Issuu on Google+

POSLUŠNI DUHU / Godina 2 (2012)

6

POSLuŠNI Duhu Časopis instituta za ekumensku teologiju i dijalog »juraj križanić« katoličkogA bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebu

godina 2 (2012), br. 6 udk 21-29 HR ISSN 1848-7572

w

ISSN 977 1848 757005

Cijena: 90 kn

Ivan GOLUB, Uvodno slovo * Jure ZEČEVIĆ, Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« * DOKUMENTI: Ekumenska povelja (Charta oecumenica) * Treći europski ekumenski skup * Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji u srijedu, 25. siječnja 2012 * Zajednička međureligijska izjava o obitelji * Zajedničko priopćenje sa susreta patrijarha Irineja i kardinala Bozanića u Zagrebu, 8. lipnja 2012. * RADOVI: Ivan GOLUB, Poslušni Duhu Svetom * Lidija MATOŠEVIĆ, Prijeporna pitanja nauka o opravdanju u vrijeme reformacije * Tomislav KOVAČ, Kršćanski pogled na islam tijekom povijesti i danas * Vlado KOŠIĆ, Hrvatski kontroverzistički teolozi * Ivan GOLUB, »Novi Duhovi« – 50. godišnjica Drugoga vatikanskog Koncila. Moji spomeni * DOGAĐAJI: Pozdravno slovo Tomislava Zdenka Tenšeka, Dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Danu Pravoslavnoga bogoslovskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu * Razgovor s prof. dr. sc. Jurom Zečevićem * Središnje ekumensko molitveno slavlje 2012. u Remetama * Ana BIOČIĆ, Izvještaj o radu treće radne skupine, s temom »Crkva i ekumenizam«, na teološkom simpoziju 50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.-2012.) održanom 16. studenoga 2012. godine. * Jure ZEČEVIĆ, Univerzalna, katolička i ekumenska dimenzija vrbničkih glagoljskih misala * RECENZIJE * U SPOMEN * MOLITVA: Jure ZEČEVIĆ, Molitva uz Svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana


POSLUŠNI DUHU. ČASOPIS INSTITUTA ZA EKUMENSKU TEOLOGIJU I DIJALOG »JURAJ KRIŽANIĆ« KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Izdavač: Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Adresa: Vlaška 38, HR 10001 Zagreb; tel.: 01/4890-426; faks: 01/4814-704 E-mail: poslusni.duhu@kbf.hr Glavni i odgovorni urednik: prof. em. dr. sc. Ivan Golub Izvršni urednik: prof. dr. sc. Jure Zečević Uredništvo: prof. em. dr. sc. Ivan Golub, prof. dr. sc. Jure Zečević, mons. dr. sc. Vlado Košić, Nedjeljko Pintarić, dipl. teol. Nakladnik: Glas Koncila, 10000 Zagreb, Kaptol 8, pp 216; tel.: 01/4874-300; faks: 01/4874-303; www.glas-koncila.hr Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić

Adrese autora tekstova:

Lektura i korektura: Josip Sinjeri

Prof. dr. sc. Petar BAŠIĆ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, basicp@kbf.hr;

Naklada: 500 Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Izlazi dvaput godišnje

Ana BIOČIĆ, prof. povijesti i dipl. kroatolog, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, anabiocic.1@gmail.com Ivan GOLUB, prof. em. dr. sc., Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, ivan.golub@zg.t-com.hr Ruben KNEŽEVIĆ, dipl. theol., glavni urednik »Glasa Crkve«, službenog glasila Saveza baptističkih Crkava u RH, Antuna Raspora Španca 7, 51000 Rijeka, ruben.knezevic@ri.t-com.hr

Cijena pojedinačnog primjerka 90 kuna. Za inozemstvo 20 €. Poštarina nije uračunata u cijenu. Rukopise, dopise i ostale poštanske pošiljke slati na adresu: Uredništvo »Poslušni Duhu«, Institut za ekumensku teologiju i dijalog Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb ili: poslusni.duhu@kbf.hr. Radovi i drugi prilozi se ne honoriraju. Časopis je otvoren suradnji svih vjeroispovijesti. Naslovnici su mu kršćani, religije i ljudi dobre volje. Svi doktrinarni stavovi, naglasci i nauci, koji po naravi interkonfesionalnih i međureligijskih stvarnosti katkada mogu biti i različiti, nisu time samim i stav uredništva: iza objavljenih tekstova stoje i za njihov sadržaj odgovaraju isključivo njihovi potpisani autori.

Mons. dr. sc. Vlado KOŠIĆ, Sisački biskup, Predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, Trg bana Josipa Jelačića 9, 44000 Sisak, vlado.kosic@sk.t-com.hr Dr. sc. Tomislav KOVAČ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, kovactomislav@hotmail.com Dr. sc. Lidija MATOŠEVIĆ, Prodekanica teološkog fakulteta »Matija Vlačić Ilirik« s pravom javnosti, Radićeva 34, 10000 ZAGREB, lidija.matosevic@tfmvi.hr Mr. sc. Frano PRCELA, Dominikanski samostan, Kontakova 1, 10000 Zagreb, franoprcela@yahoo.com + Prof. dr. sc. Tomislav Zdenko TENŠEK, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb Prof. dr. sc. Jure ZEČEVIĆ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, jure.zecevic@gmail.com


POSLuŠNI Duhu Časopis instituta za ekumensku teologiju i dijalog »juraj križanić« katoličkogA bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebu

godina 2 (2012), br. 6

HR ISSN 1848-7572 udk 21-29 Zagreb, 2012.


Kazalo

Ivan GOLUB, Uvodno slovo...............................................................................................5 Jure ZEČEVIĆ, Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić«.................11 DOKUMENTI Ekumenska povelja (charta oecumenica)..........................................................................13 Treći europski ekumenski skup.........................................................................................20 Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji 25. siječnja 2012...........................26 Zajednička međureligijska izjava o obitelji.......................................................................32 Zajedničko priopćenje sa susreta patrijarha Irineja i kardinala Bozanića u Zagrebu, 8. lipnja 2012....................................................................................................37 RADOVI Ivan GOLUB, Poslušni Duhu Svetom.............................................................................40 Lidija MATOŠEVIĆ, Prijeporna pitanja nauka o opravdanju u vrijeme reformacije..........................................................................................................65 Tomislav KOVAČ, Kršćanski pogled na islam tijekom povijesti i danas...................... 99 Vlado KOŠIĆ, Hrvatski kontroverzistički teolozi........................................................ 107 Ivan GOLUB, »Novi duhovi« – 50. godišnjica drugog vatikanskoga koncila. Moji spomeni.......................................................................................................113 DOGAĐAJI Pozdravni govor Tomislava Zdenka Tenšeka, Slava Pravoslavnoga bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu..........................................................155 Razgovor s prof. dr. sc. Jurom Zečevićem 30. svibnja 2012. ................................. 158 Središnje ekumensko molitveno slavlje 2012. u Remetama........................................... 160 Ana Biočić, Izvještaj o radu treće radne skupine s temom »Crkva i ekumenizam« ....................................................................................163 Jure Zečević, Univerzalna, katolička i ekumenska dimenzija Vrbničkih misala................................................................................................................165 U spomen Ivan Golub, Tomislav Janko Šagi Bunić..................................................................... 167 Petar Bašić, dr. fra Marko Japundžić (1914. ‑ 2000.).................................................. 169 RECENZIJE Recenzije............................................................................................................................171 MOLITVA Jure Zečević, Molitva uz svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana........... 191

2


Contents

Ivan GOLUB, A Word of Introduction ............................................................................. 5 Jure ZEČEVIĆ, The »Juraj Križanić« Institute for Ecumenical Theology and Dialogue ... 11 DOCUMENTS The Ecumenical Charter (Charta oecumenica) ........................................................... 13 Third European Ecumenical Assembly ....................................................................... 20 Benedict XVI, General Audience, Wednesday, January 25, 2012th ......................... 26 Joint interreligious Declaration on Family ................................................................. 32 Joint Communication from the Meeting between Patriarch Irenaeus and Cardinal Bozanić in Zagreb, 8 June 2012 ............................. 37 PAPERS Ivan GOLUB, Obedient to the Holy Spirit ............................................................... 40 Lidija MATOŠEVIĆ, Controversial Issues of the Doctrine of Justification in the Time of Reformation ................................................................ 65 Tomislav KOVAČ, The Christian view of Islam throughout history and today............................................................................................................ 99 Vlado KOŠIĆ, Croatian Controversist Theologians................................................ 107 Ivan GOLUB, »New Pentecost« – 50th Anniversary of the Second Vatican Council. My Recollections ................................................................ 113 EVENTS A Word of Greeting by Tomislav Zdenko Tenšek, Dean of the Catholic Faculty of Theology of the University of Zagreb, on the Day of the Faculty of Orthodox Theology of the University of Belgrade ................................................................................................ 155 Interview with prof. Jure Zečević.......................................................................... 158 2012 Central Ecumenical Prayer Service in Remete ................................................. 160 Ana BIOČIĆ, A Report about the Work of the Third Workgroup on the Topic of «Church and Ecumenism» at the 50th Anniversary of the Solemn Inauguration and Beginning of the Second Vatican Council (1962-2012) Theological Symposium held on 16 January 2012 ................ 163 Jure ZEČEVIĆ, Universal, Catholic and ecumenical Dimension of glagolitic Missals from Vrbnik ............................................................................... 165 IN MEMORIAM Ivan GOLUB, Tomislav Janko Šagi-Bunić ............................................................... 167 Petar BAŠIĆ, Marko Japundžić.................................................................................. 169 REVIEWS Reviews ......................................................................................................................... 171 prayer Jure ZEČEVIĆ, Prayer to the World Week of Prayer for Christian Unity........... 191

3


Index

Ivan GOLUB, Einleitungswort .......................................................................................... 5 Jure ZEČEVIĆ, Institut für ökumenische Theologie und Dialog »Juraj Križanić« ..... 11 DOKUMENTE Charta oecumenica ....................................................................................................... 13 Dritte Europäische Ökumenische Versammlung ...................................................... 20 Benedikt XVI., Generalaudienz, Mittwoch, 25. Januar 2012 ................................... 26 Gemeinsame interreligiöse Erklärung über die Familie ............................................ 32 Gemeinsames Kommuniqué über das Treffen des Patriarchen Irinej und Kardinal Bozanić in Zagreb, 8 Juni 2012. ........................................................... 37 ARBEITEN Ivan GOLUB, Dem Heiligen Geiste gehorsam ........................................................ 40 Lidija MATOŠEVIĆ, Strittige Fragen über die Rechtfertigungslehre zur Zeit der Reformation ............................................................................................. 65 Tomislav KOVAČ, Die christliche Sicht des Islam in Geschichte und Gegenwart ............................................................................................................. 99 Vlado KOŠIĆ, Kroatische kontraversistische Theologen ...................................... 107 Ivan GOLUB, »Neues Pfingsten« – 50. Jahrestag des Zweiten Vatikanischen Konzils. Meine Erinnerungen. .................................... 113 EREIGNISSE Grusswort des Tomislav Zdenko Tenšek, Dekan der Theologischen Fakultät der Universität Zagreb, am Festtag der Orthodoxen Theologischen Fakultät der Universität Belgrad ..................................................... 155 Gespräch mit Prof. Dr. Sc. Jure Zečević 30. 05. 2012............................................... 158 Zentrale ökumenische Gebetsfeier 2012 in Remete ................................................ 160 Ana BIOČIĆ, Bericht über die Arbeit der dritten Arbeitsgruppe mit dem Thema »Kirche und Ökumene« bei dem Symposion zum 50. Jahrestag der festlichen Eröffnung und dem Beginn des Zweiten Vatikanischen Konzils (1962 - 2012), abgehalten am 16. November 2012 ............ 163 Jure ZEČEVIĆ, Universale, katholische und ökumenische Dimension der glagolitischen Missale aus Vrbnik ....................................................................... 165 IN MEMORIAM Ivan GOLUB, Tomislav Janko Šagi-Bunić .............................................................. 167 Petar BAŠIĆ, Marko Japundžić ................................................................................ 169 RECENSIONEN Recensionen................................................................................................................. 171 gebet Jure ZEČEVIĆ, Das Gebet zur Weltgebetswoche für die Einheit der Christen ....................................................................................... 191

