Page 1

Glasnik OPĆINE VIŠKOVO

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Ožujak 2009. • br. 62

1


2

Glasnik Općine Viškovo br. 62


Izdvajamo iz sadržaja: Iz duhovnog života /2 • Sretan Uskrs!

Iz rada Općine /3 • Resor zdravstva i socijalne skrbi, brige o djeci i primarne zdravstvene zaštite: Podizanje zdravstvenog standarda – za sigurnije sutra • Savjetovalište "Malo sunce": Djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem • Poslovanje gospodarstva općine Viškovo I.-IX: 2008.: Neophodne mjere za poticaj gospodarstva • Odluke Općinskog vijeća

Iz rada udruga/9

• KUD Halubjan: Uoči proslave 100. obljetnice osnutka KUD-a Halubjan • Ustanova I. M. Ronjgov: Smijeh kao književna (o)poruka • Delavska katedra: Godina u znaku duboreza

Pust 2009./14 • Antonja, 7. maškarani boćarski turnir, Morena Blečić: Živen za svoj kraj, maškare i užanci, X. halubajski karneval: Jubav, smeh i čuda sreće za prvo desetljeće, 15 let Kunpanije z Halubja, 5. smotra mićeh zvončari pul Marčelji, Pusni tanci...

Iz našega kraja

• MH - Ogranak Viškovo: Sjećanje na braću Baštijan

Oglasi

www.opcina-viskovo.hr

Glasnik Općine Viškovo • ISSN 1332-0149 • Izlazi 5 puta godišnje • Broj 62 • Ožujak 2009. Nakladnik: Općina Viškovo • Za nakladnika: Goran Petrc, prof.

Glavna urednica: Doris Brusić • Stručni savjet: Radovan Brnelić, Jadranko Lučić, Sanja Udović, Nevenko Sablić, Ines Strenja Linić, Goran Petrc • Adresa uredništva: Općina Viškovo, Vozišće 3, 51216 Viškovo, Naklada: 4500 primjeraka Lektorica za čakavštinu: Jelka Žilić • Fotografije: Foto Alex, Foto Matej, Iz arhive udruga • Naslovnica: Foto Alex, pejsaž Viškovo - Foto Matej • Tisak: Tiskara Meić d.o.o.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

3


F E LSRETAN I X A LUSKRS! LELUIA! P

oznati francuski revolucionar Reveillère Lepeaux bjesomučno je vikao koncem 18. stoljeća:

"Vrijeme je da se zauzme mjesto Isusa Krista! Ja ću stvoriti novu vjeru: 'Čovjekoljublje!'". Nastojao je za nju pridobiti što više pristalica, ali uzalud. Jednoga dana reče svom prijatelju da je njegova vjera doživjela potpuni neuspjeh.

iz duhovnog života

Prijatelj mu odgovori: "Ja se ni-

malo ne čudim da ne uspijevaš. Ako se želiš natjecati s Isusom Kristom, onda je samo jedan način... Pođi i čini čudesa, ozdravljaj bolesnike, izgoni zloduhe iz opsjednutih, uskrisuj mrtvace, a zatim se daj razapeti i pokopati i treći dan uskrsni od mrtvih. Garantiram ti da će svi pohrliti za tobom."

***

Uskrs je najveća proslava Kristova božanstva i najsigurniji temelj naše vjere. Koliko je puta Isus Krist prorekao svoje uskrsnuće! Ništa nije trajno osim istine. Uskrsnuće je dokazalo da je sve bilo istina, da je Isus uistinu utjelovljeni Bog, Sin Božji i Mesija! A sve je počelo završetkom. Još prije samo tri dana, Isus je bio na Križu: svatko Ga je mogao popljuvati, uvrijediti, rugati Mu se... Na kraju je naklonio glavu: 'Dovršeno je!' i predao Ocu svoj duh (Iv 19,30). A onda - pobjeda Križa! Neočekivani obrat! Pobjeda Raspetoga! 'Grob je prazan'... (usp. Mk 16,1-7). Dosadašnja mjerila ovoga svijeta stavljena su izvan snage. Stvarnost novoga svijeta. Nebeskoga! Bog ne pravi pogrješke. Kod Njega se ne može izgubiti.

USKRSNI RASPORED 2009. U ŽUPI

To je vjera apostola, to je vjera kršćana kroz 20 stoljeća. Kršćani vjeruju u Boga koji spašava, pa i poslije smrti! Božja će nas ljubav dočekati i s onu stranu smrti i ispuniti sva naša iščekivanja i nadanja. Eto dokle doseže Uskrsnuće. Nikad prije, i nigdje drugdje, i nikad poslije nije tako i toliko počašćen čovjek, niti je do tolike časti uzdignuta ljudska narav. Zato je uskrsni dan jedinstven. Blagdan svih ljudi. Blagdan svijeta. Uskrsnuli i vama dolazi ususret i govori: 'Zdravo'! Shalom alekhen (Mt 28,9)! On je 'živ i ide pred vama' (Mk 16,7.11; Lk 24,23; Mt 28,7). Vidjet ćete Ga (Mk 16,7; Mt 28,7.10) i vaše će se srce radovati (Iv 20,20). U milosnom jutru Uskrsnuća, Krist Uskrsnuli, povratnik od mrtvih, neka svijetli svakom čovjeku. Aleluja!

Velika Subota, 11. 04.

22: VAZMENO BDIJENJE + Sakramenti kršć. inicijacije za odrasle

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA, 12. 04.

SVETE MISE: 8, 10, 11.30 i 19 Blagoslov jela: na Vazmenom bdijenju te na Uskrs za vrijeme svih dopodnevnih Misa (u 8, 10 i 11.30 h).

Uskrsni Ponedjeljak, 13.04. - Drugi dan Vazmene osmine

Svete Mise: 10 i 19 ('Vita nova', Marinići: Sv. Misa u 10 h)

2. Vazmena nedjelja, 19. 04., Nedjelja Božanskog Milosrđa

SVETE MISE: 8, 10, 11.30 i 19

Priprava Utorak, 31. 03.

Uskrsni pohod bolesnicima

Srijeda, 01. 04.

Uskrsni pohod bolesnicima

Četvrtak, 02. 04.

16.30: Uskrsna Ispovijed djece

Petak, 03. 04.

16.30: Uskrsna Ispovijed odraslih

VAZMENO TRODNEVLJE: Veliki Četvrtak, 09. 04.

Veliki Petak, 10. 04. – Početak Devetnice Božan. milosrđu; Vazmeni post

4

19: Misa Večere Gospodnje Molitva i klanjanje do 23 h pred oltarom pohrane Presv. Sakramenta 18: Križni put 19: Bogoslužje Muke Gospodnje

Vaši svećenici

11.30: Uskrsni susret sa starijim osobama

Glasnik Općine Viškovo br. 62


RESOR ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI, BRIGE O DJECI I PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

PODIZANJE ZDRAVSTVENOG STANDARDA – ZA SIGURNIJE SUTRA

U

protekle četiri godine rad Resora zdravstva i socijalne skrbi obilježili su programi, pokrenuti s namjerom da se, unutar ograničenih sredstava, pokuša što više unaprijediti zdravstveni standard građana Viškova. Sredstva iz općinskog proračuna planirana za zdravstvo i socijalnu skrb iz godine u godinu se povećavaju, međutim, otvaraju se novi zadaci i dileme. Tijekom 2008. godine ostvareni su svi zacrtani programi, potpore predviđene proračunom – ističe članica Poglavarstva Općine Viškovo zadužena za Resor zdravstva, primarne zdravstvene zaštite, socijalne skrbi i brige o djeci, mr. sc. dr. Ines Strenja-Linić – u Programima javnih potreba u socijali u iznosu od ukupno 1.871.888,26 kuna te u Programima javnih potreba u zdravstvu – ukupno 594.085,53 kuna. • Programi pomoći kućanstvima i socijalno ugroženima Kontinuirano su nastavljeni Programi pomoći kućanstvima i socijalno ugroženima, prema socijalnom censusu i temeljem Odluke o socijalnoj skrbi Općine Viškovo u vidu subvencije električne energije i podstanarstva. Novčana potpora dodijeljena je za 205 novorođenčadi rođenih u našoj Općini u 2008. godini, te smo i dalje vodeća Općina prema prirodnom prirastu u Primorsko-goranskoj županiji. Nastavljen je i organizirani smještaj starijih osoba u odgovarajuće ustanove – u Psihijatrijskoj bolnici Lopača – osobe s teškim duševnim oboljenjima, te mlađe osobe zbog liječenja od ovisnosti. Dvije mlađe osobe su tijekom godine završile rehabilitacijski tretman, liječenje se pokazalo uspješnim te su otpuštene na daljnju brigu obiteljima. Također je bio sufinanciran i smještaj jedne mlade teško invalidne osobe u Domu Marinići. Kućna njega koja je neophodna nepokretnim i teško bolesnim invalidnim osobama i dalje je omogućena za sugrađane većinom starije životne dobi, kao još jedan oblik izvaninstitucionalne skrbi. Sve osobe potrebite takvog oblika pomoći s područja Općine po prestanku financiranja na teret HZZO-a, a po podnošenju Zamolbe Resoru, nastavljale su s posjetama patronaže i kućne njege te fizioterapeutskom rehabilitacijom. Za navedeno je utrošeno 59.953,67 kuna, s potrebom za osiguravanje rasta ove pozicije, jer su potrebe sve veće.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Ovaj vid skrbi dobro je prihvaćen, jer odgađa smještaj u neku specijaliziranu Ustanovu. Kako bi se obiteljima omogućila lakša njega teško oboljelih i nepokretnih osoba, a uglavnom se radilo o osobama s preboljelim moždanim udarom te uznapredovalim stadijem maligne bolesti, kupljen je jedan krevet s elektromotorom i antidekubitalnim madracem za nepokretne osobe i tri antidekubitalna madraca, jedan toaletni stolac koji su, na zamolbu obitelji, a prema Odlukama Poglavarstva, dani na privremeno korištenje. Za potrebe u slučaju manjih ozljeda prilikom organiziranja trka, i drugih sportskih aktivnosti Općine kupljena je i jedna kompletno opremljena sanitetska torba, sveukupno za navedena pomagala utrošeno je 16.223,70 kuna. • Subvencije cijene školske marende... Nastavljene su uobičajene potpore u vidu subvencije cijene marende za osnovne škole – za što je utrošeno 131.358,50 kuna, cijene smještaja u predškolskim ustanovama za socijalno ugroženu i djecu HRVI 109.710,98 kuna te besplatni prigradski prijevoz socijalno ugroženih i invalida 461.691,78 kn. • Programi za hendikepiranu djecu i djecu sa smetnjama u razvoju Poseban oblik skrbi provodi se za hendikepiranu djecu i djecu sa smetnjama u razvoju za koju je organiziran poseban prijevoz, ishrana i smještaj u Centru za odgoj i obrazovanje, potpora Savjetovalištu za prehranu dojenčadi /38 dojenčadi/ i logopedski tretman za djecu sa smetnjama u govoru za 24 djece u OŠ Kozala. • Poklon-paketi Povodom Uskršnjih blagdana aktivisti Crvenog križa posjetili su teško oboljele sugrađane smještene u Psihijatrijskoj bolnici Lopača, te prigodno darivali 510 sugrađana starije životne dobi iznad 75 godina, teško oboljele te HRVI povodom Božićnih blagdana. Povodom Božićnih blagdana preko 1760 djece naše općine darivano je prigodnim poklonima, a već treću godinu pred Božić organizira se posjet Domu "Sveta Ana" gdje je ove godine darovano 42 poklon-paketa za djecu žena žrtava nasilja. Aktiv DDK Viškovo je organizirao tri dobrovoljne akcije darivanja krvi, a članovi Crvenog križa i DDK aktivno su se uključili u sve akcije koje je provo-

dila Općina, a koje su zahtijevale veći brojvolontera za podjelu hrane i pića Mr. sc. dr. Ines Strenja-Linić (Halubajski karneval, Dan Općine, Matejna ...

iz rada općine

Članica Poglavarstva Općine Viškovo mr. sc. dr. Ines Strenja-Linić upozorava da nastupajuća recesija, u kojoj treba smanjivati troškove na svim područjima "diktira" da se upravo ovom resoru posveti odgovarajuća pažnja i sredstva povećavaju, kako bi se određenim subvencijama i omogućavanjem povećanja zdravstvenog standarda i skrbi omogućilo da građani ipak nešto lakše prebrode predstojeću tešku situaciju, kada će mnogo više ljudi biti bez posla, odnosno djece kojima roditelji neće moći omogućiti neke osnovne stvari za nastavak njihova školovanja. S tim u vezi nastojalo se provesti nekoliko programa koji će omogućiti kvalitetniji život građana. • Program besplatnih preventivnih zdravstvenih pregleda Program besplatnih preventivnih zdravstvenih pregleda "Živimo aktivno - živimo zdravo", tijekom 2008. godine obavilo je više od 1160 stanovnika Općine Viškovo. Do sada su učinjeni sljedeći preventivni pregledi u specijaliziranim poliklinikama: - ultrazvuk trbuha - denzitometrija – mjerenje gustoće kostiju za mještanke iznad 55 godina - mamografija za mještanke do 50 i iznad 70 godina - pregled za dob od 50 do 69 godina, ide po pozivu Zavoda za javno zdravstvo, za što je predviđeno sufinanciranje Općine Viškovo - Color ultrazvuka krvnih žila mozga, kao prevencija moždanog udara, i nadalje najčešćeg uzroka smrtnosti u RH. - besplatni Color ultrazvuk krvnih žila nogu, organiziran je na zahtjev većeg broja mještana koji imaju tegobe s trombozama, jer se na pregled čeka i više od pola godine. Navedeni preventivni pregledi naišli su na izuzetan odaziv, utrošeno je 140.000 kuna, a prijave su učinjene uz svesrdnu pomoć Udruge za umirovljenike odnosno Odbora za zdravstvo Udruge u čijim prostorima su vršeni upisi za preglede.

5


• Brošure za kvalitetniji i zdrav život U sklopu akcije "Živimo aktivno – živimo zdravo", tiskana je i brošura za starije osobe s preporukama za kvalitetniji i zdrav život, a podijeljena je umirovljenicima i osobama starije životne dobi. • Tjelovježba u svrhu "Prevencije od osteoporoze" U 2008. godini nastavljeno je i sufinanciranje tjelovježbe u svrhu "Prevencije od osteoporoze" za mještanke Općine Viškovo pod stručnim vodstvom fizioterapeuta, što je naišlo na dobar odaziv te se Program nastavlja i u 2009. godini. • Prevencije ovisnosti U suradnji sa Županijskim Zavodom za javno zdravstvo nastavljen je Program "Prevencije zlouporabe droge – edukacija edukatora", kao i Program primarne prevencije ovisnosti – Trening životnih vještina, u vidu radionica koje se izvode u osnovnoj školi za 7. i 8. razrede, učenike i njihove roditelje. Također je vrlo uspješno nastavljen Program »Prvašić u školi – škola odgovornog roditeljstva«. U skladu s planiranim podizanjem zdravstvenog standarda izrađen je Idejni Projekt rekonstrukcije prizemlja Zdravstvene stanice, gdje je planirana pedijatrijska ordinacija te je u tijeku ishodovanje građevinske dozvole. • Psihosocijalno savjetovalište »Malo sunce« Jedan od programa organiziranog sustava stručne pomoći uključuje i Savjetovalište "Malo sunce", organiziranog s ciljem pružanja pomoći djeci, obiteljima i starijim osobama kako bi lakše prebrodili određene životne poteškoće ili kako bi se omogućilo prepoznavanje problema, te po potrebi osoba uputila stručnjaku koji će preuzeti daljnju terapiju. Krajem 2008. godine Psihosocijalno savjetovalište »Malo sunce« proslavilo je godišnjicu vrlo uspješnog rada. Savjetovalište je organizirano u pro-

storijama Dječjeg vrtića Viškovo te u prostorijama Udruge umirovljenika za starije osobe, pod vodstvom stručnog tima psihologa i diplomiranog defektologa. Poseban naglasak dat je i na savjetovanje unutar obitelji, odnosno partnerskoj komunikaciji, pružanju pomoći pri donošenju važnih životnih odluka te u suočavanju s krizama i problemima poput nasilja, alkoholizma u obitelji, teške bolesti, razvoda, smrti supružnika... • Kapitalna donacija – Treću godinu zaredom, na prijedlog Poglavarstva, Općinsko vijeće donijelo je odluku o kapitalnoj donaciji u iznosu od 200.000 kuna. Godine 2008. donacija je dodijeljena Odjelu za hematoonkologiju Klinike za pedijatriju KBC Rijeka, s ciljem uređenja dnevne bolnice i kvalitetnijeg smještaja djece oboljele od malignih bolesti. Tom prilikom pozvane su i druge općine riječkog prstena da se pridruže u sličnim akcijama, te i one iz svojih proračuna izdvoje sredstva za KBC ili neku drugu zdravstvenu Ustanovu, jer se tu liječimo svi i mi, naša djeca i naši roditelji. Općina Viškovo i u 2009. godini nastavlja sa započetim programima, posebno treba napomenuti programe preventivnih pregleda, pokrenutih pod geslom "Živimo aktivno – živimo zdravo". Ove godine, uz već postojeće nude se i novi preventivni programi – novost su ginekološki pregledi, zatim besplatni oftalmološki pregledi za svu djecu i redovne studente (mogu se izravno javiti u oftalmološku ordinaciju u Viškovu) te umirovljenike, koji prema socijalnom censusu zadovoljavaju kriterije Odluke o zdravstvenoj skrbi Općine Viškovo (da imaju mirovinu manju od 1.500,00 kn). Za sve preglede naši se pacijenti mogu prijaviti u Udruzi umirovljenika, ali i u ordinacijama opće medicine u Marinićima, kod dr. Jadranke KomadineGačić i u Viškovu kod dr. Alide Gomizelj, gdje će dobiti uputnicu, s kojom će se javiti na pregled u odgovarajuću ustanovu. D. B.

TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE VIŠKOVO

Viškovo 31 HR- 51216 VIŠKOVO e-mail:TZViskovo@gmail.com

Na temelju Zakona o članarinama u turističkim zajednicama i Zakona o boravišnim pristojbama (NN 152/08) obavještavamo sve obveznike plaćanja boravišne pristojbe i članarine turističkih zajednica da su uplatni računi Turističke zajednice Općine Viškovo za iste sljedeći: 1. 1001005-1749504741 2. 1001005-1749527155

BORAVIŠNA PRISTOJBA ČLANARINA TURISTIČKIH ZAJEDNICA

Turistička zajednica Općine Viškovo razvrstana je u turistički razred D s glavnom sezonom u trajanju od 01. 01. – 31. 12. Predsjednica Turističke zajednice Općine Viškovo Sanja Udović dipl.oec.

6

PREVENTIVNI ZDRAVSTVENI PREGLEDI MJEŠTANA OPĆINE VIŠKOVO ZA 2009. GODINU 1. Ginekološki pregledi – /ginekološki pregled, PAPA test i ULTRAZVUK/ za žene koje nemaju izabranog ginekologa i nisu bile na pregledu posljednje dvije godine 2. Ultrazvuk abdomena /štitnjače/ prostate 3. Oftalmološki pregled – za djecu do 18. godina te umirovljenike koji prema socijalnom censusu zadovoljavaju kriterije Odluke o zdravstvenoj skrbi Općine Viškovo 4. Color duplex doppler krvnih žila – perifernih krvnih žila i karotidnih krvnih žila 5. Denzitometrija – za muškarce i žene iznad 50 godina 6. Mamografija – za sve žene iznad 40 godina 7. Ultrazvuk dojke – za sve žene mještanke OpćineViškovo

odluke vijeća 32. sjednica /19. veljače 2009./

• Odluka o izmjenama i dopunama odluke o izvršavanju Proračuna Općine Viškovo za 2009. godinu

• Odluka o dodjeli koncesije za komunalnu djelatnost obavljanja dimnjačarskih poslova – kojom se koncesija za obavljanje dimnjačarskih poslova na području Općine Viškovo dodjeljuje zanatskoj dimnjačarskoj radnji “PAUN” iz Krka, J. Strossmayerova 23

• Odluka o Izmjeni i dopuni Odluke o groblju

• Odluka o komunalnom doprinosu

• Prihvaćeno Idejno rješenje ceste Blažići-Drenova izrađeno od tvrtke „Starum“ d.o.o. iz Pule.

• Prihvaćen projekt vanjskog osvjetljenja crkve Sv. Mateja u Viškovu izrađen od tvrtke „Nova lux“ d.o.o. iz Osijeka.

• Zaključak o davanju suglasnosti na pismo namjere radi kupnje terena za osnivanje nove rimokatoličke župe na području Općine Viškovo

Glasnik Općine Viškovo br. 62


SAVJETOVALIŠTE ZA DJECU, ADOLESCENTE, OBITELJ I OSOBE STARIJE DOBI »MALO SUNCE«

DJECA S DEFICITOM PAŽNJE /HIPERAKTIVNIM POREMEĆAJEM D

jeca se tijekom svog odrastanja suočavaju sa zahtjevima i očekivanjima obitelji, škole, vršnjaka i mnogih drugih, da prilagode svoje ponašanje situaciji i sredini u kojoj se nalaze. Što su stariji, količina i težina zahtjeva se šire u koncentričnim krugovima. Većina djece se uspijeva bar donekle „uklopiti“. No, postoje djeca koja imaju značajno više teškoća u kontroli vlastitog ponašanja u odnosu sa drugima te usmjeravanju i održavanju pažnje prilikom rada u razredu ili u drugim zahtjevnim situacijama od svojih vršnjaka. Djeca ne mogu mirno sjediti – nemirna su, stalno se moraju kretati, ponekad previše govore, mogu imati razdražujuće manirizme (osobitosti u ponašanju), navade, udaraju drugu djecu, često su u centru prepirki i sukoba, teško kontroliraju nagone, impulzivna su, često su nekoordinirana ili nemaju dobru kontrolu nad mišićima, nespretna su, ispadaju im stvari iz ruku. Teško se koncentriraju i lako gube koncentraciju. Ponekad postavljaju mnogo pitanja, ali malokad čekaju odgovor. Kakav je to poremećaj? Što ne valja? Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj“ ili „ADHD/ADD“ (od engleskog naziva Attention Deficit Hiperactivity Disorder / Attention Deficit Disorder) je razvojni poremećaj nedostatka inhibicije ponašanja koji se očituje kao razvojno neodgovarajući stupanj nepažnje,

pretjerane aktivnosti i impulzivnosti, a otežava samosavladavanje i organizaciju ponašanja u odnosu na budućnost.

