Global broj 12, prosinac 2015.

INTERVJU Studentski pravobranitelj Matija Kikelj

Str. 11

OBNOVA DOMOVA Radovi pri kraju

Studenti ne shvaćaju u kakav sustav ulaze kad se upišu na fakultet

Str. 4

Useljenja mogu početi odmah nakon Nove godine Novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport

ISSN 1849-4722

www.fpzg.unizg.hr

/GlobalNovine @GlobalNovine @global_novine

Broj 12 / Godina 2 / prosinac 2015.

BORONGAJ Istražujemo gdje je zapela najveća investicija u obrazovanje

STIPENDIJE

Zagreb zakinuo dio studenata

Str. 7

POLITIKA

Svi o reformama, obrazovanje na margini Str. 13 STUDOKU

Mladi filmaši predstavili svoje uspješnice Str. 15 PUNČKE

‘Malo smo eksperimentirale’

Hoće li propasti osam milijuna kuna za kampus?

Str. 17

PODUZETNIŠTVO

Žene rastrgane između posla i obitelji Str. 20 SVJETSKI PUTNICI Str. 2-3

Kad ti je dom cijeli globus

Foto: Nika Pereš

SPORT Plivač Nikola Obrovac

Str. 30-31

SIGURNOST Sudbina raznolike Europe

‘Uvjeti za plivačku karijeru u Hrvatskoj nisu dobri’

Str. 27

Politika iskorištava strah od terorizma

Str. 19

2

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

IMPRESSUM GLOBAL

Novine studenata FPZG-a

Izdavač

Fakultet političkih znanosti, Lepušićeva 6, Zagreb Za izdavača izv. prof. dr. sc.

Lidija Kos-Stanišić Voditelj projekta doc. dr. sc. Igor Kanižaj Glavni urednik Igor Weidlich kontakt@igorweidlich.com

Zamjenica glavnog urednika Matina Tenžera tenzera.tenzera@gmail.com

Izvršni urednik Mislav Lugonjić mislav_lugonjic@windowslive.com

Urednik – mentor Zlatko Herljević zlatko.herljevic1@gmail.com

Uredništvo Marija Gaura, Irena Domitrović, Silvija Vuković (Studentski život, Srednja), Matina Tenžera (Kultura), Nina Vujčić (Lifestyle), Tibor Trupec (Reportaža, Zadnja), Lucija Tošić (Novac), Petra Jakovina (Društvo), Mislav Lugonjić (Sport), Dora Kršul (Intervju, Kolumne/ Komentari/Mišljenja), Milan Dalmacija (Tehnologija, Poduzetništvo), Hanan Nanić (Svijet/EU), Nika Mokos (Fotografija) Lektura Snježana Babić Višnjić Voditeljica promocije Kristina Balun global-promocija@fpzg.hr

Community manager Dora Kršul dora.krsul@gmail.com

Fotoagencija Pixsell Dizajn i prijelom Atlantis Tehnička podrška Story Editor redakcijski sustav Tisak Tiskara Novi list, Zvonimirova 20a, Rijeka Kontakt za čitatelje global.novine@gmail.com ISSN 1849-4722

KAMPUS BORONGAJ Global istražuje gdje je zapela jedna od najvećih hrvatsk

Hoće li propasti osam milij Druga faza projekta trebala je kampus bolje povezati sa središtem grada jer se sada studenti moraju provlačiti kroz gužve sporim ZET-ovim autobusima. HŽ Infrastruktura osigurala je svoj dio novca za tu fazu projekta, dok im Grad Zagreb već mjesecima ne odgovara na upite što je s njihovim obvezama Vuković G Silvija svuk11@gmail.com

V

eliki projekt, jedna od najvećih investicija u obrazovanje u Hrvatskoj, koja je započela 2006. godine s ciljem da se na prostoru bivše vojarne sagradi velik Znanstveno-učilišni kampus Borongaj, 2007. samo je djelomično ostvarena. Tada je završena prva, osnovna faza projekta, a velika druga faza od tada se najavljuje, ali ne realizira.

Tri fakulteta 2007. premještena su na prostore bivše vojarne, a tamošnji studenti dobili su menzu i jedan autobus koji kampus spaja sa središtem. U drugoj fazi projekta planirala se još bolja povezanost kampusa tramvajima i vlakom, koji bi od Glavnog kolodvora za samo šest minuta studente mogao dovesti do kampusa. Govorilo se i o premještaju drugih fakulteta na Borongaj, te gradnji laboratorija, istraživačkih centara i studentskog doma, ali za sada su to i dalje samo priče.

HŽ INFRASTRUKTURA OSIGURALA NOVAC Druga faza projekta, koja bi Kampus učinila velikim znanstvenoučilišnim centrom, planirala se najvećim dijelom financirati iz fondova Europske unije. Međutim, kako piše Jutarnji list u drugom mjesecu 2014.: “Zbog sporosti države propao je najveći sveučilišni projekt od 500 milijuna eura”. Prijenos zemljišta na Sveučilište pratili su problemi zbog kojih se projekt nije uspijevao prijaviti za dobivanje novca iz EU. Međutim, i Grad Zagreb i Sveučilište u Zagrebu, kao i Hrvatske željeznice Infrastruktura, trebali bi financijski sudjelovati u ostvarenju

Studenti su osuđeni do kampusa putovati ZET-ovim autobusima koji se sporo probijaju kroz gradske gužve

Foto: Nika Pereš

Hrvoje Njirić, glavni arhitekt, kaže da su dobili prvu nagradu na natječaju 2011. godine, 2013. su završili Urbanistički plan uređenja koji je Skupština Grada Zagreba usvojila kao službeni planski dokument. Projekt se danas ne miče s mrtve točke...

Prostor za 35.000 studenata Kampus obuhvaća 92,8 hektara površine, a želja je Sveučilišta iskoristiti sve potencijale svojih fakulteta te ih prezentirati na tom prostoru.

Po završetku gradnje koristit će ga 35.000 studenata te je najveća investicija u obrazovanju u posljednjih 150 godina. (Preuzeto sa službene stranice Kampusa Borongaj)

dijela projekta. Iz HŽ Infrastrukture kažu da su spremni i da su napravili sve što su trebali, ali da sada imaju problem u komunikaciji s Gradom. HŽ Infrastruktura je u suradnji s Prometnim fakultetom napravila projektno rješenje. Pripremili su projektni zadatak za izradu tehničke dokumentacije i prijedlog sporazuma za sufinanciranje, ali od Grada nisu dobili nikakav odgovor ni nakon pola godine i četiri požurnice poslane e-poštom.

“Mi smo spremni jer je HŽ Infra-

struktura d.o.o. trebala financirati cijelu dokumentaciju, što stoji milijun kuna, te započeti s javnom nabavom za njenu izradu. Onda bi, nakon ishođenja dozvola, krenuli radovi podijeljeni u tri faze. S obzirom na to da sporazum nije potpisan, nemamo nikakvih informacija o tomu. Čeka se Grad Zagreb”, objašnjava Dražen Vinšćak, šef Službe za razvoj i željezničke infrastrukturne podsustave.

Dodaje kako u proračunu za 2016./2017. imaju osigurano osam

POTPORE Čak 37 studenata ne zna kako će od 2016. putovati do fakulteta

Gradska uprava ukida prijevoz studentima s invaliditetom koji ne prebivaju u Zagrebu Klanjčić G Klaudija klaudija.klanjcic@gmail.com

G

rad Zagreb odlučio je da će od početka sljedeće godine ukinuti besplatni prijevoz za čak 37 studenata s invaliditetom jer nemaju prijavljeno boravište u Zagrebu. Sveučilište ne izdvaja novac za potrebe prijevoza, a Grad Zagreb povlači subvenciju, stoga je pitanje hoće li netko moći pokriti te troškove studentima kojima bi ovako normalno studiranje vrlo brzo postalo onemogućeno.

Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Uprave za visoko obrazovanje, rekli su da su postavili kao svoj strateški cilj u području visokog obrazovanja povećanje dostupnosti visokog obrazovanja svim skupinama mladih, posebno podzastupljenim skupinama koje uključuju i studente s invaliditetom.

I Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta daje financijske potpore za prijevoz, a redoviti studenti s invaliditetom mogu ostvariti i pravo na državnu stipendiju

“Ministarstvo ističe kao prioritetni cilj olakšavanje pristupa i zadržavanja u studijskom ciklusu studenata s invaliditetom te provodi i određene aktivnosti usmjerene na financijsku potporu navedenoj skupini studenata”, tvrde iz Ministarstva.

Jedna od mjera kojima nastoje pomoći je i financijska potpora za podmirenje dijela troškova prijevoza za redovite studente s invaliditetom, na svim razinama sveučilišnih i stručnih studija te na poslijediplomskim studijima. Financijska potpora isplaćuje se na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na novčanu potporu za podmirenje dijela troškova prijevoza za redovite studente s invaliditetom.

Navedenu potporu mogu ostvariti svi redoviti studenti s invaliditetom, s tim da imaju najmanje 60 posto tjelesnog i osjetilnog oštećenja sukladno Uredbi o metodologijama vješta-

čenja. Iznos potpore je 1000 kuna na mjesec tijekom trajanja akademske godine, te se uplaćuje na žiroračun pojedinačnih studenata.

Osim te financijske potpore za prijevoz, redoviti studenti s invaliditetom mogu ostvariti i pravo na državnu stipendiju koja je namijenjena isključivo studentima s invaliditetom, a koja je dosad iznosila 1000 kuna na mjesec, te tako povećati novčani iznos kojim mogu raspolagati tijekom svog studiranja.

“Smatramo da Ministarstvo ovim mjerama pokazuje svoj senzibilitet prema potrebama studenata s invaliditetom i da u značajnoj mjeri pridonosi povećanju razine njihova standarda tijekom studija. Nadamo se da navedene mjere Ministarstva mogu barem donekle, u financijskom segmentu, ublažiti posljedice odluke Grada Zagreba o ukidanju besplatnog prijevoza”, dodaju u Ministarstvu.

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

3

kih investicija u obrazovanje

juna kuna za drugu fazu projekta?

Pula, Osijek i Zadar također grade

KRONOLOGIJA

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se intenzivno radi na gradnji sveučilišnih kampusa. U Puli i Osijeku sagrađeni su studentski domovi s menzama.

Projekt u Puli započeo je 2012. i u njega je uloženo 53,5 milijuna kuna, od čega je 2,6 milijuna kuna iz gradskog proračuna.

Osijek je dobio studentski dom za još 474 studenta. Sveučilište u Rijeci pretvorit će bivše željezničko konačište u studentski dom s 252 “pametne” sobe i šestotinjak postelja. Projekt u koji će se uložiti 30 milijuna kuna imat će i teretanu, ugostiteljske objekte te hostel s 51 krevetom koji će se koristiti cijele godine. Ostatak doma koristit će se kao hostel samo tijekom ljeta. Grade se i tri paviljona koja će imati 754 mjesta. U sklopu njih smjestit će se i Studentski centar sa Studentskim servisom, studentska praonica, dvorane za vježbanje.

U Zadru je nedavno odabran rad po kojem će se graditi sveučilišna zgrada namijenjena prirodno-tehničkim odjelima, menza i studentski dom s 800 kreveta. Planira se i gradnja sveučilišne knjižnice koja će ujedno biti multimedijalni centar. U ovaj projekt uložit će se 60 milijuna eura. (Željka Škreblin)

Studeni 2006. Odluka Vlade RH o ustupanju bivše Vojarne Borongaj MZOŠ-u za uspostavu kampusa Listopad 2007. Otvaranje ZUK Borongaj i početak akademske godine za 4500 studenata Srpanj 2010. Idejno rješenje korištenja postojeće željezničke veze Zagreb Glavni kolodvor – kolodvor Borongaj, Zavod za željeznički promet Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Veljača 2011. Izložba radova „Natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za Kampus Borongaj u Zagrebu“ Listopad 2011. Obavijest MZOŠ-a o javnom pozivu za dostavu projektnih prijedloga u svrhu pripreme zalihe infrastrukturnih projekata za Europski fond za regionalni razvoj 2014-2020

Zamišljeno kao grad unutar grada Prema pisanju raznih portala, kampus je zamišljen kao ‘’grad unutar grada’’ koji bi osim nekih fakulteta koje Sveučilište planira premjestiti na kampus (Prehrambeno-biotehnološki, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Fakultet prometnih znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Hrvatski studiji, Grafički fakultet i Fakultet političkih znanosti) trebao sadržavati i novi studentski dom s 5000 mjesta, Tehničko veleučilište, sjedište CARneta i Državnog hidrometeorološkog zavoda, tehnološki park i centar za energetsku učinkovitost koji se uklapa u ciljeve Sveučilišta da budući kampus bude što više ekološki osviješten. Uz to, na popisu su i laboratoriji, razne predavaonice i duhovni centar. Danas su na kampusu Fakultet prometnih znanosti, Hrvatski studiji, Edukacijsko-rehabilitacijski i Ekonomski fakultet (stručni studij), restoran Studentskog centra te BICRO BIOcentar i odjel Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping. (Ivona Puljević)

Prosinac 2011. Premijerka RH i rektor SuZ potpisuju sporazum o prijenosu dijela kampusa Borongaj u vlasništvo SuZ

Zapuštena željeznička pruga dolazi do kampusa, hoće li ikad biti u funkciji?

Foto: Nika Pereš

milijuna kuna za gradnju dijela, koji bi, prema prijedlogu Sporazuma, trebala financirati HŽ Infrastruktura.

“Ako ove godine ne raspišemo javnu nabavu, bojim se da neće biti ništa od toga”, kaže Vinšćak

Kampus ima potencijala izrasti u studentski grad kakvima se divimo u svijetu, ali za Foto: Nika Pereš to treba i novca i volje mjerodavnih službi

ZAŠTO ŠUTE GRADSKE VLASTI? Grad Zagreb, koji je za projekt na Borongaju nekada govorio kao o jednom od najvažnijih projekata u

metropoli nije odgovorio na novinarski upit poslan prije više od mjesec dana, a odgovor nije stigao ni sa Sveučilišta.

Veliki kampusi kakve imaju zapadne zemlje mnoge naše studente oduševljavaju kada dođu na neko inozemno sveučilište. Slično bi, po planu, trebao izgledati i Znanstveno-učilišni kampus Borongaj. Mnoge zgrade na tom prostoru i dalje su razrušene i prazne. Četiri godine su prošle otkako je Tvrtka Njirić+ ar-

SVEČANOST Ekonomski fakultet u Zagrebu proslavio svoj dan

G

F

domitrovic.irena@gmail.com

akultet s jednom od najduljih tradicija u Zagrebu, Ekonomski fakultet, proslavio je svoj dan na prvi dan prosinca. Ponosan na napredak ove institucije, dekan, prof. dr. sc. Lajoš Žager istaknuo je mnoge iskorake provedene u posljednjih godinu dana, s posebnim naglaskom na postignuća na području međunarodne suradnje s uglednim svjetskim institucijama, razvoj novih studijskih programa, provođenje brojnih znanstvenih skupova i projekata u koje su uključeni profesori i studenti.

Među gostima na proslavi našli su se mnogi političari, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damir Boras, kao i mnogi prorektori i akademici, ali i predsjednica

Prije same proslave rektor Damir Boras rezanjem je vrpce otvorio novouređeni prostor Knjižničnodokumentacijskog centra države Kolinda Grabar-Kitarović, koja je istaknula da snažno podupire rad djelatnika Fakulteta i njihovo nastojanje da pruže kvalitetno obrazovanje svojim studentima i tako pomognu razvoju gospodarstva i međunarodnoj vidljivosti i prepoznatljivosti zagrebačkog sveučilišta.

“Ne mogu ne istaknuti važnost uloge obrazovanja u gospodarskom razvoju zemlje”, rekla je predsjednica i dodala da je primjer djelovanja Ekonomskog fakulteta, posebno što se suradnje s realnim gospodarstvom na različitim edukacijskim programima, izradi stručnih studija i elaborata tvrtkama i javnim tijeli-

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i rektor Damir Boras Foto: Tihomir Periša

hitekti d.o.o osvojila prvu nagradu na natječaju za urbanističko rješenje kampusa. Danas nisu sigurni hoće li realizirati svoj plan.

Hrvoje Njirić kaže da su dobili prvu nagradu na natječaju 2011. godine, 2013. su završili Urbanistički plan uređenja koji je Skupština Grada Zagreba usvojila kao službeni planski dokument. Pisali su i rektoratu, posljednji put u listopadu ove godine, ali nisu primili odgovor, kako kaže Njirić, glavni arhitekt.

METALURŠKI FAKULTET

Grabar-Kitarović: Obrazovanje je ključ gospodarskog razvoja zemlje

Irena Domitrović

Ožujak 2012. Program za izradu Urbanističkog plana uređenja (UPU) Kampusa Borongaj, na temelju rezultata javnog urbanističkoarhitektonskog natječaja za izradu idejnog rješenja, kao podloge za izradu UPU Kampus Borongaj (Iz Priopćenja Sveučilišta u Zagrebu s dodatnim prilozima, 2014.)

ma, hvale vrijedan.

U povodu Dana fakulteta uručene su i nagrade za znanstveni rad iz područja ekonomskih znanosti “Mijo Mirković” i nagrada “Dr. Pero Jurković” koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima iz područja financija, te Dekanova nagrada najboljim studentima za uspjeh na studiju, pisane radove te izvannastavne aktivnosti.

Svečanosti Dana fakulteta pridonio je i prigodni program koji su izveli članovi pjevačkog zbora Ekonomskog fakulteta, Sonus oeconomicus.

Prije same proslave rektor Boras je, simboličnim rezanjem vrpce, otvorio novouređeni prostor Knjižničnodokumentacijskog centra. Tom je prigodom naglasio koliko je važno ulagati u knjižnice koje su od krucijalne važnosti za obrazovanje studenata i znanstveno-istraživački rad.

Proslava uz izložbu inovacija

M

etalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu 3. prosinca 2015. godine proslavio je 55. Dan fakulteta. Organiziran je i Dan otvorenih vrata pod nazivom Inovativni materijali i proizvodni koncepti. Cilj je bio predstaviti atraktivne proizvode i suvremenu djelatnost tvrtki oslonjenih na metaluršku struku.

Održala se i izložba inovacija tvrtki, Tehničke škole Sisak i Udruge inovatora Sisačko-moslavačke županije. Inače, Metalurški fakultet započeo je svoj znanstveno-nastavni put kao Odjel za metalurgiju Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1960. godine, a od 1979. godine djeluje kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Pola stoljeća poslije Metalurški fakultet i dalje ostaje jedina visokoškolska ustanova u Republici Hrvatskoj iz područja metalurgije. (S.Vuković)

4

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

OBNOVA Radovi se bliže kraju, svečano otvorenje planirano između Božića i Nove godine

Studenti će se u domove moći vratiti već prvog radnog dana 2016.

Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

Č

Napravljene su nove fasade, krovovi, zidovi su sada 15 centimetara deblji te su ispunjeni vunom, što bolje izolira i štedi energiju

im je objavljeno da će se preuređivati najpoznatiji studentski domovi - Stjepan Radić na Savi i studentski dom Cvjetno naselje - sumnjalo se u to da će radovi biti gotovi u samo tri mjeseca.

Kako je za Global izjavio sanacijski upravitelj Studentskog centra Pejo Pavlović, radovi bi trebali biti dovršeni do 23. prosinca što će se, kako se sada čini, zaista dogoditi. Naime, radovi na domovima pri samom su kraju. Voditelj gradilišta Dubravko Vodanović proveo nas je kroz novouređene paviljone i potvrdio da će radovi biti dovršeni na vrijeme.

TEHNIČKI PREGLED “Radovi su pri kraju, sada samo finaliziramo i popravljamo detalje. Tehnički pregled domova bio je 10. prosinca u domu Stjepan Radić, a 17. prosinca bit će u studentskom domu Cvjetno naselje. Napravljene su nove fasade, krovovi, zidovi su sada 15 centimetara deblji te su ispunjeni vunom što dodatno izolira i štedi energiju. Sve je napravljeno po najvišim standardima, a to je ono što naši studenti zaslužuju”, ističe Vodanović.

Tijekom prosinca u domovima je montiran namještaj, okoliš i igralište dovedeni su u završnu fazu uređenja, a oba kompleksa danas izgledaju potpuno drukčije negoli prošlih trideset godina.

“Kako su svi radovi dovršeni u skladu s terminskim planom, očekujemo da će se studenti moći useliti u domove već prvog radnog dana 2016. godine”, kaže sanacijski upravitelj Pavlović.

“Jedna stvar koja je nova i koja će se uz sva poboljšanja sigurno svidjeti studentima jest to što smo u svaku sobu uveli hladnjak. Možda će nedostajati miris kobasica u zraku, ali će sigurno olakšati spremanje hrane studentima”, našalio se Pavlović. Domovi su popri-

i to su sanirali te su u međuvremenu za studente napravili dvoranu za vježbanje, učionicu i praonicu rublja. Ti se ljudi stvarno trude”, komentira sanacijski upravitelj.

“Moramo znati da je ovo prvi takav projekt iza kojeg hostel stoji, a oni su uspjeli u kratkom vremenu pripremiti za studente adekvatan prostor za život”, stao je u obranu hostela Pavlović.

OBNOVA I OKO DOMOVA Domovi su uređeni, a jedan velik projekt omogućit će studentima da žive boljim standardom u najpoznatijim do-

‘Jedna stvar koja je nova i koja će se uz sva poboljšanja sigurno svidjeti studentima jest to što smo u svaku sobu uveli hladnjak. Možda će nedostajati miris kobasica u zraku, ali će sigurno olakšati spremanje hrane studentima’, kaže sanacijski upravitelj Pejo Pavlović Tehnički pregled domova bio je 10. prosinca u domu Stjepan Radić, a 17. prosinca bit će u Cvjetnom naselju (na fotografiji) Foto: Studentski Centar

mili potpuno drukčiji izgled, bez obzira na to što i dalje imaju isti kapacitet, a sanitarni čvor, izolacija te grijanje postavljeni su u skladu s najvišim europskim standardima štedljive gradnje.

Kako smo u prošlom broju upozorili na problem smještaja studenata u hostelu Industrogradnja, sanacijski upravitelj Pavlović odgovorio je u ime Studentskog centra, ali i stao na stranu voditelja hostela.

“Kolegica Rajčić i ja posjetili smo nekoliko puta hostel i upozorili na neke probleme na kojima voditelji hostela marljivo rade te ih pokušavaju u najkraćem roku popraviti. Pojavili su se problemi s grijanjem u sobama koje su na višim katovima. Zbog manjka pritiska, grijanje je ondje bilo slabije, ali

movima u kojima su boravile generacije i generacije studenata iz cijele Hrvatske.

No ono što je bilo zanimljivo zamijetiti jest da su i drugi lokali oko domova počeli mijenjati oblik. Mnoge pekarnice su dobile nova vrata i poboljšale ponudu, kafići su modernizirali prostore te pripremaju studentske cijene kava i čajeva, te osvježavajućih pića, a, kako kaže, radnica jedne pekarnice pokraj doma Cvjetno naselje, napredak je to ne samo za studente nego i za poduzetnike kojima je ovakav projekt bio motiv da sami provedu promjene i povećaju standard barem za jednu stubu.

Ako se može vjerovati prognozama, svečano otvorenje domova bit će između Božića i Nove godine, a studenti će moći osjetiti miris novih prostora već prvog radnog dana 2016.

INDUSTROGRADNJA Stanje u hostelu se popravlja, ali studenti ipak odlaze

Problem grijanja riješen, opremljena praonica, samo još internet ‘šteka’

Gojsilović G Tanja kateee123@outlook.com

H

ostel Industrogradnja sve više poprima izgled pravog studentskog doma. U posljednjih mjesec dana dovršena je većina planiranih radova čime je riješen velik dio problema na koje su se studenti svakodnevno žalili, poput grijanja i bežičnog interneta, a o čemu je Global pisao u prošlom broju. Što se tiče radova, najprije su osposobljene tri učionice, od kojih je jedna namijenjena pušačima. Nakon učionica vlasnici su opremili praonicu rublja koja se sastoji od dvije perilice, dvije sušilice, dvije daske za glačanje, dva glačala te dva sušila. Studenti koji ondje žive tako su dobili mogućnost učenja i prostor za pranje i

Početkom iduće godine bit će otvoren još jedan natječaj za smještaj studenata u hostelu, potvrdila je koordinatorica hostela Gordana Babić

Radovi su još u tijeku, ali već je sad situacija bitno poboljšana

Foto: Tin Koren

glačanje rublja u pristojnim uvjetima. No ono na što su se studenti najviše svakodnevno žalili, svakako su bili grijanje i internet. Nakon objave teksta u Globalu dobili smo potvrdu da su radijatori u međuvremenu potpuno osposobljeni, samo još internet ne funkcionira kako bi trebao.

Jedan od djelatnika u hostelu Industrogradnja, Goran Brozina, pojasnio je da su radovi napredovali posljednjih mjesec dana.

“Radovi u dvorani za vježbanje su završeni, dio opreme već je stigao, a ostatak bi trebao doći uskoro. Također, studenti sad imaju i mogućnost fotokopiranja, iako nam printer

još ne radi, ali i to će uskoro biti riješeno. Najavili smo i gradnju menze i kafića, a trenutačno se ti radovi izvode u susjednoj zgradi. Međutim, ne znamo koliko dugo će to trajati, ali do Božića sigurno neće biti dovršeno”, kazao je Brozina.

Unatoč velikom napretku u odnosu prema prijašnjem stanju, većina studenata namjerava se preseliti u neki od renoviranih domova čim to bude moguće. Kao glavne razloge navode blizinu fakulteta i društvo. Hostel Industrogradnja će i dalje pružati smještaj studentima, a koordinatorica hostela Gordana Babić izjavila je da će studenti biti pravodobno obaviješteni o još jednom natječaju za smještaj nakon iseljenja onih koji su ovdje samo privremeno, dok im se domovi ne urede.

6

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

ICEB Koliko smo evoluirali?

Evolucija, religija i naše mjesto u svijetu

S

tudenti s nekoliko fakulteta zagrebačkog sveučilišta i ove su se godine udružili u organizaciji druge ICEB konferencije, International Conference on Evolution and Behaviour, na kojoj se raspravljalo o evoluciji i ponašanju raznih vrsta živih bića.

U Matici hrvatskoj govorilo se o evolucijskoj teoriji, interdisciplinarnosti i komparativnom pristupu, pa je tako prof. dr. sc Goran Sedmak govorio o evoluciji ljudskog i mozga čimpanze, te je objasnio što to upravo čovjeka čini najpametnijom vrstom.

Na samom otvorenju, dr. sc. Darko Polšek, profesor sociologije sa Studija antropologije, u uvodnom je govoru istaknuo kako je potrebna svijest o važnosti međusobne suradnje i izrazio zadovoljstvo inicijativom studenata koji su organizirali konferenciju. Osim poučnih predavanja nastupao je i Akademski zbor FFZG-a Concordia discors koji su posjetiteljima otpjevali i dvije pjesme.

Drugi dan konferencije počeo je s predavanjem The Human Form and Darwinian Aesthetics dr. sc. Karla Grammera. Nakon njega uslijedila su dva predavanja iz područja psihologije, a jedno od njih održali su studenti. “Na konferenciji smo kolega s pete godine Tomislav Pintarić, i ja, izlagali istraživački rad o osobinama ličnosti kod kapucina te njihova socijalnog ponašanja.

Biti sudionikom jedne takve konferencije definitivno je bio velik izazov za mene”, rekla je Katarina Pera, studen-

Foto: Mia Musulin

Ljudi o položaju u svijetu ne razmišljaju često, ograničeni su na svoju kućicu, tvrdi doc. dr. sc.

Damjan Franjević tica treće godine psihologije.

“Moje predavanje je bilo o našem stvarnom položaju u svijetu gdje smo. Ljudi o tome ne razmišljaju često, ograničeni su na svoju kućicu, nemaju osjećaj da smo u jednom velikom pustom svemiru, na malom planetu uz malu zvijezdu”, rekao je doc. dr. sc. Damjan Franjević.

Dr. sc. Igor Mikloušić svoje je predavanje opisao riječima: “Predavanjem sam kroz iskustva i istraživanja htio predstaviti zanimljivo interdisciplinarno polje koje prvi put bez tereta filozofija ili prošlih paradigmi gleda stvarno što je to religija i zašto imamo kapacitet za vjerovanje u nadnaravno”.

Za treći dan konferencije osim predavanja bio je organiziran i izlet u Muzej krapinskog pračovjeka. Nitko od gostiju, ali ni organizacijskog tima nije krio zadovoljstvo nakon konferencije.

“Iznimno sam zadovoljan organizacijom konferencije, stvari su uglavnom tekle prema planu, osim malih teškoća s prostorom koji je na samom početku bio predviđen na Filozofskom fakultetu, ali je u zadnji tren otkazan i prebačen u Maticu hrvatsku, koja se pokazala izvrsnom, zbog praktičnosti prostora, ali i same lokacije”, rekao je Nikola Koletić, asistent na PMF-u i jedan od organizatora konferencije.

(Božica Kopić, Mia Musulin)

ERASMUS Jelena Stipović uhvatila je ‘zadnji vlak’ za studentsku razmjenu

Imamo lošije uvjete studiranja od Španjolaca, ali bolje opće znanje Gaura G Marija marija.gauraa@gmail.com

I

skoristila sam “zadnji vlak” jer sam na razmjenu išla na drugoj godini diplomskog studija. Ali svakako savjetujem svima da se što prije odluče na razmjenu, prema mogućnosti već na preddiplomskom studiju - sa smijehom svoju erasmusovsku priču započinje Jelena Stipović, bivša studentica Fakulteta političkih znanosti, koja je odlučila na zadnjoj godini svoga studija posjetiti toplije krajeve pa se uputila na studentsku razmjenu u Španjolsku.

OPUŠTEN ŽIVOT “Na Erasmusu sam bila od početka siječnja do lipnja 2015. godine. Boravila sam na Sveučilištu u Navarri u Pamploni”, kaže Jelena. Španjolska je bila njezin prvi izbor, nakon prvog posjeta toj divnoj zemlji za vrijeme maturalnog putovanja godinama prije.

“Sama sam sebi obećala da ću se vratiti. Želju sam ispunila i bila je to zaista najbolja odluka u mom životu. Španjolska je prva zemlja u Europi po broju dolazaka erasmusovaca i sada mi je jasno i zašto. Klima, otvorenost ljudi, more, kultura, opušten način života, fiesta, siesta i prihvatljive cijene sigurno su utjecali na činjenicu da je Španjolska već godinama na prvom mjestu po broju dolazaka stranih studenata ne samo iz Europe nego i iz cijelog svijeta”, s veseljem se prisjeća Jelena.

Ova pozitivna djevojka boravila je u gradu Pamploni koji je cijeli u znaku bikova i svjetski poznatog festivala San Fermin. Svake godine u srpnju više od milijun turista dolazi u Pamplonu kako bi bili dio tog festivala koji se slavi u čast sv. Fermina, zaštitnika Navarre.

Proslava započinje 6. srpnja u podne, ispaljivanjem rakete poznate pod nazivom chupinazo s balkona općine

Klima, otvorenost ljudi, more, kultura, opušten način života, fiesta, siesta i prihvatljive cijene sigurno su utjecali na činjenicu da je Španjolska već godinama na prvom mjestu po broju dolazaka stranih studenata, kaže Jelena

Foto: Privatna arhiva

Jelena s prijateljima

Svake godine u srpnju više od milijun turista dolazi u Pamplonu kako bi bili dio festivala koji se slavi u čast sv. Fermina, zaštitnika Navarre zgrade, a završava u ponoć 14. srpnja.

Bez obzira na ljepote toga grada, Jelena je proputovala i veći dio Španjolske kako bi otkrila što više posebnosti ove suncem okupane zemlje.

No, kako kaže, tamo je prije svega upoznala sebe, ali i uočila razlike i probleme koji postoje i izvan naše države. Dodaje da si je samo potvrdila kako je naš obrazovni sustav u za-

ostatku za nekim drugim zemljama.

“Naučila sam cijeniti ono što imamo u Hrvatskoj i tek sam tamo uvidjela koje nas osobine opisuju kao dobru i lijepu naciju. Jedna od najvrednijih je svakako darežljivost. Uvijek ćemo sve što imamo podijeliti, počastiti, staviti druge ispred sebe što nije baš čest slučaj s ostalim narodima”, kaže ponosno Jelena.

NA ULICI, NE NA KAVI “No uvidjela sam i da mi imamo znatno lošije uvjete studiranja od drugih zemalja, ali s druge strane ipak daleko bolje znanje, pogotovo opće”, kaže ona te nastavlja opisivati sličnosti i različitosti Španjolske i Hrvatske. “Što se tiče mentaliteta, ne razliku-

jemo se mi baš previše od Španjolaca. Oni su možda malo opušteniji, neopterećeniji, stalno se smiju i druže u velikim grupama. Iako se nama često čini da u Hrvatskoj nitko ništa ne radi, kada provedete neko vrijeme u Španjolskoj shvatite da zapravo i nije tako”, primjećuje sa smiješkom.

“Zagreb je mnogo veći grad od Pamplone i shvatila sam koliko sam vremena gubila na javni prijevoz. U Pamploni ljudi većinu vremena provode vani, na ulicama, što mi se jako svidjelo. Mi također provodimo dosta vremena vani, ali uglavnom u kafićima. A na njihovim ulicama sve je prepuno uličnih svirača, zabavljača na svakom uglu i svuda je živo, veselo”, zaključuje Jelena koja svoje erasmusovsko iskustvo ocjenjuje s odličnim.

FROM THE OTHER PERSPECTIVE Natália Hangáčová came to Zagreb from Slovakia

Similar language, similar architecture

G Natália Hangáčová

I

love traveling and Croatia is the best place to travel to of all the Balkan, and the middle Europe as well.

Every weekend I take my books and go somewhere else to explore new things.

First week I have traveled to Split, next was Zadar, then Trieste and Venice, and last week i went to Sarajevo and I adore it! People are so nice, too, and everybody speaks good English.

FIRST VACATION, THEN ERASMUS I come from Slovakia, Bratislava and I have been to Croatia a lot of times, but only visiting islands and coast, and that was one of the main reasones why I chose Croatia. I was already familiar with the way of living or at least I thought so. When I came to Zagreb I was surprised, the city was completely different than I expected it to be - at least the architecture was. I was naive and thought it will be the mediterranean architecture, however it is Viennese

In my hometown, even if it is the capital city, bakeries are closing at 18:00 and people after 21:00 just sit at home. But not here...

Natália Hangáčova Foto: Privatna arhiva

architecture. Since Vienna is only one hour by car from Bratislava, I feel almost like I am at home.

What is fascinating about Zagreb is that there are plenty of cafes, and everybody drink a lot of coffee. Everywhere is great deal of people even in the evening hours, which is the great difference between Bratislava and Zagreb. In my hometown, even if it is the capital city, bakeries are closing at 18:00 and people after 21:00 just sit at home. Here they enjoy walking through the streets, coffee and atmosphere of this beautiful city with a lots of monuments.

When we talk about university there is a great difference between my home university and University in Zagreb.

There is a hosting lecturer from Oxford here in Zagreb, that wouldn’t happen in Bratislava, or it didn’t happen yet.

The approach of lecturers is different too. We have a lot of readings for every class, everybody have to make a paper on specific topic, do the presentation and then final exams vary, it is oral one or discussion or written exam or case study. In Slovakia we have mostly only oral exams at the end of the course, no constant assignments.

INTERESTED IN LAW The main reason why I chose Zagreb were subjects at the Law faculty, I find especially interesting the ones concerning European Union law, International law and at least but not last Law clinic - where we can help citizens in their legal dilemmas.

Some of the subjects are under supervision of European Commission like Jean Monnet module subjects and there are Unesco chairs subjects too.

One of the biggest advantages of my stay in Zagreb is that I can learn a new language, because Croatian is similar to Slovak, and I have already basic knowledge, so I hope I will get better.

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

7

PREDSTAVLJAMO DOBITNIKE REKTOROVE NAGRADE PRIZNANJE Dunja Kosi i Anamarija Kovač istraživale položaj izbjeglica

Jesmo li dovoljno zreli koračati putem multikulturalnosti?

