvatskog olimpijskog tima u sastavu Albert Škegro, V. gimnazija, Zagreb; Katarina Pavlek, Klasična gimnazija, Zagreb; Dragan Jović, Gimnazija Vukovar; Petra Pajtak, Prva gimnazija Varaždin. Za voditelje tima imenovani su doc. dr. sc. Dubravka Spe-


89

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

vec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva i dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva. Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 19. državnom Natjecanju iz geografije 2012. godine 5. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

1.

Magda

Topić

Ivana Ptičar

OŠ Janka Leskovara, Pregrada

Krapinskozagorska

60

27,5

87,5

2.

Jurica

Skuliber

Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Krapinskozagorska

57

29

86

Livia

MazićPalestrina

Maja Blašković

OŠ Novigrad, Novigrad

Zadarska

60

26

86

3.

Leo

Radalj

Marija Parlov

OŠ Visoka, Split

Splitskodalmatinska

57

28

85

4.

Lara

Šarolić

Mirjana Dedić

OŠ Split 3, Split

Splitskodalmatinska

56

28

84

5.

Lea

Mlinarić

Maja Krištofić

OŠ Goričan, Goričan

Međimurska

57

25,5

82,5

Međimurska

56

26,5

82,5

Klara

Grošanić

Marina Kožulj

OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec

Luna

Frenštacki Živković

Mirjana Vasilj

OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga, Zagreb

Grad Zagreb

57

22

79

Barbara

Tomorad

Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Krapinskozagorska

53

26

79

Jakov

Bejo

Žarko Skelin

OŠ Petra Berislavića, Trogir

Splitskodalmatinska

55

24

79

7.

Antonija

Latin

Kristina Fruk

OŠ Ante Kovačića, Zlatar

Krapinskozagorska

58

20,5

78,5

8.

Robert

Rabađija

Elizabeta Trepotec Marić

OŠ “Ivan Lacković Croata”, Kalinovac

Koprivničkokriževačka

52

26

78

Lana

Šoštarko

Miljenka Hršak

OŠ Ljudevita Gaja, Krapina

Krapinskozagorska

52

26

78

Konrad Aleksandar

Kiss

Mirjana Vasilj

OŠ Ivana Gundulića, Zagreb

Grad Zagreb

51

25

76

Karla

Štrok

Martina Mihanović

OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica

Zagrebačka

53

23

76

Antonio

Novak

Damira Marušić

OŠ Selnica, Selnica

Međimurska

52

23

75

Tomislav

Jelkić

Sandra Patajac

OŠ Ivana Kukuljevića, Belišće

Osječkobaranjska

49

26

75

11.

Juraj

Županić

Tatjana Bednjanec

OŠ Grabrik, Karlovac

Karlovačka

52

20

72

12.

Marta

Paladin

Sanja Dominik

OŠ Stenjevec, Zagreb

Grad Zagreb

47

24

71

13.

Daniel

Širola

Jasna Aničić

OŠ Pavleka Miškine, Zagreb

Grad Zagreb

47

23,5

70,5

6.

9.

10.


90

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

6. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

1.

Luka

Banović

Josip Jurjević

OŠ „Fran Franković“, Rijeka

Primorskogoranska

69

29

98

2.

Luka

Bokarica

Predrag Kralj

OŠ Frana Galovića, Zagreb

Grad Zagreb

63

29

92

3.

Dubravko

Ćepulić Polgar

Davor Haid

OŠ Ivana Filipovića, Zagreb

Grad Zagreb

63

28,5

91,5

4.

Karmen

Doričić

Ivana Balaško

OŠ Gornja Vežica, Rijeka Primorskogoranska

62

28,5

90,5

5.

Noa

Vidović

Danijela Prokopec

OŠ Granešina, Zagreb

Grad Zagreb

62

27

89

6.

Petra

Brčić

Mirjana Čerina

OŠ Don Lovre Katića, Solin

Splitskodalmatinska

60

28

88

7.

Vlatko

Dolenec

Danijela Perenc-Jaušovec

I. OŠ Čakovec, Čakovec

Međimurska

57

30

87

8.

Ana

Mrkonjić

Tomislav Štancl

OŠ Brezovica, Brezovica

Grad Zagreb

59

27

86

9.

Mihovil

Penavić

Blanka Marinović

OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Slavonski Brod

Brodskoposavska

58

27,5

85,5

10.

Antonio

Međurečan

Dubravka Vajdić

OŠ „Đuro Ester“, Koprivnica

Koprivničkokriževačka

56

27

83

11.

Borna

Bregović

Sanja Posavec

II.OŠ Varaždin, Varaždin

Varaždinska

54

26

80

12.

Bruno Hrvoje

Aurer

Mirjana Vasilj

OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga, Zagreb

Grad Zagreb

62

17,5

79,5

13.

Marko

Trubelja

Zdravko Petek

OŠ Novi Marof, Novi Marof Varaždinska

58

20

78

14.

Tin

Rogina

Sanja Posavec

II.OŠ Varaždin, Varaždin

Varaždinska

48

26

74

15.

Hrvoje

Vraneš

Stipo Pilić

OŠ kralja Tomislava, Zagreb

Grad Zagreb

48

24,5

72,5

16.

Karlo

Ivanković

Ljiljana Vukušić

OŠ „Ljubo Babić“, Jastrebarsko

Zagrebačka

53

8,5

61,5

17.

David

Begić

Ana Veršić

OŠ Šimuna Kožičića Benje, Zadar

Zadarska

43

12,5

55,5

test

praktični rad

ukupno

7. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

1.

Ivan

Skorupan

Mladen Jeđud

OŠ Vrbani, Zagreb

Grad Zagreb

64

28,5

92,5

2.

Sven

Lasta

Ivan Horina

ČOŠ Josipa Ružičke Končanica, Končanica

Bjelovarskobilogorska

62

30

92

Andrija

Mihalić

Dražan Šimić

OŠ Dragutina Domjanića, Zagreb

Grad Zagreb

66

26

92

3.

Emil

Vinčić

Ivan Relja

OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac

Splitskodalmatinska

62

29,5

91,5

4.

Šime

Vukman

Marijana Šimić

OŠ Majstora Radovana, Trogir

Splitskodalmatinska

64

26

90

Marija

Batur

Ante Šare

OŠ Zemunik, Zemunik Donji

Zadarska

61

29

90

Valentina

Meglić

Tatjana Pongrac

OŠ Veliko Trgovišće, Veliko Trgovišće

Krapinskozagorska

60

29,5

89,5

5.


91

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

6.

Leo

Pleše

Sanja Hrvojević

OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb

Grad Zagreb

64

25

89

7.

Petar

Suman

Lidija Zonjić

OŠ Malešnica, Zagreb

Grad Zagreb

62

26,5

88,5

Luka

Mesarić

Dubravka Vešligaj

OŠ Matka Laginje, Zagreb

Grad Zagreb

63

25,5

88,5

8.

Renata

Vičević

Denijal Ibrić

OŠ „Bakar“, Bakar

Primorskogoranska

64

23,5

87,5

9.

Antonijo

Marijić

Ana Kufrin

OŠ „Ivana BrlićMažuranić“, Slavonski Brod

Brodskoposavska

58

28,5

86,5

10.

Ivan

Blažanović

Tihana Ladović

OŠ Kustošija, Zagreb

Grad Zagreb

53

29

82

11.

Stela

Malatestinić

Ana Nekić

OŠ Slave Raškaj, Ozalj

Karlovačka

56

24

80

Zagrebačka

54

24,5

78,5

Perica

Meštrović

Lada Rojc

OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica

Patricia

Petričko

Nela Reder

OŠ Sveta Nedjelja, Sveta Nedelja

Zagrebačka

55

23,5

78,5

13.

Mirta

Ćorić

Tanja Sarjanović

OŠ Bartola Kašića, Zagreb

Grad Zagreb

49

29

78

14.

