Issuu on Google+

Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 13 / Godina 2 / siječanj 2016.

Foto: Ivan Gundić

STUDENTSKI DOMOVI

INTERVJU: TANJA RUDEŽ

ZLATKO DIZDAREVIĆ

Studentski zbor i odbori znali za poskupljenje već godinu dana?

Trebamo reforme u znanosti, ali ih ne želi dio moćnika iz akademske zajednice

ISIL je gotov ako mu se radikalno presjeku izvori financiranja i logistike

Str. 2-3

Str. 11

Str. 13


2

Studentski život

Siječanj 2016.

IMPRESSUM GLOBAL

Novine studenata FPZG-a

Izdavač

Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc. Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com

Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com

Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com

Uredništvo Marija Gaura, Irena Domitrović, Silvija Vuković (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Kultura), Nina Vujčić (Lifestyle), Tibor Trupec (Reportaža, Zadnja), Petra Jakovina (Društvo), Mislav Lugonjić (Sport), Dora Kršul (Intervju, Kolumne/Komentari/ Mišljenja), Milan Dalmacija (Tehnologija, Poduzetništvo, Novac), Hanan Nanić (Svijet/EU), Nika Mokos (Fotografija) Lektura Snježana Babić Višnjić Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr

Community manager Dora Kršul dora.krsul@gmail.com

Hrvoje Šoljić hrvojesoljic95@gmail.com

Fotoagencija Pixsell

STUDENTSKI DOMOVI Obnovljene sobe i infrastruktura ostali su u sjen Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

S

obe u studentskim domovima su poskupjele što je izazvalo veliko negodovanje studenata jer su mnogi za poskupljenje doznali u posljednji tren, ali čini se da bi ipak moglo doći do korekcija cijena, barem prema podacima kojima raspolažemo u trenutku zaključivanja ovog broja Globala. Naime, nakon što je Studentski zbor pozvao na prosvjed protiv SC-a, ali i nakon neslaganja među samim studentskim tijelima, SC je Studentski zbor i Vijeće studenata veleučilišta i visokih škola pozvao za stol kako bi raspravili mogućnost korekcije cijena. Odluka o poskupljenju smještaja zasjenila je potkraj prošle godine vijest o obnovljenim sobama u studentskim naseljima Stjepan Radić i Cvjetno naselje. Studentima je sporno to da se korekcija cijena tiče svih smještajnih kapaciteta pod nadležnošću Studentskog centra, dakle, i onih paviljona i studentskih domova koji ovim projektom obnove nisu obuhvaćeni. STIGLI U NEZAVRŠENE SOBE Do sanacijskog upravitelja Studentskog centra u Zagrebu, Peje Pavlovića, nakon mnogih neuspješnih pokušaja telefonskog kontaktiranja, ipak smo uspjeli doći i doznati kako je za njega ova tema glupost i prošlo svršeno vrijeme. Obavijestio nas je i da je sve vezano uz aktualnu temu već rekao te da izjave potražimo na drugim portalima. Budući da ova odluka o poskupljenju utječe na životni standard tisuća studenata, odgovore smo potražili u drugim institucijama. Kako doznajemo od potpredsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Mate Vukšića, traženu dokumentaciju koja im je obećana na sastanku s ministrom Mornarom i sanacijskim upraviteljem Pavlovićem, čekaju već više od mjesec dana. “Nažalost, od dokumentacije ništa, dobili smo novi prijedlog koji je samo malo ublažen u odnosu prema prvom, ali i dalje bez ikakvih konkretnih brojki, bez ikakvih izračuna na kojima bi prijedlog o poskupljenju trebao biti utemeljen. Iako bi Studentski centar prema

‘Crnjak je dao neke izjave s kojima on uopće ne može biti upoznat, poziva se na neke izjave od prije godinu dana, a u Studentski odbor ušao je prije mjesec dana’, kaže Ivan Atelj, predsjednik Studentskog odbora Ante Starčević

Studentski zbor poskupljenje ve

‘Neobnovljeni domovi skuplji su 48 posto!’ “Za primjer ćemo navesti studentski dom dr. Ante Starčević koji nije obnavljan. Prošle godine studenti su plaćali mjesečni najam u iznosu od 300 kuna u dvokrevetnim sobama, što je uz subvenciju MZOS-a od 105 kuna Studentskom centru u Zagrebu donosilo ukupno 405 kuna po studentu na mjesec. Ove godine subvencija MZOS-a po studentu iznosi 200 kuna, a uz prijedlog Studentskog centra da studenti plaćaju 400 kuna na mjesec Studentski centar uprihodi 600 kuna po studentu na mjesec. To će Studentskom centru donijeti dodatnih dva do tri milijuna kuna na godinu u ovom domu. Cjelokupno poskupljenje jednog mjesta u studentskom domu dr. Ante Starčevića iznosi 48 posto po studentu (s 405 na 600 kuna) u odnosu prema prošloj akademskoj godini, bez ikakvog obrazloženja Studentskog centra”, kaže potpredsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Mate Vukšić.

Mnogi studenti morali su otići u drugi smještaj jer im sobe nisu bile spremne Foto: Patricia Mršić

članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama trebao omogućiti uvid u traženu dokumentaciju, dokumente nismo dobili”, dodaje Vukšić. Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, uz podršku Hrvatskog studentskog zbora, predlaže tihi prosvjed zbog, kako kažu, niza nepravilnosti u radu SC-a, a prosvjedovalo bi se neplaćanjem mjesečne stanarine u svim domovima u Zagrebu dok se ne postigne dogovor prihvatljiv studentima. Jedan od razloga prosvjeda je i to da studenti nisu bili na vrijeme upoznati s poskupljenjem, kao ni s problemima koji ih očekuju pri preuzimanju prije rezervirane sobe. “Krenula sam na put iz Šibenika u šest ujutro s namjerom da se uselim u obnovljenu sobu u SD Cvjetno naselje. Dočekala me informacija da moj paviljon nije gotov te da mogu dobiti zamjensku sobu u kojoj nisu najbolji

Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav

PODRŠKA REKTORA BORASA Studentskog pravobranitelja Matiju Kikelja upitali smo kako je Inspekcija za dodjelu uporabne dozvole dopustila useljavanje u SD Cvjetno naselje s obzirom na to da radovi nisu bili gotovi ni 4. siječnja. “Informacija o tome je li zahtjev za izdavanje uporabne dozvole i kad podnesen mjerodavnom tijelu za upravne poslove graditeljstva - nemam. Pretpostavljam da se o tim ‘tehničkim’ stvarima skrbi investitor te kako one nemaju izravan utjecaj na same studente koji na poziv da usele ne bi smjeli biti opterećeni propustima takve vrste. Ako je propusta i bilo, tada je to pitanje za druga mjerodavna tijela koja prelaze razinu akademske zajednice unutar koje kao predstavnici studenata djelujemo.” Iako je Studentski zbor na spomenutom

sastanku u Ministarstvu znanosti 10. prosinca 2015., isključen iz pregovora, nastavili su sa svojim aktivnostima. “Istina je da smo isključeni iz pregovora unatoč tome što nam potporu protiv stihijskog poskupljenja cijena cijelo vrijeme daje rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Damir Boras. Neracionalno poslovanje i obnova domova nisu argumenti koje možemo prihvatiti kao razlog za poskupljenja! Studentski centar nije uložio niti jednu kunu, a troškovi održavanja bit će najmanje 50 posto niži nego što su bili dosad! Jedino transparentni prikaz prihoda i rashoda može biti temelj na kojem možemo razgovarati o eventualnoj korekciji cijena”, nastavlja Vukšić. ZBOR MOGAO DJELOVATI PRIJE? Studentski zbor je o novonastaloj situaciji bio i u komunikaciji sa Studentskim domskim odborima koji su ovom problemu pristupili s različitih stajališta. Potpredsjednik Studentskog domskog odbora Stjepan Radić Marijan Crnjak komentirao je kako je još prije godinu dana rečeno na jednom od sastanaka Studentskog odbora i Studentskog cen-

Veća energetska učinkovitost donosi uštede

Tisak Tiskara Novi list, Zvonimirova 20a, Rijeka Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com ISSN 1849-4722

uvjeti jer nedostaje dosta toga. Jako je bezobrazno što nismo pravodobno obaviješteni o stvarnoj situaciji. Čekalo se do zadnjeg trenutka želeći izbjeći skandal s useljenjem. Pitam se bi li oni dali novac za nešto čega nema?”, ispričala nam je studentica Matea Luša.

Pitanje poskupljenja zakomplicirala je i činjenica da su jednako poskupjeli uređeni i neuređeni domovi

Obnova je trajala nekoliko mjeseci, a namjera je s novouređenim kapacitetima dočekati Europske sveučilišne igre ove godine

Koliko će uistinu biti smanjeni troškovi za obnovljene domove pokušali smo doznati u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od načelnice sektora Vesne Bukarice. “Troškovi same energetske obnove iznose oko 105,8 milijuna kuna i samo taj dio troškova sufinancirao je FZOEU s 42,3 milijuna kuna. Prema projektantskim izračunima, postiže se godišnja financijska ušteda od oko 2,7 milijuna kuna. Treba istaknuti da se projektom postigla iznimno visoka razina energetske učinkovitosti, ali Studentski centar mjerenjem će utvrditi kolike su stvarno ostvarene uštede energije, pa time i troškova. Nije očekivana velika razlika između izračunatih i stvarno mjerenih vrijednosti”, kaže Bukarica.


Studentski život

Siječanj 2016.

ni poskupljenja, ali SC daje naznake da bi se cijene ipak mogle korigirati

i odbori znali za eć godinu dana?

ali istodobno nije za prosvjed i bilo koji tip protesta takve vrste. “SO je apsolutno na strani studenata, podržat će i pomoći u koordinaciji akcija SZ-a jer smo prije svega jedno zajedničko tijelo. Podržavam to što traže kalkulaciju na temelju koje su izračunate nove cijene, ali isto tako htjela bih istaknuti da smo cijelo vrijeme prošle godine imali redovite sastanke SO-a s predstavnicima SC-a gdje su nas pitali o uređenju domova i u tom smislu apsolutno dajemo podršku obnovi”, kaže ona. Iako je bila u komunikaciji sa SC-om, Ivić spominje kako nije bila u stalnoj komunikaciji sa SZ-om. “Podržavam SZ u onome što rade, ali privatno imam malo drukčije mišljenje. Ipak SO kao takav nije bio uključen u pregovore u Ministarstvu 10. prosinca 2015., a SZ je mene prvi put pozvao na sastanak 21. prosinca 2015.”, kaže ona. “Smatram da prosvjed i nekakva okupljanja i samo stvaranje nereda ili nemira nisu dobri. Bez obzira na to što podržavamo SZ, mislim da s obzirom na to kako smo svi skupa dosad surađivali, trebali bismo sjesti za stol i razgovarati s predstavnicima SC-a. Zbor je predlagao i novu korekciju cijena od novog ministra kad bude izglasana Vlada i u tom smislu definitivno više podržava-

Foto: Tin Koren

Razlozi za prosvjed koje navodi Studentski zbor

Studentski zbor poziva na prosvjed i poskupljenje smatra neutemeljenim jer SC u obnovu nije uložio svoj novac, a sad bi trebali štedjeti i u održavanju, studentski odbori u domovima načelno ne podržavaju prosvjed i problem poskupljenja žele riješiti za stolom s predstavnicima Studentskog centra. Ali i u njihovim krugovima ima suprotnih mišljenja... tra da će cijene domova poskupjeti dvostruko za obnovljene domove te da će cijena neobnovljenih domova porasti u omjeru od deset posto. “Njihov nastup je bio nejasan jer mi je neshvatljivo da smo mi bili informirani, ali ne i oni koji su službeno predstavničko tijelo studenata. Studentski centar je prema Studentskom odboru Stjepan Radić, koji je najveći predstavnik studentskih domova u Zagrebu, bio sasvim korektan. Najavili su još prošle godine da će domovi poskupjeti, a to je vjerojatno znao i Studentski zbor koji je, prema mom mišljenju, reagirao tek u posljednjoj fazi. Ne znam zašto nakon sastanaka s SC-om nisu prije istupili u medije jer danas ostaje nejasno zašto su poskupljeli neobnovljeni domovi”, komentira Crnjak koji smatra da je SZ mogao djelovati mnogo prije, ali je ispao student kampanjac koji reagira u zadnji tren i kada je šteta već učinjena. S druge strane navodi kako je SO aktivno sudjelovao u radovima te da su u stalnoj komunikaciji sa SC-om. “Kao odbor, imali smo sastanke s izvođačima radova gdje smo doslovno dogovarali koje će boje biti zidovi, kako će biti postavljeni kreveti i slično, kako bi studentima bilo što ugodnije ondje živjeti. U tom cijelom projektu Studentski zbor nije imao neku znatniju ulogu. Tek smo u prosincu sastančili nekoliko

Pejo Pavlović i Vedran Mornar potpisali su ugovor o obnovi 19. kolovoza 2015. Foto: Studentski zbor

puta”, kaže on. “Siguran sam da SC želi i hoće raspravljati o cijenama što će se morati dogoditi uskoro. Smatram da je studentski bunt potreban, ali smatram da do prosvjeda ne treba doći niti da bi studenti trebali prestati plaćati dom jer će tako ugroziti sebe. Trebali bismo sjesti i razgovarati kao što smo i do sada mogli”, zaključio je Crnjak. SUPROTNA MIŠLJENJA Ipak, na Crnjakove izjave Studentski zbor te drugi Studentski odbori odgovaraju s velikim negodovanjem i neslaganjem. Petar Labrović, predsjednik Studentskog zbora, koji je u projektu prošle dvije godine, ističe da je on taj koji je dao velik doprinos, a upravo na takav način i Studentski zbor. “Kao predsjednik Studentskog zbora sudjelujem u ob-

novi od prvog dana kad se počeo raditi taj projekt, dakle, od prosinca pretprošle godine”, pomalo ljutito komentira Labrović te nastavlja: “Osobno sam sudjelovao u svemu, od uredenja soba, biranja boja i svemu ostalom do izračuna cijena i kalkulacija cijena. Znali smo da domovi trebaju poskupjeti, ali nijedna konkretna stvar nije došla do nas do 9. prosinca 2015. godine”, kaže Labrović. Kolege iz Studentskog odbora Ante Starčević priklanjaju se Labrovićevu mišljenju, a predsjednik SO Ivan Atelj upozorava kako je osobno mišljenje Crnjaka zapravo neutemeljeno. “Ta izjava kolege Crnjaka je njegovo osobno mišljenje jer on ne može reći svoje mišljenje u ime Studentskog odbora. Dao je neke izjave s kojima on uopće ne može biti upoznat, poziva se na neke izjave od prije godinu dana, a u Studentski odbor ušao je prije mjesec dana. Kaže da SZ nije sudjelovao u raspravama za obnovu, a o tome se pričalo jos 2014. kad on još nije bio član SO”, kaže Atelj. PODRŽAVA LI ODBOR PROSVJED? Predsjednica SO Stjepan Radić, Manuela Ivić potvrđuje kako su bili u stalnoj komunikaciji s izvođačima te da su sudjelovali aktivno u uređenju domova, zatim daje potporu SZ-u kako bi doznali kako je došlo do poskupljenja cijena,

- Nepostojanje konkretnih izračuna iz kojih bi se jasno definirala cijena - Nepostojanje projekcija financijskih troškova Studentskog centra za budućnost - Studentski centar financijski je sudjelovao u obnovi domova s nula kuna i nemaju pravo kao razloge poskupljenja navoditi obnovu - Subvencija MZOS-a po studentu prijašnjih godina iznosila je 105 kuna, a početkom ove akademske godine povećana je na 200 kuna po studentu na mjesečnoj bazi što Studentskom centru od akademske godine 2015./2016. donosi dodatnih šest do sedam milijuna kuna na godinu. mo to”, zaključila je Ivić. Ivić je sada jasno protiv prosvjeda, ali ipak nakon što je SC potvrdio poskupljenje i neobnovljenih domova, ona je zajedno s Ateljom sastavila dopis koji su slali SC-u i medijima. “Pet sati smo pisali taj dopis da bi dan poslije davali izjavu za HRT u kojoj je rekla kako su ona i SO većinom za prosvjed i da je protiv poskupljenja”, potvrdio je Atelj. MORA BITI SAMOODRŽIVO Za kraj smo poslušali savjet upravitelja Peje Pavlovića te potražili njegova dosadašnja obrazloženja poskupljenja. Za portal srednja.hr izjavio je da će nove cijena smještaja osigurati da SC ponovno ne dođe u financijske teškoće uzrokovane preniskim cijenama uz koji se ne mogu pokriti operativni troškovi naših studenata. Prema uvjetima ulagača, Fondova EU, Vlade RH i FZOEU projekt mora biti samoodrživ i mora osigurati da više neće biti potrebna sanacija. Nastavlja, da stvari možemo gledati i logički te da cijena smještaja nije mijenjana u razdoblju od 1993. do 2009.godine. Tada je Cvjetno sa 105 poraslo na 300, a Sava sa 105 na 200 kuna. Studentski zbor komentira kako se ovakve odluke ne mogu i ne smiju donositi povijesnom metodom nego pravilnim izračunima.

3

ALTERNATIVNI SMJEŠTAJ

Studente će i dalje primati devet hostela

Šipušić G Antonija antonija.sipusic@gmail.com

S

vojevrstan test zagrebačkim ugostiteljima ove akademske godine bila je povećana potražnja zbog radova na paviljonima u studentskim domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje. Budući da je riječ o privatnim poduzetnicima koji su tržišno orijentirani, doznali smo koliko je njih uspjelo prepoznati studentsku populaciju kao sadašnje i buduće korisnike svojih usluga. Unatoč svemu, povećana potražnja nije rezultirala masovnijim priljevom studenata u hostelske sobe. Najaktualnija tema koja je kolala studentskim krugovima prošlih mjeseci bila je ona vezana uz zamjenski smještaj zbog radova na studentskim domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje. Dom je izgubilo više od 4000 studenata koji su morali pokazati vještinu snalaženja. Alternativni smještaj mogli su pronaći u učeničkim domovima, hostelima ili u stanovima. Nekolicina hostela u Zagrebu, na primjer hostel Industrogradnja, koji i dalje nastavlja svoju suradnju sa studentima, prilagodio je tada svoju ponudu. “Pozivamo sve one koji nisu u mogućnosti plaćati preskup smještaj da dođu k nama, cijena i ponuda osta-

Foto: Filip Trezner

ju iste - 500 kuna na mjesec u trokrevetnim sobama za oko 200-tinjak studenata”, rekla nam je koordinatorica Gordana Babić. “Neki studenti koji nisu dobili dom žele se useliti u hostel nakon što se mi iselimo jer je to financijski prihvatljivije nego život na stanu”, dodaje studentica Valentina Galijan. Od kontaktiranih trideset hostela u Zagrebu njih samo devet svoje je ponude prilagodilo isključivo studentskim proračunima. Cijene se kreću od 900 do 1500 kuna na mjesec, a s ponudama s kojima su izašli početkom rujna nastavljaju i dalje. Ti hosteli su: Industrogradnja, Omladinski hostel Zagreb, Chameleon, Funk Lounge, The Brit, Fancy Hostel, Lapidarium, Old Lab i Zagreb Soul Hostel. Odaziv, suprotno očekivanjima, nije prevelik. Vlasnik hostela Old Lab, Marko Delonga kaže kako svake godina iznova nude povoljan smještaj u čiju su cijenu, među ostalim, uključene i režije, internet, mijenjanje posteljine te korištenje zajedničkog prostora za učenje. Uvjet je da borave minimalno tri mjeseca. Jeftiniju varijantu imali su jedino učenički domovi. “Vidjet ću hoću li ostati u učeničkom domu Novi Zagreb, 600 kuna na mjesec za Savu ipak je iznad mojih mogućnosti, a za 400 kuna koje sada plaćam uvjeti su zaista dobri, ništa mi ne nedostaje, toplo je”, komentirao je student Joakim Kristić. Većina učeničkih domova u Zagrebu raspoloživa je i dalje studentima, ali u skladu s popunjenošću vlastitih kapaciteta.


4

Studentski život

Siječanj 2016.

PREDSTAVLJAMO DOBITNIKE REKTOROVE NAGRADE PRIZNANJE Una Pale i Goran Popović napravili koristan uređaj

Osmislili i izradili govorni telefonski imenik za slijepe

G Antonija Markulin

Uređaj je četvrtasta kutija s jednim gumbom, sklopkom

antonija.markulin95@gmail.com VELI cINA JE VAzNA za paljenje i resetiranje, te sadrži još i mikrofon i

Urednica Ivana Kovačević i general pukovnik Slavko Barić na sastanku za časopis Foto: Luka Trbara

HRVATSKI KADET Medijski prostor još bogatiji

Hrvatsko vojno učilište pokrenulo svoj časopis

Prvi broj izašao je 18. prosinca i u njemu su obrađene razne teme vezane uz život studenata vojnog učilišta, među ostalim, život u vojnim kampovima, vojna obuka i život ljudi koji rade u vojsci Musulin G Mia mia_1610@hotmail.com

J

edini vojni časopis koji ima odrješene ruke - tako Hrvatski kadet, novi tromjesečni časopis studenata Hrvatskog vojnog učilišta Dr. Franjo Tuđman, opisuje njegova urednica Ivana Kovačević. Inače je prvostupnica novinarstva, koja se za studij Vojnog inženjerstva odlučila, kako kaže, “zbog otvaranja novih poslovnih mogućnosti, ali i želje za testiranjem vlastitih granica”. Za Global nam je predstavila početak i planove prvog vojnog časopisa koji rade kadeti, a čiji je prvi broj izašao 18. prosinca prošle godine. Kadeti su imali želju da se unutar svog slobodnog vremena kreativno izraze te da im se dopusti da pišu o čemu žele i kako žele. Kovačević ističe kako kadeti mogu pisati o svemu što ih zanima, imaju mentora i stručno osoblje koje ih uči kako raditi. Kadeti su slobodni sami birati teme i sugovornike, koje su uglavnom vezane uz “nas kao studente, naš život u vojnim kampovima, vojnu obuku te ljude koji rade u vojsci”, istaknula je Kovačević. Najveća prepreka koju Kovačević prepoznaje je nedostatak slobodnog vremena. “Naš dan inače počinje u šest ujutro, najprije su predavanja, a popodne, dva puta na tjedan, vojna obuka. Na časopisu su radile dvije generacije studenata s različitim rasporedima, stoga je bilo jako teško organizirati da se svi okupe, da nađemo vrijeme da napišemo dobar tekst, ali i naučimo nešto od mentora”, prisjeća se Kovačević, ali dodaje da su unatoč tome uspjeli. Hrvatski kadet čitatelji su prihvatili odlično. S obzirom na to da je

ovo prvi broj, objašnjava Kovačević, naklada i nije bila toliko velika, te je bilo dovoljno brojeva uglavnom samo za kadete i djelatnike Vojnog učilišta. Dodala je da je cilj da u budućnosti časopis ne bude samo za kadete nego da se podijeli i na druge fakultete Sveučilišta u Zagrebu kako bi ga i ostali kolege studenti mogli čitati. “Kratkoročni ciljevi su nam obučiti sve one koji još ne znaju kako se točno radi novinarski posao te organizacija jednog posebnog termina samo za sastanke redakcije. Dugoročni ciljevi su pokretanje internetske stranice, Facebook profila te povećanje naklade, kako bi i civilni fakulteti mogli čitati naš časopis”, istaknula je urednica Kovačević.

Ivana Kovačević i brigadir Vlado Kovačević

Cilj je da u budućnosti časopis ne bude samo za kadete nego da se podijeli i po drugim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu

MOOT COURT CROATIA Natjecanje mladih pravnika

Studenti iz svih dijelova zemlje počeli svoj ‘okršaj’ na sudu

Č

etvrto izdanje natjecanja Moot Court Croatia svečano je otvoreno 15. siječnja. Riječ je o obliku simuliranog suđenja, jedinom takvom natjecanju na hrvatskom jeziku te prema hrvatskim pozitivnim propisima. U natjecanju će sudjelovati studenti prava iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, a sastoji se od pisanja podnesaka o hipotetskom slučaju, dok će 16 najboljih ekipa dobiti jedinstvenu prigodu usmeno raspravljati pred sudskim panelom.

Velika vrijednost Moot Courta jest to da se sudionici imaju prigodu upoznati s drugim studentima, ali i pravnim stručnjacima koji bi im jednog dana mogli biti poslodavci. U Moot Court Croatia uključeni su profesori, asistenti, suci, odvjetnici te neki od najboljih odvjetničkih ureda u Hrvatskoj, što natjecanju daje dodatnu vrijednost. Studente očekuju četiri mjeseca napornog rada, a pobjednici će biti poznati početkom svibnja. (M. Lugonjić)

I

deja za govorni telefonski imenik potekla je zapravo od toga što je moja teta slijepa i tijekom djetinjstva sam svjedočila mnogim problemima s kojima se slijepe osobe susreću, otkrila je Una Pale, koja je zajedno s Goranom Popovićem radila na projektu Govorni telefonski imenik za slijepe. Projekt je započet u sklopu natjecanja Elektroboj, no tada ga nisu uspjeli dovršiti zbog kratkog vremenskog roka. Međutim, Una i Goran s Fakulteta elekrotehnike i računarstva nisu odustali od uređaja te su nastavili raditi na projektu i za svoj uređaj osvojili Rektorovu nagradu.

zvučnik. Praktičan je jer pamti gotovo neograničen broj kontakata, napravljen je kao dodatak za bilo koji telefon, cjenovno je dostupniji

KAKO UREĐAJ RADI Iako postoje mobiteli za slijepe osobe, oni su vrlo nepraktični za one slabijih tehničkih sposobnosti. Dok kućni telefoni imaju malu memoriju te nisu prilagođeni slijepim osobama, “ovim uređajem rješavaju se svi ti problemi”, smatraju Una i Goran. Uređaj je četvrtasta kutija s jednim gumbom, sklopkom za paljenje i resetiranje, te sadrži još i mikrofon i zvučnik. Praktičan je jer pamti go-

Iako su većinu uređaja napravili sami, pomoć mentora doc. dr. sc. Hrvoja Džapa bila im je dobrodošla, isto kao i ohrabrivanja dr. sc. Predraga Palea u beznadnim noćima tovo neograničen broj kontakata, napravljen je kao dodatak za bilo koji telefon, te je cjenovno dostupniji. Sam imenik se može snimati i na računalu uz posebno napravljen program Phyton. Drugi način unošenja brojeva je izravno na telefonski aparat koji izgovoreni broj ponavlja i tako omogućuje korisniku ponovni unos ako pogriješi. Uređaj je spojen na telefon te se bira želimo li da radi zajedno s telefonom ili da telefon radi kao da uređaj ne postoji. Uz pomoć rotacijskog gumba pomiče se po imeniku, pritom se izgovaraju imena kontakata, a kad pronađemo osobu koju želimo nazvati, gumb pritisnemo dva puta. Korisnika kroz sve funkcije telefona vode glasovne upute. Jedan od najsloženijih dijelova bila je anketa koju su Una i Goran odlučili provesti iz dva razloga. Prvi je bio što su ih uistinu zanimali funkcionalnost uređaja i reakcije, te razni prijedlozi za poboljšanje upravo mogućih korisnika. Drugi je bio tehničke naravi jer su Una i Goran htjeli potkrijepiti dio istraživačkog duha rada. ISPITIVANJE KORISNOSTI Unatoč teškoćama kao što su pronalaženje kandidata i kratki vremenski rok, snašli su se uz pomoć Hrvatskog saveza slijepih koji im je po-

Rektorova nagrada potvrda je za dvogodišnji trud

mogao naći kandidate te im je omogućio korištenje njihovih prostorija za provedbu istraživanja. “Idealno bi bilo da smo mogli izraditi više od samo dva uređaja i dati im nekoliko dana na korištenje”, re-

Una i Goran rekli su da je mnogo vremena i živaca uloženo u uređaj kako bi proradio onako kako su na početku zamislili, te da im je bilo iznimno drago čuti pozitivne reakcije ispitanika kao je Goran. Iako je malo slijepih osoba željelo sudjelovati u anketi, dobitnici Rektorove nagrade došli su do korisnih povratnih informacija. Slijepe osobe koje se dobro služe “pametnim” telefonima nemaju preveliku potrebu za njihovim uređa-

Foto: Privatna arhiva

jem, ali stariji i osobe koje nisu baš snalažljive s tehnologijom smatraju uređaj vrlo korisnim. Una i Goran rekli su da je mnogo vremena i živaca uloženo u uređaj kako bi proradio onako kako su na početku zamislili, te da im je bilo iznimno drago čuti pozitivne reakcije ispitanika. Iako su većinu uređaja napravili sami, pomoć mentora doc. dr. sc. Hrvoja Džapa bila im je dobrodošla isto kao i ohrabrivanja dr. sc. Predraga Palea u beznadnim noćima. Također, rekli su da im Rektorova nagrada mnogo znači jer je to potvrda za sav njihov trud koji su uložili u posljednje dvije godine. “Bilo nam je drago da smo priču s imenikom nekako mogli zaokružiti u obliku jednog rada”, te isto tako smatraju da u pisanom obliku detalji neće biti zaboravljeni nego da će ili oni ili netko drugi u budućnosti nastaviti rad na njemu.