G Antonija Šipušić

U radu o izbjeglicama studentice su obuhvatile njihovo

antonija.sipusic@gmail.com VELI cINA JE VAz NA nepoznavanje hrvatskog jezika, otežan pristup tržištu

G

rada, sve češće obraćanje organizacijama civilnog društva umjesto državnim institucijama...

oruća tema u medijima posljednjih mjeseci, izbjeglička kriza, zaokupila je pozornost mnogima. Tako su i Dunja Kosi i Anamarija Kovač, sada već bivše studentice Pravnog fakulteta u Zagrebu, odabrale upravo ovu temu za svoj istraživački rad i za njega dobile Rektorovu nagradu.

Malo drukčijim pristupom magistrice Dunja i Anamarija upozorile su na prepreke s kojima se suočavaju osobe koje odluče ostati u Hrvatskoj zbog nemogućnosti dostojanstvenog života u vlastitoj državi.

Pitanje koje su si postavile je: “Jesmo li dovoljno zreli koračati putem multikulturalnosti”?

DRUŠTVENA ODGOVORNOST Rad ovog dvojca pod nazivom “Put bez povratka - integracija azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u hrvatsko društvo” rezultat je istraživanja i sastavljanja koji su trajali punih pola godine. Nimalo lak posao, ali kako djevojke kažu, bez ikakve pomisli na odustajanje, isplatio se.

“Javila nam se ideja o pisanju rada za Rektorovu nagradu. Naknadno je priznat kao diplomski rad, no njegova primarna svrha bila je prijava na natječaj za dodjelu nagrade”. Nisu htjele da rad bude čisto pravne naravi u kojem će naglasak biti na analiziranju pravne problematike, u velikoj mjeri nerazumljive ljudima izvan pravne struke, nego da ima neku širu društvenu svrhu i omogući da se konkretni problemi u budućnosti učinkovitije rješavaju.

“Kako su baš u to vrijeme počele masovne migracije u Europi putem Libije i Sredozemnog mora, i kako se dogodilo nekoliko velikih nesreća, to nas je potaknulo da pišemo o problemima izbjeglica, tražitelja azila i osoba koje već imaju status azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom te smo u razgovoru s mentoricom, doc. dr. sc. Gorankom Lalić Novak došle do teme integracije koja još nije toliko obrađena u pravnoj literaturi”, dodale su dobitnice nagrade.

Nepoznavanje hrvatskog jezika, otežan pristup tržištu rada, obe-

Foto: Dorian Višnjić

STIPENDIJE Kriteriji ne razlikuju ‘težinu’ fakulteta

Zagreb zakinuo studente deficitarnih zanimanja?

Prosjek ocjena preddiplomske i stručne razine studija na FER-u iznosi 3,172, prosjek na Filozofskom fakultetu iznosi 3,965, a na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 3,444 Ujčić G Gea geaujcic@hotmail.com

I

Dunja Kosi i Anamarija Kovač

Foto: Privatna arhiva

Što su sve istražile?

Dobitnice nagrade radom su obuhvatile azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, ističući pritom da ljudi često poistovjećuju pojam tražitelja azila s pojmom azilanata. Analizirale su međunarodne standarde, pravnu stečevinu Europske unije, uredbe, direktive, preporuke i dokumente kroz prizmu integracije, iščitavale hrvatske zakone i propise koji se odnose na dvosmjeran proces integracije te su u razgovoru s Teom Vidović iz Centra za mirovne studije, Majom Kadoić iz Hrvatskog Crvenog križa i strancem pod supsidijarnom zaštitom N.K. zaključno upozorile na temeljne prepreke. shrabrenost izbjeglica i njihovo češće obraćanje organizacijama civilnog društva umjesto državnim institucijama i na kraju stereotipno i diskriminativno ponašanje hrvatskih građana, ono je što otežava njihov život. Djevojke ističu da bi se uopće zaposlili “moraju pozna-

Priznanje koje znači i motivaciju za daljnji rad

Foto: Privatna arhiva

vati hrvatski jezik koji se uči posredovanjem engleskog jezika, a budući da dolaze ljudi koji su ponekad nepismeni čak i u vlastitom pismu, onaj tko ne poznaje engleski jezik dosta je zakinut”.

AKTUALNA SITUACIJA U razgovoru su se osvrnule i na priljev izbjeglica te kažu kako nisu nimalo iznenađene izbjegličkim valom na tzv. balkanskoj ruti i da je to ono što su očekivale s obzirom na broj ljudi koji je tada bio i trenutačno jest u Turskoj.

“Rektorova nagrada je veliko priznanje za naš trud i rad koji smo uložile u samu izradu. Iznimno nam je drago što je Povjerenstvo za Rektorovu nagradu prepoznalo našu ideju i tako omogućilo da se barem na tren zamislimo nad problemima s kojima se susreću azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom”, kažu dobitnice. Potencijalnim kandidatima za to rektorovo priznanje poručuju da ne odustaju od svojih ideja i zamisli ma koliko se nekada činilo teško i nemoguće.

stost nije jednakost. Kriteriji ne bi trebali biti identični da bi bili valjani, dapače, jedino su ispravni ako uzmu u obzir individualne značajke svakoga studija - komentirala je kriterije Grada Zagreba za dobivanje stipendije Mihaela Lekić, studentica Fakulteta za strojarstvo i brodogradnju. Naime, svakom studentu dodatnih 3500 kuna mjesečno zvuči primamljivo, no dok Rijeka i Split stipendije dijele i studentima deficitarnih zanimanja, Zagreb je to u natječajima previdio.

Grad Zagreb svake godine dodjeljuje 96 stipendija za studente znanstveno-istraživačkih i četiri stipendije za studente umjetničkih studija u iznosu od 50 posto prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu. Kako bi student s prebivalištem u Zagrebu došao do stipendije, mora zadovoljiti tri glavna kriterija: mora prosječno ostvariti 54 ECTS boda po akademskoj godini, njegov ukupni prosjek za studiranja mora biti viši od 4,00, i posljednje - mora biti mlađi od 25 godina.

Prosjek ocjena preddiplomske i stručne razine studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva iznosi 3,172, prosjek na Filozofskom fakultetu iznosi 3,965, a na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 3,444.

S obzirom na razliku u prosjecima, studenti strojarstva čine udio od jedan posto među stipendistima Grada Zagreba.

Isto tako Grad Zagreb na srednjoš-

kolskoj razini omogućuje stipendije za deficitarna zanimanja dok se ista zanimanja na fakultetskoj razini ne diferenciraju od ostalih. Na to se osvrnula i Mihaela.

“STEM područja (Science, Technology, Engineering, Mathematics) ne samo da su tradicionalno zahtjevnija nego su i deficitarna. Model koji ne podržava studente tehničkih fakulteta, ne podržava ni ekonomiju inovacija čiji su glavni generatori upravo ti studenti, koji su trenutačno na listi čekanja za stipendiju Grada Zagreba”, kaže Mihaela.

O svemu se očitovao i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ističući kako bi stipendije trebale biti dostupnije studentima STEM područja, ali i podsjećaju na važnost suradnje Grada Zagreba i Studentskog zbora.

Naime, ona je izostala pri formiranju natječaja za stipendiranje iako je Studentski zbor glavno predstavničko tijelo studenata u Gradu Zagrebu.

Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport istaknuo je kako su na listi stipendista ipak najzastupljeniji studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, te kako se stipendije za deficitarna zanimanja prije svega dodjeljuju kako bi se ta zanimanja očuvala od izumiranja.

O svemu se očitovao i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, ističući kako bi stipendije trebale biti dostupnije studentima STEM područja

eSTUDENT Međunarodni dan borbe protiv korupcije

U

Studenti vezicama i porukama rekli stop korupciji

srijedu, 9. prosinca udruga eStudent obilježila je Međunarodni dan borbe protiv korupcije projektom Bez veze nije bezveze. Cilj projekta bio je pokazati studentima da je za uspjeh dovoljan njihov rad i trud, a društveno neprihvatljive metode im nisu potrebne. Članovi eStudenta su tom prilikom postavili više od 1300 vezica s prigodnim porukama u studentskim domovima, menzama i većim fakultetima.

U Studentskom su centru studenti pisali što žele napraviti danas i sutra, a sandwich man u centru grada upitao ih je bez čega ne mogu zamisliti svoj život. Na Ekonomiji su pak mogli napisati što najviše cijene kod ljudi i što su

Foto: eStudent

oduvijek htjeli napraviti. Svi su zainteresirani svoje odgovore zapisivali na post-it wallu, na kojem je potkraj dana izbrojano više od 1500 poruka. Kraj dana obilježili su stand-up komičari Tin Sedlar i Goran Vugrinec te domaći hitovi u izvedbi Dine Petrića, prošlogodišnjeg natjecatelja The Voicea. (M. Dalmacija)

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

URIHO Ustanova proslavila 69. rođendan

Osobe s invaliditetom politika je stavila u drugi plan G Klaudija Klanjčić

klaudija.klanjcic@gmail.com

P

arlamentarni izbori održani prošlog mjeseca jednu su društvenu skupinu stavili u drugi plan. Čelnici vodećih političkih stranaka izostavili su osobe s invaliditetom s izbornih lista te im onemogućili da imaju svog predstavnika u novom sazivu Hrvatskog sabora. U Hrvatskoj je više od pola milijuna osoba s invaliditetom, a samim time imaju i velik politički potencijal.

Obilježavanjem Međunarodnog dana osoba s invaliditetom 3. prosinca i proslavom svog 69. rođendana, Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO) organizirala je cjelodnevno događanje u Lisinskom, u suradnji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Na prigodan način, manifestacija je otvorena izložbom proizvoda i usluga brojnih udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom. Nakon što je prošle godine glavna tema manifestacije bila zapošljavanje osoba s invaliditetom, ove se godine fokus prebacio na značenje sporta u funkciji zdravlja osoba s invaliditetom. Istaknuta je važnost sporta za osobe s invaliditetom te za njihovo uključivanje u šire društvene procese. Sportaši su svojim primjerima i životnim iskustvom pokazali kako bavljenje sportom omogućava razvijanje svih potencijala te pokazuje mogućnosti i granice pojedinaca.

“Sport je za osobe s invaliditetom iznimno važan. On nudi mogućnost da se postavljaju granice koje

se stalno mogu rušiti”, istaknula je Sandra Paović, europska prvakinja u stolnom tenisu.

Posebno je istaknuta važnost medijskog davanja pozornosti sportašima s invaliditetom i paraolimpijskom sportu, kako bi same osobe s invaliditetom i šira javnost bile što bolje informirane o sportovima i uspjesima koje postižu hrvatski paraolimpijci. To bi bio velik poticaj osobama s invaliditetom, a djeca i mladi imali bi dodatne promotore sporta i tolerancije u našem društvu. Ključno je raditi na što većem uključivanju osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti.

“Sport je zdrav i pozitivno utječe na zdravlje. Ipak, u Hrvatskoj se samo dva posto osoba s invaliditetom bavi nekim aktivnostima”, upozorio je Ratko Kovačić, predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Miroslav Hrženjak, voditelj odjela razvoja sporta u Sportskom savezu Grada Zagreba, dodao je da je važno kako će se društvo odnositi prema sportašima s invaliditetom. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji godinama pomaže URIHO-u, obećao je gradnju kompleksa URIHO-a na Kajzerici u proljeće 2017. godine.

Projekt će se financirati uz pomoć sredstava iz europskih fondova, a u slučaju da to neće biti dovoljno, Bandić je naglasio da će “Grad Zagreb nekako naći način da se kompleks završi”. Sudionici manifestacije složili su se da je izrazito važno naporno raditi kako bi se promijenio položaj osoba s invaliditetom u društvu, a ključna je poruka da osobe s invaliditetom same ne mogu ništa ostvariti, ali sve mogu u dobroj koordinaciji.

Foto: Ivan Gundić

BLAGDANI Zagreb nudi pregršt zabave i zanimljive dočeke Nove

Zagrebačke ulice ukrašene su lampicama, božićnim jelkama, širi se miris kuhanog vina, a tu je i klizalište u centru grada

SC u znaku Amsterdama Novitet koji su osmislili studenti je Adventski kalendar, projekt koji baca novo svjetlo na zaboravljene prolaze i dvorišta Donjega grada

G Zrinka Medak G Antonija Markulin

N

ekoć Filozofski fakultet Družbe Isusove dobio je novo ime i novi status. Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu FFDI je preimenovan u Fakultet filozofije i religijskih znanosti, te je proglašen ravnopravnom sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu. Odluka je donesena jednoglasno 8. prosinca 2015. godine. Posljednjih osamnaest godina FFDI izvodio je svoje studijske programe u sklopu Hrvatskih studija, što je omogućilo da studenti FFDI-ja budu izjednačeni u pravima i obvezama s ostalim studenti-

ma Sveučilišta u Zagrebu, a njihove diplome supotpisivao je rektor Sveučilišta.

Ulaskom Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove kao ustanove u sastav Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište pod svoje okrilje dobiva ustanovu koja slovi za kvalitetno ustrojenu visokoobrazovnu instituciju. Položaj i djelovanje nove sastavnice uredit će se ugovorom koji će rektor Damir Boras sklopiti s predstavnicima osnivatelja i predstavnicima državnih i crkvenih vlasti. (I. Domitrović)

ANKETA

zrinka95@gmail.com

M

antonija.markulin95@gmail.com

nogi će studenti zimske praznike provesti u Zagrebu. Jedna od njih je Zrinka Sudar, studentica Zdravstvenog veleučilišta. “Radim na Adventu u Zagrebu, pa ću tako i Božić i Novu godinu provesti radno na Trgu. Za Božić ne znam što će biti, ali Novu ću dočekati na Trgu”, objašnjava.

Tijekom došašća glavne zagrebačke ulice ukrašene su svjetiljkama, božićnim drvcima, a miris kuhanog vina s božićnog sajma privlači ljude da izađu van i osjete božićni duh. Grad nudi zanimljive događaje pa onima koji ostanu u Zagrebu neće biti dosadno.

ZABAVA NA DVA FLOORA Iako će mnogi studenti Novu godinu dočekati izvan Zagreba, Studentski centar misli i na one koji u vrijeme zimskih praznika ostaju u Zagrebu. Oni imaju mogućnost dočeka Nove godine u prostorijama SC-a. Držeći se tradicije prošlih godina, 2016. godinu studenti će dočekati u duhu Amsterdama.

AmsterDAMN nudi dva floora s mnogo popularne glazbe i open barom.

Cjelokupni prostor prvog floora bit će uređen u stilu Amsterdama, dok je dress code bilo što crveno. Na drugom flooru spremaju se tematske atrakcije koje će stvarati ugođaj tematskog grada. Spomenuti open bar uračunat je u cijenu koja se kreće od 200 kuna za all inclusive i od 400 kuna za VIP ulazni-

ROBERT MULLER: Iz Njemačke sam i ovdje sam na Erasmusu. Imam hrvatske korijene i za Božić znam da ću ići u Osijek svojoj obitelji. Za Novu godinu vratit ću se ipak u Zagreb jer će mi doći prijatelji iz Njemačke u posjet.

ANTONIJA ŠUNJIĆ: Novu ću dočekat sa svojim sestrama. Kako studiramo u Zagrebu, pomislile smo da bi mogao biti dobro odredište za doček. Planiramo otići u neki klub ili ćemo ostati na glavnom trgu, još nismo odlučile.

ce, a s vremenom će cijene rasti. U cijenu je uključena neograničena konzumacija svih pića. Ulaznice je moguće nabaviti u predvorju Studentskog centra i na Entrio.hr prodajnim mjestima.

Ove godine Advent u Zagrebu nudi još jedan hvalevrijedan događaj koji su osmislili studenti. Riječ je o Adventskom kalendaru, projektu koji prije svega baca novo svjetlo na zaboravljene prolaze Donjeg grada. Ideja je da se svaki vikend tijekom adventa otvore novi prolazi i dvorišta koji će svojom ljepotom iznenaditi posjetitelje.

DVA MJESECA PRIPREMA Ideja za Adventski kalendar javila se prošle godine, kada je organizirana radionica Društva arhitekata Zagreba namijenjena studentima, nakon čega je petero studenata odlučilo svoje ideje

KRISTINA MARKUŠIĆ: Svake godine idem na neki organizirani doček za koji platim određen iznos.

Ove godine idem u jedan klub u središte Zagreba u kojem svira bend i imamo neograničenu količinu hrane i pića.

provesti u djelo. Luka Krstulović, Matija Pajić i Antonio Jakubek s Arhitektonskog fakulteta, te Petra Orbanić i Ana Mušćet s Akademije likovnih umjetnosti u slobodno vrijeme dogovarali su razradu i izvedbu projekta. U samo dva mjeseca dobili su potrebne dozvole, pronašli sponzore i dogovorili suradnju sa stanarima prolaza kod Bakačeve i Cesarčeve ulice gdje su održali izložbu fotografija.

Program Adventskog kalendara obiluje manifestacijama, koncertima, radionicama i degustacijama. Projekt se održava na četiri lokacije: Obrtnički prolaz, Ilica 69, Petrinjska 73 i blok Žerjavićeva 3 - Mihanovićeva 30/2. Ana Mušćet ističe da “s obzirom na prošlogodišnju jednu manifestaciju u jednom dvorištu i posjećenost od 20.000 ljudi, ove godine očekujemo mnogo veći odjek”.

Adventska događanja

NOVOST Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Filozofski fakultet Družbe Isusove dobio novo ime i status

Foto: Gordana Galzina

8

Advent na Europskom trgu Svaki dan možete uživati u bogatom glazbenom programu, raznim izložbama, festivalu kratkometražnog filma, kupnji suvenira i šarenih božićnih ukrasa. Toplom ugođaju pridonosi i tisuću srca obješenih po trgu. Projekt okuplja više od 30 izlagača, a posebni programi predviđeni su za Badnjak i doček Nove godine. Žive jaslice Zajednica Cenacolo svake godine ispred zagrebačke katedrale u božićno vrijeme organizira “žive jaslice”.

Mladi glumci amateri uvjerljivo dočaraju ugođaj Božića i tako privlače mnoge posjetitelje.

Advent na glavnom Trgu Na Trgu bana Josipa Jelačića otvorena je pozornica na kojoj se svaki dan održavaju različiti programi: dječje priredbe, kulturno-umjetnički i glazbeni programi te brojni koncerti. Također, svake nedjelje tijekom došašća pali se po jedna svijeća na Manduševcu.

Došašće na Zrinjevcu Najljepši park u Zagrebu obavijen božićnim ruhom nudi nezaboravan doživljaj. U glazbenom paviljonu svaki dan nastupaju različiti umjetnici, a na Božićnom sajmu možete uživati u brojnim specijalitetima, ali i kupnji darova i suvenira.

Ledeni park Na Tomislavcu je već drugu godinu za redom najpoznatije klizalište u gradu – Ledeni park. Ove godine napravljen je i Ledeni vidikovac s kojeg možete promatrati sve klizače i uživati u kuhanom vinu.

Fuliranje Fuliranje nudi drukčiji pogled na došašće. Opuštena atmosfera i velik broj događanja odvest će vas na daleka mjesta stvorena za zabavu jer je tema ovogodišnjeg Fuliranja upravo put oko svijeta. A da biste proputovali svijet potrebno je samo doći do Tomićeve i Kurelčeve ulice u samom središtu grada.

STUDENTSKI ŽIVOT

Prosinac 2015.

9

AERONAUTIKA Na Prometnom fakultetu studenti sjedaju i u pilotsku kabinu

I piloti počinju u sigurnom okruženju

Tošić G Lucija lucija.tosic10@gmail.com

P

rometni fakultet u Zagrebu jedan je od rijetkih koji svojim studentima omogućuje, uz mnogo teorije, i veliku dozu primjene praktičnih znanja. Budući da na tom fakultetu postoje smjerovi na kojima je praksa nužna, studentima je pružena mogućnost korištenja trenažera, uređaja uz pomoć kojeg studenti vježbaju određene procedure, a u njemu stasaju novi piloti.

“Letenje uvijek počinje u zrakoplovu. Da bi se osiguralo snalaženje u izvanrednim situacijama kao i učenje procedura paljenja, gašenja te raspored instrumenata u pilotskoj kabini, studentima se omogućuje korištenje trenažera, uređaja koji uz pomoć grafičkih kartica pokreće određene prikaze i simulacije”, objašnjava Predrag Crnko, instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu.

NIJE KAO U AUTU Trenažer ne može fizički simulirati određene manevre u letu zrakoplova nego samo pomaže studentima koji se školuju za pilota da nauče određene važne procedure. Profesori, instruktori, ali i studenti upozoravaju kako trenažer nije isto što i simulator leta, uređaj koji većina vizualizira kada se govori o toj temi.

“U simulatoru leta pilot je u full

Profesori, instruktori, ali i studenti upozoravaju kako trenažer nije isto što i simulator leta, ali je tamo moguće upoznati se sa složenim rasporedom instrumenata i kontrola

Novi piloti stasaju u trenažeru

Prije ulaska u zrakoplov ili trenažer studenti prolaze niz teoretskih predmeta kako bi se dovoljno dobro pripremili za ono što ih u praksi čeka. Već na drugoj godini studija kreću s prvim letovima, ali pod budnim okom svojih instruktora

Foto: Lucija Tošić

motionu, ima stvarne fizičke podražaje koji mu omogućavaju da stvori osjećaj koji je u prvim fazama najvažniji”, kaže Filip Trojko, student na Prometnom fakultetu u Zagrebu.

Prije ulaska u zrakoplov ili trena-

žer studenti prolaze niz teoretskih predmeta kako bi se dovoljno dobro pripremili za ono što ih u praksi čeka. Već na drugoj godini studija kreću s prvim letovima, ali pod budnim okom svojih instruktora zbog kompliciranosti samog procesa.

“Za vrijeme upravljanja zrakoplovom moraju se pratiti instrumenti, gorivo, tlak ulja, tlak goriva, temperatura. Nije isto kao kod vožnje auta gdje su samo dvije dimenzije i gdje okrećući volan skrećeš lijevo ili desno”, napominje Trojko.

NA SVJETSKOJ RAZINI Put u većini škola letenja je takav da studenti s vožnjama kreću u četverosjedima ili dvosjedima koji su sasvim dovoljni za obuku. Potom imaju tzv. instrumentalno letenje gdje se u fazama obučavaju za letenje bez vanjske vidljivosti za što je trenažer najpogodniji.

Iako dugotrajno i skupo, obrazovanje studenata aeronautike na svjetskoj je razini i upravo zbog toga imaju mogućnost zapošljavanja u gotovo svim državama svijeta.

“Postoji regulativa koju su zadali državne agencije i ministarstvo prometa. Ona je na razini Europe i svijeta i ta regulativa služi kako bi se uskladilo školovanje u bilo kojem sustavu, bilo kojoj državi, da bi obrazovanje bilo što sličnije.

Praktički na istoj razini”, zaključuje Crnko.

10

Srednja

Prosinac 2015.

RASPRAVA Spolni odgoj

Najprije educirati pa onda prepustiti slobodan izbor Z. Kruljac G Ivor ivorzk@gmail.com

L

judi misle kako ohrabrujemo mlade da stupaju u spolne odnose, ali nije tako. Cilj je edukacija. Predstaviti sve oblike kontracepcije, i prezervativ i apstinenciju, kako bi mladi bili informirani i sami odabrali ono najbolje za njih - pojasnio je dr. sc. Dubravko Lepušić značenje spolnog odgoja. Rasprava o važnosti građanskog i zdravstvenog odgoja u školama održala se u organizaciji Udruge roditelja Korak po korak.

Helena Rajčić iz Udruge tvrdi da profesori nisu adekvatno pripremljeni za predavanje programa, a Lepušić, koji je i jedan od tvoraca četvrtog modula zdravstvenog odgoja, prepričao je događaj kada je u jednu školu otišao predavati o procesu zdravstvenog odgoja.

Dočekala ga je gomila roditelja koji su se protivili programu, ali nakon što su poslušali njegova objašnjena o važnosti programa u prevenciji neplaniranih trudnoća i prijenosa spolnih bolesti, uvidjeli su njegovu korisnost.

Leali Osmanović iz Djece medija rekla je da se djeca u nedostatku ovih programa okreću medijima.

Foto: Udruga roditelja Korak po korak

Problem s medijima je što su napunjeni apsurdnim prikazima ljepote koji su toliko nedostižni da ih se bez Photoshopa i ne može prikazati, a negativno utječu na percepciju cijelog društva, objasnila je. Spolni odgoj se zasad, čini se, najviše povezuje s medijima.

“Mediji percipiraju seks kao dobru i zdravu stvar, ali trebali bi više govoriti o rizicima, a ne promovirati ga putem skandala poznatih”, smatra Bruno (16) iz III. Ekonomske škole.

“Zdravstveni odgoj treba uvesti radi informiranja o bolestima, ali učenje o seksu većina ne bi shvatila ozbiljno”, kaže pak Karla (16) iz XVI. gimnazije, koja je na tribini ustvrdila da “odgoj pruža mogućnost viđenja više mišljenja, ali sami biramo s kojima se slažemo”.

Leali Osmanović iz Djece medija rekla je da se djeca u nedostatku ovih programa okreću medijima. Problem s medijima je što su napunjeni apsurdnim prikazima ljepote koji su nedostižni, a negativno utječu na percepciju cijelog društva

NAGRADA ‘LUKA RITZ’ Nagrađene Dora Cesarec i Ljubica Marinčić

Volonteri plaču, ali od radosti Škreblin G Željka zeljkaskreblin6@gmail.com

P

relijepo je vidjeti osmijeh ili suze radosnice na licu ljudi kojima si pomogao, smatra Dora Cesarec, jedna od ovogodišnjih dobitnica nagrade “Luka Ritz – nasilje nije hrabrost”. Dodaje kako je na kraju osmijeh i na licu volontera, a ponekad su tu i suze radosnice. Ova nagrada dodjeljuje se učenicima osnovnih i srednjih škola grada Zagreba koji su iznimno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, toleranciji i međusobnu poštovanju, posebno suzbijanju nasilja među mladima.

JEDNA OD NAGRADA Kad je doznala da će je ravnatelj škole prijaviti na natječaj, rasplakala se. Da je dobitnica nagrade doznala je iz novina te nije vjerovala u to dok nije stiglo službeno priopćenje. Svečana dodjela održala se na Međunarodni dan tolerancije, a nitko nije bio ponosniji od nje, njezinih roditelja koji je podržavaju u volonterskom radu i članova volonterskog kluba.

Dora Cesarec dobitnica je nagrade za srednju školu, a Ljubica Marinčić za osnovnu. Dori, učenici trećeg razreda Prirodoslovne škole Vladimir Prelog, ovo nije prva nagrada. Dobitnica je i nagrade Volonterskog centra Zagreb Very Important Volunteers. Ističe kako joj je ova nagrada važnija od nagrade Volonterskog centra zbog toga što nosi Lukino ime. Nju oduševljava to da su Suzana i Reno Ritz pretvorili ono što se dogodilo Luki u nešto sasvim drukčije i inspirira je njihova hrabrost. Oni su svoj rad posvetili mladim ljudima koji pomažu i koji izmamljuju osmijeh na tuđe lice, a ne onima koji ga oduzimaju, objašnjava. Upravo tome ova nagrada služi, da bi se odala počast mladim ljudima koji čine pozi-

Srednjoškolku Doru oduševljava da su Suzana i Reno Ritz pretvorili ono što se dogodilo njihovu sinu u nešto drukčije. Svoj su rad posvetili mladima koji pomažu drugima i koji izmamljuju osmijeh na tuđe lice

Foto: Fran Gamulin

Dora Cesarec s prijateljima

tivne promjene u našem društvu.

S volonterskim radom počela je u srednjoj školi kada se priključila Volonterskom klubu škole, ali uvijek je voljela pomagati drugima. Prošle je godine bila predsjednica kluba, ali je unatoč tome ove godine aktivnija u volonterskom radu.

“Kada si predsjednik kluba, većinu svog vremena potrošiš na organiziranje projekata pa ne stigneš često volontirati”, objašnjava Dora. Volonterski klub Prirodoslovne škole Vladimir Prelog ima 40-ak članova volontera koji na projektima sudjeluju s raznim udrugama. Tako su, na primjer, s Plavim telefonom organizirali radionice na teme “Kritički mislim, dakle jesam”

i “Mladi u prevenciji ovisnosti”. Na radionici “Kritički mislim, dakle jesam” naučili su kako sve što rade za druge, rade za sebe.

MNOGOBROJNI PROJEKTI Volonterski klub njezine škole i ove godine u božićno će vrijeme prikupljati novac za kupnju potrepština za nekoliko siromašnih obitelji. Na dobrotvornom sajmu s udrugom Korablja prikupljali su novac namijenjen članovima udruge s mentalnim i fizičkim

Kad je doznala da će je ravnatelj škole prijaviti na natječaj, rasplakala se

teškoćama u razvoju, a surađuju i s domom za starije i nemoćne Peščenica, domom za starije osobe Park, udrugom Dar-mar te u humanitarnoj akciji Ruka za šapicu.

Većina članova Volonterskog kluba volontira i u pučkoj kuhinji. U budućnosti bi voljeli održati sportski turnir na kojem će uz njihovu školu sudjelovati još tri srednje škole iz Zagreba.

Prikupljen novac išao bi udruzi Veliko srce malom srcu za djecu s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima. Također, volonterski klub priželjkuje redovitu suradnju s nekoliko udruga uključujući one s kojima su već surađivali, ali i s nekim novim udrugama poput udruge Sunce.

PROGRAMI HZZ-a Stjecanje novog zanimanja može trajati i do devet mjeseci

Najviše se prekvalificiraju mladi ljudi

Vranić G Marija marijavranic96@gmail.com

T

rideset milijuna kuna država je izdvojila za prekvalifikacije nezaposlenih osoba za ovu godinu. Na njih prije svega pravo imaju oni koji su dulje od šest mjeseci na burzi rada kao i oni koji su posao izgubili jer su bili tehnološki višak na prethodnom radnom mjestu, ali i svi ostali koji to žele. Za otprilike 300.000 ljudi, koliko ih je na burzi, prekvalifikacije, stručno osposobljavanje ili usavršavanje mogu predstavljati slamku spasa i korak bliže zaposlenju.

MINIMUM OBRAZOVANJA Mnogo dugotrajno nezaposlenih osoba, onih koji imaju nisku razinu obrazovanja i mladih koje tek čeka vrijeme pronalaska posla nisu upoznati s opcijama koje im se nude.

Marija Ivanović, stručna savjetnica u Odsjeku za profesionalno usmjeravanje, objasnila je da je “obrazovanje nezaposlenih jedna od aktivnih mjera koje Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi s ciljem povećanja njihove zapošljivosti, posebice kada je riječ o dugotrajno nezaposlenim osobama niže razine obrazovanja, odnosno onim osobama koje se zbog nedovoljne i neadekvatne razine kvalificiranosti ne mogu

Srednjoškolac Karlo Blažević smatra da prekvalifikacije možda i jesu korisne kratkoročno, ali ipak želi raditi nešto za što se obrazovao

Novčana pomoć Dok su u programu prekvalifikacija, polaznicima Hrvatski zavod za zapošljavanje omogućava novčanu pomoć, objašnjava Marija Ivanović.

Ta se pomoć kreće u visini najnižih iznosa novčane naknade razmjerno broju dana prisutnosti na obrazovanju, troškove prijevoza, troškove osiguranja i posebne doprinose za zaštitu zdravlja na radu po stopi 0,5%. Osim toga, polaznici imaju pravo i na mjesečnu pomoć koja u ovoj godini iznosi 1211,28 kuna. integrirati na lokalno tržište rada”.

Svaka nezaposlena osoba koja se odluči na program prekvalifikacija prolazi individualna savjetovanja na kojima ih savjetnici za zapošljavanje informiraju o mogućnostima uključivanja u neku od mjera zavoda. U programe se uključuju osobe koje imaju najmanje završenu trogodišnju srednju školu, a nakon prekvalifikacije stječu novo zanimanje.

Ovisno o samoj vrsti programa, prekva-

Bez obzira na obrazovanje, čini se da najviše poslova mlade čeka u Foto: Ivan Gundić ugostiteljstvu

lifikacije mogu trajati i do devet mjeseci.

Ivanović ističe kako HZZ prati stopu nezaposlenosti osoba koje su završile program obrazovanja šest mjeseci po završetku programa. Prema podacima za prethodnih nekoliko godina, šest mjeseci nakon završenog obrazovanja u prosjeku je svaka treća osoba bila zaposlena, no taj podatak uvelike varira ovisno o vrsti obrazovnog programa,

odnosno razdoblju kada se osoba obrazovala.

SEZONSKI POSLOVI Stopa sezonskih zapošljavanja osoba nakon završenih obrazovnih programa za zanimanja u području turizma i ugostiteljstva je svakako znatno veća. Iz HZZ-a ističu kako je udio mladih nezaposlenih osoba u dobi od 15 do 29 godina uključenih u obrazovne programe Zavoda značajno veći od udjela nezaposlenih osoba starije dobi od 50 i više godina.

Bez obzira na obećavajuće podatke koje HZZ iznosi svake godine kada su prekvalifikacije u pitanju nezaposleni su jako skeptični. Najveći problem koji ističu kada su u pitanju prekvalifikacije je kratkotrajnost nađenog posla. Smatraju da prekvalifikacije mogu donijeti samo sezonske poslove nakon kojih se ponovno vraćaju na burzu rada u potrazi za poslom koji bi im mogao osigurati stalnu financijsku sigurnost.

Osim nezaposlenih i učenici su dosta skeptični. Tako je i Karlo Blažević, učenik Treće ekonomske škole, rekao da “kratkoročno prekvalifikacije možda i jesu korisne jer je bolje raditi nešto nego ne raditi ništa, ali dugoročno želim raditi nešto za što sam se obrazovao”.

Intervju

Prosinac 2015.

11

RAZGOVOR Studentski pravobranitelj Matija Kikelj o problemima studentske populacije

Studenti ne shvaćaju u kakav sustav ulaze kad se upišu na fakultet Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

P

rošlih godinu dana dužnost studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Zagrebu obnaša Matija Kikelj, 25-godišnji student doktorskog studija Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Kikelj je nedavno izabran i za koordinatora svih studentskih pravobranitelja Republike Hrvatske. Za Global govori o najčešćim problemima s kojima mu se kolege javljaju, (ne) informiranosti studenata, problemima u radu preko Student servisa i svom radu u prvoj godini mandata.

Godinu dana ste u mandatu studentskog pravobranitelja Sveučilišta u Zagrebu. Kako je protekla prva godina i kakvo ste stanje zatekli?

U prvih godinu dana mandata bilo je najvažnije stvoriti mrežu sa sastavnicama Sveučilišta. U početku sam sa suradnicima utvrđivao stanje i tada je 70 posto sastavnica imalo svog studentskog pravobranitelja, a trenutačno smo na 94 posto. U ovih godinu dana primili smo 120 raznih dopisa studenata, što je zaista mnogo. Slučajeve s problemima specifičnim za određene sastavnice spuštali smo na njihovu razinu. Kao sveučilišni pravobranitelj uskakao sam u slučajevima kada negdje studentskog pravobranitelja nije bilo ili kada mu se netko obratio, a nije dobio odgovor ili nije bio zadovoljan postupanjem. Uglavnom sam se kretao u sferama koje nisu u mjerodavnosti samih sastavnica.

Jesu li studenti upoznati sa svojim pravima?

S obzirom na pritužbe koje dobivam, rekao bih da nisu. Moj je dojam da studenti ne shvaćaju u kakav sustav ulaze s upisom na fakultet. Za razliku od osnovnoškolske i srednjoškolske razine, ovdje više nema nekoga tko će ih usmjeravati.

Kako studentima približiti upoznavanje s njihovim pravima?

Svojedobno sam, kao studentski pravobranitelj Pravnog fakulteta, potaknuo izdavanje brošure ‘Upoznaj svoja prava’. Radilo se o kraćem izvatku iz Pravilnika i Statuta s osnovnim studentskim pravima, kao što je mirovanje godine, žalba na ocjenu, odlazak na razmjenu... O tome razmišljamo i na razini Sveučilišta, htjeli bismo na web-stranici Sveučilišta objediniti najčešća studentska pitanja. Isto sam tako sugerirao da se svakoj novoj generaciji brucoša svih fakulteta uvede sustavna edukacija o pravima.

