Page 323

More izgubljene ljubavi

Archiejevo lice postajalo je sve crvenije dok je pokušavao potisnuti bijes i poniženje. Nikada u životu nije bio tako uvrijeđen. Usredotočio se na dugove i ponudu koju su mu trebali dati te pokušao ignorirati njihovu glupost. Iznenada je kućom odjeknulo Bouncyjevo pijukanje i Archiejevo je srce poskočilo. No taj je osjećaj bio kratka vijeka jer je s dječakom, držeći ga za ruku, došla Elizabeth, a gornja usna izbočila joj se od bijesa. Troje posjetitelja okrenulo se kada je krupna figura Elizabeth Montague ispunila okvir vrata koja su iz krila s kuhinjom vodila u predvorje. ≈Majko!√, viknuo je Archie, koji je izgledao zapanjeno. ≈Što...√ ≈Kako se usuđuješ ne obavijestiti me da namjeravate prodati Pendrift! Moram to saznati od svojeg unuka.√ Udarila je štapom o pod, kao da njezino bijesno lice nije dovoljno dobro govorilo koliko je ogorčena. Bouncy je baku gledao u čudu jer su joj uši postale jarko crvene. ≈Ispričavam se√, rekao je Archie Weavelima nadajući se da će je uspjeti ugurati u salon. Poput neke od svojih junica, nije se htjela pomaknuti. ≈Htjeli smo ti reći kada sve bude dogovoreno√, blago je objasnio kroz stisnute zube. Julia, koja je čula poznatu grmljavinu glasa svoje svekrve, pohitala je u predvorje. Iznenada, ugledavši zapanjeni izraz na savršeno našminkanom licu gospođe Weavel, došlo joj je da pukne od smijeha. Soames, koji se skrivao u smočnici, čuo je sve; i on se smješkao za sebe. Uz malo sreće, Elizabeth Montague odbit će svakog kupca koji bude imao tu nesreću da je sretne. Elizabeth se okomila na posjetitelje. ≈Znate li koliko sam dugo živjela u Pendriftu? Gotovo šezdeset godina. Šezdeset godina! Znate li koliko je moj pokojni muž, Ivan Montague, živio ovdje? Cijeli svoj život. Ova kuća pripada obitelji moga muža tri stotine godina. Ako mislite da ću mirno 321

More izgubljene ljubavi  

Mozaik knjiga: Santa Montefiore - More izgubljene ljubavi

More izgubljene ljubavi  

Mozaik knjiga: Santa Montefiore - More izgubljene ljubavi

Advertisement