Studentski život

Siječanj 2016.

5

LJUBAV NA KOTAČIMA U nedostatku ljubavnih gnijezda mladi traže zabačena mjesta

Kad se auto zanjiše i policija žmiri

Ratko G Jelena ratko.jelena@gmail.com Puljević G Ivona ivona.puljevic@gmail.com

N

Tijela javnog reda i mira u nekoj mjeri toleriraju ‘prekršaje’ te vrste, uglavnom zbog lokacija ‘fukodroma’ koji su najčešće daleko od naseljena dijela grada i prometnih putova

ašavši se u problemima, inovativni mladi ljudi koji su kroz studentske muke prolazili u vrijeme pojave prvih automobila, brzo su se dosjetili još jedne korisne svrhe novog izuma i učinili ga mobilnim ljubavnim gnijezdom. Danas, godinama nakon takve promjene u životima ljudi, praksa korištenja stražnjeg sjedala polovnih automobila, čija se karoserija klima u ritmu glazbe s radija, već je ustaljena za seksualnu aktivnost. Prizoru uljuljana Golfa jedinice svjedočilo je mnogo onih koji su se u “odlučujućem trenutku” našli na jednom od mjesta “zločina”, takozvanih “fukodroma”’. Tako su kolokvijalno nazvane lokacije prepoznatljive po lakoj dostupnosti (automobilom), pomanjkanju javne rasvjete i dovoljnoj udaljenosti od nadzornih kamera. LOKACIJE NA INTERNETU Kod kuće su najčešće mama ili baka, a u stanu cimer/ica, što je uz učenje u mamurnu stanju i vječno siromaštvo, jedan od osnovnih studentskih problema. Spas u nedostatku mjesta za seks bez stresa studentski ljubavni parovi pronalaze u vlastitom automobilu, rent-a-caru daruvarske registracije ili automobilu najboljeg prijatelja. Svi oni koji su u potrazi za “dobrim mjestom”, jedno takvo mogu pronaći uz pomoć internetske stranice FukO-drom koja je svojevrsni TripAdvisor za svjetske “fukodrome”. Na njoj se mogu naći lokacije svih dosad pronađenih i na karti svijeta zabilježenih

Sam spolni čin na javnom mjestu prekršaj je zbog remećenja javnog reda i mira. Prema 14. članku Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, “tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 30 dana”. Onaj koji je uhvaćen u vrijeđanju moralnih osjećaja građana, dakle, bit će kažnjen novčanim iznosom koji varira od 195 do 870 kuna. Spomenuti zakon nije strogo definiran te stoga u njemu ne piše koji su točno načini vrijeđanja moralnih osjećaja građana, ali seks u automobilu na

Najpopularnije lokacije  Parkiralište na Jarunu  Parkiralište ispred PMF-a  Prostor pored Inine zgrade u Novom Zagrebu  Dijelovi Maksimira  Medvednica  Zelena magistrala Foto: Ivan Gundić

Automobili koji se ljuljaju na osamljenim parkiralištima nikad nisu izišli iz “mode”

mjesta raspoloživih za seks na javnom mjestu, a radi prema načelu doprinosa koji se očekuje od korisnika. Što se tiče popularnosti Fuk-O-droma u Lijepoj Našoj, ne zaostajemo za ostatkom svijeta. Studentica Petra Đurić smatra da je “odlično da postoje˝ takva mjesta i u Zagrebu, jer je “bolje otići igdje nego nigdje˝. Jedini nedostatak ove web-stranice je u tehničkom dijelu jer može otežati put do javnih mjesta koja jamče mrak i privatnost. Najpoznatija takva mjesta u Zagrebu su parkiralište na Jarunu, poligon u Stro-

jarskoj, parkiralište ispred PMF-a, prostor kraj zgrade Ine u Novom Zagrebu, dijelovi Maksimira te Medvednica i Zelena magistrala koji su

Svi oni koji su u potrazi za ‘dobrim mjestom’, jedno takvo mogu pronaći uz pomoć internetske stranice Fuk-Odrom koja je svojevrsni TripAdvisor za svjetske ‘fukodrome’

najpopularnija destinacija. Ipak, ima i onih koji se ne moraju zamarati takvim problemima. “Nemam takvih problema jer imam svoj stan, pa me to ne zanima˝, rekao je kroz smijeh Ivan, student Agronomskog fakulteta u Zagrebu. ZAKONSKI KAŽNJIVO Iako je seks na javnom mjestu zakonski kažnjiv, mladi to često zanemaruju i odlučuju se za otkrivanje novih prostora u gradu ne bi li, skriveni od očiju i ušiju drugih, zadovoljili svoje osnovne potrebe.

javnom mjestu kažnjava se putem njega, objašnjavaju u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta u Zagrebu. Tijela reda i mira u nekoj mjeri toleriraju “prekršaje” te vrste, uglavnom zbog lokacija “ljubavničkih mjesta” koja su najčešće napuštena mjesta daleko od naseljenog dijela grada i prometnih putova. Ipak, neke lokacije poželjno je izbjegavati zbog nadzora i policijske ophodnje. Primjer lošeg odabira mjesta za romantičnu noć ulica je Vrhovec na zapadnoj strani kompleksa Ureda predsjednika Republike.

ISPITI Drugi ljetni termini zbog Europskih sveučilišnih igara tek ujesen

Samo su se rijetki fakulteti o novim rokovima savjetovali sa studentima

Ćevid G Dina cevid.dina@hotmail.com

S

enat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 15. rujna jednoglasno je donio Odluku o izmjeni Sveučilišnog kalendara za tekuću akademsku godinu. Ispitni rokovi prilagodit će se terminu održavanja Europskih sveučilišnih igara te će prvi ljetni rok završiti do 24. lipnja. Drugi dio ljetnog ispitnog roka trebao bi se održati neposredno prije jesenskoga i to od 22. kolovoza do 2. rujna 2016., nakon čega bi krenuo normalan jesenski ispitni rok. ZNAJU LI STUDENTI DATUME? Dekan Medicinskog fakulteta Davor Miličić na toj je sjednici Senata upozorio da ova odluka u konačnici može rezultirati manjom prolaznošću na ispitima i nezadovoljstvom među studentima. Nezadovoljstvo su jasno iskazali i na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu čiji je Studentski zbor održao referendum. “Reagirali smo odmah jer takvi rokovi nisu prihvatljivi nikome na našem fakultetu. Organizirali smo referendum

Studentski pravobranitelj stekao je dojam da studenti baš i nisu upoznati s rasporedom ispitnih rokova na svojim fakultetima

Foto: Tin Koren

na koji je izašlo gotovo 70 posto studenata te je 99,8 posto njih glasalo protiv nametnutog kalendara. Naravno, ako studenti žele onakav kalendar kakav smo donijeli prije početka akademske godine, na nama je da im to pokušamo omogućiti. Jedini način je da tražimo izuzeće jer smatram da Univerzijada

nije događaj kojem bi se mi trebali podređivati”, navodi Ivan Livančić, predsjednik Studentskog zbora FBF-a. Prodekanica Filozofskog fakulteta Vlasta Ereljac ističe kako su se oni složili s odlukom Senata da se ljetni rok održava u dva dijela, lipnju i kolovozu, ali su svoju odluku donijeli na Fakultetskom

vijeću u dogovoru sa studentima. Koji su točno fakulteti tražili i dobili izuzeće, uprava Sveučilišta u Zagrebu ne zna, ali predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Petar Labrović odgovara kako to još nikome nije odobreno. Studentski pravobranitelj Matija Kikelj kaže kako nije dobio mnogo konkretnih pritužbi i upita studenata, ali je u neformalnim kontaktima s kolegama stekao dojam da studenti baš i nisu upoznati s rasporedom ispitnih rokova na svojim fakultetima. RANIJI NATJEČAJ ZA SMJEŠTAJ Hrvatski akademski sportski savez, koji je suorganizator Europskih sveučilišnih igara Zagreb - Rijeka na svojim službenim stranicama navodi kako nisu zaboravili na naše studente, kojima će, osim uređenog sustava sveučilišnog sporta, ostati i obnovljeni, odnosno novouređeni smještajni kapaciteti. Međutim, studenti će u domskim sobama moći uživati samo nekoliko mjeseci jer će ih zbog važnosti i veličine ovog projekta morati napustiti do 24. lipnja. Organizatorima je, naime, potreban slobodan pristup prosto-

rima Studentskog doma Stjepan Radić i Studentskog doma Cvjetno naselje te Kineziološkog fakulteta u zadnjem mjesecu kako bi ispunili organizacijske standarde. “Kako bi se omogućio nesmetani pristup i priprema domova (čišćenje, opremanje i uređenje soba, priprema okoliša, restorana...) kao i nesmetano sudjelovanje studenata Sveučilišta u Zagrebu na Igrama, potrebno je ranije završiti s nastavnim i ispitnim obvezama”, dodaje Labrović. Studentski centar uspješno je izbjegavao naše višestruke novinarske upite vezane uz službene obavijesti o iseljenju, useljenju kao i uvjetima novog natječaja. Kako doznajemo od Studentskog zbora, predložili su zajednički sastanak uprave Sveučilišta, Studentskog centra i SZ-a gdje bi se dogovorili kriteriji kako bi svi studenti bili u istom položaju na natječaju za smještaj SC-a. Napominju da će natječaj za smještaj u studentske domove za akademsku godinu 2016./2017. biti raspisan ranije nego prošlih godina te da će se svi studenti moći useliti u studentske domove prije početka drugog dijela ljetnog ispitnog roka.


6

STUDENTSKI ŽIVOT

Siječanj 2016.

JAPAN Iskustva Globalova reportera na kratkotrajnoj interkulturnoj razmjeni MIRAI

Doživljaj vlastite kulture kroz prizmu Zemlje Izlazećeg Sunca

Lugonjić G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

L

U prvom putovanju izvan Europe doživio sam golem kulturološki šok i shvatio da zapadna civilizacija u mnogočemu zaostaje za japanskom

jeto 1998. godine mnogi pamte po svjetskoj bronci naših nogometaša u Francuskoj. No prije velikih pobjeda protiv Njemačke i Nizozemske, utakmica protiv Japana u skupini upoznala je šestogodišnjeg klinca iz Zagreba s tom dalekom azijskom državom i zaintrigirala ga za povijest i kulturu koju ona nudi. Točno 17 godina poslije MIRAI program, u organizaciji japanske vlade i organizacija EFIL i AFS, omogućio mi je da posjetim jednu od najrazvijenijih država na svijetu te iz prve ruke doživim novo životno iskustvo. SUSRET S HACHIKOM Čak 150 perspektivnih studenata iz Europe, središnje Azije, Kavkaza i Rusije spojila je kratkotrajna interkulturna razmjena MIRAI, koja u prijevodu s japanskog znači budućnost, a čiji je cilj povezivanje ljudi različitih kulturno-društvenih vrijednosti i pozadina, jer upravo su oni jedan od preduvjeta stvaranja svijeta koji će cijeniti različitosti i promovirati ono najbolje od svakog društva. Veleposlanstvo Japana u Republici Hrvatskoj pružilo mi je čast da budem jedini predstavnik svoje zemlje na programu MIRAI i kad sam došao u Tokio, shvatio sam koliko je to vrijedno. Na meni je bilo da predstavim kulturnu baštinu, prirodne ljepote i povijest svoje države ostalim sudionicima, pogotovo onima koji nikad nisu čuli za Hrvatsku. Povezivanje mladih da šire i spoznaju znanja o različitim kulturama i njihovim posebnostima jedna je od najvećih vrijednosti ovog programa. Susret s Japanom moje je prvo putovanje izvan Europe i najveći kulturološki šok koji sam ikad doživio. Ali ujedno i najpozitivniji. Tijekom istraživanja Tokija, koji karakterizira savršen spoj tradicije i modernosti, imao sam osjećaj da sam na drugom planetu. Većina stvari je totalno drukčija nego na Zapa-

Kimono ceremonija u Nagoyi

du, a najveća su vrijednost japanskog društva ljudi. Najskromniji koje sam ikad upoznao te spremni pomoći u svakom trenutku. Najprometnije svjetsko raskrižje Shibuya najbolje dočarava veličinu Tokija i kad se nađete u prelasku ceste s još 2500 ljudi, shvatite koliko ste zapravo mali. Shibuya je imala poseban razlog zbog kojeg mi je posjet Japanu bio

Foto: AFS Japan

san. Dvadesetih godina prošlog stoljeća pas Hachiko svakodnevno je na Shibuyi čekao svog vlasnika na povratku s posla, a nakon vlasnikove smrti pas je idućih devet godina dolazio na stanicu u nadi da će se vlasnik ipak pojaviti, te je tamo i uginuo. Nakon prvog gledanja filma “Hachiko – A Dog Story” obećao sam si da ću jednog dana posjetiti mjesto jedne od najemotivni-

jih životnih priča u povijesti. Nekoliko godina poslije, nepredvidive životne okolnosti spojile su mene i Hachika. MOJA JAPANSKA OBITELJ S druge strane, posjeti megakorporacijama Mori i Rakuten te muzeju inovacija Miraikan, suradnja s japanskim studentima na prestižnom Keio Universityju u područjima politike, eko-

Meiji Shrine

Susret s Hachikom u Shibuyi

U srcu Tokija je šintoističko svetište Meiji Shrine, jedno od 80.000 japanskih šinto svetišta. Tijekom posjeta MIRAI grupe, imali smo sreću vidjeti tradicionalno japansko vjenčanje, ali i biti dijelom ceremonije molitve za mir u svijetu i blagostanje svih ljudi. Tamo sam i napisao neke želje za svoju budućnost. Posjet svetištu završio je u ispijanju tradicionalnog pića sake, što je za mene bila zdravica za sretnu i uspješnu budućnost.

Ulaz u Meiji Shrine

nomije i društva te predavanje o nuklearnoj budućnosti svijeta u japanskom Ministarstvu vanjskih poslova vrijedna su iskustva u glavnom gradu Zemlje Izlazećeg Sunca. Nakon Tokija, koji je bez sumnje jedan od atraktivnijih gradova koje sam posjetio, uslijedilo je iskustvo u Nagoji koje mi je potpuno približilo japanske vrijednosti i način života. Američki književnik Neale D. Walsch izjavio je da “život počinje tek po izlasku iz zone komfora”. To sam shvatio tijekom tri dana života u kući japanske obitelji Yamaguchi, što je za mene najveći izlaz ikad iz zone sigurnosti. POSLJEDNJI SAMURAJ Večera kao glavni obrok dana, tuširanje pa vruća kupka u kojoj svi koriste istu vodu te pažnja da se u kuću ne unese ikakva prljavština, neki su od japanskih običaja na koje Europljani nisu navikli. Moji japanski roditelji Yutaka i Yoshiko te sestra Rumiko među najboljim su ljudima koje sam upoznao. Fascinantno je koliko je moguće zavoljeti ljude u tako kratkom vremenu, a ujedno i naučiti toliko novih stvari o samom sebi. Kimono ceremonija vratila me pak u prošla vremena kad su samuraji bili vojnička elita Japana te sam na trenutak osjećao da Tom Cruise nije posljednji samuraj. S obitelji sam posjetio dvorac Inuyama, jedan od najstarijih u Japanu, te smo se zajedno pomolili na tradicionalan način u japanskom hramu. Trenutak kad sam morao pozdraviti svoju obitelj i vratiti se u Tokio bio je možda i najteži u mom životu, upravo zbog zahvalnosti koju sam osjećao prema njima. MIRAI program, sa svim navedenim osobnim i profesionalnim iskustvima, donio mi je najboljih sedam dana života, u kojima sam upoznao ljude iz mnogih država i stvorio prijateljstva koja će trajati cijelog života. Upoznao sebe i vlastitu kulturu iz jedne nove perspektive te upoznao novo društvo u koje sam se zaljubio na prvi pogled. Klinac s početka teksta u Japanu je otkrio svoj drugi dom.

PREBIVALIŠTE Metropole oduševljavaju studente koji u njih dođu iz malih mjesta

‘Lijepo je kod kuće, ali grad je grad’

Puljević G Ivona ivona.puljevic@gmail.com

K

ada dođu u veliki grad i usele se u stan, domsku sobu ili garsonijeru, mladi su spremni započeti život o kojem toliko dugo slušaju - život u velikom gradu, pun iznenađenja, dobrog provoda i beskrajnih mogućnosti. Ako im se pruži prigoda za odlazak u inozemstvo, zašto ne? Veliki gradovi često oduševljavaju one koji su odrasli u malim mjestima, ali se unatoč tome vole, kad god to mognu, vratiti u svoje malo mjesto. Ana Šalinović upisala je francuski i povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, gdje joj se pružila prigoda da treći semestar provede u Francuskoj u sklopu Erasmus projekta razmjene studenata.

Stavovi kako u malom mjestu ne postoje mogućnosti za mlade, nažalost, velikim su dijelom istiniti, ali ipak, svi studenti koji studiraju u velikim gradovima ‘bježe kući’, u svoja mala mjesta čim uhvate prigodu “Nama je normalno kad netko kaže – naravno da sam odlučila otići. Smatram da nam je odlazak iz Lijepe Naše velikim dijelom nametnut od medija, često i roditelja pa i prijatelja. Iskreno, za dio života sam sigurna da ću ga provesti u inozemstvu, a onaj drugi dio, željela bih i nadam se da ću provesti u domovini, konkretno u Zagrebu. Proces metropolizacije je učinio svoje, pa i mene, kao i velik dio mojih vršnjaka, vuče u Zagreb”, kaže Ana. Ipak, uspjeh ne jamči samo grad pun mogućnosti, smatra Nede Vodanović. “Mislim da se može uspjeti u velikom gradu ako si dovoljno ambiciozan i

Mladi često čeznu za domom, ali već nakon nekoliko dana žele natrag u grad Foto: Darjan Fiolić

trudiš se, ali ako netko ode studirati u veliki grad i misli da će mu samo to donijeti karijeru i novac, gadno se prevario”, objašnjava Nede. Stavovi kako u malom mjestu nema mogućnosti za mlade, nažalost, velikim su dijelom istiniti. Pa ipak, svi studenti koji studiraju u velikim gradovima “bježe kući”, u svoja mjesta, čim uhvate prigodu. “Život u manjem mjestu u kojem sam odrasla znatno se razlikuje od života u Zagrebu, gradu koji nudi mnogo veće mogućnosti za mlade i stare, kako poslovno tako i socijalno. No, svejedno, svi moji prijatelji pa tako i ja, kad ima-

mo nekoliko slobodnih dana vraćamo se kući jer nam treba predah od svih tih mogućnosti i ispunjenosti dana u Zagrebu, te povratak kući gdje je jedina mogućnost kava s prijateljima”, govori Ana s početka priče. Patricia Španje studentica je fizioterapije na Fakultetu zdravstvenih studija u Mostaru i dodaje kako joj nedostatak raznih mogućnosti odgovara samo kratko. “Imam sve što mi treba u Mostaru, a fakultet i obveze na njemu ne dopuštaju mi bježanje kući svaki vikend. Čak i kada dođem upadnem u neku dosadnu rutinu ispijanja kava, što mi se nikada ne događa u Mostaru. Mislim, lijepo je biti doma, ali lijepo je biti doma nekoliko dana. Nakon toga, moram se vratiti cjelodnevnim obvezama, inače se osjećam nekorisno, a to nije lijep osjećaj”, kaže Patricia.


Srednja

Siječanj 2016.

7

ECDL TESTIRANJE Poslodavci traže visok stupanj informatičke pismenosti

Internetskim tečajevima uskoro će se moći pristupiti i besplatno

Grego G Sandra sandragrego21@gmail.com

G

otovo da ne postoji oglas za posao na portalima, ili na burzi rada da negdje pri dnu nije naglašeno kako je poželjno, a ponekad i nužno, da kandidat ima visoki stupanj informatičke pismenosti. S obzirom na to da u Hrvatskoj informatika još nije obvezan predmet u osnovnim školama, tu informatičku pismenost ljudi najčešće uče “usputno”. Jedan od tih načina je i polaganje ispita zvanog ECDL koji bi početkom ove godine trebao dobiti i besplatni oblik internetskih tečajeva. DOSTUPNO U 144 ZEMLJE ECDL (European Computer Driving Licence) ili europska računalna diploma je međunarodno priznata potvrda informatičke pismenosti koja jamči vlasniku poznavanje rada na računalu prema ECDL normama. S više od osam milijuna korisnika u svijetu, ECDL je jedan od najvećih svjetskih edukacijskih sustava certifikacije trenutačno dostupan u 144 zemlje i preveden na 36 jezika svijeta, a imamo ga i mi. ECDL obuhvaća četiri cjeline: uvodnu, početnu, osnovnu i naprednu, a svaka je kreirana prema potrebama raznih skupina polaznika, od najmlađih, preko početnika, pa do zaposlenika. Svaka od njih se sastoji od više Modula, a oni osnovni podrazumijevaju: prezentacije, korištenje baza podataka, web-dizajn, uređivanje fotografija, planiranje projekata, IT sigurnost i internetsku suradnju. Moduli se mogu polagati bilo kojim redom, neograničen broj puta i u bilo kojem centru, a ispiti stoje između 100 i 900 kuna. Polaznicima je omogućeno pohađanje on-line tečajeva putem Sveuči-

Kandidati koji žele dobiti diplomu mogu se prijaviti za ispite bilo gdje u Europi, polagati redoslijedom kojim žele, u različitim centrima, te nakon položenih ispita dobiti potvrdu priznatu u cijeloj Europi, pa i svijetu

Gotovo da i ne postoji poslodavac koji od zaposlenika neće zahtijevati računalnu pismenost

lišnog računskog centra (SRCE). “On-line tečajevima se pristupa ispunjenjem web-obrasca nakon kojeg se otvara korisnički račun s kojim se može odabrati željeni tečaj. Budući da tečajevi nisu mentorira-

ECDL obuhvaća četiri cjeline: uvodnu, početnu, osnovnu i naprednu, a svaka je kreirana prema potrebama raznih skupina polaznika, od najmlađih, preko početnika, pa do zaposlenika

ni, korisnici im pristupaju u vrijeme koje im najbolje odgovara”, poručila je Željka Batić iz Srca. Tečajevi su namijenjeni polaznicima koji već posjeduju znanje iz određenog područja i služe im za ponavljanje.

Vozačka dozvola za računala postaje sve popularnija diploma

Foto: Irena Domitrović

“Tromjesečni pristup jednom tečaju plaća se 50 kuna, a priprema se i besplatni pristup tečajevima”, dodala je Batić. Ciljna grupa za ECDL su svi oni koji žele kompetentno koristiti osobno računalo, iako “mladi pokazuju veći interes za posjedovanje diplome, pogotovo ako planiraju selidbu u inozemstvo, ali što se samog obrazovanja tiče, za njega se zanima podjednako i starija i mlađa populacija”, istaknuo je Loris Rašpolić, koordinator Centra tehničke kulture u Rijeci. Kandidati koji žele dobiti diplomu mogu se prijaviti za ispite bilo gdje u Europi, polagati redosli-

jedom kojim žele, u različitim centrima, te nakon svih položenih ispita dobiti potvrdu priznatu u cijeloj Europi pa i svijetu, ako je riječ o međunarodnoj diplomi. DIPLOMA JE PREPOZNATA Službena stranica za ECDL u Hrvatskoj pokazuje da je broj registriranih polaznika u državi prešao 40.000. Rašpolić smatra da se “prednosti koje donosi ECDL diploma mogu konkretno vidjeti kroz princip zapošljavanja putem portala MojPosao. Uz prijave sve se više traži informatičko znanje”. Ponuda poslova koji obuhvaćaju bilo kakav rad na računalu je velika, međutim, rijetko koji poslodavac striktno zahtijeva ECDL diplomu nego je većinom riječ samo o napomeni da je potrebna informatička pismenost. Sve češće ova znanja zaposlenici testiraju već pri prvom razgovoru za posao, i to tako da kandidatu daju laptop i traže ga da u što kraćem roku unese podatke u tablicu, pronađe neke informacije na internetu, uredi prezentaciju i slično. Naravno, da bi to ljudi znali nije nužna diploma ECDL-a, ali definitivno pomaže. Slično iskustvo ima i studentica Katarina Drvodelić, koja je polaganjem ECDL ispita dobila START diplomu još u srednjoj ��koli “Poslodavci uvijek traže računalno pismene osobe, tako da mi je diploma sigurno pomogla”, komentira Drvodelić i dodaje da, što se samog ECDL ispita tiče ima pozitive dojmove. “Traži se osnovno znanje računalne pismenosti te ako barem malo koristite računalo i programe koji se ispituju, ispiti vam neće biti uopće teški. Malo novih znanja uz dosadašnje iskustvo – i test je položen”, zaključila je.

ŽIVOT S RODITELJIMA Mladi u Hrvatskoj kasno napuštaju svoje domove

Kako se osamostaliti uz 2400 kuna prihoda? Ujčić G Gea geaujcic@hotmail.com

M

ama, što si danas skuhala za ručak? - iz dnevne sobe viče Hrvoje Horvat. U tom pitanju ne bi bilo ništa sporno (osim možda kućnog odgoja) da Hrvoje nije jedan od 83 posto Hrvata između 25 i 29 godina koji još žive s roditeljima. Prema podacima Eurostata (Statističkog ureda Europskih zajednica) iz 2014., Hrvatska je sa 70,2 posto prva po broju mladih između 18 i 30 godina koji još žive u roditeljskom domu. U Danskoj taj postotak iznosi samo 18,6 posto. RAZLOZI ZA OSTANAK “Za kasno napuštanje roditeljskog doma u Hrvatskoj ne možemo navesti jedan razlog”, smatra profesorica sociologije i filozofije Ljubica Božić. “Neopozivo tvrdim da se za mlade ljude sa završenom školom još skrbe roditelji i djedovi i bake

‘Kasnija samostalnost mladih ujedno je i rezultat mentaliteta starijih. U nas su mnogi svoj život podredili stjecanju materijalnih uvjeta za potomke’, smatra prof. Ljubica Božić sa svojim dragocjenim mirovinama, a zbog njihove nezaposlenosti. Kasnija samostalnost mladih je ujedno i rezultat mentaliteta starijih. U nas su mnogi stariji svoj život podredili stjecanju materijalnih uvjeta za život svojih potomaka”, dodaje. Činjenicu da su u Hrvatskoj višegeneracijska kućanstva, za razliku od Danske, više pravilo nego iznimka, komentirala je i Gabrijela Martić iz upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske. U Mreži ističu važnost osnivanja ureda za mlade pri Vladi Republike Hrvatske kako bi se skrenula pozornost na mlade od 15 do 29 godina koji čine petinu hrvatskog stanovništva. Mreža mladih naglasak stavlja i na potrebu za poboljšanje stručnih praksi da se mla-

di što bolje prilagode zahtjevima tržišta. Osim toga smatraju da je velik problem to što mladi nakon završenog obrazovanja kada su bez radnog staža, a traže posao, ne primaju nikakvu naknadu. To im u konačnici onemogućuje egzistenciju bez roditeljske pomoći. STAŽIRANJE PREMALO PLAĆENO Sandra Jardas magistra je talijanskog jezika i književnosti. Ima 29 godina, ali i dalje živi s roditeljima. “Kad sam završila fakultet nisam mogla naći školu u kojoj bih mogla stažirati godinu i pol dana, a za raznorazne posliće koje sam radila nisam bila plaćena dovoljno da se preselim i iznajmljujem stan. Poslije

sam stažirala i dobivala 1600 kuna na mjesec bez putnih troškova koji su bili vrlo visoki i isto tako sam trebala naći dodatne poslove da bih možda imala da preživim mjesec”, objašnjava Sandra. “Srećom, nakon staža sam se zaposlila, ali opet na više mjesta. Trenutačno sam u radnom odnosu na puno radno vrijeme, ali ne za stalno, što je još jedan razlog za život s roditeljima“, zaključuje Sandra. Dodala je kako svaki mjesec sudjeluje u troškovima kućanstva, ali kako na iseljavanje još ne pomišlja. Iako se za stažiranje od 2015. dobiva 2400 kuna, postavlja se pitanje je li to dovoljno da se mladi osamostale. Potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u Republici Hrvatskoj iznosi 6672 kune. Cijena najma prosječnog stana u Zagrebu bez režija iznosi oko tisuću kuna. Računica je jednostavna i teško je očekivati iseljavanje mladih iz roditeljskog doma dok god ovise o mjesečnom prihodu od 2400 kuna.