4


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

UVODNO SLOVO Pedeset je godina kako je 11. listopada 1962. godine bl. Ivan XXIII. otvorio ekumenski koncil, Drugi vatikanski koncil. Drugi vatikanski koncil je događaj stoljeća. Njegovi dokumenti su putokazi. Jedan od njih je dekret o ekumenizmu »Unitatis redintegratio«, od 21. stude‑ noga 1964. Koncil je zaključen 8. prosinca 1965. Kod nas već 1966. trojica pro‑ fesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu: dr. Tomislav Janko ŠagiBunić, profesor patrologije, dr. Josip Turčinović, profesor istočnog bogoslovlja i dr. Ivan Golub, profesor dogmatske teologije utemeljuju ekumensko glasilo »Poslušni Duhu. Bilten Glasa Koncila za ekumenska pitanja.« Smjesta su poslije zaključenja Drugoga vatikanskog koncila pokrenuli glasilo o predmetu koji je bio Koncilu i napose sazivatelju Koncila papi Ivanu XXIII. na srcu. »Prvotna svrha ovoga biltena jest da mi katolici što brže i što bolje upoznamo i prigrlimo ekumenski duh koji struji iz Drugog vatikanskog koncila da se tako pripravimo za ekumenski dijalog s ostalom kršćanskom braćom.« (Uvodnik) Bilten isključuje polemiziranje. A smatra dobrodošlima »priloge sviju kršća‑ na, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, koji mogu pripomoći međusob‑ nom upoznavanju i zajedničkom rastu u ljubavi i istini.« (Uvodnik) Bilten izlazi mjesečno i izdržava se »isključivo pretplatom i darovima onih koji čeznu za jedinstvom u Kristu Isusu« (Uvodnik) Što se tiče budućnosti biltena »njegova je budućnost u povjerenju u Onoga kojemu želi biti poslušan.« (Uvodnik) Bilten je bio kratkoga vijeka. Prvi broj je izišao u lipnju 1966., a posljednji u prosincu 1966. Svega pet brojeva. O oduševljenom i »manje oduševljenom« prijemu biltena može se čitati na stranicama samog biltena i listati u arhivu ured‑ ništva biltena. Uredništvo biltena »Poslušni Duhu« su tvorili dr. Tomislav J. Šagi-Bunić, glavni urednik, dr. Josip Turčinović, urednik i dr. Ivan Golub, urednik. O 25. godišnjici završetka Drugoga vatikanskog koncila razgovarao sam – 20. svibnja 1990. – s prof. dr. Tomislavom Šagi-Bunićem da se nastavi s objavlji‑ vanjem biltena »Poslušni Duhu«, da se načini pretisak prvoga godišta biltena iz 1966. Urednik dr. Josip Turčinović je tada bio već teško bolestan… O 33. godišnjici izlaska ekumenskog biltena »Poslušni Duhu« održana su na moj poticaj dva sastanka o »oživljavanju« biltena u sjedištu Glasa Koncila, prvi 7. svibnja 1999., drugi 18. svibnja 1999. Pribivali su dr. Ivan Golub, dr. Jure Zečević, preč. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila i vlč. Nedjeljko Pintarić, direktor Glasa Koncila. Tomu drugom sastanku je prisustvovao i prof. dr. Tomislav J. Šagi-Bunić, prvi i posljednji glavni urednik biltena »Poslušni Duhu«. Zaključeno je da se bilten preoblikuje u časopis. I to u časopis Institu‑ ta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zamoljen je prof. dr. Tomislav J. Šagi-Bunić 5


Ivan GOLUB, Uvodno slovo

da i uime kontinuiteta, kao glavni urednik biltena »Poslušni Duhu« 1966. sada bude glavni urednik časopisa »Poslušni Duhu«. Iz zdravstvenih razloga nije to mogao prihvatiti. Predložio je da bude glavni urednik prof. dr. Ivan Golub, koji je bio urednik biltena »Poslušni Duhu« 1966. godine, što je prihvaćeno. Na mjesto nekoć urednika, neprežaljenog pokojnog dr. Josipa Turčinovića, izabran je dr. Jure Zečević. Od strane Glasa Koncila izabran je za člana uredništva vlč. Nedjeljko Pintarić. Glas Koncila, koji je bio 1966. velikodušan izdavač biltena »Poslušni Duhu«, sada, o 50. godišnjici otvaranja Drugoga vatikanskog koncila i u 50. godišnjici utemeljenja Glasa Koncila, velikodušan je nakladnik časopisa »Poslušni Duhu«. Predložio sam, kao glavni urednik, da dr. Jure Zečević bude izvršni urednik, što je prihvaćeno. Dr. Jure Zečević je potom kao predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« dopisom predložio Vijeću Katoličkoga bogoslovnog fakulteta da prihvati da »Poslušni Duhu« izlazi kao fakultetski časopis Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« i da potvrdi navedeni sastav uredništva. Fakultetsko vijeće Katoličkoga bogoslovnog fakulteta je na svojoj VIII. redovitoj sjednici, održanoj 29. svibnja 2009. godine, jednoglasno donijelo odluku kojom je prihvatilo prijedlog i potvrdilo uredništvo te je časopis uvršten u popis časopisa Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O 50. godišnjici otvaranja Drugog vatikanskoga koncila a 46 godina od ute‑ meljenja i izlaska glasila »Poslušni Duhu. Bilten Glasa Koncila za ekumenska pitanja«, Zagreb, 1966., izlazi časopis »Poslušni Duhu. Časopis Instituta za eku‑ mensku teologiju i dijalog ‘Juraj Križanić’ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu«. Članom uredništva postaje i mons. dr. Vlado Košić, ne‑ koć pomoćni biskup zagrebački, sada biskup sisački, predsjednik Vijeća Hrvat‑ ske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog, član Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić«. Na taj je način zastupljena akademska i pastirska strana ekumenizma. U rasponu od 46 godina, što dijele bilten od časopisa, mnogo toga se zbi‑ lo. Stvorena je samostalna hrvatska država, (gdje) nema brkanja nacionalnosti i konfesionalnosti. Ni četverogodišnji rat (1991. – 1995.) na ovom tlu nije utrnuo ekumensko svijetlo. Načinjeni su značajni koraci i ostvareni znatni pomaci u ekumenizmu u svijetu i kod nas. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu utemeljen je 1986. Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Kri‑ žanić«, sa sedam posebnih odjela. Vodeći računa upravo o toj činjenici časopis »Poslušni Duhu« želi biti časopis Instituta. Time se proširuje polje djelovanja časopisa i na dijalog s religijama i sa svijetom, napose s kulturom. Na tragu Drugoga vatikanskog koncila, na koncilskoj deklaraciji »Nostra aetate«, o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, Međunarodno teološ‑ ko povjerenstvo u Vatikanu je 1996. izradilo i usvojilo dokument »Kršćanstvo i religije«, koji je odobrio za objavljivanje kardinal Joseph Ratzinger, tadanji predsjednik Povjerenstva i prefekt Kongregacije za nauk vjere, danas papa Be‑ 6


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

nedikt XVI. U izradi dokumenta sam živo sudjelovao kao član Međunarodnoga teološkog povjerenstva. Vijeće europskih biskupskih konferencija i Konferencija europskih crkava sačinilo je i objavilo 2001. u Strassbourgu ekumensku povelju »Charta oecumenica – Ekumenska povelja za rast suradnje među crkvama u Evropi«. Vječno evanđelje ima u raznim razdobljima svoje vremenito ime. Danas mu je ime ekumenizam. Sastavnica ekumenizma je prijateljstvo. Iskonsko stanje čovjeka, Adama, stvorena na sliku Božju, Bogu slična (Post 1, 26–27) bilo je iskonsko prijateljstvo – amicitia originalis – prijateljstvo čovje‑ ka s Bogom i Boga s čovjekom. (Međunarodno teološko povjerenstvo, Kršćan‑ stvo i religije, br. 51 – 53). Raskinuto iskonskim grijehom – peccatum originale – kad je čovjek povjerovao zmiji da mu je Bog neprijatelj, prijateljstvo se na Božju pobudu postupno uspostavlja sve čvršćim i praliku prijateljstva sve bli‑ žim savezima s Noom, s Abrahamom, s Izraelom, da bi se posvema i puninski uspostavilo u Novom zavjetu, u Novom Adamu – Isusu Kristu. U Isusu se uspostavlja i nadilazi iskonsko prijateljstvo – amicitia originalis – prijateljstvo Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka. Isus okuplja zajednicu prijatelja »Vi ste moji prijatelji«, »nazvao sam Vas prijateljima« (Iv 15, 14–15). Toj Isusovoj riječi vjer‑ nik treba vjerovati, kako bi rekao Juraj Križanić, preteča ekumenizma: »Ašče veruješ vo Hrista, verujže Hristu«. Crkva je doista zajednica Isusovih prijatelja. Krštenjem, novim rođenjem, postaje se članom Crkve. »No, utjelovljenjem se Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom.« (Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, br. 22.) Crkva je putujuća zajednica Isusovih prijatelja. Isus jasno veli: »Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi Ocu osim po meni« (Iv 14, 69). A za Duha Svetoga veli: »On će vas voditi putem (hodegesei).« (Iv 16, 12–13) Otac je onaj kojemu se ide, Sin je Put kojim se ide, Duh Sveti je Vođa na putu. A vođa puta pozna cilj puta i pozna put. Duh Sveti doista pozna Oca, cilj puta, pozna Sina, koji je put. Isus je naime po prorocima Duhom nadahnutima bio naviješten, po Duhu Svetomu je začet, Duhom Svetim je pomazan… Putnici pak trebaju biti poslušni Duhu. Tako naime samo mogu ostati na putu, a ne sići na stranputice, i sretno stići na cilj. Suputnici kao prijatelji se putem upoznaju. Kršćani su prijatelji Isusa Kri‑ sta. Njihovo je da budu i prijatelji među sobom. »Ako imate ljubavi jedan prema drugome po tom će svi upoznati da ste moji učenici.« (Iv 13, 34) I tu je mjesto ekumenizma. Tomislav J. Šagi-Bunić, glavni urednik glasila »Poslušni Duhu. Biltena Glasa Koncila za ekumenska pitanja« iznio je poima‑ nje ekumenizma koje su posvojili i urednici dr. Josip Turčinović i dr. Ivan Go‑ lub, tako da ono predstavlja njihov zajednički stav: »Ekumenizam je u iskrenom prijateljskom prilaženju k drugome.« (T. J. Ša‑ gi-Bunić, Ekumenska problematika kod nas, Poslušni Duhu I, 1966., br. 3, str. 76.) »Jasno je da ekumenizam uključuje prijateljsko i pažljivo susretanje ljudi različitih kršćanskih konfesija na čisto građanskom planu, susret ljudi kao lju‑ 7


