Page 230

Santa Montefiore

vrata svezala svilen Hermésov šal. Dugu plavu kosu očetkala je unatrag tako da se valovito spuštala preko ramena. U prizemlju su Federicini psi uzbuđeno navalili na nju. Dvije sobarice nasmiješile su se prolazeći s čistim ručnicima i plahtama. Bile su sitne, preplanulih lica i sjajne crne kose koja im je padala niz leđa. Očito ih se dojmila, jer su počele brbljati čim su malo odmaknule. Waynie je već jela doručak u blagovaonici za dugim samostanskim stolom na kojem su bili posluženi kruh, pršut i voće. ≈Dobro jutro, Celestria√, rekla je vedro. ≈Mislim da u životu nisam spavala tako dobro. Ovaj krevet je bolji od onog starog koji je Alfie kupio kad smo se preselili u Anslem Road. Uzeo ga je od Petea Duffa, koji je držao skladište u Harrogateu, puno svakojakog smeća, u zamjenu za neke popravke. Ako je mogao, Alfie nikada ništa nije plaćao. Čak ni moj prsten.√ Pogledala je dolje na svoju ruku i nasmiješila se. ≈Meni je tako svejedno. Važna je namjera.√ Celestria je prošla pored šanka i gladno promatrala drvene zdjele pune šipka i smokava. ≈Ovdje mi se stvarno sviđa, Waynie√, rekla je odlučno uzimajući šipak. Waynie se nasmiješila. ≈Znate, nisam ovo očekivala. Da vam pravo kažem, bila sam vrlo uplašena. Ali ovo mjesto ima u sebi nešto čudesno.√ Spustila je glas sumnjičavo gledajući po prostoriji i nagnula se naprijed. ≈Osjećate li miris ljiljana? Nisam vidjela ni jednog jedinog ljiljana otkako smo stigli. To je čudesno.√ Uspravila se i nastavila normalnim glasom. ≈Ne znam reći zašto, ali već se osjećam stoput mlađe. Zar nije divan zvuk tih zvona? Uopće nisu kao zvona u Engleskoj. Trebala sam spavati kao top, ali sam se probudila s uzbuđenjem u trbuhu. Dogodit će se nešto izvanredno, osjećam to.√ ≈Ima tu neka ptica da potvrdi taj osjećaj?√, našalila se Celestria sjedajući. 228

More izgubljene ljubavi  

Mozaik knjiga: Santa Montefiore - More izgubljene ljubavi

More izgubljene ljubavi  

Mozaik knjiga: Santa Montefiore - More izgubljene ljubavi

Advertisement