U Hrvatskoj 83 posto mladih između 25 i 29 godina još živi s roditeljima Foto: Sandra Grego


8

Društvo

Siječanj 2016.

KONZUMERIZAM Ovih su blagdana mnogi s oprezom praznili svoje džepove

Putovanja ‘pate’ zbog terorizma

Levis G Renato renatolevis91@gmail.com

B

ožićni blagdani su prošli. Poznato je da su u prošlosti narodni običaji darivanja u našim krajevima bili mnogo skromniji nego danas. Djeca su nekad pod bor dobivala pokoju jabuku, naranču, orahe ili suho voće, a u današnje vrijeme konzumerizma za blagdane su mnogi skloni posegnuti dublje u novčanik. U blagdanskom ozračju hrvatski studenti ni ove godine nisu mogli zaboraviti da im je proračun ograničen. Osim uobičajenih troškova, prosinac je donio dodatne izdatke u obliku darova za najmilije, ali i blagdanske košarice. ’ČARI’ TROŠENJA “Ove sam godine za božićne blagdane potrošio oko 1000 kuna – od toga oko 200 kuna na razne delicije na manifestaciji Advent u Zagrebu, 300 kuna na darove najmilijima, a 150 kuna za proslavu Nove godine. Naposljetku, počastio sam se koncertom čija je ulaznica bila 350 kuna. U usporedbi s prošlom godinom, ove sam godine izdvojio više novca”, kaže Vanja s Medicinskog fakulteta. Nasuprot tome, Matea, studentica ekonomije, ipak je prošle godine za blagdane izdvojila nešto više. “Prošle sam godine na darove potrošila oko 600 kuna, a na novogodišnje putovanje 1500 kuna, ukupno 2100 kuna. Ove sam godine ostala ‘zatočena’ u Zagrebu pa sam za darove mogla izdvojiti više novca – 1500 kuna”, dodaje Matea. Da nisu svi studenti podlegli čarima općeg konzumerizma potvrđuje Maja, studentica Filozofskog fakulteta, koja sreću pronalazi u nematerijalnim stvarima. “Tijekom božićnih blagdana potrošila sam samo 200 do 300 kuna, od kojih sam bratu kupila božićni dar. S obzirom na to da prošle godine nisam imala stalnih prihoda, potrošnja je bila čak i manja. Nisam pobornik raskalašenog božićnog trošenja. Bitni su ljudi koji

Potrošnja u prosincu 2015. godine iznosila je 11,5 milijardi kuna, što je neznatan porast u odnosu prema prosincu 2014., kada je potrošeno nešto više od 11 milijardi kuna

Mnogi najprije troše na darove, a kasnije zbrajaju gubitke

su oko mene, a to se novcem ne može kupiti”, kaže Maja. PESIMIZAM MLADIH Iako se zbog gospodarskog oporavka činilo da će potrošnja ove godine bila znatno veća nego lani, iz Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) ocjenjuju kako si je samo uski krug građana mogao priuštiti tradicionalno, opušteno, bezbrižno i malo rastrošnije slavljenje Božića i Nove godine, a procjenjuju da je potrošnja u prosincu 2015. godine iznosila 11,5 milijardi kuna, što je neznatan porast u odnosu prema prosincu 2014. godine, kada je potrošeno nešto više od 11 milijardi kuna. Kada je riječ o potrošnji među mladima danas, valja istaknuti da tu važnu ulogu ima i njihova (ne)samostalnost – koliko su nezavisni i samostalni, toliko im je “dopušteno” uživanje u kul-

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

turnim dobrima, osobito za vrijeme božićnih praznika – na vrhuncu potrošačke groznice. “Danas se potrošnji pristupa s krajnjim

oprezom. Osobito jer je sve više nezaposlenih, a mladi u Hrvatskoj gube perspektivu. To dovodi do pesimizma u mladih, a samim time i u njihovih

ANKETA

PAVAO LEROTIĆ, Veleučilište u Rijeci: Za darove nisam mnogo izdvojio, svega stotinjak kuna. Božićne praznike sam proveo kod kuće tako da su izdvajanja bila minimalna.

JANJA PILIĆ, FPZG: Za Božić i Novu godinu potrošila sam oko 8000 kuna – najveći dio novca otišao je na putovanje u Irsku. Što se darova za bližnje tiče, na njih sam potrošila samo 50 kuna.

KRISTINA JURIŠIĆ, Zdravstveno veleučilište: Ove sam godine izdvojila oko 500 kuna za božićne darove. Prošle godine iznos je bio veći, kao i broj osoba kojima sam darivala.

roditelja. Za povećanje potrošačkog optimizma nužno je povećanje društvenog optimizma”, smatra Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. S druge pak strane novogodišnja putovanja i odlazak na skijanje pod utjecajem su nedavnih događanja u svijetu. Ivan Puškar, direktor jedne velike turističke agencije, procjenjuje kako je tijekom novogodišnjih praznika 150.000 naših građana uživalo u blagodatima skijanja, što je manje nego prethodnih godina. Dodaje da je to visoka sezona i cijene su tada najvi-

‘Tijekom božićnih blagdana potrošila sam samo 200 do 300 kuna, od kojih sam bratu kupila božićni dar. Nisam pobornik raskalašenog božićnog trošenja. Bitni su ljudi koji su oko mene, a to se novcem ne može kupiti’, rekla nam je Maja, studentica Filozofskog fakulteta še. Što se tiče putovanja za Novu godinu, tendencija je odlazak u inozemstvo. No ove je godine novogodišnjih putovanja bilo manje nego lani zbog straha od terorizma. VELIKI GUBICI U EUROPI “Odredišta takvih novogodišnjih putovanja bile su uglavnom europske metropole. Pouzdano znamo da se broj gostiju u većim gradovima smanjio nakon 13. studenoga – pri čemu su uglavnom ispaštali upravo veliki gradski centri”, ističe Puškar. Naime, agencije procjenjuju kako će u samo nekoliko mjeseci europski turizam izgubiti oko milijardu eura prihoda zbog izostanka putovanja. Također se procjenjuje da je ove godine i do 40 posto manje naših građana putovalo preko blagdana u inozemstvo, upravo iz svih navedenih razloga.

KINO Mladi sve rjeđe odlaze pred veliko platno, ali pronalaze alternativu

Nekad top-mjesto za spoj danas je preskupo Plantak G Tereza tereza.plantak@gmail.com

P

rosječni student danas će se dobro zagledati u svoj novčanik prije no što odluči posjetiti kino. Ono se od svojih početaka do danas izborilo s paletom konkurencije u reprodukciji filmova: od televizije, preko videokaseta, DVD-a, pa do skidanja filmova s interneta i - opstalo. Nerijetko od generacije naših roditelja možemo čuti o čestim odlascima u kino u studentskom životu prije nekoliko desetljeća. Upravo zato zabrinjava to da većina studenata danas ne može otići u kino bez slaganja financijske konstrukcije te ga doživljava kao posebnu prigodu više nego kao spontanu odluku. Mnogi su gradovi u Hrvatskoj s dolaskom multipleks kina izgubili svoja lokalna kina s neudobnim stolcima, jeftinim ulaznicama i skromnom ponudom grickalica i pića. Sam cjenik ulaznica moguće je pronaći na web-stranicama kina. Martina Cu-

‘U kino obično nosim stotinjak kuna’, kaže student Vid Grčić i dodaje da mu je, ako u kino povede djevojku, potrebno između 150 i 200 kuna njek, voditeljica Cinestarove službe za korisnike, ističe kako su, s obzirom na ekonomsku situaciju u državi, prilagodili cijene kinoulaznica za studente koji uz Studentsku karticu mogu ostvariti mogućnost kupnje kinoulaznice i studentskog menija po povoljnijoj cijeni.

Ipak, jednak, ako ne i veći iznos većina posjetitelja kina troši na hranu i piće, a kad se u priču uključe i 3D filmovi, premijere i VIP sjedala, cijena itekako raste. Situacija u kinima Cineplexx, Cinestarova komercijalnog konkurenta, popri-

Većina studenata danas ne može u kino bez brojenja svake lipe Foto: Nika Obučina

lično je slična. “U kino obično nosim stotinjak kuna”, kaže Vid Grčić, student Pravnog fakulteta u Zagrebu. “Ne tvrdim da nekad ne odem i s manje, ali nije toliki užitak otići u kino i piti vodu”, dodaje. Dotaknuo se i klasičnog odlaska na spoj. “Ako u kino povedem djevojku, potrebno mi je između 150 i 200 kuna”, kaže Vid. Stoga ne čudi da ovakav oblik romantičnog izlaska sve češće biva zamijenjen odlaskom na kavu ili piće. S druge strane Zagreb krije mnogo alternativa za gledanje filma na velikom platnu. Među kinima koja su preživjela konkurenciju komercijalnih kina su kino Europa, Art kino Grič i kino Tuškanac. Studentica arhitekture Ivana Itković često posjećuje Kino Europu. “Na programu su kvalitetni filmovi koje se isplati pogledati. Također, cijena karte mi je pristupačna, a cijeli pro-

stor i ambijent me podsjeća na neka prošla vremena”, ističe Ivana. U samom središtu grada ovo kino privlači mnoge obožavatelje filmske umjetnosti s prosječnom cijenom ulaznice do 25 kuna. U Kinu Tuškanac cijena je još niža. “Cijena ulaznice u našem kinu je deset kuna. Članska godišnja iskaznica za studente, srednjoškolce i umirovljenike je 150 kuna, a za sve ostale 200 kuna. S članskom iskaznicom se ulazi besplatno na filmske projekcije u velikoj dvorani, a program Filmskoga kluba u maloj dvorani je samo za članove”, objašnjavaju iz Tuškanca. Treba istaknuti i filmske festivale koji se održavaju tijekom godine kao što su Animafest Zagreb, Noir Festival Zagreb, Pssst! Festival nijemog filma, Zagreb Film Festival i mnogi drugi. Navedenim kinima i festivalima cilj je promicati film u umjetničkom smislu. Iako ćete na njihovim programima rijetko naći komercijalne naslove, idealna su prigoda za studenta da zaroni u kulturu filma bez velikih izdataka.


Društvo

Siječanj 2016.

9

ŠTO DONOSI 2016. Ekonomski, medijski, sportski i kulturni stručnjaci komentiraju za Global

Sve nade u sport, ostalo kako kome

Jakovina G Petra petra.jakovina@gmail.com

Mnogi kažu kako će nakon Nove godine postati nove osobe. Isto tako mnogi se toga na kraju i ne drže. Hoće li i naša zemlja doživjeti reforme o kojima se govori, kamo će nas one odvesti i hoće li ih uopće biti, teško je predvidjeti. Nakon najduljeg prikupljanja potrebnih mandata za formiranje saborske većine u hrvatskoj povijesti, imamo novog, nestranačkog mandatara i dvije pobjedničke stranke. Tihomir Orešković i “simbioza” HDZ - Most, koji su u procesu podjele resora i pronalaska pravih osoba. U međuvremenu sve je relativno i sve je na čekanju. Taj faktor otežao je našim sugovornicima posao, no ovi stručnjaci na svojim područjima dali su svoja predviđanja o onome što možemo očekivati u 2016. godini.

Kristijan Kotarski nada se rastu izvoza, Đurđica Klancir boljim i profesionalnijim medijima, Stipe Sladoljev obilju medalja, a Boris Svrtan makar jednom postotku proračuna za kulturu

MEDIJI Đurđica Klancir, glavna urednica T-portala

Očekuje li nas ikakva pozitivna promjena na hrvatskoj medijskoj sceni u 2016.? Teško. Trendovi u svijetu su nepovoljni: sve je manje ozbiljnih novinarskih projekata, a mnogi kvalitetni mediji suočavaju se s teškoćama – od pada naklade u tiskanim medijima do teškoća u zatvaranju financijskih konstrukcija u elektroničkim medijima i sve većeg pritiska oglašivačke industrije. Svi ti problemi osjećaju se i u Hrvatskoj, uz još mnoge specifične probleme. Hrvatsko medijsko tržište je malo i zatvoreno, mali su izgledi da će neki od većih europskih izdavača htjeti pokrenuti novi medij u Hrvatskoj ili kupiti neki od postojećih. A situacija u postojećim medijima vrlo je teška. Pritisak vlasnika medija da posao bude isplativ i ekonomičan neprestano donosi sniženje plaća i nova otpuštanja, a istodobno sve je manje vlasnika medija koje zanima

Teško je predvidjeti što nas čeka, ali možda barem izlazak iz recesije probudi malo optimizma

GOSPODARSTVO Doc.dr.sc. Kristijan Kotarski,

Fakultet političkih znanosti

U 2016. očekujem promjenu ekonomskog smjera, ali je teško govoriti o detaljnoj procjeni jer nam još nisu poznata kadrovska rješenja novoga mandatara i koji kompromisi su potrebni za sastavljanje vlade. Govoreći o fiskalnoj politici, svakako se može očekivati određena doza fiskalne konsolidacije. Guverner Vujčić i Josip Budimir iznose brojke od šest do sedam milijardi kuna. Nemoguće je govoriti kako će rezovi utjecati na dugoročnu konkurentnost i kratkoročni rast BDP-a jer zasad nemamo proračun. Hrvatska bi trebala rezati povlaštene mirovine, racionalizirati teritorijalni ustroj, pametnije posložiti izdatke u zdravstvu uz povišenje participacije za građane s višim dohotkom, a nameće se i pitanje sniženja plaća u javnom sektoru. Smatram da bi trebalo otpustiti

dio zaposlenika i prekvalificirati ih, a ne linearno sniziti svima za određeni postotak, jer će se to negativno odraziti na radni moral kvalitetnih zaposlenika koji imaju opciju odlaska iz zemlje, primjerice, liječnika i medicinskih sestara. Ne očekujem radikalne promjene u

KULTURA monetarnoj politici unatoč podizanju mnogo prašine jer ipak ne vjerujem da bi mandatar dopustio sukob s Europskom središnjom bankom i Europskom komisijom u slučaju smanjenja neovisnosti HNB-a. Hrvatskoj ekonomiji u korist će ići niska svjetska cijena nafte, i to će amortizirati dio učinka fiskalne konsolidacije. Treba očekivati dodatan porast turizma zbog eskalacije krize na Bliskom istoku. Ključno je pitanje kako ćemo se nositi s izbjegličkim valom koji će se intenzivirati, a da ipak ne dođe do rušenja imidža Hrvatske kao sigurnog turističkog odredišta. Hrvatska će morati biti konstruktivna u predlaganju rješenja ove krize te ustrajati na kvotama koje su u skladu s njezinim kapacitetom. Osim toga, u slučaju odsutnosti nekog većeg šoka na svjetskoj razini, očekujem da će izvoz Hrvatske nastaviti stabilan rast i da će se nastaviti daljnja trgovinska integracija s jedinstvenim EU-ovim tržištem.

SPORT esencija novinarske ideje: nepristrano izvještavati i kritizirati sva središta moći jednako. Sve je više “dogovornog novinarstva”, izdavači dogovaraju intonaciju ključnih informativnih rubrika ili emisija i sve su više spremni “surađivati” s oglašivačima. A to su procesi koji izjedaju profesiju. S druge strane, profesija – novinari i urednici kojima je stalo do najvažnijih vrijednosti struke nisu dovoljno odlučni u zagovaranju profesionalnih kriterija, a vrlo često su i razjedinjeni. Stoga možemo reći: borba za bolje novinarstvo u Hrvatskoj i u 2016. ostaje u rukama pojedinaca, novinara i urednika rasutih u različitim izdavačkim kućama.

Stipe Sladoljev,

sportski novinar Nove TV

Iako je 2016. godina u kojoj se održavaju Olimpijske igre, hrvatski navijači će najviše emocija uložiti u Europsko nogometno prvenstvo, na kojem nastupa i Hrvatska, i to s Modrićevom generacijom na vrhuncu moći. Niti slavna brončana generacija 1998. nije imala toliko igrača s velikim ulogama u najvećim klubovima. Ali kad je nogomet u Hrvatskoj u pitanju, čak ni Euro neće skriti krizu. Hrvatska će napokon pokušati napraviti neki važan korak prema rješavanju višegodišnje situacije, u kojoj navijači osjećaju da su njihove klubove i reprezentaciju oteli ljudi koji njima pune vla-

stiti džep. Policija i pravosuđe s braćom Mamić igraju neizvjesnu utakmicu, a kraj se očekuje ove godine. Objektivno, najveći sportski događaj ipak će biti Olimpijske igre. Hrvatske snage predvodi jedinstvena Sandra Perković, a dok će naši ekipni sportovi biti veliki upitnik, iza velike Sandre je niz pojedinaca koji mogu do odličja: Blanka Vlašić, braća Sinković, sestre Zaninović, Snježana Pejčić... Osim Olimpijade i Eura, s napetošću ćemo iščekivati i nova iskušenja naših sportskih junaka na ostalim borbenim poljima. Može li Marin Čilić nakon US Opena 2014. i slabije 2015. učvrstiti svoje mjesto u teniskoj eliti? Hoće li stubu više na svom talentu izgraditi Borna Ćorić i Donna Vekić? A što reći o košarci?

Foto: Patrik Macek/Pixsell

U jednom od globalno najpopularnijih sportova, nekada paradnom sportu naše zemlje, hrvatski navijači nadaju se lijepim vijestima. Cedevita je primjer, a naše najveće zvijezde neka nas uvjere da će hrvatski košarkaški navijači imati što slaviti 2017. i idućih godina.

Boris Svrtan,

ravnatelj kazališta Gavella

Kultura u Republici Hrvatskoj se, unatoč svim postojećim restrikcijama, pokazala iznimno vitalnom. Tijekom prošle godine kazališta su bila puna, film je imao izniman uzlet, izdavaštvo uporno preživljava, ali sve to neće biti dovoljno ako ne dođe do sustavne potpore i svijesti da je kultura jedan od temelja svakog društva. Izdvajati manje od jedan posto proračunskih sredstava za kulturu je ispod svih civilizacijskih razina i na granici izdržljivosti. Zastupljenost kulture u predizbornoj i postizbornoj kampanji sukladna je tom postotku. Ako je uopće i bila tema u svim tim političkim sučeljavanjima. Ti trendovi su zabrinjavajući i mislim da nova vlast mora taj postotak dovesti na europsku razinu. Jer ona država kojoj je kultura skupa, vrlo brzo se suoči s činjenicom da je nedostatak kulture neusporedivo skuplji. Svijest o kulturi kao trošku pogubna je za društvo i mislim da bi svaka vlast trebala prepoznati potencijale kulturnog razvoja i svesrdno ga podržati jer kultura je naše lice, lice kojim se predstavljamo sebi i svijetu.


10

Društvo

Siječanj 2016.

PROJEKT ŽENE NA TRŽIŠTU RADA – PROCJENA UTJECAJA RODA

ODGOJ Žena nije jedina koja može ‘zamrznuti’ karijeru i brinuti se o djeci

Mnogi očevi ne znaju da i oni mogu otići na roditeljski dopust

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

M

arica, Rajna i Šime. Ova se djeca ne mogu požaliti na skrb koju im prošlih deset mjeseci pruža njihov otac Leo Vukelić. Nakon što je Šime navršio tri godine, supruga i majka je uspjela pronaći posao, pa je pao dogovor da Leo na poslu uzme roditeljski dopust ne bi li mali Šime imao partnera u igranju društvenih igara ili nekoga tko bi s njim provodio kvalitetno vrijeme izvan kuće. “Iako sam mnogo sudjelovao u odgoju prvo dvoje djece, sad tek vidim da ženama zaista nije lako. Iskreno – atmosfera u kući je bolja nego prije”, rekao je Leo, dodavši da je ipak vrlo teško živjeti od 1600 kuna mjesečno, koliko iznosi naknada. Broj muškaraca koji koriste roditeljske dopuste manji je od pet posto. “Kod zapošljavanja samo se žene pita imaju li djecu ili ih namjeravaju rađati. Roditeljstvo muškarcima nije nikakva zapreka u zapošljavanju i napredovanju jer svi očekuju da će žene nositi većinu tereta u skrbi o djeci i zadovoljavanju njihovih potreba”, kazala je čelnica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka. TRUDNA SI? OTKAZ! Mnoge su majke bile izložene raznim neugodnostima upravo zbog trudnoće. Anita je pet godina pokušavala začeti, a kad je napokon uspjela, njezin joj je poslodavac brzo ugasio veselje. Nakon tri godine rada u tvrtki i dva napredovanja, njezin je jedini “grijeh” bila trudnoća, zbog koje je dobila otkaz. “Za poboljšanje položaja žena dovoljno je samo malo ljudskosti, a toga danas nema. Što vrijedi i da žena bude zaštićena na roditeljskom dopustu kad joj poslodavac 15 dana nakon isteka roka može dati otkaz bez ikakvog objašnjenja?”, kazala je Anita.

Manje od pet posto očeva odlučuje umjesto žena otići na roditeljski dopust ili s njima podijeliti vrijeme koje će oboje provesti s njihovom djecom. I dalje sav teret natalitetne politike u Hrvatskoj pada na - majke

Samo rijetki očevi se odlučuju provoditi vrijeme s njihovom djecom

Je li potrebno novo ministarstvo? Budući da se Hrvatska već dugo bori s negativnom stopom nataliteta, ali i iseljavanjem mlađeg dijela stanovništva, HDZ je najavio osnivanje Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove koje bi se trebalo brinuti upravo o pronatalitetnoj politici. Njihova je odluka vrlo brzo naišla na zid javnosti. “Smatram nepotrebnim i posve retrogradnim osnivati zasebno ministarstvo koje će se baviti demografijom. Posve je jasno da se unutar postojećih ministarstava sve moglo odraditi kako treba davno prije. Ljudi se već sprdaju sa samom idejom i najavom pa se pitaju hoće li ministarstvo poticati spolne odnose kako bi se povećala mogućnost začeća i rađanja djece. Država i društvo sav teret natalitetne politike svaljuju na ženu i prirodno je da one vrlo promišljeno odustaju od više djece, ako se uopće na rađanje odlučuju”, komentirala je Sarnavka.

“Odsutnost s posla za vrijeme korištenja dopusta ne bi smjelo utjecati na ženin profesionalan život. Vodstvo kompanije mora na to računati, pogotovo u sektorima koji su pretežito ženski”, istaknula je Nataša Novaković iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Upravo je Novaković jedna od rijetkih koja javno progovara o poticanju očeva da uzimaju roditeljske dopuste. Željko Miholić ponosni je otac dvaju sinova i dvije djevojčice. Zbog povoljnije financijske situacije, odlučio je olakšati supruzi i kod trećeg djeteta uzeti roditeljski dopust. Govoreći o educiranosti muškaraca o njiho-

vim pravima, Željko je spomenuo da je velik broj ljudi i dalje neinformiran. S tim se složio i Leo. “Kad sam razgovarao s prijateljima koji su i sami očevi, većina njih se začudila da uopće imaju tu mogućnost”, rekao je. “Istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazala su da rodiljnu i roditeljsku potporu u pravilu koristi onaj član obitelji čiji su prihodi niži, kako se ne bi ugrozila financijska snaga obitelji. S obzirom na to da više žena radi u sektorima s nižim prihodima, to je razlog njihova preuzimanja brige za djecu”, rekla je Novaković. Isto su objašnjenje naveli Leo i Željko o malo očeva koji uzimaju roditeljske dopuste. S druge strane obojica su se složila da im je ono bilo neprocjenjivo iskustvo i da su se zbližili s djecom. PITANJE MUŠKOSTI “Dijete je u određenim trenucima fizički vezano uz majku. Zaista se nekada osjeti da mu nedostaje mama, ali je činjenica da očevi na dopustima mogu kvalitetnije sudjelovati u odgoju djece, biti zaista prisutni kad je to potrebno. Za sebe imam osjećaj da sam sada bolji tata”, kazao je Leo. Premda se Leo nije susreo s nerazumijevanjem okoline, Željko se nije mogao pohvaliti takvim pozitivnim iskustvom. “Kad bih sa ženom otišao u posjet k njezinima u Hercegovinu, svi su me gledali kao da sam crni vrag. Što će jedan muškarac raditi doma i brinuti se za djecu. Kao da im rušim muškost!”, kroz smijeh se prisjetio Željko. “Problem je naš svjetonazor koji je i dalje većinski partijarhalan”, nadovezao se Leo. Unatoč kritikama iz okoline, Leo i Željko ne odstupaju od svojih načela da su žene i muškarci ravnopravni i da takvi trebaju biti. Čini se da će biti potrebne korjenite promjene u cjelokupnom sustavu da bi dio hrvatskih građana izašao iz okova tradicije.

Tekst je nastao u sklopu projekta Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda, koji provodi udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, udrugama Legalina i VIMIO te Gradom Zagrebom. Projekt sufinancira Europska unija. Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost udruge B.a.B.e. i projektnih partnera i ne odražava nužno gledišta Europske unije.

STRUČNO USAVRŠAVANJE Projekt ČRNKAS – Črnomerec poslovni klub

Mladi pomažu mladima doći do posla

Pankasz G Valentina pankasz.valentina@gmail.com

U

tijeku su internetske prijave za novi krug radionica Instituta za stručno usavršavanje mladih, koje počinju početkom veljače. Institut u partnerstvu s Europskim savjetom za mentorstvo i coaching Hrvatske radi na projektu Lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja. Projekt vrijedan oko 74.000 eura sufinancira se najvećim dijelom iz fonda EU, a vodi ga Grad Zagreb, točnije gradski Odjel za mlade. Cilj projekta je povećati stopu zaposlenosti mladih u Zagrebu, te broja mladih koji se prijavljuju za sudjelovanje ili rad na sličnim projektima. Sve je počelo 2010., osnivanjem Instituta za stručno usavršavanje mladih, čiji je tajnik Luka Bogdan došao na tu

“Uz trotjedne radionice traženja posla, projekt se sastoji od informativnih kampanja, speed datinga s poslodavcima te prihvaćanja primjera dobre prakse’’, kaže glavna trenerica Antonia Glavan ideju. Na čelu s ravnateljicom Majom Mustić i njezinim zamjenikom Martinom Makarunom u samo nekoliko godina ideja je okupila tridesetak volontera i zaposlila jedanaest mladih ljudi. Projekt ČRNKAS – Črnomerec poslovni klub, koji je poduprla i lokal-

Foto: Luka Bogdan

na zajednica, novac je osvojio na Operativnom programu za razvoj ljudskih resursa 2007.-2013. “Osim trotjednih radionica traženja posla, projekt se sastoji od informativnih kampanja, speed datinga s poslodavcima te prihvaćanja primjera dobre prakse”, kaže glavna trenerica Antonia Glavan. Do sada je tečaj završilo više od 80 polaznika od kojih se, kako kaže Glavan, njih oko trideset zaposlilo. Osim osnovnih znanja pisanja životopisa, molbi i motivacijskih pisama, na edukacijama se simuliraju razgovori za posao, prenose osobna iskustva vršnjaka te uspostavlja odnos koji traje mnogo dulje od završenog tečaja i time mu daje dodatnu vrijednost. Radionice su namijenjene svima između 15 i 30 godina, nevezano uz stupanj

obrazovanja. Svakom se polazniku osigurava osobni pristup, a to omogućavaju manje grupe i opuštenu atmosferu. “Mladi koji rade na projektu nastoje ga učiniti što zabavnijim, ugodnijim i korisnijim polaznicima polazeći od vlastitog nahođenja o onom što je njima i njihovim prijateljima bilo potrebno i korisno”, kaže zaposlenica Lukrecija Oreški. Proširenje mreže poznanstava, mogućnost uključivanja u rad na projektu i motivacija kroz uspjeh supolaznika samo su neke od pozitivnih reakcija na projekt. U njegovu nastavku organiziran je speed dating s poslodavcima kako bi polaznici mogli prezentirati svoje znanje i vještine s radionica te se predstaviti mogućim budućim poslodavcima.