• Povodom prve godišnjice rada Savjetovalište je, u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Podružnica Rijeka, 24. siječnja 2009. godine održalo jednodnevni stručni skup s temom „ADHD – deficit pažnje, hiperaktivni poremećaj“

Termin razvojni poremećaj znači da su se navedena i slična ponašanja pojavljivala u dobi do ili oko sedme godine, mada ih okolina možda nije doživljavala kao problem. Što se događa s djetetom? Uslijed trajnog nezadovoljstva roditelja, učitelja, a često komentara susjeda, rođaka, neuspjeha u školi i situacija u kojima je motorički preaktivno dijete često dežurni krivac, nesretno, izgubljeno, zbunjeno. Ne zna zbog čega ima potrebu za stalnim kretanjem, zbog čega se ne može koncentrirati dovoljno dugo, zbog čega ne može prepisati s ploče brzo kao vršnjaci, zbog čega se ne može suzdržati od komentara, zbog čega se svi ljute na njega. Teško je učiteljima, teško je roditeljima, teško je djetetu.

zdravstvo i socijalna skrb

Uzroci poremećaja Prema novijim istraživanjima kod osoba s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem postoji neurološka disfunkcija mozga, no još uvijek nije potpuno jasno utvrđen njezin uzrok.

Istraživanja upućuju na narušenu kemijsku ravnotežu mozga, odnosno na nedostatak neurotransmitera, posebno dopamina i norepinephrina, koji utječu na održavanje pažnje, kontrolu motoričke aktivnosti i impulzivnosti (Barkley, 2000, Du Paul, G. J., 1998.). Navedena disfunkcija može biti nasljedna ili stečena. Genetička istraživanja potvrđuju utjecaj nasljeđa. Isti simptomi javljaju se kod približno 30-40% bližih ili daljih rođaka osoba s ADHD-om. Osim genetičke podloge, poremećaj može nastati pod utjecajem različitih čimbenika koji tijekom trudnoće, poroda ili nakon rođenja djeteta uzrokuju oštećenja mozga. Nakon porođaja poremećaj može nastati nakon meningitisa, encephalitisa, febrilnih konvulzija, povreda glave, otrovanja olovom. Osobine djece s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem Sva djeca s navedenim poremećajem ne pokazuju ista ponašanja, a sva ponašanja se ne javljaju na isti način u svim situacijama. Ponašanja se tipično pogoršavaju u situacijama u kojima se traži trajnija

Organizatori su po prvi put na jednom mjestu okupili sve sudionike odgojno-obrazovnog sektora od predškolskih do srednjoškolskih ustanova.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

7


Predavanja i radionice dr. sc. Snježane Sekušak-Galešev i Marka Fereka, dipl. ing., predsjednika udruge za razumijevanje ADHD-a „Buđenje“ iz Zagreba pažnja ili mentalni napor ili kojima nedostaje privlačnosti, vedrine, dinamike, nečeg novog. Teškoće su puno manje ili ih nema ako dijete vode roditelji ili starije osobe u smislu rasporeda aktivnosti, pomoći u učenju, dosljednosti u odnosima, stabilnog i smirenog okruženja, bavljenja nekom vrlo zanimljivom aktivnošću – na igralištu, prilikom igranja na računalu, u interakciji jedan prema drugom s odraslom osobom (pomoć u učenju, kod psihologa, liječnika ili sl.) ili dok ga se često nagrađuje za primjereno ponašanje (Barkley, 2000.). Djeca mogu imati kombinirane teškoće – i s pažnjom i s pretjeranom aktivnošću i s impulzivnim ponašanjem, ali se mogu javljati i samo u jednom području. Kriteriji pri dijagnosticiranju uzimaju se iz DSM-IV (Dijagnostičko statističkog priručnika mentalnih poremećaja 1994.) gdje su izdvojena tri tipa poremećaja: • Deficit pažnje /hiperaktivni poremećaj (kombinirani tip) • Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (predominantno nepažljiv tip) • Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (predominantno hiperaktivno-impulzivni tip) Dodatne teškoće Javljaju se dodatne smetnje koje se razlikuju ovisno o dobi i razvojnom stupnju, ali i o težini samog poremećaja. • Slab školski uspjeh – teškoće u učenju • Poremećaj govornog i jezičnog razvoja • Razvojno zaostajanje • Veze s odraslima • Teškoće u odnosima • Nisko samopoštovanje • Psihijatrijsko-psihološki poremećaji • Tourette sindrom

8

Stručni skup U cilju pomoći odgajateljima, učiteljima i roditeljima Savjetovalište za djecu, adolescente, obitelj i osobe starije dobi „Malo sunce“ Općine Viškovo, organiziralo je u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, Podružnica Rijeka, a povodom prve godišnjice rada, jednodnevni stručni skup s temom „ADHD – deficit pažnje, hiperaktivni poremećaj“. Seminar je održan u subotu 24. siječnja 2009. godine u prepunoj dvorani Doma na Marinićima u trajanju od 9 do 17 sati. Kako je zainteresiranost za predviđenu temu bila prepoznata i u riječkim ustanovama te ustanovama tzv. riječkog prstena organizatori su po prvi put na jednom mjestu okupili sve sudionike odgojnoobrazovnog sektora od predškolskih ustanova do srednjoškolskih, iako je seminar bio predviđen za odgajatelje pet dječjih vrtića (Viškovo, Zvončica, Loptica, Maza, Malik) i učitelje Osnovne škole Sveti Matej. Prijavilo se više od 90 sudionika i to odgajatelja, učitelja, profesora, psihologa, socijalnih radnika, defektologa i stručnih suradnika. Sudjelovanje je bilo u potpunosti besplatno. Slika sudionika Rad se odvijao u dva dijela, teorijski i praktični kroz radionice. Predavači su bili dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja je kroz izlaganje govorila o uzroku ADHD-a, kada se problemi uočavaju, posljedicama, dijagnostičkom kriteriju i tretmanu. Posebni naglasak je dat individualiziranim odgojno-obrazovnim programima od predškolskih ustanova do srednjih škola. Marko Ferek, dipl. ing. i predsjednik udruge za razumijevanje ADHD-a „Buđenje“ iz Zagreba kroz svoje vlastito iskustvo je prikazao pozitivne strane i skrivene potencijale koji se

TERAPIJA Terapijske intervencije trebaju biti usmjerene prema djetetu (individualne terapijske tehnike djeteta, grupna terapija djece), prema obitelji (individualna terapija obitelji, grupna terapija obitelji, obiteljska terapija), prema okolini, osobito školi i socijalnom okruženju. Pomoć obiteljima može se pružiti i kroz izdavanje vodiča, brošura i knjiga u kojima će naći odgovore i savjete koji im mogu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju. Također je važno organizirati savjetovališta za mentalno zdravlje gdje će obitelji dobiti potporu za uspostavljanje bolje emotivne klime u kući. nalaze u nepažljivim, hiperaktivnim i impulzivnim sanjarima. Uz osnovnu djelatnost, a to je savjetodavna pomoć i edukacije po pozivu, tiskaju se i brošure s određenim temama kako bi stanovništvo općine i na ovaj način bilo informirano o vrlo aktualnim i važnim temama iz domene zdravstva, socijalne skrbi i brige o djeci. Tako je uz već tiskanu brošuru „Živimo aktivno živimo zdravo“ posvećenu osobama treće životne dobi za ovu prigodu tiskana brošura „ADHD-u deficit pažnje, hiperaktivni poremećaj“ koja je bila podijeljena svim sudionicima seminara. Budući je zainteresiranost za djelatnost Savjetovališta vrlo velika, može se očekivati u narednom razdoblju održavanje i novog seminara koji će biti podržan od strane Resora zdravstva, socijalne skrbi i brige o djeci Općine Viškovo. Daina Udovicich, mag.psihologije Zorica Janković, prof. defektolog

Glasnik Općine Viškovo br. 62


POSLOVANJE GOSPODARSTVA OPĆINE VIŠKOVO I. – IX. 2008.

NEOPHODNE MJERE ZA POTICAJ GOSPODARSTVA • Zabrinjavajući porast nepodmirenih obveza pravnih osoba i obrtnika na području RH ukazuju na potrebu uvođenja hitnih mjera za stabilizaciju gospodarstva • Podaci ostvareni u devetomjesečnom poslovanju gospodarstva Viškova nastavljaju s trendom pada uspješnosti

K

ako je financijski, a sada već i gospodarski »tsunami« nastao u Americi, pokrenuo globalnu krizu cjelokupnog svjetskog gospodarstva u drugom polugodištu 2008. njegove posljedice u zadnjem kvartalu godine sve više utječu i na gospodarstva Europe, Hrvatske pa tako i Viškova. U Hrvatskoj je taj utjecaj već vidljiv u brodogradnji, prerađivačkoj industriji, trgovini, automobilskoj, ali i kod proizvođača namještaja, u drvnoj industriji, tekstilnoj... te većini drugih grana privrede. Što su pojedine tvrtke poslovno povezanije sa svjetskim gospodarstvom, taj negativni utjecaj je jači. Ako se negativnom vanjskom utjecaju, već vidljive svjetske krize, dodaju i domaći rast cijena tijekom 2008., (komunalija, energenata, repromaterijala i dr.), a k tome i stalni pad vrijednosti domaće valute, te smanjenje visine bruto društvenog proizvoda i dr., može se već sada konstatirati, da su sva gospodarstva u RH tijekom 2008. poslovala pod složenijim i težim uvjetima nego prethodne godine. Prema podacima FINA-e, krajem studenoga 2008. nepodmirene obveze pravnih osoba u gospodarstvu RH, iznosile su 13,6 milijardi kn, a obrtnika 3,9 milijardi kn ili ukupno 17.5 milijardi kuna. Ukupne nepodmirene obveze krajem studenog 2008. u odnosu na kraj studenoga godine 2007. bile su veće čak za 65,9%, od čega su nepodmirene obveze duže od 61 dan činile 28,8%. Neshvatljivo je, da u ovakvoj besparici, nitko ne predlaže da se sve obveze poslovnih subjekata, uključivo i svih državnih institucija, putem FINA-e, metodom automatske obavezne multilateralne kompenzacije međusobno prebiju. Ova metoda, mnogima bi olakšala mirniji nastavak poslovanja.

Za očekivati je, da će plimni val američkog »tsunamija« znatno snažnije utjecati i na domaću krizu u 2009. god. Ovakva kretanja u gospodarstvu povećat će broj tvrtki koje će zapasti u financijsku blokadu žiro računa, povećat će se broj stečajeva, kao i broj zatvorenih firmi. To će smanjiti investicije najprije u gospodarstvu, a zatim izazvati pad prihoda proračuna države i lokalnih jedinica, povećat će se broj nezaposlenih, smanjit će se plaća zapo-

Glasnik Općine Viškovo br. 62

slenicima i otežati novo zapošljavanje, što će izazvati socijalne tenzije. Ako naša država, županije kao i lokalne jedinice, već u prvom kvartalu 2009. godine ništa značajnije ne poduzmu za stabilizaciju i razvoj gospodarstva može se očekivati jače pogoršanje socijalne situacije u društvu, što u većim sredinama može izazvati veće nemire i dovesti do uspostave vladavine ulice, stvoriti nove konfrontacije i probleme u društvu. Kako do danas ne postoji niti tzv. »pro-tržišna politika« Vlade, kojom bi se posebnim mjerama moglo snažnije utjecati na jačanje kupovne moći stanovništva, kao i gospodarstva, situacija nije ružičasta. Objavljene analize poslovanja poduzetnika Općine Viškovo u našim Glasnicima Općine Viškovo br. 59 i 60, kao i posljednja analiza poslovanja gospodarstva za razdoblje siječanj – rujan 2008., ukazuju da se već od 2006., a izrazito u godini 2007. konstantno pojačava stagnacija efikasnosti i u viškovskom gospodarstvu. Ova negativna kretanja potvrdila je kroz pad pokazatelja efikasnosti u stvaranju nove vrijednosti i treća anaPoz.

OPI S

Piše: Tomislav Blažić, dipl. ek.

liza, izrađena metodom »efikasnosti korištenja intelektualnog kapitala« za 2007. godinu. Navedene analize već su tada nagovještavale da će godina 2008. biti još teža za gospodarstvo Općine Viškovo, kao i za ostala gospodarstva na prostoru Udruženja obrtnika Viškova, Kastva, Klane i Jelenja, te Primorskogoranske županije. Da bi prije obrade godišnjih financijskih izvješća poduzetnika sagledali što se konkretno događa prije završetka poslovne godine 2008., analizirali smo ostvarenje i izvršili komparativnu analizu istih ostvarenih pokazatelja za devet mjeseci 2008. s istim pokazateljima devetomjesečnog poslovanja u 2007. god. Pri tome smo koristili podatke iz informacije »Sumarni izvještaj obrade statističkih izvještaja poduzetnika Općine Viškovo, za razdoblje I. –IX. 2008. god.«, koje je izradila Financijska Agencija (FINA). Osnovni pokazatelji poslovnih rezultata za I. – IX. 2008. U Tabeli jedan, navodimo ostvarene pokazatelje poslovanja poduzetnika za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2007. i 2008. godine. Tabela 1. InRazdoblje: siječanj–rujan

AOP

deks

2007.

2008.

1. Ukupni prihodi

07

803.086.215

877.280.853

2. Prihodi od prodaje u inozemstvo

02

29.865.554

44.789.694

149,9

3. Ukupni rashodi

18

716.468.537

792.277.947

110,6

4. Amortizacija

15

21.712.773

28.596.777

131,7

5. Troškovi osoblja

11

90.852.817

107.016.775

117,8

6. Materijalni troškovi

08

84.020.808

100.171.164

119,2

7. Nadnice i plaće (neto)

12

56.485.080

67.137.298

118,8

8. Proizvod. u toku i nedovr. proizvod.

23

54.953.630

56.404.153

102,6

9. Zalihe – stanje 30. 09.

21

237.657.495

249.329.266

104,9

10. Potraživanja od kupaca

27

197.889.797

236.733.313

119,6

109,2

11. Obveze prema dobavljačima

28

209.344.292

258.550.076

123,5

12. Novčana sred. na računu i blagajni

26

33.156.692

41.990.422

126,6

13. Prosječan br. zaposlenih 30. 09.

32

1.906

2.081

109,2

14. Prosj. br. zaposl. na temelju sati rada

33

1.890

2.006

106,1

15. Obračunati PDV za ispor. robe i usl.

34

156.619.543

167.974.972

107,2

16. Obračunani pretporez za robe i usl.

35

133.629.738

145.168.212

108,6 551,6

17. Obrač. obveze za pos. poreze (trošarine)

36

35.469

195.663

18. Vrijednost inves. u dugotrajnu imov.

38

35.779.791

41.454.535

115,9

19. Uvoz opreme s montažom

42

11.528.368

17.121.400

148,5

20. Uvoz automobila

43

4.608.835

3.449.896

74,8

21. Naknade zaposlenima i član. uprave

14

9.543.305

9.168.902

96,0

12+14

66.028.385

76.306.200

115,6

2.911

3.169

108,8

22. Plaće i nak. zaposl. i čl. uprave 23. Plaće i nak. po zaposl. (sati rada)

9


Iz podataka u Tabeli 1 vidimo pozitivna kretanja kod rasta ukupnog prihoda, u odnosu na isto razdoblje 2007. za 9,2%. Negativno je što su brže rasli rashodi, po stopi od 10,6%. S jedne strane pozitivan je i rast amortizacije, jer je veći za 31,7%, što je povećalo vlastita novčana sredstva, ali je za toliko smanjila ostvarenu dobit, i kod određenih tvrtki stvorilo je i gubitak u poslovanju. U prvih devet mjeseci 2008. god. porasla su potraživanja od kupaca za 19,6%, (što pokazuje nedostatak sredstava tijekom godine na žiro računu kupaca). Nepodmirene obveze poduzetnika prema dobavljačima veće su čak za 23,5% (nedostatak sredstava na vlastitom računu). Obračunati PDV prema državi veći je za 7,2%, što je niže od stope rasta ukupnog prihoda. Obračunate trošarine porasle su u ovom razdoblju preko pet puta, dok je uvoz automobila smanjen čak za 33,6%. Ovaj pokazatelj najbolje ilustrira, da smo u godini 2008. »tiho« zakoračili pored gospodarske i u društveno-socijalnu krizu (smanjena je kupovna moć stanovništva, raste nezaposlenost i sl.), što još uvijek nije posljedica američkog financijskog i gospodarskog »tsunamija«, već prvenstveno dosadašnjeg stanja u društvu i gospodarstvu u RH. Poznato je, da gospodarstvo snosi prevelike fiskalne namete, državi plaća visoku stopu PDV-a po fakturiranoj, umjesto po naplaćenoj realizaciji za prodane robe i usluge, negativan je utjecaj netransparentnog financijskog praćenja banaka u kreditiranju gospodarstva uz visoke kamate iznad očekivanog nivoa povećanja inflacije, osim toga regionalizacija nije bila provedena uz racionalnu decentralizaciju ovlasti i sredstava po regijama (po uzoru na Europu), nisu uvedene potrebne poticajne i stimulativne mjere za razvoj i tekuće poslovanje poduzeća, i brže zapošljavanje.

analize

Brojnije mjere trebala je, davno ranije, donijeti prvenstveno država, i to izdvajanjem iz proračuna znatno više sredstava za poticaj razvoja gospodarstva, stimulaciju širenja proizvodnih programa, stimulativne mjere za uštedu konvencionalne neobnovljive energije, kao i za snažniju izgradnju kapaciteta obnovljive energije. Na planu razvoja svog gospodarstva znatno više mogle su učiniti i županije i lokalne jedinice, iako su im suženi prihodi proračuna u postojećem suviše centralističkom ustroju države. Pozitivno je, da su povećane investicije za 15,9%, kao i broj zaposlenika na kraju trećeg kvartala za 9,2%, dok su ostvareni sati rada od 6,1%. Podaci pokazuju i pad koeficijenta efikasnosti intelektualnog kapitala, što znači manje stvorene nove vrijednosti kod pojedinih tvrtki. Izdvajanja za neto naknade i

10

plaće povećane su za 18,8%, na što je utjecao ostvareni povećani broj sati rada u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U gospodarstvu Viškova prema ostvarenom godišnjem prosjeku nivo nominalne plaće od 3.414 kn u godini 2007. za devet mjeseci 2008. zaostaje za 7,7%. Od prosjeka plaća od 3.979 kn ostvarenog u prethodnoj godini u gospodarstvu PGŽ, zaostatak viškovskih plaća sada je još veći i iznosi 25,6%. U četvrtom kvartalu 2008. god. po svim pokazateljima, nije za očekivati, da će se te razlike značajnije mijenjati. U istom razdoblju 2008. god. naknade izdataka zaposlenima i članovima uprave, također su manje za 4%. Čisti materijalni troškovi imali su znatno brži rast u razdoblju I. – IX. 2008. god. u odnosu na isto razdoblje 2007. god. i povećani su za 19,2%. To je negativno djelovalo na ostvarenu dobit gospodarstva, čime je smanjena reproduktivna sposobnost tvrtki, kao i mogućnost rasta plaća zaposlenicima. Pozitivno je da je viškovsko gospodarstvo od izvoza svojih proizvoda i usluga u promatranom razdoblju ostvarilo 49,9% veće prihode nego prije godinu dana. No, zbog pada vrijednosti domaće valute, tj. zbog sve većeg valutnog raskoraka u odnosu na Euro, tijekom cijele 2008. godine izvoznici su ostvarivali sve manje prihode i gubitke na izvozu, što je smanjilo njihovu reproduktivnu sposobnost. Zbog toga nekoji izvoznici razmišljaju i napustiti izvoznu orijentaciju svoje proizvodnje i preorijentirati se na domaće tržište, što bi još više povećalo zabrinjavajuću negativnu bilancu u međunarodnoj razmjeni roba i usluga hrvatskog gospodarstva. Umjesto zaključka 1. U Općini Viškovo već smo ranijim troškovnim analizama poslovanja utvrdili pad ekonomičnosti i rentabilnosti gospodarstva, da bi u godini 2007. došlo i do pada trećeg pokazatelja, a to je produktivnost rada. Tako su svi klasični ključni faktori po kojima se prati uspješnost gospodarstva već pretprošle i prošle godine ukazivali na stagnaciju gospodarstva. Izrađena dodatna analiza novom metodom utvrđivanja «efikasnosti korištenja intelektualnog kapitala» u stvaranju nove vrijednosti, dodatno je potvrdila negativne trendove prethodnih troškovnih nalaza. Kako je tom analizom utvrđeno da je dio tvrtki započeo «jesti» svoju vlastitu supstancu (imovinu), kraće vrijeme većina će uspijevati poslovati s pukim preživljavanjem, ali svaki daljnji pa i manji udar na rad i poslovanje, izazvan bilo domaćim faktorom ili utjecajem svjetske krize, odrazit će se na novo pogoršanje stanja u gospodarstvu. Podaci ostvareni u devetomjesečnom poslovanju gospodarstva Viškova na-

stavljaju s trendom pada uspješnosti i može se sa sigurnošću utvrditi, da rezultati za cijelu 2008. god. neće biti bolji. Ovu konstataciju potvrđuju podaci FINA-e, da je u značajnom porastu blokada žiro računa u gospodarstvu. Zbog toga će mnoge ekonomski nestabilne tvrtke zapasti u stečaj ili likvidaciju, a radnici završiti na Zavodu za zapošljavanje, ili na prijevremenoj otpremnini, i to zbog zatvaranja radnih mjesta ili smanjenja broja izvršitelja. Da bi se ublažilo recesiju i Općina se svojim proračunom treba jače uključiti u ispomoć viškovskom gospodarstvu. Time ćemo pomoći ne samo gospodarstvu, već direktno i općinskom proračunu. To bi djelovalo pozitivno, kako na predstojeće tenzije u resoru socijalne skrbi, tako i na sve gospodarske kao i društvene razvojne programe u Općini. 2. Da bi se donekle ublažilo negativne posljedice već postojeće krize, od moguće daljnje stagnacije gospodarstva, stečajeva, zatvaranja tvrtki, otpuštanja radnika i sl., naša Općina, ne čekajući mjere Županije niti Vlade RH za intervenciju u pomoći gospodarstvu, trebala bi što prije donijeti svoj prvi rebalans Proračuna za 2009. god. (obzirom da je Proračun za 2009. donesen krajem 2008.). U njemu je potrebno osigurati određena financijska sredstva za značajnije subvencioniranje kamate poduzetničkih kredita u suradnji s izabranom najpovoljnijom Partner bankom. Povoljne kredite dodjeljivati poduzetnicima određenih djelatnosti sa sjedištem u Viškovu, za rješavanje problema reprogramiranja ranijih obveza, pomanjkanja obrtnih sredstava za realizaciju tekuće proizvodnje, za restrukturiranje proizvodnje, za uvođenje novih tehnologija, kao i za programe daljnjeg financiranja razvoja gospodarstva, kako za pravne osobe (trgovačka društva), tako isto i za fizičke osobe (obrtnike), što bi bilo od šireg značaja i interesa daljnjeg razvoja Općine Viškova i njezinih stanovnika.