Silvija

Kosić

Gordana Božić

OŠ Fran Krsto Frankopan, Krk, PŠ Vrh

Primorskogoranska

62

12

74

15.

Marina

Neferanović

Vlatka Bašić

OŠ Vladimira Nazora, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

54

18

72

test

praktični rad

ukupno

12.

8. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

1.

Ilan

Nestić

Marija Dominković

OŠ Otona Ivekovića, Zagreb

Grad Zagreb

68

27

95

2.

Matea

Kuljanić

Ana Matić

OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

65

27,5

92,5

3.

Zlatko

Zimakijević

Radmila Čirko

OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb

Grad Zagreb

63

26,5

89,5

4.

Fran

Petrač

Krešimir Lovrenčić

OŠ Krapinske Toplice, Krapinske Toplice

Krapinskozagorska

65

23,5

88,5

5.

Ivana

Čavka

Zrinka Tucak

OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić

Splitskodalmatinska

62

26

88

6.

Nika

Nikolac

Željko Vidaković

OŠ „Nikola Tesla“, Rijeka

Primorskogoranska

62

24,5

86,5

Kristina

Badžek

Ana Matić

OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

59

27,5

86,5

7.

Fran

Polan

Predrag Kralj

OŠ Frana Galovića, Zagreb

Grad Zagreb

60

25,5

85,5

8.

Petar

Orlić

Brigita Gajski Stiperski

OŠ Josipa Račića, Zagreb

Grad Zagreb

64

20,5

84,5

9.

Matea

Bačić

Ivana Balaško

OŠ Gornja Vežica, Rijeka Primorskogoranska

65

18

83

10.

Karlo

Štampar

Danijela PerencJaušovec

I. OŠ Čakovec, Čakovec

Međimurska

57

25

82

11.

Leo

Kostelac

Sunčica Ivančić

OŠ Zvonimira Franka, Kutina

Sisačkomoslavačka

67

14

81

12.

David

Zima

Daška Osonjački

OŠ Ivana Filipovića, Osijek

Osječkobaranjska

63

16,5

79,5


92 13.

14.

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Katarina

Tešija

Ljilja Čotić

OŠ Žuti Brijeg, Zagreb

Grad Zagreb

59

16

75

Marija

Prpić

Ljubica Perić

OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Velika

Požeškoslavonska

66

9

75

Ivan

Čagalj

Petar Perić

OŠ Bijaći, Kaštel Novi

Splitskodalmatinska

60

15

75

Sven

Hojski

Matija Pintarić

OŠ Gustava Krkleca, Zagreb

Grad Zagreb

58

14

72

1. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

Mario

Tanfara

Emil Matuša

Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Šibenskokninska

57

24,5

81,5

Vedran

Mihal

Josip Colić

Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod

Brodskoposavska

55

26,5

81,5

Petar

Bratulić

Martina Hrestak Biševac

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin

Istarska

50

26

76

Maja

Maleš

Dražena GlamuzinaPerić

IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split

Splitskodalmatinska

55

21

76

3.

Fabijan

Čorak

Berislav Rusan

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

62

13,5

75,5

4.

Ivan

Kuran

Zorana Spremo

SŠ fra Andrije Kačića Miošića, Ploče

Dubrovačkoneretvanska

50

20

70

5.

Fran

Novačić

Blaženka Žmegač

Srednja škola Tina Ujevića, Kutina

Sisačkomoslavačka

48

18,5

66,5

Kristijan

Gorički

Lidija Krušlin

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

49

17,5

66,5

6.

Matej

Vereš

Ana Jukić

I. gimnazija, Osijek

Osječkobaranjska

56

9

65

7.

Paola

Brčić

Martina Hrestak Biševac

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin

Istarska

45

19

64

Borna Filip

Ivanišević

Zvonko Novaković

I. gimnazija, Split

Splitskodalmatinska

50

14

64

Matteo

Poletti

Martina Hrestak Biševac

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin

Istarska

49

15

64

Ivan

Šišak

Sonja Batinić

SŠ Sesvete, Sesvete

Grad Zagreb

48

15

63

Karlo

Hercigonja

Ksenija Šaić

SŠ Pregrada, Pregrada

Krapinskozagorska

47

16

63

9.

Martina

Puljić

Franjo Kresojević

VII. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

49

13,5

62,5

10.

Hrvoje

Crnjar

Renata Grbac Žiković

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka

Primorskogoranska

50

12

62

11.

Ivan

Barić

Josip Kosović

V. gimnazija “Vladimir Nazor”, Split

Splitskodalmatinska

50

11,5

61,5

12.

Dana

Sebić

Andrea Deković

SŠ Mate Balote, Poreč

Istarska

56

3,5

59,5

13.

Jakov

Uher

Igor Pap

Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka

Primorskogoranska

44

13,5

57,5

14.

Rajna

Racz

Božidar VilušićGrabovčić

Klasična gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

43

9,5

52,5

1.

2.

8.


93

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

2. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

1.

Mislav

Glibo

Ivanka Bukač

SŠ Tina Ujevića, Kutina

Sisačkomoslavačka

61

26

87

2.

Mia

Artuković

Andrea Ćurković

Klasična gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

59

26,5

85,5

3.

Fran

Božić

Nidija Meštrović

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

57

21,5

78,5

4.

Ana

Andrilović

Nataša Kauzlarić

XVI. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

52

25,5

77,5

Marta

Krilčić

Anita Lučić

Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica

Zagrebačka

52

25,5

77,5

5.

Ivana

Nikolac

Hrvoje Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka

Primorskogoranska

49

28

77

6.

Luka

Miličević

Isusovačka klasična Marija Pandžić gimnazija s.p.j. u Osijeku, Osijek

Osječkobaranjska

45

26,5

71,5

Lovro

Šprem

Goranka Marković

I. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

46

25,5

71,5

7.

Sandra

Ružman

Valentina Pirc Mezga

SŠ Prelog, Prelog

Međimurska

46

25

71

8.

Josip

Gjergja

Kristina Kapitanović

Gimnazija Franje Petrića, Zadar

Zadarska

53

17

70

9.

Vedran

Jakopović

Karmen KunovićMartić

Prva gimnazija Varaždin, Varaždin

Varaždinska

51

18

69

10.

Stjepan

Jakopović

Darko Kanjuh

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

48

15,5

63,5

Robert

Režan

Ljiljana Milin

Gimnazija Pula, Pula

Istarska

44

19,5

63,5

Ivana

Škara

Melita Borić

SŠ dr. Antuna Barca, Crikvenica

Primorskogoranska

54

9

63

Ivan

Galić

Dario Pavlović

SŠ Ban Josip Jelačić, Zaprešić

Zagrebačka

48

15

63

Dinko

Šoić

Nidija Meštrović

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

49

10,5

59,5

11.

12.


94

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

3. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola XV. gimnazija, Zagreb

test

praktični rad

ukupno

Grad Zagreb

59

27

86

županija

1.

Marko

Starčević

Darko Kanjuh

2.

Dado

Gladović

Isusovačka klasična Marija Pandžić gimnazija s.p.j. u Osijeku, Osijek

Osječkobaranjska

54

28,5

82,5

Davor

Brkljačić

Dražena GlamuzinaPerić

IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split

Splitskodalmatinska

54

28,5

82,5

3.

Dominik

Miščančuk

Ivica Blažević

Klasična gimnazija fra M. Lanosovića, Sl. Brod

Brodskoposavska

52

28,5

80,5

4.

Petra

Matić

Ivila Dender

Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

Dubrovačkoneretvanska

52

27,5

79,5

5.

Toni

Bakarčić

Darko Kanjuh

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

51

28

79

Albert

Škegro

Nidija Meštrović

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

60

19

79

6.

Andrej

Pospišil

Darko Kanjuh

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

49

27

76

7.

Filip

Šijanski

Suzana Pešorda

SŠ Sesvete, Sesvete

Grad Zagreb

42

28,5

70,5

8.

Andrijana

Horvat

Zvonko Korpar

Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci

Vukovarskosrijemska

44

25,5

69,5

9.