Intervju

Siječanj 2016.

11

RAZGOVOR O ZNANOSTI Tanja Rudež, najbolja europska znanstvena novinarka u 2015. godini

Trebamo reforme, ali dio moćnika iz akademske zajednice ih ne želi

Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

D

ugogodišnja novinarka Jutarnjeg lista Tanja Rudež u lipnju prošle godine osvojila je prestižnu nagradu Europski znanstveni novinar godine, koju dodjeljuje Britansko udruženje znanstvenih pisaca (ABSW). Inače inženjerka fizike, koju je završila na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Rudež se već 23 godine bavi isključivo novinarstvom, pomno i stručno prateći znanstvene teme. U intervjuu za Global iznosi svoja očekivanja o potezima nove vlasti glede znanosti i visokog obrazovanja, komentira kvalitetu znanstvenog sustava u Hrvatskoj i probleme koji ga koče te pojašnjava odnos novinara i znanstvenika u izvještavanju o kompleksnim znanstvenim temama.  Dugi niz godina radite u znanstvenom novinarstvu i pratite hr-

Ambicioznim ljudima u znanosti morate stvoriti uvjete kakvi vladaju u najkompetitivnijim sustavima, a to nisu samo visoka plaća i najmoderniji uređaji, važna je atmosfera koja vlada u sustavu. Takve atmosfere u Hrvatskoj nema, ističe Rudež hrvatsku znanost, odnosno što je propušteno učiniti? U zadnjoj godini mandata bivše HDZ-ove vlade tadašnji ministar Radovan Fuchs krenuo je sa zakonima koji su trebali dovesti do promjena. No šokiralo me kad sam na raspravi u Saboru vidjela kako su se u opstrukciji toga ujedinili HDZ i SDP. S dolaskom Milanovićeve vlade, podržavala sam neka nastojanja ministra Jovanovića, odnosno njegova zamjenika Saše Zelenike koji je pokušao s određenim postupnim reformama. No došlo je do promjene s drugim ministrom i ne vidim da je napravljen neki velik pomak. S druge strane jako zamjeram Milanovi-

I novinarima i znanstvenicima istina je zajednički cilj Znanstvenik uz svoj rad mora biti okrenut i javnosti. Novine nisu znanstveni časopisi, i to znanstvenici moraju znati. Sigurna sam da znanstvenici imaju svoje frustracije u razgovoru s novinarima i u strahu su od toga što će biti objavljeno, a novinari su uvijek u utrci s vremenom, no i jedni i drugi težimo istini. Pohvalila bih hrvatske znanstvenike kod kojih postoji zamjetan pomak u kontaktu s javnošću. Uz same znanstvene novinare mnogo mogu učiniti popularizatori znanosti poput znanstvenika Marka Košičeka i Saše Cecija te edukatora poput gospodina Ante Radonića iz Tehničkog muzeja u Zagrebu te Korada Korlevića iz Višnjana. vatsku znanost. Je li znanstvena zajednica u nas poticajna za mlade perspektivne ljude? Kad se govori o znanosti u Hrvatskoj, naglasak je stalno na ulaganjima koja je važno povećati da bismo dostigli barem europski prosjek. No uz to se moraju provesti reforme bez kojih ne možemo govoriti o poticajnoj znanstvenoj zajednici u Hrvatskoj. Ambicioznim ljudima u znanosti morate stvoriti uvjete kakvi vladaju u najkompetitivnijim sustavima, a to nisu samo visoka plaća i najmoderniji uređaji, bitna je atmosfera koja vlada u sustavu. Takve atmosfere u Hrvatskoj nema, odnosno, nema je dovoljno. Kao pozitivan primjer istaknula bih Institut Ruđer Bošković koji je opet u uzlaznoj putanji otkako je počeo primjenjivati pravila koja vrijede vani. Cijela srednja Europa temelji se na principu senioriteta, stroge hijerarhije, no Europa shvaća da to mora mijenjati.  U jednom intervjuu spomenuli ste kako vam se nekad čini da pratite crnu kroniku, a ne hrvatsku akademsku zajednicu. Zašto? Prateći hrvatsku znanost, primijetila sam da se slika Hrvatske, koja ima velik problem s korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom i sl., preslikava i na znanost. Često su se razotkrivale razne afere i strašno je kad otkrijete da su se znanstvenici nečasno ponašali. I dalje mislim da je znanost jedna od najljepših ljudskih djelatnosti, međutim znanstvenici su ljudi kao i ostali.  Smatrate li da je u prošle četiri godine sada već bivša vlast učinila pozitivne pomake vezano za

ćevoj vladi što je osnovala još dva nova sveučilišta. Hrvatska nema dovoljno nastavnika, vrsnog kadra, i to će dovesti do daljnje erozije visokog obrazovanja.  Što očekujete od nove, ‘reformske’ vlade u području znanosti i visokog obrazovanja? U ovom trenutku ne očekujem ništa jer nitko to područje nije istaknuo kao prioritet. Čekam da vidim tko će biti postavljen za ministra i nadam se da će mandatar Orešković, koji dolazi iz anglosaksonskog svijeta gdje znanost funkcionira na meritokratskim načelima, ustrajati na tome i u hrvatskoj znanosti.  Most nezavisnih lista, koji je nakon izbora postao ključni politički faktor u zemlji, u svojim smjernicama razvoja u obrazovanju, znanosti i tehnologiji navodi kako je potrebno eliminirati snažan utjecaj političkih struktura u obrazovanju i znanosti. Je li to samo vječna predizborna floskula ili mislite da će se nova vlada s time ozbiljno uhvatiti u koštac? Oni se tako prvi ponašaju i mislim da se uopće neće s time uhvatiti u koštac. Primijetila sam da je to bila jedna od tema na raspravama dok je Gordana Rusak još bila u Mostu. Nisu sve ideje bile loše, međutim, nakon njezina odlaska znanost je pala u sasvim drugi plan. U grabeži za pozicije znanost je potpuno nevažna, nitko se ne otima za to područje.  Gdje najjače možemo prepoznati politički utjecaj u znanosti? Generalno se vidi prilikom postavljanja čelnih ljudi na institucijama i

Nisam sigurna ide li ideja znanstvenih centara izvrsnosti u dobrom smjeru, čini mi se da ih ima previše. Izvrsnost je po definiciji izuzetna, primjećuje nagrađena novinarka Foto: Biljana Gaurina

u upravnim vijećima.  Kako se u Hrvatskoj financiraju znanstveni projekti? Znanost se najviše financira proračunskim novcem, a privatni je sektor tu slabo uključen. Velik je problem što je Hrvatska u ovih 25 godina ostala bez većine svoje industrije. Jaki znanstveni instituti koji su postojali u nekim tvrtkama, danas praktički više ne postoje ili su jako smanjeni. Kada je realni sektor tako na koljenima, teško je očekivati da će se iz njega sama od sebe poveća-

Nadam se da će mandatar Orešković, koji dolazi iz anglosaksonskog svijeta gdje znanost funkcionira na meritokratskim načelima, inzistirati na tome i u hrvatskoj znanosti

ti ulaganja.  Agencija za znanost i visoko obrazovanje u priopćenju Globalu objavljenom u prošlom broju ističe kako provodi postupke za unapređenje kvalitete u hrvatskoj znanosti i navode znanstvene centre izvrsnosti kao pozitivne pomake. Možemo li u njima prepoznati prekretnicu za unapređenje nacionalnog sustava znanosti i njegova pozicioniranja u europskom istraživačkom prostoru? To je jedna od ideja, ali nisam sigurna ide li ona u dobrom smjeru jer mi se čini da tih centara ima previše. Izvrsnost je po definiciji izuzetna.  Kako napredovati u sustavu u kojem se ljudi izabiru prema inerciji? Hoće li jednom izvrsnost postati jedini kriterij? Dokle god nemate kritičnu masu ljudi koja to želi promijeniti, do promjene, nažalost, neće doći. Ta se kritična masa polako stvara, ali očito nije dovoljno velika. Vlada mora

biti svjesna važnosti tog problema, no blizu vlade uvijek su vrlo moćni ljudi iz akademske zajednice koji ne žele da dođe do ikakvih promjena. Dakako, postoje i pozitivni primjeri ljudi koji žele unijeti duh kakav vlada u svijetu i u tom je smislu jako važno da se naša znanost internacionalizira. Kao što naši ljudi odlaze van, stranci moraju dolaziti k nama. Imate prekrasan primjer na PMF-u, kada se prije dvije godine vratila mlada astrofizičarka Vernesa Smolčić, koja je donijela sredstva Europskog istraživačkog vijeća (ERC), osnovala je svoju grupu te zaposlila Finca, Australku, Talijana. To je put kojim treba ići.  Producira li Hrvatska znanstvenike za inozemno tržište? Da, to je činjenica. U sadašnjoj se situaciji čini kako su fakulteti na neki način tvornice vanjskih stručnjaka. No važno je razlikovati mobilnost od odljeva mozgova. Mobilnost je u znanosti vrlo važna i znanstvenici zato jesu neka vrsta modernih nomada. Oni moraju prolaziti kroz usavršavanja i putovati jer znanost je međunarodna i kompetitivna. Ako govorimo o odljevu mozgova, to je problem koji zapravo nijedna zemlja na svijetu nije učinkovito riješila i teško ga je riješiti administrativnim mjerama. Većina znanstvenika treba otići van na školovanje, usavršavanje i vratiti se.  Dobiva li znanost u Hrvatskoj dovoljno medijskog prostora? AZVO u priopćenju Globalu ističe kako to nije slučaj. Ne slažem se s Agencijom, općenito se u tim stvarima vrlo malo slažem s ministrima, čelnicima i sličnima. Oni svi žele prostor za svoje ideje, no to nije uloga medija, mediji biraju svoje teme i mislim da se znanosti posvećuje dovoljno prostora. Da, mediji trebaju izvještavaju o nekim temama, ali ne na način da im se diktira o čemu će i kako pisati.  Kako izvještavati o znanosti? Vrlo često prisutan je senzacionalizam i u znanstvenim temama. Znanost nije nešto što je odvojeno od života, ona je namijenjena svima i treba je pratiti na način da to bude razumljivo većini ljudi. Što se tiče senzacionalizma, nije to uvijek tako jednostavno. Naslovi prodaju novine, privlače klikove na portalima na kojima su članci vrlo često korektni, a naslovi ‘nabrijani’. Spektakularnost i senzacionalizam na neki su način došli i u samu znanost. Neke afere koje su se pojavile u posljednjih 15 godina bile su rezultat pogrešne procjene samih znanstvenih časopisa. Ne možemo tražiti od medija čistunstvo koje ne posjeduju ni neki znanstveni časopisi.  Prošle godine osvojili ste nagradu za europsku znanstvenu novinarku Britanskog udruženja znanstvenih pisaca. Tako je, riječ je o nagradi koja je kruna moje karijere i to mi se i sada čini kao san. Pobijedila sam briljantne kolege iz časopisa Nature i Science i baš sam se osjećala iznimno sretnom. Utoliko više jer sam prva novinarka izvan prostora Velike Britanije i Irske koja je dobila tu nagradu, i to je velika čast za mene, naše novinarstvo i za Hrvatsku.


12

Kolumne/komentari/mišljenja

Siječanj 2016.

Promjenom novinarstva i obrazovanja do promjene društva Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

P

rema Zakonu o medijima, Članak 6., novinaru bi informacije trebale biti dostupne, te bi mu, kako institucije tako i privatne osobe, trebale omogućiti pristup njima. Međutim, kako to s našim zakonima biva, neodređenost u vremenskom intervalu u kojem bi novinar trebao dobiti informacije, pomaže svima osim novinaru i novinarstvu samom. Zakon navodi “primjereni rok” za dobivanje informacija. No za novinara je to vrijeme ponekad vrlo kratko. S velikim zahtjevima koji ga pritišću i brzinom koja se od njega očekuje, informacija mu je potrebna što prije. Kada je novinar u mogućnosti informaciju čekati dva mjeseca, čudno je ako je ne dobije. Naime, u Globalu smo u prošlom broju pisali o velikom projektu kampusa na Borongaju, a još potkraj listopada u Grad Zagreb i Sveučilište u Zagrebu upućeno je nekoliko osnovnih pitanja o temi. Do danas odgovore nismo dobili, no postojala je neka vrsta komunikacije. Iz Sveučilišta su nam prije dva i pol mjeseca poručili da će nam odgovore ustupiti ubrzo. Vjerujući u obećanje, odlučili smo pričekati s temom jer uvijek težimo prikazati sve strane. Dva i pol mjeseca su sigurno premašila “primjereni rok”. Kako da budemo dobri novinari i učinimo novinarstvo boljim ako nam u tome ne pomažu oni najvažniji - naši sugovornici koji bi nam trebali omogućiti odgovore na pitanja? Kako da pišemo o važnim stvarima kada Zakon o medijima nedovoljno pritišće one na visokim položajima? Kampus na Borongaju vrlo je važan

Kako da budemo dobri novinari i učinimo novinarstvo boljim ako nam u tome ne pomažu oni najvažniji - naši sugovornici koji bi nam trebali dati odgovore na pitanja? projekt za visoko obrazovanje. Svakako bi ga trebalo bolje prometno povezati s ostatkom grada te tamo preseliti mnoge fakultete, što bi omogućilo kvalitetnije obrazovanje velikom broju studenata. Iako se svojedobno najavljivao kao “najveća investicija u obrazovanje”, projekt Borongaj, kako se čini, ne pomiče se s mjesta. Sveučilište u Zagrebu nije na Šangajskoj listi 500 najboljih sveučilišta. Općenito čak ni najveće političke stranke u Hrvatskoj obrazovanje ne smatraju važnom temom pa je teško pomisliti da će se išta mijenjati. Učenike i studente poticati na “štrebanje” i pamćenje velikog broja nebitnih podataka očito koristi mnogima. Naše obrazovanje ne stvara aktivne građane. Često se govori kako su nam studenti pasivni i nije ih briga ni za što, a upravo bi oni trebali biti ti koji će zahtijevati promjene na bolje. Vidljivo je da studenti, a i ostatak građana, smatraju da ne mogu promijeniti ništa. Zato mladi ne izlaze na izbore u velikom broju, a prosvjedi ili zahtjevi za promjenama čine im se uzaludnima. Mnogi ne znaju za postojanje pravobranitelja. Ti isti studenti sutra će biti ljudi koji će trpjeti utjecaj politike bez primisli o ikakvim promjenama jer neće znati kako te promjene ostvariti. Ne poticati na kreativnost i inovativnost i ne učiti mlade o pravima koje imaju i načinima na koje mogu nešto promijeniti, svakako je provjeren recept za održavanje pasivnoga i pokornog građanstva.

Bez članske iskaznice, molim!

V

iše od dva i pol mjeseca od parlamentarnih izbora Hrvatska još nema formiranu vladu. S obzirom na (ne)očekivan izborni uspjeh Mosta, ni Sabor nije konstituiran u prvom pokušaju pa smo tako na dnevnoj bazi svjedočili pomalo tragikomičnim prevratima. Danas imamo mandatara i u tijeku je podjela ministarskih fotelja, no ono što zanima informirane i angažirane birače, lako se može svesti na pitanje – koliko će vremena morati proći kako bismo vidjeli i osjetili prve rezultate nove, “reformske” vlade? Naime, u Hrvatskoj se o reformama mnogo govori, a vrlo rijetko dogodi se njihovo prevođenje iz bajke u stvarnost. Diskurs u kojem se o reformama govorilo tijekom i nakon izbora toliko je ofucan i prepun floskula, uz koje, kada ih nabubamo napamet, svi možemo postati političarima. Primjerice, neprestano slušamo o tome kako treba zaustaviti odlazak mladih, vrsnih ljudi iz Hrvatske. Već godinama s kolegama i prijateljima vodim raspravu – ostati ili otići. Iz tih rasprava lako je zaključiti kako većina visokoobrazovanih ljudi svoju budućnost neće graditi u Hrvatskoj, dok istodobno s nekolicinom kolega ostajem u manjini koja je odlučna u svojem ostanku. Potpuno razumijem sve one koji se pakiraju za neku bolju, “zapadniju” budućnost. Oni istodobno iznose argumente kojima me pokušavaju nagovoriti da i ja počnem s pakiranjem. “U Hrvatskoj ćeš raditi posao koji je vani plaćen barem dvostruko”, “uvijek ćeš imati problema s tromom državom”, “politika se u sve petlja”... Itekako svjesna istinitosti tih argumenata, i dalje idealistički vjerujem kako, iako zvuči kao borba s vjetrenjačama, ostanak znači i hrabrost te mogućnost stvaranja famozne kritične mase koja će pokušati mijenjati stvari nabolje. Nezaposlenost mladih svima nam visi nad glavom i unosi neopisiv nemir tijekom godina studiranja. No od same nezaposlenosti još više zabrinjava situacija u kojoj sintagma “posao preko veze” ima već mitsko značenje u hrvatskom društvu. A što je s principom izvrsnosti? Beskompromisno želim da izvrsnost bude jedini kriterij u zapošljavanju! Dapače, želim da mi jednoga dana net-

Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

Kao društvo ćemo ‘ozdraviti’ u onom trenutku kada iz kolektivne memorije nestanu političke konotacije riječi rođak i članska iskaznica ko pred nosom “preotme” radno mjesto jer je bio bolji, vrsniji kandidat. Do kada će mladima koji se odluče na ostanak u Hrvatskoj put prema najboljoj perspektivi biti uhljebljivanje, odnosno zapošljavanje putem članskih iskaznica političkih stranaka? Što reći onima koji ne žele članske iskaznice? Kao društvo ćemo “ozdraviti” u onom trenutku kada iz kolektivne memorije nestanu političke konotacije riječi rođak i članska iskaznica. Neka rođak ostane gdje mu je i mjesto, u obiteljskom stablu, a člansku iskaznicu svedimo na sredstvo ulaska u teretanu čiji smo član. Pričajući o izvrsnosti, do nje se dolazi znanjem, ali i apsolutno neizostavnom praksom. Moraju li nas uspješni poduzetnici, poput Hrvoja Prpića u 10. broju Globala, upozoravati da studentima kronično nedostaje prakse? Usklađenost visokog obrazovanja s po-

trebama tržišta znači i pripremu tijekom tog istog obrazovanja za to isto tržište. Nemali broj puta čula sam kako su kolege iz raznih područja, nakon završetka studija i dolaska na prvo radno mjesto, čuli onu čuvenu “e sad zaboravi sve što si naučio i slušaj ‘vamo”. Čemu studij ako same poslodavce uopće ne zanima što im od znanja s tog istog studija donosite, a ipak je važno da sa sobom imate onaj komad papira na kojem piše Diploma? Zanimljiva je situacija i s diplomama, kao iz paštete iskaču vijesti o prepisanim diplomskim radovima i “zasluženim” diplomama. Drugi trenutak u kojem ćemo ozdraviti kao društvo onaj je u kojem će prepisivanje i plagiranje biti neki daleki, gotovo nepoznati pojmovi. Vrlo se rado sjetim zgode koju mi je ispričala kolegica s godine – na studentskoj razmjeni u Finskoj kolegi iz Australije dobrih je sat vremena objašnjavala što znači prepisivanje. U onom trenutku kad postanemo zbunjeni Australac iz kolegičine priče, moći ćemo reći da smo kao društvo na konju. U konačnici, kada ćemo prestati biti tvornica njemačkih i inih stručnjaka? Mandatar Orešković izjavio je kako Europa traži 900.000 informatičara. U trenutačnoj situaciji ne sumnjam da ćemo dio njih uredno “proizvesti” i zatim izvesti u inozemstvo. U kontekstu stručnjaka iz svih znanstvenih disciplina, hrvatski je izvoz u cvatu. A što bi se dogodilo kada bismo te ljude pokušali zadržati u Hrvatskoj? Ne govorim o mobilnosti koja je apsolutno poželjna, nego o trajnom odljevu mozgova. Barem pokušaj zadržavanja svih onih koji gledaju prema granici, mora početi sa stvaranjem poticajne atmosfere, što u poslovnom, što u akademskom svijetu. Sada kada je jasno tko će biti na vlasti iduće četiri godine, važno je pratiti hoće li uspjeti stvoriti spomenutu atmosferu na razini društva u cijelosti i time dokinuti stav odseljenih iz Hrvatske koji ističu kako eventualni povratak znači pad s konja na magarca. Hoće li inicijativa za stvaranje afirmativne atmosfere doći iz politike ili ćemo se ipak sami morati pobrinuti za to? Skepticizam (ili realnost?) mi ne dopušta da promjenu vidim iz smjera politike tako da – dajte te vjetrenjače, možemo mi to!

‘Moram priznati, dugo mi je trebalo da postanem njegov fan’

G Hermenegildo Gall

B

io je to jedan od mojih najdražih koncerata u životu (naravno uz Bossov u Beču, Pink Floyda u Wiener Neustadtu, Pixiesa i Nicka Cavea na ljubljanskim Križankama, te Azre u Zadru). Sjećam se da sam iskeširao 299 tadašnjih dinara ili gotovo 45 njemačkih maraka (Markovićevo doba stabilne domaće valute) što je bio moj mjesečni studentski džeparac. Kartu sam poslije, nažalost, posijao, ali moja bolja polovica svoju, srećom, nije tako da se ona čuva na Trešnjevci. Kad se vratim nekoliko desetljeća prije koncerta unatrag, moram priznati da mi je dugo trebalo da postanem fan Davida Bowiea. To se dogodilo sredinom osamdesetih kada je postao megapopularan i kada sam i ja počeo otkrivati glazbu. Na mom prvom kampiranju 1985. u tadašnjem čudu tehnologije zvanom walkman stalno mi se vrtjela pjesma koju je napravio s grupom Pat Metheny “This is not America”, i od tada se već više od trideset godina prilično intenzivno družimo. Sjećam se da sam se prvi put susreo s njim dok

Hermenegildo Gall profesor je geografije u XVIII. jezičnoj gimnaziji u Zagrebu. Iako učenike već dugi niz godina poučava o prostornoj stvarnosti Zemljine površine koja je pak dio beskonačnog univerzuma, David Bowie mu je svojom avangardnom umjetnošću priuštio pravo svemirsko iskustvo

sam bio dvanaestogodišnji klinac, i to u kinu Triglav, u filmu Nicolasa Raya “Čovjek koji je pao na Zemlju”, u kojem je glumio izvanzemaljca koji je zbunjen tumarao ovim našim planetom. Ipak, s njegovom slavnom berlinskom trilogijom te filmovima u kojima je glumio upoznao sam se tek tijekom osamdesetih. Napokon sam ga 1990. vidio uživo na koncertu u Zagrebu. Nadrealan je to bio početak koncerta, kiša je do tada intenzivno padala dok se nije pojavio s taktovima “Space Oddity” i - kiša je začuđujuće prestala! Kao da se tada Svevišnji ukazao u Maksimiru. Ne mogu opisati šok koji sam osjetio doznavši za njegovu smrt. Čini se da smo svi nekako smatrali da će živjeti vječno. A opet šok, nakon kojega je uslijedila golema tuga. Ipak sam ga doživljavao velikim dijelom svojega života. Avangardan, svemirski i čudesan, vjerujem da je svijetu ostavio slobodu uma, vizije te umjetnost u kojoj će moći uživati generacije i generacije njegovih fanova. Osim toga, profesor sam geografije, a njega vidim kao poveznicu između onoga gdje jesam i gdje živim - Zemlje te onoga o čemu sanjam - svemira. Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri, dva, jedan.... i poletio je! David Bowie.


Svijet/EU

Siječanj 2016.

13

RAZGOVOR S POVODOM Novinar i diplomat Zlatko Dizdarević o sukobima na Bliskom istoku

ISIL je gotov ako mu se radikalno presjeku izvori financiranja i logistike

Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

B

liski istok, kao povijesno iznimno važna regija svijeta, već je dugo središte svjetskih i poprište regionalnih sukoba. Rat u Siriji i poraće u Iraku, borba protiv tzv. Islamske države samo su neki od problema o kojima mediji više ili manje, svakodnevno prenose vijesti. Uz to, tisućljetni sukob sunita i šijita nedavno se ponovno razbuktao, u obliku ozbiljnog narušavanja iransko-saudijskih odnosa. Zlatko Dizdarević, bosanskohercegovački novinar, publicist i diplomat te dobar poznavatelj i analitičar bliskoistočnih događaja za Global govori o korijenima građanskog rata u Siriji, sadašnjosti i budućnosti ISIL-a, o pitanju izbjeglica te europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine. •Je li konstantno ‘mirno neprijateljstvo’ Irana i Saudijske Arabije u osnovi utemeljeno na vjersko-političkim različitostima i sukobima? U osnovi nije, kao zapravo ni jedno drugo sukobljavanje na tim prostorima. Upotreba vjere, mitovi iz prošlosti, povremeni incidenti itd. oduvijek su samo mehanizmi i ‘alibi’ za sudare u kojima se rješavaju neki drugi ciljevi, nameću neki drugi interesi – energetski, ekonomski, teritorijalni i regionalni. Vjerske razlike sunita i šijita, posebno u novije vrijeme, uglavnom su bivale manipulativni povod za ratove. Zaboravlja se, pritom, kako se u iračko-iranskom ratu osamdesetih na strani Saddama Husseina borilo mnogo iračkih šijita protiv Irana u kojem su šijiti znatna većina. Osjećaj nacionalne i državne pripadnosti u Iraku bio je jači od pripadnosti šiizmu. U libanonskom ratu osamdesetih sukobljavali su se šijiti partije Amal i proiranskog šijitskog Hezbollaha. U regularnoj vojsci Assada u Siriji koji je alevit, izvorno šijit, mnogo je sunita – vojnika i zapovjednika. Veliki sirijski muftija Ahmad Hassoun, krajnje lojalan Assadu, sunit je. Religija je na tim prostorima oduvijek zloupotrebljavana na način koji kazuje da su u pitanju sukobi koji su, ponajprije – protiv religije! U njihovoj pozadini riječ je o političkom, ekonomskom pa i vojnom nadmetanju s ciljem osiguravanja regionalne dominacije u kojoj su Iran i Saudijska Arabija vodeći igrači. U konkretnom slučaju, mnogo aktivniji izazivač sukoba je Saudijska Arabija, dramatično sukobljena s unutrašnjim problemima, i gubitkom ‘kompasa’ u mnogim pitanjima na međunarodnoj sceni. Ali i u strahu od povlačenja velikog partnera, Amerike, iz regije, i sve težih poraza njihovih džihadističkih partnera u Siriji i Iraku. •Je li građanski rat u Siriji posljedica isključivo tzv. arapskog proljeća, ili su razlozi dublji, eksterni i interni? Tko je Bashar al Assad i je li Sirija poligon sukobljavanja interesa velikih svjetskih sila? Tzv. arapsko proljeće je propali projekt zapadnih interesa – ma koliko u samim počecima otvarao nadu, posebno mladima, u slobodniju budućnost. Pokušano je nametanje poslušnih, tzv. umjerenih islamista zemljama starih tradicija ali novih realnosti. Krvavi ‘uspjesi’ u Iraku, Libiji, Bahreinu, djelomično u Egiptu i Tunisu, zaustavljeni su u Siri-

Korporativni teror nad planetom s izazivanjima sukoba i ratova koji su postali biznis i interes, onemogućio je zadovoljavanje elementarnih potreba ljudi na područjima raznih eksploatacija. To pokreće milijune na put prema spasu koji vide u Europi

ISIL je djelomično smišljeni zapadni projekt destabilizacije prostora, kaže Dizdarević

ji. Damask je svojom realnošću postao prijetnja Zapadu i njihovim partnerima. Imao je jaku srednju klasu, vojsku, sekularizam, građani su imali značajne povlastice poput besplatnog kvalitetnog školstva, zdravstva itd. Ipak, najveći ‘problem’ im je bila bogata, ali nacionalizirana energetska baza, nafta i plin, izvan domašaja multinacionalnih kompanija. A nisu imali ni dolara duga kod svjetskih bankarskih moćnika. Nisu se uklapali u sliku poslušnika. Bashar al Assad, obrazovan na Zapadu, naslijedio je iznimno tvrdu i represivnu vlast oca Hafeza, ali je od početka pokazivao spremnost za promjene. Otvarao je zemlju stranom kapitalu, turistima, izašao na međunarodnu scenu, ali prema domaćim pravilima, a ne prema diktatu svijeta. Zato je postao meta. U ime njegova rušenja pod svaku cijenu organizirani su i podržavani svi mogući teroristi i s Bliskog istoka i šire. Cijela priča dobila je globalnu dimenziju jer su i interesi na tom prostoru apsolutno globalni. •Govoreći o interesima svjetskih sila na Bliskom istoku, kakvu ulogu imaju Saudijska Arabija i Turska? I Saudijska Arabija i Turska imaju ‘višak ambicije’. Rijad oduvijek, Turska odnedavno. Svaka na svoj način koji ne korespondira s realnošću. Turska na nerealan način želi eliminirati Kurde koji su postali i politička i vojna autonomna činjenica u regiji. Erdoganov san je da Turska politički, vojno i eko-

U ‘utakmici’ naoružavanja do pobjede pogubili su se konci kontrole, pustili razni zli duhovi iz boce, a od ISIL-a je stvorena snaga koja primarno nije vojna nego sociopatološka

nomski dosegne moć Otomanskog imperija. Rijad je s novim kraljem i ambicioznim nasljednicima uvjeren da mu je Iran svojim otvaranjem velika prijetnja i nastoji se preko ‘sunizma’ nametnuti kao lider arapskog svijeta. Svojim potezima i diplomatskim ambicijama, akcijama i provokacijama, od agresije na Jemen do nedavnih egzekucija kod kuće, postaju ozbiljan problem za stabilnost regije. •Val izbjeglica (ali i ekonomskih migranata) koji dolazi u Europu jedna je od posljedica rata u Siriji i Iraku. Je li očekivani dolazak tri milijuna izbjeglica iz te regije, ali i supsaharske Afrike, doista toliki problem i opasnost za više od 500 milijuna stanovnika EU? Ne bi bilo iznenađujuće da se ostvare ne samo ta nego i mnogo crnja predviđanja. Izbjeglice nisu posljedica samo aktualnih ili budućih ratova nego ukupnih odnosa u svijetu. Rezultat su eksploatacije i nasilne neokolonijalne i imperijalističke okupacije preostalih najvažnijih resursa, vode, hrane i energije, i to u uvjetima razorenog međunarodnog poretka. Principi ustanovljeni Poveljom UN-a prije 70 godina, poput prava na suverenitet, nepovredivosti državnih granica, nemiješanja u unutrašnje stvari suverenih država, do ljudskih prava i sloboda, de facto su pometeni legaliziranom upotrebom sile, uz laži i mimo UN-a. Korporativni teror nad planetom s izazivanjima sukoba i ratova koji su postali biznis i interes, onemogućio je zadovoljavanja elementarnih potreba ljudi na područjima raznih eksploatacija. To pokreće milijune na put prema spasu koji vide u Europi. Zato će se i dalje pokretati ne samo Bliski istok nego bezmalo i cijela Afrika. Ljude neće spriječiti nikakve žice i zidovi. Rješenje je u promjeni globalnih svjetskih odnosa koji neće hraniti bijedu i san o odlasku.