Glasnik Općine Viškovo br. 62


MATICA HRVATSKA – OGRANAK VIŠKOVO – OBILJEŽILA 180. OBLJETNICU ROĐENJA SVEĆENIKA I UMJETNIKA BLIZANACA IVANA I MATKA BAŠTIJANA

SJEĆANJE NA BRAĆU BAŠTIJAN D

a se ne zaborave zasluge i djela poznatih ljudi Halubja, Matica Hrvatska – Ogranak Viškovo, nedavno je obilježila 180-godišnjicu rođenja svećenika i umjetnika blizanaca Ivana i Matka Baštijan (u ono vrijeme Bastian) rođenih 05. 09. 1828. god., u zaselku Baštijani nedaleko sela G. Jugi, tada županija Brnasi, danas općina Viškovo. Baštijanovi su za ono vrijeme bili dobro stojeća obitelj pa su sinove Ivana i Matka dali u svećenike, što je tada bila velika čast i jedina mogućnost gdje su se mogli obrazovati. Osnovnu školu završili su u Sv. Mateju, šest razreda Isusovačke gimnazije u Rijeci, a dva završna raz. 1847./48. u Zagrebu. Sjemenište i bogosloviju polazili su u Gorici i Trstu 1848./52. gdje su kasnije radili i živjeli sve do smrti. Umrli su kratko jedan iza drugoga, Matko 26. 10. 1885., a Ivan 11. 03. 1886. god. Sahranjeni su na groblju Sv. Ana u Trstu. Pred rodnom kućom U subotu 13. prosinca 2008. članovi i prijatelji Matice Hrvatske – Viškovo posjetili su rodnu kuću braće Baštijan gdje ih je srdačno dočekala rođakinja Ružica Baštijan, koja u njoj živi. Novinar Vladimir Jugo, rodom iz G. Jugi, kratkim prigodnim govorom, osvrnuo se na njihov rad i život. Nakon toga položeno je cvijeće ispod spomen-ploče na kući, koja je postavljena prigodom 100. godišnjice njihova rođenja, a napravio ju je poznati kastavski učitelj Milan Brozović. Na bočnim stranama ploče uklesani su vitičasti ornamenti. Na uzglavlju u sredini se nalazi kalež sa hostijom – simbol njihovog poziva, lijevo knjiga, a desno slikarski kist i paleta, koji simboliziraju njihov umjetnički rad. Svečani skup o životu i djelu baće Baštijan Četvrtak, 18. prosinca u Domu hrvatskih branitelja održan je svečani skup posvećen braći Baštijan. Skup je otvorila predsjednica Ogranka Gordana Mulac.

Na skupu kojega je svojim nastupom uveličao mješoviti pjevački zbor KUD-a »Halubjan«, o životu i djelu braće Baštijan govorile su dr. sc. Vesna Bauer-Munić i članica MH Vidojka Lučić. Gđa Vesna svoje izlaganje posvetila je Ivanu i njegovom umjetničkom radu. Posebno je plastično i koloristički nadahnuto govorila o slikama svetaca koje je Ivan oslikao u crkvama Liburnije i Istre. Njeno izlaganje bilo je popraćeno video-projekcijom fotografija koje je snimio Boris Sušanj uz stručno vodstvo mr. Darinka Munića. Slike sa oltarskih pala bile su: sv. Matej – apostol Spomen ploča pred rodnom kućom u Baštijanima

Glasnik Općine Viškovo br. 62

evangelista u crkvi Sv. Matej – Viškovo, sv. Ana koja poučava Bogorodicu – Volosko, sv. Antun Padovanski u Humu, sv. Luka evangelista u Rukavcu, sv. Sebastijan u maloj crkvici u središtu Kastva, sv. Nikola – zaštitnik pomoraca u Kukuljanovu. Osim tih slika Ivan je, za potrebe Kastavaca koji su išli na procesiju na Trsat 1872. godine, oslikao zastavu na kojoj je s jedne strane bila sv. Jelena zaštitnica grada Kastva, a s druge lik Majke Božje Trsatske. Iste godine Slika sv. Mateja naslikao je i portret biskupa Ivana Jurja Strossmayera. Vidojka Lučić govorila je o Matkovom pjesničkom i književnom radu, pročitavši nekoliko njegovih pjesama s kratkim osvrtom na svaku od njih. Predstavljene pjesme govore o borbi za hrvatski jezik, oslobođenju od tirana, te velikoj ljubavi za liburnijski kraj i hrvatski narod. Prvo glasilo na hrvatskom jeziku bio je kalendar »Istran« (1869/70.) u kojem je Matko pisao dijaloge Jurine i Franine, čije likove je oslikao brat Ivan. Likovi Jurine i Franine poslužili su kasnije za naziv kalendara koji se održao do današnjih dana. Godine 1870. izlazi prvi broj »Naše sloge« čiji je osnivač bio Matko. Prva pjesma »Liburnija s vrha Učke na povratku u domovinu« bila je objavljena u listu »Neven« 1855. Matko u njoj s velikom čežnjom govori o moru i kršu voljenog rodnog liburnijskog kraja. Pjesnik Marin Sabić u pjesmi »Razgovor s vilom« uspoređuje ga s velikim francuskim pjesnikom osjećajne poezije De Miseom i njegovom pjesmom »Noćima«. Tako bogatog i razvijenog unutarnjeg života s velikim umjetničkim sposobnostima mogao se usporediti s poznatim europskim pjesnicima, ali on se ipak spustio na razinu siromašnog i nepismenog čovjeka našeg kraja, da ga pjesmom probudi i digne u novi život. Mnoge njegove pjesme i tri nedovršena djela: tragedija »Zadnji kapetan kastavski«, religiozni ep »Tarsatijada« gdje opisuje prijelaz Blažene Djevice Marije iz Loreta na Trsat i junački šaljivi ep o gradnji lovranske lože, ostale bi nepoznate da nije bilo pjesnika Marina Sabića. On ih je spasio od zaborava napisavši studiju o ljepoti i značenju Matkovih pjesama koja je objavljena godine 1889. u listu »Vijenac«, četiri godine nakon njegove smrti. Svoje izlaganje gđa. Lučić zaokružila je pjesmom koju je Matko napisao pred kraj života brinući o budućnosti svoga naroda: Bože, mili Bože, hoću li ja znati Kad me jednom uzmeš, što rade Hrvati? Vidojka Lučić

11


Mješoviti pjevački zbor „Halubjan“ sa dirigentom Zoranom Badjuk u župnoj crkvi Sv. Matej

UOČI PROSLAVE 100. OBLJETNICE OSNUTKA KUD-a „HALUBJAN“ »Halubajsko jučer nije bilo lako« – reče mi najstariji član današnjeg Mješovitog pjevačkog zbora »Halubjan«, barba Ive, osebujni bas Ivo Širola. Onako sa štakom, polako i teško ali mladog srca i veselom dušom i dalje klima i prkosi mladima. Da, nekad se teško radilo ali se poslije napornog rada pjevalo i ta pjesma je mnogima uljepšavala svakodnevicu. Nije stoga čudno da je pjevanje duga tradicija Halubja. U ovome trenutku kada KUD »Halubjan« slavi 100. godišnjicu postojanja i rada, a na koje možemo biti ponosni, teško se vratiti u 1909. god. kada je ono i osnovano. To je doba ČLANOVI DANAŠNJEG MJEŠOVITOG PJEVAČKOG ZBORA »HALUBJAN« Voditelj:

Alti:

maestro Zoran Badjuk

Dragović Jelena

Soprani:

Ivandić Ozana

Biro Mirela

Marčelja Desanka

Brnčić Vesna

Mladenić Ivanka

Buturac Zdenka

Pilepić Jasna

Đurić Jelka

Pleše Branka

Grdinić-Žic Merica

Potočnik Gordana

Mikičić Dinka

Rubeša Zorka

Pernar Sanja

Sušanj Janja

Prša Nives

Širola Ankica

Sladonja Ljiljana Vidas Nada Tenori: Mrakovčić Zdenko Širola Gordan Šošterić Franjo Vuković Goran Tuhtanj Boris Pogačić Ivan

12

Basi: Bezjak Bruno Mladenić Milivoj Paliska Atilio Širola Ivan Štefan Ozren Travalja Boris Predsjednica: Zdenka Buturac

austrijske vlasti, njemačke čizme, teškog rada na zemlji, života bez struje, telefona, radija, televizije, automobila, mobitela... U ljudima se budila nacionalna svijest koja se sve više izražavala na kulturno-prosvjetnom planu. Nosioci takvih aktivnosti bili su narodni učitelji. Tako su se u Halubju okupili prvi tamburaši, pjevači, glumci, recitatori – život jest bio siromašan ali je bio bogat u druženju i prijateljstvu među ljudima. Ljubav prema narodnoj riječi, pjesmi i glazbi a posebno prema svome kraju ostala je ono što povezuje sve generacije koje su prošle kroz KUD »Halubjan«. Slaveći 100. obljetnicu KUD-a (planiramo obilježiti krajem godine prigodnim programom i izdavanjem Monografije o KUD-u ) moramo se prisjetiti svih onih, koji su svatko prema veličini svoje ljubavi prema društvu i svojim mogućnostima dali svoj udio u radu. Vrijeme neumoljivo nosi svoje i mnogi koji su dio ovih stvaranja više nisu među nama. Na žalost, malo je sačuvano podataka, zaborav je pao na stariju povijest pa i na mnoga imena članova Mješovitog pjevačkog zbora »Halubjan« tako da će mnogo toga ostati nezabilježeno. Kroz svoju aktivnost KU Društvo »Halubjan« surađivalo je, i surađuje s mnogobrojnim sebi sličnim društvima. Svi ti susreti širili su i obogaćivali njihove i naše ljudske vidike. Današnji repertoar je različit. Od popularne glazbe, preko čakavskih i klapskih pjesama do crkvenih. Zbor nastupa na svim važnijim manifestacijama vezanim za Općinu Viškovo, vjerskih blagdana, otvaranju izložbi, promociji knjiga, obilježavanju Dana starijih ljudi, obilježavanju proslava raznih jubileja umirovljenika, Matice Hrvatske. Dakle, trenutno stanje je 30 stalnih i vrijednih članova zbora. Nije nas malo ali ni puno. Pjevačkom zboru su potrebni svi glasovi, naročito muški. I ovo neka bude poziv svima koji vole zborsko pjevanje a nadasve lijepo i ugodno druženje: Javite se! Također molimo sve koji imaju bilo kakav dokument, fotografiju, zapis ili usmeno saznanje o radu pjevačkog zbora tokom razdoblja od 1909. god. do danas, da donesu u prostorije KUD-a, preko puta OŠ »Sv. Matej«, ispod knjižnice, utorkom i petkom od 20-22 h. Predsjednica KUD-a »Halubjan« Zdenka Buturac, dipl. ing.

Glasnik Općine Viškovo br. 62


AKTIVNOSTI U MARČELJIMA Poštovani mještani, Od konstituiranja VMO Marčelji do ožujka održano je pet sjednica vijeća. Već krajem siječnja ostavku u vijeću mjesnog odbora podnijela je vijećnica Bojana Marčelja, a zamijenio ju je Stevo Predović. Među prvim ovogodišnjim aktivnostima svakako treba izdvojiti suradnju s Halubajskim zvončarima i pomoć naših mještana u organizaciji petog susreta "Mići zvončari pul Marčeji" na kojem je nastupilo deset zvončarskih skupina. Uz lijepo vrijeme i dobar odaziv ljudi, proveli smo jedno zanimljivo prijepodne. U obnovljenom "Kaliću" u ulici Vršak postavljen je koš za košarku, a uskoro će biti postavljen i stol za stolni tenis, te ovom prigodom pozivamo sve zainteresirane na jednu "partiju" u Kalić! Kraj "stare škole" u Marčeljima, tijekom sljedećeg mjeseca trebalo bi biti uređeno košarkaško igralište na površini koja će biti polivalentna, tj. tijekom dana moći će se igrati košarka ili mali nogomet, dok će u večernjim satima igralište služiti kao parkiralište. Javila se inicijativa naše mještanke za otvaranjem dječjeg vrtića na području MO Marčelji. Ovim putem pozivam sve mještane koji imaju adekvatan prostor za uređenje dječjeg vrtića, neka nam se obrate na mob. 098/626-019. U autotroleju je održan sastanak na temu da se postojeća linija za Marčelji produži do Pogleda, kao i da svi autobusi koji kreću iz Marčelji krenu s Pogleda. Trenutno je u izradi idejno rješenje pa možemo očekivati da će se projekt ubrzo i realizirati, čime će se olakšati pristup autobusnim linijama mještanima s područja Pogleda. Krajem ožujka ili početkom travnja, u staroj školi u Marčeljima, održati će se zbor mještana na temu plana daljnje plinifikacije Marčelji i okolnih područja. Na zbor mještana će biti pozvani predstavnici "Energa" i Općine Viškovo. Točan datum i vrijeme zbora biti će objavljen na pozivnim plakatima i putem medija. Molimo sve zainteresirane da se odazovu zboru, kako bi sve potrebne informacije mogli dobiti od nadležnih institucija.

IZ RADA USTANOVE IVAN MATETIĆ RONJGOV - VEČER PUL MATETIĆEVEGA OGNJIŠĆA POSVEĆENA ZORANU KOMPANJETU

SMIJEH KAO KNJIŽEVNA (O)PORUKA

V

ečer pul Matetićevega ognjišća, održana u petak, 30. siječnja 2009. u glazbenoj slušaonici Spomen-doma u Ronjgima bila je posvećena poznatom čakavskom pjesniku dr. Zoranu Kompanjetu. Na večeri, održanoj u suradnji Ustanove „Ivan Matetić Ronjgov“, izdavačkom kućom „Adamić“ i Katedrom čakavskog sabora Opatija predstavljena je knjiga autorice dr. sc. Jasne Gržinić „Zoran Kompanjet smijeh kao književna (o)poruka“.

Knjigu je predstavila dr. sc. Vjekoslava Jurdana, a uspomene na lik i djelo Zorana Kompanjeta obnovili su njegovi prijatelji i suradnici Ivanka Glogović Klarić, Marija Trinajstić, Darko Čargonja, Jurica Kabalin, dok su u glazbenom dijelu programa nastupili su Krčki sopci i Ženska klapa „Hreljanke“ iz Hreljina. Maestro Dušan Prašelj uglazbio je tekst svoga prijatelja »Kety«, a izveo ga je ROZ "Ivan Matetić Ronjgov" i solista Mario Battifiaca

Od dosadašnjih aktivnosti treba napomenuti da smo predložili postavljanje dodatnih kontejnera za smeće, rasvjetnih tijela, čišćenje divljih deponija, a sve prema primjedbama i saznanjima naših mještana. Pozivam mještane sa sličnim problemima da prijedloge dostave u poštanski sandučić na zgradi "stare škole" u Marčeljima.

Već petu godinu u organizaciji MO Marčelji planiran je sportsko zabavni program uz proslavu "Marčejskog dana". Program će se održati 6. lipnja, između ostalih će nastupiti muzički sastav "Lady luna". predsjednik VMO Josip Begonja

Glasnik Općine Viškovo br. 62

13


AKTIVNOSTI DELAVSKE KATEDRE U 2008. GODINI

GODINA D U B OURZNAKU EZA P

romicanje i razvijanje započetih aktivnosti – označili su rad Delavske katedre Ustanove Ivan Matetić Ronjgov tijekom protekle godine. Druga zimska kiparska školica za djecu i odrasle, održana u siječnju 2008. izuzetno dobrim odazivom polaznika potvrdila je svoju opravdanost. Četrdesetak djece i odraslih polaznika izradilo je 250 maštovitih radova u duborezu. Školicu su i ovoga puta vodili: Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Forjan i Rajko Srok, koje je posebno obradovala činjenica da su polaznici njihove školice bila djeca s područja cijele Primorsko-goranske županije. Kolonija mladih u Ernestinovu Uskršnje praznike obilježilo je sudjelovanje delegacije od 6 učenika, pod vodstvom voditelja Rajka Sroka, na međunarodnoj koloniji mladih u Ernestinovu. Na petodnevnoj manifestaciji polučili su izvrsne rezultate, što potvrđuje i podatak da je organizator izdvojio upravo radove djece naše školice, kao primjer uspješnog kontinuiranog rada sa djecom. Uslijedilo je i sudjelovanje na tradicionalnoj manifestaciji stvaralaštva učenika osnovnih škola Ustanove Ivan Matetić Ronjgov – Proljeće u Ronjgima, na kojoj je Delavska katedra sudjelovala sa 15-tak djece iz OŠ Sveti Matej, Klana, Brešca i Kantrida, koji su Ustanovi ostavili 20-tak lijepih radova u duborezu. Poziv u Pečuh Na poziv Mate Tijardovića, eminentnog kipara i predsjednika likovne udruge Petar Smajić iz Ernestinova, pred-

sjednik Delavske katedre Rajko Srok boravio je u lipnju na međunarodnoj kiparskoj koloniji u Pečuhu. Petorica kipara iz Hrvatske te 14-tak kipara i slikara iz Mađarske ovom su prigodom imali zadatak izraditi drvene skulpture na temu erotike. Izuzetno lijepo primljeni i ugošćeni, na zatvaranju kolonije pozvani su i na ovogodišnji susret kiparske kolonije. Treba spomenuti da se kolonija održavala u jednom od najstarijih mjesta hrvatske manjine u Mađarskoj koja i nosi naziv Hervatska vas, a spada u spomenik kulture nulte kategorije. Na 35. kiparskoj koloniji u Ernestinovu U mjesecu srpnju uslijedio je već tradicionalni posjet delegacije Općine Viškovo na čelu s načelnikom Goranom Petrcem otvorenju 35. kiparske kolonije u Ernestinovu, na kojoj je, u svojstvu kipara, po prvi puta sudjelovao i predsjednik Delavske katedre Rajko Srok. U osam dana rada u prelijepom ernestinovačkom parku svaki od kipara izradio je po jednu skulpturu. – Izradio sam skulpturu našeg halubajskog kopača – ističe Rajko Srok, nadodajući kako – druženje i atmosfera koja vlada u Ernestinovu za vrijeme održavanja kiparske kolonije najbolje pokazuje koliko stanovnici, ne samo Ernestinova, već i cijele Slavonije cijene takav događaj. Otvaranje kiparske kolonije u svečarskom dijelu oplemenjuju velikim

Srednjovjekovno imanje domaćina kolonije u Pečuhu – kuća je muzej nulte kategorije

14

druženjem i svečanom povorkom njihovih svatovskih zaprega, pokazujući ujedno i svu ljepotu slavonske nošnje, veselog duha i njihovih nezaobilaznih lipicanera. Ljetna kiparska škola Ljetna kiparska škola i ove je godine bila održana u srednjovjekovnom dvorcu Stare Sušice, gdje je sudjelovalo 42 učenika osnovnih škola s područja naše Županije. Postao je to nezaboravan događaj za svu djecu – ljubitelje rada u drvu. Izrađeno je 286 radova od čega su njih 30 poklonili dvorcu Stare Sušice na trajno sjećanje na ovu generaciju mladih umjetnika. Nakon svake ljetne školice održane u Staroj Sušici, Grad Rijeka, u povodu Dana učitelja, upriliči prigodnu izložbu u Galeriji „Kružna“ u Rijeci, na čemu su im mladi stvaraoci izuzetno zahvalni. Olimpijada starih sportova u Brođancima Druge godine za redom predsjednik katedre prisustvovao je 36. Olimpijadi starih sportova u Brođancima, u sklopu koje je održana i kiparska kolonija. Druženje i natjecanje održava se u

Kipari i domaćini na otvorenju kolonije u Pečuhu

Glasnik Općine Viškovo br. 62


Skulptura autora Rajka Sroka u Pečuhu

izuzetno ugodnoj domaćinskoj atmosferi, a natjecatelji iz cijele Hrvatske s radošću svake godine ponovno vraćaju. Ovom prigodom izrađena je i jedna zajednička kompozicija u deblu slavonskog hrasta visokog 5 metara. Posebno treba istaknuti susretljivost i angažman organizatora i samih mještana malog slavonskog mjesta, koji te dane žive za taj događaj. Matejna '08. U mjesecu rujnu povodom Matejne izrađena je skulptura halubajskog kopača i uz prigodnu svečanost postavljena u park ispred OŠ „Sveti Matej“. Autori ove vrijedne skulpture koja je izrađena u slavonskom hrastu su kipari Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Forjan i Rajko Srok. Povodom najznačajnijeg viškovskog blagdana, održano je i natjecanje u žetvi sa srpom za žene i košnji na tradicionalni način za muškarce. Odaziv je bio izuzetno dobar, a posebno veseli činjenica da ovo natjecanje svake godine privlači sve više sudionika i gledatelja. Zimska školica 2009. U mjesecu siječnju 2009. održana je već tradicionalna zimska školica kiparstva, koja je i ove godine okupila znatan broj djece i odraslih. Školica je, uz prigodnu izložbu, održana u OŠ Sveti Matej, nakon koje izrađeni radovi prelaze u prostor Delavske katedre kao stalna postava. D. B.

DELEGACIJA OPĆINE VIŠKOVO U POSJETI DJEČJEM ODJELU VUKOVARSKE BOLNICE •RADOVI KIPARSKE ŠKOLE – DONIRANI VUKOVARSKOJ I OSJEČKOJ BOLNICI 23. siječnja 2009. delegacija Općine Viškovo i predsjednik Delavske katedre Rajko Srok posjetili su Dječji odjel vukovarske bolnice, kojem je Kiparska škola Delavske katedre donirala 60 dječjih radova u duborezu, nastalih na II. ljetnoj radionici u dvorcu Stare Sušice. Prigodom primopredaje dočekali su ih ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac sa svojim suradnicima, koji su bili izuzetno zadovoljni donacijom, a posebno tom humanom gestom, što je i potvrđeno dodijeljenom zahvalnicom i monografijom „Vukovarska bolnica 1991.“. Istoga dana naša delegacija posjetila je i dječji odjel bolnice u Osijeku, gdje su također donirali 60 duboreza nastalih na II. zimskoj školici u Viškovu. Delegaciju je primio ravnatelj bolnice dr. Željko Vranješ i dr. Dragutin Kadojić sa svojim suradnicima.