Petra

Gorički

Davorka Pelko

SŠ Zlatar, Zlatar

Krapinskozagorska

48

17,5

65,5

Katarina

Pavlek

Andrea Ćurković

Klasična gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

48

17,5

65,5

10.

Petra

Pajtak

Dragica Marčec

Prva gimnazija, Varaždin

Varaždinska

48

14,5

62,5

11.

Ante

Mastelić

Nikica Krnić

III. gimnazija, Split

Splitskodalmatinska

46

13

59

Lucija Ana

Trtanj

Mladen Crkvenčić

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

Grad Zagreb

41

18

59

12.

Ivana

Dragija

Jelena Matijević Vuković

SŠ Vrbovec, Vrbovec

Zagrebačka

41

17,5

58,5

13.

Marijeta

Lozina

Ivanka Bukač

SŠ Tina Ujevića, Kutina

Sisačkomoslavačka

42

15

57

14.

Matija

Ostović

Zoran Pintarić

Gimnazija „Fran Galović“, Koprivnica

Koprivničkokriževačka

39

17,5

56,5

15.

JosipJuraj

Vlainić

Anđelka Ivandić

Gimnazija Gospić, Gospić

Ličko-senjska

45

10

55

16.

Hana

Fiala

Vesna Androić Hanžić

SŠ “August Šenoa”, Garešnica

Bjelovarskobilogorska

42

12,5

54,5

17.

Elena

Petek

Ivan Devčić

Gimnazija Požega, Požega

Požeškoslavonska

33

13

46


95

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

4. razred bodovi rang

ime

prezime

mentor

škola

županija

test

praktični rad

ukupno

1.

Martin

Sever

Robert Slunjski

Gimnazija Čakovec, Čakovec

Međimurska

64

22

86

2.

Dragan

Jović

Vukosava Suvić

Gimnazija Vukovar, Vukovar

Vukovarskosrijemska

55

25,5

80,5

3.

Marko

Vitez

Krunoslav Rukelj

Prva gimnazija, Varaždin

Varaždinska

54

23

77

4.

Dorjan

Lecki

Hrvoje Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka

Primorskogoranska

61

15,5

76,5

5.

Šimun

Nejašmić

Antonija Bertol XI. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

50

21

71

6.

Nikola

Bukovac

Darko Kanjuh

XV. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

53

15

68

Brodskoposavska

53

13,5

66,5

7.

Barbara

Galić

Ivica Blažević

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, Slavonski Brod

8.

Vedran

Bahun

Nidija Meštrović

V. gimnazija, Zagreb

Grad Zagreb

48

15,5

63,5

9.

Rea

Jozić

Ana Šterc

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb

Grad Zagreb

49

13

62

Ante

Lakoš

Sofka Bilan

Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Šibenskokninska

54

8

62

Toni

Knežević

Toni Prusina

Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

Dubrovačkoneretvanska

42

19,5

61,5

Jakov

Smilović

Ognjen Rakuljić

SŠ Jure Kaštelana, Omiš

Splitskodalmatinska

47

14,5

61,5

11.

Hrvoje

Jedličko

Đurđica Eržić

Gimnazija Nova Gradiška, Nova Gradiška

Brodskoposavska

47

13,5

60,5

12.

Luka

Rendulić

Ivica Blažević

Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, Slavonski Brod

Brodskoposavska

55

4,5

59,5

10.

predsjednica

Dr. sc. Ružica Vuk, Državnog povjerenstva za natjecanje iz geografije


96

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Znanstvena konferencija Međunarodne geografske unije Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas Dubrovnik, 19. – 23. kolovoza 2012.

foto: Jelena Lončar

foto: Ivan Šulc

Od 19. do 23. kolovoza 2012. u Dubrovniku je održana međunarodna znanstvena konferencija specijalističke komisije Međunarodne geografske unije za globalizaciju, marginalizaciju i regionalne i lokalne implikacije (C08-27) (Comission on Globalization, Marginalization and Regional and Local Response). Konferenciju pod nazivom Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas organizirali su Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko geografsko društvo, član Međunarodne geografske unije. Konferencija je održana u Poslijediplomskom središtu Dubrovnik - Sveučilišta u Zagrebu. To je bio prvi put da se u Hrvatskoj održava konferencija jedne od specijalističkih komisija Međunarodne geografske unije. Skupom je ujedno obilježena i trideseta godišnjica djelovanja Komisije. Glavna tema skupa bili su geografska marginalizacija i izazovi fizičke marginalizacije krških, otočnih, obalnih, planinskih, močvarnih, izoliranih i kontinentalnih područja. Na konferenciji je sudjelovalo 35 sudionika iz 15 država (Austrija, Češka, Finska, Italija, Hrvatska, Rumunjska, Slovenija, Švicarska, Indija, Izrael, Japan, Tajvan, SAD, Kanada i Novi Zeland), neki od vodećih svjetskih stručnjaka koji se bave pitanjima marginalizacije i globalizacije. Na otvorenju skupa sudionicima su se obratili pozdravili prof. dr. sc. Walter Leimgruber, potpredsjednik komisije, prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Davor Kovačević, prodekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i prof. dr. sc. Borna Fuerst-Bjeliš, predsjednica organizacijskog odbora konferencije. Prema definiciji Međunarodne geografske unije (IGU, 2003) marginalnost se može definirati kao trenutno stanje u relativnoj izolaciji, na rubu sustava (kulturnog, socijalnog, političkog ili gospodarskog) ili isključivanje određenih fenomena i domena iz razmišljanja jer ne odgovaraju prevladavajućoj filozofiji. Geografski aspekt istraživanja marginalnosti


97

foto: Jelena Lončar

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

teško je sveobuhvatno definirati, a uključuje ekonomsku, političku i socijalnu (socio-kulturnu) dimenziju marginalnosti. Teškoće definiranja proizlaze, između ostalog, iz činjenice da se marginalna područja određuju u odnosu na „normalna“ ili mainstream područja. Jedan od preciznijih modela izdvajanja marginaliziranih područja zasniva se na četiri kriterija (u odnosu na mainstream područja): (1) značajno niži prihod po glavi stanovnika, (2) slabija infrastruktura, (3) kulturna izolacija i (4) drugačiji prirodni uvjeti. Određena regija može se pokazati marginalizirana prema jednom kriteriju, a prema drugima ne. Pojam marginalizacije je dinamičan koncept jer se smatra da određena regija ima potencijal da prevlada stanje u kojem se poima kao marginalizirana ili nezadovoljavajuća. Comission on Globalization, Marginalization and Regional and Local Response (C08-27) osnovana je 1982. godine s ciljem istraživanja ljudskih djelatnosti u ekstremnim prirodnim uvjetima, poput planinskih i borealnih područja. Tijekom 1990-ih proširuje svoj predmet interesa na marginalizirana područja, omogućujući tematski pristup istraživanju. U širokom spektru istraživanih tema naglasak je stavljen na nekoliko temeljnih pitanja: ocjenu posljedica globalizacije na stanovništvo i prostor, izravne i neizravne veze marginalnosti i globalizacije u odnosu stanovništva i prostora te na pitanje kako, u sve povezanijem svijetu, rast lokalnih i regionalnih kultura pridonosi raznolikosti ključnoj za opstanak čovječanstva. Dvije skupine tema od posebne važnosti za Komisiju su raslojavanje stanovništva te očuvanje i korištenje resursa.