Ivan GOLUB, Uvodno slovo

di. Ali to još nije ekumenizam u specifičnom smislu, jer se pod ekumenizmom misli nešto religiozno. Ekumenizam je susretanje kršćanskih vjernika koji trpe od toga što postoje razdori među kršćanima, pa žele da se ti razdori prevladaju i da zavlada vidljivo jedinstvo, ali bez nasilja ičijoj savjesti. (…) Očevidno je da ekumenizam traži poznavanje drugoga. (…) Svakako da veće međusobno po‑ znavanje vodi k većem zbliženju i k većem prijateljstvu, a veće prijateljstvo prije će dovesti do potpunog jedinstva.« (Nav. dj., str. 86.) »Naše je da prekinemo s vjekovnim rasprama, da počnemo ljubiti svoju braću, da ih zamolimo da i oni počnu gledati na nas, pa da se sve više upoznajemo i da jedni drugima pokušamo u prijateljstvu objasniti sve ono u čemu se razlikujemo.« (Nav. dj., str. 83.) Kada dođem u Rim – a nije to rijetko – uvijek posjetim prijatelja iz profesor‑ skih dana, kardinala Waltera Kaspera, nekoć predsjednika Vijeća za jedinstvo kršćana, i vazda razgovaramo o ekumenizmu. U tom svojstvu puno je putovao, mnogo razgovarao. Rekao mi je, da je prijateljstvo ono najvažnije, a ja dodadoh i »najizglednije«, u svim ekumenskim nastojanjima. Sv. Augustin kaže: »Nikoga se ne upoznaje osim po prijateljstvu – Nemo nisi per amicitiam cognoscitur.« (Augustinus, De diversis quaestionibus octogintatribus, Quaestio LXXI.) Prijateljstvo nije samo ćudoredna činjenica nego i spoznajna zbilja. Ono nije samo vrlina nego i saznanje. Pače, po Augustinu, prijateljstvo je nezaobilazan put do dobrog upoznavanja. Odnosno poznavanja. Htjeti upoznati nekoga na daljinu, udaljavajući sebe od njega ili njega od sebe, znači umanjiti izglede za poznavanje. Među prijateljima se mogu pojaviti i trve‑ nja, koja, ipak, ne dokidaju prijateljstvo. Prijateljstvom se ostvaruje međusobno upoznavanje i zbližavanje i crkava i religija. Prijateljstvom raste crkvenost. Jer Crkva je zajednica prijatelja Isusa Krista. Isus je u svojim prispodobama uspoređivao i naviještao Crkvu kao rast. Već su stari znali rast u prijateljstvu i razlikovali izraz amicus i amicissimus. Mogli bismo reći da smo krštenjem amici – prijatelji Krista i kršćana a zajedničkim slavljenjem euharistije smo amicissimi. U Uvodniku u glasilo »Poslušni Duhu« 1966. programska je riječ o »međusobnom upoznavanju i zajedničkom rastu u ljubavi i istini«. Znakovito je da »Charta oecumenica« u svom nazivu nosi rast »Ekumenska povelja za rast suradnje među crkvama u Europi«. Rast pretpostavlja osnovnu trajnu istovjetnost i vremensku različitost. Osta‑ jući vazda istovjetan sebi u vremenu se rastom biva različit. I zato crkvenost uključuje jednost i mnoštvenost, upravo na sliku Trojstva, koje je jedan Bog u tri osobe, i na sliku čovjeka, koji je kao slika Božja pojedinačno i skupno, sin‑ gularno i pluralno biće… Crkva je na sliku Trojstva. I tu je njena univerzalnost. Versus unum. Univerzalnost Crkve je versus unum »prema Jednome«, ali ne u jednoobraznosti, nego u različitosti, mnoštvenosti. Nisam prorok ni proročki sin, no slutim da ćemo se u jedinstvu i zajedništvu Crkve jednostavno prepoznati, do njega narasti, u njemu se naći da ne rečem u njemu se zateći. Ekumenizam nije uzaludan, bezizgledan put, tapkanje na mje‑ 8


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

stu ili hodanje u krugu. On je doba rasta u jedinstvu i zajedništvu kršćana. A za rast se traži vrijeme. Tome rastu odnosno svijesti toga rasta želi pridonijeti glasilo »Poslušni Duhu. Časopis Instituta za ekumensku teologiju i dijalog ‘Juraj Križanić’ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.« Časopis izlazi dva puta godišnje. Obilježuje se godištima. Prvo godište je ono iz 1966. Drugo je ovo iz 2012. Bro‑ jevi pak se ne broje svake godine od broja jedan, već se broje neprekinuto, tako da se na broj 5, koji je bio posljednji 1966., nastavlja broj 6, koji je prvi u 2012. Gajimo nadu da ćemo moći ponovno objaviti sve brojeve iz 1966., tim više što je bilten 1966. već naličio časopisu. Časopis »Poslušni Duhu« sadrži znanstveni sloj i obavijesni sloj, donosi ekumensku i dijalošku misao i prati ekumensko i dijaloško djelo. Poštuje i predočuje različite stavove iznošene na konstrukti‑ van način, ali isključuje neprimjerene oblike polemike. Svi doktrinarni stavovi, naglasci i nauci, koji po naravi interkonfesionalnih i međureligijskih stvarnosti katkada mogu biti i različiti, nisu time samim i stav uredništva: iza objavljenih tekstova stoje i za njihov sadržaj odgovaraju isključivo njihovi potpisani autori. Časopis je otvoren suradnji svih vjeroispovijesti. Naslovnici su mu kršćani, re‑ ligije i ljudi dobre volje. Budući da je specifični identitet pretpostavka dijaloga, Časopis ne promiče sinkretizam nego ekumenizam i međureligijski dijalog. Pravo je da se glasilo »Poslušni Duhu« o pedesetoj godišnjici otvorenja Drugo‑ ga vatikanskoga koncila nastavi. I preobrazi od biltena u časopis, od biltena Gla‑ sa Koncila u časopis Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od publikacije samo za ekumenska pitanja u publikaciju i za pitanja dijaloga. Makar je naziv »Poslušni Duhu« izvorno vezan uz kršćanski ekumenizam, on se primjereno primjenjuje i na međureligijski dijalog. Duh je naime prisutan i u kulturi i u religijama: »Duh puše gdje hoće« – »Spiritus spirat ubi vult.« (Iv 3, 8) Kao urednički nosilac konti‑ nuiteta od prije 46 godina utemeljenoga glasila »Poslušni Duhu«, nadam se da je to kontinuitet Duha koji je nadahnjivao ondašnji bilten i koji nadahnjuje sadašnji časopis, jedan i drugi, bilten i časopis nazvan »Poslušni Duhu«. Kad je 1966. godine krenulo, po netom zaključenu Drugome vatikanskom koncilu, glasilo »Poslušni Duhu«, glavni urednik Tomislav Šagi-Bunić, napisao je tekst koji su posvojili urednici dr. Josip Turčinović i dr. Ivan Golub: »Mi ovaj čas ne znamo kakav će izgled imati buduće jedinstvo. Mi s pouz‑ danjem u Krista i poslušni Duhu Svetome želimo činiti ove prve korake na koje nas je uputio Koncil. Što će i kako će dalje, to će nas prosvijetliti onaj isti Duh koji nam naređuje činiti ove prve korake. Mi ne trebamo danas imati više znanja o budućnosti nego što su imali apostoli kad su krenuli da izvrše zapovijed Kri‑ stovu i navijeste Evanđelje svemu stvorenju. Oni su bili poslušni Duhu koga su primili, a ostalo je činio Gospodin. I naše je da budemo poslušni Duhu koji je progovorio kroz II. vatikanski koncil, a drugo stavljamo s pouzdanjem u ruke Božje.« (Nav. dj., str. 84.) 9


Ivan GOLUB, Uvodno slovo

Kao treći, posljednji i najmanji od trojice utemeljitelja ekumenskoga glasila »Poslušni Duhu«, i jedini od trojke još ovdje ostali, prenosim ovu vatru, pri‑ jateljsku baklju, zapaljenu na prijateljskom ognju Duha Svetoga, novim nara‑ štajima. Sa željom da budemo vazda poslušni Duhu, koji puše gdje hoće, koji je vođa na Putu, – korak po korak – da molimo s blaženim Johnom Henryjem Newmanom svjetla Duha Svetoga za jedan korak, korak po korak: »Ne tražim da vidim daleko obzorje jedan korak mi dostaje« »I don’t ask to see The distant scene one step enough for me« (J. H. Newman, Lead Kindly Light – Vodi me blaga Svjetlosti).

Ivan Golub glavni i odgovorni urednik, suutemeljitelj U Zagrebu, 11. listopada 2012. Spomendan bl. Ivana XXIII. 50. godišnjica otvaranja Drugoga vatikanskog koncila i 20. godišnjica proglašenja koncilskoga Katekizma Katoličke Crkve. Dan proglašenja Godine vjere.

10


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

INSTITUT ZA EKUMENSKU TEOLOGIJU I DIJALOG »JURAJ KRIŽANIĆ« KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Adresa: Vlaška 38, 10 000 Zagreb Predstojnik: Prof. dr. sc. Jure Zečević, OCD Djelatnost: Osnovan je 1986. godine. Institut za ekumensku teologiju i di‑ jalog jest znanstveno-istraživačka i nastavna ustanova Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čija je glavna svrha poticanje, organiziranje i pro‑ vođenje znanstvenoga istraživanja s područja ekumenske teologije te s područja dijaloga sa suvremenim svijetom. Djelatnost Instituta provodi se u sedam odjela. Odjel za ekumensku teologiju

Pročelnik: Prof. dr. sc. Jure Zečević, OCD Oblikovan je 1998. godine. Odjel je znanstveno-istraživačka, informativna i nastavna ustanova u okviru Instituta, čija je glavna svrha istraživanje, izrađi‑ vanje i objavljivanje znanstvenih i stručnih ekumenskih sadržaja na hrvatskom jeziku i na stranim jezicima, a posebna pozornost posvećuje se domaćim eku‑ menskim sadržajima. Odjel za kršćanski Istok

Pročelnik: Dr. sc. Zvonimir Kurečić Oblikovan je 1986. godine. Odjelu je glavna svrha poticanje, organiziranje i provođenje znanstvenoga istraživanja i nastave s područja kršćanskog istoka, s posebnim obzirom na naše krajeve. Odjel za kršćanski Zapad

Pročelnik: Mr. sc. Marko Tomić Oblikovan je 1998. godine. Odjelu je glavna svrha poticanje, organiziranje i provođenje znanstvenoga istraživanja i nastave s područja kršćanskog zapada, s posebnim obzirom na naše krajeve. Sjedište Odjela je u prostorijama Katolič‑ koga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Odjel za dijalog s nekršćanima

Pročelnik: Prof. dr. sc. Hrvoje Lasić, OP Oblikovan je 2000. godine. Odjelu je glavna svrha poticanje, organiziranje i provođenje znanstvenoga istraživanja i nastave s područja dijaloga s nekršća‑ nima, s posebnim obzirom na naše krajeve. Sjedište Odjela je u prostorijama Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove.