Religija je na tim prostorima oduvijek zloupotrebljavana na način koji kazuje da su u pitanju sukobi koji su, ponajprije – protiv religije! •Druga posljedica zapadnih intervencija u Iraku i Siriji je snaženje različitih terorističkih grupacija koje utječu na rast broja izbjeglica, posebno u susjedne zemlje Jordan, Libanon, Tursku. Koji je uzrok pojave ISIL-a? ISIL je djelomično smišljeni zapadni projekt destabilizacije prostora koji je trebalo rasturiti i onda njime ovladati na način pogodan za lakšu eksploataciju, kanale transporta energenata i prohodnije tržište stranog kapitala. Istodobno oni su rezultat histerične potrebe obračuna s Assadovim režimom koji ustrajava kao neporažen. U toj ‘utakmici’ naoružavanja do pobjede pogubili su se konci kontrole, pustili razni zli duhovi iz boce, a od ISIL-a je stvorena snaga koja primarno nije vojna nego sociopatološka. Njih su mnogi marginalizirani u svijetu pročitali kao ‘ventil za osvetu’ nasilju tzv. liberalnog kapitalizma koji je u svojoj bezdušnosti i sebičnosti služio samo jednom sloju ljudi. Ubačeni mit o ‘kalifatu’ samo podgrijava taj element. Naravno, preko ISIL-a su i neki regionalni igrači poput Turske, Saudijske Arabije i Izraela lakše realizirali svoje posebne dugoročne interese. •Uz to, kolika je stvarna opasnost od tih organizacija na globalnoj i na regionalnoj, balkanskoj razini (terorizam i protuterorističke akcije na Balkanu)? Opasnost postoji onoliko koliko postoji svaka zaraza koja nije naivna i koja nailazi na plodno tlo. Razne ideološke,

identitetske, kalkulantske pogubljenosti pojedinaca, ali i političkih struktura veoma pogoduju tome. Sustav sigurnosti mora raditi svoj posao, ali je konačno rješenje u mnogo širem, studioznijem i poštenijem sagledavanju tektonskih poremećaja koji su se dogodili minulih desetljeća na ovom prostoru u društvu, u promjeni sustava vrijednosti, u zauzimanju za pravednije društvo, umjesto u razvijanju psihologije grabeži i pobjede nad “drugima” pod svaku cijenu. Reakcije na takav koncept današnjih društava se vraćaju kao bumerang. U tome i teroristi širom svijeta, sve do ISIL-a, nalaze svoje regrutne baze. •Koja je sudbina ISIL-a? Ne želim vjerovati da će se pretvoriti u pravu državu. Suviše su zla donijeli i oni i njihovi tvorci. Treba im radikalno presjeći izvore financiranja i ‘logistike’ i gotovi su. Moglo se to i prije četiri godine da se htjelo. Znači, problem nije samo u njima nego i na strani onih koji su navodno protiv ISIL-a, a izravno su ih stvarali. •Kada se govori o regiji, koje je vaše viđenje europske perspektive BiH, odnosno, važnost ulaska Bosne i Hercegovine u EU? Nisam optimist, ne zbog BiH nego zbog ‘pameti’ u EU. Presudna šansa je propuštena odmah iza rata. Da je BiH tada primljena, a primjeri Bugarske i Rumunjske pokazuju da je mogla biti, sada bi mnogo toga bilo drugačije. U EU kao da ne shvaćaju da u politici ne postoji prazan prostor. Ako oni nisu htjeli da uđu u njega, ušli su svatko na svoj način – i Turska, i Rusija i džihadisti. Nisam siguran da su u EU-u toga svjesni i sada, kao što nisu svjesni da postojeća ‘oligarhija’, štiteći svoje kriminalne i partikularne interese zasnovane na podjelama po svaku cijenu, zapravo vodi bitku za status quo, a ne za EU.


14

Kultura

Siječanj 2016.

LUKA HOST Probitačan hrvatski fotograf s belgijskom adresom

Fotografija može biti zarada, ali i priznata umjetnost Kruljac G Ivor ivorzk@gmail.com

Uredništvo novog časopisa studenata ALU-a

Foto: Matina Tenžera

NOVI ČASOPIS Studenti ALU-a pokreću vlastiti medij

Na 80-ak stranica predstavljat će likovnjake

Imaju ideju, imaju volju, imaju strategiju. A odnedavno imaju i potrebno ljudstvo. Ono što im nedostaje jest naziv časopisa Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

O

ni ne žele samo crtati, fotografirati, rezbariti i kipariti - oni žele i pisati! Studenti Akademije likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu okupili su se kako bi pokrenuli vlastiti časopis. Prvi je sastanak sazvan iz specifičnog razloga. Osim regrutacije prvih snaga časopisa, ondje su pozvali sve s kreativnim idejama da zajedničkom strujom misli smisle naziv časopisa. Za početak bi izlazio jednom u semestru, a imao bi osamdesetak stranica koje bi predstavljale stvaralaštvo studenata ALU-a. Premda je za radove studenata predviđena posebna rubrika naziva “Portreti - prezentacija studenata i njihova rada”, cjelokupan

S

vijet je preplavljen fotografijama jer daju najbolji prikaz događaja i svijeta oko nas, zasebno ili popraćene tekstom. Fotografija je nekima samo prizor događaja bez nekih dodatnih vrijednosti, a drugima je ona nešto mnogo više. U njoj ima znanosti, umjetnosti i, naposljetku, zarade. Uz Lupina, Jasmina Krpana, Mare Milin i druge svoju je prigodu dobio i 25-godišnji Luka Host. Probivši se drugim mjestom na Red Bullovu fotografskom natječaju, omo-

Luka Host mlada je fotografska nada podrijetlom iz Hrvatske. Specijalizirao se za modnu fotografiju, a u razgovoru za Global ispričao je kako je uspjeti kao mladi fotograf na stranom tržištu. S druge strane mlada fotoreporterka Matea Petrović dokazuje da ni u Hrvatskoj nije sve tako crno

prizor nego i stvoriti umjetničku vrijednost. Na primjer, dobar kontrast svjetla i sjene, naveo nam je Host. U Hrvatsku bi se vratio, kaže, jedino ako bi se situacija promijenila, ili ako bi ga pozvali kao predavača. Međutim, čini se da ne dijele svi njegovo mišljenje, što nam je potvrdila Matea Petrović, koja svoju karijeru okreće fotoreportaži. “Kakvu bi umjetničku vrijednost trebala imati komercijalna fotografija? Ne smatram da je dobar kontrast svjetla i sjene umjetnost. Umjetnost u fotografiji, kao u svemu ovisi o samom umjetniku, u ovom slučaju fotografu, teže li čemu novom i svojem, ili sti-

časopis stvarali bi upravo “polaznici”’ ove institucije. Time ne onemogućavaju pristup studentima s drugih fakulteta, pa se svi željni likovnjaštva mogu okušati u nekoj od sljedećih rubrika - Vizualne umjetnosti, Studentski život, Kultura i društvo, Znanost i tehnologija uz spomenute Portrete. Glavni urednik Ivan Barun bio je ugodno iznenađen činjenicom da je prvi sastanak napunio predavaonicu na fakultetu, ali i da su se pri prvom susretu neki od pridošlih javili za konkretne teme. Ovaj umjetnički medij svjetlo dana bi trebao ugledati tijekom svibnja čim mu se nadjene ime. Ivanu, Andreju, Davoru, Tari, drugoj Tari, Tei i Maji redakcija Globala želi puno sreće i neumorno plivanje u novinarskim vodama!

SVJEŽI ZVUK

DAABS Jer je muziciranje u petero zabavnije

Blažena među muškarcima

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

I

za ove je petorke godina i pol dana stvaranja glazbe koju su okarakterizirali kao verziju rocka s elementima popa i funka. Za sve je kriv jam session u Depou gdje su započeli spontane zajedničke nastupe da bi naposljetku izrodili - novi bend na hrvatskoj glazbenoj sceni. Snažan vokal krije se u malenom tijelu Ane Pije Matijaš koju okružuju dva gitarista - Damir Živković i Boris Šipoš te basist Alan Mavar. Cjelinu zaokružuje poljski bubnjar Stanislav Walaszek.  Kako bi nekoga potaknula da presluša vaše pjesme? Hmmm, teško pitanje. Trenutačno spamamo sve prijatelje i poznanike, dečke i cure s našim stvarima dok ne snimimo demo kako bismo dobili što više povratnih informacija. A za druge... znam! Jednostavno bih im pu-

Foto: Daabs

stila prvu stvar i onda bi sami htjeli čuti više!  Kako stojite s autorskim stvarima? Na samom početku smo počeli raditi covere, vjerojatno jer je to u tom trenutku bilo lakše da se upoznamo kao glazbenici, ali i da stvorimo neki repertoar za nastupe, ali uvijek smo znali da je samo pitanje vremena kada ćemo krenuti u autorske vode. Dosad imamo tri svoje stvari na koje smo jako ponosni i u tom smjeru planiramo ići i dalje.  Gdje ste nastupali do sada? Nekakva stalna baza nam je postao hostel bar Taban u kojemu smo nastupali četiri puta do sad, što je solidan broj za ovako mladi bend. A kako trenutačno radimo na svojim stvarima, što nam oduzima dosta vremena, malo smo nastupe ostavili po strani.  Imate li namjeru Daabs pretvoriti u ozbiljan projekt ili će on nastaviti biti vaš hobi na kojima se punite dobrom energijom? Prije svega nam je svima važno da se dobro zabavljamo i da uživamo u glazbi koju stvaramo, što se na našim nastupima može i vidjeti, odnosno čuti. Mislim da smo tek sada počeli sazrijevati kao bend i da su neke veće vizije o budućnosti benda tek pred nama. Nismo stvarali bend s idejom da postanemo rich and famous, ali smo cool s idejom da nam se i to dogodi!

Belgijski dizajner Basten Basstanie jedan je od mnogih s kojima je Host surađivao

gućeno mu je da od svoje strasti počne živjeti. “Jednu ženu za koju sam radio tražili su iz Lewisa da snimi nekoliko reklama. Ona me zamolila da sve to fotografiram, i to je završilo u modnom časopisu Elle”, ispričao nam je Host kako je uspio napraviti nekoliko naslovnica za jedan od najpoznatijih modnih časopisa. “Sve mi se to zapravo dogodilo zahvaljujući tome što sam prije godinu i pol dana otišao u jedan klub na poziv prijatelja jer sam trebao novac. Nakon što su vidjeli moje fotografije iz toga kluba, ljudi su me počeli zvati”, otkrio nam je. GASTARBAJTER S OBJEKTIVOM Host trenutačno živi u Belgiji, gdje je slobodnjak koji fotografira modne događaje i naslovnice za nove albume bendova. “Počeo sam se baviti fotografijom prije šest godina, nakon što sam prekinuo studij na Filozofskom fakultetu. Na pučkom otvorenom učilištu dobio sam diplomu za modnog fotografa”, prisjetio se Host svojih početaka. “Prvi fotoaparat sam posudio od oca, potom sam uštedio, prodao stari fotoaparat i kupio novi. Jako je važno steći vještinu, upoznati se s aparatom i samim tehnikama fotografiranja. Tako sam i ja mogao bez posebno dobrog i skupog uređaja napraviti dobru fotografiju.” No dobra fotografija ne znači nužno i do-

bar odziv. “Ime ti ne piše svagdje i to je loše u ovome poslu”, potvrdio je Host. “Moraš doseći jako visoku razinu da časopisi priznaju tvoje ime”. Premda Host ima mogućnost i u Hrvatskoj živjeti od fotografije, izabrao je Belgiju, kao zemlju u kojoj se fotografija tretira kao zarada, ali i priznata umjetnost. “U Hrvatskoj je to podcijenjeno i komercijalizirano, kao nešto što se koristi u časopisima i novinskim člancima, reklamama, a nije priznato kao umjetnost. Jedino je pitanje koliko zarađuješ. U Hrvatskoj na akademskoj razini imate studij snimanja, a to se razlikuje od fotografiranja. To je u inozemstvu nevažno, nikad me nisu pitali za obrazovanje nego su me ocjenjivali na temelju moga rada”, istaknuo je Host. U Belgiji nije važno samo uhvatiti

‘Jednu ženu za koju sam radio tražili su iz Lewisa da snimi nekoliko reklama. Ona me zamolila da sve to fotografiram i to je završilo u modnom časopisu Elle’, ispričao nam je Host kako je uspio napraviti nekoliko naslovnica za jedan od najpoznatijih modnih časopisa

Foto: Luka Host

lovima već poznatih umjetnika”, komentirala je Petrović Hostovo viđenje umjetničke vrijednosti. UČE JEDNI OD DRUGIH “Fotoreportaže se uglavnom gledaju jednako, ali mislim da ima dosta razlike u izradi”, komentirala je Petrović hrvatsku i inozemnu fotoreportažu. “Primjerice, znam da strani fotoreporteri imaju stilove obrade fotki koje su čak možda neetične, neka im fotografija više graniči s nekim artom nego s fotkom. Sve ovisi, pretpostavljam, o agenciji i kakva su im pravila. Sigurna sam da bi neki naši fotoreporteri napravili posao jednako odlično ili možda i bolje od stranaca da ih se šalje na iste stvari. Ima odličnih fotoreportera i ovdje i tamo. A zahvaljujući internetu, međusobno upijamo radove, gledamo i proučavamo stilove, učimo jedni od drugih.” Potvrdila je kako bi i sama voljela isprobati karijeru u inozemstvu. Ipak, bez obzira na to kako različite države percipirale fotografiju i fotografe, uspjeh u svemu, pa tako i u fotografiji svodi se na nekoliko elemenata. Trud, učenje i vježbanje do usavršavanja, malo potpore najbližih, traženje pomoći od ljudi koji mogu pomoći u nečijoj zanimaciji i malo sreće, koja prati svaki uspjeh. “Radite što volite i naći ćete način”, poručuje Matea Petrović. “Važno je ne odustati”, zaključio je Host.


Kultura

Siječanj 2016.

MUZIČKA AKADEMIJA Bogatija za koncertnu dvoranu Blagoja Berse

Novi hram glazbe u Zagrebu Levis G Renato renatolevis91@gmail.com

U

sklopu cjelovitog projekta gradnje nove zgrade Muzičke akademije od samog je početka bila predviđena i koncertna dvorana nazvana po Blagoju Bersi, velikom hrvatskom skladatelju i jednom od prvih profesora Muzičke akademije osnovane 1921. godine. Projekt je idejno zamislio i dizajnirao arhitekt Milan Šosterič još 2003. godine. “Od idejnog rješenja prošlo je 13 godina. Nakon provedenog natječaja izabran je Šosteričev rad. Prema njegovu nacrtu gradnja je započela 2009. te je 2014. zgrada bila dovršena bez koncertne dvorane. Ove je godine napokon i dvorana stavljena u funkciju”, pojasnio

Dvorana Blagoja Berse za najviše 300 posjetitelja napravljena je prema svim najnovijim tehnološkim dostignućima pa se s razlogom može smatrati jednom od najboljih koncertnih dvorana na ovim prostorima je dekan Cikojević. NOVO KULTURNO ŽARIŠTE GRADA “Ono što je čini posebnom jest njezina multifunkcionalnost. Primarna je zadaća tog glazbenog hrama edukacijska, što bi značilo da će dvorana biti prije svega u funkciji nastave, no s obzirom na to da je na jednom od središnjih zagrebačkih trgova, predviđena je i kao novo kulturno žarište grada Zagreba. “Cilj je otvoriti dvoranu široj javnosti koncertima, opernim produkcijama, seminarima, dramskim predstavama, kongresima, ali i svakim drugim javnim i kulturnim sadržajima”, dodaje Cikojević. Dvorana Blagoja Berse za najviše 300 posjetitelja napravljena je prema svim najnovijim tehnološkim dostignućima pa se s razlogom može smatrati jednom od najboljih koncertnih dvorana na ovim prostorima. Tu je

Nakon što je napokon obnovljena te stavljena u pogon prije više od godinu dana, 12. siječnja je otvorena posljednja dvorana, čime je proces rekonstrukcije priveden kraju

Za otvorenje središnje koncertne dvorane trebalo je proći temeljite pripreme

promjenjiva akustika, pomična pozornica, gledalište, kao i odlično mjesto za tonsko snimanje, gdje će se moći raditi najzahtjevnije snimke, kako klasične, tako i svake druge vrste glazbe. Gradnja koncertne dvorane u sklopu obrazovne institucije osobito je oduševila polaznike Muzičke akademije. “Definitivno vidim kako će gradnja koncertne dvorane donijeti promjene nabolje, kako u glazbenom spektru obrazovanja, tako i u spektru kulturnih aktivnosti i događanja u Zagrebu”, smatra Sara, sa studija glazbene pedagogije. “Kako mnoge muči nervoza pri predstavljanju sebe i svojih projekata u javnosti, tako i nas glazbenike brine nedovoljna pripremljenost pri nastupanju pred velikom publikom. Nama je situacija čak i gora jer ako jedna osoba pogriješi, druge se vode za njom. Mislim da će se naše glazbeno obrazovanje po-

boljšati jer je akustična kvaliteta u učionicama i dvoranama znatno drukčija”, kaže Luka, student Muzičke akademije. SVEČANO OTVORENJE U povodu otvorenja dvorane bio je osmišljen i svečani tjedan, od 12. do 16. siječnja, u kojemu su osim studenata Muzičke akademije nastupili i Zagrebački solisti te profesori Muzičke akademije, a izvedena je i opera “Amelija ide na ples” Gian Carla Menotti-

Foto: Ivan Gundić

ja, nastala u suradnji s kazalištem Mala scena. Po završetku događanja izvedena je i opera “Madame Buffault” Borisa Papandopula. U programu je bilo i gostovanje Heschel kvarteta, Simfonijskog orkestra Akademije za glasbo iz Ljubljane, Autorska večer Alfija Kabilja u suradnji s ansamblom Cantus te druga glazbena i scenska ostvarenja. Da je dvorana na samom početku privukla pozornost umjetničkog svijeta pokazuju i budući nastupi. Naime, već sredinom siječnja počeli su prvi u nizu koncerata Virtuoso nakon kojih će početkom veljače uslijediti i obnovljena predstava “Madame Buffault” koja će se izvesti dvije večeri zaredom. Nakon toga kreću studentski projekti i koncerti. Stoga je realno i očekivati da će Koncertna dvorana Blagoja Berse pomoći staviti Zagreb na kartu europskih i svjetskih centara glazbene i akademske izvrsnosti.

15

VEČERNJAKOVA RUŽA 2016.

Luce nominirana za Novo lice godine! Jako sam zahvalna i sretna, ali i počašćena te još dolazim k sebi od pozitivna šoka, kaže mlada pjevačica

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

L

ucija Ćustić, poznatija kao Luce, potkraj prošle godine održala je prvi samostalan koncert. Iste je godine izdala debitantski album. Ako nas sjećanje ne vara, te je lude godine promijenila i boju kose, te kupila pokoju novu haljinu. Dočekala je i ulazak u 2016. Možda je imala kakvu novogodišnju odluku, a možda i nije. U svakom slučaju, nova godina nije ni počela, a Luce je već dobila prvu ovogodišnju afirmaciju svojeg rada. Žiri za medijsku nagradu Večernjakova ruža nominirao ju je, među preostala četiri kandidata, za Novo lice godine. “Kao i većinu puta, moja prvotna reakcija je bila vrlo nespretna jer još nisam potpuno svjesna nominacije. Jako sam zahvalna i sretna, ali i počašćena te još dolazim k sebi od pozitivna šoka”, priznala je Luce. Iako nam nije htjela otkriti o kakvoj je nespretnoj reakciji bilo riječi, složili smo se da bi to mogao biti vrisak ili u najmanju ruku vriščić. Glazbeni producent Nikša Bratoš, član žirija, rekao je kako u ovoj fazi ne može ništa komentirati, posebno ne pojedinačne kandidate. U svakom slučaju glasanje za najpopularnija radijska, televizijska, glazbena, glumačka te nova lica godine, ali i televizijsku odnosno radijsku emisiju godine otvoreno je do polovice ožujka.

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

PORTRET Karikatura Srećka Puntarića uvrštena u knjigu Austrijske akademije znanosti i umjetnosti

Strojeve zamijenio olovkom - i postao Felix Ozmec-Ban G Tina tina.ozmecban@gmail.com

F

Puntarić je studentima FPZG-a otkrio brojne crtice iz svojih karikaturističkih dogodovština Foto: Matina Tenžera

elix. Ovaj poznati humoristični prozorčić već dva desetljeća krasi zadnju stranicu Večernjeg lista, a marljivo ga iz dana u dan stvara ruka hrvatskog karikaturista Srećka Puntarića. Potkraj 2015. Puntarić je dobio zanimljiv upit iz Austrije vezan uz jednu njegovu karikaturu nastalu devedesetih godina, koja se referira na Bachov apsolutizam koji je na prostorima Hrvatske imao mnogo jači odjek, nego u Austriji. Samim time se i drukčije percipirao. Budući da Austrijska akademija znanosti i umjetnosti uskoro izdaje knjigu o razdoblju Bachova apsolutizma, Felixovu je karikaturu prepoznala kao idealan djelić cjelovitog rada. Puntarić je tim događajem podsjetio na dva razdoblja svog stvaralaštva - prvo je trajalo do 1990. i tada su njegove karikature bile lišene politike s obzirom na spregu tadašnje vlasti. Rijet-

U Hrvatskoj je karikaturist deficitarno zanimanje. Postoji ih otprilike petero, ali samo troje živi od toga, a dvoje karikaturista mora se prehranjivati i dodatnim poslovima ki karikaturisti koji su djelovali mimo propisa u karikaturama su uglavnom oslikavali Marxa ili Engelsa, trudeći se dosjetljivo zaobići probleme i istodobno iskazati kritički stav. Drugo razdoblje Puntarićeva stvaralaštva počelo je početkom devedesetih kada je zadaća njegove karikature bila razveseliti ljude u ratom zahvaćenim područjima, posebno one u rovovima do kojih su stizale novine. Tih je godina radio za Vjesnik u kojem je ostao do 1995. kada je zasjeo na poziciju koju krasi prošlih 20 godina - karikaturista Večernjeg lista. Za svoj posao Puntarić kaže da je istodobno najbolji i najgori. “Sve ovisi o inspiraciji. Ponekad mi na pamet padne bolja ideja, a već sam za

taj dan predao karikaturu”, priznao je. Usprkos tome, napominje kako je karikatura najbolja prilika da svaki dan kaže svoje mišljenje o aktualnim društveno-političkim zbivanjima. S takvim načinom izražavanja mišljenja krenuo je već u djetinjstvu kad je svojim pokretnim crtežima na rubovima listova knjiga uveseljavao školske kolege. Svoj talent nije usavršavao u umjetničkim školama nego se, na očev nagovor, posvetio strojarskoj struci. Bilo je očito u kojem će smjeru poći njegov život, bez obzira na to što je bio prisiljen crtati amaterski, iz hobija. Svoj odlazak iz marketinga Kraša 1994. Puntarić je proglasio pobjedom karikature i od tada je krenulo njegovo profesionalno bavljenje njome. Nje-

gov se pribor sastoji od olovke, papira, Rotring flomastera i bojica, a pomaže mu i supruga koja tehnički obrađuje karikature. Do prije osam godina svoje je crteže osobno dostavljao u redakciju i iako je prešao na skeniranje i dalje ne krije svoju odanost tradicionalnom načinu stvaranja karikatura - vlastitom rukom na komadu papira. U Hrvatskoj je karikaturist deficitarno zanimanje. Postoji ih otprilike petero, ali samo troje živi od toga, a dvoje se mora prehranjivati dodatnim poslovima. Sam Puntarić proširio je svoj krug djelovanja izradom suvenira. Redovito se nalazi s kolegama iz branše ne bi li razmijenili iskustva i dojmove, ali se trudi ne komentirati njihov rad jer to smatra zadiranjem u autorski rad. Puntarić je 2015. proslavio 40 godina bavljenja karikaturom. Iako su one redovito izlagane u javnim gradskim prostorima, Felix ipak priznaje da je najveseliji kad vidi da je uspio pobuditi zanimanje za svoje rukotvorine - u svih dobnih skupina.


16

O kulturi kulturno Vitomira Lončar

Centri za kulturu - ima li tu ičega za mlade?

