__MAIN_TEXT__

Page 1

Literarni radovi UÄ?enika petog i sedmog razreda

Mentorica: Blanka SmiÄ?iklas Basar


Što je ljubav?

Što je to ljubav? To je poklon koji se svakome može od srca darovati; roditeljima, prijateljima, simpatijama i svemu oko nas. Roditelji brinu o nama još otkako smo bili mali. No, dobro, oni nas još uvijek smatraju malima. Ponekad nas smeta kada nas tako nazivaju, ali oni nam to govore od milja. Mnogo puta nas iznenade poklonima za rođendan ili Božić. Ove godine sam od njih dobio najljepši poklon do sada - električnu gitaru. Bio sam presretan kad sam je vidio. Toga sam dana bio beskrajno zahvalan mami i tati. Roditeljima treba biti zahvalan za njihovu brižnost i ljubav koju nam daju svakoga dana. Naravno da ima i trenutaka kada se znamo posvađati, ali moramo znati da smo im mi najvažniji na svijetu. Danas smo se Luka i ja dogovorili da ćemo ići van igrati nogomet, a zatim u park. Lijepo je imati prijatelja jer ne moraš sam pobijediti dan. Bez prijatelja smo usamljeni. Dosadno bi bilo zapucati na gol ili prošetati parkom. Prijateljstvo nam svima treba i uz prijatelje sve je lakše. U zadnje vrijeme zbilja sam popustio u školi jer sam zaljubljen. Zarumeniš se čim ugledaš njezinu ljubavnu SMS poruku ili ako je sretneš u školi, a ona ti osmijehom mahne. Jednom smo zajedno izašli van. Na kraju me zagrlila i sretni smo otišli svojim kućama. Kako je lijepo biti zaljubljen!

Lovro Skolan, 7. a


Jesenska šetnja

Bio je oblačan, no topao jesenski dan. Lišće je padalo, sunce je sjalo, a ja sam se smijao. Bio je to dan kada sam išao brati kestene. Volim brati kestene pa sam bio jako sretan. Majka i ja krenuli smo prema šumi. Pred šumom je bilo mnogo mokrog lišća raznih boja koje se nakon kiše sjajilo na suncu. Izgledalo je predivno, kao čarolija. Šareni put lišća odveo nas je u šumu. Tlo je bilo puno kestena, žirova i naravno, lišća. Mi smo sretno punili svoje vrećice kestenima. Odjednom je počela padati kiša, no majka i ja nismo se na to obazirali. Bilo je hladno. Nakon kratkog pljuska na nebu se pojavila duga. Bila je predivna, raskošnih boja. Vjetar je puhao i bodljikave su kestenove košuljice padale po nama, no mi smo ulazili sve dublje u šumu. Tamo je bilo mnogo gljiva, a najviše je bilo sunčanica. Ubrali smo nekoliko i krenuli kući. Na putu iz šume lišće je lagano padalo po nama. Polako smo pješke krenuli kući. Doma nas je čekala baka koja je pripremila vatru. Pekli smo kestene, a kad smo ih ispekli pozvali smo susjede te smo ih svi zajedno jeli. Otac je iz podruma donio mošt jer on dobro prija uz kestene. Svi smo se zabavili. Tako sam proveo jedan jesenski dan.

Zvonimir Trbuščić, 7. b


Što je ljubav?