Jedno od najaktualnijih studentskih pitanja i dalje je obnova studentskih domova Stjepan Radić i Cvjetno naselje. Ima li pritužbi studenata u vezi s domovima?

Time se bavi Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu koji je u stalnoj koordinaciji sa Studentskim centrom i Sveučilištem te prati stanje s rokovima o završavanju radova. Što se tiče obnove domova, nadam se da će biti u roku završeni kako se razdoblje useljenja ne bi poklopilo s ispitnim rokovima.

Kakve povratne informacije dobivate od studenata u vezi sa studentskim smještajem? Govoreći o

Studenti nisu svjesni da ulaskom u akademsku zajednicu mogu djelovati isključivo unutar nje, ističe Kikelj

U prvoj godini mandata, Kikelj je primio 120 raznih dopisa studenata

studentskom standardu, ispunjavaju li domovi u Zagrebu uvjete za pristojan život?

Neki će sad ispunjavati, međutim ima domova poput Lašćine koji su daleko od toga. Ako se ne varam, 12 posto redovnih studenata Sveučilišta u Zagrebu smješteno je u domovima. S obzirom na trenutačne kapacitete, procjena je da nedostaje oko 5000 ležajeva. Osim toga hitno treba povisiti standard, što se trenutačno i radi na ovim velikim domovima, ali pitanje je što s ostalim domovima.

Kakvo je općenito stanje s informiranošću studenata o stipendiranju? Jesu li studenti dovoljno upoznati s natječajima na koje se mogu prijavljivati?

Sajam stipendija mnogo je učinio s tim u vezi i sigurno je koristan studentima. Brinem se zbog neujednačenosti kriterija za stipendije, na primjer, odredba o 10 posto najboljih studenata, koja se u praksi različito tumači. Je li to 10 posto svih onih koji su upisali tu godinu ili je to 10 posto onih koji su primjerice ostvarili 60 ECTS bodova u akademskoj godini? Uz to, studenti upozoravaju na prosječni iznos stipendije koji je

oko 800 kuna, što im, svakako, nije dostatno.

Redakciji Globala poznat je slučaj dviju studentica kojima je onemogućeno polaganje ispita pod jednakim uvjetima kao i svim ostalim studentima zbog odlaska na međunarodnu studentsku razmjenu. Ima li sličnih pritužbi i što poduzeti u tom slučaju?

Erasmusovci apsolutno moraju imati jednake uvjete pri polaganju ispita na matičnom fakultetu. Na svakoj je sastavnici da svoja interna pravila i uvjete za polaganje ispita primjenjuje i na studenta koji je bio na međunarodnoj razmjeni. Osim toga postoji i Ured za međunarodnu suradnju Sveučilišta, na koji ih tako-

Stotinjak pritužbi koje dobijem na godinu vjerojatno je manji dio problema. Pitanje je koliko se studenata uopće nije javilo niti su bili upoznati s time da su im prekršena neka prava

Foto: Ivan Gundić

đer usmjeravam.

Koja su najčešće kršena prava studenata vezano za rad preko Student servisa?

Najčešće su žalbe na neisplate honorara, prekovremeni neplaćeni rad, loše uvjete rada, mobbing, a tu su i nemoralne ponude djevojkama. Ističe se i problem s obračunom sati koji se vrlo često radi na kraju obavljena posla pa su mnogi studenti zakinuti za broj odrađenih sati. Što se tiče neisplate honorara, postoji mehanizam naplate o kojem studenti jako malo znaju. Kada Student servis izda fakturu, ona je vjerodostojna isprava, a u slučaju neisplate, SC može pokrenuti postupak prisilne naplate. Tko god ima takav problem, treba se javiti u Student servis kako bi se situacija riješila. Što je s plaćanjima za noćni rad i na dane državnih praznika? SC u ugovoru navodi kako se noćni rad, rad nedjeljom i na dane državnih praznika uvećava sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

Smatrao sam da bi se u tom slučaju trebale primjenjivati odredbe Zakona o radu, ali me je Ministarstvo

Od mirovanja studija do statusa studenata s invaliditetom Koji su najčešći problemi s kojima se studenti suočavaju?

Posebno bih istaknuo problem mirovanja studijskih obveza.

Studenti ne znaju u kojim slučajevima mogu tražiti mirovanje, a još je gore kad im referade u nekim situacijama pogrešno obračunavaju trajanje mirovanja. S faktičkim stanjima, poput trudnoće, studenti često kalkuliraju i nadaju se da će im netko na ispitima progledati kroz prste, no problem nastaje na kraju godine kad ispiti nisu položeni i tek se onda pita može li se nešto poduzeti.

Ističe se i problem pada na ispitu kada se gubi pravo na studij. Riječ je o komisijskom ispitu, nakon kojeg nema prava na žalbu i gotovo ništa se ne može napraviti, osim uvida u eventualni nepravilni sastav komisije i provjere nekih

formalnih pretpostavki.

Uz to tu je i problem upisnih kvota na diplomski studij koje su manje od upisnih kvota na preddiplomski studij. U ovom slučaju studente usmjeravam na njihove studentske predstavnike koji su trebali prigovoriti na fakultetskom vijeću, a na kraju krajeva, prenijeti taj problem na Sveučilišni zbor.

Istaknuo bih i studente s invaliditetom kojih je na Sveučilištu oko 350, barem onih koji su prijavili svoj status, dok je mnogo onih koji se iz raznih razloga ne izjašnjavaju. Pritužbe s kojima mi se obraćaju najčešće se tiču neadekvatna pristupa fakultetima, nedovoljne educiranosti nastavnika, kao i neprilagođenosti ispitne literature. Akademska zajednica ne bi smjela trpjeti bilo kakvu diskriminaciju studenata s invaliditetom.

rada obavijestilo da se studente ne smatra radnicima jer nemaju sklopljen ugovor o radu i zato se te odredbe ne primjenjuju. Iako bi poslodavci trebali poštivati odredbe studentskog ugovora. Cijeli sustav studentskih prava što se tiče poslova trebao bi se urediti jednim dobrim pravilnikom, ovako je to čisto nabadanje.

Je li je nekome možda u interesu da studenti ne znaju svoja prava?

Bojim se da možemo govoriti samo o studentskoj neaktivnosti i inertnosti, što se odlično vidi i po izlasku na studentske izbore. Stotinjak pritužbi koje dobijem na godinu vjerojatno je manji dio problema. Pitanje je koliko studenata se uopće nije javilo niti su bili upoznati s time da su im prekršena neka prava.

Kako izgleda vaša komunikacija sa Sveučilištem?

U redovitom sam kontaktu s predstavnicima Sveučilišta, rektorom, prorektoricom za nastavu te Studentskim zborom Sveučilišta, odnosno Petrom Labrovićem, predsjednikom Studentskog zbora Sveučilišta.

Najvažnije, kad se studenti žale sveučilišnoj razini, mogu ubrzati komunikaciju te kolegama olakšati pristup do mjerodavne osobe na Sveučilištu.

Hrvatski studentski zbor nedavno je raspisao natječaj za koordinatora svih studentskih pravobranitelja Republike Hrvatske i vi ste izabrani. Što će biti vaš posao?

Koordinator bi trebao povezivati sve studentske pravobranitelje, a fokus će biti na izradi velikog godišnjeg izvješća o stanju studentskih prava na sveučilištima u Hrvatskoj. Riječ je o prilično zahtjevnom poslu i trebamo utvrditi barem minimum zajedničkih standarda te dati preporuke za njihovo poštivanje.

U rujnu je na Senatu Sveučilišta izmijenjen Akademski kalendar Sveučilišta za ovu akademsku godinu i to zbog Europskih sveučilišnih igara. Prema toj odluci, ljetni ispitni rok organizira se u dva dijela, prvi dio u lipnju, a drugi u rujnu. Tako će studenti moći izići samo na jedan ispitni rok u lipnju i na čak tri u rujnu (jedan ljetni te dva jesenska). Jesu li studenti upoznati s tom odlukom, ima li pritužbi?

Ovo pitanje ide potpuno u mjerodavnost Studentskog zbora, no nisam siguran koliko su studenti informirani o toj odluci. Dosad mi se s tim u vezi nitko nije javio, ali sam siguran da će biti kolateralnih žrtava zbog ove odluke. Na nekim fakultetima dva tjedna nisu dostatna za pripremu ispita i ti studenti će biti u velikom problemu.

Dolaskom na fakultet, počinju li se studenti ponašati kao odrasle, odgovorne osobe? Još važnije, ponašaju li se tijekom studija u skladu s obvezama i pravima koje imaju kao članovi akademske zajednice?

Studenti nisu svjesni da ulaskom u akademsku zajednicu mogu djelovati isključivo u toj zajednici. Bez obzira na to, imao sam nekoliko stegovnih postupaka u kojima su mi se javljali roditelji. U akademskoj zajednici studenti se moraju boriti sami za sebe, na temelju svojih obveza i prava.

12

Društvo

Prosinac 2015.

TIPS & TRICKS

‘Uradi sam’ božićne ukrase Senjak G Antonija antonia.senjak@yahoo.com Božićni su ukrasi zavladali prodavaonicama već početkom prosinca – svjetiljke, kuglice, šljokice i ostale dekoracije mogu se naći gotovo u svakoj prodavaonici. Iako ih ima na svakom koraku, njihove cijene su porasle, a kvaliteta opala. Božićno vrijeme pravi je trenutak da u sebi probudite kreativca i izradite vlastite božićne ukrase prema svome ukusu koji ujedno mogu biti i božićni dar namijenjen vama dragoj osobi. Ovoga puta donosimo vam nekoliko ideja za izradu jednostavnih i vrlo efektnih božićnih ukrasa kakve sigurno nećete naći u prodavaonici, a plijenit će pažnju svakog gosta u vašem domu. ’SNJEGOVIĆ’ VAZA Nakon sljedećeg kućnog tuluma ne bacajte praznu staklenu bocu koja je ostala od prethodne večeri jer će vam upravo ona poslužiti za izradu božićne vaze. Staklenu bocu dobro isperite i osušite. Uzmite bijelu boju (tempera ili bilo koja vrsta gušće boje) te njome obojite bocu. Kada se boja osuši, crnom bojom naslikajte tri točke horizontalnim redoslijedom, poput gumba. Naposljetku uzmite komadić crvene ili zelene tkanine i zavežite oko grla boce poput šala - i vaša je božićna vaza gotova!

BOŽIĆNA STAKLENKA

Prazne staklenke idealna su baza za mnoge “uradi sam” projekte pa će vam i ovaj put trebati jedna. Praznu staklenku napunite manjim božićnim kuglicama, grančicama jele, bombonima i češerima te pospite umjetnim snijegom. Potom zatvorite staklenku, a poklopac presvucite božićnom salvetom i osigurajte malom gumicom. Ovaj ukras idealan je za prazne police u bilo kojoj prostoriji vašeg doma ili kao dekoracija na stolu na božićnoj večeri.

KIST BOŽIĆNJAK Jeste li ikad pomislili da od običnog širokog kista za bojenje možete u nekoliko minuta izraditi Djeda Božićnjaka? Za ovu dekoraciju potreban vam je širok kist, bijela vata, sitna crvena kuglica i dva crna kružića od tvrđeg papira. Metalni dio kista omotajte bijelom vatom, no ostavite nekoliko milimetara metalne površine između vate i dlačica. Na njega zalijepite crne kružiće poput očiju, a crvenu kuglicu na dlačice poput nosa.

Za dodatan dojam dršku kista obojite u crveno i dodajte bijele točkice.

MUNJA U DŽEPU Sve raširenije sredstvo za samoobranu mnogi i zlorabe

Elektrošokere koriste navijači, policija, kućanice i... kriminalci

Brčić G Iris iris.brcic@gmail.com

R

azlog zbog kojeg imam elektrošoker šetnje su pasa u kasne sate jer se u mene i pse koje šećem često zalijeću veći psi započinje svoju priču Saša Španović, apsolventica veterine. Nije još nikad bila u prilici upotrijebiti ga, ali osjeća se sigurnije otkad ga ima.

Elektrošokeri su na hrvatskom tržištu dostupni više od desetljeća. Kod ovlaštenog prodavača cijene se kreću od 400 do 800 kuna, ovisno o jačini naboja. Preko oglasnika polovni šoker može se kupiti za samo 150 kuna. U prosjeku su teški samo 150 grama, što ih čini idealnim za držanje u džepu, ruksaku, torbi...

TKO SU KUPCI? “Teško je procijeniti tko više kupuje sredstva za samoobranu, žene ili muškarci. Često, na primjer, dođe muškarac i kupi pet paprenih sprejeva za sve žene u svojoj obitelji, ali ne i za sebe. A s druge strane ima žena koje iziđu iz prodavaonice doslovce naoružane do zuba”, ispričali su nam u tvrtki Argus koja je ovlašteni uvoznik sredstava za samoobranu. Profil kupca teško je odrediti, jer sredstva za samoobranu uistinu kupuju svi: policijski službenici, navijači, kućanice, studenti, poslovni ljudi.

“Mnogo se tih kupnji ne odnosi nužno na obranu od ljudi nego i na obranu od divljih životinja ili pasa.

Otprilike između 25 i 30 posto prodanih šokera proda se upravo iz takvih razloga”, kažu. Morana Azenić elektrošoker pak posjeduje već dulje.

“Nabavio mi ga je otac. Da ga imam kad idem van. Osjećam se sigurnije”, kaže ona. Azenić, po struci tehničarka zaštite osoba i imovine, dobro razumije način na koji elektrošoker funkcionira i svjesna je da može biti ne samo beskoristan nego i štetan ako ga posjeduje osoba koja ga ne zna koristiti.

“Treba biti oprezan pri korištenju, da na kraju krajeva ne ozlijediš sam sebe”, napominje Azenić. Samoobrana, nažalost, nije jedini razlog zašto bi netko poželio nabaviti elektrošoker. Mateja Štanfel je na vlastitoj koži iskusila kako izgleda zloporaba elektrošokera. Prije nekoliko mjeseci, vraćajući se kući s posla, napadnuta je šokerom u pokušaju pljačke.

“Udar šokerom užasno je neugodan i ne znam koliko ga ja zapravo mogu opisati jer sam izgubila svijest na nekoliko sekundi, srušila se na pod te izgubila moć pokreta u rukama”, prepričava Štanfel. Nakon početne omamljenosti, hrabro je uzvratila i napadač je uskoro pobjegao. Ovo neugodno i bolno iskustvo zauvijek je u njoj stvorilo odbojnost prema elektrošokerima.

“Mislim da bi se šokeri trebali registrirati kao i pištolji jer je žalosno da se šoker može nabaviti preko oglasnika za nekoliko stotina kuna!”, ljutita je Mateja. Iz Ministarstva unutarnjih poslova rekli su da su šokeri prema Zakonu o oružju svrstani u oružje kategorije D, odnosno u dopušteno oružje za koje

Čak i ako kupac djeluje ‘sumnjivo’ trgovac mu smije prodati šoker. Evidencija takvih kupaca ne postoji jer prema zakonu elektrošoker ne pripada u kategoriju oružja koje su građani obvezni prijaviti

Šokeri kao potencijalno oružje

‘Mislim da bi se šokeri trebali registrirati kao i pištolji jer je žalosno da se šoker može nabaviti preko oglasnika za nekoliko stotina kuna!’ kaže Mateja Štanfel koja je na vlastitoj koži iskusila kako izgleda zloporaba elektrošokera

Kako radi elektrošoker?

Elektrošoker onesposobljava napadača strujnim udarom, dovoljno bezopasnim da napadač ne bude trajno fizički ozlijeđen. Radi se o struji male snage, ali velikog napona. Kad ga se prisloni na tijelo, dolazi do električnog pražnjenja putem iskre. Osim neugodnog osjećaja boli na mjestu gdje je prislonjen, udar šokerom dovodi do pretvaranja šećera iz krvi u mliječnu kiselinu – tako napadač ne može stvoriti dovoljno energije za svoje mišiće. Otud osjećaj bespomoćnosti, koji često opisuju oni koji su na vlastitoj koži iskusili djelovanje šokera. nije potrebno odobrenje niti prijava nadležnom tijelu, osim u slučaju prelaska državne granice. Ipak, “za zloporabu oružja kategorije D propisane su Zakonom o oružju pre-

Samo za samoobranu!

Prema Zakonu o oružju, elektrošoker ili električni paralizator pripada D kategoriji oružja čiji posjed niste dužni prijaviti mjerodavnoj policijskoj upravi ili postaji. To znači da bilo koji punoljetni građanin može kupiti elektrošoker, bez obzira na njegovu jačinu. Ipak, elektrošokeri se mogu koristiti isključivo u samobrani, ne kao sredstvo napada ili odgovora na verbalnu provokaciju jer u tom slučaju možete snositi prekršajnu ili kaznenu odgovornost.

kršajne sankcije u obliku novčanih kazni i zaštitnih mjera oduzimanja oružja i streljiva”, dodali su.

Nažalost, čak i ako kupac djeluje “sumnjivo” trgovac mu smije prodati šoker. Evidencija takvih kupaca ne postoji jer prema zakonu elektrošoker ne pripada u kategoriju oružja koje su građani dužni prijaviti. Ipak, na prodavaču je da posavjetuje kupca o korištenju.

“Iako je riječ o istosmjernoj struji male amperaže, uvijek naglasimo kupcima kako bi bilo dobro da se izbjegne korištenje šokera na području prsa ili glave te da ga koriste isključivo u samoobrani”, objasnili su nam u Argusu.

TASER I POLICIJA Osim kontaktnog šokera, koji je potrebno neposredno prisloniti na tijelo da bi došlo do učinka, postoji i nekontaktni šoker tzv. taser. Ova

vrsta elektrošokera napravljena je u obliku pištolja i ispaljuje strelice koje su tankom žicom povezane s pištoljem i preko kojih se prenosi električna energija. U Hrvatskoj ih koriste samo specijalci.

“Bila je aktualna priča kad su ga uveli u specijalnu, da će to biti samo pilot-projekt jer su namjeravali proširiti i na ostale grane i ustrojstvene jedinice. No kako to obično biva, vjerojatno su zbog štednje, nepovjerljivosti u nove tehnologije, te rizika u primjeni odbacili tu ideju i zadržali se na klasičnim sredstvima prisile”, prokomentirao je policajac D.Z. Prema njemu, najveća bojazan od davanja tako moćnog sredstva u ruke leži u eventualnoj slaboj primjeni načela intenziteta i postupanja, pa bi ljudi prekoračili ovlasti, “raspištoljili se” te primjenjivali šoker i u situaciji kad bi neko blaže sredstvo prisile bilo dovoljno.

Ipak, uz dobru zakonsku regulativu i edukaciju, D.Z. smatra kako bi se korištenje tasera moglo uspješno implementirati i kod naših policajaca.

“U SAD-u se šoker pokazao kao odličan alat za svladavanje i rješavanje situacija koje su možda zahtijevale uporabu vatrenog oružja, a taser je bio dovoljno sredstvo. Što se tiče toga, tu zapravo i spašava život jer i život ubojice je život”, kaže naš sugovornik iz policije.

Azenić pak smatra da stanje u Hrvatskoj ipak nije tako opasno kao u SAD-u i da u nas još postoji doza strahopoštovanja prema policajcima. Ipak, kaže da ne bi imala ništa protiv da elektrošoker postane sastavni dio opreme hrvatskog policajca.

Društvo POLITIKA Stranke pokazale što su im prioriteti, a što lako zaboravljaju

Svi o reformama, obrazovanje na margini G novak.ni@web.de Nikola Novak

V

isoko obrazovanje i školstvo teme su koje, čini se, političari nerado koriste u svom političkom diskursu. U kontekstu nedavnih pregovora između triju najjačih parlamentarnih stranaka u državi, istražujemo gdje je visoko školstvo bilo u pregovorima.

Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, smatra kako je visoko obrazovanje, kao i obrazovanje uopće, posve marginalizirano i u programima stranaka kao i u razgovorima o stvaranju koalicija.

RAZVOJNO POIMANJE ZEMLJE “To što je visoko obrazovanje u jednom trenutku bilo tema pregovora, pa je skinuto s dnevnog reda pa vraćeno, prema mome mišljenju, samo potvrđuje da tu temu pregovarači ne smatraju zaista važnom”, ističe Leković.

Slično mišljenje dijeli i Božo Skoko, izvanredni profesor i pročelnik Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošću na Fakultetu političkih znanosti. Ističe kako je status visokog obrazovanja i školstva u izbornim programima, ali i u pregovorima Mosta nezavisnih lista s dvjema koalicijama, obično negdje na rubu, što jasno govori o nedovoljnom poznavanju, ali i uvažavanju obrazovanja u razvojnom poimanju zemlje.

“Upravo su ulaganje u obrazovanje i njegova reforma bili jedan od ključnih pokretača razvoja Irske, Finske i drugih država na koje se često volimo pozivati”, konkretan je Skoko.

Zoran Kurelić, profesor i voditelj doktorskog studija pri Fakultetu političkih znanosti smatra da će oni koji priželjkuju ozbiljnu reformu visokog obrazovanja biti razočarani.

‘Upravo su ulaganje u obrazovanje i njegova reforma bili jedan od ključnih pokretača razvoja država na koje se često volimo pozivati’, kazao je Božo Skoko

Kvalitetno obrazovanje jedno je od temeljnih potreba društva

Dodaje kako HDZ, SDP i Most nisu u kampanji ni najnevinije sugerirali da im je stalo do ozbiljne reforme.

“Jedina stranka koja je stvarno pokazivala znake života kad je visoko obrazovanje u pitanju je ORaH, ali znamo kako su se oni proveli”, tvrdi Kurelić. Zaključuje kako reforme neće biti jer za nju nema apetita ni na sveučilištima ni u sindikatu.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva smatra da je loše što je sa-

‘Jedina stranka koja je stvarno pokazivala znake života kad je visoko obrazovanje u pitanju je ORaH, ali znamo kako su se oni proveli’, primijetio je Zoran Kurelić, profesor i voditelj doktorskog studija na FPZG-u

držaj pregovora između triju najjačih parlamentarnih stranaka u većoj mjeri bio nedostupan javnosti. Navodi kako je dobro da građani znaju kako se ponašaju političari koje su izabrali u Sabor u razdoblju između izbora i konstituiranja vlade i sabora.

IZOSTALE I MEDIJSKE SLOBODE U suprotnom, kaže Leković, građani su osuđeni na neslužbene informacije ili izjave nakon sastanaka koje mediji prenose, a ni novinari zapravo ne znaju jesu li te izjave samo PR predstava za javnost ili zaista oslikavaju bit onoga o čemu se razgovaralo na zatvorenim sastancima.

“Kao predsjednika HND-a i dugogodišnjeg novinara jednako me tako zabrinjava i činjenica da teme poput slobode izražavanja i medijskih sloboda, sudeći prema dostupnim informacijama, u tim pregovorima nisu nikad niti spomenute”, zaključuje Leković.

Prosinac 2015.

13

DIES HISTORIAE Simpozij na Hrvatskim studijima

Od mletačke razuzdanosti do prostitucije u Hrvatskoj Levis G Renato renatolevis91@gmail.com

K

ako je izgledala svakodnevica u starom Egiptu, u Mletačkoj Republici ili u vrijeme NDH? Zainteresiranim posjetiteljima o ovim i sličnim temama govorili su cijenjeni hrvatski povjesničari u sklopu 13. simpozija Dies historiae održanog početkom mjeseca na Hrvatskim studijima.

Nazvan Pogled na društvo kroz prizmu zabave, simpozij je autonomno organiziralo Društvo studenata povijesti “Ivan Lučić Lucius”. Organizatori smatraju kako je javnost zasićena temama vezanim za političku povijest te su se odlučili za nešto drukčije.

“Zabava je jedan od ključnih elemenata svakoga društva, uvijek je bila prisutna u svakom povijesnom razdoblju pa bi bilo korisno upoznati društvo kroz njezine različite aspekte, uvidjeti kako su se različiti slojevi društva zabavljali i potom izvući određene zaključke”, kažu organizatori.

Dies historiae bio je podijeljen u pet kronoloških sekcija – najprije se govorilo o starom Egiptu, rimskoj Sisciji i Andautoniji te se moglo doznati više o sportskim igrama i o ulozi arhitekture u službi zabave. Srednjovjekovna sekcija pokrila je dio književnosti, a novovjekovna je pak započela s vrlo zanimljivim naslovom “Kad stupiš u ovaj grad, dišeš neki razbludni zrak... Sva-

kodnevica, frivolne zabave i erotske razuzdanosti u Mletačkoj Republici u doba opadanja” te se nastavila s balovima i plesnim zabavama u palačama plemića 18. stoljeća u Europi i Hrvatskoj. Sekcija 19. stoljeća obradila je teme iz Hrvatske, a ona posljednja dotakla se drukčijih načina zabave kao što je prostitucija u međuratnoj Hrvatskoj, satira, kino i NDH te zabavna glazba ‘50-ih u Jugoslaviji.

Posebno zadovoljstvo organizatorima pruža uspješnost u okupljanju znanstvenika s gotovo svih istaknutijih znanstvenih institucija u Zagrebu. Ponosni su što se pozivu odazivao i ugledan povjesničar i historiograf Miroslav Bertoša koji pozdravlja hvalevrijedan projekt.

“Dies historiae organizira se već niz godina te svojim uvijek atraktivnim i dobro odabranim temama predstavlja inovaciju u hrvatskoj historiografiji.

Ovogodišnja je tema osobito zanimljiva, ne kao zbir podataka nego sâmo povezivanje politike i zabave”, rekao je Bertoša. Slično mišljenje dijele i posjetitelji.

“Zaista je pohvalan angažman studenata koji sami osmišljavaju i organiziraju simpozij. Pored toga, velik broj izlagača omogućio je raznolikost i dinamiku”, kaže posjetiteljica Mateja. Organizatori vjeruju da će simpozij razbiti predrasude kod onih koji povijest smatraju ozbiljnom i suhoparnom.

CEDIM Svjetski i regionalni stručnjaci raspravljali su o tome što nakon što Hrvatska prestane biti tranzitna zemlja

Spremni smo izbjeglice integrirati, ali ne znamo kako Ayyash G Azra ayyash.azra@gmail.com

U

posljednjih nekoliko mjeseci nije prošao dan da se u medijima nije spomenula izbjeglička kriza. Čitali smo, slušali i gledali izvještaje o situacijama s terena što vlastite, što susjednih, ali i udaljenijih država na temelju kojih smo formirali i mijenjali stavove. Konstanta je da se hrvatska politika, kada je riječ o izbjegličkoj krizi, pokazala daleko humanijom od politika nekih drugih zemalja. Ni u jednom trenutku nisu podignute tzv. tehničke prepreke na graničnim prijelazima. Policijska brutalnost prema izbjeglicama je nepoznanica. Humanitarne organizacije odlično surađuju s državnim tijelima i trude se ljudima što više olakšati tešku situaciju u kojoj su se zatekli.

SVE PREMA DIREKTIVAMA Važno je istaknuti da je sve navedeno dio hrvatske politike kao tranzitne zemlje u kojoj se nitko od izbjeglica ne bi zadržavao više od nekoli-

Viktor Koska (CEDIM) iznio je ideju o formiranju izbjegličkih zajednica. Tako bi izbjeglice neposredno na raspolaganju imale određena sredstva

Pitanje integracije potaknulo je najveću raspravu

Foto: Mia Jerman

ko sati. “Proces je jasan, sve radimo prema direktivama Europske unije”, istaknuo je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Međutim, što će se dogoditi kada Hrvatska, također prema EU-ovim direktivama, prestane biti tranzitna zemlja, te se nađe u situaciji da mora poštovati nametnutu joj kvotu i i trajno postane domom određenog broja izbjeglica? Bilo je to središnje pitanje konferencije Izazovi izbjegličke krize: granice, tranzit i integracija, koju je organizirao Centar za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) u suradnji sa Zakladom Friedrich-Ebert-Stiftung.

POLITIKA PRIHVATA Najveću raspravu na konferenciji potaknulo je pitanje integracije, o kojem se javno ne govori. Viktor Koska (CEDIM) iznio je ideju o formiranju izbjegličkih zajednica. “Tako bi izbjeglice neposredno na raspolaganju imale određena sredstva”, istaknuo je. Selma Porobić (Centar za istraživanje izbjeglica, Sarajevo) govorila je pak o značenju obrazovanja

i pristupa tržištu rada.

“Jedan od problema je svakako loša politika prihvata koja tjera izbjeglice na tranzit”, rekla je Porobić. Brad Blitz (Middlesex University, London) također se referirao na pravo na rad, koje je, prema njegovu mišljenju, ključno u procesu integracije.

Ono što je jasno iz navedenog jest da okvirna ideja o tome kako integracija treba izgledati postoji, ali ne i plan njene provedbe. To je problematično ako se uzme u obzir da je ministar Ostojić nedavno izjavio kako je Republika Hrvatska već sad spremna prihvatiti 1640 izbjeglica na dugotrajan boravak. Upitan kako te ljude namjerava integrirati u društvo, ministar Ostojić odgovorio je kako se “RH dosad dobro nosila s izbjegličkom krizom, pa ne postoji razlog da zakaže kada je riječ o novim izazovima.” Ipak, ono što pritom nije uzeo u obzir jest da se tranzitna politika uvelike razlikuje od integracijske, te da u novim uvjetima same direktive Europske unije, bez razrađenog plana RH, vjerojatno neće biti dovoljne da se postigne uspjeh.

14

Društvo

Prosinac 2015.

PROJEKT ŽENE NA TRŽIŠTU RADA – PROCJENA UTJECAJA RODA

CERTIFICIRANE DADILJE Od prekvalifikacija do samozapošljavanja

Zamjena za baka-servis sve traženija

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

R

ijetko si koji roditelj može priuštiti čuvanje djeteta svaki dan i cijeli dan. Većina ih ili radi ili su u potrazi za poslom, a kad baka servis ”zašteka”, kreću u potragu za vrtićem. Nažalost, u većini je vrtića broj mjesta ograničen i znatno manji od broja djece koje bi roditelji željeli u njih upisati. Zbog toga su i kriteriji mnogo stroži, o čemu su posvjedočili mnogi roditelji. Jedna nezaposlena majka Dada prepričala je svoju borbu, kada mjesto u kvartovskom vrtiću nije dobila zbog toga što ne radi, a posao nije mogla tražiti dok nije riješila problem tko će joj čuvati dijete.

DADILJA KAO SOLUCIJA Takvih je priča mnogo, pa i ne čudi pothvat na koji su se neke žene odvažile. Prekvalifikacija i doškolovanje koji traju i do tri godine iznjedrili su nekoliko certificiranih dadilja koje su otvorile obrt za čuvanje djece. Iako dadilje mogu raditi ili u svojoj kući ili kući obitelji kojoj čuvaju djecu, zasad rade u vlastitom domu. O njihovoj uspješnosti svjedoči i podatak da su im kapaciteti mahom popunjeni.

Marica Kopić, nekad ekonomistica, danas je vlasnica obrta za čuvanje djece Zvjezdice. Nezadovoljna poslom kojim se bavila, odlučila je pokušati nešto sasvim novo. Hrvatski zavod za zapošljavanje pružio joj je prigodu za prekvalifikaciju za dadilju, a s krajnjom realizacijom ideje pomogao joj je i Grad Zagreb subvencijom.

Jednom kad su sve tehnikalije bile riješene, otvoren je obrt “tople i prijateljske atmosfere” koji pruža mogućnost prisnijeg odnosa s djecom, što oni osjete, a i sami roditelji to prepoznaju, tvrdi Marica.

Prisjeća se i kako je to izgledalo u početku, kada je prvo dijete došlo putem preporuke, što se pokazalo kao dobra praksa.

Marica Kopić, nekad ekonomistica, danas je vlasnica obrta za čuvanje djece Zvjezdice.

Nezadovoljna poslom kojim se bavila, odlučila je pokušati nešto sasvim novo. Hrvatski zavod za zapošljavanje pružio joj je prigodu prekvalifikacije za dadilju

Zakon o dadiljama Zakon o dadiljama donesen je u ožujku 2013. godine i daje mogućnost da obrtnica isključivo svojim samostalnim radom obavlja djelatnost kod roditelja.

To ne samo da je u suprotnosti s pravilima struke nego dodatno poskupljuje skrb zbog ostalih davanja koja imaju obrtnici. Dadilja je ovdje u vrlo nepovoljnom položaju, osobito kad ne radi. Taj im Zakon omogućava čuvanje najviše šestero djece ako rade same. Ako im pomaže needucirana dadilja, smiju primiti osmero, a ako im pomaže educirana dadilja, dvanaestero djece.

U brojnim vrtićima broj mjesta je ograničen i znatno manji od broja djece koje bi roditelji željeli u njih upisati - u Foto: Damir Špehar/Pixsell spas stižu dadilje

Danas Marica svaki dan provede i po devet sati čuvajući djecu, i tvrdi da je “svaki dan jedinstven, i svaki se razlikuje”, ali dodaje da se nekih rutina načelno ipak drži, kao što su doručak, užine, igre vani ili unutra, ručak i spavanje, iako su mo-

guće prilagodbe. “Naravno da se spavanje nekad oduži dulje od planiranog jer nekad djeci treba više sna, pa onda ovisno o tome planiramo daljnje aktivnosti”, zaključila je Marica.

Sve igre za djecu smišlja najčešće

Poticaji i besplatna edukacija Ako dadilja radi u vlastitom prostoru, Zakon je obvezuje da mora nabaviti odgovarajuću opremu i osigurati sigurne uvjete za djecu. Dadilja se mora pobrinuti da ima odvojen prostor za kuhanje, blagovaonicu, dnevni boravak, prostor za spavanje, uređen toalet. Cijena koju moraju platiti za otvaranje obrta kreće se između 10.000 i 20.000 kuna. Međutim, tu cijenu ne moraju platiti sami, budući da HZZ svake godine odobrava poticaje u iznosu od 25.000 kuna, a uz to pružaju i mogućnost besplatne edukacije budućih dadilja.

sama, za što joj je, kako tvrdi, potrebno mnogo mašte. Priznaje kako si nekad pomogne i putem stručne literature ili interneta i da je s vremenom naučila da i običan bijeli list papira može biti zabavan materijal, samo ako se osoba dovoljno potrudi. Osim što sama smišlja igre, sama i kuha jer je većini roditelja to draže od naručivanja hrane iz nekog restorana.

“Nije mi na prvom mjestu zarada, birala sam posao koji nikad neće donijeti neku veliku dobit i bogatstvo”, tvrdi Marica i dodaje da zato radi ono što voli, i to joj je najvažnije.

Dodaje i da su roditelji zainteresirani za ovaj način čuvanja djece i

da su im iskustva vječno pozitivna.

U Zagrebu se neto cijena za devetosatnu skrb za jedno dijete u roditeljskoj kući kreće između tri i četiri tisuće kuna na mjesec, ovisno o dadiljinu iskustvu, kvalifikacijama i zahtjevima roditelja. Sklapanje ugovora i plaćanje doprinosa tu bi cijenu povisilo minimalno za tisuću i pol kuna, što je većini roditelja nedostižan iznos.

FINANCIJSKA PERSPEKTIVA Obiteljsko čuvanje djece često stoji i oko 2000 kuna po djetetu, za što lokalna zajednica treba izdvajati sredstva za sufinanciranje, smatraju u Hrvatskoj udruzi dadilja.

Udruga već pet godina okuplja dadilje i pomaže im. Krajnji cilj im je promicanje i razvoj kvalitete njihova rada, profesionalizacija zanimanja i potpora, doprinos stvaranju uvjeta za skrb djece, i pružanje potrebne pomoći.

Stručnjaci se slažu da je za djecu, osobito onu do tri godine starosti, boravak u manjoj grupi i u uvjetima koji najbliže odgovaraju onima u obitelji najpovoljniji za razvoj.

Tekst je nastao u sklopu projekta Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda, koji provodi udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, udrugama Legalina i VIMIO te Gradom Zagrebom. Projekt sufinancira Europska unija. Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost udruge B.a.B.e. i projektnih partnera i ne odražava nužno gledišta Europske unije.

