Issuu on Google+

VJERUJEM ...

MALI KONCIL − BROJ 4, PROSINAC 2012.

TAJNE GOSPE GVADALUPSKE

UZ BLAGDAN

Možda ste već čuli za Gospu iz Guadalupea, koju u Meksiku štuju još od 16. stoljeća. Početci štovanja vezuju se uz njezino ukazanje aztečkom urođeniku Juanu Diegu (Ivanu Didaku), na brdu Tepeyacu, nedaleko meksičkog glavnog grada. Dolaskom Španjolaca na te prostore i on je prihvatio kršćanstvo. Bio je vrlo pobožan te je svakodnevno pješačio 19 km do crkve, kako bi mogao biti na misi. Na jednome takvom “pješačenju”, 9. prosinca 1531., ukazala mu se Marija! Povjerila mu je zadaću da ode u glavni grad i prenese njenu želju da se na mjestu ukazanja sagradi crkva. Za tako nešto je, ipak, trebao još neki Božji znak te je Gospa pri idućem ukazanju poslala Diega da u svoj plašt (zvan tilma) usred prosinca nabere ruža i odnese ih biskupu. Kad ih je donio i pred biskupom istresao iz plašta, obojica su zinula od čuda: na plaštu je ostao Gospin lik! Ubrzo nakon toga izgrađen je hram, a milijuni Indijanaca prihvatili su kršćansku vjeru. Ono što i danas izaziva čuđenje je upravo slika s plašta: iako izrađena na tanašnom vlaknu agave (koje u normalnim uvjetima propada nakon 40-ak godina), ta slika već punu 481 godinu prkosi svim fizikalnim i kemijskim zakonima, dodirima ruku hodočasnika, svjetlu, dimu svijeća, čak i dušičnoj kiselini slučajno prolivenoj po njoj i eksploziji bombe u blizini. I što se tiče slikarske tehnike, mnogo je nepoznanica: nema tragova nanošenja boja, one kao da “lebde” na tkanini, a njihov je sastav nepoznat. Znanstvenici su utvrdili da je temperatura slike jednaka temperaturi ljudskog tijela, da Gospine zjenice na slici reagiraju na svjetlost i još mnogo drugih detalja koji se ne mogu objasniti. Stoga su je već u davnim vremenima nazivali “slikom koju nije napravila ljudska ruka”. Originalna slika - Tilma sv. Diega - danas je zaštićena neprobojnim staklom i visi iznad oltara u bazilici svete Marije Gvadalupske u Ciudad de Méxicu, najvećemu marijanskom svetištu na svijetu. Juan Diego proglašen je svetim 2002. godine, a spomendan Gospe Gvadalupske slavi se 12. prosinca. (S. Ta.)

VJEROPLOV

Vjerujem jer mi vjera daje snagu čak i onda kad mi se čini da se cijeli svijet srušio na mene.

…MUČEN POD PON Mnogi se pitaju: “Kako to da je tako miroljubiv čovjek poput Isusa osuđen na smrt na križu?” Kad bismo mi bili poslani od Oca, poput Isusa, objaviti ljudima istinu, kako bismo se držali u trenutcima opasnim po život?

Bismo li opraštali grijehe - što je sablažnjavalo religioznu elitu tadašnjeg vremena? Bismo li izbjegavali liječenje subotom što se smatralo protuzakonitim? Bismo li sebe proglasili Sinom Božjim - u trenutku kad je to značilo smrtnu osudu? Da, dragi makovci, i mi smo se za to rodili i došli na svijet da svjedočimo za istinu! To što je Isus rekao Pilatu, to što je hrabro prihvatio mučeništvo iz ljubavi prema Bogu i ljudima, i svima nama je primjer.

ZAŠTO PATNJA? Zašto je Isus “uzeo”, prihvatio patnju kao sredstvo spasenja? Čovjek je stvoren za radost i život je primio kao dar. No svojom neposlušnošću Bogu upao je u klopku Zloga i snašla ga je patnja. Izgubio je sličnost s Bogom, njegovu blizinu i prijateljstvo…

Vjerujem u Isusa zato što je dobar i izliječio je puno ljudi. (Mia Nikolić, učenica)

Vjera je ljubav prema Bogu. (Filip Raguž, učenik)

(Iva Z., studentica)

20

PROSINAC_2012_03_31.indd 20

23.11.2012 14:41:25


VJERUJEM ...

MALI KONCIL − BROJ 4, PROSINAC 2012.