I

Kultura

Siječanj 2016.

maju li studenti i drugi mladi ljudi u Zagrebu dovoljno platformi na kojima bi mogli pokrenuti neke svoje kulturne ideje i odrastati kao umjetnici, te znaju li mladi uopće za centre za kulturu koje ima svaka četvrt metropole, a namjena bi im trebala biti upravo da otvore vrata svima zainteresiranima? Pitanje centara za kulturu ponovno se aktualiziralo u svjetlu nedavnih aktivnosti koje su Histrionski dom pretvorile u još jedan centar za kulturu i dale mu dodatnu financijsku injekciju. Hoće li to značiti i još jedan poligon za mlade neafirmirane umjetnike? Jesu li centri za kulturu zaista središta na kojima mladi mogu potražiti neke svoje interese, imaju li otvorena vrata, upitali smo jednu od vodećih kulturnih stručnjakinja, kazališnu djelatnicu Vitomiru Lončar, a njezin komentar prenosimo u cijelosti. “Problematika centara za kulturu u Gradu Zagrebu, ali i u cijeloj zemlji, vrlo je složena. Naime, ta je vrsta organizacije relikt prošlosti koji nije prošao nikakvu tranziciju. U Zagrebu centri za kulturu uglavnom služe kao ‘glomazni otpad’, odnosno, za zapošljavanje ‘svojih’ s kojima se ne zna što i kamo. Ne postoje nikakve analize o potrebi, svrhovitosti i na kraju (također važno) isplativosti tih organizacija. Daju li one ikakvu vrijednost za ono što uzimaju poreznim obveznicima? To nitko ne zna jer nema nikakvih analiza. Što se tiče Histriona, više sam puta pisala o tom slučaju na svom blogu i tekstove proslijedila skupštinskim zastupnicima, ali budući da je zagrebačka kultura ‘strogo kontrolirani vlak’ koji vozi u slijepu ulicu, nitko se nije potrudio razmotriti moje komentare i spriječiti protuzakonite i netransparentne radnje koje za posljedicu imaju dodatno trošenje javnog novca bez opravdanja. Centri za kulturu Grada Zagreba imaju goleme javne prihode, netransparentne rashode i netransparentne vlastite prihode. Ne zna se kolika je posjećenost pojedinih programa centara za kulturu, koje su uopće potrebe građana, na rukovodeća mjesta izabiru se ljudi sa srednjom stručnom spremom, s otvorenim kaznenim postupcima itd. Netransparentnost u svakom dijelu poslovanja osnovna je odlika rada centara za kulturu, ali i općenito kulture Grada Zagreba. Javni prihodi centara za kulturu su iznimno veliki. Za usporedbu, prije nekoliko godina centar za kulturu Dubrava imao je veći programski proračun od kazališta Gavella. Dostupan je i dokument na stranicama Grada Zagreba u kojem su vidljiva samo programska sredstva za 2015. godinu, i to - djelomično. Vidjet ćete gomilu programa s jako malim iznosima, ali kada se sve to skupa zbroji i kada se utvrdi relevantnost programa, rezultati su poražavajući. Također napominjem da je jako mnogo sredstava koja se daju za programe centara za kulturu skriveno i na drugim stavkama, drugih djelatnosti. Tako da je ovo što piše pod centrima za kulturu - samo manji dio. Osobito valja istaknuti da nigdje ne možete naći koliki su troškovi hladnog pogona centara za kulturu Grada Zagreba. Mislim da bi taj podatak trebao biti javno dostupan svakom stanovniku Zagreba jer se centri financiraju iz poreza svih građana. Ukratko, kada bi nekog u Gradu zaista zanimalo što se i kako se radi u centrima za kulturu, vrlo brzo bi se došlo do zaključka da su nužne hitne promjene. Prema tome, ne znam što bi u centrima za kulturu moglo zanimati studente. U sustavu u kojem su čak ravnatelji sa srednjom stručnom spremom, nemamo o čemu govoriti. Koji su to projekti i programi koji bi mogli zanimati studente? Ja ih ne vidim. Pročitajte samo naslove tih projekata koji se rade u centrima za kulturu i sami zaključite. Grad Zagreb nema jasno formulirane i deklarirane kulturne politike. Nema ih ni država. Imamo ‘kupus’ od strategije kulturnog razvitka Grada Zagreba koja je potpuno nerelevantan dokument. A sve je zapravo usklađeno s diletantizmom, nekompetencijom i nezainteresiranošću za kulturu i razvoj kulturnih djelatnosti u Gradu Zagrebu. Osobni interesi naprijed - ostali stoj”.

RAZGOVOR Redatelj Pippo Delbono napokon posjetio daske HNK

Moć sve više prevladava i kontrolira umjetnost!

Talijanski svestrani umjetnik spremno se i spretno okušava u glumi, ali i režiranju kazališnih predstava te opera. Uz to stvara filmske uratke kojima skuplja nagrade diljem Europe. Da stvar bude zanimljivija, piše i knjige! A kad ne piše, iskusan je glazbenik... Ema Sedlar G Emili emvogue94@yahoo.com

O

n je čovjek koji je razočaran današnjim svijetom, ali i umjetnik koji nema odgovore na pitanja koja mu postavlja život. On je osoba koja živi po svojim pravilima bez srama i uz one koje voli. To je nešto što ga svakodnevno ispunjava i što mu svaki dan čini različitim i uzbudljivim. On je Pippo Delbono, talijanski redatelj, čija najnovija predstava “Evanđelje” upravo igra na najvećim europskim scenama u sklopu njegove europske turneje. Nakon praizvedbe 11. prosinca 2015. u HNK, Delbono se vraća na hrvatske kazališne daske u ožujku.  Monolozi u vašoj predstavi, u kojoj glumite glavnu ulogu, čine se kao da su utemeljeni na vašem životnom iskustvu. Postoji li razlika iz-

simbol različitih individualnih, kulturoloških i političkih sukoba. Nakon svake izvedbe mijenjam neke scene, tako da mogu napraviti više poveznica s ljudima u gledalištu, ali isto tako da nađem svoj vlastiti mir unutar neke situacije. Nije poanta da usklađujem mnoge ideje, nego da dođem do one jedinstvene. Prije dva mjeseca, na početku rada na predstavi, htio sam napraviti zid koji ide prema publici, ali nakon nekog vremena nametnula se ideja prikazivanja ljudskih problema kojima smo okruženi i s kojima živimo.  Nina Violić je u predstavi odglumila monolog iz knjige ‘Madame Bovary’. Mislite li da postoji razlika između toga kako se prikazuju žene danas i prije, kada je knjiga bila napisana? Kulturološki, priče su uvijek različite, ali namjere, motivacije i problemi su uvijek isti. Današnje žene, pogotovo Afganistanke ili Sirijke imaju posebne priče koje s nama mogu dijeliti jer su za da-

Pippo Delbono, talijanski redatelj koji je u HNK-u postavio svoj autorski projekt Evanđelje

među trenutka kada to pišete na listu praznoga papira i kada ste na sceni gdje govorite te riječi mnogim strancima u stranom gradu? Nije uopće jednostavno pokazati tekst čak i glumcima jer svi smo mi drukčiji po životnim iskustvima. Meni je cilj da glumac ne bude karakter nego osoba koju sam odabrao - da nađe poveznicu i potencijal takve situacije u svom životu. U svakom se trenutku dramaturg mora staviti u unutarnju poziciju razmišljanja o praktičnim i emotivnim stvarima, jer ako bismo to izostavili, postali bismo samo oni koji govore u prazno, bez smisla. Životno iskustvo i želja za novim, za duhovnom avanturom, povezuje nas s drugim okolnostima koje se zbivaju u svijetu, kao što je izbjeglička kriza. Ali opet s druge strane postoji moja priča koju pokazujem filmom kao kontrast problema u svijetu, kao što je scena u bolnici gdje skidam flastere s očiju i odlazim u svijet sa svojim problemima.  U predstavi postoji dugačka scena koja prikazuje kako gurate zid dok svjetla treptere i dok se u pozadini pušta klasična glazba. Je li bilo emocionalno teško prikazati takvu scenu, jer se sve fokusira na unutarnji sukob sa samim sobom? Proces scene gdje guram zid svaki se put mijenja kada imamo probe. Bit je te scene prikazati i poticati na individualne, unutrašnje sukobe s kojima se čovjek danas suočava. U tome je težina, ali i jednostavnost te scene - najteže ju je razumjeti, a najlakše ju je scenski izvesti. U mjesec dana napravio sam različite verzije kako guram zid kao

našnji svijet vrlo specifične i zanimljive. One su iz kompletno drukčije kulture koja donosi velike probleme. Danas ljudi zaboravljaju koristiti riječ ljubav. Ljudi se ne vole. Ljudi vole sami sebe. Mnogi danas misle da razumiju druge. Nažalost, ljudi su zaboravili voljeti, osjećati. Često čujem frazu: razumijem, ali to je postala samo prazna fraza. Na jedan način je dobro što se monolog prikazuje u predstavi, jer se to prikazuje kao životni proces na kraju kojega se pitam hoću li potaknuti ljude na razmišljanje. Nisam Che Guevarra, nisam ni veliki katolik nego sam budist. Zato je važno stvoriti jedno mišljenje i priču o nečemu što sam prolazio, ali iz svoga kuta gledanja - iz svoje kulture.  Čini se da je glazba jedan od vaših najvažnijih instrumenata kada želite prikazati specifične, a osobne emocije. Na koji način odabirete odgovarajuću glazbu za svoje drame? Uvijek koristim glazbu u svom radu jer sam glaz-

Danas ljudi zaboravljaju koristiti riječ ljubav. Ljudi se ne vole. Ljudi vole sami sebe. Mnogi danas misle da razumiju druge. Nažalost, ljudi su zaboravili voljeti, osjećati. Često čujem frazu razumijem, ali to je postala samo prazna fraza...

benik i jer radim s različitim glazbenicima, ali u ovome slučaju, bilo je posebno jer smo imali i živi orkestar. Ali opet, ne želim tretirati glazbu kao tekst, želim prikazati balans između svoga teksta i riječi te melodije glazbe. Isto tako nisam htio prikazati samo kršćansku glazbu nego i nešto drugo zbog dinamike teme, zato sam stavio Led Zeppelin. Naime, ne želim izgubiti svoje rock-iskustvo. Kada uzimam tu vrstu glazbe, prikazujem i određeni nedostatak morala svijeta, ali i dio povijesti uz koji sam odrastao.  U svojoj ste predstavi spomenuli kako je revolucija hipija bila revolucija ljubavi. Vjerujete li da danas postoji takva borba za ljubav i protiv rata medu mladima, bez obzira na to što živimo u svijetu gdje su svi opterećeni tehnologijom? Ne želim zvučati nostalgično, ali u jednom je smislu svijet prije bio mnogo bolji. Na primjer, ako

Foto: Daniel Kasap/Pixsell

samo gledamo glazbu tijekom rata u Vijetnamu... ljudi su pisali protiv političara i protiv moći, a danas, čini mi se, glazba je u sustavu i promociji neke vrste moći. Moć sve više prevladava i kontrolira umjetnost.  Vaše je stajalište kako bi kazalište trebalo biti dom svim pojedincima, bez obzira na formalno obrazovanje, a s druge strane u Hrvatskoj vlada mentalitet da oni koji se bave kazalištem moraju doći s akademije. Kako ste došli do takve ideje? Ja sam profesor glume u svojoj školi i ono u što sam siguran jest da prepoznajem kada je glumac dobar i kada zna raditi. U današnje vrijeme često nailazim na ljude koji su glumački posebni, a nisu dio nikakve akademije. U predstavi prikazujem film o Afganistancu koji u crti lica ima jedinstveno životno iskustvo, što je danas teško naći u bilo koga. Isto tako ima određen tužan ton kada govori o suvremenim ratovima. Volim ljude koji nose nešto posebno kada govorimo o glumi i o iskustvu. Ne volim kako danas određuju tipove ljude koji se mogu baviti umjetnošću, smatram da je taj čitav psihološki proces malograđanski. Danas nikako ne želim gledati klasike koji se vrte oko iste teme, kao što je na primjer ‘Madame Bovary’. Trebamo mijenjati kazalište, prikazati ljudsko lice svijeta onima koji se bore sa sobom i svojim problemima koji nisu samo njihovi. U neobičnih glumaca važno je gledati koliko zapravo postoji potencijal humanosti kroz njihove priče, a ne od kuda su i što su završili.


Novac

POREZI Koja su prava i obveze studenata unutar poreznog sustava

Siječanj 2016.

17

SPONZOR RUBRIKE

I stipendija viša od 1600 kuna studente svrstava u porezne obveznike Odredba da su prihodi do 50.000 kuna neoporezivi vrijedi samo za redovite učenike i studente, a sve iznad tog iznosa oporezuje se po stopi od 25 posto Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

T

ijekom studiranja mladi se ljudi prvi put susreću s brigama koje će im u budućnosti biti sastavni dio života. Ulazak u svijet odraslih popraćen je brojnim obvezama, a jedna od njih je i briga o vlastitom porezu na dohodak. S obzirom na to da mnogo studenata uz obrazovanje i radi, a briga o porezu je naizgled komplicirana, treba vidjeti koja su prava i obveze studenata u poreznom sustavu. Kristian Došen, student Fakulteta političkih

znanosti te voditelj i videonovinar na Hrvatskoj radioteleviziji, ima iskustva s poreznim prijavama i zna kolike su neoporezive svote. “Preko SC-a se za iznose više od 50.000 plaća porez. Autorski honorari su drugo, na to imam pravo povrata”, kaže Došen, i napominje kako je već nekoliko puta zatražio povrat poreza, za što je procedura jednostavna: “Imao sam lani povrat poreza od jednog honorara. Dobio sam izračun od tvrtke u kojoj sam radio, ispunio poreznu prijavu i odnio je u porezni ured.” SAMO ZA REDOVITE STUDENTE No nije uvijek sve tako jednostavno. Naime,

Zeleno svjetlo za znanje

S

tudentski život nije uvijek lak; tu su pijade znanja. Studenti su prepoznali kvatroškovi knjiga, prijevoza, stanovalitetu programa stipendiranja koji provodi nja pa i zabave, jer studentski su dani OTP banka. Udruga eSTUDENT nagradiipak stvoreni za stjecanje što raznovrsnila je tako njene napore u poticanju znanojih iskustava. OTP banka već godinama nasti i obrazovanja Zlatnim indeksom, jedinstoji pomoći upravo onima koji za ta iskustvenom nagradom koju studenti dodjeljuju poduzećima za aktivno sudjelovanje u stustva nemaju sredstava – studentima slabijeg imovinskog stanja. dentskom životu. Banka U sklopu svog programa U sklopu svog progra- je 2014. nagrađena u ka“Zeleno svjetlo za zna- ma “Zeleno svjetlo za tegoriji „stipendije“ za nje” OTP banka već šest svoj program potpomagagodina za redom stipen- znanje” OTP banka već nja studenata, u snažnoj dira studente koji sebi ne šest godina za redom konkurenciji 50 prijavljebi mogli priuštiti troško- stipendira studente koji nih poduzeća. OTP banke u ve studiranja, i to u susebi ne bi mogli priuštiti Ulaganju radnji s predstavnicima mlade time nije kraj; već lokalne uprave i samou- troškove studiranja, i to četiri godine banka orgaprave. Na taj način banka u suradnji s predstavni- nizira i javni natječaj za je stipendijama i drugim donacija, vodecima lokalne uprave i dodjelu darovanjima izdvojila ći pritom računa da pruviše od tri i pol milijuna samouprave ži podršku projektima kuna za bolje uvjete škokoje pokreću mladi i oni lovanja i ulaganja u edukaciju. U ovoj akakoji se pokreću za mlade. Udruge, klubovi i demskoj godini s 500.000 kuna pomoći će ustanove svake se godine mogu prijaviti na bančin donacijski natječaj i na taj način pri84 učenika i studenata slabijeg imovinskog kupiti barem dio sredstava potrebnih za prostanja s područja Grada Zadra, Grada Siska, Grada Benkovca i općina Župa dubrovačka, vođenje svojih projekata. Na natječaj svake Nuštar, Jakšić i Kneževi Vinogradi. Stipengodine pristiže više stotina prijava iz cijedije se dodjeljuju putem natječaja, a kritele Hrvatske, a natječajno povjerenstvo odariji su materijalni i socijalni položaj te opći bire upravo one projekte koji su se istaknuli uspjeh u školovanju. kvalitetom i jasnim doprinosom društvu, u OTP banka je donirala i 50.000 kuna Zaklaovom slučaju radu s mladima, obrazovanju di dr. Ivan Novak, koju je nedavno osnoi znanosti. Na taj način OTP banka donacijvao Grad Čakovec s ciljem pomoći učeniskim je sredstvima u posljednje četiri godicima i studentima koji odlaze na državna ne podržala odvijanje više od 30 projekata u i međunarodna natjecanja, odnosno olimovoj kategoriji.

SPONZORIRANI ČLANAK

Od ove godine Porezna je uprava uvela nov model porezne prijave

‘Ako student tijekom godine ostvari primitak viši od 13.000 kuna, roditelj ili druga osoba nema pravo na uvećanje osobnog odbitka kao poreznu olakšicu. To će u praksi značiti da će biti dostavljena privremena rješenja mnogim roditeljima da su dužni platiti porez i prirez’, ističe računovotkinja Kristina Filko samo redoviti učenici i studenti ispunjavaju te kriterije. Izvanrednim studentima se porezna stopa obračunava prema drugim osnovicama, odnosno oni pripadaju u neku od ostalih kategorija poreznih obveznika. Stopa prema kojoj se oporezuju prihodi viši od 50.000 kuna iznosi 25 posto. Treba pripaziti i da svojim radom ne biste “zakinuli” roditelje. “Ako student tijekom godine ostvari primitak veći od 13.000 kuna, roditelj ili druga osoba nema pravo na uvećanje osobnog odbitka kao poreznu olakšicu. Ovo će u praksi značiti da će mnogim roditeljima biti dostavljena privremena rješenja da su dužni platiti porez i prirez”, ističe računovotkinja Kristina Filko i dodaje kako se to može izbjeći tako da studenti otvore vlastitu poreznu prijavu i iskoriste svoj osobni odbitak koji iznosi do 2600 kuna na mjesec. Nisu samo radišni studenti uključeni u porezni sustav. Naime, oporezuju se i prihodi dobiveni radom u studentskim udrugama, a i stipendisti se smatraju poreznim obveznicima. “Ako je učenik ili student na redovnom školovanju ostvario primitke prema osnovi rada preko dvije ili više učeničkih i studentskih udru-

Foto: Tin Koren

ga, obvezan je isplatitelju prije isplate dostaviti isprave o ostvarenim primicima prema toj osnovi kod drugih isplatitelja, odnosno pisanu izjavu o ostvarenim primicima u poreznom razdoblju prema toj osnovi. Porez na dohodak ne plaća se na stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima, ukupno do 1600 kuna na mjesec”, napominju iz Porezne uprave i dodaju kako ista odredba vrijedi i za stipendiste koji dobiju sredstva planirana u državnom proračunu i stipendije koje se dodjeljuju iz proračuna Europske unije. NOVE PRIJAVE Od ove godine Porezna je uprava uvela nov model porezne prijave, koji se razlikuje od starog modela samo prema načinu prijave poreza. Time su neke kategorije poreznih obveznika oslobođene prijave poreza, odnosno Porezna uprava će sama, prema dostupnim podacima, obračunavati porez ili obaviti povrat poreza na kućnu adresu. Računovotkinja Filko upozorava da bi ovdje moglo biti problema zbog nerazumijevanja postupka. “S obzirom na to da je ovo prva godina ovakvog načina predaje porezne prijave, odnosno korištenja posebnog postupka, te dostave privremenih rješenja od strane Porezne uprave, bit će mnogo iznenađenja, nesigurnosti i zabuna. Važno je sagledati sve okolnosti i uzeti ih u obzir pri računanju. Isto tako, ako se savjetujete, budite sveobuhvatni kako u pitanjima, tako i u davanju informacija o svojim neoporezivim i oporezivim primicima”, savjetuje Filko. Za pomoć se možete obratiti izravno ispostavama Porezne uprave ili pronaći sve informacije na njihovoj internetskoj stranici kako biste bili sigurni da je sve provedeno prema zakonu i da niste zakinuti za određen iznos.

* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike


18

TEHNOLOGIJA

Siječanj 2016.

GADGETERIJA Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

BOOMSTICK Rješenje za loš i isprekidan zvuk u slušalicama dolazi iz američke tvrtke BoomCloud 360 koja će na proljeće u prodaju lansirati BoomStick, digitalni audiokonverter uz pomoću kojeg će zvuk biti bogatiji. Sve što trebate učiniti jest spojiti BoomStick na bilo koji audiouređaj (mobitel, MP3 ili MP4, računalo) te u njega utaknuti slušalice. BoomStick u sebi sadrži procesor koji s pomoću posebnog logaritma uklanja smetnje i teškoće te tako proizvodi čišći zvuk. Ovaj minijaturni uređaj stajat će 99 dolara.

TESLASUIT Uskoro bi, umjesto postojećih 3D naočala, virtualna stvarnost mogla postati dostupna uz pomoć odijela. Teslasuit se koristi elektrohaptičkom tehnologijom, čija su svojstva prirodna u našem organizmu. Može se spojiti na bilo koju igraću konzolu ili dostupne VR tehnologije uz pomoć Bluetootha ili WiFi-ja, a u sebi sadrži četverojezgreni procesor, 1 GB RAM-a, bateriju jačine 10.000 mAh i posebni TeslaOS. Odijelo će se pojaviti na tržištu ovisno o uspješnosti kampanje na Kickstarteru, ali već ga je moguće naručiti na službenoj stranici za 1499 dolara. TRACTIVE GPS Kućni ljubimci vam često odlutaju? Odsad možete svaki korak svog psa ili mačke pratiti Tractive GPS lokatorom. Toliko je malen da ga je dovoljno zataknuti na ogrlicu, a životinji neće predstavljati nikakvu smetnju. Uz pomoć mobilnih ili web-aplikacija možete pratiti svog ljubimca u realnom vremenu s bilo kojeg mobitela, tableta ili računala. Ovaj lokator u sebi sadrži SIM karticu kako bi mogao funkcionirati uz pomoć GSM mreže. Pokriva više od 80 država, uključujući i Hrvatsku, gdje ga možete kupiti za 699 kuna.

RAČUNALA Potražili smo najbolju informatičku opremu za studentsku populaciju

Pazite da na sniženju ne kupite zastarjelu konfiguraciju! Ravbar G Barbara barbara.ravbar17@gmail.com

I

ako su poznati po svojoj snalažljivosti i kreativnosti, postoji stvar bez koje prosječni studenti, bez obzira na to na kojem fakultetu studirali, danas ne mogu zamisliti život, a to je računalo. Bez obzira na to koriste li ga za učenje, dopisivanje na društvenim mrežama, gaming ili nešto drugo, računalo je neizostavan dio njihovih aktivnosti. CIJENA ILI KVALITETA? “Laptop sam kupio prije dva mjeseca. Prije kupnje sam razgovarao s prodavačem i prijateljicom koja je bila sa mnom. Kupio sam model poznatog proizvođača zato što je na glasu kao kvalitetna marka”, rekao nam je Ivan Stanišić, student Likovne akademije u Zagrebu. No kakvo bi računalo svaki student trebao imati? Iako postoji vječna bitka između cijene i kvalitete, bitno je obratiti pozornost na određene karakteristike. Inženjer elektrotehnike Damir Kralj smatra da je studentima najbolje odabrati prijenosno računalo s LCD LED panelom od 17 inča i konfiguracijom Intel i3 procesora, osam gigabajta RAM-a, DVD RW uređajem i MS Windows 8.1 ili 10. “Proizvođači čiji su se laptopi pokazali izdržljivima, pouzdanima i ugodnima za rad su HP, pogotovo ProBook serija, Asus i Acer, dok me Lenovo i Toshiba nisu previše oduševili”, ističe Kralj u svojoj kratkoj recenziji. Ivan pak ističe kako je zadovoljan svojim izborom, ali i kako je, osim kvalitete, veliku ulogu odigrala i snižena cijena računala. “Prodavaču sam iznio svoje studentske potrebe, a on mi je predložio nekoliko modela koji bi mi najviše odgovarali. Ubrzo nakon toga

Osim u novu godinu, zakoračili smo i u zimske mjesece tijekom kojih je snijeg vrlo česta i normalna pojava. Otkako je Facebooka, s prvom pojavom snijega, news feedove preplavljuju statusi o tome kako pada snijeg, čega su jednako tako svjesni svi ljudi koji imaju prozore. Umjesto pisanja statusa u maniri “awww, snijeeeeg”, izađite van i punim plućima uživajte u snježnim radostima. (D. Kršul)

u ruke sam dobio laptop, a uz njega i neke malene darove prodavaonice, poput novog miša”, napominje Ivan. ’ČIŠĆENJE SKLADIŠTA’ Ipak, Damir Kralj upozorava na oprez pri kupnji. Mnoge akcije i sniženja skrivaju “prljave” trikove, čije se posljedice vide tek nakon

nekog vremena. “Trgovci poslovično ‘ruše’ cijene prije početka školske, odnosno akademske godine. To je trik koji ja zovem ‘čišćenje skladišta’, jer uglavnom nude slabije i već zastarjele konfiguracije ili pak AMD verzije, koje su same po sebi znatno jeftinije od Intela, s operacijskim sustavom FreeDOS, što je zapravo drugi naziv za ‘ništa’. Želiš

‘Trgovci ruše cijene prije početka školske, odnosno akademske godine. To je trik koji zovem čišćenjem skladišta, jer uglavnom nude slabije i zastarjele konfiguracije ili pak AMD verzije’, kaže Damir Kralj

Foto: Lucija Tošić

li biti legalist i poštenjačina, moraš kupiti originalne Windowse što je skuplje, instalirati Linux, što u većini slučajeva neće osigurati potrebnu učinkovitost i kompatibilnost sukladno potrebama”, ističe Kralj, koji dodaje da će mnogi, zbog malog studentskog proračuna, vjerojatno posegnuti i za piratskim programima. Srećom, ponuda je sve veća i bolja. Stoga danas na tržištu postoji velika paleta računala među kojima svatko, prema svojim potrebama i platežnim mogućnostima, može naći nešto za sebe.

Izumi privlače kineske biznismene

K Snježne pahulje radije doživite, nego da ih ‘shareate’

Ako računalo kupujete na sniženjima, postoji opasnost da ćete dobiti zastarjelu konfiguraciju

INOVATORI Marin Kovačić svojim inovacijama spaja kemiju i elektrotehniku

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

BONTON ZA DRUŠTVENE MREŽE

Najbolje je odabrati prijenosno računalo s LCD LED panelom od 17 inča i konfiguracijom Intel i3 procesora, osam gigabajta RAM-a, DVD RW uređajem i MS Windows 8.1 ili 10, preporučuje inženjer elektrotehnike Damir Kralj

ada spojite dvije strasti i otkrijete talent u sebi, to vas može odvesti na put inovatora. Još je u osnovnoj školi to otkrio Marin Kovačić. Danas je on doktorand na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije gdje stvara zanimljive inovacije. “Od kraja osnovne škole bavio sam se elektrotehnikom kao hobijem. Prije svega izrađivao sam pojačala i zvučnike. Međutim, kako sam više volio kemiju, prevladala je želja za upisom na FKIT. Tijekom preddiplomskog studija otkrio sam ljubav prema analitičkoj kemiji i spoznao sam sponu između elektrotehnike i instrumentacije koju smo koristili na vježbama”, opisao je Marin svoje prve inovatorske korake. SEDAM INOVACIJA Ti su ga koraci doveli do stvaranja sedam inovacija koje je uspješno predstavljao na domaćim i me-

Mladi inovator ima i poseban trik kojim sprečava da mu na sajmovima drugi ukradu ideje đunarodnim sajmovima inovacija. Njegov je rad ondje prepoznat, pa je uspio prikupiti pozamašan broj domaćih, ali i četiri međunarodna priznanja. To je privuklo i kineske gospodarstvenike koji su zainteresirani za jednu od njegovih inovacija. “Inovacija objedinjuje instrumente za mjerenje intenziteta obojenja i zamućenja kapljevina, uz znatno pojednostavljenje izvedbe u odnosu prema postojećim rješenjima. Izvori svjetlosti su izmjenjive svjetleće diode, a komunikacija s računalom, na kojem se obrađuju i prikazuju rezultati, teče preko mikrofonskog ulaza. Tako se instrument može priključiti i na pametne mobilne uređaje. Elektronika uključuje svega nekolicinu integriranih krugova te bi masovna proizvodnja bila jeftina. Može se primjenjivati za praćenje zamućenja vode, za određivanje koncentracije klorida u vodi, prisut-

Marin Kovačić dosad je osmislio sedam inovacija, a mnoge su još u izradi ili na papiru Foto: Milan Dalmacija

nosti krvi u urinu”, detaljno je objasnio Kovačić. STVARI NA PAPIRU No on ovdje ne kani stati. Ponosno ističe kako dovršava još nekoliko inovacija, a mnogo toga stoji na papiru. Problema s kreativnošću nema, kao ni s pokušajima kopiranja inovacija, za koje ima poseban trik. “Na sajmovima inovacija važno je postići fini balans između otkrivanja principa rada te tehničke izvedbe. Ljudima mora biti jasna prednost inovacije, ali konkretno rješenje nije poželjno servirati na pladnju”, ističe Marin i dodaje kako zbog velikih financijskih troškova ne može patentirati svoje inovacije. Podršku u svemu mu pružaju ljudi iz Hrvatskog saveza inovatora i Saveza inovatora Grada Zagreba, koji mu pomažu u pripremi za sajmove i daju savjete. Ipak u svemu Marin Kovačić ostaje predan ljubavi prema kemiji. Svoj uspjeh objasnio je citirajući Thomasa Edisona: “Genij je jedan posto inspiracije i 99 posto znoja”.