HIV U Hrvatskoj bilježimo 60 novih infekcija virusom na godinu

Samo bez straha, testiranje je anonimno i brzo

Kovačić G Damira kovacic.damira@gmail.com

U

Hrvatskoj se godišnje prosječno zabilježi 60 novih infekcija HIV-om, a trenutačno oko 800 ljudi u zemlji živi s tom bolesti. HIV je virus koji uništava sposobnost obrambenog sustava da tijelo brani od infekcija i bolesti, a posljednji stadij se naziva AIDS. “Mnogi se zbog neinformiranosti boje kontakta s osobama oboljelima od HIV-a, što je neopravdano jer se HIV ne prenosi dodirom ili slinom.

Oboljeli mogu, uz odgovorno ponašanje, sasvim normalno nastaviti život”, govori liječnica Željka Jakolić Mužević.

Osobama zaraženima HIV-om imu-

U Hrvatskoj se besplatno testiranje može obaviti u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Zadru, Puli, Dubrovniku i Slavonskom Brodu nološki je sustav toliko oštećen da ne može svladati zaraze koje u uobičajenim okolnostima nisu velika prijetnja. Problem je što simptomi zaraze HIV-om često izostaju dulje nakon ulaska virusa u organizam pa mnogi zaraženi ne reagiraju na vrijeme. HIV je još neizlječiv, ali antiretrovirusna terapija može produljiti život oboljelima.

Virus je prisutan u krvi, spermi i vaginalnom sekretu. Tijekom nezaštićenoga spolnog odnosa prenosi se kada dođe do dodira sluznice sa sekretima ili krvlju. Također postoji mogućnost prijenosa tijekom dijeljenja pribora za ubrizgavanje droge ili tetoviranja već korištenim iglama, primanja transfuzije, donacije organa, ali i s majke na dijete tijekom porođaja i dojenja.

Rana dijagnoza je vrlo važna za daljnje liječenje HIV-a. U Hrvatskoj se besplatno i anonimno testiranje može obaviti u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Zadru, Puli, Dubrovniku i Slavonskom Brodu.

Test na HIV zapravo ne otkriva virus nego antitijela koja se stvaraju kao odgovor na njega. Taj proces

Foto: Damira Kovačić

obično traje do 12 tjedana i naziva se razdobljem “prozora”. Iz tog razloga, negativan rezultat prvog testiranja ubrzo nakon rizičnog ponašanja ne mora biti ispravan pa je preporučljivo test ponoviti za tri mjeseca.

Testiranje uključuje anonimno popunjavanje upitnika, savjetovanje sa stručnjakom i testiranje krvi ili uzorka sline. Rezultat testa sline gotov je za dvadesetak minuta, dok se nakon krvnih pretraga čeka do tjedan dana. Pozitivan rezultat naziva se preliminarno pozitivnim, što znači da je potrebno provesti detaljnu analizu krvi. Osobe oboljele od HIV-a upućuju se na savjetovanje i liječenje u Referentni centar za dijagnostiku i liječenje HIV-a.

Kultura

Prosinac 2015.

15

STUDOKU Na FPZG-u održana večer najuspješnijih filmova Televizije Student

Filmaši predstavili uspješnice uz najstarijeg stepera u Hrvatskoj

Tancabelić G Karlo tancabelic.karlo@gmail.com

N

isam skroz zadovoljna, mnogo bih toga još mijenjala, rekla je Katarina Škaro, autorica kratkometražnog filma “Feniks”.

U svojem se dokumentarcu pozabavila dijelom života devedesetogodišnjeg stepera Miljenka Pinterića. Ekscentrični Miljenko već je godinama maskota Televizije Student (TVS), ali i Motovunskog filmskog festivala. Jedan je od protagonista predstave 55+ u izvedbi umjetničkog kolektiva Montažstroj.

Organizatorice Dina Cvek i Lana Bene uz pomoć Igora Mirkovića i Tene Perišin pobrinule su se da prosinac 2015. ostane zapamćen u povijesti Fakulteta političkih znanosti. Naime, iako je njihovo zvanje novinarsko, studenti FPZG-a koji su i redoviti posjetitelji poznatog podruma Televizije Student, pokazali su da dobro vladaju filmskim znanjem. U to je ime organiziran Studoku - večer najuspješnijih dokumentaraca u produkciji Televizije Student.

SPECIJALNI GOST Najatraktivniji film večeri bio je “Feniks” koji je premijerno prikazan uzvanicima Studoka. Na važnosti mu je dalo pojavljivanje protagonista Miljenka Pinterića koji je odradio svoju dobro znanu stepersku točku nakon projekcije filma.

“On, kad se kamera upali, počne govoriti i gotovo ga ne treba ništa pitati.

Ipak, nije uvijek bilo lako od njega dobiti odgovore koje tražim. Često se događalo da bih najbolje tonove od njega dobila tek kad bi se kamera ugasila.

Inače, snimanja su bila cjelodnevna jer je Miljenko uvijek inzistirao da se prije uključivanja kamere popije kava, pojede neki desert, a tek onda se može pritisnuti rec”, prisjetila se sa smiješkom Katarina.

Ovoga je bio svjestan i sam Miljenko, pa je pohvalio Katarininu upornost u snimanju. Dodao je da je pred publikom od mladih dana kad je žario i pa-

Iako je njihovo zvanje novinarsko, studenti FPZG-a koji su redoviti posjetitelji poznatog podruma Televizije Student, pokazali su da dobro vladaju filmskim znanjem. U to je ime organiziran Studoku!

uspješnijih filmskih ostvarenja u produkciji Televizije Student, moglo se očekivati da će se na repertoaru naći i laureat “Mijenjamo realnost”, ovogodišnji dobitnik Rektorove nagrade. Film u izradi Marije Žužak i Anje Stanko okupio je tri studenta s tri različita invaliditeta te upoznao s načinom njihova studiranja, ali i rješavanja svih teškoća. U ležernih pedesetak minuta, gledatelji su temeljito upoznali Alena, Reu i Kikija.

“Imala sam osmijeh na licu kada sam gledala dokumentarac na TV-u i pomislila sam da ne vjerujem da sam bila u svemu tome”, podijelila je svoje iskustvo Rea Hraski koju gluhoća ne sprečava da bude uspješna paraolimpijska Tim Petite Ballerine: Renata Šimić Ivan Granić Matej Đuzel Tim Feniks: Katarina Škaro Tim Mijenjamo realnost: Marija Žužak Anja Stanko

Foto: Ana Rogić

Miljenko Pinterić neumorno je stepao za uzvanike Studokua

Filmskoj večeri su nazočili i pročelnik Ivica Lovrić te prorektor Miljenko Šimpraga

rio s dramskom skupinom pa da mu glavna uloga u filmu nije donijela nikakvu nervozu u životu.

Renata Šimić, sada već bivša studentica Fakulteta političkih znanosti (FPZG), nije mogla zamisliti dvije stvari - da film koji je bio kolegin diplomski rad

Anja Stanko i Marija Žužak za svoj film osvojile su Rektorovu nagradu

uspije izaći izvan odaja fakulteta, ali i Hrvatske, te da u skupini muškaraca ona neće biti ta koja predlaže film plesne tematike. “Petite Ballerine” dokumentarni je kratki film o mladoj Ledi koja sanja da postane primabalerina.

“Zasad smo osvojili jednu nagradu –

posebnu nagradu Hrvoja Turkovića, člana žirija na Reviji studentskog filma u Zagrebu. No “Petite Ballerine” primljen je na deset festivala, svuda po svijetu. Od Češke do Kine”, pohvalila se Renata.

S obzirom na to da je bila večer naj-

skijašica, ali i marljiva studentica Kineziološkog fakulteta.

PREPUNA DVORANA “Ako nešto moram izdvojiti, onda je to paraglajding koji sam iskusio na snimanju. Ali također zabava i smijeh koji su bili prisutni tijekom ozbiljnog rada”, priključio se i Kristijan Knežević, koji leti zrakom, vozi bicikl, trenira nogomet i radi sve ono što na prvu loptu ne bismo povezali sa slijepom osobom.

Prepuna A dvorana na FPZG-u pokazala je da je i publiku zanimalo kakvi su “najuspješniji filmovi TVS-a”. No nisu se ni nadali da će dobiti ljupki voditeljski par, pravo pravcato filmsko platno, vremešnog stepera i domjenak nakon svih filmova! Čini se da treća godina rada Televizije Student zaista krije mnogo iznenađenja. A tek je 2015.

UPORNOST Alen Kasumović, student Akademije likovnih umjetnosti, svladava sve prepreke

Za kvalitetne fotografije ruke nisu važne

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

V

eć četiri godine studente slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) ne iznenađuje zvuk invalidskih kolica koja prolaze između njihovih slikarskih pomagala ni povremeno škljocanje fotoaparata.

Djelić onoga što su proživljavali približeno je široj javnosti u prostoru &TD-a na skromnoj, ali prvoj samostalnoj selekciji omiljenih fotografskih radova Alena Kasumovića, studenta pete godine slikarstva na ALU-u.

Alen se od početka studija izdvojio od ostalih studenata, ali ne time što boluje od artroze zbog koje nije u mogućnosti koristiti obje ruke i noge, nego nevjerojatnom upornošću i ambicijom da uvijek bude bolji – i od samoga sebe.

“Upoznao sam Alena na Akademiji kada je bio prva godina. Često je do-

Fotografija Alenu mnogo pomaže i u slikarstvu, iako ih ne voli miješati jer vjeruje da svakom mediju treba pristupati individualno

lazio u našu klasu k ‘starijim’ kolegama vidjeti što ga čeka u budućnosti. S druge strane kada bismo obilazili njegovu godinu u velikoj crtaonici, uvijek bi rado primio ne samo komplimente nego i kritiku svog rada”, prisjetio se Ante Brešić, apsolvent slikarstva.

Ujedno je jedan od protagonista fotografija u kojima se Alen trudio bilježiti vlastitu svakodnevicu, a koja se od 8 ujutro do 8 navečer sastoji od umjetničkog stvaralaštva na fakultetu. Iako se sama izložba sastojala samo do nekoliko izloženih fotografija, posjetitelji su mogli prolistati knjigu u kojoj su sabrana sva ona djela koja Alen smatra dostojnima pokazivanja.

“Ono čime se najviše ponosim kod

I Alen je isprobao ‘selfie’ Foto: Alen Kasumović

svoga sina je to što živi svoj život punim plućima i što nikad ne odustaje.

To što je fizički drukčiji ne ometa ga da uistinu bude sretan i zahvalan na životu koji ima. Mnogim mladima naša velika očekivanja i zahtjevi okoline stvaraju teškoće u ostvarivanju snova. Kad ništa ne očekujemo, dopuštamo da osoba bude to što jest”, kazala je Mirjana Kasumović. Ponosna Alenova majka ujedno je i njegova osobna asistentica koja mu pomaže u obavljanju pojedinih dnevnih aktivnosti te ga vjerno prati u njegovim kreativnim avanturama. Dodala je da s Alenom nikad nije dosadno te zahvalno priznala da njezina sina okružuje mnogo osoba koje su spremne pronaći rješenja za prilagodbe koje su mu potrebne u radu.

Tako mu je fotograf Damir Žižić pomogao s prilagodbom aparata pričvrstivši ga na dršku i na kolica. Osim toga aparatu je dodana vrpca koja Ka-

sumoviću služi kao okidač.

“Fotografija mi se prije uvijek činila nesvladivom. Kako svladati upravljanje kamerom, samu mehaniku, recimo. Za razliku od slikarstva gdje je za izvedbu potrebno uvježbati tijelo, kod fotografije se pojavio izazov, novi izazov, a to je kako si uopće približiti kameru. Kako kameru učiniti dostupnom? Ovdje je bilo potrebno prvo svladati tehniku, pa tek onda ući u to iz nekog drugog smjera – kao fotograf”, oglasio se Alen. Fotografija mu mnogo pomaže u primarnom mediju – slikarstvu, iako ih ne voli miješati jer vjeruje da svakom mediju treba pristupati individualno te potpuno upoznati njihove karakteristike.

Na slikarske je izložbe već naviknut, no s izlaganjem fotografija otvara se novo područje na kojemu se neumorni Alen može ostvariti. I naravno, usput nešto zaraditi!

16

Kultura

Prosinac 2015.

URBANA RJEŠENJA Neizvjesno je što će biti s bivšim industrijskim pogonom u Zagrebu

Čeka li kompleks Badel sudbina zagrebačkog Paromlina?

Kovačićek G Dorotea dorotea.kov@gmail.com

Č

ini se kako su spomenici industrijske baštine u Zagrebu, jedan za drugim, osuđeni na jednaku sudbinu. Grad raspisuje natječaje za urbana rješenja, novčano ih nagrađuje, a zatim zaboravlja. Ili se barem tako čini. I dok se projekti nižu i spremaju pod tepih, nekadašnji tvornički divovi, koji se ne obnavljaju - propadaju.

Jedan od takvih je kompleks Badel, sagrađen u 19. stoljeću za proizvodnju alkoholnih pića, danas pretvoren u skladište, i zgrada tvornice Gorica.

Upravo je ona prenamjenom prostora u dvorane i klubove, postala domom za 22 udruge koje su ondje smještene. Od plesnih škola do boksačkih vreća, u Šubićevoj ulici građani imaju jedinstven objekt koji ujedinjuje sport, rekreaciju i kulturu.

IZVANA ORONUO “Zagrebu nedostaje sportskih i kulturnih centara i mislim da je ova jedinica savršena za tako nešto. Ima odličnu lokaciju, mnogo parkinga uokolo, blizu su tramvajska stajališta, prodavaonice i tome slično”, rekla je Nikolina, jedna od polaznica tečajeva. “Zapravo već dosta ljudi zna za tu lokaciju kao za mjesto na kojem se nešto održava”, dodala je. No rekla je i kako bi se zgrada trebala renovirati. Ljudi koji su željeli ostati anonimni slažu se kako kompleks nagrđuje trg, a samo zdanje izgleda oronulo i nesigurno. Od krova koji prokišnjava do loših instalacija, stanari se susreću s problemima za koje je rješenje jedino potpuna renovacija. Predstavnik većine udruga Mislav Bjažić tvrdi kako je projekt za renoviranje, a ujedno i stavljanje kompleksa u funkciju sportsko-reakreacijskog centra, predan još prije nekoliko godina, ali nikad nisu dobi-

Već nekoliko godina 22 različite udruge smještene u bloku Badel s Gradom pokušavaju dogovoriti renoviranje prostora jer ga samostalno održavaju. Dogovor još nije postignut

Foto: Iris Vuksan

Plesne probe se i dalje održavaju prema planu

Blok zgrada kod tvornice Badel u Šubicevoj ulici

Foto: Goran Stanzl/Pixsell

Trenutačni korisnici odbili su produljiti ugovor sa Zagrebačkim holdingom zbog nove klauzule u kojoj stoji da se stanare može, u slučaju rušenja, izbaciti van u najkraćem roku, bez pružanja alternative tj. ponude zamjenskih prostora

li odgovor iz Grada koji kao vlasnik odgovara za imovinu.

“Novac za urbano rješenje koje predlažemo trebao je doći iz EU-ovih fondova”, tvrdi Bjažić. Također napominje kako takvim financiranjem kompleks ne bi bio samo obnovljen nego i opremljen. “Govorimo o sportskim dvoranama, kazalištima, galerijama...”

Bilo kakvom rješenju na put su stali ponajprije pravni problemi. Trenutačni korisnici odbili su produljiti ugovor sa Zagrebačkim holdingom, zbog nove klauzule u kojoj stoji da se stanare može, u slučaju rušenja, “izbaciti u najkraćem roku, bez pružanja alternative tj. ponude zamjenskih prostora”, rekao je Bjažić. Podsjetimo kako su upravo stanari godinama ulagali u održavanje prostora. Tako-

đer, postavlja se pitanje kamo sve 22 udruge mogu otići?

“Mi smo unajmili dvorane i time sam zadovoljna, lokacija je predobra i šteta za klubove da odu nekamo drugamo”, požalila se korisnica prostora, koja godinama ondje unajmljuje dvorane.

SUDSKI SPOROVI Odgovor koji smo dobili iz Gradskog ureda za prostorno uređenje podsjetio nas je na natječaj iz 2012. godine, koji je raspisan nakon geomehaničkih ispitivanja, istražnih radova i izrade tehničke dokumentacije zgrada kompleksa. Na natječaju koji je ponudio najbolje rješenje za kompleks, jednoglasnom odlukom suda, pobijedio je arhitektonski ured Pablo Pita Architects iz Portugala.

Oni zamišljaju blok kao zelenu jezgru koja bi se sastojala od prolaza, restorana, prodavaonica, ali bi nudila i kulturne sadržaje. Od pročelnice Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Jasminke Lukač doznajemo i kako je na temelju odluke gradonačelnika, 2014. godine osnovana Radna skupina za realizaciju tog projekta. Također je provedena javna rasprava zbog detaljnije izvedbe plana kao preduvjeta za konačno rješenje.

Lukač napominje kako je Grad Zagreb u kontaktu s korisnicima prostora.

“S korisnicima koji prostor koriste bez valjane pravne osnove Grad Zagreb vodi sudske sporove radi iseljenja i naplate potraživanja”, napomenula je.

Unatoč medijskom interesu i velikom zanimanju građana te domaćih i stranih ulagača, čini se kako je neizbježno da pokušaje oživljavanja nekadašnjih jezgri čekaju jedino odgađanja koja na kraju vode potpunom propadanju ili rušenju. Treba li čuvati ili prenamijeniti industrijsku baštinu ili je ispratiti ondje gdje je i industrija u tom dijelu grada otišla – u prošlost?

KAZALIŠTE Praznovjerja postoje otkad i daske koje život znače

Ne zviždi i ne spominji Macbetha!

Levis G Renato renatolevis91@gmail.com

K

oliko ste puta kazalištarcima poželjeli sreću na premijeri?

Kako su oni pritom reagirali? U kazališnom svijetu postoji niz praznovjerja nastalih kad i samo kazalište. Pojedini hrvatski glumci za Global su otkrili koja su praznovjerja još “na snazi”.

Posebno mjesto među svim kazališnim praznovjerjima ima Shakespeareova drama Macbeth kojoj je u kazališnom prostoru najbolje – ne spominjati ime.

“Na jednoj radionici bavili smo se ‘škotskom dramom’ i voditeljica se slobodno koristila originalnim imenom, u tri dana pala je na pločniku i slomila nos, otrovala se ribom i pokvario joj se automobil usred ničega.

Nisam praznovjerna, ali kazalište je mjesto gdje mnogo ovisi o vjeri i

Pravilo je da si kažemo ‘slomi nogu’ ili ‘toi toi toi’, što je svojevrsno tjeranje loše sreće, kaže Danijela Pintarić sreći. Osobno izbjegavam izgovoriti to ime uopće, makar bilo blesavo!”, izjavila je Tara Rosandić iz glumačke družine Histrion. Nasuprot tome, Špiro Guberina iz dramskog ansambla zagrebačkog HNK koji je više puta imao prigodu glumiti u Shakespeareovim djelima, ističe da je ovo praznovjerje “isključivo specijalnost za engleske glumce”.

U paleti kazališnih praznovjerja posebno mjesto zauzima i strah od boja. Na našim pozornicama nesretnom se bojom smatra ljubičasta.

Ovo praznovjerje poznato je i Borisu Svrtanu, glumcu i ravnatelju kazališta Gavella, no on za sebe kaže da nije praznovjeran te ne vjeruje u takve stvari.

“Nije pisano pravilo da određene

boje donose nesreću na pozornici.

Ljubičasta boja samo je pitanje afiniteta”, dodao je Svrtan.

Break a leg! kazališna je fraza za koju je većina čula. U jeziku kazališnog praznovjerja ovaj izraz zapravo znači “sretno” jer bi (navodno) upo-

treba same riječi “sretno” mogla izazvati katastrofu.

“Istina je da je među nama kolegama pravilo da si radije kažemo slomi nogu ili toi toi toi, što je svojevrsno tjeranje loše sreće, nego da im sreću zaželimo na eksplicitan način”, potvrdila je Danijela Pintarić iz Komedije. Dodala je da su neka praznovjerja nastala iz posve realnih razloga, kao, na primjer, zviždanje.

“Svojedobno se zviždukom tehničarima davao znak za spuštanje kulisa pa ako si zviždao bez razloga postojala je realna opasnost da te kulisa poklopi na sceni. Danas imamo ipak napredniji sustav davanja znakova, ali se navika izbjegavanja zviždanja zadržala”, pojasnila je Danijela. Na “zabranu” zviždanja u kazalištu nadovezao se i Boris Svrtan: “U kazalištu nema zviždanja – to je pravilo koje se ne krši”. Špiro Guberina otkrio nam je pra-

znovjerje karakteristično za hrvatska kazališta – pljunuti na glumca prije izlaska na scenu.

“Praznovjerja su prisutna u svim narodima, kulturama i profesijama. U našim se kazalištima glumci uglavnom međusobno popljuju prije premijere, odnosno prije izlaska na scenu. Osobno nisam sklon praznovjerjima. Ako je preda mnom veća kazališna uloga, pomolim se prije nastupa – to je moj ritual”, otkrio je Špiro. Naposljetku, u svojoj višegodišnjoj kazališnoj karijeri Danijela Pintarić susrela se s još jednim praznovjerjem – “glumci uoči premijere često nose svoje majice izvrnute na unutarnju stranu jer vjeruju da im to donosi sreću”.

Kad smo posljednji puta vidjeli da netko na pozornici nosi ljubičastu boju, a kada začuli zvižduk? Možda netko šapne i Macbethovo “ukleto” ime? Toi toi toi, ne ponovilo se!

Kultura

Prosinac 2015.

PUNČKE Iskričava glazbena trojka izdaje novi album

17

O kulturi kulturno

Jesu li autorska prava opterećenje za gospodarstvo?

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

I

Foto: Sanjin Kaštelan

Veseli ženski trio pun je planova za 2016.

‘Malo smo eksperimentirale’ Pauković G Donatella donatella.xx@hotmail.com

N

ovljanka Anja Tkalec, studentica povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, basistica je ženskog benda Punčke.

S Lucijom (vokal i gitara) i Ruby (bubnjevi) postigla je već velik uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni. Njihov žanr nije lako odrediti: neki ih svrstavaju pod punk/rock, a neki pod alternativni/indie bend. Prije nešto više od dvije

Točno deset dana prije Božića djevojke su objavile novi singl ‘Protiv nas’, koji će sasvim sigurno osvojiti radijske i internetske postaje. A onda ćemo čekati još nepuna tri mjeseca do izlaska njihova drugog albuma čije su ime ekskluzivno otkrile za Global - ‘Ništa nije kako se čini’

 Vaš debitantski album ‘Sunčano s povremenom naoblakom’ publika je odlično prihvatila. Što možemo očekivati od novih materijala, mislite li da ćete ostvariti isti uspjeh kao na prethodnom albumu, ako ne i veći?

Na novim smo pjesmama malo više ekEna Baćanović na svakom nastupu dobrano zagrije sperimentirale, što je ujedno zahtijevalo i njezine bubnjarske palice mnogo više vremena. Za prvi smo album imale većinu pjesama i nismo bile toliko svjesne čime se sve može u studiju manipulirati, pa smo bile godine, objavile su debitantski album. Početrelativno brzo gotove. Snimanje drugog alkom 2016. djevojke su obećale novi glazbeni buma sada traje već godinu dana, ali ga naspektakl, a nedavne su posjetitelje Pozitivnog pokon privodimo kraju. U većini pjesama koncerta u Domu sportova uveselile svojim imamo gostovanja naših prijatelja pa je i to standardnim, energičnim nastupom. utjecalo na njihov nastanak. Proces prav Kako je prošao nastup na Pozitivcu? ljenja pjesama sada nam oduzima Nastup na Pozitivnom koncertu bio mi je odveći dio vremena nego na početku ličan. Naravno da je teško biti bend koji otvajer uvijek isprobavamo više načira takav događaj, u dosta ranom terminu i na na kako prijeći s uvoda u kiticu ili tako velikoj pozornici. Pripremile smo se na na refren ili nešto treće. to da će tijekom našeg nastupa publika tek Pjesme na novom albumu dosta ulaziti u dvoranu, ali nas to svejedno nije su različite i teško ih je predstaviomelo da damo sve od sebe te da ljudi već ti u nekoliko rečenica. Imamo las ulaza vide kako Lucija divlja po pozornici ganih i depresivnih pjesama, veselijih, i zainteresirano se približe. Mislim da se na nabrijanih i pomalo psihodeličnih. Uvijek nama moglo vidjeti da smo zadovoljne što je se iznenadim idejama, ritmovima, akordima dio publike zaista došao na vrijeme i poslukoje tijekom probe donese Lucija ili Ruby jer šao naše nove pjesme koje će uskoro izaći u znam da meni to nikad ne bi palo na pamet. javnost na našem drugom albumu.

Mogu reći da će drugi album biti ‘frankenAnja Tkalec publiku najviše voli razbacati prebiranjem žica bas gitare

Imamo laganih i depresivnih pjesama, veselijih, nabrijanih i pomalo psihodeličnih. Uvijek se iznenadim idejama, ritmovima, akordima koje tijekom probe donese Lucija ili Ruby jer znam da meni to nikad ne bi palo na pamet, kaže Anja Tkalec

štajn’ naših ideja i nadam se da će slušatelji znati cijeniti sav uloženi trud. Što se tiče uspjeha – za to se nikad ne zna, ne postoji idealna formula po kojoj ćeš se nekome svidjeti i na koji način će slušatelji reagirati.  Nastupale ste širom Hrvatske, Srbije, Slovenije, Austrije, pa čak i u Nizozemskoj. Moglo bi se reći da imate već dosta iskustva s koncertima. Koje koncerte možete izdvojiti da su vam ostali u najboljem sjećanju i zašto?

Kod mene postoje dva elementa koja kada se poklope čine odličan koncert. Prva stvar je zvuk, a druga atmosfera. Na pozornici nam je najvažnije da svaka čuje svaki instrument.

Tu, naravno, ulogu igraju dobra

Lucija Ivšić kao nadopunu svom snažnom glasu koristi gitaru

pojačala, tonac, monitori. Ako je zvuk dobar i ja se mogu opustiti, a velika je vjerojatnost da će i publika dobro reagirati. Obično samim dolaskom na pozornicu možemo skužiti kakva je publika i kakva je atmosfera. Jedan od najboljih koncerata mi je svakako kada smo bili predgrupa Queensima u Ljubljani na Križankama. Stvarno je nevjerojatan osjećaj kada tek dolaziš na pozornicu i uzimaš instrument da oko 3000 ljudi plješće, a onda kada odsviraš da ti Josh kaže da mu je koncert bio odličan. Osim ovog koncerta u najboljem sjećanju su mi ostali nastupi na SuperUhu u Šibeniku, Terraneo, Sziget festival, nastup s Pipsima u Domu sportova i prvi samostalni koncert u malom pogonu Tvornice koji smo uspješno rasprodale!

ako se najveće polemike u zemlji vode o visini PDV-a ili potrebi za uvođenjem poreza na imovinu, valja fokus okrenuti i prema sektoru od kojeg država također profitira, a to su neporezna davanja ili u narodu mnogo poznatija pod nazivom parafiskalni nameti. Zanimljivo je da kao neporezno davanje, među naknadama za korištenje šuma, voda i drugih prirodnih i manje prirodnih resursa kojima država kontrolira njihovu eksploataciju te renti za izdavanje raznih dokumenata, stoji i naknada nositeljima privatnih autorskih i srodnih prava.

I tu se nameće nekoliko pitanja zbog kojih se sukobljavaju vlast (Ministarstvo financija) s jedne strane i cjelokupna kreativna i kulturna industrija s druge strane. Zašto su autorska prava neporezno davanje ako ih moraju plaćati privatne osobe (umjetnici), a ne državna tijela, koja u sektoru kreativnih i kulturnih industrija ne postoje? Odgovor leži u samom Registru neporeznih davanja u kojem stoji da se “naknada naplaćuje sukladno Tarifama naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela”. Iako postoji Pravilnik o naknadama u tome

Kreativna i kulturna industrija druga je po udjelu prihoda u domaćem BDP-u, zapošljava 124.000 ljudi te je jedna od rijetkih (ako ne i jedina) industrija na kojoj kriza nije ostavila gotovo nikakav trag polju, pitanje je koliko se naknade adekvatno plaćaju unutar same kreativne i kulturne industrije kada su na njihovo plaćanje obvezni svi autori, izvođači i organizatori događanja, kao i ugostiteljski sektor, a znamo i sami da je nemoguće naplatiti naknadu od žive glazbe na svakoj svadbi ili nekoj drugoj fešti.

Prema logici Registra, korist ide samim autorima i izvođačima nekog umjetničkog djela, što je u krajnju ruku neobično. Zašto? Zato što bi to značilo da se novac koji udruge za kolektivno prikupljanje autorskih prava (u RH ih ima osam, a u Pravilniku ih je navedeno šest, pa je pitanje koja je uloga prestalih dviju udruga) daju državi kao naknada u obliku neporeznog davanja, nakon nekog vremena vraća njima, kako bi one mogle isplatiti naknade za autorska i srodna prava svima koji ta prava posjeduju. Ukupno je riječ o više od 160 milijuna kuna u 2014. godini.

Iako vlast polako smanjuje broj neporeznih davanja (od 2013. do danas ih je ukinuto 58), kreativci smatraju da su autorska prava odavno trebala biti uklonjena iz Registra. Kreativna i kulturna industrija druga je po udjelu prihoda u domaćem BDP-u, zapošljava 124.000 ljudi te je jedna od rijetkih (ako ne i jedina) industrija na kojoj kriza nije ostavila gotovo nikakav trag.

Stoga je glavni direktor HDS ZAMP-a, Nenad Marčec, zavapio da “dio autora nije dio udruga za kolektivno ostvarivanje prava”. Također, nije mu bilo jasno kako je moguće da država tretira autorska prava kao opterećenje za gospodarstvo, unatoč navedenim podacima. Zanimljiv je i golem udio samostalnih djelatnika i mikropoduzeća u ovoj industriji, što u očima kulturne javnosti izaziva bojazan za njihov opstanak (možda i opravdanu s obzirom na izdvajanja za kulturu iz državnog proračuna koja jedva prelaze jedan posto).

Je li ovo još jedna u nizu igara pokvarenog telefona između vlasti i kulturnjaka? Hoće li parafiskalni nameti zaista štetiti svima koji se bave glazbom, filmom i sličnim sadržajima ili država time hoće uvesti red u financiranje kulturnog sektora? U ovom labirintu različitih pozicija između kojih postoji dugogodišnja nesnošljivost moguća su dva rješenja: ili će kreativna i kulturna industrija imati povlastice ili će se stvoriti temelj za uvođenje poreza na pjevanje.

18

Svijet/EU

Prosinac 2015.

POLITIČKI TRENDOVI Europska unija na udaru stranaka nove radikalne desnice

by Patricija Alić

1946.

OSNIVANJE UNICEF-a Međunarodni fond za djecu, poznatiji pod nazivom UNICEF, osnovan je 11. prosinca 1946. godine na Osnivačkoj skupštini UN-a. Glavna mu je zadaća najprije bila pružanje pomoći djeci u ratom razrušenoj Europi, a zatim se ideja proširila po drugim kontinentima i UNICEF je postao najveća humanitarna organizacija u svijetu. Danas djeluje u više od 190 zemalja i surađuje sa sličnim udrugama kojima je zajednički cilj svakom djetetu osigurati bezbrižno djetinjstvo.

1922.

NASTANAK SSSR-a I REFERENDUM U UKRAJINI Mjesec prosinac označio je ujedno i početak i kraj najveće svjetske komunističke sile. Osnovan u prosincu 1922. godine, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, punih 69 godina djeluje kao vodeća svjetska supersila koju je priznao UN. Kraj SSSR-a i pad komunizma u Europi započinje 1. prosinca 1991. godine izglasanim referendumom o samostalnosti Ukrajine.

1865.

UKIDANJE ROPSTVA U SAD-u U 19. stoljeću izbio je Američki građanski rat koji je SAD podijelio na robovlasničku Konfederaciju i Uniju kojoj je cilj bio oslobađanje robova. Prvi i neuspjeli pokušaj ukidanja ropstva zabilježen je 1863. godine Proglasom o emancipaciji. Tek 18. prosinca 1865. godine Unija kao pobjednik u ratu potpuno ukida ropstvo u SAD-u.

1973.

ETA U ŠPANJOLSKOJ UBILA CARRERA BLANCA Euskadi Ta Askatasuna, teroristička je organizacija poznatija kao ETA s ciljem ostvarivanja neovisnosti pokrajine Baskije. Najveća akcija koju su izveli bio je atentat na španjolskog premijera Luisa Carrera Blanca 20. prosinca 1973. godine. Pripadnici ETA-e postavili su eksploziv koji je detoniran u trenutku prolaska Blancova automobila.

Hoće li krajnja desnica biti izbor skrivenih preferencija birača?

Gelo G Mihael mgelo996@gmail.com

U

posljednjih nekoliko godina globalna ekonomska kriza, navala migranata i svojevrsna nestabilnost Europe poslužili su kao plodno tlo za razvoj mnogih konzervativnih struja, pod čijim su okriljem počele jačati i radikalnije političke stranke. Stranke “nove krajnje desnice” odbacuju tradicionalni desni “postfašistički” radikalizam, čime na određeni način mijenjaju i osuvremenjuju svoje ideološke i političke stavove. Profesor Goran Čular, stručnjak za političke sustave, kaže kako su takve “nove desne” stranke u Europi prisutne još od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, a javile su se u smislu revizioniranja dotadašnjih desnih radikala, čija se ideologija referirala na onu iz Drugog svjetskog rata.

DESNICA DANAS “Postfašističke stranke iz poslijeratnog razdoblja nisu mogle opstati u europskim liberalno-demokratskim institucijama pa su ih postupno zamijenile nove desne radikalne stranke koje su se prilagodile otvorenom demokratskom društvu”, ističe Čular. One su se donekle oslobodile stigme fašizma i nacizma koje su ih dotad vezale, ali su zadržale radikalnost u pogledima kao što je propagiranje antiimigracijske politike. Razlozi koji dovode do jačanja “nove krajnje desnice” uključuju posljedice modernizacije, globalizacije, ali i slabljenja kolektivnih aktera, na primjer, sindikata. Dario Čepo s Odsjeka za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu objašnjava da su ti faktori pogodili razne društvene grupe te su one “utjehu” našle u podršci reak-

Profesor Goran Čular kaže kako su takve ‘nove desne’ stranke u Europi prisutne još od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća

Jačanje desnice kao posljedica globalizacije primjetno je u brojnim zemljama

cionarnih desnih političkih opcija koje kao krivce za uništenje dobrih vremena u kojima se poštovao autoritet prikazuju homoseksualce, imigrante, manjine. Čepo smatra da je u tom smislu situacija danas loša u Francuskoj, Švicarskoj, Finskoj, Švedskoj, a djelomično i u Austriji jer su u parlamentima tih država sve zastupljenije desne radikalne stranke.

“Najozbiljnija je pak situacija u Mađarskoj gdje je na vlasti FIDESZ. Iako nominalno smatrana strankom desnog centra, FIDESZ je notorno reakcionarna stranka krajnje desnice, čiju sli-

ku uljepšava to da joj zdesna stoji još radikalnija stranka Jobbik”, objašnjava Čepo.

Valja objasniti fenomen koji se javlja u sustavima gdje jačanje jedne stranke krajnje desnice utječe i na postupnu

Dario Čepo s Pravnog fakulteta objašnjava da su razne društvene grupe u podršci reakcionarnih desnih političkih opcija našle ‘utjehu’

radikalizaciju stranke dotadašnjeg desnog centra. Prema Čularu, jačanje radikalne desnice predstavlja neku vrstu pritiska za druge stranke jer su one zbog toga primorane odgovarati na neka socijalna, ekonomska ili imigracijska pitanja o kojima izvorno nisu htjele diskutirati.

Desne mainstream stranke u takvim slučajevima često zauzimaju čvršće stavove kako bi spriječile širenje radikalnijih stranaka, što ih i same, paradoksalno, udaljava od ideologije desnog centra.