MLEKARICA VA PARKE OŠ SVETI MATEJ

VA POVODE DANA ŽENA

V

a spomen na sa naša nekadajna dela od keh se j nekad va našen kraje živelo leta 2008. storena je i postavna va parke pred OŠ Sveti Matej skulptura kopača, a va povode Dana žena, 6. 3. 2009. postavna je skulptura mlekarice na spomen sen našen nonan ke su s ten delon služile za prehranit svoje familije. Skulpturu je otkrila jedna od danas četire živuće mlekarice, Marija Marčelja Šaftičina od Marčeji.

Halubajski kopač – skulptura Rajka Sroka krasi ernestinovački park

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Pozivamo svu djecu i odrasle, zainteresirane za tečaj u duborezu da se jave na tel.: 091/205 08 16. Tečaj se održava svaki ponedjeljak od 18,00 do 19,30, uz mogućnost osnivanja novih grupa i termina.

15


ANTONJA VA VIŠKOVE

I

halubajski se j' rog oglasil i moćno zatulil! Zbudila se sela, po kućah bora otpirala i zvončarska montura oprćevala. Na svetomatejsken Brege Pust je na svoje mesto prišal. Obesili su ga. Sada j' on gospodar. Z visokega gjeda na krizi, cinturini, recesije i slične dešpetarije, al još boje reć porkarije.

pust 2009

Ni ovo leto se pusna vlast ni lahko dobila. Onen ki duboko zasedu, ne moru se z poltroni lih tako stat. Zato in je rabilo sega obećat, pa magari i nafloćat. Maškare su svoj maškarani program dobro razradile i za vin njega kjuč dobile, uz pratnju mažoretkinj, divojak z Kunpanije z Halubja i dečice. Jaka su oporba bili, pak su na kraje vlastodršci popustili. Veseli svečani del antonjskega šušura sakako je izbor za krajicu Halubajskega karnevala. Ovo leto je deseti po rede. Va čast lepega jubileja pozvane su va općinsku Vijećnicu se dosadašnje krajice: Ivana Simčić, Martina Fućak, Nina

16

Se dosadašnje krajice Halubajskega karnevala na prijeme va općinskoj vijećnice

Dukić, Maja Rubeša, Iva Zubović, Ivona Marčelja, Dubravka Jerman, Marina Stjelja, Majda Jelovica i lanjska krajica Doris Miočić. Šušur, smeh, dešpetanje i vedra atmosfera bila je pravi uvod va halubajska događanja. I sam se načelnik složil da bi se čuda lagje si problemi rešavali, kad bi ovakovo raspoloženje vavek va Vijećnice vladalo. A sejedin je neboh na čude bil, aš su mu po stole, na mesto zakoni, zahtjevi, nacrti, žalbi i tužbi, divojki sedele, plazile, tancale, pak sam ni znal-čega bi se ćapal. Divojki su va spomen na svoje pusno kraljevanje dobile lepi litrat i spametile se veseleh događaji kroz pasaneh deset let. Subota večer, prva pusna fešta, zimala j' zaleta i dobrano nas zapejala va najlepči i najštimaneji pusni štajon. Dom je pucal po šaveh (ma tr ni ni čudo koliko let ima), tancalo se, juhuhalo i matačilo. Zibralo se i frišku krajicu, šesnu malicu, Pehinarsko-Jardasovu kombinaciju, Morenu Blečić. Ona će ov štajon Halubje pod svoj vel skrit i ča god da će se dogodit, niki neće zamerit. Nina Dukić

Glasnik Općine Viškovo br. 62


7. MAŠKARANI ŽENSKI BOĆARSKI TURNIR •TURNIR OD BRIŠKULI I TREŠETI - Iman akužu od baštoni i tri duji! - Pak ča! Neka imaš! Ja iman četiri asi i to nan je dosti! Mi smo vane! Tako se trešetalo, briškulalo, po stoleh tuklo na maškaranen turnire ki se je tradicionalno održaval na boćalište pul Marinić. Okupili su se načelniki i "ministri" od kulturi i sporta z okolneh susedneh općin, pak su zmerili svoju moć i umijeće i va kartaškoj igre. Borba j’ bila za saki punat i si bi bili radi dobit. A to je tako i va živjenje. Vavek biš raji bil boji, leh huji! I dok su oni za stolon sedeli, one su po joge potekovale. "Daj, daj, daj… semo, semo… još malo, lih malo… Aaaaaaa, opeta je kratka! Ala Milojka, zbijaj! Pogodi onu, pa će ona rinut onu i obadve će se prikoštat bulinu!" Tako su boćale ženske boćarice, sudionice 7. maškaranega turnira, ke su se i ovega leta okupile va velen broje. Mirnu ruku i oštro oko odmerilo je 15 ekip boćaric. Vještice z Općini Viškovo, vesela Pehinarska mornarska gospoda, Halubajske penzićke, ke su bile žvelte i vesele,

antroke divojki, a z Mesopusne kunpanije Selce prišle su vavek lepe vražice. Kot i sako leto boćale su ženskice z Grada Reki, Porezne upravi Reki, ken su suci pripisali ki punat, da nan one otpuste ki postotak poreza. Prišle su i susedi z dragega nan grada Kastva, grada Bakra i prijatelice prek Kopice z općin Jelenje i Čavje. Z prelepe Istri prišle su zvončice, z Pehina feštarice , a z školi potresujki vesele vražice ke su i boćajuć tancale potresujku. Se su to popratile i mazaste mački z radija Maximum mej kemi je bila i potpisnica ovega maškaranega događanja. Piše: Nina Dukić

INTERVJU Z KRAJICUN HALUBAJSKEGA KARNEVALA, MORENUN BLEČIĆ

ŽIVEN ZA SVOJ KRAJ, MAŠKARE I UŽANCI Morena, reči nan neč o sebe! - Ja san Morena, Blečićeva mala. Iman 18 let, a devetnajst san već va maškarah – to van neću puno objašnjevat, sami zaključite. Maturantica san ekonomske školi i trenutno uživan va saken čase školovanja. Bivan na Pehine, ma nekako san više pul Jardas, pul najboje noni Radojki, ka me je navadila ča znači bit prava Halubajka. A ja san prava Halubajka i stason i glason, kot i moja cela familija ka se odvavek maškara! Neka se ne ofende Pehinarke, one su pak najlepše gospe va "Pehinarskoj gospode i najlepše "Feštarke".

celo leto, a va pusno vreme da ča više judi pride videt kako je naš kraj lep i kako se Halubje ume lepo zabavit i maškarat! I naravno, neka si znaju i neka pridu videt kako Halubje ima lepe divojki!

Zač si se prijavila na izbor za Halubajsku krajicu? - Poznan čuda bivšeh krajic, vavek se rade zmisle izbora i rekle su da je to jeno nezaboravno iskustvo. Otela san se zabavit, natancat i nasmet. I jušto tako je i bilo. Izbor je ispunil sa moja očekivanja. Bil je to jedan izazov i drago mi je ča san se prijavila.

Si sada postala popularna? - A joooj! Ča da rečen? San, postala san popularna! Iman čuda obavez, moran popratit sa maškarana događanja va našen Halubje, pa me judi sagdere vide, prepoznaju, mašu, pozdravjaju, se ča god pitaju i čestitaju. A mene je to se lepo i drago!

Z čen si osvojila publiku i žiri? - Prvo sega z domaćun besedun, spontanošću, dobrun potresujkun i odlično ofriganemi jaji. Osvojila san jih zato aš su va mene prepoznali pravu domaću divojku, a to je za naš kraj jako važno. Si srećna? - San, jako. To je jeno velo priznanje za moj dugogodišnji maškarani staž i sigurno to nikada neću pozabit. Lepo san se zabavila i ponosna san ča san Halubajska krajica! Ča su za te maškare? - A se! Celo leto mi dura pust, a kad pride pusni štajon, onda zaspravje ponemejen! To je vreme zabavi, druženja, pijači, tanca i kanta! Volin maškare, aš onda moreš bit ča god želiš! Judi se više zabavjaju i druže, a to nan sen fali i rabi. Sad kad si krajica, ča biš otela promenit va našen kraje, a morda i kade drugde? - A znaš onu klasičnu želju ku reče saka prava misica... mir va svete, spas dupinon! Ha! Ha! Ha! Otela bin da Pust dura

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Je se tvoje živjenje ča promenilo od kada si krajica? - Ni jako. Nisan se umislela, još vavek san ona ista, vesela divojka ka žive za svoj kraj, maškare i užanci, moran maturirat, a onda mislet za daje. Ča ti znači titula krajice? - To je priznanje za sa ta leta ka san va maškarah. Ponosna san ča san krajica od halubajskeh maškar, a posebno mi je drago zbog moje familije, aš mi smo pravi pusni judi. Bili su uz mene va saken momente! I sakako moran spomenut i zahvalit se sen mojen prijateljon i prijatelican ki su mi bili podrška i štimani su ča san ja njiha krajica. Imaš kakovu poruku za maškarani judi? - Maškarajte se, smejte, pozabite na stresi, brigi i cinturini. Neka van pust dura celo leto! Budite vavek veseli kot ča san i ja! Živio Pust! Poćakulala: Nina Dukić

17


KARNEVALSKE GRUPE 1. Halubajske mažoretkinje Viškovo 2. Marinićeva muzika 3. Halubajke Viškovo 4. Dječji vrtić Viškovo i Klana 5. Dječji vrtić Malik 6. Dječji vrtić Loptica Viškovo 7. DV "Maza" Viškovo 8. Dječji vrtić "Zvončica" Viškovo 9. Mali princ 10. DV "Đurđice" 11. Dječji vrtić "Vidrice" 12. OŠ Sveti Matej 13. OŠ "Dolac" 14. OŠ Pehlin 15. Pehinarski feštari 16. Pehinarska gospoda 17. Halubajski penzići 18. Kunpanija z Halubja 19. Maškare - Studena 20. Puni krug,k Viškovo 21. Dom umirovljenika Kantrida 22. Lumber klub 23. Čočman ex 24. Čiketi 25. Pom-f-ri 26. Kukuljanovo 27. Zvončari Vlahov breg Korensko 28. Mesopusna kompanija Pašac 29. Trsačke maškare 30. Šapjane 31. Kuzmarske maškare 32. Drivenik 33. Mačkare s Pasjaka 34. Župski gusari 35. Grad Grobnik 36. Zametske maškare i zvončari 37. Mes Kraljevice 38. Mučićeve maškare 39. Veli Riječani 40. Mošćenice 41. Paždroć 42. Frnjoki Jušići 43. Selce 44. Biškupi – Buje bajk 45. Grobnički dondolaši 46. Mune zvončari 47. Halubajski zvončari

18

10. HALUBAJSKI KARNEVAL

JUBAV, SMEH I ČUDA S

ubota je, 31. Antonjskega meseca. Nebo je obuklo modri veštid, burica puhja i šćipje za obrazi, oblaki se po nebe love i dešpetaju. Pravi zimski maškarani štajon. Od ranega jutra Halubje sope, šušura, tuli v rog, tanca i matači, žižga muzika na saken kantune. A ni čudo aš danaska je veli dan – deseti j' Halubajski karneval! Već ni to otročić, leh pravi mladić. Korajan i krepak, ki na trdeh nogah stoji. Dopolna j' vesela dečja zvončarska kunpanija započela karneval z smotrun mićeh zvončari pul Marčeji. Prišli su zvončarići od sakuda. Mići postolići, ma velo dečjo srce i još veća voja, tirala je napred noseć na sebe tešku monturu. Zijali su, matačili, krevjali, padali, stajali se, ruki zdigali, a obrazi se črjenili kot jabučice. Neki su bili tuliko mići, da su rutu prepasali va nonotoven naručje, al pak na krkeč. Magari mići, oni znaju da na njih počiva zvončarska užanca. Od Marčeji smo se kalali va Viškovo, kade su se već skupjale maškarane grupi, kantale, veselile se i šušurale. I jušto na dve zapolne zatulil je zvončarski rog, zasopla armunika i zatresal se halubajski kamik. Krenulo j' deseto maškarano ludovanje! Na početke povorki zvončar. Š njin se počne i finjuje. Krepak, štiman, trdega koraka, ponos našega Halubja. Nosil je banderu, na njoj zvončarsko zvono – koren zavičajnosti. Zad banderun veselo j' potancevala ovoletnja krajica – pehinarsko-jardasova kombinacija, lepa Morena Blečić, ku je meštar Pinel trdo držal, aš kuliko j' dešpetjiva, bi mu lahko pobegla. Zad halubajsken Visočanstvon štimano j' potancevalo ono rečko. Vječni, dragi nan meštar Toni pripejal je opeta novu divojku. Grobnišćicu. Na izbore je z sega grla zakantala Kad ja obajden svoju Grobnišćinu... tu je jubav moja i si smo znali da je jušto ona prava maškarana krajica. I Halubajci su štimani, aš nan je Tea prva suseda lih tuka preko Kopice. Zad službenemi krajicami šlo je i dosadašnjeh deset halubajskeg krajic: Ivana Simčić, Martina Fućak, Nina Dukić, Maja Rubeša, Iva Zubović, Ivona Marčelja, Dubravka Jerman, Marina Stjelja, Majda Jelovica i Doris Miočić.

Glasnik Općine Viškovo br. 62


SREĆE ZA PRVO DESETLJEĆE! Zad njimi navrezali su se obezvlašćeni općinski dužnosnici, a onda i gosti – predstavnici Udrugi karnevalisti. Onput se j' razlelo more maškar, četire hijade pusneh judi va 47 maškaraneh kunpanij. Od Ravnetova do Milihova moglo se j' videt sega i sačesa. Anjelići z Halubajskeh mažoretkinj, dobre vili, mići vrtlarići z viškovskega i klanjskega vrtića, ki se jako zdravo hrane i jedu samo voće i povrće. Z vrtića "Malik" prišli su nan ofrigat jaje na oko, a veseli Smajlići z vrtića Đurđice smiron su se smeli. Z "Vidrice" su priču povedali o cvrčku i mravu, a z svetomatejske školi o žapcu i princeze. S školi "Dolac" prišal je veseli vatromet, a z Pehina mića gospoda i feštarići. Kot i sako leto i pehinarska vela gospoda prošećala se do Svetega Mateja delikato i štimano z velemi rumbrelicami na merlići. Halubajski penzići odlučili su zet stvari va svoje ruki i kot saborske čistačice očistit se ono ča tamo va ten sabore ne vaja. A z najlepčega dela mora zišli su črjeni koralji i sobun prnesli lepotu i čaroliju divojak z Kunpanije z Halubja. Prišli su i susedi Studenci, kako pravei mušketiri, Sovinjski pusti rompajuć su potirali se zle sili i štufnu zimu, a opatijski Lumber klub pripejal je sobun Popaja i Olivu. Poštimali su nas i Čočmani z Hreljina, kot i studenti z Pom-F-Ri-a.Tancali smo sambu z "Punen krugon", a z Rečini, tamo z Pašca, prišli su nan prelepi lopoči. Prijatelji z Kukuljanova pokazali su nan kako zgjeda kad je država "u banani", a Kuzmanske maškare pripejali su pravi Eskimi.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Prijatelji z Pasjaka su z jenun nogun već va Europe, najveć jih pijaža on Austrijski del, pak su prnesli Tirolsku kuću i pripejali va Halubje veseli Oktoberfest. Kot i sako leto poštimali su nas i Župski gusari z gosparskega Dubrovnika, a Mesopusna kunpanija grada Grobnika slavila je s nami 10 let, pak su nan i tortu prnesli. Od Mučić su pirati prišli iskat halubajsko blago. Blaga je, sake sorti pak su trebeda neč i našli. Veli Rečani su kroz libri pokazali svojeh 11 let postojanja, a z grupi Paždroć su zaspravje neč zapaždroćali. Od Jušić su prišli Štrumfići i kantali "ti-dam, ti-dam", a z Selca su nas va svoju čudesnu šumu povukli vilenjaci. Na kakoveh se koleh od bicikli moraš vozit pokazali su Biškupi – Buje bajk, a Mesopustari z Kraljevice počastili su nas z svojun tradicionalnun muzikun i uniformun. Na kraje su svoje mesto našle zvončarske kunpanije, one z Zameta, Grobnički dondolaši ki vaje preko Kopice moćni, krepki, puni voji rivaju v rebar na halubajsku stran. Bili su tu i zvončari z Mun, zvončari Vlahov breg – Korensko i na kraje oni z kemi štorija finjuje. Oni ki prenose najlepči glas o kraju z kega prihajaju, naš ponos i jubav – Halubajski zvončari. Rašireneh ruk, trdega koraka krevjali su po svojen kamike, sen dajuć do znanja da su svoji na svojen i da niš ni važneje i sveteje od domaćega kraja i zvonca ki zvoni odvavek i zavavek! More maškar zavrelo je na Milihove, kade se jujalo i vajalo va ritme potresujki i močilo grla z dobrun kastafskun Belicun.

Nina Dukić

19


15 LET KUNPANIJE Z HALUBJA

K

uliko se j' lepoti, jubavi i one ženske finoći te večeri našlo puč Marinić va knjižnice "Halubajska zora", kade je bila postavljena izložba za 10 let Halubajskega karnevala i Kunpanije z Halubja, ka je za svoj 15. rojendan pokazala si svoji kostimi va keh su halubajske ženi i divojki obahajale događaji va našen kraje, po celoj Hrvatskoj, a fanj puti su gostovale i va drugeh državah. Kuda god su hodile, nosile su sobun lepotu, veselje, prijateljstvo i jubav, vavek kantajuć: "Viškovo nan piše na tabele A va srce je Sveti Matej..."

Pust 2009.

Izložba je bila prigoda da makar va misleh poletimo kot metuji, pošpricamo se z plavo-belemi kapljicami fontani, skupa zaigramo partidu domina i proveselimo se kot prave maturantice. Čarolija Viškova seh nas je obukla va dišeće rožice, a iskrice su skakale kuda god su lepe divojki hodile. Z Kunpanijun smo poštimale Halubasjki rodeo, a drito z raja arivali su nan rajski tići. Zasvetili su sjajni dijamanti, prošećale se ledoline, a sramežjivo tancale djevice. Koke od formata zavile su Halubje va duh brazilskega karnevala, a štrigi su veselo poskakevale na svojeh srebrneh metlah. Va teh 15 let one otročice su postale divojki, divojki materi, a neke i noni. Suza radosnica, al pak žalosnica zablešćila j' va oke spamećevajuć se na neki lepi, nepozabjeni trenutki. Ono ča su Halubajcon zvončari, to je Halubajkan kunpanija. Veselje druženja, prijateljstva i duboke pripadnosti kraju kega se voli tancajuć, kantajuć i mašakarajuć se. Kunpanijo, srećan ti 15 rojendan!

20

Glasnik Općine Viškovo br. 62


MANUELA ŠTEFAN:

ČESTITKA ZA 15 LET K U N PA N I J E

P

aučinu z kostimi, misli i događaji z manun je znimala ženskica ka je svoju velu jubav za maškare, druženje i prijateljstvo utkala va Kunpaniju. Vavek vesela, šaljiva, dobronamjerna, ali i kreativna i radišna, ostala je generacijan va uspomene kako pokretač maškaraneh događanji va Halubje. Ona je jednostavno – naša Lela. Lela, verujen da te čuda judi pozna, ma morda ne znaju se od tebe. Predstavi nan se! - Ha, ha, ha! Ja san Manuela Štefan, Zamećanka od Tić, ma fanj let bivan va Viškove, a zadnjeh par let pul Dovičić. Bimo rekli da san prišlić, magari se tako ne osjećan. Judi će me najprej poznat ako rečen da san – Lela frizerka. Ja, i kad se obrnen, zaspravje san već čuda let Halubajka, magari se ne osjećan da iman čuda let. Vavek mislin da san mlada, baš onako kako i onda kad san se bavila z idejun da bi rabilo osnovat jenu žensku udrugu s kun bi se moglo maškarat, pohajat, družit se i veselit. Svoju san ideju i predložila neken prijatelican i poznanican i jako njin se zapijažala, pa se j' tik-tak okupilo trejsetak istomišljenic. Koliko si let va maškarah? - Odvavek! Čuda let. Maškarali su me i kad san bila otrok, a potla san se sama. Od '89. leta je krenul pravi maškarani šušur, va ken uživan z jednaken gušton. Spameti se početka Kunpanije z Halubja! - Z smehoni i radošću se spamećujen sega tega. Okosnica sega bila je isključivo ženska kunpanija, aš su muški ionako već svoju imeli i dobro se zabavjali. To je bil pravi feministički pokret! Našla san se z par ženskic, ke su mislele kot i ja, ideja se širila i na prvi sastanak je prišlo četrdesetak Halubajki. Jednoglasno smo se složile da se maškaramo va mažoretkinje. Onput je taj mažori – pokret bil va mode, a uvdeka va našen kraje, ni v Reke, ni bilo takove kunpanije. Želele smo bit kot one mažoretkinje z Cavtata. Trebalo j' storit i neku prepoznatljivu uniformu, da zgjedamo kot prave mažoretkinje, z palicami v rukah. I tako smo se i storile. Bil je to početak mažoretkinj va Halubje i početak ženske maškarane kunpanije.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Iznenadile smo sebe i drugeh svojun pojavun na karnevaleh. Bilo je prvi put da su se ženske same organizirale i šle va maškare. Judi su nas iznenađujuće dobro prihvatili! Na karnevaleh su judi bili s nami oduševljeni, aš smo bile vesela maškarana kunpanija, ka je kantala, tancala i zabavjala se. Bile smo pozivane na si karnevali, čak smo ugostile i jenu talijansku grupu pul nas va viškovsken dome. Tako je to trajalo jeno tri leta. Bile smo toliko lepe i dobre, da su nas judi počeli pozivat po drugeh manifestacijah i van pusnega štajona. A mi smo bile samo maškarane va mažoretkinje, tako da smo odlučile da one ke žele ostat prave mažoretkinje, neka ostanu Halubajke, a mi druge smo se organizirale va Kunpaniju z Halubja. Imele smo pauzu samo dve leta , aš nismo mogle bit doma, pak smo zmislele prvu maškaru i krenule se veselit i maškarat kot Kunpanija z Halubja. Prva maska bila je domino i maškaralo nas se je pedesetak divojak i ženskic seh dobi, kako i danas. Aš ni onda ni bilo bitno koliko let imaš, bitno je bilo maškarat se! Leto pokle bile smo maturantice, pa vile, rodeo, a ostalo već sigurno znate. Ča je tebe i druge ženske motiviralo? Su van muški bili podrška? - Motiviralo nas je to ča su zvončari smiron bili okolo, a mi nismo otele bit doma, pa bimo se i mi bile rade zabavjat. Naravno, najveći motiv je jubav prema maškarah, druženje i prijateljstvo. A muški su nan bili vela podrška. Pomogli su nan delat alegorijska kola, sakoj je muž, mladić, al otac, pomogal doma neč storit, zalepit, zavarit, popiturat. Većina teh našeh muškeh bila je va zvončareh. Bili su veseli i ponosni kad smo bile š njimi, a poseban doživljaj je Rečki karneval, kad smo jih dočekevale i skupa finjevali povorku na Korze. Kakovi ste cilji i želji imeli na početke? - Druženje, dobra zabava, tanac, kanat i se ono ča maškare sobun nose. Mislin da juden ki se maškaraju ni važno

va ča, važno je za ča. Želja se ostvarila. Porivale smo kunpaniju ka i danas žive va se većen broje i ka, mi se čini, da se neće nikada zatrt. Pokazale smo kako se lepotun i jubavun voli svoj kraj. Sako leto prihajaju mlaje i nove generacije, ke će nastavit ono ča smo počele i ken, kako vidin, to jako dobro gre. A mi stareje, ke smo se zasad povukle, ćemo morat neč novo zmislet. Aš za sen ten ča smo stareje, ne da nan se doma bit! Pa bi bilo lepo da se morda najdemo i maškaramo kot oldtimerice. Ki zna, morda nas za ko leto opet vidite. Kako je to na početke zgjedalo? Kako su se maškari delale, zmišjale? - Vavek je većina odlučevala. Dal se je predlog i ča je većina odlučila, va to smo se maškarale. Kad smo maškaru zmislele, rabilo ju je i storit. Najprvo smo storile jenu, a onda je po toj saka ženska svoju doma storila. Ki ti je kostim najdraži? - Fontana. To je bila prekrasna maškara. Bilo je raskošno, puno perja i šljokic. To je bila jedna prva maska takovega tipa, ka je bila drugačija i taj stil od onda je postal prepoznatljiv za Kunpaniju, pa su sako leto se lepče i boje. Zač više nisi va Kunpanije? - Kot i sagdere i pul nas je prišla smjena generacij. Stareje smo se povukle, a mlajen smo prepustile vodstvo. Sretna san da smo mladen pokazale kako se treba družit i kako širit prijateljstvo. One su nas poslušale i va ten vidin najveću vrednost svojega zalaganja. Imaš kakovu poruku ili savjet za nove, mlade generacije? - Neka gredu va maškare, neka se vesele, iskoriste saki čas! Na kraje čestitan Kunpanije 15. rojendan. I moren reć da san ponosna ča san tako neč započela i Kunpanija će bit zavavek jedan veli del mene. I zato, još na kraje ću van reć ča za me znači pust, a neka tako bude i van: ZIJAT, SOST, TANCAT, KANTAT, PONEMET! Nina Dukić

