Page 2

Glas Koncila broj 9 27. veljače 2011.

25

LEPOGLAVSKA KAZNIONICA U DOBA JUGOSLAVENSKOGA KOMUNIZMA (2)

KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE

Savršenost torture »komunizma s ljudskim licem«

Marko Vežić - zaboravljen, a vrstan književnik!

Z

apanjujuća je upornost kojom biološki i ideološki potomci i sljedbenici bivših komunističkih vlastodržaca u Hrvatskoj nastoje retuširati zločinački karakter Titova režima. Stoga ovaj feljton donosi faktografske podatke o žrtvama i zločincima lepoglavske kaznionice iz knjige dr. Augustina Franića: »KPD Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika«, kao upitnik hrvatskim vlastima, posebice Državnome odvjetništvu: Što je do danas učinjeno u procesuiranju tih zločina?

Tomislav Vuković

kao politički osuđenici, tzv. ‘žitari’. To su ljudi koji nisu predali tzv. ‘viškove’ žita, tj. ono što su im odredili, a žito nije rodilo ili ga nisu uspjeli uzgojiti ili jednostavno nisu željeli predati svoj trud, pa su završili na robiji kao saboteri. Tu se ubrajaju i oni koji nisu predali ulje, svinje, vunu itd. Sigurno je da ti ljudi nisu politički osuđenici, ali nisu ni kriminalci. Njih svakako možemo svrstati u žrtve komunizma. Oni su gurani u zatvore u vrijeme tzv. ‘borbe protiv kulaka odnosno kolektivizacije sela’« (isto, »Uvod«, str. 13). Dr. Augustin Franić, dugogodišnji predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, doista je temeljito »obradio« lepoglavsku kaznionicu godinama čitajući literaturu o njoj, pregledavajući njezin arhiv, tj. matične listove i kartone osuđenika, potom matice u župnim i matičnim uredima, te dopisujući se i razgovarajući s preživjelim zatvorenicima i rodbinom likvidiranih.