RADIKALI U EUROPSKOM PARLAMENTU S obzirom na to da EU-ove članice svjedoče o porastu tog trenda u vrijeme približavanja izbora za Europski parlament, realno je preispitivati mogućnost da u njegovu sljedećem sazivu bude više zastupnika desnih radikala. Čepo potvrđuje tu mogućnost, ali osvrće se i na sadašnji sastav u kojem je više takvih zastupnika i grupacija kao što su Europski savez za slobodu i Europa slobode i demokracije, čiji nazivi iskrivljavaju stvarne tendencije, daleke od demokratskih ideala. Važno je istaknuti da su izbori za EU-ov parlament, u političkom smislu izbori drugoga reda (imaju manje značenje od nacionalnih), čime su podložniji eksperimentiranju i izražavanju nekih skrivenih preferencija birača.

Veća je vjerojatnost da će birači upravo na njima “otići u krajnost” i izabrati zastupnike radikalne desnice. S tim se slaže i Čular te zaključuje da je daljni razvoj i opstanak pojedinih stranaka “nove krajnje desnice” prilično neizvjestan. Popularnost takvih stranaka je, naime, podložna fluktuacijama čak i u kraćim vremenskim razdobljima.

MJANMAR Pobjeda opozicijske stranke NLD na prvim slobodnim izborima od 1989.

Položaj manjine Rohingya i dalje upitan

Lugonjić ‘Mjanmar ne izlazi samo iz desetljeća autoritarne G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

H

odaj dalje. Oni ne mogu ukrasti ono što imaš. Ne, oni čak to ne mogu ni osjetiti - stihovi pjesme “Walk On”, irskih rokera U2, posvećeni su Aung San Suu Kyi, predsjednici mjanmarske stranke Nacionalna liga za demokraciju (NLD), koja je od 1989. do 2010. godine bila u kućnom pritvoru jer vojska nije htjela priznati njezinu izbornu pobjedu. Dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. godine tako je postala simbol borbe za demokraciju u Mjanmaru.

MOĆ VOJSKE Na izborima u studenome, prvim demokratskim u toj državi u posljednjih 26 godina, NLD je osvojio apsolutnu većinu u oba doma parlamenta (ukupno 390 od 664 mjesta), a odlučit će i tko će biti predsjednik države. ”Ovi su izbori početak teškog procesa prema učinkovitoj demokraciji. Potrebno je stvoriti više slobodnog prostora i utjecaja građana”, smatra Vedran Obućina, politolog i stručnjak za Bliski istok i politički islam. Time je vojska, barem na papiru, izgubila vodeću moć u Mjanmaru. Vojska, koja je 1958. godine prvi put preuzela vlast, suočena je s njenom predajom, a vrhovni vojni za-

vlasti nego i iz političko-ekonomske izolacije te represije’, smatra politolog Vedran Obućina

povjednik Min Aung Hlaing sastao se s Kyi i najavio da će poštivati odluku naroda. Vojna je moć velika jer postavlja ministre obrane, unutarnjih poslova i graničnih pitanja te kontrolira policiju i javne službe. “Mjanmar ne izlazi samo iz desetljeća autoritarne vlasti nego i iz političko-ekonomske izolacije, represije i bojkotiranih izbora. Moć će i dalje, dobrim dijelom, biti u vojnim rukama, čak i ako se ostvari novi politički poredak i optimistične dramatične promjene”, ističe Obućina.

Već 2011. godine, osnivanjem polucivilne vlade, Europska unija i SAD ukinuli su Mjanmaru većinu gospodarskih sankcija, a vlast NLD-a trebala bi dodatno otvoriti državu prema svijetu.

Osim demokratizacije njihova je pobjeda važna i u kontekstu odnosa prema muslimanskoj nacionalnoj manjini Rohingya, koja je, prema službenim izvješćima UN-a, najugroženija nacionalna manjina u svijetu. Mjanmarska vlast Rohingyje, njih 1,3 milijuna, ne tretira kao stanovnike svoje države te im nisu osigurana temeljna ljudska i politička prava. Nisu imali ni pravo glasa na izborima. Svjetska javnost

pitanjem Rohingya najviše se bavila 2012. godine tijekom etničkih sukoba s budistima u pokrajini Rakhine. U posljednje je tri godine više od 120.000 Rohingya napustilo Mjanmar zbog mizernog odnosa vlasti i ostalih građana prema njima. Unatoč tome Kyi se u predizbornoj kampanji nije previše bavila njima, smatrajući da situacija nije toliko ozbiljna. “NLD je istaknuo da pitanje Rohingya neće biti među priorite-

tima vlasti. Teško je očekivati da će se NLD sukobljavati s javnošću koja nije na strani ove manjine. Oni nemaju prijatelja u Mjanmaru, čak niti među aktivistima za ljudska prava”, ističe Chris Lewa, voditeljica projekta Arakan koji se zauzima za ljudska prava Rohingya i pokušava upozoriti svijet na njihovu tragediju. Ipak, Lewa ističe da su pripadnici manjine bili sretni ishodom izbora nadajući se da “ako situacija već ne bude poboljšana, barem se neće dodatno pogoršati”. Međunarodna zajednica očekivat će snažniju uključenost nove vlasti u rješavanje tog pitanja.

KYI NEĆE BITI PREDSJEDNICA Iako su mediji skloni davanju Kyi pompoznih epiteta poput “heroine demokracije”, Obućina je tu oprezan. “Ona jest promicateljica demokracije, ali treba pričekati da se vidi kako će se snaći u realnom političkom okruženju”, ističe. Kyi neće moći postati predsjednica Mjanmara zbog toga što joj sinovi imaju britansko državljanstvo, što prema Ustavu sprečava osobu da postane predsjednik. Ipak, ona će odlučiti kome će povjeriti tu dužnost, a njezin je glavni cilj osigurati mirnu i prosperitetnu budućnost Mjanmara. Riječima Bona Voxa, Kyi mora nastaviti hodati i letjeti za slobodom. Ali pritom ne zaboraviti na slobodu manjine Rohingya.

Svijet/EU

Prosinac 2015.

19

PITANJA SIGURNOSTI Kakva je sudbina raznolike Europe nakon napada u Parizu?

Politika iskorištava strah proizašao iz terorističkog kaosa Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

S

vijetom je 13. studenoga odjeknula vijest o terorističkim napadima u Parizu. Mnogo je vremena prošlo otkad je neki događaj tako odjeknuo, iako je i teroristički napad na redakciju Charlieja Hebdoa, također u Parizu, prije gotovo godinu dana bio popraćen u medijima, ovaj je događaj čak iste noći postao temom novinarskih članaka, televizijskih priloga i raznih, ad hoc analiza. Mnogi su se s razlogom počeli pribojavati onoga što će uslijediti nakon novih terorističkih napada i posljedica koje će ovakav napad imati za stanovnike Europe.

Naime, prije četrnaest godina napad na blizance u New Yorku stvorio je potpuno nov pristup pitanjima sigurnosti, žrtve su postale uporištem legitimiteta za intervencije u Iraku, a stanovništvo SAD-a, te u nešto manjoj mjeri Europe, počelo se dijeliti na one “koji su s nama ili su protiv nas” (George W. Bush, 2001.), sve uz stigmatizaciju velikih etničkih ili religijskih skupina.

Upravo se takav scenarij pojavio u predviđanju razvoja situacije nakon Pariza. Pitanja izbjeglica, jačanje desnih stranaka u europskim zemljama, ekonomska kriza koja ističe razlike te postojeći rasizam, dobili su na snazi nakon ovih napada. Tko je neprijatelj i kakva je sudbina raznolike Europe nakon napada na civile u Parizu?

RADIKALNI, OTUĐENI I ZLI Mirnes Kovač, novinar i politički analitičar iz Sarajeva, koji, među ostalim, piše i za Huffington Post i Al Jazeeru, ne slaže se s poistovjećivanjem napada u Parizu s događajem 11. rujna 2001. jer je svijet danas u drukčijim okolnostima.

“Možda pripadam rijetkima koji već dugo govore da u slučaju ISIL-a, koji se sada predstavlja kao globalna prijetnja broj jedan, imamo drukčiju i rekli bismo novu vrstu terorizma”, kaže Kovač. On ilustrira regrutaciju u takozvanu Islamsku državu koja počinje povezivanjem i komunikacijom na društvenim mrežama, što ISIL-u omogućava da “pokupi i u svoje ešalone regrutira sve sporne elemente ovoga našeg frustrirana svijeta”.

Regrutacija, kako kaže, otprilike izgleda ovako: “Sve što vam je potrebno jest da ste radikalni, otuđeni, razočarani u svijet, svjedoci nepravde oko vas, da potječete iz rastočenih obitelji, da su vam traume prevelike, da te vaše teškoće ne vidi vaše društvo, da potječete iz kriminalnog miljea i niste dobili prigodu rehabilitacije, te da svoje ideološko ‘novorođenje’ doživite na društvenim mrežama. S isprintanom crnom zastavom na komadu platna izađete s oružjem ili eksplozivom i počnete ubijati u ime te samonametnute ideologije. Ako ostvarite učinak, zastrašite svoju okolinu, te vaše djelo ‘primijete’ inteligentni PR stratezi ove terorističke organizacije, hitro vam, bilo da ste uhićeni i u zatvoru ili posthumno, izdaju ovjeru tog vašeg čina ‘preuzimajući odgovornost’. I eto, na putu ste u raj, proglašeni ste mučenicima, a strah, pomutnju i posljedice koje ste u svom okruženju stvorili učinak je koji danas najbolje odgovara ISIL-u. Dakle, organizaciji koja sebe želi nametnuti jedinim zaštit-

‘ISIL pokupi i u svoje ešalone regrutira sve sporne elemente ovog našeg frustriranog svijeta’, kaže Mirnes Kovač, novinar i analitičar iz Sarajeva

by Hanan Nanić TERORISTIČKI NAPADI ŠIROM SVIJETA Nakon terorističkih napada širom svijeta u studenome (Nigerija, Turska, Libanon, Francuska, Bosna i Hercegovina itd.), i u prosincu se već dogodilo mnogo incidenata. Tako da se može govoriti o nekoliko napada u Palestini i Izraelu, dva u Nigeriji, te po jednom u Kamerunu, SADu, Čadu, Velikoj Britaniji, Jemenu i Afganistanu.

MARINE LE PEN IPAK IZGUBILA IZBORE U FRANCUSKOJ FRANCUSKA - Nacionalna fronta Marine Le Pen (FN) u prvom je krugu postigla rezultat koji je nacionalni rekord s 28 posto glasova, te je tako bila u vodstvu.

Ipak, u drugom krugu izbora doživjela je debakl. U većini regija pobjedu su odnijeli Sarkozyjevi republikanci, dok ultradesničari nisu pobijedili ni u jednoj regiji.

“Ili si s nama, ili si protiv nas” - stanovništvo se počelo dijeliti

Nemoguće je stalno proklamirati s jedne strane poštivanje ljudskih prava i najviše demokratske standarde, a s druge tolerirati nepoštivanje tih proklamiranih principa u vlastitom dvorištu, kaže Lidija Čehulić Vukadinović, izvanredna profesorica na FPZG-u

nikom, i to svim muslimanima svijeta.”

U kaosu koji je nastao na Bliskom istoku, nastavlja Kovač, neprincipijelnim međunarodnim politikama prema toj regiji, intervencionizmom, abortiranjem demokratskih procesa, izvozom naoružanja i eksploatacijom resursa, oni su vidjeli prigodu.

MENADŽMENT DIVLJAŠTVA Svojim manifestom Upravljanje divljaštvom (Idarat at-Tawahhush) ISIL je ponudio “menadžment divljaštva”, tj. upravljanje kojim će u produljenom konfliktu u Siriji i Iraku ponuditi “sigurnost” i “izlaz”, ali “ideologijom nastalom fuzijom poraženih baasističkih režima u Iraku i onog na izdisaju u Siriji, s rigidnim, neučenim, ekstremnim tumačenjem islama”.

Koje su posljedice? Kovač kao posljedice ističe rast ekstremne desnice u Europi kao odgovor na strah – Front Nationale u Francuskoj ostvario je značajne rezultate na regionalnim izborima jer je “glavni vjetar koji puše u leđa liderki

Marine Le Pen i ovoj ekstremnoj politici upravo kriza s izbjeglicama i strah od terorizma.”

Vrlo je važna spoznaja o kompleksnosti ISIL-ovih udara - nije riječ samo o terorističkim napadima nego i njihovim posljedicama u ovakvim političkim kretanjima i vojnim odgovorima.

Kovač zaključuje kako je svaki islamofobični incident na Zapadu pobjeda ISIL-a, kao i svako kršenje prava manjina, u ovom slučaju muslimana kao građana Zapada.

“Dok to ne shvatimo, nažalost, u novonastalim okolnostima nećemo imati uspjeha u borbi protiv ovakvih ili možda još mutantnijih oblika terorističke pošasti našeg sve izrazitije globaliziranog svijeta”, ističe Kovač.

Lidija Čehulić Vukadinović, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i stručnjakinja za međunarodne odnose, tvrdi kako je nemoguće konstantno proklamirati s jedne strane poštivanje ljudskih prava, pravo naroda na samoodređenje, najvi-

še demokratske standarde, ocjenjivati i procjenjivati sve ostale aktere na temelju tih principa, “a s druge strane tolerirati nepoštivanje tih proklamiranih principa u vlastitom dvorištu. Deklarativno pozivanje na demokratske vrijednosti samo po sebi ne pridonosi miru i sigurnosti u svijetu”, kaže profesorica i dodaje kako se “EU i Zapad trebaju ipak malo zamisliti nad sobom i svojim postupcima, postati iskreniji prema vlastitim građanima i ostatku svijeta, te objektivnije pogledati međunarodne realnosti”.

INDUSTRIJA SIGURNOSTI “Kako nakon napada 11. rujna koji je označio ozbiljnu prekretnicu u odnosu ljudskih prava i pitanja nacionalne sigurnosti, tako i sada, dolazi do suspenzije određenih ljudskih prava, a svakako do ograničenja njihova opsega, a zbog jačanja mehanizama zaštite sigurnosti građana i država”, ističu Sandra Benčić i Sunčica Brnardić iz Centra za mirovne studije, promatrajući paralelu napada u New Yorku i onih u Parizu.

Ističu da do ograničenja prava dolazi većinom u pitanjima zaštite privatnosti (tako da uvijek jačaju mehanizmi i ovlasti sigurnosnoga i represivnog aparata nadzora građana).

“Značajno je to da se mjere povećanja ovlasti represivna aparata uvijek uvode kao privremene mjere izazvane trenutačnom opasnošću”, ali one su u praksi stalne i zapravo nikad ne dolazi do smanjenja ili vraćanja opsega ovlasti represivna aparata. Ukratko, jednom kada krenemo putem sekuritizacije, povratak na ‘normalu’ teško je zamisliv”, ističu. Naposljetku, terorizam nije samo stvar društvene interpretacije nego i društvene konstrukcije.

Upravo ove pretpostavke te stvaranje okruženja straha, tvrde sugovornice, utječu na pristanak građana na upotrebu sile većih razmjera pa i ulazak u rat.

Tako je i u francuskom, ali i u slučaju cijele EU koja je na poziv predsjednika Hollanda pristala ući u rat u Siriji.

DONALD TRUMP ZBOG DISKRIMINACIJSKIH IZJAVA U SREDIŠTU POZORNOSTI SAD - Donald Trump, najkontroverzniji kandidat za američke predsjedničke izbore 2016. godine, nakon diskriminacijskih izjava o meksičkoj i svakoj drugoj populaciji i imigraciji, te stavovima o regulaciji oružja, 8. prosinca izjavio je kako treba zabraniti ulazak muslimana u SAD. Reakcije u medijima i na društvenim mrežama su burne, neke većinski muslimanske zemlje možda će bojkotirati njegove tvrtke i investicije, a iz Bijele kuće je došlo očitovanje o tome kako je Trump ovim sam sebe diskvalificirao s izbora.

OPOZICIJA DOBILA IZBORE U VENEZUELI VENEZUELA - Dosadašnja opozicija i široka koalicija MUD (uglavnom desnog centra) u Venezueli je osvojila kontrolu nad državnim zakonodavstvom, što je značajan udar za socijalističku vladu naftom bogate države.

MUD je osvojio većinu - 99 od 167 mjesta u državnom parlamentu. Dosadašnji socijalistički predsjednik Nicolas Maduro prihvatio je poraz i rekao kako će svi skupa graditi bolje društvo, čija je ekonomija od približno 30 milijuna građana u krizi, potaknutoj, među ostalim, sniženjem cijena nafte na svjetskoj razini.

VELIKE POPLAVE U AZIJI INDIJA - U studenome se područje Madras, čije je središte grad Chennai, zbog konstantnih kiša našlo poplavljeno. Početkom prosinca, tri dana padalina dovela su do masovnih poplava koje su poplavile domove, bolnice, ceste, pruge i aerodrom u Chennaiju. Barem 280 ljudi je dosad poginulo u saveznoj državi Tamil Nadu.

20

Poduzetništvo

Prosinac 2015.

WEB-TRGOVINE Što ih čini uspješnima

Komunikacija s kupcima obvezna je i na internetu

ŽENE U PODUZETNIŠTVU Mlade poduzetnice podijelile iskustva

Jako je važno pratiti ponašanje kupaca, odnosno pratiti što rade na web-shopu, što gledaju, koliko se dugo zadržavaju, ističe Marcel Majsan, predsjednik udruge eCommerce

G ivan.pavic.kt@gmail.com Ivan Pavić

O

sim očekivanja da naručeni predmet dođe na pravu adresu u razumno vrijeme i uz, naravno, povoljnije cijene, malotko zna kako zapravo funkcioniraju web-shopovi. Odgovor na pitanje kako izgraditi pobjednički web-shop dao je Marcel Majsan, predsjednik udruge eCommerce i član žirija za dodjelu ovogodišnje nagrade za najbolju web-prodavaonicu.

Prva tajna dobre internetske prodavaonice, otkrivena na meet-upu koji je organizirala grupa Internet Marketing Zagreb, jest maksimalno involviranje.

“Najvažnije je imati detaljne informacije o proizvodu koji prodajete.

Pogledajte kako to eBay ima uređeno. Najvažnije u vrhu, a ostale specifikacije su pri dnu i čitate ih ako želite. Među ostalim važnim koracima važno je imati kvalitetnu ponudu.

Morate razgovarati s kupcima i pomagati im, zato je važno imati on-line chat na web-shopu“, rekao je Majsan. Nadalje, kao vrlo važne stavke naveo je ažuriranje sadržaja, promoviranje ponude, zadovoljavanje želja i potreba svojih kupaca, dobru povezanost on-line i off-line prodavaonica, a najveću pozornost je usmjerio na mjerenje rezultata i optimizaciju weba.

“Jako je važno pratiti ponašanje kupaca, odnosno pratiti što rade na web-shopu, što gledaju, koliko se dugo zadržavaju. Koristimo alate putem kojih vidimo strelicu miša kupca i točno znamo što treba popraviti ako on nije zadovoljan“, dodao je Majsan.

Tri godine nakon što je Majsan pokrenuo web-shop, bilježi porast prodaje i u on-line i u off-line trgovini.

Međutim, kroz pokretanje web-prodavaonice javio se najveći izazov -

poslovanje u skladu sa zakonskim propisima. Majsan je kao moguće rješenje za taj problem istaknuo suradnju sa zakonodavnim vlastima i uspostavu dijaloga s inspektorima.

Međutim, kako to nije bilo moguće, odlučio se na osnivanje udruge eCommerce. Tajnik udruge Dino Oreški istaknuo je kako je najveći problem Zakon o elektroničkoj trgovini koji je donesen 2003. godine i loše definira odnose u web-trgovini.

“Cilj udruge je educirati i informirati kako bi se izbjegle pravne zavrzlame.

Ona je namijenjena i promicanju razvoja elektroničkog poslovanja u Hrvatskoj”, rekao je Oreški. Postavlja se pitanje koliko je, uz naše zakone, isplativo baviti se web-trgovanjem?

Majsan tvrdi da je to iznimno isplativo, a to potvrđuje statističkim podacima koji pokazuju da je od 2010. do 2015. godine broj korisnika interneta porastao za 43 posto, dok je broj web-stranica porastao za 383 posto.

“Segmentirajte kupce. Sve više ljudi dolazi na web-shopove. Nudite im putem newslettera, i u mailu i na thank you stranici kad završe kupnju.

Pratite korake i napravit ćete odličan web-shop”, zaključio je Majsan.

Foto: Tin Koren

Poduzetništvo nije nešto nedostižno i rezervirano samo za muški spol ili odabrane genijalce

Foto: Ana Grgurić

Sposobne stvoriti veći profit, ali rastrgane između obitelji i posla Alić G Estera estera.alic@gmail.com

S

vjetska statistika pokazala je da su tvrtke koje vode žene 25 posto profitabilnije od onih koje vode muškarci, a i u Hrvatskoj postoji rastući trend ženskog poduzetništva.

Meet-up naziva “Žene u poduzetništvu” okupio je velik broj ambicioznih mladih žena i poduzetnica koje su svima zainteresiranima pričale o vlastitim iskustvima. U panel-diskusiji, koju su organizirale Hrvatska udruga mladih i Ekonomska klinika, sudjelovale su uspješne domaće poduzetnice i obrtnice Kristina Ercegović, Ljiljana Pišpek Mlinarić, Elizabeta Novaković, Valentina Salaj Ćetković, Elizabeta Planinić te Diana Gluhak, nutricionistica i blogerica.

POGREŠNA PERCEPCIJA Osnovni cilj ovog poslovnog druženja bio je približiti svijet poduzetništva mladima uz naglasak na specifičnostima ženske karijere u poduzetničkom svijetu. Gošće meetupa ispričale su prilično različite poslovne početke, ali su se sve složile u jednom – poduzetništvo nije ne-

U poduzetništvu je jedini sudac tržište, a to što ste žena možete iskoristiti ako se ispravno postavite u poslovnom okruženju, istaknula je Elizabeta Novaković što nedostižno i rezervirano samo za muški spol ili odabrane genijalce.

Ipak, žene uglavnom imaju niže plaće od muškaraca, čak i na rukovodećim položajima. Poduzetnica Kristina Ercegović ovaj podatak pripisuje mentalnom sklopu koji, uz društvo koje nas okružuje, prepoznaje kao najvažniji faktor uspjeha.

“Ako manje tražite, manje ćete i dobiti”, rekla je Ercegović te osporila uvriježeno mišljenje da je dobra ideja najvažniji ključ poslovnog uspjeha. Umjesto toga, stavlja naglasak na izvedbu ideje i odlučnost ne odustajanja pred brojnim preprekama.

“Izvjesna razlika u stilu rukovođenja između spolova postoji, ali blagost žena u, na primjer, otpuštanju radnika, ne mora nužno biti pozitivna. Žene moraju biti jednako hrabre i spremne preuzeti rizik, ali i rezati

troškove kada je to nužno”, istaknula je.

Elizabeta Novaković, kreatorica akademskog rokovnika “Acro planer”, slaže se da žene u poduzetništvu nisu sputane kao što je to često slučaj u korporacijama. U poduzetništvu je jedini sudac tržište, a sigurna je i da činjenicu da ste žena možete okrenuti u svoju korist ako se ispravno postavite u poslovnom okruženju.

Valentina Salaj Ćetković osvrnula se na najveći izazov svoje karijere: uskladiti poslovne obveze s obvezama prema djeci, odnosno obitelji.

URED BLIZU KUĆE “Muškarcima je često lakše jer se mogu apsolutno posvetiti razvoju karijere, dok žene moraju razmišljati o tome što će djeca jesti ili kada će napisati zadaću”, ističe Salaj Ćetković.

Ovom je problemu donekle doskočila smještanjem ureda u neposrednoj blizini obiteljskog doma, ali se i dalje svakodnevno suočava sa rastrganošću između ova dva svijeta. No, nije samo blizina ureda važan faktor u uspješnom poslovanju. Treba ipak, stalno pratiti promjene.

“Tržište se mijenja, a čovjek uči dok je živ”, naglasila je Salaj Ćetković.

ON THE RUN Poduzetni Riječani osmislili inovativnu aplikaciju i svoju budućnost uzeli u vlastite ruke

Spojem fitnessa i gaminga do zdrava života

Kršul G Dora dora.krsul@gmail.com

I

zlike kojima odgađate početak bavljenja fizičkom aktivnošću postale su vam svakodnevica? Potencijalno rješenje ovog problema krije se u inovativnoj aplikaciji riječkih studenata koja će vas motivirati da već sutra uskočite u tenisice za vježbanje.

“On the Run”, mobilna aplikacija koja u sebi sadrži elemente fitnessa i mobilnih igara, svojim konceptom motivira korisnike na fizičku aktivnost, pružajući im zabavu unutar i izvan udobnosti vlastitog doma.

GAMING-FITNESS Cijelu ideju u stvarnost provodi VitalShock, tim mladih Riječana koji su se doslovno pokrenuli i svoju budućnost uzeli u vlastite ruke. Luka Filipan novopečeni je magistar računarstva, a s Filipom Stojancem, studentom posljednje godine diplomskog studija računarstva Tehničkog fakulteta u Rijeci, zadužen je za izradu aplikacije. Treći

Kreativci ne žele biti opsjednuti ozbiljnošću i nikada ne žele smetnuti s uma da posao prvenstveno treba voljeti, a tek se onda njime baviti član tima je Damjan Marković, student posljednje godine diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Rijeci, koji brine o online marketingu, istraživanju tržišta te organizaciji tima.

“Ideju za aplikaciju dobili smo na temelju svojeg hobija - trčanja. Uočili smo nedostatak motivacije i odlučnosti korisnika da se počnu baviti fizičkom aktivnošću. Na tržištu je mnogo aplikacija za trčanje, a većina se temelji na praćenju podataka o udaljenosti, broju potrošenih kalorija itd. Mi nudimo iskustvo koje donosi mnogo više”, ističe Damjan.

“On the Run” svojim korisnicima nudi mogućnost praćenja fizičkih aktivnosti poput hodanja, trčanja ili vožnje bicikla. Nakon odrađene fizičke aktivnosti, za koju se dobivaju bodovi, “korisnik počinje koristiti te bodove unutar mobilne igre koja je bazirana na multiplayer platformi gdje možete kreirati svoje likove i s njima se boriti pro-

tiv drugih korisnika”, pojašnjava Luka.

Poduzetni Riječani jedni su od svjetskih pionira spajanja fitnessa s igricama. Naime, ovo tržište nije još ni u svijetu razvijeno pa dečki ovdje vide svoju prigodu za uspjeh. Aplikacija će uskoro biti dostupna na Android, iOS i Windows Phone platformama te će biti besplatna, a naplaćivat će se tek nadogradnje koje ne utječu na ishod igre.

Tim VitalShock, koji je osmislio aplikaciju On the Run, čine Filip Stojanac, Damjan Marković i Luka Filipan Foto: Privatna arhiva

ZOV INVESTITORIMA Ambicije rastu, a njih mogu zadovoljiti samo stabilne financije. “Za sada svoj put financiranja vidimo u obliku crowdfundinga. Kampanja koju ćemo voditi na Kickstarteru, planirana je za početak 2016. godine, a idemo na još nekoliko natjecanja u ovom dijelu Europe gdje također možemo osvojiti jednu od financijskih nagrada, ali i upoznati potencijalne investitore”, ističe Filip i dodaje kako im je velika želja ostati u Hrvatskoj, no kako kaže, idu

tamo gdje će ih posao odvesti.

Tvrtku još nemaju, a najvjerojatnije će je otvoriti u Irskoj. Problem je, kaže Luka, što “hrvatske tvrtke ne mogu naplaćivati aplikacije niti dodatke putem Google Play Storea, a nama je to nužno”.

Na natjecanjima u kojima su sudjelovali ostvarili su velike uspjehe, a sve pohvale i kritike dodatan su im motiv za što kvalitetniju izradu aplikacije. U sljedeća tri mjeseca, Luka, Filip i Damjan najavljuju najtežu borbu – onu za investitore. Dečki su vrlo kreativni i u svojim objavama na Facebooku - ne žele biti opsjednuti ozbiljnošću i nikada ne žele smetnuti s uma da posao prije svega treba voljeti, a tek se onda njime baviti. Kratkoročni plan je što prije izbaciti “On the Run” na tržište, a dugoročno planiraju osvojiti svijet raznim novim proizvodima.

“Za razliku od mnogih drugih projekata, nacionalno tržište nije nam dovoljno za poslovanje s dobiti tako da od početka moramo razmišljati globalno”, ambiciozno zaključuju kreativni Riječani.

Poduzetništvo

Prosinac 2015.

21

ON-LINE ZARADA Originalnim videoklipovima do slave i novca

U Hrvatskoj samo rijetki svoje džepove pune na YouTubeu

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

I

nternet odavno nazivaju mjestom bezgraničnih mogućnosti, a za zaradu putem njega nisu potrebne diplome, tečajevi ili radno iskustvo nego samo talent, kreativnost i korisnički račun na jednoj od multimedijskih platformi. “Sve je više načina za internetsku zaradu – od izravne prodaje glazbe putem servisa poput Bandcampa do autorskih naknada od downloada i streaminga glazbe na servisima poput Deezera, iTunesa, Google Play Musica”, kaže Nina Bočvarov iz Hrvatskog glazbenog saveza Unison.

SVI TO MOGU Nije potrebno biti profesionalni umjetnik da bi se moglo profitirati jer onaj tko privuče određeni broj pratitelja može povući dio svote novca koja se akumulira oglašavanjem na određenom glazbenom ili videouratku.

“Prema svim je pokazateljima digitalni video platforma koja najviše raste u oglašavanju. Sponzori žele imati svoju reklamu na videu gdje se publika veže sa sadržajem”, ističe Matej Lončarić, voditelj YouTubeova kanala Joomboos.hr, koji je pokrenut prije mjesec dana u sklopu jedne medijske kuće, a poznat je po dovođenju jednog od najpopularnijih youtubera, Vitalyja Zdorovetskog.

Poznati su mnogi vlogeri koji se bave temama od sporta do mode, a svoju popularnost temelje na zanimljivosti i konzistentnosti sadržaja. Jednako je s glazbom. Početi se može s beatom sklepanim na računalu.

“Bavim se glazbenom produkcijom sedam godina. Počeo sam bez predznanja o glazbi, a danas imam studio i surađivao sam s izvođačima iz cijelog svijeta”, govori glazbeni produ-

‘Digitalni video platforma je koja najviše raste u oglašavanju. Sponzori žele imati svoju reklamu na videu gdje se publika veže sa sadržajem’, kaže Matej Lončarić, voditelj YouTubeova kanala Joomboos.hr

Na 3. MAKK-u govorilo se i o novim načinima zarađivanja na glazbi i filmovima

cent umjetničkog imena Def Starz te objašnjava kako se može zaraditi zaradom od tantijema, zakupa, prodaje robe s logom, reklama na YouTube-u ili od izrade svojih zvukova i njihove prodaje producentima.

AUTORSKA PRAVA Zakonodavci i institucije za kolektivno prikupljanje autorskih prava očito ne mogu pratiti tempo napretka tehnologije i poduzetničkih mogućnosti koje on donosi. Na ovakve oblike zarade gleda se s oprezom zbog ne-

‘Sad možete biti najavljeni uz pomoć tweeta, kao što je to učinio Justin Bieber za Carly Jepsen.

Možete raditi obrade i postati megazvijezde. Ed Sheeran je tako postao popularan. Ista je stvar s vlogovima i klipovima na Vineu’, kaže Ceco Gaković

Foto: Mia Musulin

reguliranosti virtualnog tržišta, ali i bojazni od povrede autorskih prava.

Najliberalnija je u tom pogledu Kanada koja je 2012. izglasala kontroverzne dopune zakona o autorskim pravima.

“Sadržaj koji generiraju korisnici iznimka je koja omogućava da osoba iskoristi djelo zaštićeno autorskim pravom kako bi stvorila potpuno nov sadržaj”, ističe Victor Nabhan, predsjednik Međunarodne udruge književnika i umjetnika, na 3. međunarodnoj autorskoj kreativnoj kon-

ferenciji, gdje je, među ostalim, i zarađivanje putem web-platformi bila tema. Tako je legalizirana pojava filmskih parodija, mash-upa, remiksa ili snimki u kojima netko pjeva ili pleše na melodiju određene pjesme gdje potencijalne zvijezde postaju vidljive izdavačkim kućama.

Iako se neki poznati umjetnici poput Taylor Swift, Neila Younga ili Davida Byrnea protive suvremenim načinima prikazivanja svojih djela, drugi su pak iskoristili priliku i stvaranjem vlastitog sadržaja postali slavni.

“Sad možete biti najavljeni s pomoću tweeta, kao što je to učinio Justin Bieber za Carly Jepsen. Možete raditi obrade hitova i postati megazvijezde. Remiksi na Sound Cloudu su dobar primjer. Ed Sheeran je tako postao popularan. Ista je stvar s vlogovima i klipovima na Vineu”, kaže Ceco Gaković, poduzetnik u digitalnim industrijama, u svom govoru na 3. MAKK-u, opisujući kako uspjeti na digitalnom tržištu.

NEPOZNAT SEKTOR U Hrvatskoj ovaj oblik poduzetništva nije potpuno poznat. Iako postoje pojedinci koji putem vlogova ili glazbene produkcije pokušavaju osvojiti globalno tržište, glavnu riječ vode profesionalni umjetnici koji su uzeli poslovanje u svoje ruke te uz vlastite korisničke račune, dijele sadržaje s publikom. Prihodi su maleni jer, ističe Nina Bočvarov, “dosta toga ovisi i o dolasku drugih glazbenih servisa na domaće tržište kao i broju slušatelja, odnosno korisnika tih servisa.”

Bez obzira na trendove na multimedijskim platformama, ipak sve ovisi o kreativnosti i volji pojedinaca.

“Kao i u svakoj većoj industriji, plafon za zaradu ne postoji. Ovisno o vama, možete zarađivati dodatni džeparac, milijune ili nešto između”, zaključuje Def Starz.

AMODO Hrvatski start-up u svojoj aplikaciji spojio autoindustriju, osiguravajuće kuće i vozače

Grade biznis na revoluciji sigurne vožnje

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

B

iti uspješan poduzetnik znači provesti u djelo ideju koja nije dosad postojala na tržištu. Upravo je to učinio Gorjan Agačević kada je prije dvije godine stvorio Amodo, tvrtku koja svojim aplikacijama povezuje autoindustriju, osiguravajuće kuće, prijevoznike i vozače. Tvrtka je zapravo spin-off nastao iz ideje razvijene u Studiju revolucije, čiji je začetnik Agačević.

Tajna povezanosti ovih naizgled nespojivih sektora krije se upravo u njihovu međusobnu odnosu. “Ciljevi osiguravajućih kuća dosta su dobro usklađeni s ciljevima i nastojanjima njihovih klijenata. Kao što vozač ne želi imati nezgodu na cesti, tako to ne želi ni osiguravajuća kuća. Isto vrijedi i za druge proizvode osiguranja. Koristimo upravo taj aspekt kako bi sa svojom tehnologijom omogućili da obje strane ostvare prednosti”, ističe direktor Agačević.

Amodo to čini posebnom aplikacijom

Aplikacije koje nudi Amodo kompatibilne su s velikim sustavima kontrole prometa u gradovima, poput Smart Cityja

Web-developeri Amoda rade na prikupljanju podataka, ali i na unapređivanju postojećih i stvaranju novih aplikacija Foto: Milan Dalmacija

koja bilježi navike vozača, uz pomoć raznih parametara procjenjuje najbrže rute kretanja te vodi računa o uvjetima na cesti i vremenskim uvjetima. Također, postoje aplikacije kojima osiguravajuće ili prijevozničke tvrtke nagrađuju svoje vozače na temelju dobivenih parametara o njihovu ponašanju u prometu. No tu Amodo ne namjerava stati.

“Trenutačno dovršavamo novu varijantu tehnologije koja će naći primjenu u zdravstvenom i životnom osiguranju, a potom ćemo dodati i podršku za osiguranje nekretnina”, kaže Agačević i dodaje kako na cijeli razvojni put zaposlenici gledaju s optimizmom.