Ljubav je najljepša stvar koju čovjek može osjetiti, to je osjećaj kao da lebdiš na nebu. Osjećaš se veselo, radosno, stalno razmišljaš o toj osobi, ne možeš razmišljati ni o čemu drugom. Ta osoba kao da ti je obuzela mozak. Kad si zaljubljen u školi si lošiji, stalno si ne fejsu, nikad ne učiš, a taj tvoj mozak se ponaša kao da je sve super i kao da se cijeli svijet vrti oko te osobe. Ideš spavati, a još uvijek ti je mobitel u ruci i pitaš se voli li te ta osoba ili ima drugog dečka ili drugu simpatiju. Stalno si u brizi hoće li te nastaviti voljeti ili će te šutnuti kao nogometnu loptu, no onda se pojavi u tebi iskrica koja ti govori sve će biti u redu. Ujutro kad se probudiš pomisliš prvo na tu osobu i je li na fejsu. U ljubavi nikad ne možeš razmišljati ni o školi, ni o prijateljima pa čak ni o roditeljima. Izoliran si od društva, nikad ne možeš normalno odigrati igru, a da je ne prekineš. A napokon, kada vidiš tu osobu svega te sram, sram te pogledati je u oči nakon te silne ljubavi. No, u svakom dobru ima i zla, a ako pođe po zlu pojave se svađe, tuče, ružne poruke što je teško kontrolirati ako si povrijeđen. U ljubavi, ako napraviš krivi potez, veza se može razbiti na milijun komadića. Ipak, svemu mora doći kraj pa tako i ponekoj ljubavi. Svaki čovjek mora barem jednom iskusiti ljubav.

Dominik Popovački, 7. b


Moderna bajka

Jednom davno živjela je jedna princeza. Imala je smeđu kosu meku poput svile. Mirisala je po jagodama. Oči su joj bile plave kao more, a osmijeh kao rasplesane zrake sunca. Živjela je u Kraljevstvu Tamo Tamo Daleko. Ime joj je bilo Ljepotica. Ljepotica je vrijeme najradije provodila u svojoj sobi ispunjenoj video igricama i raznom elektronikom svirajući električnu gitaru. Najbolja prijateljica bila joj je Trnoružica, također princeza, iz Ružinog Kraljevstva. Ona je uživala svirajući bubnjeve na kojima su nacrtane ruže. Nosila je ružičaste leće i mirisala po ružama. Najdraža boja bila joj je, naravno, ružičasta. Jednog dana Ljepotica je nazvala Trnoružicu i požalila joj se da joj roditelji ne dopuštaju da osnuje rock bend, a sami su rockeri. Trnoružica joj je predložila da se nađu u Discu. Kada je Ljepotica došla, Trnoružica joj je predložila da nazovu prijateljice koje bi možda poželjele svirati u rock bendu i da zajedno pobjegnu u New Electrico. Ljepotica je pristala. Trnoružica je nazvala Pepeljugu iz Vilinskog Kraljevstva koja svira klavijature, a Ljepotica Snjeguljicu iz Ledene Zemlje koja svira bas gitaru. Dogovorile su se da će se naći na heliodromu Aerotorij. Krenule su u New Electrico helikopterom. Napokon su stigle u New Electrico i bile su sretne i oduševljene njegovim izgledom. Iznajmile su audija te krenule prema hotelu Queen. Napravile su prvu probu i shvatile da zvuče savršeno. Uskoro su organizirale prvi koncert koji je bio vrlo uspješan. Princeze su uživale u sviranju i imale još mnogo koncerata. U New Electricu su živjele su dugo i sretno do kraja života.

Ana Miljavac, 5. a


Moderna bajka

Živio jednom jedan kraljević koji je jako želio izaći iz palače, no kralj i kraljica mu to nisu dopuštali. Pazili su ga kao zjenicu u oku. Kraljević je živio raskošno, ali to mu je dosadilo i jedne noći je odlučio izaći van. Kad su svi zaspali, uzeo je uže i spustio se niz zid palače. Kada je izašao van na nebu je ugledao svjetlucave zvijezde i mjesec koji je ličio na bananu. Ušao je u šumu i tamo vidio zeca kako trčkara. Pratio ga je i uskoro stigao do male kolibe. Tamo je spazio djevojku kako luta. Bila je tužna. Polako joj je prišao i upitao je zašto je tužna. Rekla mu je da ju je vještica začarala te da je preko noći lijepa djevojka, a preko dana ružna crna zmija. Kraljević joj je odlučio pomoći. Odveo ju je kod kraljevskog čarobnjaka koji je baš bio završio napitak za pretvaranje. Djevojka-zmija je popila napitak i čarobnjak je rekao kako se nikada više neće pretvoriti u zmiju. Čim ju je kraljević ugledao na svjetlu, odmah se zaljubio. Nakon par dana čula su se svadbena zvona. Kraljević je oženio djevojku koja se više nikada nije pretvorila u zmiju. Pred oltar ju je odvezao u zlatnoj kočiji sa zlatnim kotačima, a konji su imali dijamantne oklope i zlatna sedla. Nakon krasnog vjenčanja živjeli su sretno do kraja života.