— Lepoglavska je kaznionica nekada bila poznati pavlinski samostan koji je osnovan g. 1400. i gotovo puna četiri stoljeća bio znanstveno, umjetničko i kulturno središte i vrelo, sve do g. 1786. kada je austrijski car Josip II. ukinuo pavlinski red. Samostan je pretvoren u kaznionicu g. 1854. a pred Prvi svjetski rat g. 1914. sagrađena je zgrada nove kaznionice sa 300 ćelija. Zloglasni logor za političke zatvorenike postaje u doba velikosrpskog režima prve Jugoslavije g. 1918. sve do g. 1941. Vlasti Nezavisne Države Hrvatske kaznionicu ponovno stavljaju Zatvorenici grade Novi Beograd u funkciju g. 1943. Uspostavom nove Jugoslavije 1945. komunističke vlasti Zato je i mogao u detalje opisati također šalju u kaznionicu političke ¦ U lepoglavskoj je kaznionici robijalo oko uobičajenu proceduru dolaska u kaneistomišljenike, i ona postaje jedan 12.500 političkih osuđenika znionicu: Veće skupine osuđenika iz od simbola »mučilišta i gubilišta hr- »ideološkim neprijateljima«. Među svih hrvatskih krajeva dovožene su vatskih političkih osuđenika«, kako njima su na samome vrhu bili svi oni u marvinskim vagonima i svrstavaju je to dr. Franić nazvao u naslovu koji su željeli i snivali samostalnu hr- ne u četverored praćene uvredama svoje knjige. »Onamo dolaze osuđe- vatsku državu: »Samice su bile smje- i pogrdnim nazivima stražara. Slinici, i to i politički i kriminalci, ali svi štene uglavnom u prizemlju nove jedilo je pljačkanje svega vrijednog, imaju tretman kriminalaca. Otada zgrade, III. krilo. Po veličini su bile 17,5 novca, satova, nakita, knjiga i dr., »šunadalje nastaje mučilište hrvatskih m2, tj. za jednu osobu. Na zemlji je bila renje« i »furenje«, razvrstavanje u zarodoljuba - boraca za slobodnu Hr- cigla ili beton, a stakla na prozorima jedničke ćelije u kojima je u svakoj od vatsku od kojih je ovdje jedan znača- bila su uglavnom polomljena... Tu njih bio policijski doušnik - »cinker« jan broj na razne načine položio svoj je hrana bila očajna, a sastojala se od (ili više njih) zadužen za stalna izživot za domovinu« (Augustin Franić: hladne juhe - vode od kuhanog gra- vješća zatvorskoj upravi tko što go»KPD Stara Lepoglava, mučilište i gu- ha, kupusa, repe i sl. U zimsko doba vori, kako se ponaša, s kime najviše bilište hrvatskih političkih osuđeni- stražar bi predvečer polio po samici provodi vremena i sl. Jednako je tako ka«, Hrvatsko društvo poliopisao i odjeću i obuću, hratičkih zatvorenika, Središ- Ima nekih kategorija osuđenika koji se kod nas nu, posjete, liječničku skrb, njica Zagreb, Dubrovnik ne vode kao politički osuđenici - tzv. »žitari«. higijenske prilike, primanje 2010, str. 15). pisama i paketa, psihičko i To su ljudi koji nisu predali tzv. »viškove« žita, fizičko zlostavljanje, poje»Štraf« za »sve one iz tj. ono što su im odredili, a žito nije rodilo ili ga dinačne i skupne likvidasamica« nisu uspjeli uzgojiti ili jednostavno nisu željeli cije zatvorenika, pokušaje bijega, premještanje u druPovijest gradnje kaznipredati svoj trud, pa su završili na robiji kao ge zatvore i dr. Vrijedan je oničkih zdanja dr. Franić je detaljno opisao: »Do da- saboteri. Njih svakako možemo svrstati u žrtve i podatak da su lepoglavski uznici bili besplatna radna našnjih dana kaznionica je komunizma. snaga, ne samo na obližnjoj vremenom