11


Jure ZEČEVIĆ, Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« KBF-a Sveučilišta u Zagrebu

Odjel za dijalog sa suvremenim svijetom

Pročelnik: Prof. dr. sc. Anto Mišić, DI Oblikovan je 1999. Odjelu je glavna svrha poticati, organizirati i provoditi znanstveno istraživanje i nastavu na području dijaloga sa suvremenim svijetom. Sjedište Odjela je u prostorijama Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove. Odjel za hrvatski glagolizam

Pročelnik: Prof. dr. sc. Petar Bašić, TOR Oblikovan je 1986. Odjelu je glavna svrha poticanje, organiziranje i pro‑ vođenje znanstvenoga istraživanja i nastave na području staroslavenske i sta‑ rohrvatske biblijsko-liturgijske baštine, s posebnim obzirom na međukulturne i međukonfesionalne odnose u našim krajevima. Odjel za hrvatsku sakralnu bibliografiju

Pročelnik: Prof. dr. sc. Petar Bašić, TOR Oblikovan je 1997. godine. Odjelu je glavna svrha istraživanje, izrađivanje i objavljivanje znanstvene i stručne hrvatske sakralne bibliografije knjiga, brošu‑ ra, muzikalija, rasprava, izvora, članaka, vijesti, razgovora pisanih na hrvatskom jeziku i na stranim jezicima. Posebna pozornost posvećuje se temama ekume‑ nizma i dijaloga. Jure Zečević

»Oče sveti, … ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno…« Isus Krist (Iv 17, 11.20-22 )

12


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

EKUMENSKA POVELJA (CHARTA OECUMENICA) Smjernice za rast suradnje među Crkvama u Europi »Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu« Kao Konferencija europskih crkava (KEK) i kao Vijeće europskih biskup‑ skih konferencija (CCEE) čvrsto smo odlučni u duhu poruke dvaju europskih ekumenskih skupova, u Baselu 1989. i u Grazu 1997., očuvati i dalje razvija‑ ti zajedništvo koje je naraslo među nama. Zahvaljujemo našemu Trojedinome Bogu, što on po svome Svetome Duhu vodi naše korake k sve intenzivnijem zajedništvu. Mnogostruki oblici ekumenske suradnje već su se potvrdili. Vjerni molitvi Kristovoj »Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, te svijet uzvjeruje da si me Ti poslao« (Iv 17, 21), ipak ne smijemo ostati pri sadašnjem stanju. Svjesni svoje krivnje i spremni na obraćenje moramo nastojati prevladati podjele koje postoje među nama, da bismo zajednički vjero‑ dostojno naviještali poruku evanđelja među narodima. Zajednički slušajući Božju riječ u Svetom pismu, i pozvani ispovijedati našu zajedničku vjeru, kao i zajednički djelovati u skladu sa spoznatom istinom želi‑ mo dati svjedočanstvo ljubavi i nade za sve ljude. Na našemu europskom kontinentu, između Atlantika i Urala, između Sje‑ vernog pola i Sredozemnog mora, koji je danas više nego ikada prožet plural‑ nom kulturom, želimo se evanđeljem zauzimati za dostojanstvo ljudske osobe kao Božje slike te kao crkve zajedno pridonositi pomirenju naroda i kultura. U tom smislu prihvaćamo ovu povelju kao zajedničku obvezu na dijalog i suradnju. Ona opisuje temeljne ekumenske zadaće i izvodi iz njih niz smjer‑ nica i dužnosti. Ona treba promicati ekumensku kulturu dijaloga i suradnje na svim razinama crkvenoga života i stvoriti obvezujuće mjerilo za to. No ona, ipak, nema učiteljsko-dogmatski niti crkvenopravno-zakonski značaj. Njena obvezatnost više se sastoji u samozaduženju europskih crkava i ekumenskih organizacija. One mogu na osnovu ovoga temeljnoga teksta za svoje područje formulirati vlastite dodatke i zajedničke perspektive, koje će se konkretno baviti njihovim posebnim izazovima i dužnostima koje iz toga proizlaze. I. VJERUJEMO U »JEDNU, SVETU, KATOLIČKU I APOSTOLSKU CRKVU«

»Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!« (Ef 4, 3–6) 13


Ekumenska povelja - Charta Oecumenica

1. ZAJEDNO POZVANI NA JEDINSTVO U VJERI Evanđeljem Isusa Krista, kako je posvjedočeno u Svetom pismu i izraženo u ekumenskome Nicejsko-carigradskom vjerovanju (381.), vjerujemo u Troje‑ dinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Budući da Vjerovanjem ispovijedamo »jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu«, naša je neizostavna ekumenska zadaća učiniti vidljivim to jedinstvo, koje je uvijek dar Božji. Vidljivo jedinstvo još uvijek priječe bitne razlike u vjeri. Postoje različita shvaćanja, ponajprije o Crkvi i njenom jedinstvu, o sakramentima i službama. S time se ne smijemo pomiriti. Isus Krist nam je na križu očitovao svoju ljubav i otajstvo pomirenja; nasljedujući njega želimo činiti sve što nam je moguće, da bi se prevladali problemi i zapreke koje još postoje i dijele Crkve. OBVEZUJEMO SE • slijediti apostolsku opomenu Poslanice Efežanima i ustrajno nastojati oko zajedničkog razumijevanja Kristove spasenjske poruke u evanđelju: • u snazi Duha Svetoga raditi na ostvarivanju vidljivog jedinstva Crkve Isusa Krista u jednoj vjeri, koje nalazi svoj izraz u uzajamno priznatom krštenju i u euharistijskom zajedništvu, kao i u zajedničkom svjedočanstvu i službi. II. NA PUTU PREMA VIDLJIVOM ZAJEDNIŠTVU CRKAVA U EUROPI

»Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13, 35) 2. ZAJEDNO NAVIJEŠTATI EVANĐELJE Najvažnija zadaća crkava u Europi jest zajednički naviještati evanđelje, riječ‑ ju i djelom, radi spasenja svih ljudi. Naočigled mnogovrsne dezorijentiranosti, otuđenja od kršćanskih vrednota, ali i raznolike potrage za smislom, kršćanke i kršćani su osobito pozvani svjedočiti svoju vjeru. Za to treba pojačanog zalaga‑ nja i izmjena iskustava u katehezi i pastoralu u lokalnim zajednicama. Jednako je važno, da sav narod Božji zajedno posreduje evanđelje društvenoj javnosti i ostvaruje socijalnu zauzetost i političku odgovornost. OBVEZUJEMO SE • razgovarati s drugim crkvama o našim evangelizacijskim inicijativama, sporazumijevati se o njima i tako izbjegavati štetnu konkurenciju i opasnost novih podjela; • priznavati, da svaki čovjek može izabrati svoju religijsku i crkvenu pripad‑ nost slobodnom odlukom savjesti. Nikoga se ne smije poticati na konverziju moralnim pritiskom ili materijalnim poticajima; isto tako nikoga se ne smije sprečavati u konverziji, koja je rezultat slobodne odluke. 14


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

3. IĆI USUSRET JEDNI DRUGIMA U duhu evanđelja moramo zajedno proraditi povijest kršćanskih crkava, koja je obilježena mnogim dobrim iskustvima, ali i podjelama, neprijateljstvima pa čak i oružanim sukobima. Ljudska krivnja, nedostatak ljubavi te česta zloporaba vjere i crkava za političke interese teško su naudile vjerodostojnosti kršćanskog svje‑ dočanstva. Ekumenizam stoga za kršćanke i kršćane počinje obnovom srca i spremnošću za pokajanje i obraćenje. U ekumenskom gibanju pomirenje je već poraslo. Važno je spoznati duhovne darove različitih kršćanskih tradicija, učiti jedni od drugih i tako omogućiti da jedni druge obogaćujemo. Za daljnji razvoj ekumeniz‑ ma naročito je potrebno unijeti iskustva i očekivanja mladih i snažno promicati njihovo sudjelovanje. OBVEZUJEMO SE • nadilaziti samodostatnost i uklanjati predrasude, tražiti uzajamno susretanje i biti raspoloživi jedni za druge; • promicati ekumensku otvorenost i suradnju u kršćanskom odgoju, u prvotnoj i permanentnoj teološkoj naobrazbi i u istraživanju. 4. ZAJEDNIČKI DJELOVATI Ekumenizam se ostvaruje već u mnogostrukim oblicima zajedničkog djelovanja. Mnoge kršćanke i kršćani iz različitih crkava žive i djeluju zajednički, kao prijatelji, susjedi, na poslu i u svojim obiteljima. Osobito se mora pomoći interkonfesionalnim brakovima, kako bi supružnici živjeli ekumenizam u svojoj svakodnevici. Preporučujemo osnivanje i održavanje bilateralnih i multilateralnih ekumen‑ skih tijela za suradnju na mjesnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na europskoj je razini potrebno jačati suradnju između Konferencije europskih crkava i Vijeća europskih biskupskih konferencija te održavati daljnje europske ekumenske skupove. U slučaju konflikta između crkava potrebno je inicirati i podupirati korake po‑ sredovanja i mira. OBVEZUJEMO SE • zajednički djelovati na svim razinama crkvenog života, gdje za to postoje pre‑ duvjeti i gdje se tome ne protive razlozi vjere ili veće svrsishodnosti; • štititi prava manjina i pomoći uklanjanju nesporazuma i predrasuda između većinskih i manjinskih crkava u našim zemljama. 5. ZAJEDNIČKI MOLITI Ekumenizam živi od toga da zajednički slušamo Božju riječ i dopustimo Duhu Svetomu djelovati u nama i po nama. Snagom tako primljene milosti postoje danas mnogostruke težnje da se molitvom i bogoslužjem produbi duhovno zajedništvo iz‑ među crkava i moli za vidljivo jedinstvo Crkve Kristove. Osobito bolan znak podje‑ le među mnogim kršćanskim crkvama jest nepostojanje euharistijskog zajedništva. 15