Poduzetništvo

Siječanj 2016.

19

OSOBE S INVALIDITETOM Niže i srednje obrazovane zapadnu uglavnom pomoćna zanimanja

Poduzetnika s invaliditetom nema ni u statistikama

Klanjčić G Klaudija klaudija.klanjcic@gmail.com

P

oduzetništvo je podložno trendovima u poslovnom svijetu, a jedan je od njih i navika da se posao više ne odjeljuje strogo od ostatka života. Poduzetnici radno vrijeme i aktivnosti prilagođavaju sebi, svojim potrebama i stanju na tržištu. Upravo je to nagnalo mnoge da postanu poduzetnici, unatoč rizicima poslovanja. No pitanje je koliko je osoba s invaliditetom, unatoč sve većoj poslovnoj i tehnološkoj fleksibilnosti, prisutno u poduzetništvu. U Hrvatskoj su osobe s invaliditetom u nezavidnoj poziciji. Njihovo zapošljavanje potaknuto je tek zakonima i posebnim odredbama.

Prema statističkim podacima HZZ-a, do sredine prosinca potporu za samozapošljavanje koristile su ukupno 23 osobe s invaliditetom, dok je u novoj godini uključeno još sedam osoba STATISTIKA HZZ-a O ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM Do 30. studenoga 2015. zaposleno je 2415 osoba s invaliditetom, što čini 0,483 posto populacije osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Zaposlene su:

2324

osobe na temelju radnog odnosa,

91

osoba putem drugih oblika zapošljavanja,

SKRIVANJE INVALIDITETA Zanimljivo je da institucije zadužene za sektor zapošljavanja nemaju podatak o broju poduzetnika s invaliditetom u Hrvatskoj, jer se, kako stoji u obrazloženju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, do sada za time nije pokazala potreba. Indikativan je podatak HZZ-a prema kojem su do sredine prosinca potporu za samozapošljavanje koristile 23 osobe s invalidi-

‘Zbog svojih sposobnosti i mogućnosti, osobe s invaliditetom najvećim dijelom završavaju srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od tri godine, ali s kvalifikacijom niže stručne spreme, a ne srednje stručne spreme. To su zapravo pomoćna zanimanja’, doznajemo od HZZ-a

792

osobe s intelektualnim teškoćama,

567

osoba s tjelesnim invaliditetom,

438

s kombiniranim teškoćama,

108

osoba oštećena vida,

261

osoba oštećena sluha,

38

Domagoj Glažar novinar je In Portala i student Ekonomskog fakulteta Foto: Klaudija Klanjčić

tetom, dok je u novoj godini uključeno još sedam osoba, a i podatak o 91 osobi zaposlenoj putem stručnog osposobljavanja te registriranja trgovačkog društva ili obrta govori da je u Hrvatskoj teško, ali ipak moguće biti poduzetnik s invaliditetom. No to nije jedini problem. Osobe s invaliditetom često moraju skrivati svoj invaliditet u nadi

da će dobiti posao za koji su se obrazovali i koji mogu obavljati jednako kao i zdrave osobe. Čest je oblik aktivnosti otvaranje udruga koje pomažu ljudima u sličnoj situaciji. “Teško sam nagluha osoba s oštećenjem sluha većim od 75 posto. Invaliditet nije utjecao na moje zapošljavanje jer u prijavama za natječaje nisam na-

osoba s poremećajima glasovno-govorne komunikacije.

(Izvor: HZZ)

vodila da sam osoba s invaliditetom, ali jest na obrazovanje u smislu težeg praćenja nastave. Nakon što sam 2007. diplomirala, nisam mogla pronaći posao dok se nisam 2014. zaposlila u Zagrebačkom sportskom savezu gluhih, na radnom mjestu trenera programera za rad s djecom s oštećenjem sluha. Međutim, to je trajalo do kraja 2015. godi-

ne, jer mi ugovor nije produljen pa sam sad nezaposlena. U međuvremenu sam s kolegicom osnovala Udrugu za sportsku rekreaciju i kineziterapiju u Zagrebu”, kaže Ana Vuljanić, doktorica kineziološke edukacije i jedna od nešto manje od tri posto visokoobrazovanih osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Za razliku od Ane, Domagoj Glažar dobio je stalni posao iz studentskih klupa, što je rijetkost, pogotovo za osobe s invaliditetom. “Ubrzo nakon završetka preddiplomskog studija Ekonomskog fakulteta uspio sam dobiti posao novinara u In Portalu, gdje radim od početka studenoga 2015. Imam cerebralnu paralizu i krećem se uz pomoć invalidskih kolica i hodalice. Međutim, nikada nisam dopustio da me fizički nedostaci sputavaju za vođenje samostalnog i ispunjenog života”, kaže Glažar, koji je državni prvak u šahu za osobe s invaliditetom, a od diplome ga dijeli jedan ispit. MALO ZAPOSLENIH Iz HZZ-a napominju kako su njihovi statistički podaci samo odraz ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom. Najviše problema pri kvalitetnom zapošljavanju stvara obrazovanje. “Zbog svojih sposobnosti i mogućnosti, osobe s invaliditetom najvećim dijelom završavaju srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od tri godine, ali s kvalifikacijom niže, a ne srednje stručne spreme. To su zapravo pomoćna zanimanja”, kažu u HZZ-u. Najčešća zanimanja u kojima su se osobe s invaliditetom zapošljavale bila su: pomoćni kuhar, kuhar, čistač, administrativni službenik, radnik u održavanju, vrtlarski radnik, pomoćni bravar, ekonomski službenik, radnik na proizvodnoj liniji, pomoćni cvjećar. No jesu li tim podacima HZZ, a i društvo u cjelini, podcijenili sposobnosti i mogućnosti mlađeg naraštaja osoba s invaliditetom?

TVRTKE U INOZEMSTVU Komplicirana birokracija tjera poduzetnike iz zemlje

Britanija nije raj, ali posluje učinkovito

Pavić G Ivan ivan.pavic.kt@gmail.com

S

ve je više hrvatskih poduzetnika sito birokratske muke na domaćem tržištu te su se okrenuli otvaranju tvrtki izvan granica Lijepe Naše, najčešće u Velikoj Britaniji i Irskoj. Jedan od onih koji su u tome uspjeli je osnivač Trilleniuma, Hrvoje Prpić. On je uspješan poduzetnik koji je unatoč lošoj hrvatskoj gospodarskoj klimi uspijevao održati posao na razini, ali sad je direktor tvrtke sa sjedištem u Londonu, gdje uspješno posluje gotovo dvije godine. LAKO OTVARANJE “Osnivanje tvrtke najlakše je napraviti putem agenta ili računovođe. Potrebni su im samo ime tvrtke, adrese direktora i dioničara te adresa sjedišta tvrtke. Ako osnivate tvrtku putem računovodstvenih servisa, često oni ponude svoju adresu kao adresu sjedišta vaše tvrtke. Državna pristojba za osnivanje tvrtke je 15 funti, a servise ćete

platiti od 50 do nekoliko stotina funti. No mnoge agencije i servisi nude usluge registracije putem interneta, pa je takva procedura gotova za nekoliko sati”, rekao je Prpić. Iako se tvrtka može otvoriti za nekoliko sati s bilo kojom svotom temeljnog kapitala, najkompliciraniji postupak dolazi na kraju. Naime, otvaranje poslovnog računa u banci iziskuje određene uvjete koji se moraju poštovati. “Pri otvaranju računa u britanskim bankama postoje dvije opcije. Prva je da ga otvarate u banci koja odobrava direktora iz Hrvatske, a druga opcija je da račun otvorite u banci koja zahtijeva da direktor tvrtke bude državljanin Velike Britanije. U oba slučaja morate doći osobno u banku”, opisao je Prpić te istaknuo kako Velika Britanija nije porezni raj u odnosu prema Hrvatskoj, ali je birokratski sustav osnivanja tvrtki mnogo blaži i učinkovitiji od hrvatskoga. Olakotna okolnost su i male dividende, zahvaljujući ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između tih dviju zemalja.

Htjeli smo doznati koliko je naših poduzetnika otvorilo tvrtke u Britaniji. Odgovor nisu imali ni Hrvatska gospodarska komora, ni Trgovački sud

Britanski poslovni centar Hrvatska pruža potporu svim poduzetnicima koji se odluče na otvaranje tvrtki u Velikoj Britaniji Foto: Matea Petrović

“Financijski nema prednosti, prednost je samo da možeš raditi svoj posao, a ne baviti se birokracijom. Možeš

biti siguran da se neće pojaviti inspekcija koja je danas zaključila da si dosta zaradio i da je vrijeme da ti zatvo-

re tvrtku”, rekao je Prpić koji je zbog problema s financijskom inspekcijom odlučio napustiti hrvatsko tržište. POMOĆ U ‘PRESELJENJU’ Htjeli smo doznati koliko je naših poduzetnika otvorilo tvrtke u Britaniji. Odgovor na to pitanje nisu imali ni Hrvatska gospodarska komora, ni Trgovački sud koji vodi registar tvrtki u Hrvatskoj. Stoga nije čudno što Prpić nije imao tuđu pomoć u preseljenju poslovanja, ali za sve poduzetnike koji se žele afirmirati na britanskom tržištu postoji Britanski poslovni centar Hrvatska (BBCC). “BBCC pruža podršku britanskim poslovnim subjektima pri ulasku na hrvatsko tržište, te hrvatskim tvrtkama i poduzetnicima pri ulasku na tržište Velike Britanije. U tu svrhu organiziramo niz događanja na kojima upoznajemo poslovne subjekte o tehničkim i operativnim mogućnostima obaju tržišta”, rekla je predsjednica odbora BBCC-a Vedrana Likan.


20

Sport

Siječanj 2016.

KENDO Atraktivna borilačka vještina dolazi s istoka Azije by Mislav Lugonjić

1980.

Foto: Thenation.com

JIMMY CARTER OBJAVIO BOJKOT OLIMPIJSKIH IGARA U MOSKVI Američki predsjednik Jimmy Carter 20. siječnja 1980. godine objavio je ultimatum Sovjetskom Savezu, u kojem traži prekid invazije i povlačenje sovjetskih trupa iz Afganistana inače će SAD bojkotirati Olimpijske igre u Moskvi. Sovjeti su se oglušili na Carterov ultimatum te su Igre u Moskvi, uz SAD, bojkotirale još 64 države, poput Zapadne Njemačke, Argentine i Japana. Kao odgovor, SSSR je bojkotirao iduće Igre u Los Angelesu 1984. godine, a pridružilo im se još 14 država. SSSR je, kao konkurenciju Los Angelesu, u ljeto 1984. osnovao Igre prijateljstva na kojima su nastupali sportaši koji nisu mogli biti dijelom Olimpijskih igra.

2006.

Foto: NBA.com

KOBE BRYANT POSTIGAO 81 POEN Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, Kobe Bryant, 22. siječnja 2006. godine odigrao je utakmicu života protiv Toronto Raptorsa. Zvijezda Lakersa postigla je 81 poen, što je najviše u povijesti NBA lige nakon legendarnog Wilta Chamberlaina koji ih je 1962. godine postigao 100. Bryant će se od košarke oprostiti na kraju ove sezone, a u impresivnoj je karijeri osvojio pet NBA prstena te je dva puta bio u MVP finalu. Ako nastupi na ovogodišnjem All Star susretu, bit će mu to 18. nastup u karijeri.

2011.

NESTVARAN REKORD IVICE KOSTELIĆA U sezoni kad je postao osvajač Velikog kristalnog globusa, Ivica Kostelić upisao se u skijaške povijesne knjige. Siječanj 2011. godine mjesec je u kojem je Profesor skupio nevjerojatnih 999 bodova i postavio apsolutni rekord. Pobijedio je u sedam od 14 utrka te je dva puta završio kao drugi. Posljednja utrka tog mjeseca, superkombinacija u Chamonixu, posebna je za hrvatski sport jer su tada Ivica i Natko Zrnčić Dim ostvarili jedinu dvostruku pobjedu u povijesti hrvatskog skijanja.

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

Sport koji se u Japanu uči kao redovan predmet u školi Meglić G Mia miameggle@gmail.com

L

judi koji viču, tuku se drvenim mačevima i trče u haljinama. Sve to izgleda jako neobično i egzotično, tako Borna Ban slikovito opisuje kendo, japansku borilačku vještinu koja je evoluirala iz 2000 godina duge tradicije japanskog mačevanja. Borna je student pete godine slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti, a kendom se bavi već 14 godina u Kendo klubu Agatsu, koji su i začetnici ove vještine u Hrvatskoj. BROJNI USPJESI “U Japanu judo ili kendo postoje kao redovan predmet u školama. Za njih je to više od sporta, služe za mentalno oblikovanje i usađivanje militantnog duha u Japance, formiranje njihova društva”, kaže Borna. U nas postoji samo tristotinjak kendoka (osoba koje treniraju kendo). Upravo zato često putuju na turnire po Europi, u potrazi za novim, boljim borcima, kako bi mogli napredovati. Borna je četiri puta za redom osvojio državno prvenstvo Hrvatske, otkako se to prvenstvo uopće i održava, a ove godine nije uspio braniti naslov zbog ozljede stopala. Od brojnih uspjeha na međunarodnim turnirima izdvaja drugo mjesto na otvorenom prvenstvu Mađarske, najjačem turniru nakon Europskog prvenstva. U finalu je izgubio od Japanca jer i oni dolaze na takva natjecanja. Isti je uspjeh ponovio u Beču na otvorenom prvenstvu Austrije. Koliko Japanci štuju svoju kulturu i drže do tradicije govori i to da kontroliraju uče li Europljani kendo prema njihovim pravilima. Velika se pozornost pridaje sportskom duhu i ponašanju, a tu su pravila stroga.

‘Prije ulaska u dvoranu moramo joj se nakloniti iz poštovanja što imamo gdje trenirati. Tako je i prije borbe i ulaska u borilište’, ističe Borna Ban, četverostruki državni prvak u kendu

Drveni mačevi i haljine većini ljudi izgledaju neobično

Foto: Privatna arhiva

Pravila Shinai je mač od bambusovih letvica međusobno povezanih kožnatim trakama. Vrhom se gađa u mete od kojih svaka vrijedi po bod: podlaktice (kote), torzo (do), glava (men) i vrat (tsuki). Na istim se mjestima nose štitnici, odnosno kaciga (plus štitnik za kukove i bedra – tare). U trenutku napada izvikuje se zona koja se cilja kako ne bi bilo slučajnih bodova. Dva su boda dovoljna za pobjedu. Hakama su hlače širokih nogavica za borbu, a gore je gi – slično gornjem djelu kimona.

“Prije ulaska u dvoranu moramo joj se nakloniti iz poštovanja što imamo gdje trenirati. Tako je i prije borbe i ulaska u borilište. Izvan dvorane ostaviš sve što nije vezano za kendo i uvijek daš svoj maksimum”, pojašnjava Borna. SP U JAPANU Svojim dobrim nastupima po turnirima i zbrajanjem bodova tijekom godine, Borna je u svibnju ostvario san svakog kendoke – odlazak na Svjetsko prvenstvo u Japanu s još četiri kolege. Od hrvatskih predstavnika ostvario je najbolji rezultat. Pred 20.000 ljudi u Budo centru, u Tokiju, dobio je dvije borbe, prošao skupinu pa ispao. “Nitko od nas nije profesionalac u ovoj vještini. Svi treniramo tri do četiri puta na tjedan, ovisno o drugim obvezama koje imamo, pa nismo mnogo očekivali. Japancima nema ravnih u kendu, a odmah ih slijede Korejci”, govori Borna. Iako svatko od njih ima drugu karijeru pred sobom, većinu slobodnog vremena posvećuju kendu. “Stvarno samo veliki entuzijasti. Sva putovanja, uključujući i ovo u Japan, svatko sam financira. Savez ne prima nikakva novčana sredstva, pa i treneri rade na dobrovoljnoj bazi iz ljubavi i želje da se kendo što više razvije u nas”. Prosječni studentski proračun sigurno ne bi bio dovoljan za put na SP pa je Borna iskoristio svoj slikarski talent. Prijavio je sliku na natječaj jedne tvrtke koja je, među 400 prijavljenih, odabrala i njegovu sliku kako bi je otkupili. Uz to je dobio i nagradu publike te si tako omogućio daleki put u Zemlju Izlazećeg Sunca. Sav uložen novac višestruko mu se vrati jer, kako kaže, putovanja i upoznavanje novih ljudi oplemenjuju mu život na svim područjima.

KOŠARKA Laureatkinje Sveučilišta u Zagrebu za 2015. godinu

Na ESI-ju žele osvojiti novo zlato

Miloš G Anamaria anamaria.milos19@gmail.com

Da nije lako biti uspješan student i uspješan sportaš, znaju košarkašice Sara Plavljanin, Anja Škara i Anja Majstorović. Sveučilište u Zagrebu nedavno ih je, sa suigračicama, proglasilo najboljom ženskom ekipom u prošloj godini. Dani su im ispunjeni predavanjima i treninzima koji znaju biti po dva puta na dan. “Da bi se sve obveze stigle uskladiti, potrebno je mnogo odricanja te dobra organizacija”, kaže Sara, bivša članica ŽKK Trešnjevka 2009. “Najbolji savjet za dobar studentski i sportski uspjeh je da nema odustajanja”, poručuje Anja, članica ŽKK Medveščak. MVP TURNIRA Osim značajnih klupskih rezultata, osvojile su prvo mjesto na 13. Europskom sveučilišnom prvenstvu u Kopru sa ženskom reprezentacijom Sveučilišta u Zagrebu. “Mislim da se nitko nije nadao zlatu jer smo prvi put išle na veliko natjecanje za Sveučilište. Zato je pobjeda bila jako slatka”, ponosno ističe Anja. Među osta-

‘Smatram važnim završiti fakultet jer se košarkom neću baviti cijeli život’, ističe Anja Majstorović

Košarkašice Sveučilišta u Zagrebu na primanju kod rektora Damira Borasa Foto: Željka Orešković

lim, Sara je proglašena najboljom igračicom prvenstva. “Osjećaj je bio poseban, ali žao mi je što na turniru nije bilo najbolje petorke jer je bilo djevojaka koje su zaslužile priznanje za svoju igru”, govori Sara. Točka na “i” bio je svečan prijam u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu. “Osjećale smo se ponosno i zahvalne smo

na tome jer dokazuje da smo napravile velik uspjeh i nadam se da će naše pobjede biti razlog da nas rektor ponovno primi u Rektoratu”, ističe Anja Škara, koja igra za ŽKK Trešnjevka 2009. Istom se uspjehu nadaju i na nadolazećim Europskim sveučilišnim igrama. Iako uspijevaju sve uskladiti, smatraju da bi ukupna organizacija na

Sveučilištu trebala biti bolja za studente sportaše. “Oni bi trebali imati kategorizaciju za poseban tretman na fakultetu, poput manje posjećenosti nastave ili dogovor o izlascima na ispite”, kaže Sara koja je dobila sportsku stipendiju za San Jose u Kaliforniji, gdje je uz preddiplomski studij igrala i košarku za tamošnje sveučilište. “U Americi sveučilišta imaju potpuno drukčiji sustav od našeg sveučilišta te im sport donosi financijsku korist, pa sportaše jako dobro tretiraju i omogućeno im je da usklade sve obveze”, objašnjava Sara. OBRAZOVANJE JE PRIORITET Djevojke su sportom stekle dobre radne navike, odgovornost prema obvezama i disciplinu. “Sport donosi nova prijateljstva, sazrijevamo kao osobe, putujete i naučite prihvaćati različite karaktere”, smatra Anja Škara. Ipak, prioritet im je obrazovanje. “Smatram vrlo važnim završiti fakultet jer se košarkom neću moći baviti cijeli život. Košarka mi pruža zadovoljstvo jednako kao što ću jednog dana uživati i u svojoj struci”, zaključuje Anja Majstorović.


Sport

Siječanj 2016.

21

TRIATLON Sportska nada Luka Paliska karijeru nastavlja u Španjolskoj

Za tri discipline potrebno je 25 sati treninga na tjedan

Paliska G Mauro ma.paliska@gmail.com

P

rošle je godine postao juniorski prvak Hrvatske u sprint triatlonu, s juniorskom reprezentacijom Hrvatske nastupio je na utrkama juniorskog Europskog triatlon kupa, a najvećim uspjehom svoje karijere smatra treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u aquatlonu održanom prošlog rujna u Chicagu. Luka Paliska, mlada nada hrvatskog triatlona, nakon brojnih se uspjeha ove godine priključio triatlon klubu u španjol-

‘U Španjolskoj je sustav mnogo posvećeniji sportašu i njegovu uspjehu. Obrazovanje mi je važno i ne želim se oslanjati samo na sport nego i završiti fakultet, ističe juniorski prvak Hrvatske u sprint triatlonu

VELIK TIM STRUČNJAKA Dok je u Hrvatskoj, još nastupa za Triatlon klub Pula, u Španjolskoj se priprema upisati studij i trenira s njihovom ekipom. Tijekom svakodnevnih treninga cijeli tim stručnjaka stoji iza sportaša i pruža im potporu. S obzirom na to da je riječ o malom gradu, Alicante ima poprilično razvijenu sportsku infrastrukturu. “U Istri, gdje sam prije trenirao, sportska infrastruktura nije dovoljno razvijena, pogotovo što se tiče bazena”, ističe Luka. U Španjolskoj je

KOMENTAR

Jelena Bagarić

jelena.bagaric@gmail.com

S

iječanj svake godine donosi mnogo uzbuđenja, ali u Hrvatskoj je prvo veliko rukometno natjecanje. Početak godine donosi nam 12. Europsko prvenstvo za muškarce koje se prvi put održava u Poljskoj. Domaćini su Krakov, Katowice, Wroclaw i Gdanjsk, koji će ugostiti 16 najboljih europskih reprezentacija. Hrvatska je smještena u skupinu B koja igra u Katowicama protiv Bjelorusije, Norveške i Islanda. Grupa ponovno nije mogla biti lakša, ali hrvatska reprezentacija nije nikad bila mlađa i neiskusnija. Izbornik Željko Babić nastavio je proces pomlađivanja s kojim se nada stvoriti snažnu Hrvatsku koja će na Europskom prvenstvu 2018. u Hrvatskoj osvojiti zlato koje nedostaje u vitrinama Hrvatskog rukometnog saveza. Jedini zlatni iz Portugala i dugogodiš-

1.

Prethodnici današnjih natjecatelja u gađanju glinenih golubova na Olimpijskim igrama 1900. godine u Parizu pucali su u žive golubove. Za “potrebe natjecanja” “pogubljeno” je oko 300 golubova. Francisco Gento, bivši igrač Reala iz Madrida, jedini je nogometaš u povijesti koji je osvojio čak šest trofeja Kupa prvaka, inačice današnje Lige prvaka. Amerikanka Trischa Zorn najuspješnija je paraolimpijka s čak 55 osvojenih medalja, od čega 41 zlatnog sjaja. Najtrofejnija momčad s europskih prvenstava u rukometu u muškoj konkurenciji je Švedska, koja u svojim vitrinama ima čak četiri zlatne medalje, a slijedi Francuska s tri zlata i broncom. Do 1988. godine Australian Open igrao se na travnatoj podlozi, a tada mijenja podlogu u tvrdu. Jedini tenisač koji je osvojio prvi Grand Slam sezone na obje podloge je Mats Wilander. Stephen Curry je postao drugi košarkaš iza Kareema Abdula Jabbara kojemu je pošlo za rukom u istoj sezoni postati NBA prvakom i najkorisnijim igračem regularne sezone.

2. 3. 4.

‘Želim započeti profesionalnu sportsku karijeru, a san mi je, kao i svakom drugom sportašu otići na Olimpijske igre i ostvariti što bolji rezultat’, kaže triatlonac skom gradu Alicanteu gdje nastavlja svoje školovanje. “Ponuda za odlazak u Alicante stigla je tijekom ljeta i dugo sam razmišljao o njenu prihvaćanju”, objašnjava Luka.

Filip Ožbolt filip.ozbolt7@gmail.com

5. 6.

Na Svjetskom prvenstvu u aquatlonu prošlog rujna u Chicagu Luka je osvojio treće mjesto

također mnogo lakše uskladiti obrazovanje i sportsku karijeru. Manje je predmeta i ostaje više vremena za bavljenje ostalim aktivnostima. “U Španjolskoj je sustav mnogo posvećeniji sportašu i njegovu uspjehu. Obrazovanje mi je važno i ne želim se oslanjati samo na sport nego i završiti fakultet”, ističe Luka. Trenutačno polazi satove španjolskog jezika kako bi iduće akademske godine mogao upisati kineziološki fakultet u Alicanteu. Zbog dobre organizacije treninga i natjecanja, uspijeva se dovoljno posvetiti učenju španjol-

skog koji mu je presudan pri upisu na fakultet. “Teško je uskladiti fakultetske i sportske obaveze, ali zauzimanjem i dobrom organizacijom sve se može”. MNOGO ODRICANJA Triatlon zahtijeva mnogo odricanja i veliku fizičku spremu natjecatelja jer se sastoji od tri discipline: plivanja, bicikliranja i trčanja. “U mlađoj dobi paralelno sam se bavio plivanjem i atletikom pa sam, prije šest godina, na poziv bivše trenerice plivanja, odlučio isprobati triatlon”, pojašnjava

Foto: Privatna arhiva

Luka. Trenira dva do tri puta na dan, a cijeli tjedan čak 25 sati. “Iznimno je važno napraviti plan rada i treninga, ali uz ljubav prema tom sportu nekako postaje lakše”, kaže Luka. Ozljede su sastavni dio sporta, pa i njihovo liječenje i vraćanje u pravu formu zahtijeva mnogo vremena. U rijetkim slobodnim trenucima Luka se voli družiti s prijateljima. “Želim započeti profesionalnu sportsku karijeru, a san mi je, kao i svakom drugom sportašu, otići na Olimpijske igre i ostvariti što bolji rezultat”, zaključuje Luka.