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

foto: Jelena Lončar

foto: Zoran Stiperski

98

U okviru predmeta istraživanja Komisije podteme konferencije bile su: (1) krš i geografska marginalizacija (2) izazovi geografski marginaliziranih područja (otoci, obala, planine, močvarna područja, izolirana i kontinentalna područja), (3) život i suočavanje s marginalizacijom, (4) marginalizacija u globaliziranom svijetu i (5) razumijevanje marginalizacije. Održano je 27 predavanja u sedam tematskih sekcija u tri dana konferencije te jedno izlaganje postera. Konferencija je započela s predavanjima o teorijskom pristupu geografskoj marginalizaciji i perifernosti te identificiranjem marginalnih područja primjenom odabranih indikatora. Prikazano je pitanje marginalizacije planinskih područja i pokušaja da se suzbije taj problem u odabranim regijama Švicarske, Rumunjske i Butana. U žarištu interesa većeg broja hrvatskih i slovenskih znanstvenika bio je odnos krša i marginalizacije te njezinih implikacija. Veći broj izlaganja, iako raznolikih tematski i prostorom istraživanja, bio je posvećen socijalnoj dimenziji marginalizacije (npr. odnos migracije i marginalizacije te planiranje i dostupnost zdravstva u Finskoj, odnos lokalnog razvoja i marginalizacije na Siciliji, turizam kao čimbenik revitalizacije depopuliranih planinskih naselja u Sloveniji, marginalizacija beduina na Bliskom istoku i etničkih skupina u Vijetnamu). Interes određenog broja znanstvenika zaokupila je ekonomska dimenzija marginalizacije (npr. odnos administrativno-teritorijalnog ustroja i suzbijanja marginalnosti, problemi malih pacifičkih otoka i gospodarske ovisnosti o razvojnim središtima, odnos gospodarstva i marginalizacije u hrvatskom priobalju). Na konferenciji je sudjelovalo jedanaest znanstvenika iz Hrvatske (te koautori) koji su se bavili identificiranjem marginaliziranih područja u Hrvatskoj na temelju odabranih indikatora, socijalnim i ekonomskim aspektima marginalizacije u krškim područjima Hrvatske, marginalnošću hrvatskog otočja, zaštićenim područjima i turizmom kao faktorom ublažavanja socijalnih i ekonomskih posljedica marginalizacije te ulogom rastućih svjetskih gospodarstava na tokove prirodnih resursa (Lukić, A.: Recognizing and mapping rural marginalization and peripherality in Croatia; Vranković, B.: Differences in educational achievements of students in geography on external evaluation exam in Republic of Croatia as indicator of marginalization; Šiljeg, S., Šiljeg, A., Glamuzina, N.: Quantitative analysis of the marginalization indicators – example of peninsula of Pelješac, Croatia; Lončar, J., Braičić, Z.: Economical – geographical review of differentiated development if Croatian karst coastal areas; Fuerst-Bjeliš, B., Durbešić, A., Cvitanović, M.: Environmental respon-


99

se to marginality: Dalmatian karst hinterland between changing borders and litoralization; Radeljak, P.: (Un)sustainable use of local resources in Šibenik-Knin County; Starc, N., Sumpor, M.: Insularity, marginality and mainland dependency – the case small Adriatic archipelago; Šulc, I., Valjak, V., Rajčić, S. T.: Demographic changes on small Croatian islands: the case study of Mljet, Croatia; Marković, I.: Protected area population sustainability; Stiperski, Z.: Impact of BRIC countries on global flows of natural resources with special overview on European Union. Budući da je konferencija održana u južnoj Dalmaciji, u regiji koja je teritorijalno odvojena od matične države, u izrazitom krškom području smještenom na kontaktu planina, obale i otoka, sudionici su se imali prilike na terenu upoznati s problemima i aspektima marginalizacije obuhvaćenima podtemama skupa. Uz izlaganja je održana jedna cjelodnevna i dvije poludnevne terenske ekskurzije. Drugi dan konferencije održana je poludnevna terenska ekskurzija koja je uključila razgled povijesne jezgre Dubrovnika sa zidinama te odlazak na Srđ. Treći dan održana je cjelodnevna terenska ekskurzija koja je uključila povijesnu jezgre Stona sa zidinama i solanom te Donjoneretvanski kraj s jezerom Kuti, Metkovićem i Arheološkim muzejem Narona. Svrha ekskurzije bio je uvid u probleme marginaliziranih dijelova poluotoka Pelješca, Dubrovačkog primorja i močvarnog područja Donjoneretvanskog kraja. Poludnevna terenska ekskurzija četvrti dan uključila je posjet Elafitskim otocima (Koločep i Lopud) s ciljem upoznavanja s problemima marginalizacije hrvatskog otočja. Sljedeća konferencija Komisije za globalizaciju, marginalizaciju i regionalne i lokalne implikacije (C08-27) održat će se u kolovozu 2013. godine u Yokohami (Japan). Konferenciju su financijski poduprli Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Uz navedene, pokrovitelji konferencije su bili Sveučilište u Zagrebu i Grad Dubrovnik. U organizaciji skupa sudjelovali su dr. sc. Borna Fuerst-Bjeliš, red. prof., dr. sc. Zoran Stiperski, red. prof., dr. sc. Aleksandar Lukić, doc., dr. sc. Jelena Lončar, viši asistent, Marin Cvitanović, asistent i Ivan Šulc, asistent. Na kraju zahvaljujemo osobama koje su svojim radom značajno pridonijeli kvaliteti znanstvenog skupa: dr. sc. Nikoli Glamuzini, izv. prof., na kvalitetnom stručnom vođenju terenskih ekskurzija u Ston, Donjoneretvanski kraj i na Elafite te gospođi Jadranki ČelantHromatko iz Hrvatskog geografskog društva i gospođi Tanji Grzilo iz Poslijediplomskog središta Dubrovnik na pomoći u organizaciji konferencije.

Ivan Šulc

foto: Zoran Stiperski

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012


100

DOGAĐANJA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Promovirana knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“

foto: Petar Feletar

U nedjeljno podne 8. srpnja 2012. godine, uz blagoslov Sv. Margarete, predstavljena je u međimurskoj Donjoj Dubravi još jedna knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju: zbornik u povodu 70-godišnjice života“. Uredničko pero i velik dio teksta o životu i radu Dragutina Feletara potpisuje doc. dr. sc. Hrvoje Petrić, a slijede i tekstovi prof. dr. sc. Zvonka Kovača, prof. dr. sc. Mire Kolar Dimitrijević, prof. dr. sc. Nevija Šetića i dr. sc. Ružice Vuk. U knjizi je sublimirana pozamašna bibliografija radova Dragutina Feletara koja sadrži: 106 knjiga i udžbenika, 476 znanstvenih i stručnih članaka, 70 literarnih radova, 143 predgovora u katalozima, te 193 uredništva knjiga. U knjizi su priloženi i članci Ernesta Fišera, Zvonimira Bartolića, Ivana Peterlina, Nevena Budaka, Božene Loborec i Marija Kolara kao i autobiografski dio u obliku romana iz pera Dragutina Feletara. Knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“ promovirana je u prostorijama KUD-a Seljačka sloga - palači Zalan, a o njoj su redom govorili prof. dr. sc. Zvonko Kovač s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, akademik Vladimir Bermanec, profesor Prirodoslovnomatematičkog fakulteta u Zagrebu i doc. dr. sc. Hrvoje Petrić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Moderator je bio Mario Kolar, prof. dok su predstavljanje knjige u glazbenom bloku svojim su nastupima uveličali Elizabeta Toplek-Teta Liza, primadona međimurske narodne popijevke, te glazbeni duet Ladislav Varga na klarinetu i Marko Žerjav na gitari. Otvarajući skup domačinski je pozdravio i načelnik Općine Donja Dubrava Marijan Varga.


101

foto: Petar Feletar

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Dragutin Feletar je rođen u Velikom Otoku 10. srpnja 1941. godine, osnovnu školu je polazio u Donjoj Dubravi i Kotoribi, a gimnaziju u Varaždinu. Završio je studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. magistrirao, a 1982. doktorirao. Radio je u prosvjeti, novinarstvu, odnosima s javnošću, znanosti i izdavaštvu. Od 1983. do 2006. radio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je napredovao do trajnog zvanja redovitog profesora, a zadnje dvije godine bio je i dekan tog fakulteta. Član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postao je 2006., a od 2006. do 2011. obnašao je časnu dužnost Velikog meštra Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“. Dobitnik je državne nagrade za popularizaciju znanosti, nagrade za životno djelo Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice, državnog odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, itd. Nakladnik knjige „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“ je izdavačka kuća „Meridijani“ koja je na 239 stranica u formatu 16 x 24 cm, te u tvrdom uvezu u boji upriličila ovo izdanje uoči 71. rođendana umirovljenog prof. dr. Dragutina Feletara, koji je ovom biobibliografijom još jednom podsjetio koliko je zadužio svojim radom kao novinar, pjesnik, esejist, putopisac, urednik (...), te prvenstveno geograf, hrvatsku znanstvenu i širu javnost.