Ekumenska povelja - Charta Oecumenica

U nekim crkvama postoje rezerve naspram zajedničkih ekumenskih molitvi. No mnoga ekumenska bogoslužja, zajedničke pjesme i molitve, naročito Očenaš, obilježavaju našu kršćansku duhovnost. OBVEZUJEMO SE • moliti jedni za druge i za kršćansko jedinstvo; • poznavati i učiti cijeniti bogoslužja te ostale oblike duhovnog života drugih crkava; • ići ususret euharistijskom zajedništvu kao cilju. 6. NASTAVITI DIJALOGE Naše u Kristu utemeljeno srodstvo od temeljnog je značaja naspram našim različitim teološkim i etičkim pozicijama. Za razliku od darovane nam i obogaću‑ juće mnogostrukosti, ipak su suprotnosti u nauku, u etičkim pitanjima i u crkve‑ nopravnim odrednicama vodile i do razdvajanja među crkvama; često su u tome odlučujuću ulogu imale posebne povijesne okolnosti i različita kulturna obilježja. Da bi se ekumensko zajedništvo produbilo, bezuvjetno se moraju nastaviti nastojanja oko konsenzusa u vjeri. Bez jedinstva u vjeri nema punog crkvenog zajedništva. Dijalog nema alternative. OBVEZUJEMO SE • savjesno i intenzivno nastaviti dijalog među našim crkvama na raznim cr‑ kvenim razinama kao i ispitati, koje rezultate dijaloga crkveni autoriteti mogu i trebaju proglasiti obvezatnim. • u sporovima, osobito kada u pitanjima vjere i etike prijeti podjela, tražiti razgovor i o tim pitanjima raspravljati zajedno u duhu evanđelja. III. NAŠA ZAJEDNIČKA ODGOVORNOST U EUROPI

»Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!« (Mt 5, 9) 7. SUOBLIKOVATI EUROPU Tijekom stoljeća razvila se Europa religiozno i kulturno pretežno kršćanskih obilježja. U isto je vrijeme, zakazivanjem kršćana u Europi i izvan njenih granica, učinjeno mnogo zla. Priznajemo suodgovornost u toj krivnji i molimo Boga i ljude za oproštenje. Naša nam vjera pomaže da učimo iz prošlosti te da se zauzimamo za to da kršćanska vjera i ljubav prema bližnjima izražavaju nadu za moral i etiku, za ob‑ razovanje i kulturu, za politiku i ekonomiju u Europi i u cijelom svijetu. Crkve promiču ujedinjenje europskog kontinenta. Bez zajedničkih vrednota ne može se postići trajno jedinstvo. Uvjereni smo da duhovna baština kršćanstva predstavlja nadahnjujuću snagu za obogaćenje Europe. Na temelju naše kršćan‑ ske vjere zauzimamo se za humanu i socijalnu Europu, u kojoj vrijede ljudska prava i temeljne vrednote mira, pravde, tolerancije, sudjelovanja i solidarnosti. Naglašavamo poštovanje života, vrijednost braka i obitelji, prvenstvo zauzimanja za siromašne, raspoloživost za oprost i u svemu milosrđe. 16


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

Kao crkve i kao međunarodne zajednice moramo sprečavati opasnost da se Europa razvije u integrirani Zapad i dezintegrirani Istok. Treba također paziti i na razliku Sjever-Jug. Istovremeno treba izbjegavati svaki eurocentrizam i jačati odgovornost Europe za cijelo čovječanstvo, osobito za siromašne diljem svijeta. OBVEZUJEMO SE • sporazumijevati se jedni s drugima o sadržajima i ciljevima naše društvene odgovornosti i što je moguće više zajednički zastupati želje i viđenja crkava na‑ spram sekularnih europskih institucija; • braniti temeljne vrednote od svih posezanja; • oduprijeti se svakom pokušaju zlouporabe religije i crkve u etničke ili naci‑ onalističke svrhe. 8. POMIRIVATI NARODE I KULTURE Mnogostrukost regionalnih, nacionalnih, kulturnih i religioznih tradicija pro‑ matramo kao bogatstvo Europe. S obzirom na brojne sporove zadaća je crkava da zajedno služe i pomirenju naroda i kultura. Znamo da je mir među crkvama isto tako važna pretpostavka za to. Naša zajednička nastojanja upravljena su na prosudbu i rješavanje političkih i socijalnih pitanja u duhu evanđelja. Jer vrednujemo osobu i dostojanstvo svakoga čovjeka kao slike Božje, zauzimamo se za apsolutnu jednakovrijednost svih ljudi. Kao crkve želimo zajednički promicati proces demokratizacije u Europi. Za‑ lažemo se za mirni poredak, utemeljen na nenasilnim rješenjima konflikata. Osu‑ đujemo svaki oblik nasilja protiv čovjeka, osobito protiv žena i djece. Pomirenje podrazumijeva promicanje socijalne pravednosti u i među svim naro‑ dima, prije svega premošćivanje razlika između siromašnih i bogatih, kao i rješavanje problema nezaposlenosti. Zajednički želimo pridonijeti, da se s migrantima i migran‑ ticama, izbjeglicama i azilantima u Europi ophodi na način dostojan čovjeka. OBVEZUJEMO SE • suprotstaviti se svakom obliku nacionalizma koji vodi ugnjetavanju drugih naroda i nacionalnih manjina i zauzimati se za nenasilna rješenja • jačati položaj i ravnopravnost žena u svim područjima života te promicati pravedno zajedništvo žena i muškaraca u Crkvi i društvu. 9. OČUVATI STVORENJE Vjerujući u ljubav Boga Stvoritelja, spoznajemo sa zahvalnošću dar stvorenja, vrijednost i ljepotu prirode. No sa strahom gledamo kako se dobra zemlje isko‑ rištavaju, bez obzira na vrijednost koju imaju u sebi, ne vodeći računa o njihovoj iscrpljivosti i o dobru budućih naraštaja. Želimo se zajedno zauzimati za primjerene životne uvjete svih stvorenja. U odgovornosti pred Bogom moramo zajednički učiniti da se ostvaruju i da se dalje razvijaju kriteriji za ono što ljudi znanstveno i tehnološki mogu, ali etički ne smiju činiti. U svakom slučaju, pred onim što je tehnički ostvarivo prednost mora imati jedinstveno dostojanstvo svakog čovjeka. 17


Ekumenska povelja - Charta Oecumenica

Preporučujemo da se u europskim crkvama uvede ekumenski dan molitve za zaštitu stvorenja. OBVEZUJEMO SE • dalje razvijati stil života u kojemu ćemo, nasuprot vladavini ekonomskih i potrošačkih prisila, vrednovati odgovornu i primjerenu kvalitetu života; • podupirati crkvene organizacije za zaštitu okoliša i ekumenske mreže u nji‑ hovoj odgovornosti za očuvanje stvorenja. 10. Produbljivati zajedništvo sa židovstvom Jedinstveno zajedništvo povezuje nas sa s narodom Izraela, s kojim je Bog sklopio Savez vječni. U vjeri znamo da su naše židovske sestre i braća »ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su dari i poziv Božji!« (Rim 11, 28–29). »Njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu i Krist.« (Rim 9, 4–5) Žalimo i osuđujemo sve pojave antisemitizma, sve izljeve mržnje i progone. Za kršćanski antijudaizam molimo Boga za oproštenje i naše židovske sestre i braću za pomirenje. Neophodno je, u navještaju i poučavanju, u nauku i u životu naših crkava, posvješćivati duboku povezanost kršćanske vjere sa židovstvom i podupirati kr‑ šćansko-židovsku suradnju. OBVEZUJEMO SE • suprotstavljati se svim oblicima antisemitizma i antijudaizma u Crkvi i društvu; • tražiti i intenzivirati dijalog s našim židovskim sestrama i braćom na svim razinama. 11. NJEGOVATI ODNOSE S ISLAMOM Muslimani stoljećima žive u Europi. Oni u nekim europskim zemljama čine jake manjine. Pri tome je bilo i ima mnogo dobrosusjedskih kontakata između muslimana i kršćana, ali i izrazitih suzdržanosti i predrasuda na objema stranama. One počivaju na bolnim iskustvima tijekom povijesti i u najnovijoj prošlosti. Susrete između kršćana i muslimana, kao i kršćansko-islamski dijalog želimo pojačati na svim razinama. Osobito preporučujemo da se međusobno razgovara o vjeri u jednoga Boga i razjašnjava shvaćanje ljudskih prava. OBVEZUJEMO SE • muslimane susretati s poštovanjem; • s muslimanima surađivati kod zajedničkih pitanja. 12. SUSRET S DRUGIM RELIGIJAMA I SVJETONAZORIMA Pluralnost vjerskih i svjetonazorskih uvjerenja i oblika života postala je obi‑ lježje europske kulture. Istočne religije i nove religijske zajednice šire se i nailaze na zanimanje mnogih kršćanki i kršćana. Također ima i sve više ljudi koji odbacuju kršćansku vjeru, odnose se ravnodušno naspram nje ili slijede druge svjetonazore. 18


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

Želimo ozbiljno uzeti kritička pitanja koja nam se postavljaju i zajedno nasto‑ jati oko pravedne rasprave. Pritom valja razlikovati s kojim zajednicama trebaju biti traženi dijalozi i susreti, a s kojima, s kršćanskog stajališta, treba biti oprezan. OBVEZUJEMO SE • priznavati slobodu vjere i savjesti čovjeka i zajednice te se zauzimati da svi smiju prakticirati svoju vjeru ili svjetonazor u okviru važećega prava, pojedinačno i skupno, privatno i javno; • biti otvoreni za razgovor sa svim ljudima dobre volje, rješavati zajedničke poslove i svjedočiti im kršćansku vjeru. *** Isus Krist, Gospodin jedne Crkve, naša je najveća nada za pomirenje i mir. U njegovo ime želimo nastaviti zajednički put u Europi. Pomogao nam Bog svojim Duhom Svetim. »A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.« (Rim 15, 13) *** Kao predsjedavajući Konferencije europskih crkava i Vijeća europskih biskup‑ skih konferencija preporučujemo Ekumensku povelju kao temeljni tekst svim cr‑ kvama i biskupskim konferencijama Europe na prihvaćanje i ostvarivanje prilago‑ đeno svome vlastitome kontekstu. Ovom preporukom potpisujemo Ekumensku povelju prigodom Europskoga ekumenskog susreta na prvu nedjelju nakon zajedničke proslave Uskrsa godine 2001. Strasbourg, 22. travnja 2001. Metropolit Jeremie, Predsjednik Konferencije europskih Crkava Kardinal Vlk, Predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija VIJEĆE EUROPSKIH BISKUPSKIH KONFERENCIJA (CCEE) Gallusstrasse, 24, CH – 9000 St. Gallen Tel: +41 71 227 33 74; Fax: +41 71 227 33 75, e-mail: ccee@telenet.ch www.kath.ch/ccee KONFERENCIJA EUROPSKIH CRKAVA (KEK) P. O. Box 2100 – 150, route de Ferney CH-1211 Geneva 2 Tel: +41 22 791 62 28; Fax: +41 22 791 62 27, e-mail: cec@cec-kek.org www.cec-kek.org Prijevod: Dr. sc. Jure Zečević, pročelnik Odjela za ekumensku teologiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 19


Treći europski ekumenski skup

TREĆI EUROPSKI EKUMENSKI SKUP Sibinj (Sibiu), Rumunjska 4. – 9. rujna 2007.