ONCIJEM PILATOM… A tada je Isus prihvatio na sebe kaznu i patnju za grijehe koju je čovjek zaslužio! S onim što je čovjeka “ugrizlo” i pobijedilo, s tim “oružjem” - s mukom i patnjom - Isus je oslobodio čovjeka, pobijedivši Zloga. Sjetimo se kako je pronađen protuotrov u borbi spašavanja od zmijskog ugriza; uzimajući baš taj otrov, uz još neke potrebne korake, napravljen je lijek protiv njegova smrtonosnog djelovanja! Zato je sv. Augustin i rekao: “Mi kršćani ne tonemo u olujama samo zato što nas nosi drvo križa.”

u borbi za druge. Obrazac kako bi se vjerni-

PRAVI KRALJ I PRAVI “RATNIK” ci morali nastojati ponašati u svojim životIsus je došao vladati, ali ne ljudski, nego božanski, a to znači s ljubavlju. I zato je on pravi kralj, koji služi, koji ljubi. Isus je i pravi “ratnik”, koji sve čini da bi drugoga spasio. Istinski ratnik uvijek se bori za život. Ne bori se protiv nekoga, već za ljude, kako bismo mogli živjeti u miru. Dao nam je tako uzor - u ljubavi i

nim sredinama, u obitelji, školi, društvu… U svojim teškoćama i mukama.

BORBA ZA DOBRO! Pravi “ratnik” u razredu je onaj učenik koji stvara mir, koji se stalno ne tuži (i tužaka) na one “zle”, već se zauzima i bori za dobro. On radošću i vedrinom “osvaja” svoje protivnike. Pravi ratnik ne bori se samo tjelesnom sna-

MAKOVCI PREPOZNAJU PLODOVE MUKE…

Vjera je nešto najbogatije u srcu. (Monika Barna, učenica)

Osijek)

“Kada radosn on on će nositi te osiš svoj križ, be.” (Toma Kem pe

nac)

Mnogi su makovci muku, ali i njene • Predosjećaj bola, a onda…. vrisak, plodove, prepoznali u suvremenim pljesak, u srcu raskoš! Oživjela je naša hrvatskim zbivanjima… Hrvatska u isti čas kad su oslobođeni. • Hrvatski narod je proživio mnogo Dobila je nov život, svi smo ga toga. Čak to možemo usporediti spremni živjeti. (Petra Baketić, 7. r., Imotski) • Konačno sloboda! Isuse, predivno s patnjama Isusa Krista… Nakon je što je rat KONAČNO završen. pravedne presude kao da smo Beskrajno sam ti zahvalna na svemu uskrsnuli. Zahvalan sam Kristu jer što si činio za nas tijekom rata i sve znam da bez vjere u njega ne bismo ove godine do slobode… Ne mogu pobijedili. (Domagoj Pećar, 7. r., Osijek) • Generali, bili ste jaki i kad ste bili slabi ti opisati riječima koliko te volim i i nikada ni u čemu niste posustali. vjerujem u tebe. (Dorotea Bošnjak, 7. r., (Ivan Soldo, Imotski)

r zapeli, nego ti, je “Nisu ga vrazi ra i o pe za ra a njim si ga ti zajedno s d uživaš u opačigo d ka eš razapinj ” (Sv. Franjo Saleški) nama i grijesima.

gom, većć i svojom inteligencijom. l Njegovo ponašanje izaziva divljenje i u neprijatelja. Slobodan je od mržnje, jer mu je cilj dobrota, pravda i ljubav. Što mislite, dragi makovci, kakve učenike trebaju naše škole, i kakve mlade ljude treba naš narod i cijeli svijet? Zar ne prave ratnike, koji će spretno uzmaknuti pred zlom i uvijek se znati okrenuti k dobru. Takve borce svi žele i svi im se raduju (kao mi našim oslobođenim generalima). Isusov ratnik je u sebi i pravi kralj. On zna da je svaki krštenik pomazan za kralja i da u sebi nosi božansko dostojanstvo. Neka to, dragi mladi prijatelji, bude očito, napose u ovoj Godini vjere, u svemu što mislite, govorite i činite! Priređuje vjeroučiteljica Ivanka

Za mene vjerovati u Boga znači biti najsretniji čovjek na svijetu. (Ana Bardić, učenica)

Vjera je najplemenitija stvar koju čovjek može dati Bogu da mu zahvali za život i sve stvoreno. Vjera je život. (Marija Ivančević, učenica)

21 PROSINAC_2012_03_31.indd 21

23.11.2012 14:41:48


mak_vjerovanje_prosin2012