Petar Feletar


102

PRIKAZI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Geografija gorske Hrvatske – prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskoga kotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline Radovan Pavić biblioteka

Zavičaj, vl. naklada Zdenko Mance, 2012., 336 str.

Osebujnoga umirovljenog prof. dr. sc. Radovana Pavića geografskoj publici (a i onoj široj) nije potrebno posebno predstavljati. Njegov lik i djelo poznati su uglavnom svima koji su se barem u jednom dijelu svoga stručnog i/ili znanstvenog rada dotaknuli tema iz područja političke geografije i geopolitike ili pak onima koji su neformalno zainteresirani za granice, teritorije, države, teritorijalne podjele, latentne i otvorene političke sukobe, krize, geostrategije, regionalizacije, identitete, prostore, položaje i druge pojmove iz sfere navedenih znanstvenih disciplina. No prof. Pavić bavi se i „kraljicom“ geografije – regionalnom geografijom: od Sredozemlja i jugoistoka Europe do „mikroregije“ Istre i, dakako, svoga Gorskog kotara. Upravo je analiza socijalno-geografske strukture Gorskoga kotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline bila i tema njegova doktorata, obranjenoga na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1978., a u neznatnom obliku izmijenjenoga i ukoričenoga u knjigu tek 2012. Prema želji autora, tekst u knjizi promijenjen je u odnosu na onaj iz 1978. za samo oko tri posto, i to s podacima vezanima uz prometnu infrastrukturu i turizam (čak su i lektorski zahvati bili minimalni); na kraju knjige dodane su nove ilustracije s nekoliko prepoznatljivih autorovih tematskih karata. Prema riječima urednika, prof. dr. sc. Rade Kneževića, osobita je vrijednost ove knjige činjenica da prikupljeni, potom obrađeni i prezentirani podaci u knjizi proistječu iz iscrpnoga terenskog rada – metode istraživanja koja je u vrijeme nastajanja doktorske disertacije bila jedna od najcjenjenijih metoda geografskoga istraživanja, premda je, osobito u to vrijeme, bila mukotrpnija te vremenski dugotrajnija i fizički daleko zahtjevnija metoda pribavljanja podataka od metoda koje se zbog postojanja novih medija i tehnoloških poboljšanja danas sve češće upotrebljavaju, ponekad i kao zamjena za fundamentalna terenska istraživanja. Nadalje, autor se uvelike koristio brojnim arhivskim zapisima o geografiji Gorskoga kotara, i to ne samo onima iz bivše države, već i iz Austrije, Mađarske i tadašnje Čehoslovačke. Prof. Knežević dodaje da je dodatna vrijednost knjige i vrlo opširno poglavlje o toponimiji – detaljno popisanoj i obrađenoj – poglavlje koje je posebnost ne samo u tadašnjim geografskim istraživanjima nego, nažalost, i danas. Osim toga, pokazalo se da


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

103

su se procjene i pretpostavke funkcionalnog i fizionomskog razvoja istraživanoga prostora utemeljene na uzročno-posljedičnim vezama iz 1970-ih u velikoj mjeri zaista i ostvarile ili se ostvaruju. Stoga urednik zaključuje da zbog obilja podataka koje nudi knjiga ima enciklopedijsku vrijednost pa je i vrlo zahtjevna za čitanje te se o njoj može govoriti kao o doista sveobuhvatnom djelu o istraživanoj regiji (ili kako autor preferira Regiji). Osim onoga što urednik primjećuje, treba dodati još jednu vrijednost ove knjige. To je autorov doprinos razjašnjenju brojnih općih pojmova, poput: geografski položaj, prostorni smještaj (lokacija), prag, vrata, koridor, toponimija, oikonimi, patronimici, morfonimi, hidronimi, etno(topo) nimi i dr. Slijedeći tradiciju znanstvenih istraživanja koja započinju s upoznavanjem autora i čitatelja s dosadašnjim istraživanjima i izvorima o odabranoj temi, prof. Pavić u prvom poglavlju detaljno istražuje pojavnost Regije u dokumentima i zapisima, slikarskim, putopisnim, etnografskim i drugim literarnim djelima (osobito planinarskim vodičima) te, naravno, kartografskim prikazima. Analizom navedenih izvora u kojima se ona spominje ili predočava, autor zaključuje kako je Regija nedovoljno prisutna u društvenoj svijesti te iznosi razloge koji su utjecali na njezinu slabu i „maglovitu“ percepciju sve do najnovijega doba. U drugom poglavlju prof. Pavić upoznaje nas s osnovnim toponimima i njihovim varijantama (neke s različitim prostornim obuhvatom) preuzetima iz raznih izvora, detaljno ih obrazlažući. Tako analizira toponime kao što su: Gorski kotar, Ogulinsko-plaščanska udolina, Potkapelska submontana udolina, Potkapelska i Goranska mezoregija, makroregija Gor(an)sko-kotlinska Hrvatska u kojoj „valja razlikovati Gorski kotar i Liku i prijelazno Ogulinsko-plaščansku udolinu“. Treće poglavlje autor posvećuje podrobnoj analizi pojmova granica, međa, prijelazna zona (I. i II. reda), čime pridonosi jasnijoj razdiobi navedenih pojmova. Potom izdvaja kriterije za njihovo topografsko definiranje i pojmovno razdvajanje (prirodno-geografske, povijesne i suvremene društvene kriterije). Prema navedenim kriterijima, u Regiji pomno opisuje sve njezine granice i međe. Četvrto, obuhvatom najopširnije poglavlje, uistinu nudi obilje podataka o toponimijskim značajkama raznovrsnih prostornih jedinica u Regiji, od vrhova i malenih šumskih predjela, polja i pećina do zaselaka, naselja i cijele Regije. Koristeći se raznim izvorima (povijesnim dokumentima, kartografskim materijalima, topografskim kartama, katastarskim i drugim planovima), prof. Pavić poglavlje započinje razradbom osnovne podjele toponima na one lingvističke i semantičke, odnosno geografske (historijskogeografske) toponime. Dakako, težište stavlja na one geografske. Brojnim primjerima s područja Regije autor upućuje na ozbiljnost problematike toponimije te nas uvodi u svijet u kojem počinjemo (ne)svjesno razmišljati o toponimima koji nam trenutno padnu napamet ili nas često okružuju, o njihovoj etimologiji, o tipu kojem pripada pojedini toponim, odnosno kategoriji u koju bismo ga mogli svrstati, o uvjetima i vremenu njegova nastajanja i možebitnih lingvističkih promjena koje je doživio, o učestalosti toponima sličnih obilježja u nekom području i sl. Sam je autor ponudio podjelu toponima u desetak kategorija: lokacijski, predjelni – horonimi, morfonimi, klimatski toponimi, florističko-vegetacijski toponimi, zoonimi, etnonimi, oikonimi, ekonomski toponimi i dr. Osobito je zanimljiv dio u kojem autor razrađuje toponime u dijakronijskom aspektu, tj. ovisno o vremenu njihova nastanka, polazeći od predslavenskoga razdoblja pa sve do suvremenih toponima (na primjer, onih vezanih uz razvoj prometa). U ovome dijelu knjige saznajemo, primjerice, po čemu su ime dobile Grižane, Lokve, Sabljaki, Mrzli Dol, Ravna Gora, Begovo Razdolje, Hum, Homer, Plandište, Tuhobić, Oštra,