Delegati Konferencije europskih crkava i Vijeća europskih biskupskih konferencija na središnjem prostoru odvijanja skupa

Dokument / Document / Documento 165-07 PORUKA TREĆEG EUROPSKOG EKUMENSKOG SKUPA Subota, 8. rujna 2007. SVJETLO KRISTOVO SVE PROSVJETLJUJE!

Mi, kršćanski hodočasnici iz cijele Europe i izvan nje, svjedočimo preobražajnu snagu toga svjetla, koje je jače od tame, i naviještamo ga kao sveobuhvatnu nadu za naše Crkve, za cijelu Europu i cijeli svijet. U ime Trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, okupili smo se u gradu Sibinju u Rumunjskoj (4. – 9. rujna 2007.). Ovaj treći europski ekumenski skup bio je obilježen bogatstvom pravoslavne duhovnosti i predaje. Posvješćujemo si

20


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

i obnavljamo ozbiljne zadaće, koje smo prihvatili već u Baselu i Grazu, i žalimo što neke od njih dosad nismo uspjeli ispuniti. Naše pouzdanje u preobražajnu energiju Svjetla Kristovoga ipak je jače od tamnog svijeta rezignacije, fatalizma, straha i ravnodušnosti. Treći europski ekumenski skup započeo je 2006. godine u Rimu i nastavio se 2007. u Wittenbergu. Ovo ekumensko hodočašće obuhvatilo je mnoge regional‑ ne susrete, kao i one pravoslavnih crkava u Rodosu (Grčka) i mladih u St. Mau‑ riceu (Švicarska)*. Pozdravljamo radosno obvezivanje mladih i doprinos koji su dali skupu. Potaknut i poduprt Ekumenskom poveljom (Charta Oecumenica), naš skup je nastavio rad prethodnih skupova i bio je prigoda za razmjenu darova i uzajamno obogaćenje. Mi nismo sami na ovom hodočašću. Krist je s nama i nalazi se u oblaku svje‑ doka (Heb 12, 1), prate nas mučenici našega vremena: svjedočanstvo njihova života i smrti nadahnjuje nas kao pojedince i kao zajednicu. Skupa s njima ob‑ vezujemo se dati da svjetlo preobraženoga Krista sja po našem vlastitom svjedo‑ čanstvu, duboko ukorijenjenom u molitvi i ljubavi. To je naš skromni odgovor na žrtvu njihova života. Svjetlo Kristovo u Crkvi Svjetlo Kristovo vodi nas k tome da živimo za druge i u zajedništvu jedni s drugima. Naše svjedočanstvo nade i jedinstva za Europu i svijet može biti vjerodostojno jedino, ako nastavimo svoj hod na putu k vidljivome jedinstvu. Jedinstvo nije ujednačenje. Od velike je vrijednosti iznova iskusiti onu koinoniu i razmijeniti one duhovne darove koji su otpočetka poticali ekumensko gibanje. U Sibinju smo ponovno iskusili bolnu ranu odijeljenosti među našim crkva‑ ma. To se odnosi na naše shvaćanje Crkve i njenog jedinstva. Različiti povijesni i kulturni razvoji u istočnom i zapadnom kršćanstvu pridonijeli su tim razlikama; da bismo ih razumjeli, potrebna je naša osobita pažnja i trajni dijalog. Uvjereni smo da se cijela kršćanska obitelj mora baviti pitanjima nauka i nastojati postići obuhvatno suglasje o moralnim vrednotama, utemeljenim na evanđelju, kao i vjerodostojan kršćanski stil života, koji radosno svjedoči Svje‑ tlo Kristovo u našemu suvremenom sekularnom svijetu izazova u privatnom i u javnom životu. Naša kršćanska duhovnost je dragocjena riznica blaga: ako je otvorimo, ot‑ kriti ćemo mnoštvo bogatstava i otvoriti ćemo svoja srca za ljepotu Isusova Lica i snagu molitve. Samo ako se približimo Gospodinu našemu Isusu Kristu mo‑ žemo se približiti i jedni drugima i iskusiti istinsku koinoniju. Ne možemo ništa drugo činiti, doli dijeliti sva ta bogatstva sa svim muškarcima i ženama koji su na ovome kontinentu u potrazi za svjetlom. Duhovni ljudi započinju vlastitim obraćenjem, koje vodi mijenjanju svijeta. Naše svjedočanstvo o Svjetlu Kristo‑ vom iskreno je obvezivanje da ćemo slušati naše povijesti o životu i o nadi, koje

21


Treći europski ekumenski skup

su utjecale na nas u nasljedovanju Krista, da ćemo po njima živjeti i dijeliti ih jedni s drugima. Prva preporuka: Preporučujemo obnovu vlastitog poslanja, kao pojedinač‑ nih vjernika i kao crkava, da bismo naviještali Krista, Svjetlo i Spasitelja svijeta. Druga preporuka: Preporučujemo nastavak rasprave o uzajamnom prizna‑ vanju krštenja, uzimajući u obzir važna postignuća, koja na tu temu već postoje u mnogim zemljama i svjesni da je to pitanje usko povezano sa razumijevanjem euharistije, službe i ekleziologije općenito. Treća preporuka: Preporučujemo iznalaženje putova i iskustava koja nas vode jedne k drugima: molitvu jednih za druge i za jedinstvo, ekumenska hodo‑ čašća, teološko obrazovanje i zajednički studij, socijalne i diakonijalne inicija‑ tive, kulturne projekte kao i potporu društvenom životu na temelju kršćanskih vrednota. Četvrta preporuka: Preporučujemo puno sudjelovanje cijeloga naroda Bož‑ jega u životu naših crkava i na ovom skupu pozornost posvećujemo osobito potrebi mladih, starijih ljudi, etničkih manjina i hendikepiranih osoba. Svjetlo Kristovo za Europu Mi vjerujemo da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, i da bi bio Bogu nalik (Post 1, 27) te da zavrjeđuje jednaku mjeru pažnje i ljubavi unatoč svim razlikama u pogledu vjere, kulture, dobi, spola i podrijetla1. Spoznavajući da naši zajednički korijeni sežu puno dublje nego li naše podjele i nastojeći oko obnove i jedinstva i uloge crkava u europskom društvu danas, usmjerili smo se i na naš susret s ljudi‑ ma drugih religija. Naočigled našega osobitog odnosa spram židovskoga naroda kao naroda Saveza odbacujemo sve oblike antisemitizma u naše vrijeme i promi‑ čemo stvaranje Europe kao nenasilnog kontinenta. U našoj je europskoj povijesti bilo vremena teških konflikata, ali i perioda mirnoga suživota između ljudi svih religija. U naše vrijeme dijalog nema alternative – i to ne kao kompromis, nego kao dijalog života, u kojem možemo reći istinu u ljubavi. Svi moramo više naučiti o svim religijama, a preporuke Ekumenske povelje bi trebale biti dalje razvijane. Pozivamo svoje sukršćane i sve koji u Boga vjeruju da poštuju pravo svih naroda na slobodu vjeroispovijedanja i iskazujemo svoju solidarnost s kršćanskim zajed‑ nicama, koje kao religijske manjine žive na Bliskom istoku, u Iraku i drugdje na svijetu i osjećaju se ugroženim u svojoj egzistenciji. Susrećući Krista u svojim trpećim sestrama i braći (Mt 25, 44 – 45) i zajedno prosvijetljeni Svjetlom Kristovim, obvezujemo se kao kršćani, sukladno biblij‑ skim opomenama na jedinstvo čovječanstva (Post 1, 26 – 27), činiti pokoru za grijeh isključivosti, produbljivati svoje razumijevanje s obzirom na to što znači 1

22

Na ovom je mjestu tijekom čitanja poruke skupu usmeno umetnuta rečenica »od začeća do pri‑ rodne smrti«, koja je potom bila prevedena: »od rođenja do prirodnog svršetka – od početka života do njegova prirodnog svršetka«. Obje formulacije nisu dio službenog teksta poruke.


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

»biti drugačiji«, braniti dostojanstvo i prava svakoga čovjeka, pružati zaštitu potrebitima i predavati dalje Svjetlo Kristovo, koje u Europu donose drugi. Po‑ tičemo države u Europi da više neopravdano ne zatvaraju pridošlice, da poduz‑ mu sve napore kako bi useljeništvo bilo pravno regulirano, migranti, izbjeglice i tražitelji azila integrirani, povezanost obitelji poštovana i trgovanje ljudima i iskorištavanje žrtava trgovine ljudima suzbijano. Potičemo crkve da pojačaju svoje dušobrižništvo među useljenicima, koji su ranjivi. Peta preporuka: Preporučujemo priznavanje naših crkvi, da kršćanski uselje‑ nici nisu samo primatelji vjerske skrbi, nego da mogu imati punu i aktivnu ulogu u životu crkve i društva te da poboljšaju svoje dušobrižništvo za migrante, tražitelje azila i izbjeglice i promiču prava etničkih manjina u Europi, osobito Roma. Mnogi od nas su zahvalni za to da smo mi u Europi zadnjih desetljeća smjeli doživjeti tako dubokosežne promjene. Europa je veća od Europske Unije. Kao kršćani dijelimo s drugima odgovornost za to, da Europu učinimo kontinentom mira, solidarnosti, učešća i održivosti. Cijenimo zalaganje europskih institucija, među njima Europske Unije, Vijeća Europe i OSZE-a, za otvoren, transparen‑ tan i redovit dijalog s crkvama Europe. Visoki predstavnici europske politike počastili su nas svojom prisutnošću, očitujući time svoje snažno zanimanje za naš rad. Sada smo pozvani da taj dijalog ispunimo duhovnom snagom. Prvotno je Europa bila politička volja poradi osiguranja mira, sada mora postati Europa naroda, što je više od pukoga gospodarstvenog prostora. Šesta preporuka: Preporučujemo daljnji razvoj Ekumenske povelje kao po‑ ticaja i putokaza na našemu ekumenskom putu u Europi. Svjetlo Kristovo za cijeli svijet Riječ Božja ne ostavlja na miru nas ni našu europsku kulturu: oni koji žive ne bi trebali živjeti samo za sebe, nego za njega, koji je za njih umro i uskrsnuo! Kršćani trebaju živjeti bez straha i nezasitne pohlepe, koji čine da postajemo sebični, nemoćni, uskogrudni i zatvoreni. Riječ Božja traži od nas da ne ras‑ pemo vrijednu baštinu onih koji su se proteklih šezdeset godina zauzimali za mir i jedinstvo u Europi. Mir je veličanstven i vrijedan dar. Cijele zemlje če‑ znu za mirom; cijeli narodi čekaju na to da budu oslobođeni od nasilja i terora. Naglašeno se obvezujemo na obnovljeno zauzimanje za postizanje toga cilja. Odbacujemo rat kao sredstvo za rješavanje konflikata i promičemo nenasilna sredstva u njihovom nadilaženju te smo zabrinuti naočigled ponovnoga vojnog naoružavanja. Nasilje i terorizam u ime religije negacija su religije. Svjetlo Kristovo obasjava »pravednost« i povezuje je s božanskim milosr‑ đem. Tako rasvijetljena, ne dopušta dvoznačnosti. Posvuda, u cijelom svijetu i u Europi, sadašnji proces radikalne globalizacije tržišta vodi do toga da rascjep ljudskog društva na pobjednike i gubitnike biva još veći, da se vrijednost bez‑ brojnih ljudi ne cijeni i da se katastrofalni učinci na okoliš, prije svega na pro‑ mjenu klime, ne mogu povezati sa skrblju za budućnost naše planete. 23


