More izgubljene ljubavi
Celestria je sada znala zašto ju je more toga jutra povuklo k sebi. Nije to bilo zbog Bouncyja, nego zato što je upravo progutalo njezina oca. Mirnoća njegove površine bio je jednostavno san puna želuca. Zrak je bio vlažan i slan, sunce joj je grijalo lice, nebo je bilo blistavo modro, oprano kišom. Iako je jutro bilo savršeno, Celestria je osjećala mučninu u želucu. Dok je stajala nasred široke plaže, sjene izobličene liticama i stijenama i bespomoćno gledala u more, neki je ribar, izvlačeći svoju mrežu, podigao pogled prema maloj barci koja se njihala na obzoru. ≈Hej, Skippere, vidiš ono tamo?√ doviknuo je prijatelju. Merlin, nadimkom Skipper, stao je trenutak zaklanjajući oči od sunca žuljevitom rukom. ≈Izgleda kao čamac√, polako je odgovorio. ≈Ribarski čamac?√, ponovio je Trevor. ≈Motorni čamac√, rekao je Merlin upućeno. ≈Vidiš koga unutra?√ ≈Ne, osim ako spava√, nacerio se Trevor otkrivajući veliku rupu na mjestu gdje su nekoliko godina prije bila istjerana dva prednja zuba u tučnjavi ispred Snout & Hounda. ≈Bolje da odemo pogledati√, rekao je Merlin. ≈Hajde da prvo obavimo ovo.√ Završili su sa svojim poslom istresavši ribu u velike bačve, gdje se izvijala hvatajući zrak i polako ugibala. Potom su se prevezli do barke. Privukli su svoje plovilo uz bok pa je barka poskočila na valu. ≈K vragu!√, rekao je Trevor naginjući se da bolje pogleda unutra. ≈Prazna je.√ Zamišljeno je protrljao čekinjastu bradu. ≈Nema žive duše√, rekao je Merlin začuđeno. ≈Kamo je mogao otići?√ ≈Pojma nemam. Pojela ga velika riba.√ Merlin se počeo smijati na vlastitu šalu. Trevor mu se pridružio. Njemu je bilo smiješno sve što bi Merlin rekao. ≈Što ti misliš?√, pitao je Merlin nakon nekog vremena vrteći glavom. 83