Hrvatska nema pritisak rezultata na rukometnom Euru u Poljskoj

Realno je očekivati borbu od petog do osmog mjesta

nji kapetan Igor Vori više nije član reprezentacije. Kapetansku vrpcu sada nosi Marko Kopljar koji je jedan od najstarijih igrača u trenutačnom sastavu koji putuje za Poljsku. Najmlađi u momčadi Željka Babića je Luka Šebetić kojem je 21 godina i nikada nije zaigrao na velikom natjecanju. Tu su još Marko Mamić, Antonio Kovačević i Luka Cindrić koji također nikad nisu igrali na velikoj rukometnoj sceni. Domagoj Pavlović otpao je tijekom priprema zbog ozljede leđa, dok su kao prekobrojni za put u Poljsku označeni Filip i Šime Ivić. Može li mladost bili olakotna ili otegotna okolnost tek ćemo vidjeti u Poljskoj, no ono što su hrvatski rukometaši pokazali u pripremnim utakmicama protiv Slovenije zabrinjavajuće je. U prvom susretu zasjao je najmlađi Šebetić i iskusni Domagoj Duvnjak i Manuel Štrlek. U uzvratu su pak mladi dobili više prilika, a Hrvatska je u pola sata postigla samo pet pogodaka. U Polj-

sku odlaze s porazom od 15 razlike što, svakako, ostavlja gorak okus u ustima i ne daje poticaj za dobar rezultat. Realno je očekivati da će Hrvatska igrati za mjesta od petog do osmog gdje je, svakako, cilj biti peti. No pitanje je koliko će mlada Babićeva momčad moći izdržati. Ovise svakako o igri Domagoja Duvnjaka, koji je motor momčadi, o dobrim obranama Mirka Alilovića i rastrčanim krilima Štrlekom, Ivanom Čupićem i Zlatkom Horvatom. Treba istaknuti kako bi po-

Izbornik Željko Babić nastavio je proces pomlađivanja kojim se nada da će stvoriti snažnu reprezentaciju koja će na EP-u 2018. u Hrvatskoj osvojiti zlato koje nedostaje u vitrinama našeg rukometnog saveza

novno obrana trebala biti jaka strana ove momčadi jer u sredini stoje visoki Jakov Gojun i Kopljar, a potporu će im davati snažni pivoti Marino Marić, Ilija Brozović i Krešimir Kozina. Izbornik Babić već mjesecima najavljuje da Hrvatska u Poljskoj ne napada visok rezultat nego da stvara momčad za 2018. Međutim, Hrvati su narod koji sigurno neće biti zadovoljan debaklom, pa se tako ipak postavio cilj da se iz skupine prenesu sva četiri boda u drugi krug gdje vrlo vjerojatno čekaju Poljska i Francuska, dok će treća reprezentacija biti Makedonija ili Srbija. Samo prve dvije reprezentacije idu u polufinale dok četvrta i peta razigravaju za mjesta od petog do osmog. Razigravanje bi bilo važno da Hrvatska nije izborila kvalifikacije za Olimpijske igre, ali to su već učinili šestim mjestom u Kataru. Zbog svega toga, pritiska ove godine na rezultat nema. Barem on ne dolazi iz Saveza koji je sve zacrtane ciljeve ostvario i strpljivo čeka 2018.

7.

Iako prosječna bejzbolska utakmica traje oko tri sata, američki novinari izračunali su kako navijači vide samo pet minuta i 47 sekundi aktivne igre tijekom cijelog dvoboja. Europsko prvenstvo u vaterpolu prvi je puta održano 1926. godine u Budimpešti, a domaćin turnira je osvojio i prvo zlato ispred Švedske. U Engelbergu, u Njemačkoj, na natjecanju Svjetskog kupa u skijaškim skokovima na prva su dva mjesta pobjedničkog postolja prvi put u povijesti stala dva brata, Slovenci Peter i Domen Prevc. Nogometni vratari nisu morali nositi dresove različitih boja od svojih suigrača do 1913. godine. Olimpijska natjecanja u plivanju održavala su se u moru do 1908. godine i Olimpijskih igara u Londonu. Prvi snowboard izgrađen je u Michiganu 1965. godine spajanjem dviju skija i nosio je neobičan naziv - snurfer.

8. 9.

10. 11. 12.

13.

Postoje samo četiri zimska olimpijska sporta koja se održavaju u dvoranama, a to su hokej, brzo klizanje, umjetničko klizanje i curling.


22

Reportaža

Siječanj 2016.

DVA LICA BUENOS AIRESA Studentica u zemlji velikih socijalnih nejednakosti

Argentinska metropola kao otok okružen naseljima mizerije

Trg u Buenos Airesu

Grubišić G Dubravka grubisicdubravka@gmail.com

K

ad sam u veljači prošle godine prvi put kročila na argentinsko tlo, moje znanje o toj zemlji bilo je dosta skromno. Moglo se sažeti u četiri prilično široka pojma: vino, meso, gaucho i pampa. Nakon pet mjeseci provedenih u Buenos Airesu na studentskoj razmjeni moja se slika o Argentini, odnosno o njenu društvu, prilično promijenila. Osim što sam doznala da u Argentini taj isti gaucho nema pretjerano pozitivno značenje i da bi mnogi sebe opisali više kao Europljane nego kao “Latinose”, doznala sam i da se argentinsko, od većine europskih društava, razlikuje upravo po tome što je unutar sebe drastično različito. VILLE NE ZNAČE BOGATSTVO I Gabriel Berdou, student geografije na Filozofskom fakultetu u Buenos Airesu, složio bi se sa mnom da je socijalna nejednakost, koja se najbolje vidi u naseljima siromaštva oko Buenos Airesa, jedan od najvećih problema tamošnjeg društva. “Nemoguće je reći koliko villa ima u Buenos Airesu. On je njima okružen, ali da je isto tako i od njih izoliran, poput otoka do kojega voda siromaštva ne dopire”, opisuje mi osebujnim “geografskim” rječnikom Gabriel. Iako nema službenih podataka o tome kako su ville, siromašna naselja na rubovima grada, nastale, povijesno se njihov početak može smjestiti u vrije-

Foto: Gabriel Berdou

Siromašna naselja na rubovima velegrada

Prizor aluminijskih fasada kuća koje nemaju prozore i djece koja se igraju na hrpi smeća pomalo me rastužio, ali me je kamenje koje je povremeno bacano na vlak uplašilo

U tipičnoj villi nema komunalne infrastrukture

Festival kaktusovog cvijeta u Caspinchangu, selu na sjeveru Argentine

Besplatne vježbe u gradskim parkovima Buenos Airesa

me peronizma. Gabriel, koji u Buenos Airesu živi već 10 godina, u nekom od naselja mizerije (villas miseria), kako ih tamo zovu, bio je dvaput u životu, a ja sam ta naselja samo površno vidjela, iz vlaka na putu prema malom selu Cardales pokraj Buenos Airesa. Prizor aluminijskih fasada kuća koje nemaju prozore i djece koja se igraju na hrpi smeća pomalo me rastužio, ali me je kamenje koje je tu i tamo bačeno na vlak uplašilo. Ipak, ubrzo sam shvatila da je putnicima normalno gledati kako djeca iz villa kamenjem “pozdravljaju” vlakove koji prolaze pokraj njiho-

Villa 31 najpoznatija u Buenos Airesu Villa 31 nalazi se odmah pokraj poslovnog centra Buenos Airesa, a od najluksuznijeg dijela grada dijeli je samo željeznički kolodvor. Prve kuće u Villi 31 sagrađene su davne 1932. godine, a danas se procjenjuje da ima više od 40.000 stanovnika. Ovo je jedina villa u kojoj je moguće iznajmiti sobu, a cijena je oko 2000 kuna mjesečno.

vih kuća, ali se tamo ne zaustavljaju. “Do naselja mizerije ne dolaze policijska vozila niti njihove sigurnosne kamere. Ne dolaze tamo ni školski profesori, a kao očekivana posljedica toga, nastaju ilegalna tržišta i raste kriminal”, opisuje ovaj student geografije koji je bio jedan od rijetkih koji su bili spremni progovoriti o siromaštvu i socijalnoj nejednakosti u Argentini. BEZ POLITIČKE INICIJATIVE Procjenjuje se da u naseljima mizerije, koja se prostiru oko glavnog argentinskog grada, živi oko četiri miliju-

na ljudi. To je nešto manje od trećine stanovnika koji žive u krugu 100 kilometara od središta Buenos Airesa u uvjetima koji su, blago rečeno, zastrašujući. Nebriga o ekstremnoj socijalnoj nejednakosti i nedostatak političke inicijative da se ona ublaži, golem strah od stanovnika villa, koji u grad dolaze raditi, ali i krasti, upadati u kuće, otimati i prodavati drogu, samo su neke stvari koje obilježavaju Argentinu. Ipak, nakon pet mjeseci provedenih u Buenos Airesu, moram reći da je njegovo povijesno središte prekrasno. Moja profesorica tanga, Hrvatica koja je također posjetila Buenos Aires, i ja, složile smo se da ima nešto posebno u tom gradu i vožnji biciklom njegovim ulicama. UŽURBANI CENTAR Ima nešto i u naravi stanovnika Buenos Airesa. Pričljivi su i simpatični, a po njihovu načinu komunikacije lako se da zaključiti da su zadržali mediteransku kulturu i šarm svojih predaka. Uvijek užurban, ali i veseo centar grada, njegova vozila, zakrčene ceste, podzemnu željeznicu, bučne autobuse i nervozne vozače koji stalno trube, mogu čuti i sada. Jedino mi možda, za pravi doživljaj, nedostaje nekakva parilla (restoran u kojemu se poslužuje meso na roštilju) u središtu grada, do koje bih doputovala ulicom Corrientes u podzemnoj željeznici, a u kojoj bih tijekom vožnje vjerojatno poslušala nastup veselog bubnjara ili pak tužnoga gitarista, a možda i kupila ilegalno uvezenu čokoladu iz Brazila.

FLASH FOOD REPORT Vijetnamska kuhinja ne zaostaje za prirodnim ljepotama države

Da popijete najjeftinije svjetsko pivo imate samo 24 sata Bohaček G Marko marko.bohacek@gmail.com

Država poznata, prije svega, po zastrašujućem ratu u prošlom stoljeću, nudi mnogo više od obilazaka ratnih memorijala. Prirodne ljepote Socijalističke Republike Vijetnam posebno dobro odgovaraju uz fantastičnu kuhinju i uz, kako doma-

ćini vole istaknuti, najjeftinije pivo na svijetu. Međutim, njihovo pivo nije samo jeftino (kuna za pola litre) nego je i posebno po tome što se može konzumirati samo 24 sata od proizvodnje. Bia hoi ne sadrži konzervanse i svaki dan može imati drukčiji okus. Bia hoi je savršen uz nem vijetnamske kobasice kojima je jedina sličnost s klasičnim ko-

basicama njihov oblik. Naime, gost dobije na tanjuru rižin papir i ostale dodatke koje uključuju izbor mesa, povrća, insekata ili gljiva te si sam mota “rolice”’ veličine hrenovke, i to prema vlastitom izboru. Bia hoi i nem neizostavan su dio vijetnamskog svakodnevnog života i vrlo ukusno osvježenje tijekom vrućih i vlažnih dana.


LIFESTYLE

Siječanj 2016.

23

TIPS & TRICKS

Kućno partijanje za zimske dane Senjak G Antonija antonia.senjak@yahoo.com

Zima nas niskim temperaturama tjera da što više boravimo u svojim toplim domovima. Upravo je ovo doba glavni razlog zašto su se sva druženja iz parkova i kafića preselila u stanove. Kako biste sljedeće druženje s prijateljima u stanu pretvorili u nezaboravan provod, donosimo vam nekoliko ideja za kućne zabave na koje se niti jedan susjed neće požaliti.

Ekomoda budućnost je modne industrije

Foto: Anamaria Relja

EKOMODA Modna industrija balansira između održivosti i zarade

Tko će na ekološku odgovornost nagovoriti modne tvrtke? Vujčić G Nina nina.vujcic@gmail.com

P

rošli mjesec ostat će zapamćen kao doba velike prekretnice u borbi protiv klimatskih promjena. U Parizu je održana konferencija UN-a o klimatskim promjenama, COP21, na kojoj je donijet globalni klimatski sporazum. Nakon propalih pokušaja donošenja ovog sporazuma od 1992. u Rio de Janeiru, 1997. u Kyotu, 2007. na Baliju i 2009. u Copenhagenu, pariški je sporazum velik korak u pokušaju zaustavljanja globalnog zatopljenja. Predstavnici 195 država dogovorili su se da će smanjiti emitiranje stakleničkih plinova u atmosferu. Sporazum koji su sklopili pravno je obvezujuć i stupa na snagu 2020. godine, a cilj mu je osigurati zadržavanje porasta globalnog zatopljenja ispod dva stupnja Celzijusa u odnosu prema razinama prije industrijalizacije, ali neslužbeno je dogovoreno da će se pokušati zaustaviti već na jednom stupnju Celzijusa.

PRIVATNE KOMPANIJE Taj bi sporazum trebao donijeti velike promjene i modnoj industriji. S obzirom na to da su modne kuće privatne kompanije, do sada nisu na ovaj način bile obvezane kontrolirati, odnosno smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova. No države članice Konvencije sada moraju poticati privatni sektor da smanji korištenje fosilnih goriva i okrene se obnovljivim izvorima energije. Mnoge velike kompanije kao što su Nike, H&M i Levi Strauss & Co. već su izrazile svoje zadovoljstvo tim sporazumom i počele uvoditi promjene u svoj način poslovanja. Levi Strauss & Co. su se 2012. godine obvezali na smanjenje emisije stakleničkih plinova za 25 posto, a

Većina modnih kuća ili imena brze mode na svojim internetskim stranicama ima dio posvećen održivosti i tome na koji se način oni bore protiv globalnog zatopljenja, no i dalje postoji pitanje koliko moda, a pogotovo ‘fast fashion’, može biti održiva do 2014. smanjili su za 20 posto. H&M je pokrenuo H&M Conscious liniju odjeće, a sada i kozmetike, kojom potiču kupce da donose staru odjeću u dućane kako bi je reciklirali i koristili u daljnjoj izradi odjeće, te koriste organski pamuk. Većina modnih kuća ili imena brze mode na svojim stranicama ima jedan dio posvećen održivosti i tome na koji način se oni bore protiv globalnog zatopljenja, ali i dalje postoji pitanje

Ono čega kupci većinom nisu svjesni jest to da je odjeća koja je proizvedena od sintetičkih materijala tako jeftina jer su materijali dobiveni iz petrokemikalija. Petrokemikalije nastaju iz sirove nafte i prirodnih plinova te su uzrok globalnog zatopljenja i štetne za okoliš koliko moda, a pogotovo fast fashion kao što su Zara, H&M, Bershka, može biti održiva. Cilj tih robnih marki jest proizvesti što više odjeće u što kraćem vremenu, te je što prije dovesti u dućane. Ponekad cijeli taj proces traje samo mjesec dana. Ono čega kupci većinom nisu svjesni jest to da je odjeća koja je proizvedena od sintetičkih materijala tako jeftina jer su materijali dobiveni iz petrokemikalija. Petroke-

Kvaliteta važnija od marke U Zagrebu su profesori Grafičkog fakulteta Jesenka Pibernik, Maja Brozović i Jurica Dolić 2009. godine proveli istraživanje o percepciji ekoteme u dizajnu odjeće za mlade. Cilj im je bio istražiti što utječe na mlade kada procjenjuju koje komade odjeće će kupiti. Je li to marka, dizajn, materijali, udobnost ili kombinacija ovih čimbenika. Putem ovog istraživanja htjeli su doznati i je li način na koji mediji prezentiraju ekomodu publici atraktivan i vizualno interesantan. Rezultati njihova istraživanja pokazali su da je studentima i studenticama ispitanicima zaštita okoliša važna i da će na njihov izbor odjeće koju kupuju više utjecati tekstura, materijal i funkcionalnost odjeće nego marka i stil. Također su doznali da, iako su ispitanicima i modne fotografije inspirirane prirodom i one inspirirane urbanim životom bile podjednako lijepe, one koje su prikazivale urbani život imale su veći potencijal uzbudljivosti. Ovakva istraživanja vrlo su važna kada se radi o planiranju budućnosti modne industrije jer pokazuju da su i kupci osjetljivi na globalne klimatske promjene i da razmišljaju o prirodi i održivosti, te da će ekokozmetika i moda i općenito ekološki lifestyle postati sve traženiji.

mikalije nastaju iz sirove nafte i prirodnih plinova te su uzroci globalnog zatopljenja i štetne za okoliš. NESTRPLJIVI KUPCI Osim izbora materijala i načina njihove obrade, koji ovisno o kemikalijama koje se koriste mogu jako štetiti okolišu, postoje još mnogi čimbenici koji utječu na globalno zatopljenje. Pri transportu odjeće od tvornice do prodavaonice treba pronaći najkraći put i koristiti ekološki prihvatljiva goriva, prodavaonice u kojima se odjeća prodaje trebale bi pronaći načine kako što više štediti na energiji, a odjeća bi trebala biti proizvedena tako da i nakon što je kupljena zahtijeva minimalnu količinu energije pri pranju i očuvanju. U svijetu sada postoje mnoge nevladine organizacije i privatne kompanije koje su nastale isključivo kako bi pomogle velikim kompanijama da se prebace na korištenje obnovljivih izvora energije. No s obzirom na to da je modna industrija danas brža nego ikad, čak toliko da mnogi dizajneri napuštaju modne kuće za koje rade, a kupci su sve nestrpljiviji, pitanje je koliko moda zapravo može biti održiva. S jedne je strane potreba za sve više odjeće i što bržom dostavom veća nego ikad, a s druge sve više ljudi u svijetu počinje osvještavati utjecaj svojih postupaka i načina života na budućnost ovog planeta, te se okreću organskoj prehrani, kozmetici, odjeći i općenito održivom načinu života.

1. KUĆNI FESTIVAL Tko kaže da su za festival potrebni ljeto, skupa karta i tanka odjeća? Pretvorite svoj stan u pravi mali festival. Hodnik pretvorite u informacijski pult na kojem će svaki gost dobiti svoju kartu, kuhinju u food stage, kupaonicu u chill room, a dnevni boravak u glavnu pozornicu festivala gdje će se puštati glazba i plesati. Osim karata i akreditacija, kućni festival obogatite tombolom, karaokama i sličnim manifestacijama koje se mogu pronaći na svakom pravom festivalu.

2. FILMSKI BUĆKURIŠ Svatko od nas ima omiljen lik iz filma kojeg bi volio utjeloviti barem na jedan dan. Upravo to je potrebno za ovu kućnu zabavu. Neka se svaka osoba preruši u svog najdražeg lika iz filma i takva dođe na zabavu. Provedite večer ponašajući se kao lik kojeg utjelovljujete. Kako će svatko od prisutnih odabrati likove iz različitih filmova, spojite sve te različite likove u svoju priču i pretvorite svoje druženje u veliki film. Za dodatan efekt i vječne uspomene na ovu zabavu, osmislite kratke scene za svoj film i snimite ih. Smijeh i dobra zabava su zajamčeni! 3. ZABAVA TAJANSTVENOG UBOJSTVA Netko je ubijen, svi su sumnjivi, a zabava je u tijeku… jeste li spremni na razotkrivanje ubojice? Izradite kartice na kojima će biti jedan narator, jedan ubojica, jedan policajac, jedan bolničar i ostatak kartica građani. Svatko neka izvuče jednu karticu. Samo narator smije reći svoj identitet i počinje govoriti svima da zatvore oči. Najprije, narator proziva samo ubojicu da otvori oči i prstom pokaže koga će ubiti. Potom ubojica zatvara oči, a bolničar otvara i pokazuje koga će spasiti. Naposljetku, bolničar zatvara oči, a policajac ih otvara i prstom pokazuje osobu za koju smatra da je ubojica. Narator pokretom glave govori policajcu je li to ubojica ili ne. Tada svi otvaraju oči i narator govori tko je ubijen te ta osoba ne smije sudjelovati u raspravi. Ostali međusobno raspravljaju što misle tko je ubojica i zašto. Potom se nominira osoba za koju barem troje ljudi smatra da je ubojica. Ako odgovor nije točan, opet se ponavlja postupak s početka dok se ne otkrije tko je ubojica. 4. ZAMJENA IDENTITETA Mislite da dovoljno dobro poznajete svoje prijatelje? Vrijeme je za test! Neka se svatko od pozvanih prijatelja odjene u nekoga iz grupe – zamijenite se i cijelu večer glumite da ste vaš prijatelj, dok on glumi vas. Pokušajte što dulje održati ideju na životu i dokažite koliko dobro poznajete svoje prijatelje – od modne kombinacije do spontanih tikova i poštapalica!


VELIcINA JE VAzNA Siječanj 2016. 24

Zadnja

KUTAK ZA LAGODAN TRENUTAK DAUGHTER NOT TO DISAPPEAR

NARODNI HEROJ LJILJAN VIDIĆ

SINTART 06: DUJE JURIĆ NEVIDLJIVA PRISUTNOST

Engleski indie-folk bend osnovan 2010. godine nastavlja sa svojim radom. Nakon prvog albuma “If You Leave”, “trojac” iz Londona pripremio nam je svoj drugi album - “Not to Disappear”. Datum izlaska je 15. siječnja ove godine, a sastoji se od 10 pjesama. Skladba “Doing the Right Thing” zasad ima više od 800.000 pogleda na YouTube platformi. Druga skladba koja je objavljena prije izlaska samog albuma je pjesma “Numbers”. Stilski podsjeća na neke s prethodnog albuma. Iz ovoga možemo zaključiti da je bend, koji predvodi pjevačica Elena Tonra, ostao vjeran svojem prepoznatljivu stilu. Baršunast glas pjevačice, jaki tekstovi i nepredvidljive melodije ono su što odlikuje ovaj mladi, talentirani “trojac”, a nama se ova glazba čini kao stvorenom za hladne siječanjske večeri.

Zadnjeg dana prošle godine u kina je došla dugo očekivana, prva partizanska komedija u povijesti domaćeg filma. Skupina partizana natječe se na talent showu “Čimbenik X”. Pobjednik osvaja nastup na Poglavnikovu domjenku i priliku da uz pjesmu, ples i pucnjeve okonča rat. Redatelj Ivan-Goran Vitez pripremio je urnebesan film koji zaista obećava. Scenarij potpisuje Zoran Lazić dok je cijeli film snimljen pod producentskom palicom Ivana Maloče. Ulogu Ljiljana tumači Kristijan Jajić, a u ostalim su ulogama Stjepan Perić, Tena Jeić Gajski, Ljubiša Savanović i drugi. Ako vam je već preko glave klasičnih hollywoodskih komedija koje imaju uvijek iste i očekivane šale, a želite se nasmijati i volite komediju i domaći film, “Narodni heroj Ljiljan Vidić” je film za vas.

Slobodni umjetnik Duje Jurić ponovno napada! Ako ste propustili vidjeti što je ovaj put pripremio, imate vremena još nepuna dva mjeseca, do 13. ožujka, prošetati do Vrhovca 38 gdje je smještena jednokatna vila koja je danas poznatija kao Zbirka Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter. U sklopu izložbenog projekta SintArt Jurić hrabro intervenira u prostor Richterovih umjetnina te na zidove (i ostale plohe) rukom nanosi na svjetlo osjetljivu - fluorescentnu - bijelu boju preslikavajući nestalne elemente skulpture: ritam horizontalnih, vertikalnih i ukošenih linija. SintArt okuplja suvremene umjetnike da po vlastitoj želji odaberu jedan Richterov rad i na temelju njega stvore potpuno novo djelo. Nezaboravno vizualno iskustvo zajamčeno!

AUTOR: TIBOR TRUPEC

Ranko Marinković Ilustracija: Matina Tenžera

(22. veljače 1913. – 28. siječnja 2001.) Ranko Marinković rođen je u Uvali svetog Jurja na Visu gdje je završio Pučku školu. Viški Voltaire u književne krugove stupio je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća nakon završenog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, U zagrebačkom HNK 1939. izvedena je njegova prva drama “Albatros” čime se priključuje zagrebačkoj intelektualnoj i književnoj eliti. Dvije godine poslije iz okupiranog Splita interniran je u talijanski logor gdje ostaje do kapitulacije Italije, nakon čega odlazi u izbjeglištvo u El Shatt, gdje se bavi pitanjima prosvjete. Nakon rata zapošljava se u Ministarstvu prosvjete, potom postaje direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta i naposljetku, do mirovine radi kao profesor na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Temeljna polazišta njegova književnog svijeta su društveni kaos, previranja koja se zbivaju u pojedincu i povratak na otok. Ni sam četrdeset dvije godine nije posjetio svoj rodni Kut, ali od povratka 1988. godine bio je ondje redoviti gost koji je poticao kulturni razvoj otoka i osnivanje knjižnice u Komiži koja danas nosi njegovo ime, ali nema mnogo njegovih djela. Prema vlastitoj želji pokopan je na brdu pod čempresima kod stare župne crkve sv. Mikule, s kojeg se širi pogled na otok i Komižu. Za velikog književnika otimaju se Vis i Komiža pa nikako da dobije spomenik ili kakav memorijalni prostor. Antun Vrdoljak o tom fetivom otočaninu snimio je televizijsku seriju “Zagrljaj” od pet nastavaka utemeljenih na pet novela iz zbirke “Ruke”, a Milan Bešlić dokumentarni film “Ranko Marinković: Riječi samoće”. (Dina Ćevid)

Huizingina domovina

Otok pored Silbe

Ljubavnik (arh.)

by Tibor Trupec

Preteča farmace utske kemije

Dnevni tabloid 24...

AT &...

"User asistance "

Pretprošlo vrijeme

by Antonia Senjak

Aluminij Varka, privid

Najtanje slovo Roman M. Cunning hama Egipatski bog sunca

Praporac, zvonce (tur.)

Uran Poziivno nabijen ion Kiefer Sutherland

Riba od kamena (među ribarima )

World War...

Rumunjska

Oblik umj. djela

Vrsta malignog tumora

Jude Law

Morseov kod (...)

"European Judicial Network"

Grč.božica praskozorja

Televizija

Dušik

Connie Nielsen "Central Intelligence Agency" Jednogod išnja mahunarka

Kalij

Sprava za mljevenje

Rimski 5

Zmijoliko slovo

Alyssa Milano

Kirstie Alley

Etta James Tv kanal, SAD - ...!

Michael Owen

Natalie Portman

Prvo slovo

Rimski 50

Letjelica (množ.) Estonija

Zaštita protiv uroka

Silueta

Bijelogo rično stablo

"Int. Boxing Federation"

Austrija

Gozba, svadba Otvori znojne žljezde Calvin Klein

Bezočnik, drznik

Isus...

Kada je oko Sunca ili Mjeseca vidljiv obrub nalik na aureolu, to je znak da dolazi olujno nevrijeme.

Gitarist Les Paul doživio je prometnu nesreću u kojoj mu je smrskan lakat. Liječnici nisu bili u stanju popraviti oštećenje. Paul je zamolio liječnike da mu spoje kosti na ruci tako da mu ruka stoji pod kutem od 90 stupnjeva kako bi mogao nastaviti svirati gitaru.

Lažna mađarica Kako je prošlo blagdansko vrijeme, tako su i sve ukusne slastice iz mamine kuhinje također iza nas. Nakon odmora došlo je vrijeme ispitnih rokova i učenja, a kako bi sve te muke bile ipak malo slađe, ovoga puta donosimo vam recept za vrlo jednostavan i ukusan kolač. Riječ je o “lažnoj” mađarici koja je ukusna kao i ona prava, a ne iziskuje termičku obradu niti mnogo vremena. Potrebne namirnice: TIJESTO 1 kg Petite Beurre keksa, 800 ml vode, 5 žlica šećera, vanilin šećer, margarin, 200 g čokolade GLAZURA 200 g čokolade, 500 ml slatkog vrhnja

Slavenska božica proljeća (Ins.)

Kirgistan

Postoji satelit koji kruži oko Zemlje i predviđa se da će ući u Zemljinu atmosferu za 8,4 milijuna godina. Taj satelit nosi poruku za bića ili ljude koji će u budućnosti živjeti na Zemlji.

DNK može živjeti 521 godinu što znači da se genetski materijal bića koje je umrlo ili uginulo prije više od 521 godine ne bi mogao oživjeti.

Okomita dimenzija tijela (prid.)

Okomiti potpornik u građevini

ŠOK I VJEVERICA

tibortrupec.tt@gmail.com

Prijedlog s genitivom

Vodu ulijte u lončić i stavite na štednjak na najjači plamen. U vodu dodajte šećer, vanilin šećer, čokoladu i margarin te pričekajte dok zakuha. Potom u vruću smjesu umiješajte kekse koje ste prethodno razlomili na manje komade. Dobivenu smjesu prebacite u lim kako biste dobili formu kolača. Za glazuru, u lončić ulijte slatko vrhnje i dodajte čokoladu pa sve kuhajte na laganoj vatri dok se čokolada ne otopi. Glazura nikako ne smije zakuhati pa je odmah maknite s plamena čim se čokolada otopi. Tako vruću glazuru ravnomjerno prelijte preko glavnog dijela i ostavite dobiveni kolač sat vremena u hladnjaku da se “stisne”. Dobar tek!


Global broj 13, siječanj 2016.