104

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Hrib, Javornik, Zalesina, Gvozd, Suhi potok, Dubrava, Medveđak, Vučjak, Bošnjaci, Crkvina, Gomirje, Sveta gora, Osojnik, Čabar, Ograja, Mošune, Plase, Trsje, Rudine, Torovi, Klanac, Bajer i dr. U petom poglavlju autor objašnjava razliku između geografima (i drugima) često nejasnih pojmova – geografski položaj i prostorni smještaj – primjenjujući ih na prostoru Regije. Drugim riječima, detaljno analizira smještaj, značajke i ulogu geografskog položaja Regije u odnosu na širi prostor, zatim njezino obilježje graničnosti te geopolitičke osobine, geostrateško značenje i geoprometni položaj Regije rabeći dijakronijski i sintetički pristup. U šestom poglavlju o prometnoj valorizaciji Regije autor ponovno koristi kronologiju kao glavnu metodu. Pritom ističe važnost izgradnje četiriju cesta (popularne Karoline, Lujzijane, Jozefine i Rudolfine) i željezničke pruge, koje su bitno odredile razvojne smjernice Regije u prošlosti i danas. Kako ističe, prometna važnost Regije u hrvatskim (i širim) okvirima izravna je posljedica njezina geografskog položaja (što je odavna prepoznato), pa je promet i danas jedna od djelatnosti s najboljom razvojnom perspektivom. Posebnu pažnju valjalo bi obratiti potpoglavlju o utjecaju cesta na geografsku fizionomiju kraja i razvoj gospodarskih djelatnosti u Regiji nakon njihove izgradnje te o „specijalizaciji“ cesta („Lujzijana postaje drvnom, a Jozefina žitnom prometnicom“). Pretposljednje poglavlje u knjizi posvećeno je razvoju gospodarskih funkcija Regije, analizirajući ponajprije resursnu osnovu za razvoj gospodarstva, a potom i konkretnu realizaciju, tj. iskorištenost prirodnih datosti Regije. Nakon povijesnoga pregleda razvoja gospodarstva Regije, u kojem opisuje prvotno krčenje šuma, poljodjelstvo i vinogradarstvo, pa preko razvoja željezarske i staklarske manufakture s kojom je povezana djelatnost karavanskog prometa, tj. prevoženja manufakturnih proizvoda prema moru, zatim razvoja trgovišta, pilana i taverni (počeci turizma), sve do razvoja moderne industrije (najviše prehrambene i drvne) a kasnije i turizma, autor razrađuje osnovne karakteristike i probleme razvoja svake pojedine djelatnosti u Regiji. Posljednje poglavlje posvećeno je analizi jednoga centralnog naselja Regije – Ogulina. Riječ je o klasičnom primjeru geografske studije slučaja koja uporabom analitičko-sintetičkoga pristupa detaljno detektira specifičnosti i probleme nekog prostora, rezimira njegove posebnosti i općenitosti te prostorno promišlja perspektivu njegova daljnjeg razvoja. Prof. Pavić stoga kreće od geografskog smještaja, položaja i geoprometnih karakteristika Ogulina, potom se osvrće na prilike i okruženje njegova povijesnog razvoja, a završava sa suvremenim funkcijama (dakako do 1970-ih! kada je doktorat napisan) i tadašnjim urbanističkim izgledom. Upravo zastarjelost tekstualno i tablično iznesenih podataka vezanih uz gospodarsko stanje i perspektive Ogulina (premda su se neka predviđanja i procjene do danas ostvarile, poput one da „bolja cestovna povezanost može ojačati vikendaški turizam i iz primorskog i iz panonskog sektora“), ovo poglavlje vjerojatno čini najviše sklonim kritikama. Pritom ipak treba uzeti u obzir i autorovu želju za minimalnim intervencijama u objavljenom tekstu, kao i činjenicu da zastarjelost podataka u posljednjem poglavlju ne umanjuje vrijednost cjelokupne knjige. Naime, u prvi plan nikako ne treba staviti same brojčane podatke, koji po prirodi stvari imaju vrlo kratkotrajnu aktualnost i točnost, nego način na koji autor pristupa analizi Regije, kako istražuje uzročno-posljedične odnose, kako promišlja i ozbiljuje prostor koji istražuje, te dakako, već spomenutu toponimijsku analizu Regije. Na kraju, odmaknemo li se malo od same knjige prof. Pavića i pogledamo li sveukupni izdavački geografski opus, treba istaknuti činjenicu da je u kroničnom nedostatku geo-


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

105

grafske literature na hrvatskom jeziku svaki novi naslov u izlogu knjižare, unatoč svim njegovim prednostima i nedostacima – obilježjima koje ima svaka knjiga – dobar i poželjan. Premda to, dakako, nije osnovni razlog za čitanje ove poučne, sveobuhvatne regionalne monografije (jer pravi su razlozi obrazloženi ranije u tekstu), neka nam knjiga prof. Pavića bude poticaj za što agilnijim objavljivanjem suvremenih i barem jednako zanimljivih geografskih knjiga.

Ivana Crljenko


106

PRIKAZI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske Aleksandar Lukić Meridijani, Samobor, 2012., 256 str.

Zamislimo li na trenutak sliku Hrvatske prije samo pola stoljeća, pred očima nam se pojavljuje zemlja koja je velikim dijelom bila poljoprivredna i seoska. Urbanizacijom, industrijalizacijom, litoralizacijom te napuštanjem poljoprivrede i sela kao mjesta življenja takva slika je u međuvremenu potpuno izmijenjena. Područja izvan grada u današnjoj Hrvatskoj vrlo su raznolika, „mozaična“. Premda se često poistovjećuju sa slabom razvijenošću, malobrojnim i starim stanovništvom, lošom infrastrukturnom opremljenošću i nizom drugih problema, ona su i područja drugačijih (pozitivnijih) razvojnih trendova i diverzifikacije. Upravo je „pluralnost ruralnosti“ nit vodilja knjige Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske Aleksandra Lukića, docenta na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Temeljena na autorovoj doktorskoj disertaciji, polazi od nehomogenosti ruralnih područja Hrvatske kao osnovne postavke te želi ispitati uzroke njihove kompleksnosti. Za osnovni instrument i cilj istraživanja postavljena je izrada tipologije na temelju prirodnogeografskih i društvenogeografskih varijabli te određivanje temeljnih obilježja tako izdvojenih tipova ruralnih i urbaniziranih naselja. Knjiga je strukturirana kroz sedam osnovnih poglavlja. Nakon uvodnog dijela, u kojem autor pojašnjava ciljeve i hipoteze, metodologiju te obuhvat istraživanja, u drugom poglavlju analiziraju se različiti načini poimanja i definiranja ruralnog prostora. Razmatra se više akademskih diskursa: funkcionalni koncepti ruralnosti, zatim socijalnogeografski koncept münchenske škole, političko-ekonomski koncept te koncept socijalne konstrukcije ruralnosti, a zaključuje s pluralnošću ruralnosti kao njenom definicijom. U idućem poglavlju iznose se primjeri službenih definicija urbanih i ruralnih naselja svjetskih država te UN-a, pri čemu se izdvaja pet osnovnih kriterija: veličina naselja (broj stanovnika ili stanova), gustoća naseljenosti, administrativni status, socio-ekonomska struktura i mobilnost stanovništva te urbana infrastruktura i morfološka obilježja naselja. Potom se pobliže razmatra OECD-ov model diferenciranja urbanih i ruralnih područja te ruralno i urbano u službenim definicijama Europske unije i njenih država članica. U četvrtom poglavlju predstavlja se tipologija kao istraživačka metoda (ruralnog) prostora te iznose primjeri tipologija ruralnih područja iz više europskih zemalja, kao i onih