Rad Amoda prepoznat je u studenome na Zagreb Connectu, konferenci-

ji u organizaciji Grada Zagreba i izraelskog veleposlanstva u Hrvatskoj, na kojoj su osvojili glavnu nagradu od 50.000 kuna i šestomjesečni proces inkubacije u Velikoj Britaniji. Ta nagrada omogućuje potencijal otvaranja novog tržišta, iako je Amodo već prisutan u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama s više od 20.000

korisnika. Zbog toga su, napominje Agačević, spremni proširiti svoj mladi tim i zaposliti nove djelatnike.

Još jedna posebnost ovog start-upa krije se i u njegovoj kompatibilnosti ne samo s fizičkim i pravnim osobama nego i sa sustavima kontrole prometa i njegovih karakteristika, što je dodatna dimenzija u stvaranju novih aplikacija.

“Podaci koje imamo o vozačima daju odličnu indikaciju o stanju na cestama, nezgodi na putu, korištenju gradske prometne infrastrukture, pa čak i vremenskim uvjetima. Svi su ti podaci relevantni i za neke druge primjene unutar koncepta poput Smart Cityja, tako da očekujemo da će na dulji rok naša platforma zaista biti integrirana s jednim takvim sustavom”, napominje Agačević.

Time Amodo proširuje svoj krug s vozača, prijevoznika i osiguravatelja na čitav prometni sektor u operativnom i akademskom smislu, što ostavlja mogućnost standardizacije ovakvog načina kontrole prometne kulture u budućnosti.

22

Novac

Prosinac 2015.

SPONZOR RUBRIKE

ŠTEDOPIS Novi portal neprofitne udruge educira o financijama

Mladi su danas suočeni s osnovnim neznanjem o novcu

‘Svijet je sve sofisticiraniji - kako da se nosimo s kriptovalutama ako ne znamo razliku između tekućeg i žiroračuna”, istaknuo je Leo Fel, dopredsjednik Udruge srednjoškolaca Hrvatske

Jakovina G Petra petra.jakovina@gmail.com

H

rvatski građani duguju 33,6 milijardi kuna - što nije iznenađujuće kada znamo da nikad nisu dobili niti osnovne lekcije o upravljanju novcem. Tome je na kraj odlučila stati neprofitna udruga Štedopis, na čijem se portalu može besplatno educirati o financijama. Projekt je nastao u suradnji privatnoga i javnog sektora da bi zajedno kreirali zabavne i inovativne programe financijskog obrazova-

nja s naglaskom na djecu i mlade. Cilj udruge je buduće generacije naučiti kako donijeti ispravne financijske odluke za osobne, obiteljske ili poslovne potrebe da bi bili financijski pismeni i odgovorni građani.

SLIČAN PROJEKT PROVEDEN U RUMUNJSKOJ Marina Ralašić, predsjednica Štedopisa, istaknula je da “moramo mlade učiti upravljati novcem kako bismo im omogućili da kvalitetnije žive”, i dodala kako je svrha svih aktivnosti financijske pismenosti poticati odgovoran

Cilj udruge Štedopis je buduće generacije naučiti kako donijeti ispravne financijske odluke za osobne, obiteljske ili poslovne potrebe Foto: Štedopis

Najbolji božićni poklon: INmusic blagdanski paket Do 17. prosinca najbrži i najvještiji još imaju priliku odgovorom na osam pitanja iz povijesti festivala i bendova koji su na njemu nastupili osvojiti čak 30 blagdanskih paketa

P

rvi headlineri već su poznati tako da nema najvećeg i najcjenjenijeg domaćeg festivala. razloga da ne požurite i nabavite INmuBlagdanski paket možete, naravno, kupiti i to sic blagdanski paket! Poklonite ga nekom do kraja godine ili do isteka zaliha, ali složit tko vam je drag ili, zašto ne, samima sebi, jer ćete se da je puno slađe osvojiti tako vrijedan INmusic već sad za novo izdanje najavljuje izdar znanjem i vještinom. vrsnu zabavu.

OTP banka se i za to pobrinula tako da, ako I ove godine INmusic u suradnji s partnerima već niste, imate još malo vremena da se okušate u kvizu „Upadni na INmusic“ na našoj Fanastavlja i tradiciju ponude posebnog blagdanskog paketa koji je već nekolicebook stranici. ko sezona iznimno traženi poDo 17. prosinca najbrži i najOTP banka osiguklon. još imaju priliku odrava vaučer u izno- vještiji Ožujsko pivo će s dvije limengovorom na osam pitanja iz su od 100 kuna za ke omiljenog hrvatskog piva povijesti festivala i bendorazveseliti sve “žedne” ljubiizradu ili nadopunu va koji su na njemu nastupitelje dobre glazbe, OTP banli osvojiti čak 30 blagdanskih njene MasterCard ka osigurava vaučer u iznopaketa. contactless presu od 100 kuna za izradu ili Oni koji to ipak ne uspiju i paid kartice nadopunu njene MasterCard dalje će imati šansu, jer će contactless prepaid kartice, a nove krugove kviza OTP banzahvaljujući upravo MasterCardu ovogodišnji ka organizirati još u dva navrata prije početka INmusic blagdanski paket bogatiji je za posebfestivala u lipnju. no dizajnirani etui za karticu koji se može zaliZa sada je poznato da na novom izdanju INmujepiti i na poleđinu mobitela. sic festivala koji će se održati od 20. do 22. lipINmusic festival u paket je dodao festivalsku nja 2016. na čak tri jarunska otoka nastupaju majicu s originalnim dizajnom napravljenim Florence + The Machine i Motörhead, a vjeposebno za festivalske blagdanske pakete i, rujemo da će nam organizatori prirediti još donajvažnije od svega, trodnevnu festivalsku ulasta ugodnih iznenađenja. Veselimo se novom znicu za jedanaesto izdanje najdugovječnijeg, INmusicu!

SPONZORIRANI ČLANAK

odnos građana prema novcu i senzibilizirati javnost o važnosti osiguravanja bolje financijske budućnosti. Profesorica Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dijeli to mišljenje i smatra kako bi bilo sjajno da je ovakva inicijativa pokrenuta još devedesetih.

“Posebno je važno ova znanja razvijati u djece i mladih jer su oni osobito ranjiva skupina”, ističe Ivanov. Privatni sektor svjestan je te potrebe što pokazuje i uključivanje Visa Europe u projekt, čiji country manager Davor Kršul otkriva da su bili partner sličnom projektu provedenom u Rumunjskoj te da im je drago što i oni mogu mladima dati vještine potrebne za uspjeh u digitalnoj ekonomiji.

Ministarstvo financija državni je koordinator svih aktivnosti u području financijske pismenosti i do kraja godine predstavit će podatke istraživanja financijske pismenosti za građane između 18 i 79 godina. Znanstvena savjetnica Ekonomskog instituta Maja Vrhovec smatra kako na razinu financijske pismenosti velik utjecaj ima znanje, ali dodaje da “nije manje važan ni utjecaj ponašanja, namjera stavova i uvjerenja”.

JAVNI INTERES Nevenka Lončarić-Jelačić iz Agencije za odgoj i obrazovanje napominje kako je financijsko obrazovanje uključeno u sadržaj Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i

srednje škole, no provodi se sporije zbog prethodne potrebe obrazovanja nastavnog kadra.

Kako na to gledaju sami učenici prokomentirao je Leo Fel, dopredsjednik Udruge srednjoškolaca Hrvatske, koji je istaknuo da smo “suočeni s elementarnim neznanjem, a svijet je sve sofisticiraniji - kako da se nosimo s kriptovalutama, ako ne znamo razliku između tekućeg i žiroračuna”. Zaključak je svima isti - financijska pismenost je javni interes, a financijsko obrazovanje što prije treba uvesti u osnovne i srednje škole.

Marina Ralašić, predsjednica Štedopisa, ističe da ‘moramo mlade učiti upravljati novcem kako bismo im omogućili da kvalitetnije žive’

Važno je razgovarati o financijama Mladi se od najranije dobi susreću s novcem, ali se o novcu ne razgovara u obitelji, vrtiću, školi, sveučilištu, piše portal Štedopis.hr. Obrazovni sustav u Hrvatskoj ne nudi niti osnovno financijsko obrazovanje pa mladi ne znaju procijeniti izazove i rizike na financijskom tržištu, posljedice neznanja su loše poslovne odluke, pad prihoda, zaduženost i u konačnosti gubitak radnog mjesta.

Potvrđuje to međunarodno istraživanje OECD-a PISA 2012 koje zaključuje da hrvatski petnaestogodišnjaci nisu sposobni donijeti ispravnu financijsku odluku i planirati budućnost. OECD je još 2005. godine predložio da se financijsko obrazovanje uvede u škole, što mnoge zemlje i pokušavaju.

Sve više mladih morat će sami stvarati svoje prilike za vlastiti posao, a ne čekati da ih zaposli drugi, javni ili privatni sektor. Pred mladima su mnogi izazovi, od svladavanja osobnih vještina poput komunikacijskih, upravljačkih i prezentacijskih, pa do pisanja poslovnih planova i razumijevanja financijskih izvještaja.

* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike

Kolumne/komentari/mišljenja REAGIRANJE

U Hrvatskoj se provode postupci za unapređenje kvalitete znanosti

G

Agencija za znanost i visoko obrazovanje javnost@azvo.hr

A

gencija čestita prof. dr. sc. Đikiću na svim njegovim dosadašnjim uspjesima, a posebno na članstvu u Europskoj akademiji znanosti, kao i doprinosu razvoju znanosti na dobrobit cijeloga društva. Iako iznimno poštujemo mišljenje ovoga međunarodno priznatog znanstvenika, želimo ukazati na činjenicu kako se u Hrvatskoj provode postupci čija je svrha unapređenje kvalitete u području znanosti (visokog obrazovanja), a što je suprotno onomu što se sugerira naslovom članka “Hrvatska znanost u kroničnoj je uspavanoj fazi”.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje nacionalna je agencija za osiguravanje i unapređenje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju osnovana u skladu s europskim modelom agencija za vanjsko vrednovanje. AZVO provodi različite postupke vrednovanja, koji su usklađeni s Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ESG).

Najveći je naglasak na reakreditaciji visokih učilišta i znanstvenih organizacija koji taj postupak prolaze svakih pet godina. U reakreditaciji sudjeluje stručno povjerenstvo čiji su članovi neovisni stručnjaci iz Hrvatske te uglednih inozemnih sveučilišta izabrani prema kriteriju izvrsnosti u svom području. Nakon posjeta vrednovanoj instituciji i iščitavanja potrebne dokumentacije, stručno povjerenstvo sastavlja izvješće s konkretnim preporukama za unapređenje kvalitete rada. Institucije koje su uspješno prošle postupak vrednovanja zadovoljavaju nužne standarde, a što potvrđuje vjerodostojnost njihova rada. Same institucije ističu kako su kroz ovaj postupak osvijestile vlastite prednosti i nedostatke te da su od uglednih međunarodnih stručnjaka dobile vrijedne smjernice za daljnji rad.

Osim reakreditacije znanstvenih organizaci-

Najveći je naglasak na reakreditaciji visokih učilišta i znanstvenih organizacija koji taj postupak prolaze svakih pet godina ja, čija je svrha unapređenje kvalitete znanstvene djelatnosti, a time i jačanja prepoznatljivosti hrvatske znanosti u međunarodnim okvirima, Agencija provodi i postupke reakreditacije visokih učilišta, kojima se, među ostalim, traži i podizanje razine institucionalnih politika visokih učilišta za prepoznavanje i poticanje znanstvene izvrsnosti, profiliranje i podrška istraživačkim grupama i pojedincima, a što u konačnici pridonosi sustavnom podizanju kvalitete u znanosti.

U skladu s naporima profiliranja vrhunskih istraživačkih skupina i poticanja izvrsnih istraživanja s potencijalom za inovacije i tehnološki transfer, u Hrvatskoj su 2014. i 2015. godine provedeni i postupci vrednovanja znanstvene kvalitete u svrhu osnivanja znanstvenih centara izvrsnosti. Postupci vrednovanja iznjedrili su i identificirali ukupno 13 istraživačkih grupa u svim područjima znanosti s ukupno oko 300 istraživača iz institucija diljem Hrvatske s ciljem provođenja vrhunskih istraživanja na razini globalne kvalitete. Osim sredstava osiguranih u državnom proračunu, ovim postupkom centrima je omogućeno korištenje mnogo značajnijih iznosa sredstava fondova Europske unije za istraživanje i razvoj.

Možda je upravo centre izvrsnosti prof. dr. sc. Đikić prepoznao kao “manji broj vrlo uspješnih grupa”, međutim kada bi takvi primjeri dobili više medijskog prostora, vjerujemo da bi dali poticaj i drugim našim znanstvenicima i istraživačima, a tada bismo mogli govoriti o “većem broju uspješnih skupina i pojedinaca”. Uz to svakako treba spomenuti i pitanje financiranja u znanosti, koje je za mnoge znanstvenike i istraživače otegotna okolnost.

Kako pokazuju navedeni primjeri, u hrvatskoj znanosti se događaju pozitivni pomaci, a vjerujemo kako će u budućnosti biti još i snažniji.

Prosinac 2015.

23

Hrabrost je vikati da sustav ne funkcionira i da je car gol

U

Hrvatsku sam se vratila prije dvije godine s doktoratom sveučilišta Massachusetts Institute of Technology (MIT), na kojem sam se školovala pet godina. Vratila sam se uglavnom iz privatnih razloga, ali i zbog onoga što smatram da je vrlo važno, a što je spominjao i profesor Đikić u posljednjem broju Globala - kako bih pridonijela stvaranju kritične mase. Osim toga smatram da je Fakultet strojarstva i brodogradnje na kojem trenutačno radim zaista jedan od najkvalitetnijih u Hrvatskoj. Iako većina kolega ovu moju odluku shvaća i cijeni, nigdje nisam naišla na toliko skeptičnih komentara kao u Hrvatskoj gdje, nažalost, čujem mišljenja kao što su: “Da je imala prilike uspjeti vani, sigurno se ne bi vratila”. Moram priznati da se na takve ljude čak i ne ljutim jer shvaćam da iz njih govori veliko neznanje. Svi oni s međunarodnim iskustvom znaju koliko je vrata otvoreno nakon doktorata na najboljim svjetskim sveučilištima, pa samim time još više cijene moju odluku o povratku.

Kao povratnica iz vrlo kompetitivnog sustava cijenim neke od prednosti sustava manje opsjednutog rezultatima. Kriteriji napredovanja na najboljim američkim sveučilištima nevjerojatno su visoki u usporedbi s Hrvatskom, a usudila bih se reći i većinom Europe. Iako bi visoki kriteriji trebali rezultirati filtriranjem onih najboljih, nažalost, u praksi je rezultat često inflacija znanstvenih članaka te pad kvalitete nastave i mentorskog rada. Danas, kada i najbolja sveučilišta počinju uviđati pogreške takvog pristupa, žao mi je vidjeti da pojedinci u Hrvatskoj forsiraju broj članaka kao najvažniji kriterij kvalitete. Također imamo kvalitetno preddiplomsko i diplomsko školovanje, barem na tehničkim fakultetima s kojima imam više iskustva. Uz to što je kvalitetno, školovanje je za studente besplatno. Vrlo je nezgodan položaj mlade osobe koja nakon završenog studija u SAD-u duguje stotine tisuća dolara kredita.

Istaknula bih tri segmenta koja, prema mom mišljenju, najviše nedostaju ako govorimo o hrvatskoj akademskoj zajednici, ali primjenjivo i mnogo šire.

Negativna selekcija traje već dugo i posljedice su vrlo vidljive. Često se susrećem sa situacijom da slušamo mišljenja ljudi koji u normalnom sustavu nikad ne bi bili niti pozvani za stol. Pretpostav-

Žakula G Tea tzakula@fsb.hr

Danas, kada i najbolja sveučilišta počinju uviđati pogrešku takvog pristupa, žao mi je kad vidim da pojedinci u Hrvatskoj forsiraju broj članaka kao najvažniji kriterij kvalitete ljam da su dovoljno glasno vikali da su stručnjaci, pa im je netko nakon nekog vremena povjerovao.

Jer kad kriterija nema, onda je sve dobro. Nadalje, pod krinkom kriterija kao što su godine provedene na određenoj poziciji, norma-sati, linije napredovanja i slično, često se izabiru ljudi po inerciji, a ne istinskoj vrlini. S druge strane poznajem vrhunske mlade znanstvenike koji su doktorirali na najboljim svjetskim sveučilištima i koji bi se vratili da im se ponudi adekvatna pozicija. Međutim, takve stvari se ne događaju, a sve pod motom “svi smo mi isti i svi trebamo čekati u istom redu”. O ovome govorim iz osobnog iskustva jer niti dvije i pol godine od mog doktorata na najboljem tehničkom sveučilištu na svijetu te povratka, za mene se “ne može” pronaći docentsko mjesto, a što kod mojih američkih profesora i kolega izaziva zgražanje.

Hrabrost je studentima dati zadatke koje ni sam ne znaš riješiti. S takvim sam se pristupom prvi put susrela na MIT-u i shvatila da se njime najbrže stvaraju intelektualci, selektiraju najbolji i ja-

čaju oni koji su sposobni stvoriti nove vrijednosti.

Nadalje, hrabrost je preuzeti inicijativu, unatoč strahu od neuspjeha. Imamo kulturu u kojoj netko samo čeka vaš neuspjeh kako bi prikrio vlastitu nesposobnost. U SAD-u se sustavno uči da treba što brže i što češće pasti, kako bi nakon toga uspjeli u idućem projektu. Takav pristup mi je omogućio da se oslobodim nekih vlastitih mentalnih granica i prihvatim neuspjeh kao neizbježan dio uspjeha. Napokon, hrabrost je vikati da sustav ne funkcionira i da je car gol, unatoč tome što se one koji to čine uglavnom proglašava naivcima i glupanima.

Ono čega nam, prema svom mišljenju, najviše nedostaje jest strast, inspiracija, ideja veća od naših malih, osobnih interesa. Iako u Hrvatskoj susrećem vrhunske studente i znanstvenike, mnoge od njih sustav je uspavao i napravio ciničnima. Vrlo je malo onih koji imaju želju za borbom i mijenjanjem svoje sredine, što dovodi do okruženja koje djeluje sivo i ustajalo. Nadalje, ono što je karakteristično za Hrvatsku, a rekla bih i za velik dio europske akademske zajednice, jest velika hijerarhija. Iskustvo je neprocjenjivo i svakako vrlo korisno u bilo kojem sustavu. Međutim, u današnjem svijetu, koji je vrlo dinamičan i nesiguran, važnije je imati svježe ideje, borbenost te moć transformacije, a to dolazi od mladih, onih koji imaju veliku energiju i želju za dokazivanjem. Dok je u SAD-u to već davno prepoznato, vrsne mlade ljude u našoj se sredini strašno sputava. Posebno mi smeta što se godine staža uzimaju kao referenca iskustva, pa se tako pod krinkom iskustva i mudrosti često prikrivaju inercija i nedostatak ideja.

Kao zaključak, slažem se s profesorom Đikićem da mladi samoinicijativno trebaju naći ono što ih inspirira i potiče da budu najbolja verzija sebe.

Smatram kako svaki mladi čovjek, koji želi i ima prigodu, treba steći iskustvo i izvan svoje zemlje, upoznati druge kulture, upoznati sebe. A na nama koji smo to već iskusili je odgovornost da pokušamo stvoriti kritičnu masu koja je sposobna privući te talentirane ljude da se vrate kući.

Dr. sc. Tea Žakula, dipl.ing., znanstvena je novakinja - asistentica na Zavodu za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje je i voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost.

Prevencijom radikalizacije kroz obrazovanje u borbu protiv terorizma

Marković G Nedjeljko markovic@udruga-pragma.hr

T

isuće tajnih agenata diljem Europske unije godinama sudjeluje u praćenju potencijalnih terorista, posebno osoba koje su putovale na Bliski istok ili su javno promovirale radikalne ideje. Ipak, unatoč svim sigurnosnim mjerama, više osoba počinilo je teroristička djela u Parizu, a planirale su još neke napade u Bruxellesu i drugim europskim gradovima – borba se time još jednom preselila na europsko tlo čime Unija ulazi u novo doba. EU će se još jednom morati izboriti za prostor visokih ljudskih prava, potvrđujući da će poštivati potpisane konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i da neće, pritisnuta pojedinim zemljama članicama, pretvoriti Europu u zaljev Guntanamo.

Borba protiv terorizma nije samo pitanje sigurnosne politike Unije ili pojedine zemlje članice, već je najbolji put djelovanje u srce problema: prevencija radikalizacije kroz zaustavljanje uključivanja osoba u nasilne ili terorističke aktivnosti ili uvjeravanje da se odreknu takvih ideja ili metoda. Europska komisija je 9. rujna 2011. godine službeno pokrenula Mrežu za povećanje svjesnosti o radikalizaciji (Radicalisation Awareness Network), usmjerenu praktičarima koji žele razmjenjivati iskustva u području prevencije radikalizacije. Pažnja se usredotočuje i na zaštitu musli-

manskih manjina i dijelova grada gdje žive - kako se nasilje ne bi preusmjerilo prema njima i tako se u krugu nasilja rađalo novo nasilje - a prvo mjesto gdje prevencija počinje je sustav obrazovanja. Zaposlenici u obrazovanju suočeni su s ekstremnim idejama i ponašanjima mladih; već u svojim razredima, kako to govori Manifest za obrazovanje Europske komisije, vide izvor takvog ponašanja – učenici govore o osjećaju nepravde (osobne, obiteljske ili kolektivne, kao pripadnika pojedine vjerske ili etničke skupine), grupnog

Pažnja se usredotočuje i na zaštitu muslimanskih manjina i dijelova grada gdje žive - kako se nasilje ne bi preusmjerilo prema njima i tako se u krugu nasilja rađalo novo nasilje pritiska, nepravedne patnje, o čemu nastavno osoblje mora razgovarati s mladima. Izbjegavanje razgovora nastavnika i učenika o osjetljivim ili “zabranjenim” temama, čemu je pridonijelo i njegovanje sustava lišenog vrednota, s naglaskom na vještine i praktična znanja, izbjegavajući definiranje, prepoznavanje i razlikovanje dobra od zla, dovelo je do izoliranja obrazovanja od odgoja i definiranje obrazovanja kao isključivog prostora pripreme mladih za tržište rada.

Zato psihijatri daju dobru dijagnozu: umjesto o

terorizmu koji je brutalan čin, oni govore o strahu i kulturi smrti, a većina strahova ima korijen u strahu od smrti. Blizak mu je strah od boli i bolesti, kaosa, bezobličnosti i ništavila, govore psihijatri, definitivno nas podsjećajući da kaos, bol i ništavilo pripadaju kulturi smrti kojima pripadaju i osobe sklone nasilnim aktivnostima. Kolektivno nasilje terorističkih skupina prema državi ili političkim grupama ima svoje korijene u želji za smrti - samoubojstvu. Emil Durkheim u radu “Samoubojstvo” opisao je nekoliko vrsta samoubojstava – ljude koji su izgubili interes za društveni aspekt života ili nisu potpuno integrirani u društvo, one koji odluče umrijeti kao žrtve za ostatak skupine ili za ciljeve određene grupe, kada dolazi do dezintegracije kulture ili kod prevelike moralne regulacije koja pojedincima govori kako nemaju kontrolu nad svojim životom.

Alec Hargreaves ističe da i vlade snose veliku odgovornost – francuska javna politika i neadekvatnost vladinih napora da smanji diskriminaciju prema postkolonijalnim manjinama (koje u svakodnevnom diskursu zovu Arapi, muslimani ili crnci) hrani ljutnju koja pridonosi nasilnom ekstremizmu. Obrazovanje i druge javne politike, a ne samo sigurnosna i represivna politika, tako moraju odraditi svoj put istinske integracije manjina kako bi Europa opet preuzela vodeće mjesto.

Nedjeljko Marković diplomirani je socijalni radnik i predsjednik udruge Pragma.

24

Reportaža

Prosinac 2015.

PORTUGAL Avantura od devet dana na Pirinejskom poluotoku ispunila je jedan dječački san

Dragulji povijesti u kojima je svaki stranac dobrodošao

Lugonjić Kako se ne zaljubiti u ljude i zemlju kada vam u slastičarnici daju dodatni G Mislav mislav_lugonjic@windowslive.com

V

ećina klinaca sanja da će barem na trenutak postati dijelom bajke. Oni najoptimističniji taj san ne zaborave ni kasnije, ma koliko se činio smiješnim. Hodajući parkom Pena u blizini grada Sintre, ispunio sam svoju dječačku maštariju. Za jedinstvenost parka zaslužan je kralj Ferdinand II., koji je zahtijevao da se u njemu posade biljke iz Azije, Sjeverne Amerike i Europe, unatoč uvjeravanjima da je to nemoguće. Čudesna strana prirode Ferdinandovu je želju pretvorila u jedan od najnevjerojatnijih parkova u svijetu.

Najveća magla koju sam ikad doživio skrila je najveći dragulj parka, palaču Pena, koja je do 1910. godine bila ljetna rezidencija kraljevske obitelji. Palača izgleda kao da ju je crtao neki zaigrani umjetnik, prepuna različitih boja i zanimljivih detalja, a izolirani položaj bio je idealan da vladari ljetne mjesece provode u jednom od sedam čuda Portugala. Magla je stvorila dašak misterija oko palače i činilo mi se kao da, osim nje, ne postoji ništa drugo na svijetu. Na nekoliko sati postao sam dio portugalske bajke.

VELIČANJE POVIJESTI Iako me odredište privlačilo već godinama, čekao sam pravi trenutak za svoju portugalsku avanturu. Odlazak prijateljice na razmjenu Erasmus u gradić Viseu pružio je idealnu prigodu. Taksist u šezdesetim godinama, koji me vozio od lisabonske zračne luke do hostela, ponosno mi je rekao da sam došao u najljepšu zemlju u Europi te dodao da ću u devet dana moći upoznati pravi duh Portugala. Početna stanica bila je prijestolnica i grad o kojem

kolač jer ste drugi put u danu došli k njima. Jedina zemlja u kojoj me svako mjesto ostavilo bez daha od ljepote, koliko god zvučalo kao klišej

Foto: Privatna arhiva

Poznati most Dom Luís I u Portu sagradio je učenik Gustavea Eiffela

sam čuo brojne hvalospjeve. Ipak, tek kad izađete na ulicu i izgubite se u nepoznatom, možete doživjeti neko mjesto. Prvi dan odlučio sam hodati cijelim gradskim središtem kako bih otkrio što više pojedinosti koje Lisabon čine posebnim. Avenida da Liberdade koja vodi do velikog parka Eduarda VII., podsjetila me na barcelonsku La Ramblu i vratila u doba maturalca kad sam prvi put otkrivao Pirinejski poluotok. Grad veliča vrijeme kad je Portugal bio prvo svjetsko carstvo i jedna od vodećih gospodarskih sila, što dokazuje ime jednog od glavnih trgova, Praça do Comércio (Trg trgovine). Povijest je ovdje izrazito važna i jedan je od razlo-

ga zašto je grad među najpopularnijima u Europi. Lisabon je dom najstarije knjižnice na svijetu, a maurski dvorac São Jorge pruža impresivan panoramski pogled na grad. Povijest je najvidljiva u jugozapadnom dijelu Lisabona, Belému, koji se, uz svjetski poznatu slasticu pastéis od lisnatog tijesta, može pohvaliti i samostanom Sv. Jeronima, spomenikom Padrão dos Descobrimentos, posvećenom otkrićima, i kulom Belém.

Bajkovit osjećaj svojstven je i za Quinta da Regaleiru, bivšu ljetnu rezidenciju bogataške obitelji Carvalho Monteiro.

Svojim je utvrdama, palačom, jezerima i podzemnim tunelima, mjesto koje me

Sedam čuda Portugala Kao pandan svjetski poznatim čudima, Portugal se može pohvaliti i svojim popisom sedam mjesta koja jednostavno morate posjetiti.

Palača Pena, toranj Belém, dvorci Guimarães i Óbidos te samostani Batalha, Alcobaça i Jerónimos odabrani su 2007. godine od građana Portugala kao ono najbolje što njihova država nudi. Tijekom svog posjeta, vidio sam tri portugalska čuda, a ostala četiri bit će dobar razlog za idući posjet Pirinejskom poluotoku.

se, uz Penu, najviše dojmilo u cijelom Portugalu. Hodajući rezidencijom, jednostavno izgubite osjećaj za stvarnost.

GDJE ZEMLJA PRESTAJE...

Isti je osjećaj karakterističan za mjesto udaljeno dvadesetak minuta od Sintre. Gdje zemlja prestaje, a more počinje... Tako je Luís de Camões, velikan portugalske književnosti, opisao najzapadniju točku europskog kontinenta, Cabo da Roca. Obvezna turistička stanica države na obali Atlantskog oceana. Unatoč tome što svakodnevno privlači mnogo turista, doživjeti to mjesto poseban je osjećaj. Jer znate da u tom trenutku ne postoji nitko tko je zapadnije od vas na europskom kopnu. Da mi prijateljica ne studira u Viseu, gotovo sigurno nikad ne bih posjetio taj gradić za koji nisam niti čuo do ovog ljeta. Impresivna katedrala iz 13. stoljeća najpoznatija je znamenitost slikovitog Viseua, a mirna atmosfera odmah otkriva zašto nosi laskavu titulu najboljeg grada za život u Portugalu.

Ako je Lisabon bio početna stanica putovanja, red je bio završiti s drugim nogometnim središtem, Portom. Grad vina i dom popularnog jela francesinhe savršena je stanica za kraj zbog easygoing pristupa, koji je uvijek teže osjetiti u glavnom gradu. Porto je samo učvrstio moje oduševljenje Portugalom i ljudima koji su posebno otvoreni prema strancima. Kako se ne zaljubiti u ljude i zemlju kada vam u slastičarnici daju dodatni kolač jer ste drugi put u danu došli k njima. Jedina je ovo zemlja u kojoj me svako mjesto ostavilo bez daha od ljepote, koliko god zvuči kao klišej. Portugal je doista država u kojoj bi svaki od putničkih klišeja bio ispravan. Moja portugalska bajka nije trajala nekoliko sati u Peni, trajala je punih devet dana. Obrigado Portugal!

FLASH FOOD REPORT Bosanska kuhinja nudi puno više od pite i ćevapa

Uz zeničke ćevape - zenički jogurt

Nanić G Hanan hanan.nanic@gmail.com

K

ada se putuje u Bosnu i Hercegovinu, ljudi na umu imaju sarajevske ćevape, bosanski lonac, pite, baklave i hurmašice. No bosanska kuhinja nudi još mnogo toga. Namirnica koja se koristi diljem svijeta, bamija, također je jedno od bosanskih nacionalnih jela.

Maslanica je pak teleći odrezak s gljivama u umaku, kako je navedeno u jelovniku kul-

tnog sarajevskog restorana Avlija (može se zabunom zamijeniti s pitom maslenicom, jednostavnom pitom od vučena tijesta).

Ovo je jelo nešto što bi se moglo nazvati bosanskom ili balkanskom verzijom pizze calzone - naime, teleća šnicla s rastopljenim sirom omotana je tijestom sličnim onome za pizzu te je sve preliveno bogatim bijelim umakom.

Na putu od Sarajeva prema Zagrebu, odlučili smo stati u restoranu između Zenice i Žepča, a

prije kave smo naručili - zeničke ćevape. Uz njih se tradicionalno jede jogurt, a kada smo pitali koji jogurt imaju, rekli su nam jednostavno: “Pa zenički!” Iako su oni sarajevski i travnički najpoznatiji, zenički su bili itekako zanimljivi. Naime, što se tiče teksture mesa i samih ćevapa, okus je intenzivniji te je meso začinjenije nego u sarajevskima, dok je somun posipan sjemenkama ćurekota (crnog kima) što za rezultat ima jelo bogatih okusa i kombinacija.

Reportaža

Prosinac 2015.

25

GLAS IZ TRAMVAJA Ne, to nije Karmela Vukov Colić nego Mirela Matković

Kako je običan inat doveo do najpoznatijeg zagrebačkog glasa

Tenžera G Matina tenzera.tenzera@gmail.com

U

lipnju prošle godine s dvjema kolegicama otišla sam na Z1 televiziju.

Tamo smo išle po izjavu jedne od urednica. Sve tri smo sa zanimanjem slušale što nam je govorila, ali u jednom se trenutku jedna od dvije kolegice ohrabrila i odlučila postaviti to pitanje: “Oprostite, možda je malo blesavo pitanje...”

“Reci, reci, slobodno.” “... Jeste li Vi glas iz tramvaja?”

Osoba kojoj je pitanje bilo upućeno nasmiješila se i kimnula glavom. Potom je krenuo rafal pitanja.

Od osobe koja nije znala čitati na način na koji su to nalagala pravila novinarske struke, postala je sveprisutan zagrebački glas. Toliko se integrirao u našu svakodnevicu da i ne primjećujemo gdje je. I to ne samo u tramvaju!

KAD SE HELGA VLAHOVIĆ RASPITUJE...

“Gle, dobro je to, nije to loše. Talentirana si ti. Ali hajde, molim te kao Boga, nemoj više čitati”, rekao je Mladen Santrić, urednik dokumentarnog programa HRT-a Mireli Matković na samom početku njezine novinarske karijere. Matković se i danas sjeća koliko ju je njegova izjava ubila u pojam, ali i inata koji je u njoj proradio istog trenutka. Odlučila je poraditi na vlastitom čitanju kako bi eliminirala svoj imotsko-kruševački naglasak.

Kratkoročno je poslušala savjet urednika Santrića i odrekla se čitanja offa u prilozima koje je radila, a usput je odMirela Matković u ZET-ovu tramvaju sluša Mirelu Matković kako joj govori na kojoj je stanici lučila marljivo učiti od HRT-ove Službe za jezik i govor. Uskoro je doznala “Ne znam je li to bilo povezano s prori godine, do 2003. kada je prešla na da se Helga Vlahović raspituje za nju mjenom uprave ili pristupa, ali oni su Z1 televiziju. tada htjeli izbjeći poznati lik i lice, što te da je očekuje u svojem uredu.

“Imala sam dovoljno malo godina, a “Kako misliš - nazvala je Helga Vlaje vrlo simpatično radila Karmela Vudobila dobru ponudu”, opravdala se.

Mirelin glas može se čuti na mnogo hović i pitala za mene?” sa smiješPotom je brzo nadodala: “Uz dužno kov Colić, te ostaviti samo glas”, kamjesta. Kako u raznim reklamama kom je prepričala Matković. Kao jedpoštovanje prema spikerskom poslu zala je Matković kada su ju uspjeli i ponekim dizalima, tako i u službi na od najboljih hrvatskih voditeljica i koji je predivan, duboko u sebi i da“ugrabiti” iz ZET-a. Najprije je dobiza korisnike Tele2 gdje će vrlo spikerica, Vlahović je strogo pazila na lje sam bila novinarka. Ono što se na la popis svih tramvajskih stajališta da rado ljude staviti na čekanje ili ih svaki čitalački segment novinara svomaloj televiziji moglo, na velikoj nije. bi nakon toga uslijedila duga i naporobavijestiti da nisu podmirili račun. je medijske kuće. No uz to se svojski na, ali i zabavna realizacija.

Biti i spiker i novinar. Dok sam radi“S obzirom na to da je Tele2 mreža trudila novinarima oštro dati do znala kao honorarka na HRT-u, odrađiva“Tramvajske postaje čitala sam u jedkoju osobno ne koristim, a i da su nja gdje su i kada pogriješili ne bi li la sam spikerske i novinarske poslonom danu. Mislim da je to bio beskraljudi s kojima se družim kod drugih zauvijek naučili što je ispravno. Znave za različite redakcije. Ali kad ste u jan dan. A neka se stajališta zapravo mobilnih operatera, zaboravila sam lo se da kada Vlahović nekoga zove na stalnom radnom odnosu, onda se to ne dosta smiješno zovu; vaša je sljededa sam išta snimala. Budući da sada razgovor, bilo uživo ili telefonski - naća postaja Groblje i tako”, prasnula može”. više ne možete po predbroju znati grabusio si.