21


SMOTRA MIĆEH ZVONČARI PUL MARČEJI

S

pamećujen se prveh zvončarskeh koraki svojega brata. Doma smo si jako oteli imet mićega zvončara, a mali se j' držal vas na "pus me ća"! Imel je tri leta, mat ga je kot medveda obukla da se ne bi prehladil, nono mu je kožu zavezal, a otac obesil zvonac. Nona mu je kopice oplela, a ja san mu črjeni facol dala. Pejali smo ga v Opatiju na dečju redutu. Hodil je pun straha, z suzun ka se je va oke vrtela, ma je ni pomolal. Držal je korak, naprvo šal, magari skroze pogjedeval ako j' neki njegov blizu njega. A mi smo, cela familija, hodili uz njega, gjedajuć ga srcen velen kot kabal. Bili smo mu podrška, a on je mislel da dela neč važno i veliko. Danaska Danko ima 20 let. Ni već zvončarić, leh krepak, jak i lep zvončarina. Uz njega već ne hodimo, ma damo – po užance – za njin i velun zvončarskun kunpanijun. Spametila san se teh trenutki gledajuć ovoletnji susret mićeh zvončari pul Marčeji. Verujen da će se va mojeh besedah prepoznat čuda nonoti, tati i familij, ke su kumpanjale svoji zvončarići. Marčeji su tega 31. antonjskega meseca bili najštimanejo selo, aš je va njiha njedra prišlo neč najvredneje i najdraže

22

– mići zvončari ki su poštimali 5.smotru mićeh zvončari pul Marčeji, ku je organiziral Mjesni odbor Marčeji. Prišla su dečina od Mučić, z Frlanije, dragi Grobničani, zvončari Korensko-Vlahov breg, Brežani, Zamećani, dragi Istrijani Sovinjski pusti, Pusno društvo Mune i domaćini, mići Halubajski zvončari. A š njimi i čuda drageh prijatelji. Pred starun školun rivali su mići postolići v rebar zgorun, prema marčejskemu bregu. Krevjale su klimave nožice, jujale se, pomolevale, padale i stajale, ma nisu fermale. Voja je jača od moći! Znaju zvončarići da na njimi počiva zvončarska užanca i dokle j' njih, ona se neće zatrt. Znaju to i njihi nonoti i oci, pa kad je rabilo pripomoć, priskočili su i pripomogli, aš rutu se mora zdurat i užancu poštimat. Črjeni obrazići šćipala je burica i zubato sunce, ma oni su se sejeno smeli tuliko srdačno i zadovojno, da bi zateplili i otalili i najveću zimu. Dečji smeh i zadovoljstvo ko smo čitali na saken mićen zvončarsken obraziće garancija je se bojeh i bojeh smotri pul Marčeji! Nina Dukić

Glasnik Općine Viškovo br. 62


PUSNI TANCI P

rva pusna subota bila j' ona Antonjska. Druga j' već bila va znake crtaneh filmi, stareh nonic, veseleh pčelic ke su z oštremi žalci bockale, zujale, potekovale semo, pa tamo, nisu delale med, ma su zato pile medicu i sako tuliko obletale oko kakovega truta! A truti su zaspravje truti, a pčelinje živjenje se lahko more poistovjetit z onen čovečjen (baren ča se truti tiče!). Već treću subotru Dom je bil preuzak za seh ki su se oteli zabavit. Prišli su kauboji hitajuć laso za lepemi divojkami, bili su tu i indijanci, ma se nisu zaratili, nego pili za šankon i veselo se zabavjali, materan su z karoci pobegle neke bebice. Prišli su i Rimljani, Supermeni, Olivi i Popaji, Crvenkapice i Župski gusari vaje z Dubrovnika. A četrtu subotu prišla je hrvatska estrada va Dom! To j' bilo pak čudo! Severina va štiklah i vjenčanice, pripejala je Bregovića i svojga prijatelja don Kaćunka. Prišal je i Lupino i poslikeval ženske va sakakoveh pozah. Bil je oduševljen, aš da još ni videl tuliko štanjeh modeli, kakoveh ima Sveti Matej! Još i Nikolina Piške je prišla pokazat svoje duge nogi. Prošećale su tuda deda-mrazice, pankeri, gondolijeri

i snješkoti, a priletele su i lepe, šare metujice, ke su celu noć letele od rožice do rožice, išćuć onu ka ima najlepči – tučak! Sledeća subota bila je va znake svetske naftne krizi, pak su neki pripejali pravu pravcatu benzinsku pumpu z semi derivati, kako bi Halubje opskrbili z gorivon. Skakale su okolo njih vražice, zečice, sobarice, kaubojki, a vaje z Samobora su prišli prekrasni, črjeni koralji. Zadnju pusnu subotu moralo se iskoristit do kraja i dat se od sebe. Va more maškar abadala san gusari, anjelići, Crvenkapice, zečice, prišle su vaje z Kini lepo opravjene Kineskinje, štrumfi, kuhari z Bodulije, zatvorenici i vrlo atraktivne policajki, ke su z velemi pendreki delale reda. Va kratkeh vreleh bragešicah, z škornjami na velu petu, nadmoćno su vladale situacijun i se ki muški rad je pustil da svoju dominantnost iskaže na njemu. Te su večeri najbrojnija i najveseleja kunpanija bili familija Simpson z čuda, čuda dečice ka su se razigrala i dešpetala po svetomatejsken Dome. I nakon pet šeteman matačenja, finilo j' to peto godišnje doba. Tancalo se, munjesalo, kantalo i dobro se zabavjalo. malo smo pofermali, pomolali... a onda već danas zbrajali i računali... Lih još 314 dan do sledećega Pusta i pusneh tanci!!! Nina Dukić

PUST S

i su se vrazi zbudili tega pusnega utorka. I nebo se jadilo, kot da j' žalelo ča finjuje najlepči štajon – oni pusni. Dopolna je sunce svetilo, o polne grmelo i streli goruće hitale, nekakovi se gusti črni oblaki namržjili i počel je padat sneg. Pravi prafcati sneg. Ni čuda podural, pak je za njin daž opral, a zapolne je Planina navukla škure obrvi i poslala mrzlu buricu ka nas je kosmala za vlasi, šćipala za obrazi i ledila kosti, ma ni mogla dušu, aš na Brege je bilo tuliko veselo i teplo, ča od Pusta ki je gorel, ča od pijači ka se j' popila, al pak od jubavi prema semu onemu ča pust znači. Visel je neboh Borut na Brege celeh pet šeteman. Obesili su ga na stup pul štandara i pustili da prezame si halubajski i drugi grehi. Kriv je za si prodani dolci i gromači, kriv je za uski puti ki cesti zovu, za šempjavi proračuni, rebalansi i sakakovi balansi, zato ča je se poskupelo, ča ni plina ni nafti, ča su se veće kamati, za recesije, stišnjeni cinturini i državu ka je va banane! Dan je pomalo zapiral trudne oče i večer se spušćala na naše Halubje, kad su zadnji put ovega leta Halubajski

Glasnik Općine Viškovo br. 62

zvončari zbijali svoje magijsko kolo, rompotajuć, zijajuć i zvoneć, tirajuć so zlo ovega sveta i prozivajuć dobrotu, jubav i novi ciklus živjenja. "Neka gori! Neka gori!", čuli su se glasi. I važgal se j' Breg. Gorel je Borut žarken ognjon, a burica je raznosila iskri visoko, visoko, se do Slovenije i daje do Europi! Gorele su baklji, a važgalo se i nebo pod iskrami veličanstvenega vatrometa, s ken smo finili još jedan pusni štajon. Želin da Van je, kot i mane, Pust potrl se grdo i nevajato, i oprl vrata smehu i zadovoljstvu!

23


UDRUŽENJE OBRTNIKI VIŠKOVO-KASTAV-KLANA-JELENJE

NATJEČAJ ZA NAJBOLJE MAŠKARAN POSLOVNI PROSTOR

U

druženje obrtniki Viškovo-Kastav-Klana-Jelenje va mnogobrojna maškarana događanja uključilo se natječajen za najbolje maškaran poslovni prostor na području tri općini – Viškovo, Jelenje i Klana, te grada Kastva. Si obrtnici i poduzetnici ki su prigodno, va duhe tradicije našega kraja uredili svoji poslovni prostori i prijavili se va Udruženje dok je Pust dural, bili su va oštroj konkurencije za vredne novčane nagradi.

TRGOVINA KAVE "BAROCCO 3

Komisija je obahajala prijavljeni poslovni prostori, poslikala kako su urejeni i na viškovsken Brege, prvo leh su pusta zapalili, objavjeni su oni najboji: 3. nagrada – TURISTIČKA AGENCIJA "KASTAVEA" – 500,00 kn 2. nagrada – RESTORAN "PODROOM" – 700,00 kn 1. nagrada – TRGOVINA KAVE "BAROCCO 3" – 1000,00 kn

RESTORAN "PODROOM"

Z MAŠKARAMI PO MAKEDONIJE

O

vako se oveh dan kanta po HaBitola, moj roden kraj lubje. Pitate za vin čega? Za Vo tebe sum roden vin tega ča su halubajske ženi i diZa mene si raj... vojki pohajale pasanu šetemanu po Makedonije, pa su još vavek pod dojmon i va uhe njin skroze zvoni ta pjesma. No, pustimo šalu po bande, aš van moran povedet se kako j' to bilo. Si vi ki ste gledali ovoletnji rečki karneval, abadali ste da j' va povorke i ovo leto bila Kunpanija z Makedonije, z grada Strumice. Simpatični Makedonci i Makedonki bili su oduševljeni z našen karnevalon, a još više z halubajskemi ženskemi, pa su nas pozvali na svoj karneval va Strumice, ki se je održaval 3. 03. 2009. I dobro su se posložili kalendari – ovi i oni, pak kuliko j' finil ov naš karneval, jušto je počel on njih. I tako smo mi tega 28. febrara partile z Halubja va pustolovinu. S nami su trebali poć i pusni judi z Selca, ma nisu mogli, pak smo zeli njihega sopca – odličnega harmonikaša i kantura! Nakon celonoćnega tramakanja prišli smo va Srbiju, va Beograd. Grad nas je dočekal z velen osmjehon i okupan suncen, pa smo se osjećale jako ugodno. Prolaznici su nas fermevali, popićevali od kuda smo i srdačno nas pozdravjali izražavajuć dobrodošlicu. Posjetili smo veličanstveno zdanje crekvi Sv. Save i prošećali beogradsken korzon. Ki će da abada, osjetit će dih oneh nekeh vremen, pa smo i mi tako popile kafe va gradskoj kafane ka se zove Ruski car. Obašli smo i Kalemegdan, najlepči i najveći beogradski park, istovremeno i najznačajniji kulturno-povijesni kompleks, va ken dominira Beogradska tvrđava, uživajuć va predivno urejeneh parkeh i poglede na ušće Savi va Dunav. Tiho i mirno tekal je Dunav, va ken su se poigravale kapljice, tancajuć z suncen veličanstveni valcer. Ni čudo da je Dunav inspiriral Straussa, aš je lepota trenutka susreta z Dunavon čarobna. Oćutili smo lepotu i kad su nas domaćini pejali va Srpsku brvnaru. To su van drvene kućice – restorani na splaveh. Va njih se nude tradicionalna jila, sope tradicionalna muzika, a konobari su obučeni va narodneh nošnjah. Nan su se najviše zapijažale debele vunene kopice, ke bi dobro prišle našen zvončaron o puste. I jila njin imaju tradicionalna imena, pak smo mi zibrale Dabrov rep i Karađorđeta. Ne umen objasnit ča je to se bilo, leh ću van samo reć da je bilo jako, jako dobro. Put nas je z Srbije pejal do Makedonije i Strumice. Makedonija je reljefno drugačija lego naš kraj. Činilo mi se j' da

24

TURISTIČKA AGENCIJA "KASTAVEA"

HALUBAJSKE MAŽORETKINJE

su bregi stožastega oblika i da se skroze vozimo zdolun, pa zgorun, pa opet tako. Bogato je to poljoprivredno područje, kade je čuda je plasteniki i judi se najveć bave poljoprivredun. Sad znan od kuda nan prihajaju baburi, rogli i se one fine papričice. Po ravneh, ma i po cestah, vidi se čuda blaga i zaprežneh vozići. Više j' auti va centre Viškova, leh va celoj Strumice, ča bi reć da oni živeju mirneje i čišće leh mi. A kakove bimo to bile ženske, da nismo malo obašle i njihe butigi. Ponuda ni tako raznolika kot pul nas, ma su ceni fanj niže, va čen naročito prednjače španjuleti. Strumički karneval se održaval po noće, po strumičkeh ulicah. Celi grad žive za taj događaj i čak ga građani sufinanciraju. Ja mislin da ni bilo čoveka ki ta dan ni bil na ceste. Va zrake se ćuti oduševljenje, veselje, prijateljstvo. Judi su nas zadržavali, s nami ćakulali, slikevali se i zadovojno pozdravjali. Si znaju za Reku, Opatiju, Kastav, a odonda Makedonija zna i za Viškovo. Sen smo povedale štoriju o prelepemu kraju z kega prihajamo. Našal se tu i neki barba ki je jugoslavensku vojsku služil va našeh krajeh i z suzun radosnicun spametil se teh pasaneh vremen. No, kako je svet mići! Na karnevale su još bili i zametski zvončari i maškare, pak je naš kraj bil prezentiran z tradicijun zvončari i lepotun mora z kega su zišli črjeni Halubajski koralji. Naše je putovanje imelo za cilj posjetit Ohrid i poznato jezero, ali i Kruševo, rodni grad i počivalište vrhunskega glazbenika, Toše Proeskeg. Kako smo imele malo vremena, odlučile smo posjetit Kruševo, želeć izrazit iskrenu zahvalnost čoveku ku je spajal naša dva naroda i otkantal prekrasni stihi o jubavi i prijateljstvu. Kruševo san doživela kot karizmatičan grad. Zbijen, uskeh uličic, vas va neken brege. Kuće su delane se jedna nad drugun, pa me na čas spametilo na naše Volosko. Na vrh zbijenega grada, ki na saken korake veliča ime i djelo Toše Proeskog, počivalište je velega glazbenika. Vela slika z biserno belen osmijehon i vječni sjaj va oke dragega nan prijatelja, dočekala je i nas. Na spomen-obilježje stavile smo rožicu i našu maškaranu baretu. Znamo da se Toše nasmel i razveselil. Pune smo doživljaji, osjećaji i lepoti. I dok se političari pojidaju kako probližit državi, narodi, interesi, mi znamo kako! Z maškarami! Judi ki vole i razumeju maškare, imaju vavek samo jedan cilj: zabavu, druženje, širenje prijateljstva i jubavi. Nina Dukić

Glasnik Općine Viškovo br. 62


ZVONČARSKA MUZIKA - STALNA PRATNJA HALUBAJSKIH ZVONČARI

PARIĆANI ZA ŠTIMUNG D

anko i Dorijan Crnić dva su brata od Marčeji ki su od mićeh nog voleli Pust. Od kako su se rodili, zvončari su njin pohajali po kuće, a kako oni reču, daju i danas i vavek će. Njih dva su najprvo bili Halubajski zvončari, a kako su voleli i sost, skupila se j' jena kumpanija muzikanti ki su spojili jubav prema muzike i prema zvončareh. Prej leh zvončari arivaju va selo, van zvonjade, čuje se i vesela sopnjada. To van je zvončarska muzika, va koj Danko sope armuniku, a Dorijan tuče bubanj. •Malo od povijesti muzike halubajskeh zvončari? Dorijan: Još nekada, kad su nastali zvončari š njimi je šla i muzika. Najprvo j' to bila samo jena armunika, neč malo kašneje armunika i bubanj, a onda se j' z leti pokazala potreba da se muzika malo proširi; da se unese neki novi instrument da bude lepče. Z vremenon oformila grupa od osan muzikanti. Danko: Si muzikanti su zapravo prvo bili zvončari. Ja san nosil zvonci jeno sedan let i kako san počel sost, 1999. leta san se počel sost za zvončari. Kako me j' muzika se daje vukla, tu san i ostal. Brat se j' muzike priključil kašneje aš je fanj let zvonci nosil. •Ki instrumenti su sada se va zvončarskoj muzike? Dorijan: Najveć prevladavaju armuniki, pak ih sada imamo tri, dva saksofona, jenu trumbetu, jedan veli i jedan mići bubanj – dobuš, nekada neki zamu klarinet, nekada i pozaunu.

Danko: Judi su se va muzike dosti znali menjat, ali sada va zadnja tri leta je smiron nas osan ki se skupa držimo i dosta smo dobro uvježbani. Donald Lučić – Virus na armunike, Josip Šubat je druga armunika, ja san treća, Matija Host kemu leže si instrumenti pu nas najčešće sope saksofon, Dalibor Zoretić – Naranča je drugi saksofon, Dražen Andročec bariton, Danijel Host trumbeta i Danko tuče bubanj. Pasalo je kroz muziku još čuda judi: Darko Gržinčić Joškin ki je sopal trumbetu, Zoran Host – Stupar mići bubanj, Sanjin Rubeša armuniku, Mladen Babić bubanj, Dean Mladenić pozaunu, Renato Jardan armuniku al pozaunu, Marin Host bubanj, Stevica Šanjug isto bubanj… bilo ih je još, ma se ne moren jušto seh spametit. • Je teško sost va zvončarskoj muzike? Danko: Mogal bin reć da sost va zvončareh ni lahko aš nan je zadatak bit vesel, zabavit judi, sost vesele pjesmi, sagde storit štimung da domaćini moru zatancat, a kroz tri dani pohajanja z zvončari po općinskeh seleh, čovek se umori – armuniku i bubanj je teško nosit aš su teški, ovemi ki imaju puhački instrumenti usnice nateču, ako je zima prsti zebu, a ako je daž je najhuje aš rabi pokrivat armunike i sost pod najlonon… Dorijan: Z armunikun je najteže aš je

skup instrument, a uz to – ima 15 kil, a smiron je treba nosit. Kad daž pada je treba skrivat. Za bubanj al trubu ni bitno ni ako se zmoči, ma ako se armunika zmoči, uništi se. Danko: Najlepše je sost kad je lepo vreme – to je onda gušt! Ali sejeno je teško tri dni sost po celi dani od jutra do škura, ali zato smo tu, da sopemo! •Škerci? Danko: Kako smo mi i sami prvenstveno bili zvončari, poznamo judi jako dobro i znamo ka je zgoda vezana za kega, pak znamo kroz muziku i pjesmu neki škerac hitit. Znalo se j' dogodit i da muzika pade va graju, jedanputa je trumbeta letela preko gromači… A kako užanca nan je već postalo to da kad tri dni hodimo okole po našeh seleh, se va jenen sele zamenimo za instrumenti. Saki zame ono ča ne ume sost, a onisti ken gredu si instrumenti, dobiju instrument ki mu najslabeje gre. I tako pridemo va selo z jenun muzikun ka ne zvuči baš bog-zna-ča. Dorijan: Nekega zapade boca va ku mora sost! •Kuda se hodite? Dorijan: Sakamo kamo gredu zvončari, obavezno gremo i mi. Kad su gostovanja, ne gre seh osan instrumenti. Popratimo sa gostovanja po našeh krajeh: po Viškove, Lovrane, Drenove, Gromišćine, na letnjeh karnevaleh va Noven Vinodolsken, na Krke, a onda smo bili va Francuske, va Dalmacije… Puno put nan se trefilo da imamo dvojna gostovanja. Onda se skombiniramo da na oba dva mesta gre bar jena armunika i još ki instrument. A za dječji karneval saki put gremo nas dva z mićemi zvončari bez da se još ki instrument zame. Danko: Kad se kamo re, zajeno smo va štimunge, počne se sost va kurijere, judi kantaju, vesele se. Moglo bi se reć da imate i svoju koreografiju? Danko: Užamo ča god zmislet.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

