zervatori su otkrili vrijedne freske, ali kako nema novca za nastavak radova, ostavili su zidove prošarane svojim ostrugotinama. Čudim se kako su u ona stara vremena kad je standard bio barem desetak puta niži, ljudi imali novca za krasne freske.
III. Spustivši se niz strminu pored izuzetno lijepe ali napuštene, no još uvijek čvrstostojeće gradine grofova Oršića, nađosmo se na putu prema Dolu, Pribiću i Krašiću. S lijeve su strane puta kukuruzna polja. Starci obrađuju zemlju, mladih nema. − Pobjegli su u gradove, iako bi ovdje mogli živjeti daleko bolje, no više ih privlači mala plaćica i zadimljena krčmica − veli jedan 70-godišnjak. Već izdaleka oko privlači crkva Gospe Dolske, čiji vitki toranj kao da želi prodrijeti u nebesa. To je jedna od najljepših baroknih crkava u ovom kraju, a kao graditelji spominju se i Frankopani. Crkva kojoj uzlazi betonsko stepenište podignuta je na brijegu i dominira okolicom svojom nadmoćnom bjelinom, koju još više ističe zelena šumovita pozadina. Na izlasku iz Dola dočekuje nas prekrasna »krajputna« kapelica s bijelim kipom Svete Obitelji, koju su 1903. podigli Dolčani iseljeni u Ameriku. Nakon što smo zaobišli brežuljak, pozdravlja nas tamnocrveni zvonik pribićkoga Svetog Siksta. Papa Siksto jedini je Hrvat na Rimskoj Stolici. Odavde je rodom kardinal Franjo Kuharić, i danas prisutan po molitvenoj grupi »Franjo Kuharić«. Zdesna, uz cestu što iz Krašića vodi u Žumberačko gorje, modri se jezerce, a posred njega, poput otočića ljupkim mostom spojena s obalom, svjetložuta crkvica, sagrađena 1911. godine. Grkokatolička. Posvećena Bogorodici. Oko tornja sada su skele i restauratori su upravo obnovili crni krović sa zlatnim ornamentima, a jezerce je očišćeno od šaša. Uz tu idilu to tužnije djeluju ruševni ostatci dvora marčanskih biskupa (bila je to prva grkokatolička biskupija, a danas je jedina ona u Križevcima). Narodna je vlast od 1945. godine činila sve što je mogla da te zgrade što temeljitije propadnu, tako da ih se više ne može ni popraviti. U to je doba ovaj kraj bio pod posebnom paskom, što se i danas dobro vidi po brojnim, još uvijek neasfaltiranim putovima. Naš hodočasnički put od Volavja do Krašića asfaltirala je tek hrvatska vlast. Narodna je vlast htjela poniziti Krašić time što je općinski centar bio Pribić, valjda zato što za Stepinčeva života nisu ni slutili da će Pribićanac NA PUTU DO NEBA
95