Treći europski ekumenski skup

Sedma preporuka: Potičemo sve europske kršćane da svim snagama podu‑ pru milenijske razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda, kao hitni praktični korak u suzbijanju siromaštva. Osma preporuka: Preporučujemo da Vijeće europskih biskupskih konferen‑ cija (CCEE) i Konferencija europskih crkava (CEC) zajedno s crkvama u Europi i s crkvama drugih kontinenata započnu konzultativni proces, koji će se baviti odgovornošću Europe za ekološku pravednost naočigled klimatskih promjena, za ispravno postavljanje globalizacije, za prava Roma i drugih etničkih manjina. Prepoznajemo danas, više nego bilo kada ranije, da Afrika kao kontinent, koji je usko povezan s našom vlastitom poviješću i budućnošću, sada živi u takvome siromaštvu koje nas ne bi smjelo ostaviti ravnodušne i pasivne. Rane Afrike našemu su Skupu na srcu. Deveta preporuka: Preporučujemo podupiranje inicijativa za otpust dugova i promicanje pravednog i solidarnog tržišta. Iskrenim i objektivnim dijalogom pridonosimo stvaranju i promicanju ob‑ novljene Europe, u kojoj će nepromjenjiva kršćanska načela i moralne vrijedno‑ sti, koje potječu neposredno iz evanđelja, služiti kao svjedočanstvo i pratiti naše aktivno zauzimanje u europskom društvu. Naša zadaća je promicati ta načela i vrijednosti – ne samo u privatnom, nego i u javnom životu. Surađivati ćemo s ljudima drugih religija, koji će dijeliti našu brigu oko stvaranja Europe vrednota i daljnjega političkog i gospodarstvenog napretka. Skrbeći za Božje stvorenje molimo se za više obzira i pažnje za njegovu ču‑ desnu mnogostrukost. Protivimo se njegovom besramnom iskorištavanju, jer i ono čeka na otkupljenje (usp. Rim 8, 22 – 23) i obvezujemo se djelovati u pravcu pomirenja između čovječanstva i prirode. Deseta preporuka: Preporučujemo da vrijeme između 1. rujna i 4. listopada bude posvećeno molitvi za zaštitu stvorenja i promicanje održivog stila života, kako bi se zaustavila promjena klime. *** Odajemo priznanje svima, koji su pridonijeli ovom putovanju, ponajprije mladoj ekumeni, koja je potakla ovaj skup na odvažan život po evanđelju i mo‑ limo zajedno: Kriste, svjetlo istinsko, što prosvjetljuje i posvećuje svakog čovjeka u svijet rođenog, rasvijetli nas svjetlom svoje prisutnosti, da u njemu gledamo nedokučivo svjetlo i upravljaj naše korake, da se držimo tvojih zapovijedi. Izbavi nas i uvedi nas u tvoje vječno kraljevstvo. Jer ti si naš Stvoritelj, Skrbnik i Darivatelj svega dobroga. U tebe se uzdamo i tebe častimo sada i u vijeke vjekova. Amen. Priložena je poruka iz St. Mauricea. Preveo: Jure Zečević, OCD, tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog

24


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

Članovi delegacije Hrvatske biskupske konferencije na Trećemu europskom ekumenskom skupu: dr. Nediljko Ante Ančić, mons. dr. Vlado Košić, dr. Zvonimir Kurečić, Marija Znidarčić, dr. Antun Čečatka, Zvonimir Ancić, Sonja Eterović, dr. Jure Zečević i fra Božo Vuleta

Zastave zemalja sudionica na Trećemu europskom ekumenskom skupu u Sibinju

25


Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji

KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI. NA OPĆOJ AUDIJENCIJI Srijeda, 25. siječnja 2012. Isusova velikosvećenička molitva Draga braćo i sestre, u današnjoj katehezi svoju ćemo pozornost usredotočiti na molitvu koju Isus upućuje Ocu u »Času« svog uzdignuća i proslave (usp. Iv 17, 1-26). Kao što kaže Katekizam Katoličke Crkve: »Kršćanska predaja naziva je s pravom Isusovom ‘svećeničkom’ molitvom. To je molitva našeg Velikog svećenika, nerazdvojiva od njegove žrtve, njegova ‘prijelaza’ [Pasha] k Ocu ko‑ jim se sav ‘posvetio’ Ocu.« (Br. 2747.) Ta je Isusova molitva razumljiva u svojemu velikom bogatstvu prije svega ako je promatramo kroz prizmu židovskog blagdana pomirenja, Jom kipur. Na taj dan veliki svećenik prinosi žrtvu pomirnicu najprije za sebe, zatim za sveće‑ ničku klasu i na kraju za čitavu zajednicu naroda. Svrha je toga vratiti izraelskom narodu, nakon grijeha počinjenih tijekom jedne godine, svijest da je Izabrani na‑ rod »sveti narod« sred ostalih naroda. Isusova molitva, predstavljena u 17. po‑ glavlju Evanđelja po Ivanu, preuzima strukturu toga blagdana. Isus se u toj noći obraća Ocu u trenutku u kojem prinosi samoga sebe. On, svećenik i žrtva, moli za samoga sebe, za apostole i za sve one koji će vjerovati u njega, za Crkvu svih vremena (usp. Iv 17, 20). U molitvi za samoga sebe Isus moli za svoju proslavu, za vlastito »uzdignuće« u njegovu »Času«. To je zapravo više od jedne molitve i izražavanja pune raspo‑ loživosti prihvatiti, slobodno i velikodušno, naum Boga Oca koji će se ispuniti kada bude predan te u smrti i uskrsnuću. To je »Čas« koji je započeo Judinom izdajom (usp. Iv 13, 31) i koji će imati vrhunac u uzlasku uskrslog Isusa Ocu (Iv 20, 17). Judin izlazak iz dvorane Posljednje večere Isus komentira ovim riječima: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!« (Iv 13, 31). Nije slučajno da on svećeničku molitvu započinje riječima: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe.« (Iv 17, 1) Proslava koju Isus moli za sebe, kao Veliki Svećenik, ulazak je u cjelovitiju poslušnost, poslušnost koja će ga dovesti do potpunijeg sinovstva: »A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.« (Iv 17, 5) Ta raspoloživost i ta molba su prvi čin Isusova novog svećeništva koje je potpuno darivanje na križu, i upravo na križu – tom najvišem činu ljubavi – on je proslavljen, jer ljubav je prava slava, Božja slava. Drugi dio te molitve je Isusov zagovor za učenike koji su bili s njim. Oni su ti za koje Isus može reći Ocu: »Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali.« (Iv 17, 6) »Objaviti Božje ime ljudima« je ostvarenje nove Očeve prisutnosti u narodu, u ljudskom 26


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

rodu. To »objavljenje« je ne samo neka riječ, već je to stvarnost u Isusu; Bog je s nama, i tako je ime – njegova prisutnost s nama, biti jedan od nas – »ostvareno«. To se objavljenje dakle ostvaruje u utjelovljenju Riječi. U Isusu Bog ulazi u ljud‑ sko tijelo, postaje nam blizak na jedinstven i nov način. A ta prisutnost ima svoj vrhunac u žrtvi koju Isus ostvaruje u svojoj Pashi smrti i uskrsnuća. U središtu Isusove molitve zagovora i pokajanja za učenike je posvetna moli‑ tva; Isus govori Ocu: »Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.« (Iv 17, 16 – 19) Sada se postavlja pitanje što znači »posvetiti«. Prije svega treba reći da je »posvećen« odnosno »svet« u pravom smislu riječi samo Bog. Posvetiti da‑ kle znači prenijeti neku stvarnost – osobu ili stvar – Bogu u posjed. A u tome su prisutna dva komplementarna aspekta: s jedne strane ideja »odjeljivanja«, »odva‑ janja« iz okruženja čovjekova osobnog života, da bi bili potpuno darovani Bogu; a s druge ideja »slanja«, misije: upravo zbog činjenice da je darovana Bogu ta stvarnost, posvećena stvarnost, osoba postoji »za« druge, darovana je ljudima. Darovati Bogu znači ne biti više za same sebe, već za sve. Posvećeni je onaj koji je, poput Isusa, izdvojen od svijeta i odvojen za Boga s jednom zadaćom i upravo zato je potpuno na raspolaganju svima. Za učenike to će značiti nastaviti Isusovo poslanje, biti darovan Bogu da bi tako bio u misiji za sve. U večeri Uskrsa, Uskr‑ sli, ukazavši se svojim učenicima, reći će im: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« (Iv 20, 21) Treći čin te svećeničke molitve pruža pogled sve do svršetka vremenâ. U njoj se Isus obraća Ocu da zagovara za sve one koji će biti privedeni vjeri putem po‑ slanja koje su započeli apostoli i koje se nastavlja u povijesti: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene.« (Iv 17, 20) Katekizam Katoličke Crkve to ovako komentira: »Isus je posve dovršio Očevo djelo te se njegova molitva, kao i njegova žrtva, proteže sve do svršetka vremena. Molitva Časa ispunja posljednja vremena te ih vodi k dovršenju.« (Br. 2749.) Središnja molba Isusove svećeničke molitve posvećene njegovim učenicima svih vremenâ jest molitva za buduće jedinstvo onih koji će vjerovati u njega. To jedinstvo nije svjetovni plod. Ono proizlazi isključivo iz božanskog jedinstva i dolazi nama od Oca po Sinu i u Duhu Svetom. Isus zaziva dar koji dolazi s neba i koji ima svoj – stvarni i opipljivi – učinak na zemlji. On moli »da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao« (Iv 17, 21) Jedinstvo kršćana je s jedne strane tajanstvena stvarnost, do koje je vjernicima veoma stalo. No, istodobno, mora se sa svom jasnoćom pokazati u povijesti, mora se pojaviti da bi svijet povjerovao, ima jednu vrlo praktičnu i konkretnu svrhu, mora se pojaviti da svi stvarno budu jedno. Jedinstvo budućih učenikâ, budući da je to jedinstvo s Isusom – kojega je Otac poslao u svijet – je također izvorište djelotvornosti kršćanskog poslanja u svijetu. 27


Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji

»Možemo reći da se u Isusovoj svećeničkoj molitvi ostvaruje ustanovljenje Crkve… Upravo tu, u tome činu na Posljednjoj večeri, Isus stvara Crkvu. Što je drugo, naime, Crkva ako ne zajednica učenikâ koja, po vjeri u Isusa Krista, kao onoga koji je poslan od Oca, prima svoje jedinstvo i biva uključena u Isusovo po‑ slanje donošenja spasenja svijetu privodeći ga k spoznaji Boga? Tu doista nalazimo pravu definiciju Crkve. Crkva se rađa iz Isusove molitve. Ta molitva, međutim, nije samo riječ; to je čin u kojem on ‘posvećuje’ samoga sebe odnosno ‘posvećuje se’ za život svijeta« (Isus iz Nazareta, II, 117 sl.). Isus moli da njegovi učenici budu jedno. U snazi tog, primljenog i čuvanog, jedinstva Crkva može kročiti »u svijetu« a da ne bude »od svijeta« (usp. Iv 17, 16) i živjeti poslanje koje joj je povjereno da svijet vjeruje u Sina i u Oca koji ga je poslao. Crkva postaje tada mjesto u kojem se nastavlja sàmo Kristovo poslanje: izvesti »svijet« iz otuđenosti čovjeka od Boga i samoga sebe, iz gliba grijeha, da iznova bude Božji svijet. Draga braćo i sestre, približili smo nekoliko sastavnih dijelova Isusove veli‑ kosvećeničke molitve. Pozivam vas da je čitate i o njoj razmišljate, da nas vodi u dijalogu s Gospodinom, da nas uči moliti. I mi dakle u svojoj molitvi molimo Boga da nam pomogne ući, na potpuniji način, u naum što ga on ima sa svakim od nas; molimo ga da budemo »posvećeni« njemu, da mu sve više pripadamo, da uzmognemo sve više druge ljubiti, i one blizu i one daleko; molimo ga da budemo uvijek kadri u molitvi biti otvoreni potrebama čitavoga svijeta, da se ne ograničavamo na traženje pomoći za naše probleme, već da se u svojoj molitvi spomenemo naših bližnjih i tako naučimo koliko je lijepo moliti za druge; mo‑ limo ga dar vidljivog jedinstva među svim vjernicima u Kristu – snažno smo taj dar zazivali u ovoj Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana – da budemo uvijek spremni odgovoriti svakome tko od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15). Hvala!2

»Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku crkvu…« Nicejsko-carigradsko vjerovanje

2 http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2012/documents/hf_ben-xvi_ aud_20120125_hr.html

28


POSLUŠNI DUHU, god. 2 (2012), br. 2

Molitva uz svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana »Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« (Mt 18, 20) Nebeski naš Oče, svevremeni Stvoritelju, u Tebi je izvor našega postojanja, Tvojoj se pomoći i svemoći utječemo, mi, odmetnute kćeri i sinovi Tvoji. Gospodine Isuse Kriste, Emanuele, Bože s nama, koji se nisi »kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge« (Fil 2, 6-7), kazao si da je dovoljno da dvojica ili trojica budu sabrana u Tvoje ime i da ćeš tada i Ti biti s njima (Mt 18, 20). Gospodine, evo nas ovdje i više od dvojice i trojice. I kažemo da smo se okupili u Tvoje ime, kojim se kao kršćani i inače neprestance nazivamo. Pa ipak Gospodine, jesmo li se mi doista sabrali u Tvoje ime i jesi li Ti uistinu među nama? Što u Tvome govoru uopće znači sabrati se u Tvoje ime!? Je li dovoljno samo izjaviti da smo ja i još tko pokraj mene tu u Tvoje ime, pa da Ti budeš s nama? Ne znam, Gospodine! Teško mi je vjerovati da Tebe uprisutnjuje samo puki matematički zbroj nominalnih kršćana. Pomišljam da bi biti sabran u Tvoje ime moglo značiti: biti okupljen i ujedinjen oko Tvojih ideala, oko Tvoga načina življenja, oko Tvoga stila rješavanja svakodnevnih situacija; da bi moglo značiti biti okupljen i ujedinjen oko Tvoga načina ophođenja s ljudima, osobito s malenima, prezrenima, zakinutima; da bi moglo značiti »oplijeniti« i zakinuti radije sebe nego li bližnjega… Priznajem, Gospodine, da Te teško prepoznajem u sebi i oko sebe. U sebi, zbog vlastitog prevelikog sebeljublja

191


Molitva

i premalog čovjekoljublja i bogoljublja, što me i u vlastitim očima čini toliko različitim od Tebe, koji si Ljubav. Priznajem, Gospodine, da Te teško prepoznajem i u nekim bližnjima oko sebe, unatoč tome što se nazivaju Tvojim imenom. Teško Te prepoznajem u svima nama, premda nosimo Tvoje ime, jer nam način i djela odviše često nisu Tvoji. Ipak, Gospodine, ne odbaci nas, smiluj nam se! Smiluj nam se zbog poznatih i nepoznatih grijeha i zala u koja smo upadali i kao pojedinci i kao zajednice koje nose Tvoje ime. Oprosti nam što i mi s Tvojim imenom i u Tvoje ime radije ispovijedamo i prozivamo tuđe grijehe negoli vlastite. Što prst upiremo radije u propuste i slabosti bližnjega negoli u vlastite, te tako i sami postajemo sijači licemjerja, nejednakosti i nepravdi. Gospodine Isuse, molimo Te, obrati nas i preobrazi, da Tvoja radosna vijest i Tvoj način budu prepoznatljivi po nama i među nama, koji nosimo Tvoje sveto ime i da na taj način budeš uistinu prisutan s nama. Duše Sveti, Duše Gospodina našega Isusa Krista, prosvijetli nas, nadahni nas i osnaži nas, da se nadahnjivani Tobom i poslušni Tebi, u bogatsvu naših razlika, svi okupimo u zajedništvu njegova euharistijskog stola, da svi mi koji smo se kao kršćani nazvali Kristovim imenom napokon i zaživimo u skladu s tim imenom, na način Isusa Krista, koji je »prošao zemljom čineći dobro« (Dj 10, 38). Trojedni i svemogući Bože, to Te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen. Molitvu sastavio Jure Zečević,18. siječnja 2006., na prvi dan Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana

192


POSLUŠNI DUHU. ČASOPIS INSTITUTA ZA EKUMENSKU TEOLOGIJU I DIJALOG »JURAJ KRIŽANIĆ« KATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Izdavač: Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Adresa: Vlaška 38, HR 10001 Zagreb; tel.: 01/4890-426; faks: 01/4814-704 E-mail: poslusni.duhu@kbf.hr Glavni i odgovorni urednik: prof. em. dr. sc. Ivan Golub Izvršni urednik: prof. dr. sc. Jure Zečević Uredništvo: prof. em. dr. sc. Ivan Golub, prof. dr. sc. Jure Zečević, mons. dr. sc. Vlado Košić, Nedjeljko Pintarić, dipl. teol. Nakladnik: Glas Koncila, 10000 Zagreb, Kaptol 8, pp 216; tel.: 01/4874-300; faks: 01/4874-303; www.glas-koncila.hr Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić

Adrese autora tekstova:

Lektura i korektura: Josip Sinjeri

Prof. dr. sc. Petar BAŠIĆ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, basicp@kbf.hr;

Naklada: 500 Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Izlazi dvaput godišnje

Ana BIOČIĆ, prof. povijesti i dipl. kroatolog, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, anabiocic.1@gmail.com Ivan GOLUB, prof. em. dr. sc., Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, ivan.golub@zg.t-com.hr Ruben KNEŽEVIĆ, dipl. theol., glavni urednik »Glasa Crkve«, službenog glasila Saveza baptističkih Crkava u RH, Antuna Raspora Španca 7, 51000 Rijeka, ruben.knezevic@ri.t-com.hr

Cijena pojedinačnog primjerka 90 kuna. Za inozemstvo 20 €. Poštarina nije uračunata u cijenu. Rukopise, dopise i ostale poštanske pošiljke slati na adresu: Uredništvo »Poslušni Duhu«, Institut za ekumensku teologiju i dijalog Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb ili: poslusni.duhu@kbf.hr. Radovi i drugi prilozi se ne honoriraju. Časopis je otvoren suradnji svih vjeroispovijesti. Naslovnici su mu kršćani, religije i ljudi dobre volje. Svi doktrinarni stavovi, naglasci i nauci, koji po naravi interkonfesionalnih i međureligijskih stvarnosti katkada mogu biti i različiti, nisu time samim i stav uredništva: iza objavljenih tekstova stoje i za njihov sadržaj odgovaraju isključivo njihovi potpisani autori.

Mons. dr. sc. Vlado KOŠIĆ, Sisački biskup, Predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, Trg bana Josipa Jelačića 9, 44000 Sisak, vlado.kosic@sk.t-com.hr Dr. sc. Tomislav KOVAČ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, kovactomislav@hotmail.com Dr. sc. Lidija MATOŠEVIĆ, Prodekanica teološkog fakulteta »Matija Vlačić Ilirik« s pravom javnosti, Radićeva 34, 10000 ZAGREB, lidija.matosevic@tfmvi.hr Mr. sc. Frano PRCELA, Dominikanski samostan, Kontakova 1, 10000 Zagreb, franoprcela@yahoo.com + Prof. dr. sc. Tomislav Zdenko TENŠEK, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb Prof. dr. sc. Jure ZEČEVIĆ, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška ulica 38, p.p. 432, 10000 Zagreb, jure.zecevic@gmail.com


POSLUŠNI DUHU / Godina 2 (2012)

6

POSLuŠNI Duhu Časopis instituta za ekumensku teologiju i dijalog »juraj križanić« katoličkogA bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebu

godina 2 (2012), br. 6 udk 21-29 HR ISSN 1848-7572

w

ISSN 977 1848 757005

Cijena: 90 kn

Ivan GOLUB, Uvodno slovo * Jure ZEČEVIĆ, Institut za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« * DOKUMENTI: Ekumenska povelja (Charta oecumenica) * Treći europski ekumenski skup * Kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji u srijedu, 25. siječnja 2012 * Zajednička međureligijska izjava o obitelji * Zajedničko priopćenje sa susreta patrijarha Irineja i kardinala Bozanića u Zagrebu, 8. lipnja 2012. * RADOVI: Ivan GOLUB, Poslušni Duhu Svetom * Lidija MATOŠEVIĆ, Prijeporna pitanja nauka o opravdanju u vrijeme reformacije * Tomislav KOVAČ, Kršćanski pogled na islam tijekom povijesti i danas * Vlado KOŠIĆ, Hrvatski kontroverzistički teolozi * Ivan GOLUB, »Novi Duhovi« – 50. godišnjica Drugoga vatikanskog Koncila. Moji spomeni * DOGAĐAJI: Pozdravno slovo Tomislava Zdenka Tenšeka, Dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Danu Pravoslavnoga bogoslovskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu * Razgovor s prof. dr. sc. Jurom Zečevićem * Središnje ekumensko molitveno slavlje 2012. u Remetama * Ana BIOČIĆ, Izvještaj o radu treće radne skupine, s temom »Crkva i ekumenizam«, na teološkom simpoziju 50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.-2012.) održanom 16. studenoga 2012. godine. * Jure ZEČEVIĆ, Univerzalna, katolička i ekumenska dimenzija vrbničkih glagoljskih misala * RECENZIJE * U SPOMEN * MOLITVA: Jure ZEČEVIĆ, Molitva uz Svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana


Poslušni Duhu - Godina 2 (2012), br. 6