25


URUČENA GLAVNA NAGRADA PUSNE TOMBULE HALUBAJSKEH ZVONČARI 2009

Na slike Dalibor Marćelja predsjednik Halubajskeh zvončari predaje glavnu nagradu Pusne tombule Halubajskeh zvončari 2009. – motor skuter 50ccm gosp. Danijelu Beljanu Va ken sele nan pride gušt pak se znamo zavalit va kakov grm i tamo sost. Pul Jug se užamo poprtit na kakov skadanj, pul Bezjaki na čekaonicu. Jeno leto je bilo jako zima, a mi smo se sukli goli do pasa i tako sopli! Kad vidimo da su judi veseli, onda nas to se skupa ponese. A judi nan pak znaju skrit instrumenti pa jih rabi iskat… Dorijan: Jedanput kad smo bili va Noven Vinodolsken, kad je bilo završno zvončarsko kolo, zmislelo nan se je, pak smo legli kraj kola na tla, glavi su nan se spojile i tako smo na ležeć sopli. Bilo j' to jako lepo za videt, slikali su nas pa smo drugi dan tako na naslovnice Novega lista zišli van. •Uniforma? Danko: Prvo smo bili sakako spravni, pak smo pred jeno sedan let prišli na ideju da storimo uniformi. Dali smo zašit stomanje na kvadri, pak smo sada vavek va ten. •Kako vas judi prihvaćaju? Danko: Za judi su to posebni dani, blagdan, kad zvončari prihajaju va njiha sela. Od zvonci keh se čuje z duga, judi čuju i muziku i onput zajno selo živne. Jedan šaraj pride va selo! Judi počnu poskakevat, zvončari store kolo, pak zamu divojki za tancat. Muzika stori uz zvončari jedan poseban užitak. Dorijan: Dok zvončari delaju kolo, mi malo stanemo, ali kad oni store kolo i znamu maškari, mi nastavimo sost. Onda zvončari zatancaju z divojkami z sela, domaćini zatancaju si skupa i nastane vesela atmosfera. To dura dok nan komandant ne zafiče da treba poć daje. •Ča kad se komandanta ne posluša? Danko: Nekad nas morda ni voja poć zajeno ća kad je kapo namislel, aš bimo

26

još morda radi bili tamo, pa dobijemo z onen mačon po nogah. A uža bit da va ken sele muzika i zvončari krenu, a da nas par ostanemo aš se zaćakulamo, pak tečemo da pridemo do muziki. Ako nas vidi komandant nas opet malo udrije. Užaju nan noge bit plave potle Pusta za sen ten ča nismo zvončari nego muzikanti. •Osjećaj pred Pust? Dorijan: Osjećaj je ko kad se va kotle rakija kuha, pa onako samo čekaš da će skipet! Hahaha! To ne more čovek opisat ni navadit. To je urođeno. Mi ki smo rojeni i ovde, to znamo, a čovek ki pride od nekud, ne more to oćutit kot mi. Kad san imel leto dan, zvončari su nan pasevali po kuće, i danas pasuju i vavek će. Danko: Jutro prej nego krenemo, prva pjesma se neslužbeno odsope pul nas va konobe, a onda gremo Bačurkinen od kuda se kreće z zvončari. •Ča za vas znači Pust? Danko: Neč posebno! Kad pride Pust, onda pride vreme kad, kako stari judi užaju reć, "stavi se pamet va vetrinu". Kad Pust prihaja, mi se muzičari pripravjamo; najdemo se, gjedamo ke su nove pjesmi da jih navadimo, pak se dogovorimo z kega dura ćemo sost i provamo zasost tako da budemo parićani. Dorijan: Pust je jedan del leta va našen kraje za kega se judi parićuju celo leto. Čin pride Novo leto, već se zna da za njin prihaja Pust. Zvončari koži pripravjaju, maškari se delaju. Od kad san mići bil i danas kada delan, vavek san si rihtal da za pust buden doma, da zamen godišnji. I kad san delal va Njemačkoj, san tri meseca prvo narihteval da za Pust priden doma.

H

alubajski zvončari se su šesni mladići z našega Halubja - naši oci, muži, sini, barbi i zeti; judini štanji, veliki, z velen srcen, puni forci za okole klatit, i za malićo popit. Oni štimaju saki bokunić naše zemji i sakega čoveka. A ča se zvončari pasuju za Pust i kako se ćute kada po užance oprte zvonci dozivajuć mlado leto i tirajuć zimu, kada va saken sele popiju, pojedu i škerac store, odlučili smo jih pitat, pak se zapisat da se ne pozabi.

Zvončaron su nekada branili pokrivat obraz, ma su Halubajci bili trdoglavi i jedini od seh zvončari danas imaju pokrivene glavi Zvončaron se j' fanj tega smešnega dogodilo…

N

a jedan Pusni pundejak zvončari su od Turak šli Žegoton, pa va Kastav. Bilo j' dažjevno vreme i blatni šumski putina, a jedan zvončar se j' nebog podrsnul i pal va tu zemjinu. Bele brageše su mu prišle kafene! Arivali su do Žegoti, storili kolo, a od tuda su kretali za Kastav kade su ga čekali njegovi. Znal je da ga komać čekaju videt i normalno, tel je bit lep i čist. Taj put se j' pokazala zvončarska sloga – zvončari su tekli va jenu kuću po gumu i celega su z tun gumun otuširali, oprali z prahon i z škartačun! Va Kastav je prišal malo mokar, ma tanto čist.

OBAVIJEST U PRIPREMI KNJIGA O MLEKARICAMA Na promociji Ljetopisa općine Viškovo 2006. – 2007. prošle godine, s odobravanjem je prihvaćen prijedlog gđe. Dušice Slosar Cernjar da bi trebalo opisati život naše mlekarice. To je bio vrlo težak život i mlekarice su često bile jedini hranitelji familije. Ljudi su se počeli javljati sa svojim pričama i sjećanjima. Tako je oformljena grupica ljudi koja je voljna na tome raditi. Prikupljamo materijal, priče žena koje su bile mlekarice, priče njihove djece ili sumještana i sve što bi moglo biti interesantno za čitatelje i buduće naraštaje. To su priče ljudi koji su to doživjeli. Stoga molimo svih koji nam mogu i žele pomoći da to učine. Dragocjena nam je svačija pomoć, priča ili uputa kome se obratiti. Mogu nas nazvati na brojeve telefona: 271 – 235 ili 258 – 638.

Poćakulala: Tatjana Udović

Glasnik Općine Viškovo br. 62


RELI PARIZ-BAKAR

HALUBAJSKI CADILAC P

rvi put se j' pred dve leta jena vesela kunpanija z Halubja pod nazivon „Bumbići“, ku čine: Davor Jelovica, Alen Širola – Fušer, Đani Paoli, Vedran Tibljaš – Fuki, Danijel Bezjak-Dado, Vedran Petrc-Vedrnić i Arsen Saršon, zmislela storit auto za Reli Pariz-Bakar kade su jako dobro pasali, zabavili se i dokazali da skupa moru čuda storit – dobili su 1. mesto za Naj atrakciju, pak su odlučili ča takovega parićat i za Pust 2009. Ideja je pala kad su ugjedali jenega starega stoleta. Oteli su storit neč ča sigurno nijedan neće i neč drugačje. Malićo su misleli ča i kako, pak su zakjučili da se stori neč ča je dugo da moru si judi nutra stat, aš bilo jih je fanj; z frajaricami dvanajst. Zamisal je bila da će stojadina razrezat na pol pa ga produžit. Rabilo je osmislet siguran način na ki će se taj nebog stole zdužit, a da zdura i ne pukne pod težinun seh judi ki će bit va njemu. Jušto se j' potrefilo da se va jenoj radione našal višak materijala ki se j' kako naručen iskoristil za osnovnu konstrukciju. Koliko se j' železa imelo, toliko se j' auto produžil. Kunpanija se j' sastajala ovisno o temu kako je ki bil slobodan, potla dela po zapolne i po nedeje. Delo se j' započelo na Brgude, va garaže pu Dadota kade su se obavjali grubi radovi. Auto je onda jedan dan bil va radione Alena Vranješa ki njin je ustupil svoju radionu z više alata na jedan dan kako bi auto mogli zavarit. Onda su auto premestili Petrcon h Vedranu kade su se delale fineje stvari; obučevali su se rubi da se ki ne poreže, dovarevalo se, provučevala se j' struja i se da bi auto zgjedal onako kako rabi. Pul Petrc je auto imel i generalnu provu – nakrcalo se j' njih devet da vide ako će to tako poć. A kada su videli da gre, onda je auto šal na završnu obradu Arsenu pu Kudeji – va kuću ka je va gradnje. Mesta za auto bilo je jedino va prostorije ka j' predviđena za Arsenov dnevni boravak.

Delat se j' počelo va deseten mesece, a auto je bil parićan za krenut na Antonju kada su šli na klasično obahajanje; z Viškovskega Brega Marinićen, Saršonon, Marčejan, Koson i opet va Viškovo. Reli Pariz-Bakar Naši su mladići namesto romantične večere za Valentinovo, aš za to ni bilo lazno, 14. 2. 2009. odlučili frajarice pejat na vožnju va Cadilace dužine 6,20 m. Dogovor je bil nać se na 7 i pol večer pul Doma na Viškove od kuda se j' krenulo za Reku. Na stakle cadilaca, na vidnen meste je stal natpis „Halubajski zvončari“ da se jasno vidi ki su i ča su. Na pitanje kako je se pasalo, ova vesela kunpanija rekla je: „Va dime!“ Aš bitna stvar na oven cadilace je bil auspuh z kega

je fanjski dimelo. Smiron se j' dolevala nafta, a kad je nje nestalo i bambus (zaključak: i na bambus dimi, ma i diši!) Radi njih je cela Reka bila va dime! Kad su krenuli, judi su se fermevali i čudili kako to zgjeda, kako dimi i koliko judi je va aute. Jednu dobu su jih čak teli diskvalificirat, aš auti ki su bili zad njimi nisu niš videli. Potla relija, kunpanija je čula da su radi dima za kega su oni bili zaslužni, bili aktivirani protupožarni alarmi va Robnoj kuće Ri, da su bili pozvani vatrogasci i si securityji, ma je se pasalo bez većeh problemi. Va Kostrene i Bakre se najprvo voze ispiti spretnosti kako bi se malo ispitalo brzinu i spretnost natjecateljskeh auti. Judi su se silno čudili da se ova kunpanija opće gre va ten natjecat, aš z obziron na veličinu auta, on je komać šal. Ma njin ni bila suština da prepreki pasaju čin prej već da pasaju bez greški i ne zbate ni jedan čunj. To su i uspjeli! Najboji su pasali va vremene od 30 sekundi, dok su Halubajci pasali za 2 minuti i 40 sekundi, z sun dužinun i težinun ku je auto imel na sebe, za ča su dobili najveći pljesak! Rekli su: „Vozilo se j' pomalo, turistički, aš se drugačje ni ni moglo.“ Šofer je bil va brige kakovo će bit vreme aš na aute ni bilo brisači, a ni krova. Dogovor je bil da ako bu dažjevno, da će suvozač stakla trt. Va ten slučaje sigurno frajarice ne bi bile šle s njimi, ma vreme njin je bilo kako naručeno. Suvozač je rekal: „Srećun, aš ja nisan imel lazno za trt stakla“. Za razumet ga je aš je brižnić imel pune ruki dela – lovranskega… Kada su se pak vrnjali z Bakra zgorun po onoj veloj uzbrdice, brižan Stojadin Cadilac je šal brzo koliko je mogal – 50/h, kada je pak do njih prišal jedan jugić, narugal jin se i pasal naprvo! Halubajci to nikako nisu mogli tolerirat; lih su dali mot prijatelju ki j' vozil zad njimi i ni njin čuda rabilo da ćapaju onega rugjivca. Čovek se j' počel zlamenovat da kako je to moguće! Veseljaci va cadilace su mu lepo pomahali i pretekli ga. Onda je komać videl da su imeli miću pomoć onega prijatelja ki jih je rival/šlepal naprvo. Bilo je komentari već na početke da auto neće zdurat do Korza a kamo pak do Bakra, ma auto je se to pasal i cel arival na Viškovo doma. Ma ne samo to – dobil je 3. mesto za Naj atrakciju i 1. mesto za Puknuti oktanci ča znači najnemeji, a to je dobitna kombinacija Brgud-Viškovo-Pehin. Kroz cel dan su potrošili 10 litra benzina, 15 litar nafti i 30 litar lovranskega. Glavna bit cele izrade auta je bilo druženje kunpanije, ča je semu dalo posebnu čar; i normalno, druženje na relije ki je jedan poseban doživjaj. Va auto je uloženo čuda i vremena i soldi. Mladići su sami sebe sponzori, ma se radi gušta. Na aute se j' tri meseca delalo samo radi tega jenega dana, ma nikemu ni žal. Aš - to su delali radi sebe i radi tega da predstave svoj kraj. Tatjana Udović

Glasnik Općine Viškovo br. 62

27


MK FRNJOKI Z JUŠIĆ

I K LETU VA VIŠKOVE N

a Halubajsken karnevale imeli smo čast ugostit i novoosnovanu Maškaranu kumpaniju z Jušić – „Frnjoki“. To je jena vesela, mlada kunpanija ka se j' skupila i nastala izričito z razloga da se druže, lepo zabave i izraze svoju kreativnost. Zato su se ovega leta odlučili bit štrumfi, ma na originalan način. Storili su jena unikatna alegorijska kola – z kućicun i livadun. Dimnjak je dimel, štrumf-kuhar je z suricun z kućice zihajal, ča bi reć da je nutre šparget gorel i da je ovisti palačinki pekal. Više štumfeti, štrumfi i papaštrumf su srećni obletali i oko kućice tancali, štrumfi-tišjari su čagod popravjali, a umorni-štrumf je s kušinon prišal i brižan na pozornice zaspal.

Ta štrumfastična kunpanija je štrumfastično zadovojna z organizacijun Halubajskega karnevala. Va jenen momente su se potužili da j' bilo zima, ma su vaje domisleli nove metode grijanja – štrumfbocu... Poručuju da će sakako opet prit drugo leto! Tatjana Udović

Natjecanje Kunpanije z Halubja na Izbore krajice Rečkega karnevala 2009. na pjesmu „Bombon“ z albuma „Pojačavamo“

KOKTELSI & HALUBJE K

oktelsi su va vreme recesije i krize zišli van z noven dvostruken albumon „Pojačavamo“, z ken govore da oni nete stegnut cinturini nego jih otpustit i još više pojačat, i to z parolun: Trdo spreda, mehko zada, pune bukaleti i ŽIVIO PUST! Kako su se to Koktelsi pojačali lepo nan je špjegal Tomi Kresevič, jedan od autori teksta i glazbe, te član oviste simpatične i energične skupine mladeh glazbenici. Sada kada si povedaju da rabi stegnut cinturini, oni su izdali album. Ne samo ča su juden dali audio CD z 12 noveh pjesam, nego su dali i bogat DVD z spoti i raznemi gostovanji – pak su prvi bend na oven područje ki je storil dvostruki album. Osin tega, si ki su bili na ken od zadnjeh koncerat od Koktelsi, mogli su videt da su se mladići pojačali i kroz scenski nastup, aš kako oni reču, ne žele bit štufni ni sebe ni juden, pak vavek rabi delat neč novega. Se pjesme na albume su nove, osin „Lude kuće“ ka je bila vezana uz seriju „Ćo mi – ćo ti“ i ka je najavjevala da Koktelsi neč kuhaju. Aktualni singl z albuma je „Bombon“. Tista pjesma je već jako dobro zaživela aš su malice z Kunpanije z Halubja na nju delale koreografiju za Izbor krajice Rečkega karnevala 2009. Kunpanija z Halubja i Koktelsi su već razvili jenu dobru suradnju, aš su i lane nastupale na izbore krajice

Rečkega karnevala z pjesmun „Štriga“. A maškare, same po sebe su Tomiju i ostalen članon benda va krve. Za njih pust dura celo leto, a Tomi nan je povedel da je on sam kako mići bil Mučićev zvončar. Tomi je z glazbene familije. Nono sope armuniku, otac mu je kantal va grupe „Priomorci“, a fermal je sost kad se j' Tomi rodil, pak Tomi reče da mu je jednostavno bilo sujeno va živote sost. Glazba je za njega strast bez ke ne more. On stvara kako bi neč prezentiral i povedel juden. Prišal mi je jedan mladi par i za moju pjesmu rekal: „Ovo je naša pjesma“. Srce mi j' zajedno poskočilo! Isto tako je istaknul da ga je posebno razveselilo čut kako Slovenci z svojen naglaskon kantaju njihe pjesmi. Ćo, Slovenci kantaju po domaći! Tomi smatra da je bit kantautor najlepše zanimanje na svete aš čovek ima priliku va judeh pobudit emocije – kako veselje tako i tugu, aš oni se poistovjete z pjesmun i intimun kantautora. On govori da stvorit svoju pjesmu i se stavit na hartu je jedan intiman čin, aš kroz pisanje umjetnik daje čoveku jedan presjek onega ča se dogaja va njemu. A uz Koktelsi moremo samo stat i podržat jih va njihen „pojačavanje“ aš mladići su to stvarno zaslužili – na prven albume su se judi smeli ča neki izdava neč na čakavsken zajike, aš to ni va mode, pa da ki će to naslišat, no sejno danas zad njimi stoji već peti album, hijade prodaneh CD-ji i čuda nastupi, a oni z još više kuraja nastavljaju stvarat na našoj voljenoj trdoj domaćoj besede. Za to njin moremo reć samo jeno velo hvala i pojačajte se do daske! Tomi Kresevič

28

Glasnik Općine Viškovo br. 62


SKULPTURU MLEKARICE VA PARKE PRED VIŠKOVSKUN ŠKOLUN OTKRILA JE MARIJA MARČELJA ŠAFTIČINA OD MARČEJI

SPOMEN TEŽAČKEMU ŽIVJENJU P

ovodon Dana žena 2009., Općina Viškovo i članovi kiparske škole Delavske katedre: kipari Mato Tijardović i Ivica Tolić z Ernestinova, Ivan Forjan z Bilja i Rajko Srok z Viškova, storili su jenu lepu i velu gestu za se naše pranoni, noni, mami – poklonili njin skulpturu mlekarice, da va parke pred viškovskun školun zavavek stoji i podsjeća novi naraštaji na nekadajni način živjenja. Slavonska hrastovina dobila j' velu dušu kada su je pravi kipari zeli v ruke, aš ova skulptura odiše velun jubavi težačkeh duš i seh nas ki smo na svet prišli zahvaljujuć našen nonan ke su tri kantuna, a neke i sa četiri va kuće držale. Z prvemi petehi bi se stale, po škuren, kravi pomuzle, lati va košaru posložile, naprtile se i hodeć, z lampešon v ruke, strpjeno krenule v Reku. Ako se j' dogodilo da nimaju lati i v rukah, su šle pletuć kalceti, a vavek jako kantajuć i ćakulajuć med sobun. Hodile su po grden pute z batudun, pak su fanj puti z tešken bremenon grdo pale i sa kolena razbile. Fanj su i straha hodeć po škuravine pretrpele, ma se nikada nisu tužile, aš su znale da moraju trpet, da drugega živjenja za njih ni nego samo naprvo delat, familiju nastat i odhranit. Kada bi so mleko va grade prodale, • Kako ste živeli kot deca? Je bila mizerija? - Mizerija je bila, ma nikad nismo bili lačni, aš su naši bili vredni i jako puno grunta delali, vavek se j' prasci i kravi imelo. Imeli smo domaću hranu; kapuz, žuti merlin, repu frišku i kiselu, kuhali smo palentu, kompir i fažol, kompir i paštu ku smo doma storili i gulaš se j' kadagod po nedeje storilo. Na Gromišćinu smo hodili frmentu samlet, doma se j' mesilo i peklo. Jili smo prašćevinu, ma pršuti ne aš jih se j' prodalo. • Kako ste se igrali? - Igrali smo se kad je bilo lazno aš je doma rabilo pomoć delat. Škuje smo delali va zemje i onda smo se špiglali z urehi. Ili smo se stubičali, skakali s kakoven špagon. Imeli smo isto jenu šinu od bičikleti na ku su kolo stavili pak smo to pejali – se po prezidah smo s ten potekovali. A se bosi. Kot deca nikad opanak nismo imeli. Prvi put san postoli dobila kad san se bermala. • Kako je bilo na Božić? - Mi smo bili si srećni, aš onda bi mama storila boju pogaču i orehnjaču. Si smo veseli bili aš je mama ostala doma, drugačje je nikad nismo videli aš je šla za delon; do polna je šla z mlekon po Zamete, a kad se j' vrnula, je morala poć napravjat za blago. • Kako ste postala mlekarica? - Mama je nosila mleko, čak i za vreme Prvega sveckega rata kot divojka, pa i

Glasnik Općine Viškovo br. 62

vrnule bi se doma kade j' rabilo zajno poć grunat obdelevat, blago odbavjat, kuhat, va proleće mužon jist va šumu nosit, čistit, prat i se drugo ča j' rabilo. Va ta spomen, pred Oš „Sv. Matej“ 6. marta skupil se j' fanjski broj judi va čigoveh je srceh zapisana jubav za svoji koreni. Uvodne besedi ovega hvalevrednega događaja dali su predstavnici Općine Viškovo: načelnik Goran Petrc, predsjednik Delavske katedri i jedan od autori skulpture Rajko Srok, kot i knjižničarka Narodne knjižnice i čitaonice „Halubajska Zora“ Branka Miočić i učenici Oš „Sv. Matej“ ki su dirljivo povedeli značaj ove mlekarice ka se j' va parke pridružila kopaču, svojmu mužu težaku, za sa vremena dokle tuče srce našega Halubja i Kastafčine. A skulpturu je otkrila jedna od danas četire živuće mlekarice, Marija Marčelja Šaftičina od Marčeji. Za nju je ovo bil posebno dirljiv momenat. Povedela nan je z drhtajen va glase i suzun va oke da nikad ni pomislela da će se jedanputa dat priznanje sen mlekrican ovega kraja i životu ki ni nju, ni njiju mat, ni se druge ženske ni šparal. Isto tako da ju je va srce taknula skulptura kopača va ken je ugjedala svojga oca i njegovo težačko živjenje. Malo smo ju popitali…

potla. Par puti san je ja zamenila kad je bila bolna, pak san nastavila. • Se j' prodavalo samo mleko al još ča? - Mama j' prvo i ugjeve nosila na Zamet kade j' bila granica, aš je ćaća va šume ugjeve palil. A znali smo i maslo i putar prodavat ki bi doma storili, a isto ako j' bilo viška jaj smo i njih prodavale. • Kemu ste prodavale mleko i kako j' to zgjedalo? - Iza Drugega sveckega rata bilo j' puno manje blaga i bila je nestašica mleka. Ženske su z grada prihajale

vaje do stare granice ispod Pehina čekat mlekarice ako bimo njin prodale litru mleka. Mane jih je bilo žal, a kako ću kad san imela aventori ken san već nosile mleko – hodile smo po kućah; pred kućun bimo se rasprtile, znele latu z mlekon, pozvonile, nalele juden mleko i šle ća. Nosile smo na više kuć na Štranjge. Jedno jutro mi j' dok san prodavala, prišal milicajac i mi govori: „Moraš poć s manun“. Zapejali su me sobun va kamaru za ispitivanje i rekli mi da ne smemo po kućah nosit mleko nego da moramo hodit na placu. Z košari su mi zneli se lati van i mane fermali. Ženske ken san nosila, su se jedna od druge doznale da su me zeli, pak su prišle i zmerale njin, a ja se dala na poneštre plakat. Za jeno uru vremena mi je jedan prišal pak rekal: „Ćeš poć s manun na Brajdu“ i bil je s manun tamo na place dokle god nisan so mleko prodala. Sejeno san potla hodila potajno juden nest mleko doma aš su to bili judi ki su već bili navajni na me i s kemi san bila dobra. Imeli su i decu pak mi j' to bilo grdo ne nest njin... Po lete smo hodile saki dan aš bi se bilo mleko skvarilo, a po zime smo hodile na saki drugi dan. Jedino kad bimo imele više mleka po zime, bimo hodile i saki dan. Marija Marčelja Šaftičina od Marčeji

29


Za Vazan i Božić nismo hodile da juden ne smetamo, nego smo dan prvo šle pred večer i mleko podelile tako da smo bez brigi za drugi dan.