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

107

na razini Europske unije. Razmatraju se njihovi ciljevi, tehnike, razine prostorne analize te osnovna obilježja tipova izdvojenih pojedinim tipologijama. Poglavlje završava kritičkim osvrtom autora na iskustva primjene ove metode. Iduća dva, ključna, poglavlja posvećena su tipologiji ruralnih područja Hrvatske. Na početku je izdvojeno 139 gradskih naselja korištenjem modificiranog modela M. Vreska za 2001. Iz preostalog skupa od 6620 neurbanih naselja izuzeto je 105 naselja bez stanovnika te je tipologija tako obuhvatila 6515 ruralnih i urbaniziranih naselja s 2.043.714 stanovnika, tj. 46,1 % ukupnog stanovništva Hrvatske 2001. U prvom koraku zahvaćeno je čak 140 varijabli podijeljenih u 11 skupina. Taj broj je daljnjom statističkom i kartografskom analizom (kojom su obuhvaćena i urbana i neurbana naselja) te generalizacijom smanjen na 70-ak, a nakon korelacijske analize na konačnih 59 varijabli. Tehnikama multivarijantne analize prepoznato je 8 ključnih faktora diferencijacije ruralnih područja Hrvatske: 1) demografska dinamika i socio-ekonomska aktivnost, 2) poljoprivredno stanovništvo, 3) dostupnost i dnevne cirkulacije, 4) infrastrukturna opremljenost, 5) ekonomska diverzificiranost – turizam i ugostiteljstvo, 6) važnost poljoprivrede, 7) ekstenzivnost poljoprivrede i stočarstvo te 8) demografska koncentracija i centralitet. Nakon izračunavanja faktorskih bodova za naselja autor je kartirao vrijednosti svakog faktora i usporedio njihovu prostornu distribuciju. Potom je provedena klasteranaliza kojom je prepoznato šest jasno izdvojenih tipova: A - Dinamična, strukturno jača naselja, B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna naselja, C – Tržišno orijentirana poljoprivredna naselja, D - Ekonomski diverzificirana, pretežito turistička naselja, E - Naselja poljoprivredne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike, F – Naselja ruralne periferije, te sedmi tip s naseljima koja su svojim obilježjima bila udaljena od ostalih naselja (G - Ostala izvangradska naselja, kao pretežito mala, slabo infrastrukturno opremljena naselja). Izrađena je karta tipova ruralnih područja, analizirane pojedine varijable po tipovima te udio pojedinih tipova po hrvatskim regijama i županijama. Šesto poglavlje završava kritičkim osvrtom na mjere razvoja ruralnih područja Hrvatske, među kojim je primjetan nedostatak konkretnijih mjera za neproblemska ruralna područja. U zaključku autor konstatira da su dobivene razlike u obilježjima tipova „potvrda glavne hipoteze o nehomogenosti odnosno strukturnoj i funkcionalnoj raznolikosti ruralnih područja Hrvatske“ (228. str.) te završava knjigu s nadom da će posebnosti ovih područja biti bolje prepoznate kao potencijali razvoja temeljenog na kvaliteti življenja. Nakon zaključnog poglavlja priložen je sažetak na engleskom jeziku, literatura i izvori podataka te popis varijabli i matrice faktorske analize, kao i izabrani pokazatelji tipova ruralnih i urbaniziranih naselja i gradova Hrvatske. Knjigu Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske svakako trebamo ubrojiti među one koje otvaraju nove perspektive. Razuvjerava sve koji su hrvatska ruralna područja ikada promatrali isključivo kao monofunkcionalna, problematična, idilična, zastarjela, zaostala u vremenu, bliska prirodi, jednosložna… Jer ona su i kompleks, bogatstvo funkcija, suprotnost pejzaža, dinamični trendovi. Upravo rezultati tipologije ruralnih područja predstavljaju izvrstan temelj za provedbu razvojnih mjera prikladnih za pojedine tipove područja ovisno o njihovim specifičnim obilježjima. Ova knjiga je zato i promocija geografskog – integralnog, uzročno-posljedičnog načina razmišljanja o strukturama i procesima u prostoru, i doprinos aplikativnosti geografije u suvremenom društvu.

Petra Radeljak


108

OBLJETNICE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

U studenom ove godine naš uvaženi profesor Miroslav Sić navršava 80. godina života. Povodom tog događaja uredništvo Geografskog horizonta pripremilo je retrospekt o znanstvenom i stručnom djelovanju našeg profesora. Dr. sc. Miroslav Sić, redoviti profesor u mirovini, rođen je 15.11.1932. u Sremskoj Kamenici (općina Petrovaradin) u Srbiji. Srednjoškolsko (gimnazijsko) obrazovanje stekao je u Sremskim Karlovcima i Zagrebu. Geografiju je diplomirao 1955. na Geografskom odjelu PMF-a u Zagrebu temom Petrovaradin. Geografski prikaz. Po završetku studija kraće je vrijeme bio zaposlen u Konzervatorskom zavodu (Odjel za zaštitu prirode) u Zagrebu. Na matičnom je Odsjeku radio punih 45 godina, od 1958. do umirovljenja 2003. Poslijediplomski studij završio je 1965. obranom teme Agrarna naselja Srednje Posavine, a doktorsku disertaciju pod nazivom Bosutska nizina-prilog poznavanju regionalne geografije Hrvatske obranio je 1974. U znanstveno-nastavno zvanje docent izabran je 1974, u izvanrednog profesora 1982, u redovitog profesora 1989, a 1998. postaje redoviti profesor u trajnom zvanju. Ističemo da je tijekom znanstveno-nastavne karijere u dva navrata boravio na usavršavanju u Francuskoj i to na Unité de l' enseignement et de recherche de Geographie, Université de Paris X – Nanterre (1977. i 1983). Profesor Sić se tijekom više od četrdeset godina rada na Geografskom odsjeku ponajviše bavio problematikom vezanom uz promet i regionalni razvoj, a u zrelijim godinama istraživački interes je usmjerio i na ekonomskogeografsku tematiku. Iz navedenih je područja objavio 40-ak znanstvenih i 50-ak stručnih radova. Važniji radovi objavljeni u tom razdoblju su: Sić, M. (1978): Ausbau und Auswirkungen der ersten Autobahnen in Jugoslawien, Geographical Papers 4, 29-39; Sić, M. (1985): Mreže gradskog autobusnog prometa u SR Hrvatskoj i njihova uloga u razvoju prigradskih područja, Radovi Geografskog odjela 20, 11-19; Sić, M. (1993): Osnovna pitanja razvoja i organizacije prometnog sustava Hrvatske, Geografski glasnik 55, 13-26; Sić, M. (1994): Razvoj i perspektiva Zagreba kao prometnog čvorišta europskog značaja, Geografski glasnik 56, 129-142; Sić, M. (2003): Regional Disparities in Croatia, Hrvatski geografski glasnik 65 (2), 5-28. Sudjelovao je na 30-ak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, većinom s referatom. Bio je voditelj dva i suradnik na sedam znanstvenih projekata. Znanstveno je doprinio razvoju prometnog sustava Hrvatske, posebno ulozi autocesta u organizaciji prostora, te tendencijama regionalnog razvoja Hrvatske prema modelu centar-periferija.

foto: Vedran Prelogović, 04.09.2011.