Matković je trenutačno glavna je u smijeh prisjećajući se snimanja. o kojoj je mreži riječ, sa mnom je “Znam gdje sam bila u tom urednica projekata u malenoj Naime, inicijalno nije bilo zamišljebio isti slučaj kad sam više godina trenutku kad me nazvaprodukcijskoj kući Alpha no da će sve te stanice netko čitati na poslije nekoga trebala nazvati na la. To se toliko ureže...

Info koja proizvodi proglas, što je čitavu situaciju malo začiSPIKERSKI Tele2. I ništa, u trenutku kad sam Iako je ona bila divna. gram za Z1. Uz to je nilo. Samo u prvoj fazi bilo je 2000 nazvala, samu sebe sam obavijestila UZORI Kad je kritizirala, rai voditeljica te ureddo 3000 stajališta, a tu su bile i proda se korisnik ne može javiti.

To je Tanja Rau dila je to s takvim stinica autorske emisije mjene stajališta. Na kraju su se pojajedina situacija koja me zbunila gleŽeljko Tomac lom i tako majčinski.

“Isti smo”, namijenjevili i autobusi koji sadrže daleko više de mojeg glasa”, priznala je Mirela Miljenko Kokot ne osobama s invalidiNa tako nešto poslije prometnih linija od tramvaja. A gdje Matković. tetom. Odnosno, svako nikad više nisam naišsu tek bilo koji zvučni noviteti? Zvučla”, prisjetila se Matković izdanje emisije od početnici na vanjskoj strani vozila koji slisvojih telefonskih iskustava. ka do kraja rade osobe s invajepim i slabovidnim osobama pomaIskustvo iz njezina ureda nije bilo ravliditetom. U svim emisijama u kojima žu s lakšim snalaženjem u prostoru ili no onima telefonskima. radi kao voditeljica, upravo joj je ova najprometnije postaje čitane na englenajviše prirasla srcu jer je riječ o jeskom jeziku...

“Ti ćeš sada ostaviti sve i radit ćeš ovo”, rekla joj je Vlahović i time je dinstvenom i unikatnom projektu koji “I ne, ne kažem svaki put da je sljedeslužbeno započela Mirelina karijera je od velike pomoći osobama s bilo ća postaja ta i ta, kao što me mnogi piprofesionalne spikerice. kakvim fizičkim teškoćama. taju. Jednostavno čitam redom stanice “Nedavno mi je u emisiji gostovao bez uvodnog dijela”, veselo je objagospodin oštećena vida. Razgovarali snila. Osim što su reakcije ljudi koji ODABRAO ĐELO HADŽISELIMOVIĆ smo o tome kako se slijepi i slaboviddoznaju da je upravo ona glas iz tram“Kad bih obavila svoju informativnu ni ljudi kreću po gradu te o stvarima o vaja, kako kaže, vrlo simpatične i resmjenu u Dnevniku, onda bi, kao krudom pozitivne, možda je zanimljivije kojima oni koji vide rijetko razmišljana spikerskog posla, došao Đelo Hadju. Zatim je rekao da ne bih vjerovanjezino iskustvo s prijateljima i dožiselimović. To su bile prekrasne sinla u kolikoj je mjeri ZET najnovijim brim znancima. kronizacije filmova koje su se radile eksternim glasovnim najavama olaku podne. Sjećam se rasporeda spikešao osobama s tom vrstom invaliditeGRUDNJACI ZA KRAJ ra izvješenog na zidu. Kad vidiš svota. Složila sam se s njim i odgovorila “Kad mi zazvoni telefon i vidim ime je ime na rasporedu u 12 sati, to je šok da je to doista divna promjena, a on će nekoga s kim se jako dugo nisam vii nevjerica. Jer se tek tada osjećaš kao na to: jest, to je stvarno korisna stvar... djela ili čula, onda znam da je taj netda vrijediš”, sjetno je rekla Matković. pa čekajte, to je Vaš glas!”, prepričala ko u tramvaju”, kazala je.

U sinkronizaciji filmova radila je četije Matković svoju najnoviju anegdotu.

Matković od svojih novinarskih počeMirela Matković

Mirela zove Mirelu

Foto: Jozo Jozipović

taka na HRT-u snima i razne domaće te strane reklame u kojima sinkronizira javne osobe. U trenutku kad Matković nonšalantno spominje svoje, drugima već znano iskustvo s grudnjacima iz Topshopa, pretvaram se u uho. Znam o kojoj je reklami riječ budući da se još pušta po televizijskim kanalima - o grudnjacima koji su toliko ugodni na ženskom tijelu upravo zato jer su lagani kao perce. Prezenterice iz videouratka to demonstriraju tako da grudnjake objese za balon koji ih uspije vinuti u zrak.

“Ajme, je li to valja?”, pitaju je prijatelji nakon što ju sretnu. “Zanimljivo je meni to kako ljudi misle da ja znam valja li grudnjak ako sam pročitala reklamu. Očito je njihova percepcija drukčija, valjda misle da sam ja to morala i odjenuti da bih mogla pročitati!”. Obje se glasno smijemo na tu pomisao, a Matković kroz smijeh nadodaje: “isto kao što sam morala proći sve tramvajske linije. Da bih mogla izgovoriti, morala sam biti u Odranskom Obrežu!”

Nepravilno čitanje nije opcija ‘Imali smo svi mi, spikeri, u džepovima jezična pravila - naglasni sustav, zatim pravila u stranim jezicima. Osim tih papirića bilo je tu raznih savjeta iskusnih i starijih kolega. Jedan od omiljenih bio je da ako ne znaš kako se nešto čita, moraš biti toliko siguran u svojem nastupu da zvuči kao da je sto posto tako. Zamislite samo, kad netko kaže nešto nepravilno, ali s toliko autoriteta – tko se uopće usudi prigovoriti da nije bilo dobro?’

26

TEHNOLOGIJA

Prosinac 2015.

GADGETERIJA

INDUSTRIJA IGARA Na Infogameru predstavljeni tehnološki noviteti

Stigao novi trend - od sada ‘ulazimo’ u videoigre

Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

OUKITEL K6000 Oukitel K6000 na prvi pogled izgleda kao običan pametni telefon, no osim mnoštva aplikacija i opcija ima mogućnost puniti druge uređaje. Uz bateriju jačine 6000 mAh, posjeduje tehnologiju obrnuta punjenja koja mu omogućuje istodobno punjenje do šest mobitela, tableta ili bilo kojih drugih uređaja koji se mogu spojiti uz pomoć USB priključka.

Cijena ovog mobitela-punjača u internetskim prodavaonicama je 139,99 dolara.

XIAOMI MI BAND 1S

Za sve one koji se brinu o svom zdravlju stigla je narukvica Mi Band 1S, koja uz pomoć PPG tehnologije precizno očitava otkucaje srca, broj koraka, kilometražu i potrošnju kalorija. Osim toga, može pratiti vaše spavanje, buditi vas i primati telefonske pozive kako ne biste morali stati tijekom trčanja ili treninga. Očitanja njenih senzora možete pogledati na svakom pametnom mobitelu uz pomoć Bluetootha, a baterija joj traje do mjesec dana. Cijena je 23,97 eura.

EAR-O-SMART

U sve većem moru gadgeta pojavio se jedan namijenjen isključivo ženama. Ear-o-Smart su pametne naušnice koje s pomoću PPG tehnologije očitavaju otkucaje srca. Uz mnoštvo drugih senzora, poput praćenja potrošnje kalorija ili kretanja, logično je očekivati brzo trošenje baterije, no osmišljen je poseban USB punjač. Naušnice se mogu kupiti po cijeni od 125 do 150 dolara, a ako želite biti kreativne dizajnerice tehnološki osuvremenjenih naušnica u ponudi je i DIY komplet za 150 dolara.

Boltižar G Matija matija.boltizar@gmail.com

I

ndustrija videoigara svake godine sve više raste te je danas svojom zaradom premašila filmsku i glazbenu industriju zajedno.

Njezin se rast može vidjeti po sve većem broju gamera, developer studija, tehnologiji, ali i novim trendovima koji se vežu uz same videoigre, kao što su youtuberi i cosplay. Sve ovo moglo se vidjeti na četvrtom Reboot Infogameru, koji je i ove godine srušio sve rekorde te ujedno postao peti najveći gaming sajam u Europi. Ipak, sajam od samog početka prate dvije komponente bez kojih nema videoigara, a to je tehnologija koja ih omogućuje i studiji koji ih proizvode.

INDIE STUDIJI Sajam je u svojoj ponudio imao trenutačno najpopularnije naslove u svijetu videoigara, zbog kojih su fanovi čekali u redovima samo kako bi mogli iskusiti gameplay. Igre poput Fallouta 4, Call of Duty: Black Ops 3, Rainbow Six Siege samo su neki od naslova koji su predvodili ovogodišnji arsenal igara. Prolazeći sajmom moglo se primijetiti da velik broj štandova u ponudi ima uređaje za virtualnu stvarnost, odnosno VR naočale kojima se moglo ući u samu igru. Ipak, izložak koji je plijenio najviše pogleda bio je u virtualnoj prostoriji HTC Vivea.

“U odnosu prema ostalim proizvođačima naš sustav omogućava da u prostoru vidite produžetak svoje ruke i imate potpunu interakciju s tim prostorom.

To nije samo neko plasiranje sadržaja koji vi gledate nego aktivno bacate, lupate, pucate, trčite i funkcionirate u tom prostoru”, rekao je Stipe Sikirica, maloprodajni stručnjak HTC-a i dodao kako se, za razliku od ostalih VR tehnologija, ovdje mozak ne umara jer je svaki korak u realnosti korak u virtualnom svijetu. Uz pomoć tog uređaja mogli ste prošetati palubom potopljena broda ili ubijati zombije u postapoka-

Imate li zaista mnogo toga reći o određenoj temi, recite to na Twitteru. Preaktivne korisnike na Facebooku, koji objave i po nekoliko statusa na dan o nekoj temi, percipira se - kao daveže.

S druge strane, Twitter je idealna platforma za iznošenje i izmjenjivanje mišljenja do mile volje.

(Dora Kršul)

Glavni junaci videoigara također su posjetili Infogamer

Foto: Mario Vrtarić

Generacijski skok Damir Đurović, direktor Reboota, smatra kako je ove godine došlo do generacijskog skoka u tehnologiji videoigara. “Oni uređaji koji će doći u prodaju nešto su kompletno drukčije od onoga što se moglo isprobati prošle godine.

Otklonjen je niz problema, povećane su rezolucije. Sve je to utjecalo na industriju videoigara koja se počela okretati u smjeru VR-a, tako da očekujemo da će se iduće godine pojaviti prava poplava igara namijenjenih VR uređajima”, rekao je Đurović.

liptičnom svijetu, sve uz najveću dozu dosad viđene realnosti.

Prošla izdanja Infogamera imala su kutak i za regionalne indie studije. Ove se godine na sajmu našao Pine Studio iz Samobora, koji su prije tri godine osnovala četiri studenta. Boris Barbir ističe da su ovakvi sajmovi idealno mjesto za njihovu promociju.

“Sajmovi poput Infogamera pomažu da hrvatska javnost dozna za indie studije jer mnogo ljudi ne zna što se događa na hrvatskoj game sceni. Već smo četiri godine na tržištu, a praktički nitko nije čuo za nas. Zapošljavamo pet ljudi i sami se financiramo, i to nije loš posao, ali se za nas ne čuje i nemamo nikakvu potporu države ili većih korporacija”, rekao je Barbir i dodao da njihove igre izlaze pod imenom tvrtki koje kupuju njihove igre, ali da su sada krenuli sa svojom prvom samostalnom igrom Seum, dok su se dosad koncentrirali na mobilne igre koje se temelje na escape principu.

NEMA KONKURENCIJE Samo malo niže od njihova štanda nalazio se izložbeni prostor Croteama, najvećeg hrvatskog game studija koji već više od 20 godina djeluje na svjetskoj game sceni. Damjan Mravunac, voditelj marketinga, objasnio je trenutačno stanje na hrvatskom tržištu videoigara.

“Prije dvije godine mi smo u Hrvatskoj bili gotovo nepoznati, a poznati vani, dok se sad situacija mijenja. Osnovana je Hrvatska udruga game developera, gdje se radi na popularizaciji hrvatskih igara i gdje se potiče mlade ljude da se uključe u developerski posao i pokušaju raditi svoje igre. Svi si mi ovdje pomažemo, jer ovdje nema konkurencije, premali smo za takvo nešto, mi se trudimo međusobno pomagati i pogurati mlade timove”, rekao je Mravunac i dodao kako je za uspjeh u surovom svijetu gaminga potreban rad, žilavost i upornost, ali i mala doza sreće kako bi talent bio prepoznat, o čemu svjedoči i visoka posjećenost ovog sajma.

INOVATOR SREDNJOŠKOLAC Robert Sigurnjak revolucionalizira korištenje energije

Za 30 sekundi puni električni auto Dalmacija G Milan dalmacijamilan@gmail.com

BONTON ZA DRUŠTVENE MREŽE

Gaming industrija svojom je zaradom premašila filmsku i glazbenu industriju zajedno

D

a vrhunske inovacije ne pitaju za godine potvrđuje Robert Sigurnjak, učenik trećeg razreda zagrebačke Tehničke škole Ruđera Boškovića. Dosad je osmislio dvije inovacije koje bi uskoro mogle donijeti revoluciju u korištenju električne energije, baš kao što je to činio Nikola Tesla prije otprilike 100 godina. Robertova posljednja inovacija vjerojatno znači korak naprijed u upotrebi vozila na električnu energiju.

“Bežični prijenos električne energije koristi elektromagnetsko polje kako bi prenio električnu energiju između predajnika i prijamnika. Bežično punjenje električnih automobila radi na isti način kao i prijenos - električni automobil dolazi na parkirno mjesto koje je namijenjeno bežičnom punjenju automobila. Tada počinje punjenje koje traje 20 do 30 sekundi, nakon punjenja isključuje se sklop punjenja i au-

Posebnost bežičnog punjenja električnog automobila prepoznali su ove godine na sajmu inovacija INPEX u Pittsburghu u SAD-u

Mladi inovator Robert Sigurnjak osmislio je bežično punjenje električnih automoFoto: Nika Mokos bila koje traje 20 do 30 sekundi

tomobil može krenuti”, objašnjava Sigurnjak.

Posebnost ove inovacije jest i to što se vozilo može puniti i do 150.000 puta bez promjene superkondenzatora koji je ugrađen umjesto punjive baterije. To su prepoznali ove godine na sajmu inovacija INPEX u Pittsburghu, u SAD-u, gdje je Robert nagrađen zlatnom medaljom, što je prvi put da je njegov rad prepoznat izvan granica Lijepe Naše.

No i prije ovog revolucionarnog izuma Robert je eksperimentirao sa superkondenzatorima i smislio inovaciju koja bi mogla zamijeniti današnje klasične baterije.

“Hibridni izvor električne energije radi na principu kombinacije punjivih baterija i superkondenzatora. Baterije mogu pohraniti veliku količinu energije, a superkondenzatori mogu dati mnogo veću izlaznu energiju i izlaznu snagu”, opisuje Sigurnjak i dodaje kako je ova inovacija, koja eliminira mane baterija i kondenzatora, u završnoj fazi izrade.

Sport

Prosinac 2015.

27

PLIVANJE Nikola Obrovac jedna je od najvećih nada našeg sporta

‘Uvjeti za plivačku karijeru u Hrvatskoj nisu dobri’ Miloš G Anamaria anamaria.milos19@gmail.com

M

lada nada hrvatskog sporta, Nikola Obrovac, plivanjem se počeo baviti već s pet godina. Član je plivačkog kluba Medveščak, a Hrvatski olimpijski odbor ga je 2014. godine proglasio najvećom nadom hrvatskog sporta. “Presretan san zbog toga, to je potvrda koju sam dobio za svoj uloženi trud”, ističe Nikola. Prvu veliku medalju, broncu na 100 metara prsno, osvojio je na Olimpijskom festivalu europske mla-

‘Ako osiguram Olimpijske igre s 18 godina, smatram da bi to trebao biti poticaj HOO-u da više pažnje posveti plivanju’, ističe talentirani mladić

‘U mlađim godinama važniji je talent, a onda, kako se razvijamo, glavnu ulogu sigurno ima upornost’, kaže Nikola deži 2013. godine. Nakon toga slijedilo je zlato u disciplini 50 metara prsno na Olimpijskim igrama mladih 2014. u Nanjingu, gdje je postavio hrvatski rekord s vremenom 27,83.

KRITIKA OLIMPIJSKOM ODBORU “Teško je opisati taj osjećaj, ostvario mi se san. To je nagrada za vlastiti rad”, rekao je Nikola. To mu je najdraža pobjeda, ali ističe i srebrnu medalju na 50 metara prsno, koju je osvojio s rupturom mišića ove godine na Europskim igrama u Bakuu.

Dolaze mu ponude iz Švedske, Nizozemske, Austrije te će najvjerojatnije nakon srednje škole prihvatiti jednu od njih, ako se status plivanja do tad ne promijeni u Hrvatskoj. “Uvjeti u Hrvatskoj za plivačku karijeru nisu dobri, jako je malo uloženo u plivanje, bazeni su loši i ne pružaju sve uvjete plivačima”, nezadovoljno ističe Nikola. Tre-

Foto: Željko Lukunić/Pixsell

2005.

HRVATI OSVOJILI DAVIS CUP U prosincu 2005. godine hrvatska teniska reprezentacija osvojila je Davis Cup i tako ostvarila jedan od najvećih sportskih uspjeha u našoj povijesti. U pohodu na popularnu “salataru” (trofej namijenjen pobjedniku) Hrvati su pobijedili SAD, Rumunjsku, Rusiju te u finalu Slovačku. Mario Ančić je u posljednjem meču porazio Michala Mertinaka i donio Hrvatskoj treći bod u finalu. Ivan Ljubičić te je godine u Davis Cupu ostvario nevjerojatan omjer od 11 pobjeda i samo jednog poraza.

Foto: Joe Di Maggio - Official Site

1951.

Nikola Obrovac na OI mladih 2014. godine postavio je državni rekord na 50 metara prsno

nutačni mu je cilj isplivati A normu za Olimpijske igre, B normu već ima, ali želi biti siguran u odlazak u Rio. “Ako osiguram Olimpijske igre s 18 godina, smatram da bi to trebao biti poticaj Hrvatskom olimpijskom odboru da više pozornosti posveti plivanju, tako da ne moram ići van, a nadam se i da ću tako privući sponzore koje trenutačno nemam”, pojašnjava Nikola.

Svakodnevno provodi četiri sata u bazenu, a trenira i s olimpijskim pobjednikom Cameronom van der Burghom, ali i s ostalim prvacima koji mu mno-

go pomažu svojim savjetima. “Kada sam počeo trenirati s Cameronom, bilo mi je prečudno, ali sada se pretvorio iz uzora u suparnika kojeg sam već jednom pobijedio u natjecanju”, ponosno ističe Nikola. Uz sportsku karijeru završava i privatnu gimnaziju Benedikta Kotruljevića, a volio bi završiti i fakultet jer smatra kako sport i karijera ne idu jedno bez drugog. ’UVIJEK ŽELIŠ POBIJEDITI’ Smatra da su u sportu jednako važni talent i upornost. “U mlađim godina-

Foto: Marina Kaić

ma važniji je talent, a onda, kako se razvijamo, glavnu ulogu preuzima upornost”, zaključuje Nikola. Ne slaže se sa sloganom da je važno sudjelovati. “Kao mladi plivač lijepo je sudjelovati na velikim natjecanjima, ali kada postaneš stariji i želiš se pošteno baviti tim sportom, uvijek želiš pobijediti”, tvrdi Nikola. Trenutačno se priprema za seriju natjecanja, slijedi švedsko državno prvenstvo, zatim nizozemsko državno te se nada da će tamo ostvariti i zadanu A normu za OI i predstaviti se svijetu u Riju 2016. godine.

KYUDO Japansko streličarstvo u Hrvatskoj ima čak četiri kluba

Snaga uma ključna je za gađanje mete s 28 metara

Petković G Danijela danijela.petkovic.lela@gmail.com

K N

‘Ovaj streličarski sport nosi eleganciju, mentalnu čvrstoću, mirnoću, jednostavnost i nešto što sam čovjek mora iskusiti’ Foto: Nika Pereš

by Mislav Lugonjić

yudo je spoj kulture i borilačke vještine, umjetnost gađanja lukom i strijelom koja ima tradiciju dulju od 1300 godina. Danas je izrastao u mentalni trening, vještinu kojoj nije najvažnije pogoditi metu nego se koncentrirati i biti strpljiv. ajvažnije je da se tom vještinom razvija sam čovjek, a ovaj streličarski sport nosi eleganciju, mentalnu čvrstoću, mirnoću, jednostavnost i nešto što sam čovjek mora iskusiti - riječi su kojima Denis Štefok, jedan od osnivača kyuda u Hrvatskoj, opisuje ovaj prilično nepoznat i novi sport.

Aikidom se bavi već 11 godina, a 2007. godine, kao veliki ljubitelj Japana i japanske kulture, s kolegama iz Zadra kreće u istraživanje novog sporta, japanskog streličarstva koje nosi naziv kyudo. U Hrvatskoj je kyu-

U kyudu sve ima svoj red i smisao te je svaki trening poseban

do jako mlad sport. Postoje četiri kluba u Zadru i Zagrebu, a ovim se sportom bavi tridesetak ljudi. Najveći im je problem novac, a nastoje se pronaći sponzori za nabavljanje opreme i osiguranje prostora.

“Kyudo je specifičan jer se gađa u poluotvorenim ili otvorenim prostorima, veličine minimalno 30 ili 35 metara dužine jer je udaljenost između streličara i mete 28 metara, što je moguće samo u ljetnim mjesecima. Oprema se nabavlja iz Japana, Njemačke ili Mađarske, a cijene su iznimno visoke. Potrebno je oko 1000 eura za luk, strijele koje su upotrebljive do dvije godine i rukavice koje se rade za svakog člana posebno prema preslici njegova dlana”, objašnjava Štefok.

U klubu je, zanimljivo, više djevojaka nego mladića, a jedna od njih je i

Iva Kirac koja se kyudom bavi tek tri mjeseca. “Na svom putovanju u Tokio vidjela sam slične sportove koji su me oduševili. U kyudu me najviše privlači dug i uporan rad, prije svega na nama samima”, kaže Iva. U kyudu sve ima svoj red i smisao, a svaki trening je poseban. “Na početku se klanjamo počasnom mjestu, kamizi, čiji naziv dolazi od riječi kami što na japanskom znači bog, a slova napisana na japanskom znače disanje, um, tijelo, luk i strijela.

Postoje procedure čak i za to tko odlazi po strijele prema metama i kada”, ističe Goran Štefanek, koji se kyudom bavi od srpnja. Oduševljava ga što dopušta da se ljudi njime bave i u starosti. Mladi zagrebački klub još nije sudjelovao na mnogo međunarodnih natjecanja, a naglasak natjecanja je na druženju i poticanju drugih da doznaju više o japanskom streličarstvu i da im se pridruže. Zaljubljenici u japansku kulturu zaključuju da nisu još dostigli razinu Japanaca, ali da su im sve bliže.

JOE DI MAGGIO OBJAVIO KRAJ KARIJERE Zvijezda bejzbola Joe di Maggio 11. prosinca 1951. godine objavio je kraj karijere u kojoj je igrao samo za New York Yankeese.

Osvojio je čak devet naslova MLB World Series, 13 puta nastupio na All Star susretu, a tri puta bio proglašen najkorisnijim igračem lige (MVP). Osim po sportskoj karijeri Joe di Maggio ostao je zapamćen i po braku s Marilyn Monroe koji je do danas ostao jedan od najpoznatijih brakova celebrityja.

1981.

U MIROVINU OTIŠAO JEDAN OD NAJVEĆIH Točno trideset godina nakon što je Di Maggio objavio kraj karijere, završila je karijera jednog od najvećih sportaša u povijesti.

Legendarni Muhammad Ali izgubio je u posljednjem meču od Trevora Berbicka i nakon 21 godine boksanja otišao u mirovinu. Ali je titule svjetskog prvaka u teškoj kategoriji osvajao 1964., 1974. i 1978. godine, a njegove dvije najpoznatije pobjede su protiv Georgea Foremana (The Rumble in the Jungle) i Joea Fraziera (Thrilla in Manila). Na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine osvojio je zlatnu medalju, koju je poslije bacio u rijeku Ohio kao znak protesta protiv rasizma u SAD-u. Ali, rođen kao Cassius Clay, bio je kralj trash talka, ali i glasan protivnik Vijetnamskog rata.

28

Sport

Prosinac 2015.

SPORTAŠI S INVALIDITETOM Iduće godine Ožbolt G Filip filip.ozbolt7@gmail.com

M

nogi su ljubitelji sporta u mislima već u 2016. godini koja će biti puna sportskih događaja, poput europskoga nogometnog prvenstva i olimpijskih igara. Ipak, u sklopu olimpijskog pokreta već se godinama razvija i paraolimpijski sport koji će svoju kulminaciju također doživjeti u Brazilu od 7. do 18. rujna iduće godine.

Bit će to 15. ljetne paraolimpijske igre u povijesti na kojima će sudjelovati i hrvatski predstavnici Branimir Budetić, Zoran Talić i Mikela Ristoski u atletici, te Sandra Paović u stolnom tenisu. Među mnogim sportašima iz oko 160 zemalja svijeta, hrvatski će paraolimpijci krenuti u lov na medalje kojih je u vitrinama hrvatskog paraolimpizma do sada 14.

Maja Blagojević i Tena Šikić sa svojim trenerom

Foto: Mario Krvavc

USPJEH Judo postaje jedan od najsvjetlijih primjera hrvatskog sporta

S Europskog prvenstva U23 vratili se sa šest medalja

SVJETSKI REKORD U DOHI Unatoč dobrim uspjesima, u hrvatskom paraolimpijskom sportu uvjeti nisu savršeni te, kao i u olimpijskom sportu, uspjehe natjecatelja vrlo rijetko prati i odgovarajuća financijska podrška.

“Paraolimpijske igre treći su najveći

Donose dalje n

sportski događaj u svijetu, odmah poslije olimpijskih igara i svjetskoga nogometnog prvenstva, te zaslužuju veću pozornost hrvatske sportske javnosti. Iznos proračuna Hrvatskog olimpijskog odbora je nekoliko puta veći od proračuna Hrvatskog paraolimpijskog odbora, a sportovi se različito financiraju s obzirom na broj sudionika koji sudjeluju na paraolimpijskim igrama”, ističe Darko Matić, glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog odbora. Matić dodaje da postoje opravdani strahovi da javni medijski servis (HRT) neće imati niti jednog novinara niti izravno javljanje s POI u Rio de Janeiru.

Iako su državne naknade za osvajače medalja na olimpijskim i paraolimpijskim igrama podjednake, ne dobivaju jednake novčane iznose za pripreme za najveći sportski događaj na svijetu. Ta-

‘Ovo postignuće dokazuje da se trud isplati i da se nikad ne smije odustajati. Često sam bila nadomak velike medalje i svaki put mi je pobjegla za dlaku, ali to mi je samo bila motivacija’, kaže Tena Šikić, osvajačica srebrne medalje na Europskom prvenstvu U23 Pankasz G Valentina pankasz.valentina1993@gmail.com

a reprezentativce hrvatskog judaškog tima Europsko prvenstvo do 23 godine u Bratislavi bilo je vrlo uspješno.

Naši su predstavnici osvojili pet srebrnih i jednu brončanu medalju. U kategoriji do 52 kilograma Tena Šikić osvojila je srebrnu medalju, a njezina prijateljica Maja Blagojević ostvarila je jednak uspjeh u kategoriji do 63 kilograma i time su nastavile fantastičan niz uspjeha hrvatskog juda u posljednje vrijeme.

“Ovo postignuće dokazuje da se svaki trud isplati i da se nikad ne smije odustajati. Često sam puta bila nadomak velike medalje i svaki put mi je pobjegla ‘za dlaku’, ali to mi je samo bila motivacija da još više treniram i, eto, isplatilo se”, govori Tena.

mah, ne zato što mislim da one ne mogu ili ne zaslužuju više nego zato što se za takav uspjeh mora poklopiti više toga. Treba ti biti dobar dan, imati malo sportske sreće, a ono što je najvažnije trebaš biti dobar u glavi, što su taj dan cure i bile”, ističe njihov trener Hrvoje Petranović.

Maja Blagojević vjeruje kako je mnogo talentiranih pojedinaca u našoj judaškoj reprezentaciji, ali isto kao Tena smatra da su za uspjeh najvažniji rad i trud. Za ostvareni rezultat najviše zasluga pripisuju treneru, bez kojeg bi, kažu, o medalji na EP-u U23, mogle samo sanjati. Uspjeh ih motivira, ali treninzi i putovanja su ono u čemu uživaju neovisno o rezultatu.

“Volim sport, sportski život, volim se natjecati i pobjeđivati. U svemu što radim, trudim se biti najbolja”, ističe Tena i dodaje da je sve to ispunjuje i čini sretnom.

ZASLUŽENI ODMOR “Kad se vratite sa šest osvojenih medalja s Europskog prvenstva U23 iz tako male zemlje kao što je Hrvatska, moj komentar je samo - maestralno.

Ni u najluđim snovima nismo se tome nadali. Da mi je netko za Tenu i Maju ponudio peto mjesto prihvatio bih od-

S tim rezultatom Hrvatska je na prvenstvu bila ispred europskih velesila poput Francuske, Njemačke i Nizozemske, a ispred je bila samo Rusija

Z

Hrvatski judo ima odlične temelje za daljnji uspjeh

Trenutačno su na zasluženom odmoru i rješavaju obveze na fakultetima, što im je uz sportski uspjeh najvažnije. Nije im nimalo lako uskladiti fakultet i sport s obzirom na to da imaju 8 do 10 treninga na tjedan, a uz to i velike probleme s mjestom za treniranje pa često ovise o vremenskim uvjetima jer nemaju adekvatni prostor za jutarnje treninge. Nakon povratka s Europskog prvenstva reprezentacija je bila na prijmu kod zagrebačkog gradonačelnika Bandića koji je, uz čestitku, obećao da će pomoći pri rješavanju najvećeg problema - pronalaska dvorane.

PRIJATELJICE PRIJE SVEGA Nakon odmora curama slijede pripreme za iduću sezonu i odlasci na europske kupove, a kad završe kvalifikacije za Rio, tražit će svoju šansu na svjetskim kupovima i grand prixima za što bolju poziciju na rang-listi te kao zamah za novi olimpijski ciklus za igre u Tokiju 2020. godine.

“Da su malo više vjerovale u sebe, mogle su biti i prve, ali ne smijem tražiti sad kruha preko pogače. To je njihov, a i meni kao treneru, najveći rezultat koji sam čekao toliko da sam već bio na rubu ludila pa sam im zato i posebno zahvalan jer su mi poklonile najljepši sportski dan u životu”, napominje Petranović.

“Mislim da hrvatski judo sve više napreduje iz godine u godinu”, misli Tena. S velikih turnira se gotovo uvijek vrate s barem jednom medaljom, a s ovog iz slovačke prijestolnice donijeli su čak šest.

S tim rezultatom Hrvatska je bila netom iza Rusije koja je imala sedam medalja, a iza nas ostale se europske velesile poput Francuske, Njemačke i Nizozemske. Kao pravi tim i dugogodišnje prijateljice najviše su uživale u zajedničkoj pobjedi.

“Drago mi je da sam svoju prvu europsku medalju osvojila zajedno sa svojom najboljom prijateljicom Tenom, to nas je još više povezalo”, zaključila je Maja.

Branimir Budetić jedan je od hrvatskih predstavnika koji su osigurali nastup na POI Foto: Antonija Senjak u Rio de Janeiru

TRIBINA NK Zagreb 041 u borbi protiv diskriminacije

I protivnički igrači žele igrati za njih kad vide atmosferu Matković G Emma emma.matkovic9@yahoo.com

N

ogomet za sve i nogomet svima - ključna je vrijednost nogometnog kluba Zagreb 041 za osnivanje kojeg se ideja javila uz “cugu” na terasi istoimenog kafića. Zagreb 041 prvi je registrirani sportski klub u Hrvatskoj koji djeluje izravno demokratski, protivi se modernom nogometu i istinski se zauzima za suzbijanje bilo kakva oblika diskriminacije u društvu.

Na tribini održanoj na Fakultetu političkih znanosti Zlatko Nikolić i Bojan Branisavljević, članovi uprave, te Sadou Diagne, igrač, svojim su entuzijazmom izbrisali granice sporta koje suvremeno društvo nameće.

Klub je osnovan 2014. godine s tri člana, a danas im se broj svakim danom povećava. Članove kluba čine sve društvene skupine: od novinara, doktora, studenata, zaposlenih i nezaposlenih do pankera i azilanata. “Svi oni vide da nogomet može biti nešto lijepo i pozitivno”, rekao je Branisavljević. Dodao je da je ovo svojevrsni eksperiment s mnogim izazovima.

“Govorili su nam da se nogometni klub ne može boriti protiv diskriminacije, upravo zato što smo nogometni klub.” No njihova priča dokazuje suprotno. Broj igrača u momčadi raste nakon svake utakmice. Tada im se na-

ime javljaju igrači protivničkih ekipa s pitanjem mogu li i oni zaigrati za njih kada vide atmosferu na utakmici i pozadinu priče.

Druga tema tribine bila je problem integracije izbjeglica, dobre i loše strane integracijskog vala i traženje azila o kojima je nešto više rekao Sadou Diagne, igrač kluba, koji je i sam azilant.

U potrazi za boljim životom utočište je trenutačno našao upravo u Hrvatskoj u hotelu “Porin”, gdje se uz pomoć volontera uspijeva prilagoditi novonastaloj situaciji.

“Prvih pet mjeseci bilo je jako teško.

Nisam uspostavio odnose s drugim ljudima, ali nakon nekog vremena shvatio sam da se moram prilagoditi i započeti komunikaciju i integraciju.” Jedan od problema koji je česta pojava među azilantima je učenje jezika. Dok čekaju azil, što može trajati mjesecima, čak i godinama, tražiteljima azila nije omogućeno učenje jezika, što dodatno otežava njihovu integraciju. U takvim trenucima veliku podršku pružio mu je i klub koji kroz sport omogućava lakšu prilagodbu na novi život. Navodi da se momčadi odlučio priključiti zbog filozofije kluba, vesele atmosfere i zajedništva koje tamo vlada. “Volim klub jer nema razlika među nama, nisam klasificiran na temelju toga imam li dokumente ili ne, kao što sam bio u drugim institucijama”, zaključuje Diagne.

Sport

Prosinac 2015.

29

e u Riju se održavaju 15. ljetne paraolimpijske igre, a Hrvatska se nada novim medaljama

e rezultate, a za njih i nema dovoljno novca

‘U posljednjih se pet godina javnost jako zainteresirala za paraolimpijski sport te on poprima oblik profesionalnog sporta’, ističe Branimir Budetić, osvajač srebra i bronce s POI-a u Pekingu i Londonu

Unatoč manjku financijskih sredstava, hrvatski paraolimpijci ostvaruju brojne međunarodne uspjehe Foto: Damir Špehar/Pixsell

kođer, trajnu sportsku naknadu nakon 45. godine života mogu dobiti sportaši s invaliditetom koji su osvojili paraolimpijsku medalju, dok se njihovim kolegama olimpijcima priznaju i medalje sa svjetskih te europskih prvenstava.

Ipak treba uzeti u obzir kako je Hrvatsku u Londonu na posljednjim ljetnim olimpijskim igrama predstavljalo 25 paraolimpijaca, dok je olimpijaca bilo

Iako su državne naknade za osvajače medalja na olimpijskim i paraolimpijskim igrama podjednake, ne dobivaju jednake novčane iznose za pripreme

četverostruko više, odnosno 106 predstavnika, što donekle upućuje na odgovor zašto je proračun HOO-a veći od HPO-a.