Nazad nismo mogle poć z bremeni, a naprvo se ona ni dala aš da ju je strah i Boh. I ča ćemo? Ja govorin: „Znaš ča, ja ren napred. Ako mane zgrabi, beži.“ I ja san tako brzo pasala da su se lati skakale va koše i onda je ona za manun krenula. Na kraje, to se j' Mile Luckić pijan vajal.

• Kako j' zgjedal vaš dan? - Rano san se stala, na 4 ure al prvo ako je kravi rabilo pomust. Imeli smo dve kravi, pomuzla bin jih, nalela mleko i krenula…

• Hodile ste v Reku i za vreme rata? - Ja. Znalo se j' dogodit da smo v Reku prišle – a najedanput alarmi! I beži! Nismo znale kade će bombu spustit. Na brzinu smo podelile so mleko i bežale doma. Ča smo drugo mogle?!

• Hodile ste jako rano, i po škuren…? Va zimsko doba smo, kadagod i po škuren prišle v Reku. Hodile smo zdolun po dve, tri, a nekada san šla celi put i sama. Nosile smo lampeši na petroju ča je jako slabo svetilo. Negde bi lih va koj kuće ka lampica ćorela i jedino se j' po ceste čulo voli, aš su Studenjci drva z koli pejali. Kola su škripala, zdola njin je lampešić svetil – jedan čovek je bil spreda, a jedan zada na sane. Potla rata smo imele gasi; krbit se j' stavilo va laticu z vodun i onda je plin šal gore kroz jenu kot pipu i to je gorelo. To nan je onda boje svetilo. • Koliko j' vremena trebalo od Marčeji do Štranjgi? - Oko dve ure, a ako j' bilo grdo vreme i teško breme i više. • Kako je zgjedal put? Sigurno ni bilo lahko. - Ma kakovo lahko?! San koliko put pala, sa kolena razbila! Od velega kamena su na grubo kamene samleli, onda su uz cestu na sakeh par metar napejali tako kupi ki su se zvali mući i mel zgora. Ako j' daž pal, je se raskopal pak su to zogari popravjali – tako znaš kako j' grda cesta bila! A kad smo hodile, vane škuro da nisi prst videl pred sobun. Počivalo smo imele va Sveten Mateje i na Pehine. Na Pehine smo znale lampeši pustit aš bi već bilo videt (do Pehina j' bilo škuro) i bimo jih pokle zele za nazada doma. • Kako su vas judi dočekevali? - A, kako su va kega povjerenja stekli. Kad jih ni bilo doma, su mi judi znali kjuč pustit. Ja bin šla va kuću zilet mleko i šla ća. • Kako ste bile spravne i na ki način ste nosile tako veliku košaru na škine? - Na svoju robu smo vavek nosile tarves z dva žepa. Va jedan žep smo stavile takujin, a va drugi facolić. Oko pasa smo vezale svitak – namotan tavijolić ki je držal košaru da nas ne nažuli. Ma mi j' sejeno znala na živote bit goba kako me j' nažulilo! Košaru smo vezale z plašćanicun i tako oprtile. Va košaru smo naslagale lati z mlekon i pokrile jih z obruson. • Kakovi ste postoli imele? - Opanki ki smo doma storili. Znali su

30

• A bilo je i tragičneh situacij… - Jedanput, za vreme rata, su podminali cestu ako Nemci pridu, da će tenk poć va zrak. Jenu divojku ka j' šla z mlekon od šesnaest let je brižnu razneslo. Marija Marčelja i Rajko Srok

to lepi opančići bit; od robi al od ke stare ponjavi – se j' više tega stavilo skupa i prošivalo z špažićen. Ćaća-stari nan je znal to z nekemi čavlići zdola fermat i takovi bimo opanki nosile i po sunce, dažje i snege. • Kako j' bilo po snege? - Sejeno smo hodile. Kadagod je bila cesta kot staklo. Ćaća je potle bil ledenjaki dobavil pak san njih veževala. To j' bila nekakova pločica za petu, a zdola su bili kot čavlići stršeli ki su se zapičevali va led pak nisi mogal past. Jedanput san se na Pehine rasprtila i znela ledenjaki aš zgorun već ni bil led, a po snege se j' teško š njimi hodilo. I ča nisan ja ti ledenjaki pustila na zide! Z Svetega Mateja san šla po nje – tako znaš koliko su vredili kad san se na fatapošta po njih vrnula na Pehin. • Je vas kada bilo strah? - Je, čuda puti! Ni se gjedalo ako j' bura, ni daž, sneg, ni led. Morale smo poć pa Boh! Jedanput je jako bura puhala! Ja san se uputila sama poć, san mislela da ću ku trefit. Nigdere nijenega, ni duha živega. Se škuro. Ni po kućah svetla, ni nigdere niš. Tako j' strašno puhalo, san mislela da će mi obrus zgora z košare i se odletet. Prišla san Sveti Matej pu cimitera i videla neč velega kako leti kako da će va me zadet. A ja bežala nazada! I kad je to proletelo, onda san videla da se j' to od kostanja kita otkinula i ju j' bura nosila. Da j' va me zadelo, bi me bilo hitilo, ki zna kako ni ča. Kad je to pasalo, san se rasprtila tamo na zide, nisan mogla ni hodit kako san se prestrašila. Neka Mera Jožićeva je znala z donjega sela prit po me aš ju j' bilo strah samu krenut. Smo tako jedanput šle zdolun i kad smo prišle h Mavrovičinemu, smo videle neč črno na ceste kako se vaja… I sad, nas je strah bilo pasat. I kamo ćemo?

• Soldi ke bi mlekarice zaslužile? - Najveć su judi plaćali na mesec. Ja san soldi mame davala. Bila j' to ipak dobra pomoć za živjenje. • Do kada ste tako nosila mleko? - Do 1954. Više od 15 let san tako v Reku hodila. • Se spamećujete ke mlekarice su se bile? - Čuda jih je bilo aš judi su imeli po dve-tri kravi (ki je imel jenu, je bil siromah). Skoro saka kuća je imela mlekarice! Kako su stareje hodile, potla se j' to se po malo smanjevalo. Ja san bila najmlaja. • Kako bite opisala judi onda? - Judi su veseli i vredni bili. Ženske su kantajuć hodile zdolun. Čuda od njih su i pletilo nosile sobun pa su hodeć kalceti plele. Mama j' rekla da se j' bila sa smutila kada je pletilo jedanput doma pustila. Mlekarice su hodile kantajuć da j' to bilo čudo. Po glase san znala kade j' ka. A znale su vavek i brbjat o sačemu pak su se i smele. • Kako su se judi nekada slagali? - Dobri, a ne kot danas! Sloga j' bila. Saki j' sakemu pomogal. Potla Drugega sveckega rata je bilo dosta udovic, pak su njin muški hodili kopat, kosit i dreva pripravjat. Ni bilo televizije, pak bi judi za slobodnega vremena po lete lepo pred vrati sedeli i ćakulali, a po zime su se okupjali po kućah – to su zvali stočišća. Kako su muški hodili va šumu drva seć i ugjeve palit, morali su bit složni! Oni bi tamo bili po celo leto pak su njin ženske hodeć jist nosile. • Kako pametite to razdobje? - Ja pametin samo jako grdo, aš nan je brat Ive boloval pak umrl, a i kunjado je bil stradal pak nikad nisan bila vesela leh samo va črnen. poćakulala i zapisala: Tatjana Udović

Glasnik Općine Viškovo br. 62


ZNAKOVI K O M E N TA R A

Z

a bolje razumijevanje navedenog pogledajmo jednu komentiranu partiju.

Partija je kratka i pripada kategoriji tzv. Minijatura tj. onih koje završavaju u malom broju poteza – ispod 25.

Uz poteze se u literaturi uobičajeno koriste sljedeći znakovi komentara: ! Dobar potez !! Vrlo dobar potez ? Loš potez ?? Vrlo loš potez !? Potez vrijedan pažnje ?! Sumnjiv potez Eto kao što je iz priloženog vidljivo i najblistavije zamisli najvećih umova za šahovskom pločom mogu se vrlo lako zabilježiti i može ih se vrlo jednostavno demonstrirati, na njima učiti.

To je jedna od najljepših, najpoučnijih i najatraktivnijih minipartija, u kojoj se dvostruki šah ostvaruje poslije izvanredne žrtve dame. Igrana je dosta davno između čuvenog češkog velemajstora Retija i ništa manje poznatog velemajstora Taratakowera. Reti – Tartakower Igrano u Beču 1910. god. 1. e4 – c6 2. d4 – d5 3. Sc3 – de4: 4. Se4: – Sf6 5. Dd3 – e5 !?

zamišljeno, da je iznuđeno 8. f3 Međutim... 8. 0-0-0! – Se4:? Piše: Crni je vidio narMarijan Mažuran avno da na 8... De4: bijeli ima 9.Te1 i pada dama. Ovako sve izgeda u redu, jer nije lako predvidjeti briljantnu ideju bijelog ... 9. Dd8 + !! Ovo se stručno naziva dirigiranje tj. dovlačenje kralja pod strašni udar dvostrukog šaha. 9... Kd8: 10. Lg5++ Od dva istovremena šaha jedina je obrana bijeg kralja. Sada više izbor nije velik. Ako 10...Ke8 onda 11. Te8 mat, a ako 10...Kc7 slijedi 11. Ld8 mat.

6. de5: – Da5 +

Jednom top, a u drugoj varijanti lovac daje mat. Lijepo, zar ne?

7. Ld2 – De5: Crni je postavio masku po e liniji i izgleda da je sve dobro

To je jedna od ideja koje ilustriraju i umjetničku stranu šaha.

MATICA K

afić do kafića, oštarije, konobi, restorani, se jedan do drugega. Va saken je judi i si posluju. Da se stanu naši stari samo bi ostali otprteh ust z pitanjen: »Kako se sad ovde žive kad si okolo sede, piju, jedu i šeću? Dela ovde ki ča i od česa živu?«

Piše: Vidojka Lučić Cenetina

va svojoj kuće Maticu i par nedej prodavali vino dokle ga se ne bi rešili. Matice su se držale od 1934.-1940. i to od Si Sveti do Vazma, a znalo se zategnut i do maja meseca.

Oštarije su imeli: pul Dovičić Tominićevi, Perčevi pul D. Sroki, Vajanovi pul Vajan, Jože Mavrovičin, Bačurkini i Trtnovičini pul Marčeji, Oštarovi pul Mavar, Hobić pul Široli, Roža i Klanjčevi va sv. Mateje. Klanjčevi su bili prvi ki su oprli terasu vane – zad kućun. Bilo je to 15. 05. 1937. leta. Većina oštarij je imela i mesto za tanac, al se va korizme ni tancalo.

Po zime se Matica držala va kuće na sale (skoro saka kuća je mej kamarami imela salu), a prema mlademu letu, kad su već bili lepši i duži dani, Matica se držala na šaliže pred kućun. Za opret Maticu trebala je dozvola od sreskega načelnika va Kastve, va koj je pisalo koliko nedej će se Matica držat. Za to odobrenje se platil dinar po litre vina i to kad je Matica finila. Maticu su držali gospodari ki su imeli za prodat 100-150 l vina. Bili su to: pul D. Sroki Antićevi, Tonić Maretin, Popovi, Kojnikovi, Bujkovičini i Trdoverićevi, pul G. Sroki Gašparićevi i Šiličini, a pul Vajan Francikini.

najbližega oštara su se nabavili žmuji i boce od litru, pol litri i kvartin. Za to bi mu se neč platilo.

Oštari su vino kupovali od judi po Halubje. Neki su imeli do 7-8 hekti vina, kod npr. Cenetini od Vajan. Okol pet hekti bi prodali Jožetu Mavrovičinemu, a drugo bi fermali za se. Ki bi otel prodat oštaru vino, moral je k njemu prit saku nedeju neki s te kuće popit par žmuji vina. Oni ki nisu prišli saku nedeju, a imeli su manje vina, oprli bi

Vino je bilo črno sorta muškat-francesko. Prej prodaji prišal bi pištelter da zapečati bačvu. Va našen kraje ta posal je delal Vice Pavlov. Kako bi se znalo kade će bit Matica trebalo je to nekako označit, danas bi rekli oglasit, pa se blizu kuće zabola šmrika na ku se zabila drvena tabelica na koj je z črnun piturun bilo napisano Matica. Pul

Kako za vreme korizmi ni bilo tanca, našlo bi se sopca z armunikun, pa bi prišli i mladi judi da malo zatancaju. Se bi finilo večer okol desete ure.

Nekad je bilo manje kuć, manje judi i par oštarij va ke se šlo po nedeje i za blagdani i to samo muški.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

Va kuće va koj je bila Matica, na salu se stavil duži stol i dva škanja za sedet. Judi bi počeli prihajat na dve – tri ure zapolne, kad bi poobedvali i odbavili blago. Sedelo bi se, ćakulalo i pilo. Litra vina je bila 10 dinari, a naplaćevalo se zajedno kad bi se vino prneslo na stol. Ki je otel, mogal je za dva dinara dobit landicu kruha i kombasicu.

Bili su to počeci ugostitelstva va našen kraje.

31


ŠTORIJA O

VINU T

aj vječni pratilac ljudskoga roda još od Antike pa do današnjih dani vječno je osporavan ili hvaljen. Stari Grci smatrali su ga pićem bogova. Religije ga uglavnom ne vole, sociologija alkohol smatra jednim od glavnih uzročnika patoloških pojava u društvu, medicina ističe pogubno djelovanje prekomjernih količina alkohola na zdravlje. Politeizam (mnogoboštvo) je sklon alkoholu pa tako u Politeističkom hramu bogova najčešće ima i boga vina. Najpoznatija inkarnacija mu je Dioniz odnosno Bakho. Monoteizam nije sklon alkoholu. U Starom zavjetu već se počinje javljati osuda vina. U knjizi proroka Isaije piše: »Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni.« Jedna legenda govori da je na tlu prvoga vinograda Vrag zaklao janjca, lava, majmuna i prasca. Od tada tko popije malo vina, miran je kao janjac, tko popije nešto više hrabar je kao lav, daljnji stadij nosi majmunarije a tko pretjera s pićem valja se po blatu kao prasac.

Piše: Zlatko Krašković

"Tako ova priča o ružami i grozju počinje zapravo z besedami ke govore o vinu, toj čudesnoj i zadivljujućoj tekućine. Još od antičke Grčke pjesnici hvale vino: Alkej, Anakreot pa i sam Homer a kašneje to delaju srednje vjekovni pjesnici i si njihi nasljednici do današnjeh dan. Naši su judi i trsi nazvali »ruže« kot i krajicu rožic »ruža«. Reče se: »greš va trsi, uredit ruže.« Vino je vjerni pratilac seh naših važnih životnih događanj. Ne more se zamislet rojenje, ženidba, poslovni susreti ali i manje sretni događaji, a da se ne nazdravi i popije žmuj vina va društve dobreh prijateli.

U kršćanstvu javlja se izvjesna blagonaklonost prema vinu pa se tako u najsvečanijem činu kršćanskog kulta-obreda euharistije, kruh i vino simbolički pretvaraju u tijelo i krv Isusovu. Pred islamski Arapi bili su velike vinopije. Na početku objave Kur/ ana nije branilo vino, međutim kasnije dolazi do potpune zabrane alkohola. Nasuprot ovih pomalo proturječnih religijskih odnosa prema vinu odnosno alkoholu, književnost je vino oduvijek cijenila. Među brojnim alkoholnim pićima vino se u književnosti uvjerljivo najčešće spominje.

Kako je nekada bilo va Halubju malo ki se spamećuje. Neč malo je zapisano, a malo se po priče njegoveh stareh spamećuje jedan od starejih vinari pul Kosi Joško Lučić Antićev s ken povedan va njegove konobe va koj se malo ča promenilo od kad je storena. Do pol va zemje po lete mrzla, puna bačav i oruđa sto let stareh pokriveneh z patinun pasanega vremena. Kot otrok počel je z ocon delat okol ruž. Držal se stare istini da: »ruže ne rabe gospodara lego slugu«. Ruže trebe volet i delat celo leto okol njih, ako želiš da te nagrade z rodon. Ne zna se jušto kad su se va Halubje počele ruže sadit, moglo je to bit prej fanj let. To se vidi po lozinke, ka j' ostala od stareh ruž ken ni škodila bol. A ča j' lozinka? One dive ruže ke se po umejkeh pletu po drevu se zovu lozinka. Nekada su po Halubje sadili najveć črno grozje. Najraji su sadili debeli i srednji plavac, jarbolu i črno škojsko ale bodulsko grozje. Plavac je jako rodan ale teško i kasno zori.

Vino va Kastafšćine Nekada je Kastafšćina imela ruž više lego ima danaska. Neki podatki govore da je bilo zasađeno okol hijadu hektari. Najviše ruž bilo je pul mora pod Srdoči. Srdočeva županija delala je okol hijadu dvesto spudi vina (spud je stara mera za tekućinu, a iznosi 56 litar op. a.), Jurčići okol hijadu, a Rubeši okole osansto spudi. Sa Kastafšćina je storila okole pet hijad spudi vina, ali to je onaj del ki ni bil pod Taliju. Kad su Talijani okupirali ovi naši kraji, judi z županij Srdoči, Jurčići i Rubeši, ki su najveć delali po Reke i va Opatije su ostali brez dela. Tako su počeli obdelevat grunat krčit umejki i sadit ruže. Jako lepo su to delali i na-

32

sadili su samo dobre sorte ruž. Oni su prvi počeli stavjat žicu med kolci mesto mjavic a pul sake ruži je bil tanji jasenov kolac.

Od belini sadili su veli, srednji i mići verdić i malvašiju. Tu su judi manje sadili ruže lego on kraj spod Kastva, aš kraj ni tako dobar za ruže, kako j' dole pul mora, aš je jače na bure. Va Halubje su najboje ruže rodile pul Kosi. Najveći vinari od starini bili su Marićevi a potle drugega rata Drago Stupar i Lojzo Klanjičin. Halubjani su po lete najveć po gorah, palili ugjeve a doma j' bil kakov starac, ženske i deca, pak ni bil ki okol ruž delat, zato je malo ki va Halubje imel tuliko ruž da je od njih mogal živet. Joško se spamećuje da su povedali kako j' njiji nono uževal storit okol 170 litra vina. Sto litar su zajedin stavili na stran za prodat a sedandeset litar je jušto za njega bilo za celo leto i to da j' pil z jenega lončića samo za obed. Potle drugega rata judi su va Halubje počeli malo više sadit ruže, aš se vino moglo lagje prodat i neč zaslužit, a glavni kupci bili su gromiški oštari. Nastavak u sljedećem broju

Glasnik Općine Viškovo br. 62


JOŠ MALO O SREDNJOJ EVROPE M

i, ki smo zemljopis prestali vadit pred petnajst, al više let, još vavek se teško snahajamo va noveh evropskeh državah i ni nan najjasneje ki del bivše Čehoslovačke je Češki, a ki Slovački. Za nas je to se jednako aš, dok se ne uputimo va taj del Evropi, rado se zmišjamo kako je bilo nekada: veli strah radi kega smo se mi ćutili slobodni i moćni, cena hrana i roba ča je nan davalo osjećaj bogatstva i razvijalo bahatost ku nismo mogli inače osjetit živuć blizu Trsta. Kad su se konačno oslobodili i dobili mogućnost putovat, pa prišli na njin tako željeno more, i daje su ih naši judi gjedali kod manje vredneh i obrugevali se na njih račun. Zato bi sakemu, posebe onen ki su va davna leta proputovali nekadajnju Čehoslovačku, bilo dobro da gredu malo prama sjeveru, pa da vide, ne kako je njin, nego kade smo mi u odnosu na njih. Da bi se zaspraven doživelo neku državu, ni dosti poć samo va glavni grad, lego treba proputovat i druga mesta kade se more upoznat pravo živjenje. Takovo putovanje treba detaljno splanirat: ča se želi videt, kuda poć, kade spat. Češka ne koristI euro, nego ima krunu, a Slovačka je tek nedavno prešla na euro. Najkraći put je preko Maribora. Samo oni ki jako dobro poznaju Maribor, moru zbeć plaćanje vinjet, a za seh drugeh je najceneje kupit ju na benzinskoj pumpe, aš prej izlaska z državi Slovenci kontroliraju. Potle nekuliko ur vožnji kroz Austriju treba odlučit kamo: va Slovačku preko Bečkega Novega Mesta do Bratislavi, al va Češku preko Graza za Brno, al po najkraćen pute za Prag – preko Linza. Putovanje će odredit i kako ste i kade organizirali noćenje. Va Slovačkoj je sagdere skupje spat nego va Češkoj. Kako je Austrija još skupja od Slovačke, najpraktičneje je samo jenu noć prespat va Slovačkoj, a se drugo va Češkoj. 45 kilometar sjeverno od Bratislavi je grad Trnava. Va jedan dan bez problema pridete va Bratislavu, razgledate je i na večeru arivate va Trnavu. Središte Bratislavi će vas izgledon i veličinun podsjetit na zagrebački Gornji grad. No, kako je o Bratislave već pisano, remo daje, va Trnavu kade je smještaj, provjereno, najceneji. Taj gradić je nekad imel velo značenje. Tu je bilo jedino ugarsko sveučilište, ko je kašneje preseljeno va Budimpeštu. I danas je Trnava sveučilišni i najveći industrijski grad va Slovačkoj. Centar je velik jušto za večernju šetnju. Glavna ulica sliči na naše Korzo, a va blizine je nekoliko velikeh i značajneh crekav. Ulice, kuće, portuni dosti su neurejeni, pomalo zapušćeni i vidi se da se tu ne ulažu veli soldi. Ceni su kod pul nas i, nažalost, više ne vredi onaj mit o jeftinoj Slovačkoj. Ki ima vremena, more poć još uru vožnji na sjever do Pještany, grada ki leži na termalneh izvoreh. Ako van vreme i soldi ne dopušćaju dulji boravak va Slovačkoj, najboje je krenut va smjere Maleh Karpati ki čine prirodnu granicu z Češkun. Slovačka je nizin-