80-godišnjica života prof. dr. sc. Miroslav Sić


GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

109

Generacijama studenata Geografskog odsjeka profesor je ostao u sjećanju kao vrstan pedagog o čemu zorno svjedoči 200-ak ocjenskih radova obranjenih pod njegovim mentorstvom, kao i kolegiji koje utemeljio i predavao, a i danas su sastavni dio sveučilišnog kurikulima geografije u Zagrebu. Kao asistent sudjelovao je u nastavi Proseminara I, Regionalne geografije IV (Alpski prostor), Vježba iz Alpskog prostora, Vježba iz regionalne geografije IV, Vježba iz regionalne geografije Jugoslavije I i II, Geografskog seminara, Vježba iz globalnog povezivanja i regionalnog diferenciranja (litoralizacija). U znanstveno-nastavnim zvanjima predavao je sljedeće kolegije: Prometna geografija, Regionalna geografije Srednje Europe, Geografski aspekt regionalnog planiranja, Geografija Europe i Ekonomska geografija. Osim na matičnom Odsjeku zapaženu nastavnu djelatnost ostvario je i na Studiju krajobrazne arhitekture Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je utemeljio geografske kolegije, koje danas predaju mlađi nastavnici Geografskog odsjeka u Zagrebu. Također je predavao na preddiplomskom studiju na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Značajan nastavnički angažman imao je na poslijediplomskim studijima Principi i metode regionalizacije i Geografske osnove prostornog planiranja na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te povremeno na poslijediplomskim studijima na Građevinskom, Arhitektonskom i Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Posebnom ističemo da je 1984. sudjelovao u izvođenju poslijediplomske nastave na Université de Paris X – Nanterre. Profesor Sić obnašao je različite funkcije na Geografskom odsjeku i Hrvatskom geografskom društvu. U razdoblju 1994-1998. bio je pročelnik Geografskog odsjeka, a od 1990. do 1994. predstojnik Zavoda za regionalnu geografiju. U dva mandata bio je predsjednik Hrvatskog geografskog društva (1976-1977. i 1978-1979) i glavni urednik znanstvenog časopisa Hrvatski geografski glasnik (1990-2005). Član je Hrvatskog znanstvenog društva za promet i Hrvatske sekcije The European Regional Science Association. Za svoj rad je dobio priznanje Društva prometnih inženjera Hrvatske, diplomu Republičke zajednice za znanstveni rad i zahvalnicu Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Po umirovljenju profesor je ostao stručno i nastavno aktivan. Tijekom posljednjih desetak godina objavio je u međunarodnim geografskim glasilima nekoliko zapaženih radova: Sić, M. (2007): Spatial and Functional Changes in Recent Urban Development of Zagreb, Dela 27, 5-15; Sić, M. (2009): Utjecaj autoceste Zagreb-Split na regionalni razvoj Like, Hrvatski geografski glasnik 71 (1), 87-100. Također je s izlaganjima sudjelovao u radu 4. i 5. hrvatskog geografskog kongresa, a posebno ističemo njegovo stručno vođenje terenskih ekskurzija na oba kongresa. Osim toga, profesor je nastavio sudjelovati na zimskom i ljetnom seminaru za geografe, kao predavač i aktivni sudionik ovih tradicionalnih okupljanja učitelja i nastavnika geografije. Za 80. rođendan želimo profesoru Siću dobro zdravlje i još puno godina uspješnog bavljenja životnim pozivom – geografijom.

Vedran Prelogović


110

OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Mislav Matišić dobitnik Nagrade Maja Pisk za uzornog studenta 2012. godine Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Maja Pisk (u sastavu: voditelji smjerova diplomskog studija i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka), nakon pomno razmotrene dokumentacije nominiranih kandidata (10% studenata s najboljim prosjekom ocjena) donijelo je odluku da se nagrada za uzornog studenta 2012. godine dodijeli studentu integriranog smjera geografije i povijesti

Mislavu Matišiću Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu podjele prvostupničkih svjedodžbi u Velikoj amfiteatralnoj dvorani zgrade na Marulićevom trgu 19, u Zagrebu, 11. veljače 2012.

O b r a z l o ž e nj e: Kriterij za dodjelu Nagrade: 1. prosjek svih položenih ispita na dodiplomskom studiju, odnosno tijekom šest semestara na integriranom smjeru, i 2. znanstveno-stručne i stručno relevantne aktivnosti (objavljeni radovi, sudjelovanje na znanstveno-stručnim skupovima, radionicama, seminarima, u radu studentskih i drugih organizacija, volontiranje i sl.). Mislav Matišić ostvario je najviši prosjek ocjena (4,78) i drugu po redu najvišu ocjenu za stručno-radne reference među predloženim kandidatima za nagradu. Od stručnih i stručno relevantnih aktivnosti izdvaja se sljedeće: sudjelovanje u pisanju i pripremanju dviju radnih bilježnica iz geografije za srednje stručne škole (2009), turističkogeografsko vođenje sudionika 41. Međunarodne fizičke olimpijade u Zagrebu (2010), predstavljanje Geografskog odsjeka na tri Smotre Sveučilišta u Zagrebu, te sudjelovanje u pripremanju rasprave Suočavanje s prošlošću na internetskim portalima Društva za hrvatsku povjesnicu (2011). Stručno-radne reference upotpunjuju raznovrsne društvene i humanitarne aktivnosti: predsjednik je akademskog zbora Filozofskog fakulteta Concordia discors, jedan od organizatora 1. Susreta pjevačkih zborova Sveučilišta u Zagrebu, jedan od osnivača i predsjednik Udruge astmatičara Thalassotherapije u Crikvenici, član odbojkaškog tima PMF-a, član Kluba studenata geografije, član dramske sekcije Kluba studenata elektrotehnike (KSET-a) itd. Izloženo potkrjepljuje da je riječ o studentu kojeg karakterizira visoka radna etika, stručna izvrsnost, integritet i humana osobnost, po čemu u potpunosti zadovoljava propozicije za uzornog studenta. Mislavu Matešiću čestitamo na dodjeli ovog vrijednog priznanja sa željom za nastavak uspješne afirmacije pozitivnog sustava vrijednosti među studentima Geografskog odsjeka.

Predsjednik Povjerenstva,

Dr. sc. Dane Pejnović, red. prof.


OBAVIJESTI GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

111

Dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2011/2012. Od 213 predloženih radova za Rektorovu nagradu, nagrađeno je njih 96, a za posebnu Rektorovu nagradu bilo je 25 prijedloga, od kojih je 16 nagrađeno. Među 96 dobitnika Rektorove nagrade su i studenti Geografskog odsjeka PMF-a:

Ivan Tekić i Neven Tandarić:

Percepcija geografije u javnosti (mentor: Dr. sc. Ružica Vuk)


112

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

ERRATA CORRIGE Geografski horizont 1/2012

foto: Jan Mokre

Jan Mokre: NOVI MUZEJ GLOBUSA AUSTRIJSKE NACIONALNE KNJIŽNICE U BEČU (str. 100 i 101)

Sl. 5. Sedma dvorana Muzeja globusa


113

foto: Jan Mokre

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

Sl. 6. Galerija kolekcionara


114

UPUTE SURADNICIMA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

UPUTE SURADNICIMA Geografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji. Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12). Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta. Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu. Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).


115

UPUTE ZA CITIRANJE: Literatura članak u časopisu:

Henkel, R., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)

Lozić, S., Fuerst-Bjeliš, B., Perica, D., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:

Stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. Pepeonik, Z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:

Klemenčić, M., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Mirošević, F.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:

Stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb. Graham, B., Ashworth, G. J., Tunbridge, J. E., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:

Faričić, J., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_ novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

Izvori publikacije: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica:

Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.) U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo Rukopisi se upućuju na adresu:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Glavni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: hgd@geog.pmf.hr


Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu) pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: hgd@geog.pmf.hr

Kupac

.........................................................................................

Ulica i kućni broj

.........................................................................................

Broj pošte i mjesto ......................................................................................... Matični broj

.........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................ Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu) popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr. Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište

Količina


Veni Marinković i Slaven Kliček

Transformacija i suvremeni razvoj Općine Dugopolje

Radovan Pavić

Na temeljima geografije II – zemljopisni položaj i prostorni odnosi

Radovan Pavić

Prostorna raščlamba Republike Hrvatske

Nikola Glamuzina

Geografska dimenzija promjena u svjetskom turizmu na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće

Lučka Lorber

Revitalizacija starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi Projekt ReTInA

Marin Cvitanović

ZAMBIJA – Tragovima Davida Livingstonea

K A R TA G O V O R I : CIJENA: za pravne osobe 30 kn za fizičke osobe 25 kn

Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj


Geografski horizont 58/2 (2012)  

Stručno-informativni časopis Hrvatskog geografskog društva. Izlazi dva puta godišnje. Besplatan za članove HGD-a. Informacije o kupnji na ww...

Advertisement
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you