mijenjala svoj prostor dodajući ogradne zidove i kantu vode... Postojao je i tzv. ‘štraf’. domskoj ekonomiji »Čret« nego i na unutar toga građevine. Tako je taj Tamo su išli oni iz samica koji su ka- Lonjskome polju oko melioracije, u kompleks obuhvatio staru (bivši žnjeni da trčeći rade« (isto, »Disci- Gorskome kotaru na šumskim radovima, u Novom Beogradu na građesamostan) i novu zgradu s većim plinske kazne«, str. 30). vinskim radovima, u Tučepima kod brojem radionica i pogona. IzgradMakarske na izgradnji hotela i na brojnjom nove zgrade ondje je smje- Žrtve komunističke kolektivizacije nim drugim gradilištima i radilištištena i uprava. Nekoliko godina po- sela slije 1945. zapravo negdje oko 1947. U nizu vrijednih pomalo već za- ma, kao što je istarski rudnik »Raša« sagrađena je nova upravna zgrada, boravljenih podataka i činjenica dr. (u kojemu je i sam autor proveo dio lijevo od ulaza u crkvu na sjeveroza- Franić podsjeća i na veliko mnoštvo uzničkih dana), gdje su im dodjeljivapadnoj strani. Nakon toga sagrađena komunističkih žrtava koje su nakon ni najteži poslovi u oknima »Strmac« je novija upravna zgrada na zapad- rata također završile u lepoglavskoj i »Podlabin« itd. Dr. Franić je sigurno noj strani, koja i danas služi u tu svr- kaznionici: »Treba znati da je kroz i prvi pisac koji spominje strahovladu hu. Prije godine 1947. između nove i KPD Lepoglava prošlo preko 50.000 i teror jugoslavenskih vlasti nad hrstare zgrade nalazila se cesta koja je osuđenika od kojih je oko 12.500 poli- vatskim narodom izvan kaznioničkih nešto kasnije zatvorena zidom. Na tičkih. Pored toga, ima nekih katego- zidina u Lepoglavi i okolici. tom je zidu napravljena velika kapi- rija osuđenika koji se kod nas ne vode Nastavlja se ja sa strane željezničke postaje gdje je ulazio vlak dovodeći i odvodeći materijal i osuđenike. Pored velike kapije uska su željezna vrata kroz koja se odlazilo kući ili na groblje. Danas stara zgrada nije više u sasta— Zanimljivo je nabrajanje najpoznatijih lepoglavskih uznika u odjeljku »Povivu kaznionice jer je vraćena Crkvi. jest kaznionice«, koje se može pročitati na Turističkom portalu grada LepoglaZa vrijeme komunističke vlasti bila ve, među kojima se uz zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, istaknutih je to velika kaznionica pod nazivom »proljećara«: Šime Đodana, Dražena Budiše, Hrvoje Šošića, Marka Veselice i ‘Kazneno-popravni dom’ kroz koji je Franje Tuđmana, spominju i »mnoge znamenite političke ličnosti« koje su roprošlo mnogo osuđenika« (isto, »Lebijali između dva rata, »među kojima su najpoznatiji Josip Broz, Moša Pijade, poglavska kaznionica poslije 1945«, Rodoljub Čolaković i dr.«. Naime, dok je spominjanje Josipa Broza razumljivo, str. 16). jer je ipak riječ o najvećem krvniku hrvatskoga naroda u njegovoj novijoj povi»Komunizam s ljudskim licem«, jesti, teško je dokučiti koje bi to velike zasluge za hrvatski narod bile srbijanskog kako zločinački sustav bivše Jugoslapolitičara, poznatog komunista, istaknutog jugoslavenskog dužnosnika - Pijade vije neki žele prikazati, razradio je do ili također visokorangiranog bosanskohercegovačkog dužnosnika u komunisavršenstva, kao i svi slični totalitarstičkoj hijerarhiji i tamošnjoj republičkoj vlasti - Čolakovića? ni režimi diljem svijeta, torturu nad