Jedan od najpoznatijih paraolimpijaca je Branimir Budetić, 25-godišnji bacač koplja i osvajač srebrne paraolimpijske medalje iz Pekinga i brončane iz Londona. Natječe se u kategoriji slabovidnih sportaša i u listopadu ove godine

postigao je jedan od najvećih uspjeha hrvatskog paraolimpizma osvajanjem zlatne medalje na SP-u u Dohi uz rušenje svjetskog rekorda hicem od 65,72 metra. Od njega smo nešto više doznali o uvjetima treniranja u Hrvatskoj, a povukao je i paralelu s ostatkom svijeta.

“Trenirao sam osam mjeseci u Pragu, u vojnom klubu Dukla Prag, gdje sam se što kvalitetnije htio pripremiti za igre u Londonu. U tom sportskom kompleksu, gdje imate glavni i pomoćni stadion s kvalitetno opremljenom dvoranom za vježbanje i ostalim pogodnostima poput regeneracijske sobe, maksimalno iskoristite uvjete koji se pružaju”, govori Budetić.

SVE VEĆA POZORNOST JAVNOSTI Uspoređujući to s Hrvatskom i s našim mentalitetom, ističe da je sport u Češkoj na prvom mjestu i da se sportaše smatra veleposlanicima svoje zemlje. Budetić smatra da u Hrvatskoj to pada u neki drugi plan, osim u profesionalnom sportu, te da se treba prilagođavati situaciji.

“Bio sam u mnogo zemalja i kada usporedim sportsku akademiju Aspire u Dohi i kada zamislim takav raspon sportskih objekata koji su pod istim krovom, mislim da bi i Hrvatska mogla napraviti atletsku dvoranu sa stazom od 200 metara gdje se može vježbati bacanje kugle i ostale tehničke discipline”, kaže Budetić.

“Kada sam 2005. godine započeo svoj paraolimpijski put, nisam ni znao da postoje paraolimpijske igre. Ipak, kada se dogodi sportski uspjeh, shvatiš kakav razmjer to poprima. Danas je sport osoba s invaliditetom poprimio oblik profesionalnog sporta, a hrvatska javnost upoznala je paraolimpizam tijekom igara u Pekingu kada je Darko Kralj osvojio prvu zlatnu paraolimpijsku medalju za Hrvatsku, dok sam ja osvojio srebro. U posljednjih se pet godina javnost jako zainteresirala za paraolimpijski sport, znatiželjni su i počeli su nas pratiti”, zaključuje Branimir Budetić.

HRVATSKI KEČERI Popularna američka zabava privlači hrvatske zaljubljenike

Sport i gluma: sve za publiku

Batur G Anamaria anamariabatur14@hotmail.com

F

rozen Fire, Soul Reaper Suba, Double I, Kaiser Subanovich, Balder The Infidel. Možda zvuče kao imena likova neke videoigre, ali na njih se odazivaju prvi hrvatski kečeri, članovi istoimenoga i jedinog kluba profesionalnog hrvanja u Hrvatskoj. Klub tog u svijetu popularnog sporta osnovali su još 2005. godine njegovi vjerni obožavatelji.

“Kečeri su balkanski naziv za vrstu borbe koja potječe iz Amerike. Oni to službeno zovu pro wrestling, profesionalno hrvanje, a najpoznatija korporacija je američki WWE od kojeg je sve krenulo”, pojašnjava Bojan Subanović u kečerskim krugovima poznatiji kao Kaiser Subanovich.

Borbe spajaju sport i glumu u boksačkom ringu, zanimljiva imena i kreativne kostime, a glavni cilj je zabaviti publiku.

Iako kečerski potezi u ringu izgledaju opasno i nasilno, iza njih su brojni treninzi, a velik dio svake borbe čine kaskaderske glumljene scene. Ono što kečere razlikuje od drugih sportaša njihova su živopisna umjetnička imena koja sami biraju, a trebala bi odraziti njihov karakter.

“Moje kečersko ime je Debelo Đubre.

Iako kečerski potezi u ringu izgledaju opasno i nasilno, iza njih su brojni treninzi, a velik dio svake borbe čine kaskaderske glumljene scene

Kečeri sami financiraju svoju opremu i nastupe te se uvijek trude nadmašiti očekiFoto: Privatna arhiva vanja publike

Visok sam i debeo, trebao nam je negativac, pa sam rekao zašto ne. Trudim se biti što bolji u svojoj ulozi”, kaže Ninoslav Marčić, koji profesionalno hrvanje prati posljednjih 20 godina.

Ovaj naizgled grub sport nije rezerviran samo za muškarce nego i za djevojke željne zabave koje se ne boje ući u ring.

Prvi hrvatski kečeri trenutačno imaju samo dvije članice, ali se nadaju da će im uskoro doći više djevojaka.

“Prije svega to je sve gluma, nije težak sport i nema mnogo ozljeda, pa nije opasan za žene. Svakako bi bilo dobro da dođe još djevojaka da možemo organizirati i ženske borbe’’, poručuje Suzana Rušec, kojoj su kolege velika potpora. Prvi hrvatski kečeri sami financiraju svoju opremu i nastupe, ali se uvijek trude nadmašiti očekivanja publike i, kako kaže Antonio Ilić, jedan od osnivača kluba, sve su bolje prihvaćeni u javnosti.

Trenutačno su mu borbe kečera samo hobi, ali ima veliku želju da to jednog dana postane ozbiljan posao. “Imam kečerski san, da ostanem u Hrvatskoj i osnujem wrestling korporaciju poput World Wrestling Entertainmenta, ali skromnijeg budžeta’’, zaključuje Antonio i poziva sve zabavljače koji su spremni posvetiti se kečerskom načinu života da im se pridruže.

Mauro Paliska ma.paliska@gmail.com

1.

2.

Prvi el clásico odigran je davne 1902. godine i završio je pobjedom Barcelone 3:1.

Postoji varijanta sporta polo koji se igra na slonovim leđima. Takva vrsta pola razvijena je na Tajlandu i Nepalu te postoji čak i krovna organizacija World Elephant Polo Association.

Kina i Južna Koreja među azijskim državama imaju najviše osvojenih medalja (53) na zimskim olimpijskim igrama.

Max Verstappen ove je godine postao najmlađi vozač u povijesti Formule 1. Debitirao je sa samo 17 godina i 166 dana i u to doba još nije imao vozačku dozvolu.

Ironman trijatlon sastoji se od 3,86 km plivanja, 180,25 km vožnje biciklom i 42,2 km trčanja.

Da bi upisali rezultate, natjecatelji moraju završiti Ironman u roku od 17 sati.

3.

4.

5.

6.

Srebrna olimpijka iz 1984. godine, Grete Waitz, ostvarila je najviše pobjeda na maratonu u New York, njih čak devet.

U jednoj sezoni bejzbolske MLB lige potroši se približno 850.000 loptica.

7.

8.

Dominique Wilkins je 1982. godine u NBA utakmici Atlanta Hawksa i Chicago Bullsa postigao 23 slobodna bacanja, bez ijednog promašaja, što je rekord lige.

Jedini plivački svjetski rekord, u malim i velikim bazenima, ostvaren prije 2008. godine, onaj je legendarnog Australca Granta Hacketta iz 2001. godine na 1500 metara slobodno (mali bazen).

Kanadski hokejaš Wayne Gretzky rekordnih je 10 puta osvajao trofej Art Ross za najboljeg strijelca NHL lige.

Najprestižnija utrka serije NASCAR, popularna Daytona 500, na rasporedu je kao prva utrka sezone već 33 godine.

9.

10.

11.

12.

Skijanje je, prije nego što je postalo sport, bilo jedan od načina prijevoza u europskim planinama.

Pete Maravich drži rekord najboljeg strijelca košarkaške sveučilišne NCAA lige. Ukupno je postigao 3667 bodova i za to su mu trebale samo tri godine.

13.

30

LIFESTYLE

Prosinac 2015.

PREHRANA Zapadni svijet sve češće ‘zaviruje’ u istočnjačke tradicije

Jesmo li spremni uzroke bolesti tražiti i u prehrani?

Vujčić G Nina nina.vujcic@gmail.com

H

rana je, uz zrak i vodu, najvažnija za ljudski opstanak. Čovjek mora jesti nekoliko puta na dan kako bi bio sposoban za život i ostao zdrav. Stoga je začuđujuće koliko se malo ljudi danas brinu o kvaliteti hrane koju jedu. Hrana se danas proizvodi u neprirodnim količinama i neprirodnom brzinom, a da bi se uopće mogla proizvoditi tako brzo, potrebne su mnoge kemikalije, pesticidi, hormoni, lijekovi i mnogi procesi prerade prije nego što dođe u prodavaonice. Svi znamo da je takav pristup hrani nezdrav. No ono što se sve više, ali i dalje nedovoljno, osvještava jest to da je upravo takva hrana koju jedemo uzrok bolesti, a promjena prehrane mogla bi izliječiti ili prevenirati razvoj bolesti.

ISTOK I ZAPAD Zapadna kultura i pristup životu način su na koji smo odgajani i nešto čime smo cijeli život okruženi. No širenjem utjecaja društvenih mreža i sve većom dostupnošću informacija na internetu, ljudi počinju istraživati i istočnu kulturu.

Istočne kulture, još otprije razvoja zapadne medicine do danas, imaju drukčiji pristup prehrani, pogledu na tijelo i liječenju bolesti. One na tijelo gledaju holistički, za razliku od zapadne medicine koja većinu vremena tijelo dijeli na zasebne dijelove te svaki promatra zasebno. Holistički pristup smatra da je svaki dio tijela, kao i um, jednako važan kada se pokušava otkriti uzrok neke bolesti ili neravnoteže u tijelu. Jednako

Mnoga se istraživanja u posljednje vrijeme bave istraživanjem ljekovitih svojstava kurkume i činjenicom da su u Indiji, državi koja troši najviše kurkume, pronađeni najniži postoci karcinoma

Samo promjenom prehrane zdravlje se može drastično popraviti Foto: Anamaria Relja

tako važno je ono što se unosi u tijelo jer to zapravo izaziva neravnotežu ili ravnotežu.

Doktorica Koraljka Gall Trošelj, voditeljica Laboratorija za epigenomiku na Institutu Ruđer Bošković, smatra kako je ponekad tradicionalna, odnosno opservacijska medicina, “pametnija” od

Ajurvedska medicina Ajurvedska medicina, nastala u Indiji otprilike tri tisuće godina prije Krista, danas i u zapadnom svijetu dobiva sve veću pozornost i privlači sve više ljudi da počnu tako pristupati svojem tijelu i prehrani. U doslovnom prijevodu ajurveda znači znanost o životu, a predlaže jogu i meditaciju, za koje je sada već i znanstveno dokazano da su vrlo korisne za psihofizičko zdravlje, kao i određen pristup prehrani u cilju poboljšanja kvalitete života. Već tisućama godina takav pristup uspješan je u istočnim kulturama, a među ostalim preporučuje korištenje mnogih biljaka i začina, kao što su kurkuma, čili, đumbir, kim, šafran, ashwagandha, guggul, češnjak, kokos i ginseng. Češnjak je prirodni antibiotik, đumbir je odličan antioksidans, kao i kurkuma, ashwagandha i guggul odlični su za obnavljanje i iscjeljivanje tijela, kokosovo ulje odlično je za kožu, kosu, zube i desni, te u pripremi hrane, a ginseng poboljšava imunitet i izdržljivost.

zapadne, iako napominje da zapadna medicina sada sve više počinje koristiti holistički pristup, te se pojavila integrativna medicina. Ona integrira klasične medicinske postupke s jednom ili više holističkih medicina, kao što su ajurvedska, tradicionalna kineska, tibetanska.

INDIJSKI PRIMJER Mnoga se istraživanja u posljednje vrijeme bave istraživanjem ljekovitih svojstava kurkume i time da su u Indiji, državi koja troši najviše kurkume, najmanji postoci obolijevanja od karcinoma nego u bilo kojoj državi u svijetu.

Kao razlog za to navodi se indijska prehrana. Prema dr. Michael Gregeru, oko 40 posto indijskog stanovništva su vegetarijanci, a oni koji i nisu jedu jako malo mesa, Indija je jedna od država s najvećom proizvodnjom i konzumacijom svježeg voća i povrća, te im se prehrana sastoji većinom od žitarica i grahorica, a konzumiraju i najviše začina u svijetu.

“Kurkumin je idealan za prevenciju, ali u samom liječenju tumora treba biti jako oprezan. Ako je nešto dobro za prevenciju, moglo bi biti dobro i za tumorsku stanicu. Zato kada mi se javljaju ljudi koji su već oboljeli od raka i pitaju me bi li bilo dobro da uzimaju kurkumin, ja im to ne preporučujem”, kaže dr. Gall Trošelj.

Zapadna medicina provodila je mnoga klinička istraživanja s kurkumom, ali ih je većina bila loše dizajnirana, pa je samo nekoliko njih zadovoljilo kvalitetu, govori dr. Gall Trošelj, ali i dalje se istraživanja nastavljaju. Istraživanja su dosad pokazala poveznicu između uzimanja kurkume i poboljšanog zdravstvenog stanja, ublažavanja alergija i astme, liječenja nekih problema s kožom, te prevencije raznih bolesti i karcinoma.

RAVNOTEŽA I UMJERENOST Polako shvaćajući da zapadna medicina i kultura možda nisu uvijek u svemu u pravu, sve više ljudi počinje kombinirati zapadni i istočni pristup zdravlju i životu, te osvještavati važnost zdrave prehrane i svih prehrambenih opcija.

Najvažnija je zdrava, preventivna hrana, a takva je i mediteranska.

Danas kada svijet sa svime voli ići u ekstreme, više nego ikad je potrebna integracija između kultura i medicina.

SVJETSKI PUTNICI Ivana Hanjš i Ines Tin

Jednima ludi, dru

Domitrović G Irena domitrovic.irena@gmail.com

P

utovanje koje nikad ne završava i suživot s lokalnim stanovništvom u potpuno drukčijoj kulturi od naše samo su djelić onoga što doživljavaju oni kojima je putovanje postalo način života. Oni ne spavaju u skupim hotelima, ne putuju prvom klasom te sa sobom imaju samo dvadeset kilograma prtljage. Vrijeme im nije nikakav faktor, pa u jednom mjestu provode i po nekoliko tjedana, a napuštaju neko mjesto tek kad ih “zasvrbe pete”. Takve su i Ivana Hanjš i Ines Tinka Kalajžić, dvije mlade Hrvatice koje su se odvažile na samostalna putovanja svijetom.

DALEKI TAJLAND “Moja prva putovanja bila su s obitelji, radili bismo piknike na livadama, svake godine odlazili na more i po noći u autu slušali glazbu. Zbog svega toga mi sada nema veće sreće nego uprijeti prst u kartu i satima slušati glazbu u autobusima i avionima”, prisjeća se Ivana koja je od Hrvatskog zagorja i Jadrana došla do dalekog Tajlanda, gdje je upoznala sasvim drukčiji način života.

“Ne gleda se na sat, životinje su dio života, bilo da je riječ o mačkama ili škorpionima. Ljudi se druže, vesele i ne opterećuju glupostima. More je čisto, a plivanjem ili gledanjem u zvijezde itekako se smanji razina stresa”, ispričala je Ivana.

Tinka se pak prisjeća svoga prvog većeg putovanja koje je obuhvaćalo Tajland, Laos i Kambodžu.

“Paničnog napadaja u bangkoškoj klaustrofobičnoj sobici Khao Sanroada

Hrvatima je to još neobično U svijetu je ovakav način putovanja postao uobičajen, međutim, tvrdi Ivana, na svojim putovanjima ne sreće mnogo Hrvata, jer je to “Hrvatima još pomalo neobično i ludo”. O svojim iskustvima s putovanja piše na blogu Stories Behind Travels i društvenim mrežama, gdje opisuje vlastite doživljaje, osjećaje i razgovore s ljudima koje sreće putem. Društvene mreže su i Ines glavni alat za pričanje svoje priče, ali i komunikaciju s obitelji i prijateljima. Svoje priče i fotografije na internetskoj stranici objavljuje i Tinka Kalajžić. sjećam se kao da se jučer dogodio. Tek kada napokon sletiš, doživiš toplinski udar, obratiš se petorici ljudi za pomoć, a nitko od njih ne govori niti jednim jezikom koji ti razumiješ – shvatiš u što si se uvalio”, prepričala je Tinka i dodala da se “muka nastavi kada ti počne kruliti u želucu, a nemaš blagog pojma što ti bakica sa štanda nudi. Ma hajde, riskirat ćeš, i onda četiri sljedeća dana provedeš sam samcat grleći zahodsku školjku”. Ipak Tinka istodobno ističe da “na svakom putovanju nešto naučiš i pritom ojačaš”.

NOVE BOJE Jednom kad počneš putovati, teško je smiriti se, misli Tinka. Od trideset zemalja koje je prošla, posebno su joj se u sjećanja urezale boje Indije u ožujku za vrijeme Holi festivala, plavo-bijele

Na svojim je putovanjima upoznala mnoge zanimljive ljude

Foto: Ivana Hanjš

MLADI DIZAJNERI Studentica TTF-a Martina Kuzlić iza sebe već ima pregršt iskustva

Kad karijera počne s dječjom igrom...

Pauković G Donatella donatella.xx@hotmail.com

N

Model Mirna B. u kreaciji Martine Foto: Franjo Matković Kuzlić

ovljanka Martina Kuzlić, studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, perspektivna je i ambiciozna modna dizajnerica koja ima viziju i svaki dan radi na ostvarivanju svojih modnih ciljeva. Iako su joj tek 23 godine, već ima mnogo iskustva s dizajniranjem kolekcija i predstavljanjem na modnim revijama. Okušala se i kao model za svoje kolekcije, no ipak joj je draže biti iza fotoobjektiva. Zajedno s kolegicama Matejom Bosek i Leanom Spalatin radila je pod umjetničkim imenom Croatrix na nekoliko kolekcija koje su bile predstavljene na revijama.

Kako to obično biva, Martina je svo-

Inspiriraju je fotografija i glazba, te magloviti i kišni dani, a najradije dizajnira vjenčanice i večernje haljine je prve dizajnerske korake napravila još u djetinjstvu crtajući djevojke u različitoj odjeći. Postupno se to crtanje iz hobija počelo razvijati u nešto ozbiljnije. Upisala je Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu gdje je počela učiti o modi. Ubrzo je shvatila da je modni dizajn upravo ono čime se želi baviti u životu, pa je tako nastavila obrazovanje na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.

“Obrazovanje je jednako važno kao i sam talent. Jedno nadopunjuje drugo”, kaže Martina. Vrsni modni dizajneri bez diplome danas su rijetkost.

Bavljenje bilo kojom vrstom umjet-

nosti nije nimalo lako, što potvrđuje to da se neka znanja teško mogu steći izvan škole i fakulteta.

Martinina strast su večernje haljine i vjenčanice kojima svojom maštom istodobno daje dramatičan, ali i romantičan izgled. Na TTF-u sve pršti od ideja jer mladi dizajneri neprestano smišljaju nove kreacije i projekte.

“Mnogo je stvari koje me inspiriraju svakodnevno, ali mogla bih reći da su za moju inspiraciju najviše zaslužni fotografija i glazba, te tmurni, magloviti i kišni dani”, kaže Martina.

Njezino je najdragocjenije iskustvo bila suradnja s Borisom Pavlinom

kod kojega je stažirala.

“Tu sam dobila mnogo teorijskog znanja, prakse i dobrih savjeta”, kaže za Pavlina koji joj je ujedno i omiljeni dizajner. Kao najveći uspjeh u dosadašnjoj dizajnerskoj karijeri sigurno je i poziv Ivane Delač Đolo za predstavljanje vlastite kolekcije na glamuroznim Riječkim stepenicama u Rijeci ove godine.

“Revija mi je osobno bila važna jer je bila dobro medijski popraćena, a javnost je važan dio dizajnerskog posla. Također mi je bila velika čast, kao najmlađem dizajneru na događaju, stati uz bok već prihvaćenim i dobro poznatim hrvatskim dizajnerima”, kaže Martina koja trenutačno radi na kolekciji od deset modela vjenčanica i večernjih haljina za jesen i zimu 2016/17. godine.

LIFESTYLE

Prosinac 2015.

31

nka Kalajžić učinile su globus svojim domom, a stalne promjene odredišta postale su im stil života

ugima hrabri, oni kažu da su - slobodni!

‘Ne želim biti određena vremenom i ne volim kada mi putovanja imaju kraj. Želim nove boje i gradove, isprobavati novu hranu i diviti se iznova novim krajolicima’, kaže Ivana Hanjš

Nisu sva iskustva lijepa i zabavna

Na putovanjima je upoznala mnogo zanimljivih ljudi

Na drugom je kraju svijeta otkrila život bez stresa

Tinka putuje s ruksakom na leđima

Tinka se, igrom slučaja, našla u Nepalu za vrijeme potresa, u New Yorku tijekom uragana Irene i u Francuskoj kad je izbio požar. Unatoč tome, najviše se boji vlastite nepromišljenosti i dječje naivnosti. U svojim je pustolovinama naučila da ne treba svima prilaziti s osmijehom od uha do uha. Posljednja je dva mjeseca posvetila izbjegličkoj krizi. Egzotična odredišta s palmama i tirkiznim morem zamijenilo je volontiranje za kolone očajnih ljudi na graničnim prijelazima diljem Makedonije, Srbije, Hrvatske i Slovenije. Ivana je trenutačno u Dublinu gdje radi da bi si priuštila sljedeće putovanje.

Foto: Privatna arhiva

Nove boje, novi mirisi, novi ljudi, to je ono što Ivanu privlači u putovanjima Foto: Ivana Hanjš

Na svojim je pustolovinama iskustila potpuno drugačiji tempo života

kombinacije fasada tuniškog Sidi Bou Saida, okus svježega kokosova ulja s karipskog otoka Little Corn Island u Nikaragvi i entuzijastično pljeskanje publike tijekom najavne špice filma petkom u njujorškom Bryant parku.

Smještaj na ovakvim putovanjima nije luksuzan. Najčešće su to jeftiniji hosteli, ali i prenamijenjeni autobusi, pa

Karina, nekoć autobus, danas kućica za život

i kućice na drvetu. Tako je Ivana na jugu Tajlanda živjela i radila u kućici na drvu, a kad nije radila, vrijeme je provodila s putnicima iz cijeloga svijeta na plaži “loveći svjetlucave planktone, razgovarajući i igrajući društvene igre”.

Tinka kao najdraži smještaj izdvaja Karinu, “prastari autobus koji je netko

Foto: Tinka Kalajžić

davno dovezao iz Kanade do Kostarike. Prijatelj Matt iz Kalifornije iščupao je stolce, ostrugao svu hrđu, napravio krevet, police i malu kuhinjicu”. S vremena na vrijeme, ove svjetske putnice posjete i svoju domovinu. Ivana kaže da voli vidjeti poznate ulice, sjesti s poznatim licima, s mamom i tatom ispiti malo rakije na balkonu te zagrliti

svog zlatnog retrivera.

Otići samo tako iz jedne zemlje u drugu zvuči izazovno što se tiče novca, ali ljudi koji se na to odvaže uvijek pronađu način kako zaraditi. Osim konobarenja, izrade nakita, fotografija, pisanja, često i volontiraju, pa onda u zamjenu za svoj rad dobiju mjesto za spavanje.

Tinka je probala raditi za uredskim stolom i zaključila da to nije za nju. Dodala je da će radije tri dana od jutra do mraka piliti olovke i prodavati ogrlice ili fotkati šarene ljude na festivalima diljem svijeta. Ponekad joj uleti i “super plaćen posao gdje je radni tempo ubitačan, kao rad na filmskim setovima u Kanadi, ali nakon takvih projekata miran si nekoliko godina”, zaključuje Tinka, pogotovo za putovanja po jeftinijim zemljama gdje sasvim pristojno možeš živjeti s pet dolara na dan.

Roditelji i prijatelji mahom ih podržavaju, ali im nije uvijek lako.

PUTOVANJA BEZ KRAJA “Pokušavam im maksimalno olakšati redovitim javljanjem i iskrenom komunikacijom. Iako ponekad prešutim škakljive detalje, čisto da preduhitrim stanja panike”, rekla je Tinka.

“Neki kažu da sam luda, neki da sam hrabra, no ja sam putujući sama otkrila svoju najveću sreću, a to je sloboda”, zaključuje Ivana. Ljudi odlaze na putovanja zato što su nezadovoljni svojim prijašnjim životom, smatra ona.

Neki odu na godišnji i vrate se kući na poznati jastuk. Ne želim biti određena vremenom i ne volim kada mi putovanja imaju kraj. Želim nove boje i gradove, isprobavati novu hranu i diviti se iznova novim krajolicima”, kaže Ivana.

PLUS SIZE MODELING Novost u svijetu mode dobiva sve više medijskog prostora

I hrvatski dizajneri pomalo traže modele s oblinama

Krnjić G Kristina k_krnjic@hotmail.com

N

akon dugogodišnjeg shvaćanja mode i manekenstva kao nečega isključivo namijenjenog vitkim i mršavim djevojkama, u svijetu se pojavio novi trend – plus size modeling.

Unazad tri godine priznat je u samo nekoliko država. Kao i uvijek, SAD je među prvima uveo taj trend, no i tamo je javnost još podijeljena.

Američki plus size model Bethany Rutter za tamošnje je medije podijelila svoje mišljenje zašto se ta vrsta modelinga i samih modela pogrešno shvaća ili čak potpuno odbija. Iako je plus size modeling sve prihvaćeniji, postoje razlozi koji mu ne daju da napreduje.

To su pravila i norme koje nameće javnost, postavljeni su standardi ljepote -

‘Nisam mislila da smo narod koji je otvoren za nove stvari i ovu tematiku’, kaže Lucija Lugomer, prvi hrvatski plus size model

velike grudi, ravan trbuh, mršave noge.

“Djevojke često nose odjeću koja će ih vizualno učiniti mršavijima, skriti im nedostatke, ali što se prije pomirimo sa svojim izgledom, to bolje”, kaže Bethany.

Iako je u Hrvatskoj taj pojam još dosta nepoznat, 22-godišnja Lucija Lugomer prvi je i jedini naš takav model koja se odvažila prijaviti u modnu agenciju i tako postala prvi priznati plus size model Hrvatske.

Lucija je za Global podijelila s kakvim

se komentarima susretala.

“Komentari su bili podijeljeni, ali nisam se nikad previše obazirala na to jer sam se dobro pripremila na svakakve reakcije ako mislim biti medijska ličnost, a pogotovo ako se borim za nešto za što sam jedina u Hrvatskoj”, kaže Lucija i dodaje da je iznenađena podrškom. “Nisam mislila da smo mi narod koji je toliko otvoren za nove stvari i ovu tematiku”, ističe.

Na pitanje što misli jesu li hrvatska javnost te naši dizajneri i modne kuće spremni prihvatiti plus size modeling, Lucija odgovara: “Vidim interes i to je ponekad dovoljno u ovakvim počecima kao što je moj. Ne zadajem si prevelike ciljeve jer bih se radije iznenadila novim ponudama. Javilo mi se nekoliko hrvatskih dizajnera za suradnju, što me iznimno veseli”.

Foto: Ivan Gundić

Vlasnica modne agencije Talia model, Tihana Harapin Zalepugin, također se osvrnula na ovu vrstu modelinga.

“Apsolutni sam pristalica klasičnog modelinga i ne vidim razlog da se plus size modelima da veća pozornost i značenje u plasmanu i prezentaciji odjevnih predmeta. Hrvatski dizajneri su u svakom slučaju spremni za izradu odjeće u traženim veličinama, ali sigurna sam da, kao većina svjetskih dizajnera, za reklamne potrebe neće još dugo odustati od angažiranja vitkih i skladno građenih modela”, ističe Harapin Zelepugin.

Poznato je da su mišljenja javnosti redovno podijeljena pa je tako i s ovim novitetom. Razlog možda ipak stoji iza tradicije i prve pomisli kada nam netko kaže ‘manekenka’ ili ‘model’, slike koja je u većine slična.

VELIcINA JE VAzNA2015.

Prosinac 32

Zadnja

KUTAK ZA LAGODAN TRENUTAK SOULSAVERSI OVOG PUTA BEZ GAHANA

ZANIMLJIVE PREDSTAVE U TEATRU &TD

STAR WARS VII: SILA SE BUDI

Nakon što su listopadu ove godine izdali svoj peti studijski album, drugi s Daveom Gahanom, inače frontmenom planetarno popularnog benda Depeche Mode, Soulsaversi, umjesto da mirno ubiru plodove svojeg rada, odlučuju ekspresno izbaciti još jedan, ovog puta, instrumentalni album. Riječ je o albumu ‘Kubrick’ na kojem je osam skladbi, a inspirirane su opusom Stanleya Kubricka. Album je izašao 4. prosinca no za sada je online moguće preslušati jedino drugu skladbu, Clay. Ideju za album dobio je Rich Machin pregledavajući Kubrickove filmove nakon što je zaključio kako svaki donosi drukčije raspoloženje i nameće drukčiju atmosferu te je to htio prenijeti glazbom.

Organizatorski tim Teatra &td pripremio je zanimljive predstave u svojem prostoru u Savskoj 25, tik iza zgrade Studentskog centra. Do kraja mjeseca još je preostalo nekoliko prikazivanja, pa tako možemo pogledati predstave “Ja koja imam nevinije ruke” Vesne Parun, “Born to Please” Saše Božića te predstavu intrigantnog imena “Mrzim istinu” koju potpisuje Oliver Frljić. Zanimljivo je napomenuti da je u toj predstavi jedan od glavnih glumaca Rakan Rushaidat koji je već mnogo puta oduševljavao publiku na daskama koje život znače, a pamtimo ga po ulozi u predstavi “Kauboji” dok će one koji vole reality showove s elementima pjesme i plesa oduševiti predstava “Born to please”.

Kao što već svi znaju, u kina nam dolazi najiščekivaniji film godine. Obožavatelji Jedija, Dartha Vadera, Chewbacce i ostalih likova vječne sage “Ratova zvijezda” napokon, nakon deset godina, dolaze na svoje. Tko je onaj oznojeni muškarac izmučena pogleda koji skida kacigu stormtroopera, kakva je to nova tehnologija svjetlosne sablje kojom rukuje Sith patkolike kacige te koliko je Harrison Ford sposoban skakutati po svojem Falconu? Odgovore na ova i mnoga slična pitanja možete potražiti od srijede kada sedmi dio, jedne od najvećih znanstveno-fantastičnih saga dolazi u naša kina. Preporučujemo da si rezervirate nekoliko dana prije odlaska u kino kako biste pogledali prethodne nastavke i potpuno se uživjeli u tematiku koja okružuje Star Wars.

AUTOR: TIBOR TRUPEC

Miroslav Krleža

Snažnom voljom k cilju

Krivi svjetonazor

(7. VII. 1893. – 29. XII. 1981.)

Ustanova za novčano poslovanje

Šarenica

Ilustracija: M. Tenžera

Andy Roddick

Njem. tvornica teretnih kamiona

Okruglo slovo

Pjesma Olivera Dragojevića

Rijeka Amazone u SZ Brazilu

Svi filmovi jedne države

RECEPTI

by

TIBOR TRUPEC tibortupec.tt@gmail.com

Tal. RTV Dres za karate (Dat)

Prvo slovo

Dušik

Grana biologije, bavi se biljkama

"Lifetime movie network" Čaše za pivo "Interactive Advertising Bureau"

Ivan Perišić

Š ampanjac u F1

Multiplatformski 3D softver

Rita Johnson Kuća za prodaju

Butarga, mrijest

Pikantne krumpirove lađice

Ujedinjeni Narodi

Svojstvenost npr.

UmjetNika (Ak. ž.r.)

"Turska" Nokaut "Nigerija"

Zg. Trgovinski sistem

Malog razmaka

Otis Taylor

Atlanski pakt

Korej.gaming tvrtka

Italija

Š arena papiga Argon

Omotati

...Znanosti ili djelatnosti "Francuska"

Indijski film iz 1987.

"Belgija"

Zamišljen pravac, središte vrtnje Bivši baseball bacač Rafael

1. Tijekom Prvog svjetskog rata, doga imenom Juliana obavila je malu nuždu po bombi te ju tako i deaktivirala. Pas je nagrađen medaljom.

tibortrupec.tt@gmail.com

3. U Južnoj Africi postoji stablo staro čak 6000 godina, a u njemu se nalazi caffe bar.

"Rusija"

Srednjoafrička država

ŠOK I VJEVERICA

2. Kako bi se osvetila svojem suprugu, Frida Kahlo je spavala s istom ženom s kojom ju je suprug prevario.

Najtanje slovo

Lijek, produkt gljivica

Sve što je javno tiskano treba biti i javno kritizirano - bila je misao vodilja jednog od najvećih hrvatskih književnika dvadesetog stoljeća. Kao pokretač brojnih kulturnih i političkih inicijativa s ciljem kritičkog osvješćivanja hrvatskog društva, Miroslav Krleža postao je važna karika u gradnji moderne Hrvatske. Svojim je umjetničkim djelima uspijevao ujediniti sve raslojene skupine društva. Nakon neuspješne vojne karijere, počeo je raditi u novinskim redakcijama te objavljivati prve književne tekstove da bi se s vremenom afirmirao.

Od samih početaka vidljiva je njegova senzibiliziranost za hrvatsko pitanje pa još 1919. s Augustom Cesarcem počinje objavljivati časopis Plamen koji je zabranjen iste godine jer je, među ostalim, razotkrivao represiju beogradskog režima.

Osnivanjem Leksikografskog zavoda pedesetih godina uslijedilo je najmirnije razdoblje njegova života. Većinu vremena provodi u svom kabinetu, obavljajući redaktorske poslove. Iako je 1965. godine postao član Saveza komunista Hrvatske, on se bori za vlastita uvjerenja. Do konačnog razilaženja dolazi 1967. nakon što je potpisao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Krleža je oduvijek bio intelektualac i pisac ispred svog vremena u što se nije teško uvjeriti čitajući njegov opsežan književni opus za koji je tri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu. Teško je podnio smrt supruge Bele te 1981. umire od upale pluća u Vinogradskoj bolnici. Pokopan je na groblju Mirogoj. (Dina Ćevid)

by Tibor Trupec

Vrsta eksploziva

4. Svakodnevno se u svijetu posiječe oko 27.000 stabala samo za proizvodnju toaletnog papira.

Upitna zamjenica Slušni organi 5. album P.Gabriela Thomas Jeffeson "Vatikan"

Ovog mjeseca pripremili smo vam jedan, ne tako jednostavan recept.

Krumpirove lađice zahtijevaju nešto više od sat vremena pripreme, ali ih je jako zabavno izrađivati, a rezultat je topao i ukusan obrok.

Za pripremu jela za četiri osobe potrebno je: 350 g mljevenog mesa, 6 većih krumpira, 250 g mozzarelle, 1dl vina, 6 žličica ajvara, 3 crvene paprike, 400 g crvenog graha, luk i češnjak Začini: ulje, sol, ljuta crvena paprika, pikantna mješavina za krumpir, origano, bosiljak Priprema: 1. Krumpir prepolovite tako da plosnate strane budu prema dolje, stavite u vodu s korom te posolite i začinite mješavinom za krumpir.

2. U dubokoj tavi na ulju ili maslacu pirjajte luk i češnjak te dodajte meso i vino. Zatim dodajte origano, mješavinu za krumpir i ljutu papriku. Nakon što sadržaj tave počne mirisati, dodajemo ajvar tako da meso bude obloženo ajvarom, ali ne previše da ne bismo “potopili” lađice.

3. Kada je krumpir kuhan, izdubimo ga nožem ili dubilicom te lađice punimo smjesom iz tave. Na lim za pečenje koji smo obložili papirom za pečenje uredno posložimo lađice i prekrijemo ih naribanom mozzarellom i bosiljkom.

4. Lađice stavljamo u pećnicu koju je potrebno prethodno zagrijati na 205 Celzijevih stupnjeva i zapečemo (opcija pečenje odozgo na pećnici).

Nakon 10-15 minuta, jelo je spremno.

Poslužiti uz hladno pivo.

Napomena: Kora krumpira bi se nakon pečenja trebala opustiti pa je uputno odvojiti je od krumpira prije nego počnete jesti.

Dobar tek!