U
New music for guitar
mjesto ulaska u gnostičke, posvećene prostore Nove glazbe, pristupačan gitaristički program ove kompaktne ploče nudi pitku glazbu 20. stoljeća, atraktivnu i «običnimð zaljubljenicima u glazbu, ali i glazbu koja u sve tri skladbe poznatim glazbenim uzorcima pridodaje nova značenja. Stoga bismo je mogli nazvati Novom: nova pučka glazba (tango), nova klasična glazba (sonata), nova uporabna glazba (cirkuska glazba)... Pridjev novo ne odnosi se ovdje na spekulativne glazbene svjetove. Ovom prilikom on samo govori o jednostavnom, ali ipak novom oblikovanju melodijskih, harmonijskih, ritamskih, interpretacijskih i drugih ćelija, te glazbenih stilova i pravaca koji su sastavni dio odrastanja i života suvremenog čovjeka. Stoga skladbe s nosača zvuka i sada mogu suvremenim skladateljskim praksama poslužiti kao primjeri glazbe okrenute konzumaciji publike. Trostavačna Tango suita br. 1 za dvije gitare neprikosnovenog «kralja tangað Astora Piazzolle (1921.-1992.), objavljena je 1985. g., te posvećena poznatim gitaristima - braći Sérgiu i Odairu Assad. O širokoj popularnosti
skladbe svjedoče mnogobrojne obrade, koje su tijekom prethodnih 25 godina nastajale za različite izvođačke sastave: orkestar sa solo saksofonom, dvije marimbe i bongose, gitaru i bandoneón, klavirski trio, puhački kvintet, kvartet saksofona, ali i fagota… Bandoneón je tipičan instrument za Piazzollu. Stoga bi se u skladbi za dvije gitare mogle očekivati i skladateljske nedorečenosti.
Ipak, ovu skladbu resi majstorski krasopis do razine koja skladbu čini utjelovljenjem svega onoga što je široj publici poznato kao osebujan Piazzollin stil. Virtuozna, rascvjetana, senzualna dramatika, naglašena sinkopiranim ritmovima ispunjenima energijom, sentimentalnost i emotivnost koje otkrivaju melodie lunghe drugog stavka te nestalna horizontalna polimetrija poput one između 4/4 i 6/8 (u prvom stavku) ili 4/4 i 5/4 (u drugom stavku) pripadaju do tada već dobro razvijenom i utvrđenom Piazzollinom stilu tango nuevo. Većina glazbenih pisaca naglašava utjecaj jazza na