Uz nadbiskupa i »proljećare« Pijade i Čolaković!?

po naslovima novela, npr. »Jamio se lova«, »Nije krpljeno što i krojeno«, »Samilosrđe bez košulje«, »Ni k majci ni k nemajci«, »Ni led ni med«, »Moći od pomoći«. Dinamično pripovijedanje temeljio je na vještoj izmjeni dijaloga i naracije. Njegovi su junaci tzv. obični ljudi, a često je i on u pričama s njima. Kloneći se tendencioznoga moraliziranja, uvijek je znao provući kršćansku moralnu i duhovnu poruku i pouku. Sve to učinilo je Vežića originalnim pripovjedačem, stavivši ga uz bok katoličkim prvacima ličke i bosanske pripovijesti toga vremena: Franu Biničkome i Hrvoju Boru (Ljubi Hrgiću). Za ilustraciju milozvučja, ali i oporosti Vežićeve književne riječi evo bar odlomka iz priče »Božićni Dr. Vladimir Lončarević tanki oblačić«, priče o smrti najstalacido Belavić, Ivanko rije seljanke uoči Božića, kada se Vlašićak, Mijo Lamot, narod sprema slaviti Isusovo poStjepan Petranović, Fran rođenje, a istodobno mora obaviti Binički, Narcis Jenko, njezin sprovod. Baltazar Vijolić, Nedjeljko Subotić, »Najstrag je preminula staHrvoje Bor - samo su neka imena ra Gašpinica. Izvila je svoj vijek. O iz plejade naših svećenika pripo- Svetom je Jurju navršila osamdeset vjedača prve polovice 20. stoljeća. peto proljeće, te svojim starijim i A jedno od prvih imena među nji- mlađim na ukopištu Svetoga Blaža ma bijaše don Marko Vežić, »hr- pod guste hraste na razgovore pošvatski književnik«, kako je u opo- la. Nit je njezina smrt koga uščudila, ruci zaželio da mu se napiše na ni iznenadila jer su njezini zemani. nadgrobnoj ploči - bilježi u nekro- Najstarije je u župi čeljade, a dobrih logu poznati šibenski povjesničar je ovo zadnjih zemana da i pobolii pisac don Krsto Stošić. jeva. Ciglo je mene, kad tri dni pred Marko Vežić rodio se 16. travnja Božić pozvan dođoh do nje da je u 1867. u Drnišu u obitelji grkokatolič- svemu misnički obredim, začudikih roditelja. Sedam ralo njezino, bistrim i siNjegovao je živ zreda gimnazije zavrgurnim duhom izušćenarodni jezik šio je u Zagrebu, a osmi no proročanstvo. - Eto, kod isusovaca u Zadru, moj don Marko, ode i Dalmatinske gdje je završio i bogozagore, ispunjen vaša Gašpinica! (...) Već sloviju. Za svećenika je ovo, oče. Žao mi je, lokalizmima i je zaređen god. 1890. a opet me strah, da će Službovao je četrdeset provincijalizmima, na Badnju veče mojim sedam godina kao žuukućanima prisjesti i te zavičajnim pnik u raznim mjesti‘bakalar’ i ‘pirinač’. (...) ma Šibenske biskupije, govorom kolorira- Ne bih rada da se selo najdulje u onda »siro- nu rečenicu, rado na me namršti što sam mašnom malaričnom rabeći pučke fraze mu svojom smrću boJadrtovcu«, kako je zažićno veselje pomrsipisao književnik Jakov Tomasović. la. Sveđer sam sa svojim pukom u Volio je svoj narod i župničku služ- ljubavi i u skladu živjela, s njime se bu pa je i nakon umirovljenja ostao radovala, ko i žalosti suze gutala, pa u pastoralu u Vrpoljcu sve do smrti bih još ciglo željela da svojom kr27. kolovoza 1936. šćanskom molitvom moju dušu na Uza svoj svećenički pastoralni polasku pomiluju.« rad napisao je Vežić više od četiri Nažalost, kao i drugi spomenustotine različitih radova: od poli- ti svećenici pripovjedači, i Vežić tičko-patriotskih članaka i propo- ostade nepoznat, nepročitan i nevijedi do raznih književnih rado- vrednovan od kasnijih naraštaja va. Podosta je i prevodio, posebice književnih znalaca. Svakako, »bila s talijanskoga, primjerice Fogazza- bi dužnost i koje naše književne rov roman »Daniele Cortis«, nje- institucije, da izda štampom bagove izabrane pripovijesti te djela rem izbor iz ove bogate ostavštinekih drugih pisaca, a podosta je ne«, kako je nakon Vežićeve smrti preveo i homiletičkih djela. I Sto- bio zaželio njegov prijatelj Jakov šić i Tomasović navode da mu je u Tomasović. No do danas Vežićev rukopisu ostao roman »Usovi«, još pripovjedački rad, razbacan u više neobjavljen. od četrdeset časopisa, listova, noZapočevši već od petog razreda vina i drugih izdanja - primjerice u gimnazije pisati u zadarskom »Na- »Prosvjeti«, »Hrvatskoj prosvjeti«, rodnom listu«, očitovao je ubrzo »Obitelji«, »Hrvatskoj duši«, »Visvoj pripovjedački dar. »Neka se encu«, Hrvatskoj smotri«, »Seljačzna«, napisao je u jednom pismu iz kim novinama«, »Hrvatskoj straži«, 1912, »da talenat što mi ga je dragi »Narodnoj straži« - nije sabran u Bog dao, nijesam zatrpao u crnu knjizi izabranih pripovijesti nezemlju, već se njime promećao i kmoli sabranih radova, što bi taj poslovao - sve na slavu dragoga vrijedni pripovjedač dalmatinskoBoga i mile hrvatske otadžbine, ga kraja i ljudi nedvojbeno zavrijekojoj ostajem vjeran sin do zadnje- dio. Je li razlog tomu, kako je priga daha«. Kao župnik, u neposred- mijetio fra Stanko Petrov u ovdje nom dodiru s narodom, crpao je prošli put citiranu članku »Je li mobrojne motive za svoje pripovi- guća katolička književnost« to što jesti. Njegovao je živ narodni je- se »katoličke stvari ne cijene ili se zik Dalmatinske zagore, ispunjen prešućuju ne zato jer bi bile lošije lokalizmima i provincijalizmima, od protivničkih, nego zato jer su te zavičajnim govorom kolorira- katoličke«? Možda. Ali bi onda bar nu rečenicu, s određenom dozom katolici morali imati više sluha za manirističke kićenosti, rado ra- ono što predstavlja i vjersku i nacibeći pučke fraze, što se vidi već onalnu kulturnu vrijednost.

P

/feljton_2011_08-17  

http://gkonline.info/test/feljton_2011_08-17.pdf

/feljton_2011_08-17  

http://gkonline.info/test/feljton_2011_08-17.pdf

Advertisement