Dorian Mihalić, 5. b


Moderna bajka

Bila jednom jedna djevojčica. Nosila je žutu kapicu pa su je zvali Žutokapica. Imala je tri prijateljice: Bjelokapicu, Plavokapicu i najbolju – Crvenkapicu. Svaka je imala strašnu i zanimljivu priču. Bjelokapičinu tetu je napao medvjed, Plavokapičinog strica je napala zmija, a Crvenkapica i Žutokapica imale su najbolje priče. Crvenkapicu i njenu baku pojeo je vuk, Žutokapičinog djeda otela je lisica. Žutokapica je na svom romobilu otišla djedu u posjet, ali kada je stigla djeda nije bilo. Jedino što joj je upadalo u oči bio je papirić na kojem je pisalo Otišao djed u lov. Žutokapica je odmah shvatila da je krivac lisica koju je djed lovio prije nekoliko godina. Žutokapica je otišla kući s namjerom da spasi djeda. Kada je stigla, prvo je ležeći popila sok od naranče, a onda obukla žuto bajkersko odijelo te upalila svoj lebdeći motor. Otišla je do lisičje jame gdje su se čuli zmija, vuk, medvjed i lisica. Ušla je u jamu, a dok je ulazila vidjela je puno naopako postavljenih peterokrakih zvijezdi. U toj se jazbini čula jeka pa se Žutokapica nečeg dosjetila. Sakrila se u mraku na mjestu gdje se najbolje čuje, zavikala i uplašila vuka, zmiju, medvjeda i lisicu pa je spasila svoga djeda. Žutokapica je organizrala piknik i sve pozvala. Veselili su se i zaključili kako dobro na kraju uvijek pobijedi.

Roko Leš, 5. a


Djed i baka Baš je nešto čudno u zraku djed trepće kad vidi baku. Nešto se čudno zbiva u kući kao da baka djeda muči. Nigdje ni traga djedu ni baki, a oni sretni šeću u zgradi. Na Valentinovo svi se vole samo baka i djed jedno drugo love. Baka djedu mira ne da, a on uvijek nešto treba. Sve bih dao da su bolji al' to ne ovisi o mojoj volji.

Filip Bursić, 5. a


Pored tebe

Kad prolaziš ispod moga prozora, skriven stojim iza njega. Ni ne sanjaš da tu jedno srce kuca za tebe.

Kad te vidim na ulici, prelazim na drugu stranu. Pred tobom skrivam se, a želim biti pored tebe.

Kad se iznenada nađeš pored mene, poželim te uhvatiti za ruku, ali u trenu nestane moja hrabrost kad si pored mene.

Frano Mihailović, 7. a


Trinaestogodišnjaci

Trinaest godina imaš jednom i nikada više i samo se tada misao svaka u glavi kao na vjetru njiše. Jedino s trinaest osjećaš pravu sreću jer kad porasteš bezbrižno vrijeme se briše i onda netko drugi po zidu piše, javno objavljuje u školi kako nekog ludo voli.

Lucija Gvozdić, 7. a

Profile for Gordana Sutej

Sto je ljubav  

Sto je ljubav  

Profile for gsutej
Advertisement