Glasnik Općine Viškovo br. 62

ska zemja i pejzaž bi se mogal us- Piše: poredit z našun Slavonijun: jednaka Marina Frlan-Jugo sela va obrađenoj ravnice. Mali Karpati i po visine i po vegetacije podsjećaju na Učku, a zad njimi, va Češkoj, teren je više brežuljkast nego ravničarski, a površini se čine uredneje. Prelazak preko granice je neprimjetan. Samo se treba zmislet prej kupit vinjetu. Do Brna pridete za čas. Prej dolaska va grad, uz samu cestu će vas obilježje zmislet da se tu odigrala bitka kod Austerlitza. Brno je drugi grad po veličine va Češkoj i reču da je pravo mesto za upoznat Čehi i Češku bez gužvi. Središte grada opet podsjeća na Zagreb, al ovaj put na zagrebački Dolnji grad. Čini van se da je neki prenesal Ilicu i Jelačićev trg, samo su veći, širi i boje urejeni. Brno je zaspraven ugodan grad. Parkirat morete na place spod tramvajske stanice od ke je centar dugo samo sto metar. Sakako treba videt prekrasnu katedralu sv. Petra i Pavla. Si će reć da treba poć va Pariz videt Notre Dame, al za doživet veličanstvenost gotiki i uživat va detaljeh, boje je poć va Brno aš tu ni gužvi pa se zaspraven more oćutit snagu tega stila (iako je katedrala neogotička), posebe ako vas posluži sreća pa čujete orgulji ke su tako velike da proizvode zvuk ki pasa celega čoveka. To je jedinstven doživljaj. Ki ima hrabrosti, neka se poprti na toranj i pogjeda panoramu grada. Kad se spustite z katedrali, prihajate na pješačku zonu ka peja na suprotnu stran – prema već opisanemu centru, tj. Masarikovoj ulice. Tu morete uživat va prekrasneh zgradah, veličanstveneh crekvah i retko ugodnoj atmosfere. Va Brne je va većinu znamenitosti slobodan ulaz, a za poć na toranj katedrali plaća se obiteljsku ulaznicu, kod i za muzeji i slične znamenitosti va soj Češkoj i Slovačkoj. Cena ku familija plaća tek je malo veća od ceni ulaznice za jednega čoveka. Zato su njihi muzeji puni judi. Va Brne se zaspraven morete osjećat slobodno, ugodno, sigurno, kod doma. To je jedan od retkeh evropskeh gradi va ken naš čovek more bez straha od cen sest va najlepči restoran va centre i opustit se. Ceni su manje nego va Prage, ma najveć tega ča je po izlogeh, još ceneje more se kupit va veleh trgovačkeh centreh. Va Brno se sakako vredi vrnut.

putopis

Čini se da jedino ča je va Češkoj ostalo kod nekad, je autoput Brno – Prag. To je betonirana cesta po koj su nekad vozili tenki i, zahvaljujuć temu, današnji putniki imaju priliku uživat va krajolike, aš bubregi ne moru podnest brzinu veću od 70 km/h. Morda se zato i čini da put traje jako puno. Va Prage morete nać jako dobar hotel za fanj manje soldi nego prosječan bilo kade va Slovačkoj. Zato je boje, kad ste arivali do glavnega grada, spat va Prage pa ž njega daje delat izleti. Kamo poć? O temu drugi put.

33


Narodna knjižnica i čitaonica "Halubajska zora"

NOVA ČITAONICA

S

redišnja knjižnica Marinići dobila je novi prostor za čitaonicu. Na svečanom otvorenju prigodnim riječima obratili su se: načelnik Općine Viškovo gosp. Goran Petrc, novoizabrana ravnateljica Gradske knjižnice Rijeka gđa. Gorana Tuškan-Mihočić, te bivša ravnateljica Gradske knjižnice Rijeka Marija Šegota-Novak. S uloženih 58.000,00 kn u adaptaciju prostora što ga je koristila Privredna banka Zagreb, naši korisnici dobili su najljepši i najkorisniji dar za Božić 2008. Citat jednog korisnika iz Knjige utisaka: "Divno je imati prostor bez telefona, mobitela i biti okružen mirom što nam pruža knjiga.", najbolje nam dočarava zadovoljstvo, jer smo se potrudili da im taj prostor bude ugodan poput njihovog dnevnog boravka. U ime Općine Viškovo, predsjednik Općinskog vijeća, Radovan Brnelić, darovao je ravnateljici umjetničku sliku za novu čitaonicu.

NOVOUREĐENI KUTAK ZA MALENE

P

reseljenjem postojeće čitaonice dnevnog, tjednog i mjesečnog tiska u novu prostoriju, naši najmlađi korisnici dobili su novi , samo njima namijenjen kutak. Dječji odjel je u okvirima čitavog prostora Središnje knjižnice sada raspodijeljen na: kutak za malene – kojega "pohode" i oni s nepunih godinu dana, a koji je i fizički odijeljen od odjela za djecu predškolskog uzrasta i odjela za djecu i mlade opremljenog računalima za edukativne igre i pristup internetu. USKORO - NOVO - U NAŠOJ OPĆINI, ALI I U PGŽ KNJIGOMAT U SREDIŠNJOJ KNJIŽNICI U MARINIĆIMA (USLUGA CJELODNEVNOG VRAĆANJA KNJIGA BEZ OBZIRA NA RADNO VRIJEME KNJIŽNICE)

KASTAVSKO POJE

P

red stotinjak let judi va našen kraje bavili su se grunton, delali od mlada leta do pozima kot paleri, kjesari, zidari, japleničari. Po zime se bilo doma i paćuhalo okol kuće i blaga. Čim bi počeli lepči dani gledalo se skopat i posadit se ča je trebalo do Jurjeva, a onda bi muški šli saki na svoj kraj za soldon. Neki su šli dinar zaslužit va Hrvacko i Mađarsku (bilo je to vreme Austro-Ugarske). Hrvacko za naši judi je bil kraj od Karlovca do Osijeka. Tamo bi delali kot švejeri (tesači

34

hrastoveh pragi za železnicu). Andre Vicinov od Kosi i Pepić Francikin od Vajan su bili kunpanjoni i fanj let hodili delat va ti kraji. Spali su vavek pul isteh judi. Z leti su postali kot del te familije, pa bi potle večeri posedeli i poćakulali. Gazdarica je rado naslišala ča oni povedaju od svojga kraja i mora po ken bordižaju veli brodi. Pepić je znal povedat jenu štoriju od tega vremena: Andre je jedan dan rekal gazdarice: - Kumo Kato, kod vas je lijepo, ali ja ne bi mogao cijeli život biti u tom

Piše: Vidojka Lučić Cenetina

blatu do koljena. Već mi je muka od ovog ‘šljap-šljap’ i čizama. Kata će začuđeno: - Andro moj, zar kod vas nema polja i blata?« Andre je bil smešan čovek pa se vaje snašal i odgovoril: - E, ima Kato, ima i to veliko polje. Dugačko je od vrh Bele cesti pa do Kastva grada, al na njemu nema blata! Da kiša pada osam dana i osam noći bez prestanka ne bi zagazila u blato ni koliko je opanak!. - Ajoj Andro, kako je to krasno polje!!! - čudila se ona. Glasnik Općine Viškovo br. 62


VAZAM JE PRED NAMI D

ragi judi dobar dan. Pust je zad nami a Vazam pred nami, a to znači da smo va Korizme. Nadan se da su van pusni presnaci i puhanci bili dobri i da van sad ne pada teško korizmeni post. Verujen da će nan ova aktualna dijeta z južnen voćen kratko trajat pa san van parićala par recepti za bogati vazmeni stol. Moremo počet od pogači ili bojega kruha, kako već ki reče. Namjerno nisan napisala "pinca", aš va našen kraje se to nikad tako ni zvalo. Dakle, pogača se za Vazam ji z kuhanun prašćun lopaticun (šunkun) i z kuhanemi jaji. Morete ju omesit z cizibami ili bez njih, prema svojen gušte. Evo recepta z cizibami, a ako ih ki ne voli more ih izostavit.

POGAČA (BOJI KRUH) -

1 kilo cveta 2 kocke friškega kvasa 2,5 deci mjašnega mleka 20 deki cukara 40 deki otopjenega putra 1 žličica soli 4 cela jaja 6 žutanjki 20 deki cizib malo ruma

Cvet kladite va velu zdelu i posolite ga. Va sredine storite škujicu i tu zmrvite kvas. Dodajte cukar i se prelejte z mjašnen mlekon. Malo razmutite kvas va mleke pa se pokrijte z krpun i pustite kvarat uri na teplem meste da se zdiže. Kad se je kvas zdignul dodajte va to stučena jaja z žutanjki i otopjeni putar pa od sega omesite testo. Opet pokrijte i pustite na teplen pol uri da se zdiže. Premesite testo i dodajte mu cizibe ke su se močile va rume. Opet pustute pol ure da se zdiže. Premesite ga i kladite va pleh namazan z ujen. Kad se testo va plehe zdigne premažite ga z žutanjkon umućen z malo vodi i kladite peć. Pogača se peče na 180°C oko uru vremena. Pogača je boja ako je va njoj više žutanjki nego belanjki, pa oni belanjki ki van ostanu kladite va led dok van ne

Glasnik Općine Viškovo br. 62

budu za ča drugo rabili. Sad kad smo rešili pogaču moremo se i malo zasladit. Vazam teško more pasat bez orehnjači. Ova za ku ću van dat recept ni elegantna, ma je jako, jako dobra.

OREHNJAČA Za testo rabi: -

pola kile cveta 1 kockica kvasa 5 deki cukara dec mleka (mjašnega) 2 jaja 15 deki otopjenega putra malo soli

Postupak za testo isti je kod i pul pogači, pa van ga neću ponavjat. Za filu rabi: pol kila mjeveneh orehi, 3 deci mleka, 2 žlice meda, 15 deki cukara. Mleveni orehi prelejte z kipućen mlekon. Kad se stisnu dodajte med i cukar i to je sa mudrost. Kad se fila ohladi testo razvajajte na dva dela, namažite z orehi i zavijte. Kladite na pouljeni pleh i namažite z žutanjkon razmućenen z malo vodi. Pecite na 180 C oko tri kvarti uri. Već sad moren zamislet kako će van lepo dišet cela kuća. I za kraj, da ne bi baš se bilo po starinski evo i recept za Panettone. Kad ga spečete sami doma duplo je boji lego onaj kupjeni. Neće imet boju ni konzervansa va sebe, a morete mu dodat jušto ono ča volite. Za peć Panettone parićajte visoki lonac od cirka 2 litri, pa mu dno i strane obucite va masnu hartu.

Panettone -

65 deki cveta 1 kockica kvasa 15 deki cukara 25 deki mjašnega mleka 25 deki otopjeneg putra - 5 žutanjki

- žličica soli - korica od lemuncina - 30 deki nekega suhega voća (cizibe, marelice, cukarana korica naranči) ili pak z nožen sjeckani orehi i cikulada. Ovu kombinaciju san sama zmislela, aš ne volin suho voće i – odlična je. Va zdelu kladete cvet i posolite ga. Va sredine storite škujicu i va nju zmrvite kvas. odajte cukar i prelejte z mjaken mlekon. Malo umutite kvas, pokrijte zdelu i pustite kvarat ure da se zdiže. Va to dodajte žutanjki, puta i koricu lemuncina, pa se skupa omesite va testo. Tucite ga tako dugo dok se na njin ne pojave mihuri. Puste ga pol uri pokrivenega da se zdiže pa mu dodajte sjeckano suho voće ili pak orehi i cikuladu. Oblikujte kuglu i zajedin ju kladite va lonac. Neka se testo zdiže još pol uri, a onda ga na vrhe zarežite na križ i pecite oko uru i pol na 150°C nisko va peći. Ako van panettone prerano pošne škuret po vrhe pokrijte ga z alu-folijun. Kad je pečen pustite ga malo va lonce, pa ga komać onda znamite vanka. Želin van se najboje za Vazam. Puno sreće i zdravja i pun stol prave domaće hrani. Dobar tek! Jasminka Sušanj

35


36

Glasnik Općine Viškovo br. 62


NOVO U VTC-u ! Butik GALILEO & LTB by littlebig - od sada u većem i jednom prostoru koji se nalazi na 1. katu u razini sa terasom. Bogata ponuda novih kolekcija muške i ženske odjeće u svim veličinama od pomno odabranih materijala, modernih boja, uzoraka i dezena pratećih trendova mode. Iz ponude izdvajamo veliki izbor: jeansa; hlača, majica; košulja; jakni; suknja; tunika; klasične odjeće do broja 60 po super povoljnim cijenama. Butik SWEET – od sada na 1. katu. U svom asortimanu nudi veliki izbor muškog i ženskog donjeg rublja, čarapa i piđama; kućnih ogrtača; kupaćih kostima; hulahopki atraktivnih uzoraka. Ima bogati izbor kožne galanterije: torbi; pojaseva; novčanika i dr. Butik BAKKOPEO – novootvorena trgovina ženske i muške odjeće i modnih dodataka. Do prije nekoliko mjeseci pored pumpe na Viškovu, a sada bliže Vama u VTC-u na 1. katu u razini s terasom. Kod nas možete naći elegantne haljine; casual odjeću i modne dodatke: torbice, pojaseve i unikatni nakit. Butik OBSESSION – novootvoreni butik u VTC-u na 2. katu – razina sa glavnom cestom. U svom asortimanu ima mušku i žensku odjeću te odjeću za mlade. Ima bogati izbor torbica, novčanika, pojaseva, nakita i ostalih modnih dodataka. Roba je engleska, talijanska i turska. Poznatije marke su: Hello Kitty; Cyberdog; Dark dudes; Eddie tigger; Sweet years; Own way; Bacci & abraci; Centrum i dr.

Glasnik Općine Viškovo br. 62

COMPUTER SHOP je novootvoreni computer centar na 2. katu, u razini s glavnom cestom.

Zato je nevjerojatna prilika da prvi u Hrvatskoj možete kušati sve delicije kava svijeta!

Computer centar prodaje i servisira računala i svu dodatnu opremu te ima veliku ponudu boja za printere i informatičku literaturu izdavačke kuće „Miš“.

U našoj ponudi imamo 8 različitih gourmet kava iz cijelog svijeta; 10 koktela od kave od kojih su dva nagrađivana na nacionalnim prvenstvima.

Pruža usluge: interneta; fotokopiranja; printanja; skeniranja; faxiranja; slanje e-maila; snimanje slika na CD; izrađuje web stranice; izlaze na teren; postavljaju ADSL i lokalne mreže te max-tv.

Cijenik je napravljen za ovo razdoblje da lakše upoznate Vi nas i mi Vas.

U svojoj ponudi imaju i programe za ugostiteljstvo, trgovine i knjigovodstva. Također sklapaju ugovore za održavanje računalne opreme za pravne osobe. Kontakt: COMPUTER CENTAR - VTC VIŠKOVO, Vozišće 5 tel. 504-170 i www.computer-centar.com caffe bar „MIRISI KAVE“ novootvoreni i preuređeni caffe bar Ovim putem želimo Vam predstaviti svijet kave onakav kakav ustvari jest.... ...... bogat i maštovit! .... caffe bar je ustvari ispružena ruka Škole kave, Opatija i poligon za isprobavanje najfinijih svjetskih kava koje nam je omogućila partner firma Caffematic iz Matulja vlasnik branda caffe Porto i lider na tržištu gourmet kave. Škola uči da se svijet kave prezentira putem bariste (osobe koja je specijalizirana za pripremu kave i napitaka na bazi kave), a ta je osoba uz vježbenice za baristu vlasnik tog neobičnog objekta).

VIDIMO SE NA KAVI !!!!!

MIKO & T.I.K. PLAMENIK MIKO d.o.o. obavlja instalacijske i završne radove u građevinarstvu i to: postavljanje instalacija vodovoda i grijanja, klimatizacije, solarnih sistema te održavanje i servisiranje centralnih grijanja i klima uređaja. Šesnaestogodišnje iskustvo, stručnost i kontinuirano oplemenjivanje znanja u skladu s najmodernijim tehničkim dostignućima u građevinskoj industriji jamči kvalitetu i trajnost izvršenih usluga. T.I.K. PLAMENIK d.o.o. ugrađuje, održava te servisira plinske bojlere i plinske kotlove. U korak je s znanstvenim dostignućima i kvalitetnim tehničkim rješenjima renomiranih svjetskih proizvođača“ Buderus“; „Viessmann“; „Vaillant“; „Giersch“ i drugih vodećih u svijetu termo-tehnike. Uvažavajući zahtjeve i preferirajući zadovoljstvo klijenata nastojimo ostvariti trajnu kvalitetu i suradnju. Novootvoreni ured nalazi se na 3 katu VTC-a gdje možete dobiti informacije o uslugama.

37


38

Glasnik Općine Viškovo br. 62


preporučamo

pripremila: Branka Miočić, ravnateljica

BELETRISTIKA ZA ODRASLE B LUDLUM, Robert: BOURNEOVO NASLJEĐE, BOURNEOV VA IZDAJA (dva nova naslova koja će vas poput prijašnjih povesti u svijet obavještajne službe i pomno isprepletene paukove mreže...) BARICO, Alessandro: OVA PRIČA (književni je tekst koji dočarava svijet između mogućeg i sanjanog, realnog i povijesnog ) JENSEN, Liz: DEVETI ŽIVOT LOUISA DRAXA (priča je J o raspadu obitelji ispričana riječima komatoznog dječaka i doktora d koji je polako uvučen u svijet tajni obitelji Drax) ČULINA, Arijana: KAKO SAM POSTAO FACA (svojevrsni priručnik namijenjen svakom suvremenom muškarcu sa uputama kako...) KRATOCHVIL, Jiri: BESMRTNA PRIČA (sjajan roman vrsnog češkog književnika, ali i literarna poslastica) CHANDRA, Vikram: SVETE IGRE (roman o mračnom svijetu organiziranog kriminala i policijske korupcije u Indiji, proglašen knjigom desetljeća o Ondiji) JOYCE, Brenda: NEVINA VATRA (romantična i duhovita priča)

BELETRISTIKA ZA DJECU I MLADEŽ MLINAREC, Robert: STARI GRAFITI (priča o domaćim klincima, o spašavanju rimskog blaga i još o koječemu...) HAMILTON, Laurell K.: POLJUBAC SJENA (vješto priređen vilinski svijet keltskih legendi) MATTHEWS, John: KRALJ ARTHUR OD ALBIONA (prekrasno ilustrirana knjiga o jednom čovjeku, mitu i magiji) HERCIGONJA, Želimir: TANJA (opori zapis iz domskog života jedne djevojke)

STRUČNA ZA DJECU ZMAJEVI (otkrij istinu o najneobičnijim i najčarobnijim stvorenjima) WHITEHEAD, Sarah: KAKO RAZGOVARATI S MAČKAMA (nauči mačji kao strani jezik, postani trener mačića, upoznaj tajne mačjeg ponašanja...) UČIM BROJKE S HLAPIĆEM (rješavanje ovih zabavnih zadataka uvest će dijete u svijet brojki i pripremiti ga za prve školske dane) CRAFT, Naomi: VODIČ KROZ LJUDSKO TIJELO ZA MLADE (bogato ilustrirana knjiga koja istražuje način rada najsloženijeg organizma: ljudskog tijela) MLINAREC, Robert: MLINAREC Ro STARI GRAFITI (priča o jednim domaćim klincima, o spašavanju rimskog blaga i još o koječemu...) KING, Donna: NOGOMETNA ZVIJEZDA; GEM,SET, MEČ; ISPOD KOŠA; HIP HOP NA LEDU (zanimljive “avanture” dvanaestogodišnje Laure Lee)

Glasnik Općine Viškovo br. 62

knjižnica halubajska zora www.halubajska-zora.hr

STRUČNA ZA ODRASLE MALETIĆ, ŠIMUNOVIĆ: HRVATSKI PREZIMENIK (pučanstvo RH na početku 21. st; djelo je u kojem smo svi popisani djelo kakvog nema nijedan drugi europski narod) BROWN, Michael: PROCES PRISUTNOSTI (knjiga nas nježno i neodoljivo privlači prema iskustvu preobrazbe) RIVOLI, Pietra: PUTOVANJE JEDNE MAJICE GLOBALNOM EKONOMIJOM (o istraživanju tržišta, š moći ć i politike svjetske trgovine) OBAMA, Barack: SNOVI MOJEGA OCA (provokativno, vrlo uvjerljivo opisuje fenomen pripadanja dvama različitim svjetovima, a istodobno ni jednome) NADEAU, Marie-Veronique: JOGA UMJESTO FACELIFTINGA (ili kako na prirodan način izgledati mlađe i bolje) POSLOVNO DOPISIVANJE NA HRVATSKOM I ENGLESKOM (primjeri gotovih rečenica i pisama) TRAJNI USPJEH (izgradite život koji vrijedi živjeti) MARCUM, David: EGONOMIJA (zašto je ego naša najveća dobit ili najveći trošak, prednosti ega jednako su moćne kao i njegove negativne strane) BLACK, Cathie: MALA CRNA HALJINA (početnica za žene koje žele napredovati u životu i na poslu)

KUTAK ZA RODITELJE JUUL, Jesper: OVO SAM JA! TKO SI TI! (o bliskosti, poštovanju i granicama između odraslih i djece) RUNKEL, Hal Edward: ODGOJITE SVOJE DIJETE BEZ VIKANJA (revolucionaran pristup odgoju djece) ZDRAVLJE VAŠIH DJEČAKA (2000 pojmova o zdravlju u muškaraca) DJECA U VRTLOGU RAZVODA (“priručnik prve pomoći” kako bi se djeci objasnilo to zamršeno pitanje)

39


40

Glasnik Općine Viškovo br. 62

62_Glasnik  

OPĆINE VIŠKOVO Ožujak 2009. • br. 62 Glasnik Općine Viškovo br. 62 1 Glasnik Općine Viškovo br. 62 2

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you